Predsjednik Jakov Milatović, krajem februara, podnio je Skupštini Crne Gore inicijativu za donošenje zakona o „rehabilitaciji i obeštećenju političkih zatvorenika Golog otoka“ i drugih zatvora gdje je od kraja 40-ih do sredine 50-ih godina 20. vijeka robovalo preko 3000 ljudi iz Crne Gore. Radilo se o heterogenoj grupi zatvorenika koji su poslije izopštavanja Jugoslavije iz sistema sovjetskih satelita pod kontrolom Stallinove Moskve uhapšeni zbog antidržavne djelatnosti u korist Sovjetskog saveza i staljinističkih političkih uvjerenja.
Rezolucija Informbiroa danas predstavlja vremenski udaljeniji događaj nego što je to u vrijeme razlaza Tita i Staljina bio Velji rat, Bitka na Vučjem dolu i Berlinski kongres. Ključno je pitanje zašto je upravo danas, 2025. godine, potrebno da se država miješa u istorijske debate i teme i da instrumentalizuje pitanja koja su istoričari u međuvremenu već temeljno obradili i objasnili.
<h3>Detaljno istražena „tabu tema“</h3>
Događaji vezani za rezoluciju Informbiroa i njene posljedice, uključujući sudbinu političkih zatvorenika Golog otoka, gotovo četiri decenije ne predstavljaju nikakvu tabu temu ili „skrivanu stranu istorije“. O njima se otvoreno govori i piše odkad je predsjednik Milatović rođen. Crnogorska istoriografija i publicistika, pored brojnih istoričara iz drugih postjugoslovenskih republika i inostranstva, posvetila je ovoj temi veći broj radova, organizovani su javni skupovi, objelodanjena su mnoga svjedočanstva. Goli otok je odavno prisutan i u javnoj kulturi sjećanja – nekoliko crnogorskih gradova poput Podgorice, Cetinja, Budve i Danilovgrada ima već od početka 90-ih trgove i ulice koje nose naziv „golootočkih žrtava“.
U istoriografiji postoji na osnovu nepobitnih dokaza konsenzus da je Jugoslaviji od 1948. do sredine 50-ih realno prijetila smrtna opasnost od Sovjetskog saveza i njegovih tadašnjih vjernih satelita kojima je bila opkoljena s više strana (Mađarska, Rumunija, Bugarska, Albanija), uključujući mogućnost vojne intervencije i okupacije. S obzirom na činjenicu da su u zemlji postojale grupe staljinističke orijentacije, spremne da sarađuju s Moskvom protiv Tita i nezavisnog puta vlastite zemlje, iz bezbjednosnih razloga je objektivno postojala potreba da se ljudi proruske orijentacije identifikuju i privremeno izoluju. Na žalost, kao što se u istoriografiji često ponavlja, Titova Jugoslavija se protiv staljinizma borila uz pomoć staljinističkih metoda.
Pored članova Komunističke partije Jugoslavije koji su stvarno bili angažovani u izdajničkim prosovjetskim aktivnostima i bili su više lojalni Staljinu nego Titu, u zatvoru su završili i brojni komunisti koji se nijesu namjeravali angažovati protiv Titovog rukovodstva, ali jednostavno nijesu mogli zamisliti da bi Jugoslavija mogla opstati bez pomoći Sovjetskog saveza, i javno su iznijeli svoje mišljenje. Kult Staljina i sovjetske Rusije bio je u Crnoj Gori duboko ukorijenjen i mnogi se nijesu snalazili u novoj situaciji, jer za razliku od uskog kruga vodećih komunista poput Tita i Milovana Đilasa, nijesu imali lično iskustvo sa Staljinom i totalitarnim karakterom njegove brutalne diktature. Pored onih koji su na neki način simpatizovali s Moskvom, na Golom otoku i u drugim logorima završio je i veliki broj nevinih ljudi, uhapšenih na osnovu posrednih dokaza, odnosno slabih i nerijetko sasvim izmišljenih optužbi koje organi bezbjednosti u interesu „frontalnog napada na informbirovce“ uopšte nijesu ni provjeravali. Goli otok je imao karakter pravog koncentracionog logora, gdje se sa zatvorenicima postupalo neljudski i često s ekstremnom brutalnošću. Sve ove činjenice su već decenijama vrlo dobro poznate i detaljno razjašnjene.
<h3>Potomci „golootočkih mučenika“ kao dobitnici na lutriji</h3>
Međutim, ideja finansijske kompenzacije i rehabilitacije žrtava borbe protiv realnih i navodnih staljinista koju je predsjednik Milatović najavio sedamdeset sedam godina poslije rezolucije Informbiroa iz mnogih razloga je upitna, štetna i realno teško izvodljiva. Neki predstavnici današnje crnogorske vlasti označavaju sve političke zatvorenike za „golootočke mučenike“. Termin koji je očito preuzet iz crkvenog diskursa tretira sve zatvorenike kao nevine žrtve, bez individualne odgovornosti, što apsolutno ne odgovara mnogo složenijim istorijskim činjenicama. Pored toga, zagovornici rehabilitacije i finansijske odštete „golootočkih mučenika“ sami priznaju da nemaju na raspolaganju podatke da li je neko od njih još danas živ.
U svjetlu te činjenice, ideja novčane kompenzacije njihovim potomcima zvuči vrlo upitno – ukoliko država ne zna da li je još neko od nekadašnjih zatvorenika živ, još je sigurnije da apsolutno nema nikavku evidenciju njihovih potomaka niti kriterijume za njihovu odštetu. Istovremeno, u nacrtu zakona govori se o „navodnoj podršci rezoluciji Informbiroa“, što opet u mnogim slučajevima ne odgovara istini. Brojni crnogorski komunisti su svoju podršku rezoluciji, odnosno Staljinu, posebno tokom prvih nekoliko mjeseci poslije juna 1948, iznijeli sasvim otvoreno i glasno, na javnim sastancima. Očito je da se ovim zakonom želi stvoriti nova mitologija koja namjerno zamagljuje i deformiše složenu istorijsku istinu.
Da bi se ideja predsjednika Milatovića mogla stvarno sprovesti, trebalo bi formirati veliki tim istoričara i pravnika koji bi vjerovatno godinama morali razmatrati pojedine slučajeve, i rješavati eventualne primjedbe i tužbe, i sve to s vrlo neizvjesnim rezultatom. Nabrojićemo samo nekoliko važnih pitanja koja bi zakon morao uzeti u obzir.
Prvo, ukoliko se svi nekadašnji „informbirovci“ tretiraju kao nevine žrtve, da li se to odnosi samo na one koji su završili u zatvorima? Neki od najradikalnijih pristalica Staljina nijesu završili na Golom otoku nego su ubijeni prilikom pokušaja bjekstva u inostranstvo. Najpoznatiji su slučajevi generala Arsa Jovanovića, načelnika Generalštaba JNA, koji je poginuo u avgustu 1948. prilikom pokušaja ilegalnog prelaska u Rumuniju, i rukovodstva oblasnog komiteta KPJ u Bijelom Polju, čiji su članovi u januaru 1949. kolektivno pobjegli u šumu u namjeri da pređu u Albaniju, ali svi do jednog su likvidirale snage bezbjednosti još na crnogorskoj teritoriji. Dalje, dok su mnogi Crnogorci uhapšeni na teritoriji Narodne Republike Crne Gore i odatle poslati na Goli otok i druge zatvore za staljiniste van Crne Gore, nije zanemarljiv ni broj onih koji su bili uhapšeni u drugim republikama. Crnogorci su krajem 40-ih i početkom 50-ih godina bili vrlo brojni i u partijskom, državnom, vojnom i bezbjednosnom aparatu u Srbiji, odnosno na federalnom nivou. Nije sigurno da li bi predloženi zakon obuhvatio sve crnogorske informbirovce ili samo one koji su uhapšeni u Crnoj Gori.
