Istanbulska konvencija je &nbsp;jedan moćan alat koji nam je dat u ruke, na način, na koji ja mislim i smatram, da ne treba ići ka revoluciji, nego ka tihoj evoluciji, koja podrazumijeva jedno fino štelovanje zakonskih rješenja, koja uopšte nijesu loša - &nbsp;kazao je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, advokat Dražen Ćorović.
Samo od januara ove godine zabilježen je 101 prekršaj i 156 krivičnih djela povezanih sa nasiljem, nad ženama i porodici, gdje su nasilnici u 90 posto slučajeva muškarci, a prema podacima nacionalne SOS linije za žrtve nasilja u porodici. Istraživanja pokazuju da je od ukupnog broja počinilaca više od 70 do 75 posto jesu fini, ugledni muškarci koji su prihvaćeni u familiji, društvu, komšiluku. Preostalih 30 posto su muškarci koji imaju određene psihološke smetnje.
Statistika jasno prikazuje stanje stvari u društvu, kaže Ćorović, a porazna je činjenica da je nasilje &nbsp;nad ženama i porodično nasilje u porastu.
- Stvarnost je propadanje porodice, kao osnovne ćelije društva, i ne samo u posljednjih nekoliko godina, već i posljednjih nekoliko decenija. Tome se, što je jako zabrinjavajuće, ne nazire kraj. Mislim da se sistem, društvo u cjelini, država, nijesu znalački izborili sa ovim problemom, ne sagladavaju dubinu problema, ukoliko se takvo stanje nastavi jednostavno nećemo imati dobar institucionalni okvir. Upravo je država ta koja treba, i mora da pruži taj institucionalni okvir, koji se odnosi kako na izgradnju samih institucija, tako i na pisanje akata, zakona, doradu određenih pravilnika. S tim u vezi upućuju nas određena akta, kao što je Istanbulska konferencija, kako i na koji način da probamo, pokušamo, ako ne uspijemo da suzbijemo ovo i ovakvo nasilje. To je jedan moćan alat koji nam je dat u ruke, na način, na koji ja mislim i smatram, da ne treba ići ka revoluciji, nego ka tihoj evoluciji, koja podrazumijeva jedno fino štelovanje zakonskih rješenja, koja uopšte nijesu loša. Ovo kažem iz razloga zato što je naše zakonodavstvo dosta upodobljeno sa zakonodavstvom EU, &nbsp;i uopšte zemalja zapada, pa stim &nbsp;u vezi i naše zakonodavstvo uvodi novine, odnosno neka nova krivična djela koja se uvode u naš Krivični zakonik, kao što je seksualno uznemiravanje, ili proganje, ili najava krivičnog djela koje bi trebalo da se usvoji a radi se o krivičnom djelu femicid, koje je u planu da bude usvojeno - rekao je Ćorović.
Svako generalizovanje je opasno, smatra pm, jer svako biće individua za sebe, pa tako se ne može reći sa sigurnošću da su nasilnici ugledni ljudi.&nbsp;
- Do skoro je bio mejnstrim koji je išao suprotno, vašem posljednjem istraživanju, koje je govorilo da su to većinom ljudi koji su iz nižih slojeva, koji su neobrazovani, rudimentarnog tipa. Međutim, ovo istraživanje sasvim suprotno, pobija to. Apropo te priče moram da se osvrnem na svjedočenje jednog poznatog našeg neuropsihijatra, koji je inače bio i vještak pred sudom, kad ga je sudija pitao može li da profil ubice, on je rekao da ne može, jer je svaki čovjek potencijalni ubica. Isto je i ovo. Ne može da se napravi tačan profil, i zato kažem da je opasna svaka generalizacija. A kako to istraživanja pokazuju može da bude sasvim suprotno, da su njihove supruge, koje su emancipovane, ili iz višeg slojeva društva, slobodnije i danas lakše i brže prijavljuju takvo nasilje. Treba svaki slučaj zasebno posmatrati - istakao je Ćorović.
Jedna od definicija psihopate je, objašnjava on, da ne može da se prepozna, jer je do savršenstva doveo svoju mimikriju.
- Zato ste rekli, 70 do 75 posto su ugledni građani, koji nijesu imali nikakvu mrlju, za njega komšije i rođaci kažu sve najbolje. To je jedna mimikrija koja se tako prikazuje u društvu, i to su ljudi koji su sposobni da zavaraju bilo koga - zaključio je Ćorović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D3vmycYx31DI&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Ćorović o nasilju u porodici: Svako generalizovanje opasno, svaki slučaj treba zasebno posmatrati

