U knjizi o kojoj je večeras riječ demistifikuje se romantičarska koncepcija o karakteru Duklje i Dukljana i autor je ovom knjigom delegitimisao pseudoistorijske priče o Duklji – rekao je profesor Radovan Damjanović na sinoć održanoj promociji knjige „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ Dragutina Papovića u Nikšiću koju su organizovali Matica crnogorska Ogranak Nikšić i nikšićki UBNOR.
On je dodao i da Papović ukazuje i na njenu „autentičnost koja je nastala iz bića posebnog naroda koji je stvarao i državu i duhovnu tradiciju.“
– Pojedini istoričari i ideologizirani agitatori falsifikuju određene iskaze i napadaju svaki pokušaj iznošenja pravih i istinitih činjenica. Druženje sa ovom knjigom je moćno sredstvo otpora protiv svih koji nastoje da negiraju, ospore, ponize crnogorski integritet i identitet – rekao je Damjanović.
Predsjednik Matice crnogorske Ivan Jovović i urednik ovog izdanja je između ostalog istakao da knjiga Dragutina Papovića „dokumentarno i multidisciplinarno prikazuje tragove materijalne i duhovne kulture nastale na tlu Duklje u dugom vremenskom periodu, koji imaju svoj kontinuitet uprkos burnim istorijskim događajima i dešavanjima, kao što su propast Rimskog carstva, dolazak Slovena na Jadran, uz prateće prirodne destrukcije poput zemljotresa 518. godine, koji je gotovo uništio grad Duklju.“&nbsp;
Posebno se osvrnuo na činjenicu da Papović u cijeloj svojoj studiji „sa izraženom naučnom intuicijom, bez plasiranja konačnih sudova, o složenoj tematici koja je uslovljena malim brojem sačuvanih pisanih izvora, oprezno pristupa pojmu intitulacije dukljanskog vladara, kneza odnosno kralja Vladimira, za koga ne postoje relevantni istorijski izvori o njegovom krunisanju.“
– Autor se u interpretaciji dosljedno držao naučnog pozitivizma, demistifikujući istoriografske srpsko – hrvatske pogodbe i dogovore o Duklji, poput onih da je Vladimir prvi srpski vladar i svetac ili obilježavanja 1100 godina Hrvatskog kraljevstva na teritoriji Crne Gore, što je iz percepcije savremene nauke zaista upitno, s obzirom na to da se
Tomislavova država nikada nije prostirala na ovaj prostor, kao što je i u savremenoj hrvatskoj istoriografiji titula hrvatskog kralja Tomislava predmet ozbiljnih rasprava. Dakle, radnja Dragutina Papovića je lišena nacionalne patetike, s obzirom da je autor na brojnim mjestima ukazao na postojeće dubioze u medijavelistici južnoslovenskih naroda, otkrivajući i prezentujući političko – ideološke konstrukcije jednog vremena, koje su zadugo oblikovale našu istorijsku svijest – rekao je Jovović i dodao da na takve recidive, nažalost, nailazimo na brojnim primjerima širom Crne Gore.
– A jedna u nizu takvih pogrešnih intepretacija prošlosti odigrala se za vrijeme Kraljevine SHS, kada su 1925. godine povodom jubileja 1000 godina Hrvatskog kraljevstva na katoličkim crkvama od Trebinja, Boke, Budve do Sutomora postavljene spomen-table u čast kralja Tomislava, iako on nikada nije vladao Dukljanskom državom. Analogno tome, može se postaviti pitanje, zašto nikada takva počast nije odata katoličkim kraljevima iz dinastije Vojislavljevića, Mihailu i Bodinu ili nekom drugom pripadniku ove kraljevske loze, u Kotoru, Trebinju ili Dubrovniku, iako za takvu memoraliju postoje adekvatni istorijski razlozi – rekao je Jovović.