S obzirom na činjenicu da je iz Crne Gore bilo preko 3000 zatvorenika, broj njihovih potomaka koji bi mogli dobiti pravo na finansijsku odštetu danas vjerovatno doseže nekoliko desetina hiljada. S obzirom na to da su istorijski događaji na koje bi se odnosila odšteta udaljeni već tri četvrtine vijeka ili još više od današnjih dana, postoji više generacija potomaka: djeca (ako su još u životu, radi se uglavnom o pripadnicima starije generacije), unuci, praunuci… S obzirom na migracije stanovništva u okviru bivše Jugoslavije i šire, jedan ne baš mali broj potomaka „golootočkih mučenika“ živi u inostranstvu, u Beogradu, u Vojvodini, i u Parizu i u Americi, neki možda čak i u Rusiji.
Nije jasno da li bi kompenzacija obuhvatila sve ili samo one koji danas žive u Crnoj Gori i posjeduju crnogorsko državljanstvo. Logično se postavljaju i druga pitanja povezana s odštetom: hoće li se odšteta isplaćivati „po glavi“, dakle, jedan paušalni iznos po zatvoreniku (na osnovu broja mjeseca/godina provedenih u zatvoru) koji će se podijeliti svim živim potomcima? Ukoliko neko od bivših Golootočana ima danas samo jednog živog potomka, on će ispasti kao dobitnik na lutriji. Ali u drugim slučajevima, ukoliko neko od njih ima u životu djecu, unuke i praunuke, možda čak iz više brakova, odšteta će vjerovatno postati košmar za državne organe i sjeme razdora za cijelu razgranatu porodicu.
Hoće li odšteta obuhvatiti i eventualnu vanbračnu djecu ili samo „legitimne“ nasljednike? I šta će biti s odštetom ukoliko bivši zatvorenici danas nemaju direktno potomstvo? U svakom slučaju, ideja finansijske kompenzacije potomcima „golootočkih mučenika“ predstavljala bi na praktičnom nivou pravi rašomon, veliki mnogogodišnji teret za državnu administraciju, birokratiju i sudstvo, i gotovo sigurno bi stvorila nove podjele i razdore u crnogorskom društvu i unutar mnogih porodica realnih i lažnih potomaka. Ukoliko bi se primjenila samo minimalistička varijanta, o kojoj se raspravljalo prije dvadeset godina kad su još neki od bivših logoraša bili u životu, odšteta bi se odnosila samo na njih, njihove bračne partnere i djecu. S obzirom na to koliko nas vremena djeli od pomenutih događaja, finansijska odšteta bi u tom slučaju predstavljala uglavnom jeftinu i praznu gestu, zato što u životu praktično više nijesu ni nekadašnji zatvorenici ni njihovi bračni partneri, i sve je manje i njihovih potomaka iz prve generacije.&nbsp;
<h3>Rehabilitacija staljinista = kupovina glasača</h3>
Onih koji su doživjeli nepravde sredinom 20. vijeka na vlastitoj koži više nema. Niko ne osporava neljudske patnje koje su nekadašnji zatvorenici svojevremeno doživjeli. Međutim, postoji jedna važna činjenica o kojoj se u Crnoj Gori praktično ne govori, odnosno, kao da se ne primjećuje.
Bivši zatvorenici sa Golog otoka ni u Titovom režimu, poslije izlaska iz zatvora, uglavnom nijesu diskriminisani i proganjani, naprotiv, većinom su dobili mogućnost da se integrišu u društvo i u svakom pogledu napreduju. Bivši politički zatvorenici zapošljavani su, imali su pravo da se poslije izlaska iz zatvora školuju na fakultetima. Mnogi od njih ponovo su primljeni u partiju i već u prvoj polovini 60-ih godina zauzimali su i rukovodeća mjesta. Dobili su stanove, izgradili kuće, osnovali porodice koje su mogli finansijski obezbijediti, slobodno su putovali po svijetu kao i drugi Jugosloveni. U poređenju sa sudbinom znatno brojnijih žrtava političkih progona u staljinističkim režimima i zemljama koje su ostale lojalne Moskvi sve do 1989. godine, poput Čehoslovačke, njihova reintegracija u društvo i njihovi životi poslije izlaska iz zatvora bili su uglavnom na zavidnom nivou.
U Čehoslovačkoj, ljudi koji su postali žrtve staljinističkog terora u isto vrijeme kad su u Jugoslaviji staljiniste (i navodne staljiniste) slali na Goli otok, obično su bili diskriminisani sve do smrti ili do pada komunističkog režima. I poslije odsluženja kazne, bili su nepodobni: izgubili su kuće i stanove, konfiskovana im je imovina, nijesu dobijali penziju… Istovremeno su obično još decenijama u okviru kolektivne odmazde maltertirane čitave njihove porodice, roditelji, potomci i bliski rođaci, ni krivi ni dužni. Njihova djeca i unuci bili su po pravilu doživotno sprječeni da studiraju na fakultetima, često nijesu dobili ni mogućnost da uče gimnaziju ili drugu srednju školu, nijesu imali pravo da dobiju pasoš i putuju čak ni u susjedne socijalističke zemlje, i zbog navodnih grijehova svojih roditelja, nekad i đedova, ogroman broj ljudi je bio neformalno osuđen da živi na margini društva od najtežih radničkih poslova. Zato se može slobodno reci da je većinu „Golootočana“ i njihovih porodica na svoj način, u upoređenju s drugim komunističkim državama, u realnom životu tiho i neprimjetno rehabilitovao tadašnji Titov režim u kojem nijesu patili doživotno ni oni ni njihove porodice i potomci.
Izgleda da je glavna svrha inicijative za donošenje zakona o rehabilitaciji i obeštećenju „golootočkih mučenika“ i njen tajming rezultat jeftine političke kalkulacije. Prvo, dobija se utisak da predstavnici trenutnog crnogorskog političkog establišmenta nijesu baš mnogo obrazovani i zato očito nijesu svjesni da ne otvaraju nikakvu tabu temu, i sudeći prema njihovim izjavama apsolutno nemaju pojma o postojanju ozbiljnih istoriografskih i publicističkih radova od kojih su mnogi izašli već tokom 90-ih godina.
Drugo, s obzirom na činjenicu da je od Informbiroa i Golog otoka prošlo mnogo vremena, finansijsko obeštećenje će u minimalističkoj verziji biti ili samo simbolično (ukoliko obuhvati bračne partnere i djecu u prvoj generaciji) ili će opterećivati državnu administraciju i sudstvo još mnogo godina unaprijed ukoliko obuhvati sve žive potomke. I treće, u Crnoj Gori postoji jedna opšta ali uglavnom pogrešna pretpostavka da se ljudi u svojim političkim preferencijama vode primitivnim determinizmom, što u ovom slučaju znači da potomci nekadašnjih „informbirovaca“ koji su sredinom prošlog vijeka stvarno ili navodno navijali za Staljina i Sovjetski savez protiv vlastite zemlje i vlastitog rukovodstva s Titom na čelu, danas moraju automatski navijati za Putinovu Rusiju, Vučićev Beograd i SPC, odnosno, za današnju crnogorsku vlast. Ova pretpostavka nema uporište u crnogorskoj realnosti, zato što veliki broj ljudi u Crnoj Gori na sreću ipak misli vlastitom glavom.
U Crnoj Gori, kao i u crnogorskoj dijaspori u vrijeme pokreta za nezavisnost prije referenduma 2006, mnogi ljudi koji su preživjeli Goli otok, njihovi potomci i rođaci, aktivno su podržavali crnogorsku nezavisnost i sve do danas glasaju na izborima za partije građanske i prozapadne orijentacije. Inicijativa koju je iznio predsjednik Milatović i koju su takođe sasvim očekivano javno podržali lideri bivšeg DF najviše liči na očajan pokušaj skretanja pažnje s aktuelnih vrućih tema i namjeru kupovine djela glasača koji bi dobili oštećenje iz državne kase i zauzvrat glasali za one političke partije i pojedince koji su im neočekivano obezbijedili nekoliko hiljada eura pod parolom ispravljanja istorijskih nepravdi.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Rehabilitacija staljinista 77 godina poslije rezolucije Informbiroa