Podgoričanka koja je prijavila bivšeg supruga da je u avgustu 2023. fizički zlostavljao njihovu, tada trogodišnju, kćerku traži da se izrekne privremena mjera zaštite djeteta i spriječi njeno izlaganje nasilju, nakon što je lani sud dozvolio boravak djevojčice kod oca bez nadzora, a on je nedavno, kako tvrdi, ponovo fizički zlostavljao.
Ona zahtijeva hitnu reakciju ističući da je bivšeg supruga policiji prijavila 14. februara zbog nasilja nad djetetom, a sljedeću 17. februara, jer je nakon što je dan ranije preuzela dijete, primijetila više modrica na tijelu i glavi.
- Dijete mi je tada reklo da ga je otac tukao. Prijavu sam podnijela policiji, Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici i Centru za socijalni rad. Istog dana odvela sam dijete na ljekarski pregled u Klinički centar Crne Gore, gdje su ljekari konstatovali sljedeće povrede: modricu na desnom čeonom predjelu (8x8 mm), modricu na desnom obrazu, modricu na desnom slabinskom predjelu (1,5 cm). U nalazu ljekara jasno stoji da su u pitanju povrede nanesene tupim predmetom i da su nastale usljed djelovanja spoljne sile – naglasila je ona u dopisu koji nam je dostavila.
Ističe da je 21. februara predala zahtjev sudinici Nini Ojdanić za hitnu privremenu mjeru kako bi se dijete zaštitilo, ali je dobila odgovor da je zaključena glavna rasprava i da, dok presuda ne postane pravosnažna, ona nije nadležna za postupanje.
- Nakon toga sam se obratila sudiji Jelani Anđelić, koja je odbila da postupi po mom zahtjevu za privremenu mjeru, pravdajući to time da bi to trebalo da uradi sutkinja Nina Ojdanic, kod koje se predmet i dalje vodi. Centar za socijalni rad i dalje se ne uključuje u slučaj, iako su prema Istanbulskoj konvenciji, BSMN-u, Evropskom sudu za ljudska prava i domaćem zakonodavstvu dužni da zaštite dijete i da mu daju prioritet u odnosu na roditeljska prava – piše ova Podgoričanka u dopisu dostavljenom Portalu ETV.
Iz Višeg tužilaštva u Podgorici, kako ističe, odgovorili su joj da su njenu priutužbu na rad Osnovnog tužilaštva proslijedili tom tužilaštvu.
- Zaključak suda da moram da predam dijete ocu nasilniku dostavljen mi je 20. februara i zaprijećeno mi je zatvorom ako to ne učinim, iako postoje osnovane sumnje i dokazi o nasilju – tvrdi ona.
Sjutradan, 21. februar, kako piše, pošla je kod tužiteljke Dajane Nikpaljević-Knežević, koja joj je rekla da mora predati dijete ocu.
- Tako su pravosudni organi donijeli odluku kojom se ignoriše bezbjednost mog djeteta. Kada sam joj rekla da me privedu i zatvore, jer u utorak moram da predam dijete, ona je rekla da to nije njen problem – tvrdi ova Podgoričanka i poziva medije, nevladine organizacije i javnost da naprave pritisak na nadležne institucije, jer se u ovom slučaju, kako kaže, ne radi samo o njenom djetetu, već o tome da li treba dozvoliti da sistem nastavi da štiti nasilnike nauštrb žrtava.
<h2>Detaljna istraga</h2>
Sud je 24. aprila 2024, bez obzira na činjenicu da još nije bila okončana tužilačka istraga po prijavi Podgoričanke, dozvolio boravak djevojčice kod oca bez nadzora, što je po ocjeni mlade majke bilo neprihvatljivo zbog fizičkog zlostavljanja, zbog čega je i uložila žalbu. Prethodno je privremenom odlukom suda krajem 2023. predviđeno bilo da kontakt oca i djeteta može da se odvija isključivo pod nadzorom socijalne službe.
- On je fizički kažnjavao naše dijete kada je ljetos bila kod njega, vratila se sa modricama što je potvrđeno i nalazom vještaka. Plašim se da mu predam našu četvorogodišnju djevojčicu i da živim u strahu hoće li je opet kažnjavati fizički. Šokirana sam da sud nije sačekao okončanje postupka koji je u toku po mojoj prijavi, već moju djevojčicu izlaže mogućem nasilju – ispričala je ova Podgoričanka za Pobjedu u maju prošle godine.
Mlada majka, čiji identitet štitimo u njenom i interesu djeteta, sada traži i da se postupi po njenim prijavama i provede detaljna istraga.
Ona traži i da se Centar za socijalni rad hitno uključi u slučaj, u skladu sa međunarodnim konvencijama i domaćim zakonima.