U vremenu kada se prošlost često zloupotrebljava da bi se potkrijepile savremene političke agende, kada mit postaje sredstvo manipulacije a ideologija se prerušava u nauku, posebno je važno govoriti o knjigama koje pružaju otpor toj tendenciji, knjigama koje ne teže da udovolje trenutnim nacionalnim narativima, već da ih kritički i hrabro preispitaju, istakao je istoričar Ivan Tepavčević.
– Poznata je činjenica da crnogorska medijavelistika pati od hroničnog deficita naučnih radnika u oblastima čiji je predmet interesovanja rani srednji vijek. Papović u ovom djelu pokušava da razgradi određene mitove koji pripadaju srpskoj, hrvatskoj i albanskoj tradiciji. Ne postoji nijedan relevantan rad koji se bavi istorijom Duklje a da nije bio predmet potpune analize, komparacije s nekim drugim izvorima, potvrđivanja s onim što se može potvrditi i ukazivanja na one stvari koje su nelogične i koje su neprihvatljive za neku savremenu istoriografiju i nijesu u skladu s onim što su savremena i arheološka istraživanja – rekao je Tepavčević i dodao da je Papović po prvi put u nekom novijem periodu autor koji je iskoristio sve dostupne izvore na engleskom jeziku u kojima se pominje Duklja.
Autor je istakao da istorija Duklje počinje u 1. vijeku naše ere i traje do 12. vijeka.
- Da li slučajno što je toliki vremenski period, tolika istorija, tako sažeto prikazivana, prećutkivana, prisvajana? Mislim da nije. Mislim da se još u 19. vijeku prepoznala njena posebnost, ali se ta posebnost nije uklapala u tadašnje teorije prikazivanja prošlosti ovoga prostora, pa i Crne Gore – rekao je Dragutin Papović.
On smatra da su svi narodi na ovim prostorima izgradili identitete na razvalinama Rimskog carstva.
– Duklja, odnosno Dokleja je rimski grad. Rimljani su ga formirali. I ne samo taj grad, nego su izgradili i prve saobraćajnice, oni su donijeli religiju koja je formirala civilizaciju. Kasnije je Vizantija to preuzela, ali treba da znamo da Vizantija sebe nije nikada tako nazivala. Termin Vizantija je tek iz 18. vijeka. Vizantinci su sebe nazivali Romejima, odnosno Rimljanima. Svi vizantijski carevi su sebe nazivali rimskim carevima. To je, prije svega, temelj Duklje, civilizacija koja je stvorena, i ta civilizacija nikad nije bila etnički jednoznačna, odnosno homogena, ona je uvijek bila šarenolika i kasnije s dolaskom Slovena ona samo dobija jedan dodatni etnički momenat, a ne nikako da Sloveni koji dođu zbrišu prethodno stanovništvo i od tada počinje potpuno i isključivo slovenska istorija. To je zabluda 19. vijeka. Takvih etničkih promjena nije bilo, ovdje je bilo etničko nadograđivanje. A ta nadograđivanja su vremenom dobijala politički okvir – objasnio je Papović.
Promociju knjige Dragutina Papovića moderirala je predsjednica nikšićkog Ogranka Matice crnogorske Jasmina Nikčević.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

U Nikšiću promovisana knjiga „Rasprave o istoriji Duklje i Dukljana“ Dragutina Papovića

Istoričar i profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost (FCJK) Boban Batrićević kaže da ga je obradovala vijest da će Ivan Radojičić, kao nestranačka ličnost, predvoditi listu Evropskog saveza i građana na predstojećim lokalnim izborima u Nikšiću.
Kako ocjenjuje Batrićević, Ivan je čovjek znanja, mjere i integriteta — neko kome je istinski stalo do grada i ljudi u njemu. Siguran je, kaže, da to prepoznaju i njegovi sugrađani i sugrađanke.