Košarkaši Crne Gore su porazom počeli kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2027. godine. Izgubili su ubjedljivo od Portugala u meču u kome su prikazali očajno izdanje.
Samo pet, šest minuta dobre igre nije bilom dovoljno za trijumf.
- Čestitam Portugalu na zasluženoj pobjedi. Mislim da smo bili fokusirani i agresivni na početku meča, i to nam je dalo rezultat. Kada smo stali sa tim, pogotovo sa pritiskom na loptu, zagrađivanju, kontaktu, onda smo pali i nismo iz toga uspjeli da se izvučemo. U napadu nismo imali kreaciju, nismo se kretali, nije lopta išla kako smo se dogovorili. Portugal je to iskoristio, igrao je svoju igru. U trećoj četvrtini smo napravili samo dva faula, a tako ne može da se igra. Ovo je nova grupa igrača, treba mnogo vremena da se sve posloži, a svakako sa dva treninga ne može mnogo da se napravi. Moramo, međutim, da se borimo. Da budemo čvršći. Naša je najveća obaveza da se borimo za svaku loptu i da budemo bolji u narednoj utakmici- istakao je Andrej Žakelj, koji obavlja funkciju selektor Crne Gore.
Kapiten Marko Simonović nije krio razočarenje zbog igre "crvenih".
- Otvorili smo utakmicu na pravi način, onako kako smo zamislili. To je trajalo možda pet minuta, poslije toga su već krenuili problemi u skoku, Portugal je to iskoristio i počeo u drugoj četvrtini da pravi razliku. Na poluvremenu smo mislili da će u nastvaku biti bolje, ali je sve otišlo u drugom pravcu. Mislim da možemo daleko bolje iako je ovo novi tim, nedostaje nam iskustva koje smo imali ranije, a borba, volja i želja je izostala u ovoj utakmici. Sigurno da od starta moramo krenuti maksimalno, govorim io sljedećoj utakmici i da probamo da ostvarimo pobjedu- rekao je centar Turk Telekoma.