- Pozivam medije, nevladine organizacije i javnost da izvrše pritisak na nadležne institucije, jer se u ovom slučaju ne radi samo o mom djetetu, već o tome da li ćemo dozvoliti da sistem nastavi da štiti nasilnike nauštrb žrtava - poručila je ona.
Nekadašnja novinarka Pobjede, a sada urednica rubrike Velike istraživačke priče (VIP) na Portalu ETV, Kaćuša Krsmanović prvi tekst o ovoj Podgoričanki objavila je u oktobru 2023.&nbsp;
Mlada Podgoričanka je tada, uplašena za svoju i sigurnost svoga đeteta, nemoćna pred institucijama, ispričala kako je već dvije godine suočena sa ozbiljnim problemima zbog nespremnosti državnih činovnika da se drže zakona ove države i jasnih međunarodnih normi, inkorporiranih u naše zakonodavstvo, zbog čega je na kraju, kako kaže, odlučila da se obrati i medijima, ne bi li njena priča osvijestila makar nekoga u institucijama i ponukala na reakciju.&nbsp;
Uvjerena je da odgovorni u nekim državnim organima svjesno prenebregavaju zakon i rade za interese njenog bivšeg muža, koji proganjanjem, uhođenjem, prijetnjama, ucjenama, a i fizičkim zlostavljanjem njihove kćerke, pokušava da je „disciplinuje“ i njen život, iako su razvedeni, drži pod kontrolom.
- Plašim se za sebe i kćerku. Došla sam u situaciju da vjerujem da nam samo mediji mogu pomoći, jer od državnih organa doživljavam samo neadekvatne ili čak i izostale reakcije u situaciji gdje smo ugrožene i ja i dijete – rekla je ona tada za Pobjedu.
Njenu ispovijest tada je objavio i Portal Antena M, ali su institucije na to ostale nijeme.
<h2>Prijetnje</h2>
Njen bivši suprug, s kojim nije dugo ostala u braku, kada su se u avgustu 2021. godine rastali zaprijetio je da će joj vezama koje ima oduzeti dijete, dobiti puno starateljstvo i on odlučivati da li će joj dozvoliti da gleda kćerku „možda, jednom nedjeljno“. Djevojčica je tada imala godinu i po.
Da se to može i dogoditi, „prijateljski“ je tada upozorio i prijatelj njenog bivšeg supruga i njegove familije, službenik Centra za socijalni rad, koji je pozvao telefonom i „objasnio“ joj da može ostati bez đeteta – „šta onda, šta onda, onda je kraj“, rekao joj je u jednom telefonskom razgovoru...
Iako je institucije upozorila na postupanje ovog službenika i podnijela i prijave nikada nije dobila povratnu informaciju da li je on sankcionisan zbog neprofesionalnog ponašanja i neprihvatljivih i nezakonitih pritisaka koje je pravio na nju.
Prijetnja bivšeg supruga i njegovog prijatelja socijalnog radnika da će joj sud uzeti dijete nije se ostvarila - sud je njoj povjerio starateljstvo nad kćerkom, uz obavezu da i otac ima pravo da provodi vrijeme sa njom, pored ostalog i dio ljetnjeg i zimskog raspusta.
<h2>Proganjanje</h2>
Prvu prijavu policiji podnijela je prije sudskog razvoda, svega nekoliko dana pošto su se razišli, jer je on insistirao da uzme dijete iako je djevojčicu još dojila. Ukazala je tada u prijavi i da se plaši da će joj oteti kćerku, ali i da nema ništa protiv da otac provodi vrijeme sa njom, samo što želi da to bude pod nadzorom...
Prijavila ga je za proganjanje – jer je pratio, presrijetao na ulici, dolazio ispred stana i upadao u stan u kojem živi, prijetio joj i klevetao je i vrijeđao... Presuda je donešena tek sedam mjeseci kasnije, u aprilu 2022. Sporazumnim priznanjem krivice osuđen je tri mjeseca uslovno na godinu dana, a izrečena mu je i jednogodišnja mjera zabrane prilaska bivšoj supruzi. Sudija Rade Ćetković u presudi se pozvao i na Konvenciju Savjeta Evrope o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvenciju).
Ispostavilo se da ni kazna, ni mjera bezbjednosti nijesu postigle svrhu.
Bivši suprug nastavio je da joj prijeti, ona da podnosi prijave, a službe da tihuju... Mimo sudije Ćetkovića, svi ostali su zaboravili na Istanbulsku konvenciju.
<h2>Kopriva "vaspitna metoda"</h2>
Njena kćerka je avgusta 2023, kako je to naloženo sudskom presudom, bila kod oca i za to vrijeme je, kategorična je naša sagovornica – bila žrtva fizičkog nasilja – jedna od „vaspitnih“ metoda koju je koristio bila je kopriva.&nbsp;