- Nakon četiri godine mraka, podjela i kulturne devastacije, Nikšić ima šansu da napravi otklon od svega što ga je vuklo unazad. Zato vjerujem da ovaj put izbor nije težak. Naprotiv — jasno je ko nudi put ka dostojanstvu, dijalogu i razvoju. Vrijeme je da se Nikšiću vrati sjaj, ali i nada u bolju budućnost - poručio je Batrićević.&nbsp;
Ističe da zato čvrtso stoji uz Ivana Radojičića.&nbsp;
- Njegova kandidatura nije samo politički čin — ona je poziv na odgovornost, na zajedništvo i na obnovu povjerenja u ono što Nikšić može da bude poručuje Batrićević.

Batrićević podržao Radojičića: Nikšić ima šansu da napravi otklon od svega što ga je vuklo unazad

Veliki župan Stefan Nemanja je pri kraju XII vijeka razaranjem gradova i osvajanjem pripojio Duklju Srbiji (Raškoj). Kako navodi istoričar Sima Ćirković, tada još nije bilo jasno da li će Nemanjina državna tvorevina biti dugog vijeka, jer ta država nije bila centralizovana, već sastavljena od udionih kneževina u kojima su dominirali stari politički okviri i tradicije. To se najviše odnosilo na Duklju koja se od Srbije, osim po političkim, vjerskim i etničkim, bitno razlikovala i po kulturnim karakteristikama. O tome svjedoče dukljanska pismenost, književnost, slikarstvo i arhitektura.
Istoričar književnosti Dimitrije Bogdanović je naveo da Ljetopis (Kraljevstvo Slovena) Popa Dukljanina, kao glavni dukljanski spis iz XII vijeka, po sadržaju pripada latinskim hronikama i latinskoj srednjovjekovnoj istoriografiji, dok je najranija srpska književnost nastala na makedonsko-glagoljskoj tradiciji. Bogdanović je zaključio da je Ljetopis popa Dukljanina „po književnim osobinama i naročito po ideologiji sasvim po strani od glavnog toka srednjovekovne srpske istoriografije i hagiografije“. Ljetopis je temeljno djelo crnogorske pismenosti, književnosti i istoriografije, odnosno kako je to zaključio istoričar književnosti i lingvista Danilo Radojević „duhovna spona s crnogorskim ranim srednjim vijekom“.
I ćirilični tekstovi u Duklji su nastali pod uticajem latinske pismenosti i umjetnosti. Prvi i najznačajniji sačuvani ćirilični spis iz ovoga perioda je Miroslavljevo jevanđelje. Potiče iz pretposljednje decenije XII vijeka i napisano je „knezu velikoslavnomu Miroslavu, sinu Zavidinu“, bratu Stefana Nemanje. Miroslav je upravljao Humom tokom 1180-ih. Veći dio teksta je napisao anonimni pisar zetsko-humskim, odnosno dukljanskim pravopisom pod uticajem beneventanskog uglastog pisma, što znači da je pisar, prema mišljenju Dimitrija Bogdanovića, imao latinsko skriptorsko obrazovanje. Manji dio teksta je napisao dijak Gl(r)igorije raškim pravopisom, pod uticajem ruskog pravopisa tako da, iako je cijeli tekst pisan ustavnim ćiriliskim pismom, dvije vrste pravopisa su potpuno različite. Zetsko-humski (dukljanski) pravopis se oslanja na ranije glagoljske romaničke tekstove iz primorja, dok je uzor raškog pravopisa u ruskim književnim tekstovima. Kako navodi istoričar Tomislav Raukar, ćirilica se iz matične Bugarske i Makedonije proširila u Srbiju, Duklju, Hum, Bosnu i Hrvatsku krajem XII i početkom XIII vijeka. Zanimljivo je da je najstariji sačuvani hrvatski ćirilični tekst „Povaljski prag“ na Braču nastao 1184. (sačuvan u prepisu iz 1250.), odnosno gotovo istovremeno kad i Miroslavljevo jevanđelje. Ćirilična pismenost u Hrvatskoj, Duklji, Humu i Bosni činila je zapadnoćirilsko područje koje se, kako ističe Raukar, grafološki i jezički razlikovalo od ćirilice na istočnom, pravoslavnom području.