Žakelj: Moramo da se borimo, naša najveća obaveza je da se borimo za svaku loptu

Čak i nakon mirovnog sporazuma, Ukrajini će biti potrebne jake oružane snage i bezbjednosne garancije i zemlji ne treba nametati nikakve teritorijalne ustupke, izjavio je njemački kancelar Fridrih Merc.
- Veoma pozitivno gledamo na napore američke vlade da ovde pronađe rješenje. Međutim, takođe kažemo da bezbjednosni interesi Evropljana, a takođe i bezbjednosni interesi Ukrajine, moraju biti zaštićeni - rekao je Merc.

Merc: Ukrajini će biti potrebne bezbjednosne garancije nakon bilo kakvog mirovnog sporazuma

U brazilskom gradu Sao Francisco do Sul danas je svečano otvoreno Svjetsko prvenstvo u podvodnom ribolovu, koje se održava u organizaciji svjetske federacije CMAS, a na prvenstvu učestvuje i reprezentacija Crne Gore, saopšteno je iz Ronilačkog saveza.
Na ceremoniji otvaranja najznačajnijeg svjetskog takmičenja u ovoj disciplini defilovale su reprezentacije 22 države, sa više od 100 takmičara, među kojima i reprezentacija Crne Gore.&nbsp;
- Crnu Goru predstavljaju takmičari Boban Radošević, Dušan Vukčević, Miljan Knežević, Dejan Ražnatović i Lidija Vukić, koje predvode šef delegacije Danilo Mijajlović i kapiten tima Dušana Jovovića - kazali su iz Ronilačkog saveza.&nbsp;
Tokom naredna dva dana naša reprezentacija odmjeriće snage sa najjačim ekipama svijeta u ovoj sportskoj disciplini. Kapiten Dušan Jovović istakao je da ekipa u Brazil stiže spremna i motivisana:&nbsp;
- U izuzetno jakoj konkurenciji potrudićemo se da ostvarimo rezultat vrijedan pažnje - navodi se u saopštenju.

Reprezentacija Crne Gore učestvuje na Svjetskom prvenstvu u podvodnom ribolovu u Brazilu

Slovačka podržava cilj Crne Gore da 2028. godine postane 28. članica Evropske unije (EU) i vidi je kao lidera među državama Zapadnog Balkana, poručio je predsjednik Odbora za evropske poslove slovačkog parlamenta Jan Ferenček.
Potpredsjednik Vlade za vanjske i evropske poslove Filip Ivanović je tokom posjete Bratislavi održao niz odvojenih sastanaka sa članovima Parlamenta Slovačke, među kojima je Ferenek, kao i sa predstavnicima nekoliko slovačkih kompanija.&nbsp;
&nbsp;- Razgovori su potvrdili snažnu podršku Slovačke evropskom putu Crne Gore, kao i interesovanje za intenziviranje ekonomske saradnje dvije države- saopšteno je iz kabineta Ivanovića.
&nbsp;Kako se navodi, u razgovoru sa Ferenčakom su potvrđeni odlični odnosi između Crne Gore i Slovačke.
&nbsp;Ferenčak je poručio da Slovačka u potpunosti podržava cilj Crne Gore da 2028. postane 28. članica Evropske unije, naglasivši da Crnu Goru vide kao lidera među zemljama Zapadnog Balkana.
&nbsp;On je istakao da bi ulazak Crne Gore u EU bio snažan signal da je politika proširenja živa i vjerodostojna.
&nbsp;Ivanović je zahvalio na podršci i ohrabrujućim porukama, naglašavajući da je članstvo u EU prioritet spoljne politike Crne Gore.&nbsp;
&nbsp;- Vjerujemo da je 2028. realna i ostvariva godina za članstvo Crne Gore u EU- dodao je Ivanović.&nbsp;
&nbsp;Kako su kazali iz kabineta Ivanovića, na sastancima je razgovarano i o oblastima u kojima Slovačka može pružiti konkretan doprinos reformskim procesima i evropskim obavezama Crne Gore.
U saopštenju se navodi da je Ivanović sa predsjednikom Odbora za vanjske poslove Marijanom Kerijem razgovarao o jačanju ekonomskih odnosa.&nbsp;
&nbsp;Keri je naglasio da Slovačka i Crna Gora imaju prijateljske odnose bez otvorenih pitanja, kao i izuzetno kvalitetan politički dijalog.
On je rekao da je zadovoljan odlukom Vlade Crne Gore o otvaranju Ambasade u Bratislavi, ocjenjujući da to predstavlja važan iskorak u daljem jačanju partnerstva.
Govoreći o evropskim integracijama, Keri je poručio da je Crna Gora već odavno ispunila uslove da bude članica EU.&nbsp;
&nbsp;- Crna Gora je najnaprednija zemlja kandidat. Vaše članstvo bi poslalo snažnu poruku da proširenje nije samo obećanje već realnost- dodao je Keri.
&nbsp;Ivanović zahvalio je na iskrenoj i dugogodišnjoj podršci, navodeći da odlične političke odnose sada treba upotpuniti snažnijom ekonomskom saradnjom.&nbsp;
On se sastao i sa predstavnicima nekoliko slovačkih kompanija koje djeluju u različitim privrednim sektorima, uključujući infrastrukturne projekte, energetiku, i inženjerske usluge.&nbsp;
&nbsp;Ivanović je, kako je saopšteno, predstavio razvojne planove i potencijale Crne Gore, ističući da država nudi stabilno, predvidljivo i sve više evropski usklađeno poslovno okruženje.
- Razgovarano je o mogućnostima saradnje u oblastima izgradnje i modernizacije putne i željezničke infrastrukture, energetskog sektora, kao i u domenu inženjeringa i građevinskih projekata- navodi se u saopštenju.&nbsp;
&nbsp;Iz kabineta Ivanovića su rekli da su kompanije predstavile svoje projektne kapacitete i iskustvo, uz ocjenu da Crna Gora predstavlja atraktivno tržište za nove investicije i partnerstva.