Osim toga, tvrdi sagovornica Pobjede, kćerku je zanemarivao, a nije joj održavana ni lična higijena, što je konstatovano i ljekarskim izvještajima.
Zbog svega toga odlučila je da mu više ne dozvoli da je vodi kod sebe, već je zahtijevala od Centra za socijalni rad da pristupi hitnoj zaštiti djeteta i da se uradi psihološka procjena da li je on sposoban za roditeljstvo.
Krivičnu prijavu podnijela je i policiji 4. septembra za slučaj nasilja i zlostavljanja od strane oca, navodeći da je on zanemarivao zdravstveno stanje njihove kćerke, a da se na njene sugestije da je povede kod ljekara smijao i ignorisao ih...&nbsp;
Naglasila je tada u prijavi i da je on, iako je u Centru za socijalni rad u Podgorici sa njim obavljen razgovor, „nastavio da vodi dijete u crkvene objekte i provodi neadekvatno vrijeme sa njom“. Istakla je i da je tokom video poziva, često pokušavao da provocira situaciju govoreći da njihova kćerka „najviše zna o popovima i crkvama, o molitvama“...
Osim policiji, ovu, kao i više ranijih prijava, uputila je na brojne adrese – od Osnovnog i Vrhovnog tužilaštva, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Skupštine, do ombudsmana, ali bez povratne reakcije.
- Ovo je sigurno 15-20. put u posljednje dvije godine da prijavljujem slične incidente, ali je situacija samo eskalirala. Molim vas da hitno reagujete i zaštitite interese i sigurnost malodobne... – uzalud je naglasila u prijavi, ističući da bivši suprug sada i tuče njihovu djevojčicu.
Dok je bila kod oca čitav avgust, do 3. septembra 2023, obilazila je dva puta i, kako tvrdi, kćerka joj je i tada govorila da je otac tuče koprivom, što je prijavila i policiji i Centru za socijalni rad, ali ni jedni ni drugi nijesu reagovali?!
<h2>Izostanak reakcija</h2>
Protiv supruga je u aprilu pokrenula i novi postupak za porodično nasilje, odnosno proganjanje i ugrožavanje, a reakcija tužilaštva je, najblaže – šokantna.
Sudeći prema odluci tužiteljke Marije Kažić, procijenila je da je bivšem suprugu ove mlade Podgoričanke bila dovoljna jedna tužba za proganjanje i da, iako je, kako se to kaže povratnik u ovom krivičnom djelu, dovoljno da odgovara prekršajno. Tužiteljka Kažić ili ne zna za Istanbulsku konvenciju, obavezujuću za Crnu Goru ili je to ne interesuje.
Počinila je i težak prekršaj činjenicom da je po ovoj prijavi postupila skoro tri mjeseca od kada je podnešena, iako bi prijave za nasilje u porodici, pogotovo u konkretnom slučaju za ponovljeno krivično djelo proganjanja, trebalo da se stave u hitnu proceduru. Tužiteljka Kažić imala je preča posla.
Od 30. aprila do kraja jula nije reagovala, niti se obratila žrtvi.
Uzaludne su bile urgencije sagovornice Pobjede Vrhovnom i Osnovnom državnom tužilaštvu i Tužilačkom savjetu. U dopisu 23. juna zahtijevala je da se njen predmet ustupi drugom tužiocu, ali – institucije su ćutale.
Nije ih ponukala na reakciju ni činjenica na koju je ukazala u urgenciji - da je pozivala tužilaštvo, a da su joj odgovarali „da je tužiteljka prvih skoro mjesec bila zauzeta, a sada je na odmoru“... Ćutale su institucije i na njenu urgenciju podnešenu u julu.
Konačno, 28. jula, odgovor je stigao od tužiteljke Kažić, preko policije. Obavijestili su je da je tužiteljka navela da nema elemenata krivičnog djela i da će prijava biti procesuirana prekršajno.
Višim tužilačkim instancama, opet se obratila 15. avgusta, nijesu joj odgovorili, a ponovo im je pisala 11. septembra. Tek tada, iz kancelarije Vrhovnog državnog tužilaštva kratko su je obavijestili da je njen slučaj proslijeđen Tužilačkom savjetu na odlučivanje.
Novu pritužbu uputila je 20. septembra, a nju je kvalifikovala i kao žalbu na ćutanje administracije i nereagovanje Tužilačkog savjeta.
- Da je procesuiran kako treba i da je reagovano, moja ćerka ne bi pretrpjela nasilje i ne bi prolazile šta prolazimo trenutno. Ovo je potpuno neprihvatljivo, i smatram da je sramotno kako državni organi postupaju u ovom slučaju. Molim vas da odmah poduzmete odgovarajuće mjere kako biste osigurali pravilan tok ovog slučaja i pružili zaštitu žrtvama nasilja – napisala je ona.