Miroslavljevo jevanđelje je nastalo van vizantijskog i pravoslavnog uticaja i isključivo pod latinskim književnim i vjerskim uticajem. O tome svjedoče i iluminacije (minijature) u tekstu koje, po mišljenju istoričara umjetnosti Pavla Mijovića, predstavljaju stapanje kasnoatničke,
vizantijske i italske likovne umjetnosti. Mijović je zaključio da su minijature urađene u duhu rane romanike i zapadnog minijaturnog slikarstva i da je po njihovom kvalitetu i „sjajem umjetničke opreme“ ova knjiga nadmašila sve dotle poznate ilustrovane slovenske knjige. Konstatovao je da „u odnosu na cjelokupnu staru srpsku umjetnost Miroslavljevo jevanđelje stoji kao usamljeni spomenik jedne veoma složene umjetničke tradicije, koja se u Dukljanskom Kraljevstvu bila začela u izvanredno komplikovanim uslovima“. Osim njihovih romaničkih uzora u ovim minijaturama se prepoznaje prije svega iskaz domaće umjetnosti i u njima se ogleda rađanje „mlade feudalne kulture“ dukljanske rane istorije. Mijović je izvorište ove umjetnosti uočio u kombinovanju vizantijske umjetnosti vasilijevaca (pravoslavnih monaha) i latinskih benediktinaca u južnoj Italiji (Apuliji i Kampanji) i da se praosnova inicijala Miroslavljevog jevanđelja nalazi u benediktinskim centrima u Kapui i Bobiu. Slikarsku vještinu i stil prenijeli su benediktinci koji su došli kao misionari u Duklju. Mijović smatra da Miroslavljevo jevanđelje nije pisano ni iluminisano u crkvi Sv. Petra u Bijelom Polju, već u nekoj svjetovnoj sredini. Vjerovatno je to bilo u skriptoriji u nekom od dukljanskih primorskih gradova. Istoričar umjetnosti Vojislav J. Đurić navodi da je blizu trista minijatura u ovome jevanđelju uradio samo jedan slikar. I Đurić ističe da ukrasi odaju „zapadnjačke crte“, da veličina i raspored inicijala „odgovaraju latinskim knjigama“, da su „početna slova sastavljena od elemenata svojstvenih romaničkoj minijaturi Rima, Toskane i južne Italije“ i da je stil „u duhu minijatura nastalih u benediktinskim iluminatorskim radionicama u Kampaniji i Apuliji“. Na osnovu ovih odlika Đurić je zaključio da je Miroslavljevo jevanđelje „postalo primer zetskog ukrašavanja knjiga“.
Nemanjići su se u dukljanskoj državi susreli i sa drugačijom arhitekturom i oblicima primijenjene umjetnosti. Prema mišljenju istoričara umjetnosti Vojislava Koraća, arhitektura Duklje je krajem XII i početkom XIII vijeka nastala pod uticajem zapadnoevropske arhitekture, uz posredništvo susjednih italijanskih oblasti. Kako u političkom i vjerskom, tako je i u umjetničkom pogledu Duklja (Zeta) bila dio zapadnoevropskog svijeta. Dok je u Duklji postojalo raskošno arhitektonsko bogatstvo koje se širilo iz naprednih primorskih gradova, nastalih pod uticajem vizantijske i zapadnoevropske kulture, u Srbiji je dominirala graditeljska monotonost i asketizam. Da je dukljanska (zetska) arhitektura bila naprednija u odnosu na arhitekturu srpskih osvajača, svjedoči zaključak Vojislava Koraća da su zadužbinu Stefana Nemanje Đurđeve stupove kod Novog Pazara moguće izgradili isti majstori koji su gradili katedralu Sv. Tripuna u Kotoru. Izvjesno je da su srpski vladari za izgradnju zadužbina u Crnoj Gori angažovali dukljanske (zetske) majstore i tako su prihvatili romaničku arhitekturu. To su crkve: Sv. Petra u Bijelom Polju, Sv. Đorđa (Đurđevi stupovi) u Beranama i Uspenja Presvete Bogorodice u Morači (Morački manastir). Na njih je uticala zetska romanika, prije svega u prilagođavanju oblika raških građevina romanskim oblicima.