Ivanović sa Ferenčekom: Slovačka podržava evropski put Crne Gore

Sudija Višeg suda u Podgorici Nenad Vujanović donio je 18. novembra rješenje kojim se biznismenu Aleksandru Mijajloviću ukidaju mjere nadzora – obaveza javljanja od svakog mjeseca Odjeljenju bezbjednosti Podgorica i vraća mu se pasoš oduzet aprila prošle godine, nakon što ga je Specijalno tužilaštvo teretilo za stvaraje kriminalne organizacije koja je švercovala cigarete. &nbsp; Možda ova odluka Višeg suda o ukidanju mjera nadzora ne bi izazvala pozornost da, samo deset dana prije ove odluke Višeg suda, biznismenu Mijaloviću 7. novembra nije za 60 dana produžen pritvor u drugom predmetu. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251126201148_f68a9e831b61e95d957dfc79eb3f2b5e6378dafbc93fc4431c70fb68f5360d5f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251126201148_f68a9e831b61e95d957dfc79eb3f2b5e6378dafbc93fc4431c70fb68f5360d5f" data-rendition-name="original" width="1072" height="891" loading="lazy" alt="PASOŠ DA, SLOBODA NE: Rješenje Višeg suda "> <figcaption>PASOŠ DA, SLOBODA NE: Rješenje Višeg suda (Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  IMA PRITVOR – NEMA PRITVOR Dakle: Mijajloviću, kojem je u jednom predmetu ukinut pritvor, ukinuta je obaveza javljanja policiji i vraćen pasoš jer nema opasnosti za bjekstvo, a u drugom predmetu se određuje pritvor, između ostalog i zbog opasnosti od bjekstva?! &nbsp; I da sve bude čudnije: Specijalno tužilaštvo, koje je u oba predmeta tražilo pritvor, zahtijevalo je da se Mijajloviću zadrži obaveza javljanja Odjeljenju bezbjednosti u Podgorici, iako je biznismen u pritvoru u Spužu, i ne može fizički da se javlja svakog mjeseca policiji u Podgorici. &nbsp;&nbsp; Sudija Nenad Vujanović je, uz logično objašnjenje, odbacio nelogičan zahtjev SDT-a. - Ako okrivljenom Aleksandru Mijajloviću u tom predmetu bude ukinut pritvor, tada će se odlučiti da li je i koja od navedenih mjera potrebna, pa se navodi istaknuti u mišljenju Specijalnog državnog tužilaštva da je navedena mjera nadzora, zajedno sa određenim jemstvom, podobna da na kvalitetan način suspenduju opasnost od bjekstva – pokazuju nesonovanim – piše Vujanović u obrazloženju Rješenja. &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251126201128_eb113260b89b9dd7935c6e84817e42b73f16012b57f9f2075ef55d505a461313.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251126201128_eb113260b89b9dd7935c6e84817e42b73f16012b57f9f2075ef55d505a461313" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="POD OPTUŽBAMA DA SU SERVIS VLASTI: Specijalno državno tužilaštvo "> <figcaption>POD OPTUŽBAMA DA SU SERVIS VLASTI: Specijalno državno tužilaštvo(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  TUŽILAČKI ,,POVRATAK U BUDUĆNOST” Detalji iz tužilačke Naredbe o sprovođenju istrage od 5. oktobra ove godine ukazuju na zloupotrebu institucionalne moći Specijalnog državnog tužilaštva. &nbsp; Tada je, samo na osnovu poruka iz Mijajlovićevog telefona, troje specijalnih tužitelja – Miroslav Turković, Ivana Petrušić Vukašević i Jovan Vukotić – osumnjičilo, osim podgoričkog biznismena, još pet osoba za stvaranje kriminalne organizacije. &nbsp; Koja je, po navodima SDT-a, između ostalog, imala za cilj da preko mreže medija, citiramo - ,,utiču na političku vlast, sredstva javnog informisanja, izvršnu vlast i na druge važne ekonomske i društvene činioce”. Specijalno tužilaštvo je de fakto – bez ijednog valjanog dokaza ili indicije – ubacilo u kriminalnu orgnaizaciju i medije koji su učestvovali u narušavanju ustavnog poretka i bezbjednosti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251126201132_788b7d858adcc7a0aa34c43529f515f2f0dd7dcdc9aac3236e7118091d02ec43.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251126201132_788b7d858adcc7a0aa34c43529f515f2f0dd7dcdc9aac3236e7118091d02ec43" data-rendition-name="original" width="3000" height="2352" loading="lazy" alt="TROJE TUŽILACA SASLUŠALO TRI SVJEDOKA ZA 50 DANA: Potpisi na Naredbi za sprovođenje istrage"> <figcaption>TROJE TUŽILACA SASLUŠALO TRI SVJEDOKA ZA 50 DANA: Potpisi na Naredbi za sprovođenje istrage(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  I to kako: ,,... okrivljeni A.Mijajlović preko ,,Mportala”, Portala ETV”, ,,CDM”, ,,Standarda”, &nbsp;,,Portala Analitike”, ,,Pobjede”, ,,Antene M” koristi radi sticanja nezakonite dobiti i moći za sebe i kriminalnu organizaciju, kreirajući javno mnjenje i stvarajući medijsku sliku isključivo u cilju suzbijanja konkurencije, lične i profesionalne diskreditacije svih lica, vjerskih, političkih i privrednih organizacija...” &nbsp; &nbsp;Koliko su osnovane tužilačke sumnje zapisane u Naredbi, pokazuje jedan frapantan podatak: Mijajlović se tereti za stvaranje kriminalne organizacije i mrežu uticaja preko medija u periodu od januara 2018. do februara 2024. godine, a Portal ETV, koji se nalazi na spisku, osnovan je 5. septembra 2024. godine?! &nbsp; &nbsp;Kako je Mijajlović mogao preko Portala ETV da ostvaruje nezakoniti uticaj - prije nego što je portal počeo da radi? Na to jednostavno pitanje – kako je moguć ,,povratak u budućnost” - &nbsp;niko od troje specijalnih tužilaca nije dao odgovor. &nbsp; &nbsp;PRITVOR BEZ KRAJA &nbsp;I to je još jedan pokaztelj da je Aleksandar Mijajlović bio unaprijed zacrtana meta progona. Ali ne i jedini: postupanje specijalnih tužitelja pokazuje da su od početka planirali Mijajlovića strpati u poduži pritvor. &nbsp; U zahtjevu za određivanje pritvora Mijajloviću, troje specijalnih tužitelja navelo je - mogućnost uticaja na svjedoke. Međutim, za pedeset dana od kako je određen pritvor Aleksandru Mijajloviću, Specijalno državno tužilaštvo, osim trojice policijskih službenika, nije saslušalo ni jednog svjedoka koji se izričito pominju u Naredbi za sprovođenje istrage. Iako istragu vode čak troje tužilaca! &nbsp; Očito da je neaktivnost SDT bila umišljajna - da se Mijaloviću, nakon 30 dana, produži pritvor za još dva mjeseca. Što je Viši sud i učinio 7. novembra. Time su prekršeni standardi Evropskog suda za ljudska prava, a mjera pritvora se pretvara u kaznu zatvora bez presude. &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251126201132_6fc47fd35d37bf6585626b84fa88030711b3688f9fdb655d2d541c14c2391c00.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251126201132_6fc47fd35d37bf6585626b84fa88030711b3688f9fdb655d2d541c14c2391c00" data-rendition-name="original" width="647" height="600" loading="lazy" alt="MEĐUNARODNI STANDARDI: Presuda Evropskog suda za ljudska prava "> <figcaption>MEĐUNARODNI STANDARDI: Presuda Evropskog suda za ljudska prava(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  KRŠENJE MEĐUNARODNIH STANDARDA O tome svjedoči i slučaj Kontrada protiv Italije (Contrado vs Italy). &nbsp; -Nadležni sud mora utvrditi da li su nadležni državni organi vlasti pokazali naročitu revnost u vođenju postupka. To se precizira presudom od 24.08.1998. godine u predmetu Contrada protiv Italije, kao i presudom od 23. septembra 1998. godine, u predmetu I. A. protiv Francuske – ističe se u zapisniku sa suđenja.. &nbsp; Izostanak tužilačke akcije saslušanja svjedoka u slučaju istrage protiv Mijajlovića i još pet osoba znači i kršenje standarda koje su svojevremeno ustanovili i crnogorski sudovi. Do skora su domaći sudovi znali da odrede pravne posljedice &nbsp;neaktivnosti tužilaca u pritvorskim predmetima. &nbsp; To se najbolje primjećuje u jednom Rješenju Vrhovnog suda Crne Gore iz sada daleke 2019. godine. Vijeće suda u sastavu Radule Kojović, Svetlana Vujanović i Miraš Radović odbacilo je zahtjev Osnovnog državnog tužilaštva o produženju pritvora okrivljenom za krijumčarenje ljudi. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251126201132_b7c7d22cd8a0dd9ce93512921c1c0176b3d0934ee2e3f18edb9b668d9e9f5d5f.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251126201132_b7c7d22cd8a0dd9ce93512921c1c0176b3d0934ee2e3f18edb9b668d9e9f5d5f" data-rendition-name="original" width="986" height="723" loading="lazy" alt="ZABORAVLJENI CRNOGORSKI STANDARDI: Odluka Vrhovnog suda o odbijanju produženja pritvora"> <figcaption>ZABORAVLJENI CRNOGORSKI STANDARDI: Odluka Vrhovnog suda o odbijanju produženja pritvora(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  - Državni tužilac ne samo da nije postupao sa posebnom hitnošću, nego je zapaženo potpuno odsustvo bilo kakve aktivnosti u pravcu obezbjeđenja blagovremene izrade nalaza i mišljenja vještaka, kojim po očekivanju državnog tužioca bilo moguće otkriti identitet saučesnika u predmetnom krivičnom djelu – piše, između ostalog, u obrazloženju presude Vrhovnog suda. &nbsp;&nbsp; STANDARDI ,,AVGUSTOVSKE VEĆINE” Nije ovo jedina odluka Vrhovnog suda kojom se odbija tužilački zahtjev za pritvor, ima više sličnih rješenja, Višeg i Vrhovnog suda. &nbsp; Ali, sve je to bilo prije avgusta 2020. godine. Od tada crnogorske sudije nijesu odbacile jednu optužnicu, a vrlo rijetko se odbija zahtjev za produženje pritvora. &nbsp; Da li su prijetnje vetingom u pravosuđu, koja se čuju gotovo svakodnevno iz redova parlamentarne većine, uticale da aktuelne sudije odstupe od standarada koje propisuje Evropski sud za ljudska prava? Je li zlokobna retorika Borisa Bogdanovića, nalik onoj iz vremena južnoameričkiih diktatura - pominjanjem u parlamentu lova na ljude i pretvaranja političkih protivnika u predjela, jela i dezerte – raspirila u pravosuđu atmosferu straha i brigu za vlastitu bezbjednost? &nbsp; Mnogo je pitanja bez odgovora. Slučaj produženja pritvora biznismenu Aleksandru Mijajloviću, uz skidanje oznake tajnosti privatnih podataka iz naredbe o sprovođenju sitrage, pokazuje da se iza maske tužilačke akcije krije politički progon dijela izvršne vlasti. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Aleksandru Mijajloviću vratili pasoš dok je u pritvoru u Spužu?!