<h2>Zabrana prilaska</h2>
Bivšem suprugu Sud za prekršaje izrekao je u septembru mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i kontaktiranja nekadašnje supruge – i to je, za sada, jedino što su institucije uradile. Čitav slučaj sveden je na nivo prekršaja, iako se radi o povratniku koji je godinu ranije krivično osuđen za ista djela.
- Zahvaljujući čekanju institucija, moje dijete je pretrpjelo nasilje o kom govori neprestano – nemoćno konstatuje je mlada majka.
Iz Centra za socijalni rad, kako proizilazi iz odgovora službenice Marice Stijepović, ne mogu da spriječe oca da uzima dijete bez sudske odluke, odnosno da mu oni ne mogu uskratiti roditeljsko pravo. Nije pomogao ni izvještaj psihologa, nakon razgovora sa djevojčicom.
<h2>Pritisak</h2>
U novembru 2023. mlada Podgoričanka ispričala je da je suočena i sa mogućnošću da završi u zatvoru, jer nije spremna da dozvoli da se djevojčica susrijeće sa ocem, osim pod nadzorom, u kontrolisanim uslovima.
Kako je navela tada, uplašena je da narednih dana može da završi u zatvoru, jer je sudija Miloš Jokanović donio rješenje o izvršenju, prema kojem je dužna da kćerku preda ocu, u vremenskim intervalima kako je ranije dosuđeno.
- U obrazloženju tvrde da se mora postupati po ranijem rješenju uprkos novonastalim okolnostima i prijavama za nasilje i proganjanje, i da moram dijete predati ocu. Naglašavaju da se mora postupiti po ranijoj pravosnažnoj presudi. Punomoćnica bivšeg supruga me upoznala da će preduzeti pravne mjere i pozvati izvršitelje u pratnji policije da mi ćerku oduzmu, jer odbijam da njih dvoje imaju kontakt osim u kontrolisanim uslovima – kazala je ona tada.
Pristala je sedmicu ranije da se djevojčica sretne sa ocem u prostorijama Centra za socijalni rad u Podgorici, u prisustvu socijalne radnice, ali je, kako tvrdi, službenica Centra u jednom trenutku izašla iz prostorije i ostavila njenu kćerku.
- Fotografisala sam taj momenat kada je ona bila van prostorije i dostavila nadležnima na dalje postupanje. Iako sam slučaj prijavila podgoričkoj policiji do danas po toj prijavi nije postupano. Vrijeme dok je službenica bila van prostorije on je iskoristio da opet zastrašuje naše dijete – naglasila je ona.
<h2>Preuranjena odluka</h2>
Mlada Podgoričanka je početkom maja prošle godine ispričala da je odluka da je odluka suda da se dozvoli boravak djevojčice kod oca bez nadzora, donijeta krajem aprila 2024, „preuranjena, donijeta na nepotpuno utvrđenim dokazima, kao i činjeničnom stanju, dok se vodi krivični postupak“, te da sud nije imao u vidu „niti to navodi u privremenoj mjeri da je tuženi specijalni povratnik u nasilju u porodici, kao i da se protiv njega vodi više krivičnih i prekršajnih postupaka“.
Ukazala je tada „da se ne može smatrati vještačenje završenim sve dok postoje procesne radnje koje su neophodne sa ciljem utvrđivanja pravog stanja tuženog, kao i utvrđenih psiholoških karakteristika“...
Smatra i da je sud morao uzeti u obzir, primarno izvještaje ljekarke „koja je sa djetetom radila u momentima traume“ i ističe da je sud odbio da ona svjedoči u ovom postupku.
Posebno je u žalbi upozorila da se sud poziva na nalaz i mišljenje psihologa na čije vještačenje je uložena pritužba u januaru ove godine „(prije i uvida u mišljenje), jer ista dijete nije vjestačila u ustaljenim uslovima, već samo nasamo sa ocem“.
Ona se u žalbi poziva i na snimke na kojima se čuje stric njenog bivšeg supruga, a koji govori da on njihovu kćerku „bije koprivom“, te na zapisnik socijalne radnice, u kojem je navedeno da je djevojčica rekla i da je otac „tukao nogom u stomak“.
Kategorična je i da se ne protivi kontaktu kćerke sa ocem, ali da on „mora promijeniti ponašanje“.
Ona je tada zahtijevala hitan postupak po njenoj žalbi, jer smatra da boravak djevojčice kod oca nije bezbjedan.