Vojislav Korać je istakao da crkva Sv. Petra u Bijelom Polju ne liči na prve raške crkve, već da je kasnije prilagođena raškom graditeljstvu. Da je tu vjerovatno postojao preromanički hram koji obnovio ili dogradio knez Miroslav upućuje zaključak istoričarke umjetnosti Jovanke Maksimović koja je istakla da su u crkvi Sv. Petra pronađeni djelovi skulpturalnog kamenog ukrasa sa preromanskim stilskim osobinama. Istoričarka umjetnosti Tatjana Koprivica ukazuje da starija faza crkve Sv. Petra potiče između IX i XI vijeka. Istoričar umjetnosti Tomislav Marasović navodi da je tipološki srodna s crkvom Sv. Nikole (Mikule) u Velom
Varošu u Splitu, koja je sagrađena u drugoj polovini XI i početkom XII vijeka. Izvjesno je da je obnovu crkve finansirao humski knez Miroslav oko 1190. godine, ali postoji mišljenje da je dovršena tek nakon njegove smrti, između 1195. i 1199. Vojislav J. Đurić ističe da je oblik crkve Sv. Petra urađen prema romaničkim bazilikama i katedralama na Zapadu i da su je gradili primorski majstori. Monumentalni portal sa ktitorskim zapisom, četvrtasta kupola i pravougaona apsida su urađeni u duhu dalmatinskih preromanskih i romanskih crkava. Njena krstoobrazna osnova je nastala pod uticajem vizantijske arhitekture. Dvije kule s narteksom su odlika raškog graditeljstva, ali imaju sličnost i sa kulama katedrale Sv. Tripuna u Kotoru, tako da i u tom segmentu ima odlike zapadnog graditeljstva. Zbog ovoga je upitno kom obredu je prvobitna crkva Sv. Petra bila posvećena – katoličkom ili pravoslavnom. Zato je istoričar Mladen Ančić naveo da nije jasno ni kojoj je od ove dvije konfesije pripadao knez Miroslav. Od sredine XIII vijeka u ovoj crkvi je bilo sjedište Humske episkopije. Na osnovu toga je američki vizantolog Džon V. A. Fajn (JR.) zaključio da je crkva Sv. Petra s Bijelim Poljem i Limom predstavljala granicu Huma i Srbije. Crkva Sv. Petra vjerovatno potiče iz dukljanskog perioda, kao i obližnja crkva Rođenja Presvete Bogorodice (Bogorodica Bistrička) u manastiru Voljavac, na desnoj obali Lima, uz današnju granicu Crne Gore i Srbije. Crkvu je, po predanju, sagradio kralj Mihailo Vojislavljević, a po arhitekturi je slična Mihailovoj zadužbinskoj crkvi u Stonu na poluostrvu Pelješac.
Crkvu Sv. Đorđa (Đurđeve stupove) kod Berana sagradio je župan Prvoslav, sin velikog župana Tihomira koji je poginuo u bici protiv svog mlađeg brata Stefana Nemanje 1168. Prvoslavova građevina potiče iz 1213. godine. Vojislav J. Đurić je istakao da prvobitna građevina, jednobrodna crkva sa kupolom, više liči na kotorske romaničke crkve Sv. Luke i Sv. Marije, nego na raške crkve. Kasnijim dogradnjama dobila je elemente raške arhitekture. Plan crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Morači iz 1251–2. godine, čiji je ktitor Vukanov sin Stefan, ima odlike raške arhitekture, po uzoru na crkvu manastira Žiča, dok su prozori sa elementima kamene plastike, urađeni u duhu romanike. Skulptura zapadnog portala crkve urađena je u duhu italijanske romanike, dok je granitni episkopski prijesto, po formi i figuralnim ukrasima, sličan episkopskim sjedištima u južnoj Italiji i jedini je takav primjer u Crnoj Gori. Uz to, u moračkoj skulpturi su zastupljeni elementi narodne umjetnosti.