Poslanik Socijaldemokrata (SD) Branislav Nenezić je, na današnjoj sjednici posvećenoj premijerskom satu, saopštio da u okolini i u kotorskom selu Dragalj postoji stotine parcela sa stotinama nelegalnih objekata koja se vode na fizička i pravna lica, a koja, prema njegovom utisku, dominantno podsjećaju na one u susjednim zemljama koji služe za kampove, regrutovanje i obuku vojnika.
Nenezić je, postavljajući pitanje premijeru Milojku Spajiću o nelegalnoj izgradnji u Crnoj Gori, u tom kontekstu pokazao fotografiju crkve u izgradnji koja je u vlasništvu Mitropolije crnogorsko-primorske.
- Takođe, na glavnom magistralnom putu imamo još jednu parcelu u vlasništvu MCP na kojoj se nalazi ugostiteljski objekat koji ima teret poreskog duga na ime ruskog državljanina koji je suvlasnik i parcele i svih objekata na njoj, između ostalog i ugostiteljskog objekta. Pitanje je kako su se ovi nelegalni objekti priključili na energetski sistem, ko je uradio uličnu rasvjetu i ko živi u ovim objektima i za šta služe - pitao je Nenezić.
Ukazao je i da je danas objavljena informacija da je Danko Savić iz Danilovgrada uhapšen zbog sumnje da je učestvovao u oružanim formacijama Rusije.
- Evo danas se možemo pohvaliti novom akcijom policije i istaći da imamo i državljane Crne Gore koji su se borili na ratištima Evrope. Da li ćete kao prvi čovjek izvršne vlasti preduzeti određene mjere, što bojim se da nije situacija samo u selu Dragalj, već da ovakvih izolovanih zajednica imamo i u drugim djelovima države - istakao je Nenezić.
Spajić je ovo pitanje delegirao ministru urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine Slavenu Radunoviću.
<h2>RIZIČNA FIRMA DARINKE HRNJEZ</h2>
Nenezić je nakon toga iznio više detalja, istučući da je jedno pravno lice posebno interesantno koje je vlasnik parcela na kojima se nalaze objekti u vlasništvu DOO „Sveti Benedikt“.
- To ime povezuje se dosta sa kupovinom, prodajom lokacija i parcela u ovom lokalitetu. Firma je označena kao veoma rizična, nema račun u banci, nema platnog prometa. Sve što ima je osnivački ulog od pet hiljada eura osnivača za isplatu zarade izvršnom direktoru koji je i osnivač u iznosu od 414,92 eura. Pitam: kako firma može da kupi zemljište od 1.000 kvadrata, napravi objekat od cca 200 metara kvadratnih, pratećim objektima, putem, a da nema novca na računu? - naveo je Nenezić.
Sve ovo bi, kako je rekao, bilo manje interesantno da osnivač i izvršni direktor nije strani državljanin, nekadašnja kandidatkinja za poslanicu parlamenta Austrije, izvjesna Darinka Hrnjez.
- Rođena je u Beču, studirala i radila u Austriji i Kanadi, stručnjak je za telekomunikaciji. Sad ja pitam premijera, neko ko je rođen u Beču, živio i radio u Kanadi i Austriji dođe da se kući u Godrnjim Krivošijama gdje nema vode - naglasio je Nenezić, navodeći da je ovo samo jedan od primjera sporne gradnje u tom mjestu.
<h2>NADLEŽNI ĆE PROVJERITI NAVODE</h2>
Ako je ovo ozbiljna država, Nenezić kaže da će koliko je danas sazvati sjednicu Vijeća za nacionalnu bezbjednost.
- Ovo je pitanje za ministra unutrašnjih poslova, potpredsjednika Vlade zaduženog za bezbjednost, šefa ANB-a. Znamo li ko su ljudi koji žive u golom kršu sela Dragalj gdje ne mogu da žive i privređuju? Da li ćete preduzeti radnje i mjere u Vašoj nadležnosti i od nadležnih institucija dati odgovor građanima ko živi u 300 nelegalnih objekata dominantno u šumama Gornjih Krivšija? - pitao je Nenezić.
Spajić je odgovorio da će relevantne institucije provjeriti ove navode i dati odgovor u najkraćem mogućem periodu.
Nenezić je rekao da iz odgovora premijera zaključuje da on, kao i potpredsjednik Vlade ne znaju ništa o ovome.
Potpredsjednik Vlade zadužen za bezbednosni sektor Aleksa Bečić kazao je da nema tog imena u Crnoj Gori, bio crnogorski ili strani državljanin, koji može biti zaštićen ili privilegovan.
- Prema svakom se primjenjuje Zakon, tako da mislim da će nadležni i Vaše navodi uzeti u obzir. Nadam se da ćemo u ovom domu unaprijediti i Zakon o strancima kako detektovani problemi, a tiču se velike fleksibilnosti koja je postojala u dosadašnjem rješenju i kada govorimo o osnivanju firmi i vrijednosti nekretnina koje su korišćene kao osnova za dobijanje privremenog boravka, uredili na način koji će u narednom periodu onemogućili bilo kakvu vrstu zloupotreba - kazao je Bečić.