Mlada majka traži hitnu reakciju: Privremenom mjerom zaštititi dijete i spriječiti njegovo izlaganje nasilju

Portal ETV nije dobio odgovor od rukovodioca Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Duška Milanovića zašto tužilac Marko Ivanović do danas nije postupio u predmetu po prijavi dvadesetšestogodišnje Podgoričanke koju je podnijela krajem decembra prošle godine zbog nasilja u porodici kojem je izložena od supruga s kojim je u brakorazvodnoj parnici. Prema podacima žrtve nasilja i njene advokatice Andree Adžić ovaj tužilac nije sproveo nijednu radnju u ovom predmetu, iako crnogorsko zakonodavstvo, obavezujuće uputstvo vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića, te Istanbulska konvencija nalažu hitno postupanje u ovakvim slučajevima, a pogotovo pri činjenici da se radi o takozvanom povratniku. - Povodom Vaših pitanja, obavještavamo vas da je postupajući državni tužilac, dana 23.01.2025.godine, odbacio krivičnu prijavu D.F., od 15.01.2025.godine, protiv F.F., zbog produženog krivičnog djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici i krivičnog djela proganjanje. Takođe vas obavještavamo da je istog dana postupajući državni tužilac podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv F.F., zbog dva prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici - piše u odgovorima na pitanja koja smo uputili Milanoviću. Dodaju da je „istina da se advokatica A.A., obratila dana 17.01.2025.godine, rukovodiocu, sa zahtjevom za hitno postupanje po prijavama D.F“. - Rukovodilac je istog dana zahtijevao od postupajućeg državnog tužioca dostavljanje izjašnjenja o njegovom postupanju u predmetnom slučaju. Nakon pribavljenog izjašnjenja, rukovodilac je putem mejla, dana 22. januara 2025. godine, obavijestio advokaticu A. A. da će odluka u predmetu biti donijeta u najkraćem mogućem roku - piše u odgovorima dostavljenim Portalu ETV iz Osnovnog tužilaštva u Podgorici. Milanović nije odgovorio na naše pitanje da li je informisan zašto tužilac Ivanović još nije postupio u predmetu za porodično nasilje, koji bi trebalo da budu hitni, da li u slučajevima kada se radi o povratnicima postupanje treba da bude urgentno. Nijesmo dobili odgovor ni na pitanje da li su tužioci upoznati sa Instanbulskom konvencijom, te da li, prema njegvom mišljenju treba organizovati obuke za tužioce o postupanju u slučajevima nasilja u porodici, nasilja nad ženama i djecom, nasilja prema LGBTIQ osobama?  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250127220152_7cedc015d5dbfbbe13019d0f87796438b1f578a33eeb6dd063792465d23d2254.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250127220152_7cedc015d5dbfbbe13019d0f87796438b1f578a33eeb6dd063792465d23d2254" data-rendition-name="original" width="727" height="698" loading="lazy" alt="Istanbulska konvencija"><figcaption>Ilustracija, Istanbulska konvencija</figcaption></figure>  Portal ETV juče je objavio priču mlade Podgoričanke koja je poslije godina nasilja kojem je izlagao njen suprug, fizičkog i psihičkog, odlučila da izađe iz te bračne zajednice, ali i da ga prijavi institucijama, jer je i dalje proganja, prijeti njoj i njenoj porodici da će ih pobiti, a u septembru je u njenoj roditeljskopj kući i fizički nasrnuo na nju. - ...saglasna sam da ovu izjavu vaša televizija i portal koriste, kako bih objelodanila svoju tužnu i potresnu priču i upoznala javnost sa postupanjem tužioca Marka Ivanovića, kod kojeg sam prijavila već 4 sedmice prijetnje ubistvom, a isti nije reagovao već i dan danas nema nikakvog postupanja - napisala je ona u dopisu dostavljenom Portalu ETV. Objašnjava kako je njena majka, „vidjevši sve ovo“ prijavila „slučaj i on je bio lišen 72h slobode“. - Ipak, danas 24. 01. ga je sudija Rade Ćetković pusti da se brani sa slobode čime sam shvatila da mene država ne štiti uprkos tome što me država već saslušala više puta i sve sam to rekla i pokazala slike da me tukao stalno - napisala je ona. Ova mlada Podgoričanka, kako smo objavili, majka je dvogodišnjeg dječaka, a nasilje od supruga s kojim se razvodi trpi još od vremena kada je bila trudna. U više navrata ga je prijavljivala policiji, ali je, kako priznaje, povlačila prijave i nastavljala život sa njim, a on je, pisali smo juče, nastavljao da je tuče, vrijeđa i prijeti joj da će je ubiti. Od kada se vratila u roditeljsku kuću na meti su mu i njeni roditelji i sestra. Vrijeđa ih i prijeti im. Advokatica Andrea Adžić kazala je Portalu ETV da je njena klijentkinja ranije „zbog konstantnog straha, često povlačila prijave, a nasilnik je koristio priliku da je dodatno izoluje od porodice, zabranjujući joj svaki kontakt i prijeteći njoj i njenim bližnjima“. - Ova porodica je preživjela brojne situacije u kojima je nasilnik prijetio, pa čak i fizički napadao njenog oca. Međutim, većina prijava završila je „u fioci“, što ukazuje na ozbiljne propuste institucija - upozorila je Adžić. Očekuje da sada, kada je ponovo smogla hrabrost da se pojavi u policiji i da podnese krivičnu prijavu, njena klijentkinja dobije institucionalnu podršku, a ne ćutanje kojem je izložena od tužioca Ivanovića. - Ovo nije samo njen problem - ovo je društveni problem. Pozivam nadležne institucije da hitno preduzmu sve zakonske mjere kako bi se obezbijedila sigurnost žrtve i njene porodice. Posebno apelujem na efikasno i odgovorno postupanje tužilaštva, jer svaki dan odlaganja dodatno ugrožava žrtve - poručila je Adžić. Objavili smo da je vrhovni državni tužilac Milorad Marković u oktobru prošle godine dostavio višim i osnovnim državnim tužilaštvima obavezujuće Uputstvo za postupanje u slučajevima nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici. Između ostalog, Uputstvo propisuje da postupajući tužioci hitno saslušaju žrtvu nasilja, bez njenog prethodnog saslušanja u policiji, ukoliko je to moguće. Advokatica Adžić kaže za Portal ETV da tužilac Ivanović, iako je njena klijentkinja prijavu podnijela još kraje decembra prošle godine, još nije uzeo izjavu od nje. Obavezujućim uputstvom propisano je i da se pribave podaci o procjeni rizika za žrtvu, ranijim prijavama nasilja, uključujući i one događaje koji nisu prijavljeni, kao i podaci o svim prethodno izrečenim zaštitnim mjerama, podnijetim prijavama, krivičnoj i prekršajnoj evidenciji za osumnjičenog. Tužioci su obavezni i da pribave podatke da li je dijete prisustvovalo nasilju, kao i da žrtvu ili njenog zakonskog zastupnika informišu o preduzetim radnjama.