Nenezić: U selu Dragalj ima na stotine nelegalnih objekata koji podsjećaju na one za regrutovanje i obuku vojnika

Neprimjereno je da neko od poslanika najavljuje hapšenja i to najviše šteti integritetu bezbjednosnih službi, ali i tužilaštvu koje bi trebalo da reaguje, jer ako političari i poslanici imaju neke informacije u smislu najave o akcijama hapšenja bilo koga, nevezano za to da li postoje dokazi ili ne, to jako narušava ugled samog tužilaštva i šalje poruku javnosti da je tužilaštvo pod određenom političkom kontrolom i da su političari ti, a ne tužioci, koji odlučuju kada će se i protiv koga pokrenuti postupak - ocijenio je za Televiziju E advokat Veselin Radulović.
Poslanik Demokrata Boris Bogdanović kazao je juče u Skupštini Crne Gore da je ono što je do sada ulovljeno samo predjelo, a da država prema dezert, te da "nijedno ime neće biti preskočeno".
Na koga se sprema lov i otkud to zna poslanik pitanje je koje niko iz izvršne vlasti ne postavlja. Još važnije - da li poslanici najavljuju akcije policije i tužilaštva i ko, zaista, odlučuje šta će biti na njihovoj agendi.
Radulović upozorava da je ćutanje prećutna saglasnost i da ozbiljno narušava ugled države pred međunarodnim partnerima.
- To jeste jedan vid zastrašivanja, koji me ne iznenđauje, nije prvi put. Uglavnom dolazi sa istih adresa - naveo je Radulović.&nbsp;
Da retorika i odnos Demokrata izazivaju pažnju međunarodne zajednice pokazalo je pismo upozorenja koje su Ujedinjene nacije poslale Vladi.&nbsp;
Naveli su da su napadi Demokrata na advokata Veselina Radulovića i direktoricu Akcije za ljudska prava Teu Gorjanc Prelević ozbiljan slučaj zastrašivanja.&nbsp;
Tri specijalne izvjestiteljke UN-a za nezavisnost sudija, slobodu izražavanja i branioce ljudskih prava ocijenile su da takvi napadi imaju „zastrašujući efekat“ i da ne postoje informacije da je vlast preduzela bilo kakvu istragu.&nbsp;
Vlada je ćutala duže od propisanih 60 dana. Kada je pismo iz UN-a objavljeno bez njihove reakcije, ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović udostojio se da odgovori.
Radulović ćutanje Vlade tumači kao jednu prećutnu saglasnost sa svime što se radi u bezbjednosnom sektoru, odnosno šta radi partija koja ga kontroliše.&nbsp;
- Nije me to iznenadilo, ali je zaslužilo reakciju i Vlade i državnog tužilaštva. Tu su osim uvreda i kleveta bili navodi koji se mogu tumačiti kao ozbiljne prijetnje - istakao je Radulović.&nbsp;
Nije ga iznenadilo što je Vlada odćutala to u roku koji im je ostavljen, a danas je objavljeno pismo koje je izvršna vlast poslala naknadno specijalnim izvjestiteljkama.&nbsp;
- Podsjetilo me na onu izreku da ne kune majka sina što se kocka, nego što se vadi. Tako izgleda dopis Ibrahimovića đe citira odredbe zakona i navodi da Vlada prati razvoj događaja i ne želi da se miješa, iako to nije predmet zahtjeva specijalnih izvjestiteljki. One traže da se Vlada izjasni šta su uradili povodom napada koji je rukovodstvo bezbjednosnog sektora uputilo na račun Gorjanc Prelević i moj račun. Vlada nije uradila ništa i ružno je za imidž države kada se na jedan takav način odgovori na dopis jedne tako važne adrese - ocijenio je Radulović.
Upravo zato, prema njegovim riječima, to više nije samo politički problem, već pitanje međunarodne reputacije države.&nbsp;
Da situacija nikad nije bila tako ozbiljna, dodaje, pokazuju i brojke - UN i Evropska unija oglasili su se tri puta. Crnogorska Vlada nijednom.&nbsp;
U zemlji koja se i dalje predstavlja kao najozbiljniji kandidat za Evropsku uniju političke prijetnje, institucionalno ćutanje i ignorisanje upozorenja najviših međunarodnih adresa se normalizuju, a poruke o "lovu" i "dezertima" ostaju bez ikakvog odgovora
Da su parlamentarne klupe postale poligon za politička suđenja bez procesa ocijenio je i poslanik Demokratske partije socijalista Oskar Huter.
On je juče u Skupštini Crne Gore kazao da se u Zakonodavnom domu krši pretpostavka nevinosti, a trebalo bi tu najglasnije da se govori o članu Ustava koji govori o tome.
- I to imamo priliku da čujemo svaki dan. Ne govori se o optuženima ili osumnjičenima nego se automatskio presudi ljudima za cijeli život i njima i njihovim porodicama - naveo je Huter.
Prilog novinarke TV E Amre Tahirović.