Kaćuša Krsmanović

Milanović ne saopštava zašto tužilac Ivanović odugovlači postupak u predmetu nasilja u porodici

U okviru muzičkog programa KIC-a „Budo Tomović”, u Multimedijalnoj sali u sjutra u 19 sati, predavanje će održati ugledni poljski muzikolog iz Krakova, profesor Jerži Stankevič, a tema predavanja je „Novi aspekti nastanka Kvarteta za kraj vremena” Olivijea Mesijana - kompozicije nastale tokom njegovog zatočeništva u logoru Stalag VIII A u Gorlicu.&nbsp;
- Ovim ekskluzivnim predavanjem vraćamo se remek djelu Olivijea Mesijana, kroz istraživački rad muzikologa Jeržija Stankeviča, nakon zapaženog koncertnog izvođenja „Kvarteta za kraj vremena” održanog u KIC-u, krajem januara- kazali su iz KIC-a.
&nbsp;Nakon predavanja, poručili su iz KIC-a, biće organizovana projekcija francuskog dokumentarnog filma „Le charme des impossibilites" (Čar nemogućnosti, 2006) reditelja Nikolasa Buonaventure Vidala, u produkciji „Les Films du Rat”, „Gloria Films” i Nacionalnog audiovizuelnog instituta, Francuska, 2006. Originalna verzija je na francuskom, njemačkom i poljskom, sa titlom na engleskom jeziku.
&nbsp;Govoreći o gostu i predavaču, iz KIC-a ističu da je Jerži Stankevič muzikolog i istoričar, profesor emeritus i predsjednik Saveza kompozitora Poljske/odsjek u Krakovu.&nbsp;
- Specijalizovao je muzikologiju i analizu djela na Pariškom konzervatorijumu u klasi Olivijea Mesijana 1977. godine. Ostajući u bliskim odnosima sa slavnim mentorom, kreirao je ciklus emisija posvećen Mesijanu na Poljskom radiju i inicirao izvođenje njegovih djela u Poljskoj. Istraživao je nastanak „Kvarteta za kraj vremena” tokom kompozitorovog zarobljeniištva u Gorlicu, vezu s djelovanjem poljskih ratnih zarobljenika u ovom logoru i prijem njegove muzike u savremenom svijetu- navodi se u njegovoj biografiji.
&nbsp;Dokumentarni muzički film, koji će takođe biti prikazan sjutra, ilustruje hipoteze o nastanku „Kvarteta za kraj vremena” Olivijea Mesijana (Olivier Messiaen), krajem 1940. i početkom 1941. godine, u zarobljeničkom logoru Stalag VIII A u Gorlicu (danas u Poljskoj, u Zgoželecu u Donjoj Šleskoj), i predstavlja svjedočenja ljudi koji su učestvovali u događajima: kompozitora Olivijea Mesijana, podoficira Zdislava Nardelija (poslijeratni direktor krakovske radio stanice Poljskog radija i istaknuti tvorac poljskog radio teatra), tri muzičara-interpretatora i francuskih ratnih zarobljenika. Predstavljene su potresne činjenice i razmišljanja o zatočeništvu u logoru, događajima iz svakodnevnog života, njihovoj kulturnoj djelatnosti i pokušajima nemogućeg.&nbsp;
- Muzičari istražuju mogućnosti koje su postojale u zimskim uslovima u logoru za prvo izvođenje djela, koje je održano 15. januara 1941. godine u Gerlicu. U filmu se pojavljuju istaknuti francuski solisti tokom usklađene rekonstrukcije Mesijanovog djela u čuvenom cistercitskom manastiru Klervo u Šampanji: violinista Režis Paskije (čiji je stric bio violončelista Etjen Paskije, učesnik u događajima), klarinetista Pol Mejer, violončelista Rolan Pidu i pijanista Fransoa-Rene Dišabl- navodi se u saopštenju KIC-a.
Kompozicija Olivijea Mesijana, podsjećaju iz KIC-a, napisana u nacističkom logoru za ratne zarobljenike, danas je naširoko priznata kao remek djelo muzike 20. vijeka i izvodi se sa zapanjujućom učestalošću na pozornicama najvećih svjetskih koncertnih dvorana.&nbsp;
- Film je prikazan u Karnegi holu u Njujorku 2021. gdje je bilo napisano: “Ovo je priča o tome kako je, uprkos nezamislivim uslovima, uspio da stvori djelo neprolazne ljepote, dokazujući da se ljudski duh može uzdići iznad najsurovijih trenutaka”. Ovaj film potresa i izaziva duboka razmišljanja kod gledaoca, noseći poruku nade i vjere u održivost temeljnih humanističkih vrijednosti. Film je prikazan u Francuskoj, Poljskoj, Italiji, Njemačkoj, Republici Češkoj, kao i u Ukrajini, Litvaniji, Bjelorusiji i SAD- poručili su iz KIC-a.

Sjutra u KIC-u: Predavanje poljskog muzikologa Jeržija Stankeviča

Predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić izjavila je večeras da prijevremeni parlamentarni izbori koje studenti zahtijevaju sada nijesu potrebni, a uvjerena je da će ih biti “kad im bude vrijeme”.
- Ne vidim da su nam potrebni. Vidjela sam da jedina nadležna institucija nije previše oduševljena time da izlazi u susret njihovim (studentskim) zahtjevima, navela je ona- rekla je Brnabić u emisiji “Hit tvit” na TV Pink.
Brnabić je rekla da je predsjednik Srbije Aleksamdar Vučić „jedina nadležna institucija“ za „ultumativni zahtjev studenata blokadera”, a to su prijevremeni parlamentarni izbori.

Ana Brnabić o vanrednim izborima: Ne vidim da su nam potrebni

Bivšem američkom predsjedniku Džo Bajdenu dijagnostikovan je „agresivan oblik“ raka prostate, navodi se u saopštenju njegovog ličnog kabineta, a bolest se proširila i na kosti, piše CNN. 
 
- Prošle nedjelje, predsjednik Džo Bajden je pregledan zbog novonastalog čvora na prostati nakon što je imao pojačane urinarne simptome. U petak mu je dijagnostikovan rak prostate, sa Gleasonovim skorom 9 (Grupa 5 po stepenu), uz metastaze na kostima- navodi se u saopštenju.
Dalje se navodi: „Iako je riječ o agresivnijem obliku bolesti, rak izgleda da je osetljiv na hormone, što omogućava efikasno liječenje.“
Bajden i njegova porodica „razmatraju opcije liječenja sa njegovim ljekarima“, dodaje se u saopštenju.

Bajdenu dijagnostikovan „agresivan oblik“ raka

Potpredsjednik SAD-a Džej Di Vens izjavio je danas u Rimu da je Evropa “važan saveznik”, ali je priznao da postoje neslaganja oko trgovine, tokom sastanka sa predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen.
Taj razgovor, prvi na tako visokom nivou od povećanja carina Donalda Trampa biće početak dugoročnih trgovinskih pregovora i dugoročnih trgovinskih koristi između Evrope i SAD”, rekao je Vens na početku sastanka koji se održava usred carinskog rata između Evropske unije (EU) i SAD.
- Evropa je važan saveznik SAD, pojedinačne evropske zemlje su važni saveznici SAD, ali naravno imamo neka neslaganja, kao što ponekad imaju i prijatelji, oko pitanja poput trgovine- istakao je Vens u sjedištu italijanske vlade u prisustvu premijerke Đorđe Meloni, prenosi Beta.
Predsjednica Evropske komisije kazala je da cijeni odnos sa SAD.
- Svi znaju da je đavo u detaljima, ali ono što nas ujedinjuje jeste da na kraju zajedno želimo da postignemo dobar dogovor za obje strane- rekla je Ursula fon der Lajen.
Vens i Ursula fon der Lajen danas su prisustvovali u Rimu prvoj misi novog poglavara Rimokatoličke crkve, pape Lava XIV.

Džej Di Vens sa Fon der Lajen o carinskim mjerama

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: istanbulska-konvencija