Radulović: Neprimjereno da neko od poslanika najavljuje hapšenja, to najviše šteti integritetu bezbjednosnih službi

Danko Savić (61), koji je uhapšen zbog sumnje na učestvovanje u oružanim formacijama Rusije, je nekadašnji pripadnik kozačkog pokreta i, kako je ranije objavio Radio Slobodne Evrope, Vojske Jugoslavije.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fuhapsen-danilovgradanin-osumnjicen-za-ucestvovanje-u-oruzanim-formacijama-rusije-na-racunu-imao-milion-i-po-eura&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
On je u junu ove godine uhapšen zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 140px; position: relative;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fdanilovgrad-pronadeno-vise-od-12-kilograma-eksploziva-municija-optika-amblemi-i-falsifikovane-legitimacije-uhapsena-jedna-osoba&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Tokom pretresa lokacija koje je Savić koristio, tada je pronađeno 12,2 kilograma eksploziva, 33 komada municije, optika za noćno osmatranje, dvije radio stanice, legitimacije sa različitim imenima, gas maska, vojne oznake, pečati, epolete i amblemi...
Hapšen je i 2018. godine kada je kod njega pronađeno oružje, trotil (vrsta eksploziva), panciri i vojna oprema.
Među oduzetim predmetima, kod njega su 30. juna pronađene i značke Granične jedinice Vojske Jugoslavije koje su bile zadužene za odbranu pograničnih područja i karaula. Ove jedinice su učestvovale u ratovima krajem devedesetih.
Ove značke dostupne su na <a href="https://www.limundo.com/kupovina/Kolekcionarstvo/Znacke/Militarija/Granicne-jedinice-vojske-Jugoslavije/44048653/AukcijaNijeNadjena" target="_blank">prodajnim platformama</a> za nekoliko eura.
Savić se ranije deklarisao kao ataman (kozački vojni zapovjednik) i dovodio u vezu sa Balkanskom kozačkom vojskom, koja navodno djeluje kao ogranak Centralne kozačke vojske Rusije, bliske predsjedniku Vladimiru Putinu.
Ataman Crne Gore kozački pukovnik Slobodan Pejović je potvrdio za RSE da je Savić bio vojno lice, rekavši da je iznenađen arsenalom oružja koji je kod njega pronađen.
- Znam ga kao mirnog i dobrog čovjeka. Ne vjerujem da je išta radio da bi to zloupotrijebio - rekao je on za RSE ranije.
Naveo je i da Savić od prije četiri godine nije njihov član.
- Zbog nekih neslaganja oni su osnovali drugu organizaciju, Kozačko bratstvo Crne Gore - dodao je on.
Kod Savića su pronađeni i simboli i dokumentacija Crnogorskog kozačkog bratstva.
<h2>Šta se zna o Crnogorskom kozačkom bratstvu?</h2>
Javno dostupni registri potvrđuju da je kao nevladina organizacija Crnogorsko kozačko brastvo osnovano 2. jula 2021. u Nikšiću.
Osnivač Crnogorskog kozačkog bratstva Jovan Burić je u izjavi za RSE potvrdio da su osnovani 2021. rekavši da je to bila "kratkotrajna organizacija koja je brzo prestala s radom".
Istakao je da nisu bili dio šire balkanske kozačke mreže i da su djelovali samostalno.

Tag: informbiro

Rehabilitacija staljinista 77 godina poslije rezolucije Informbiroa

Žakelj: Moramo da se borimo, naša najveća obaveza je da se borimo za svaku loptu

Merc: Ukrajini će biti potrebne bezbjednosne garancije nakon bilo kakvog mirovnog sporazuma

Reprezentacija Crne Gore učestvuje na Svjetskom prvenstvu u podvodnom ribolovu u Brazilu

Ivanović sa Ferenčekom: Slovačka podržava evropski put Crne Gore

PRATITE TVe UŽIVO