Uprkos tome što je dukljanska država krajem XII vijeka pripojena državi Nemanjića, njene kulturne, etničke i vjerske posebnosti su nastavile poseban razvoj. I što je važnije, dukljanska kultura je bila bitno razvijenija od srpske, toliko da je osvojila srpske vladare koji su kopirali obrazce dukljanske pismenosti, književnosti, slikarstva i arhitekture.

1250x600

1084x550

Papović: Dukljanska kultura krajem XII i početkom XIII vijeka

Potpredsednica SAD Kamala Haris pobijediće bivšeg predsjednika Donalda Trampa ovog novembra, kaže istoričar koji je uspješno predvidio devet od 10 predsjedničkih izbora od 1984. godine.
- Kamala Haris će biti sljedeći predsjednik Sjedinjenih Država, barem je to moje predviđanje za ishod ovih predsjedničkih izbora - rekao je Alan Lihtman, istoričar na Američkom univerzitetu, za Njujork tajms u video intervjuu koji je emitovan u četvrtak, piše Biznis Insajder.
Lihtman, čiji se model predviđanja „Ključevi od Bijele kuće“ sastoji od 13 tačnih ili netačnih pitanja, rekao je u intervjuu da je osam ključeva bilo u korist Harisove.
Tramp je, rekao je Lihtman, imao tri ključa na svojoj strani – jedan, Haris nije na mjestu predsjednice; drugo, Haris nije, po njegovom mišljenju, „inspirativan, jedinstven kandidat“; i tri, Demokratska stranka je izgubila kontrolu nad Predstavničkim domom tokom izbora 2022. godine.
Ali Harisova je imala osam prednosti.
Osim što je imala koristi od pozitivnih kratkoročnih i dugoročnih ekonomskih uslova, kao i zakonodavnih dostignuća pod administracijom predsjednika Džoa Bajdena, kandidaturu Harisove nisu pratili nikakvi skandali ili tekući društveni nemiri, rekao je Lihtman.
Pored toga, Harisova nije morala da prođe kroz predizbore da bi naslijedila Bajdena kao kandidata, dodao je on.
Lihtman je rekao da joj je pomoglo to što joj je protivkandidat Tramp, koji „apeluje samo na usku bazu glasača“.
Haris, kako je rekao, takođe nije imala izazivače sa treće strane otkako je Robert F. Kenedi Mlađi suspendovao svoju kampanju prošlog mjeseca.
- Posljednja dva ključa — o spoljnopolitičkim neuspjesima i uspjesima — ne bi bila toliko važna jer bi Tramp i dalje imao samo pet ključeva čak i da oni ne idu na ruku Harisovoj - rekao je Lihtman.
Lihtmanova procjena označava blagi pomak u odnosu na njegovo posljednje predviđanje u julu kada je rekao za Volstrit džornal da bi Demokratska stranka trebalo da ostane uz Bajdena ako želi da zadrži Bijelu kuću.
Iako je Bajden na kraju odustao, Harisova je uspjela da izbjegne unutarstranačke izbore. Osim što je obezbijedila Bajdenovu podršku, Harisova je uspjela da u kratkom roku natjera svoju stranku da se ujedini oko nje.
Lihtmanova predviđanja nisu uvijek bila tačna. Pogrešio je na izborima 2000. kada je predvidio pobjedu Ala Gora umjesto konačnog kandidata, Džordža V. Buša.
To je bio jedini izborni ishod koji je Lihtman pogriješio otkako je počeo da daje predviđanja na izborima 1984. godine.

Istoričar koji je pogodio rezultate devet od 10 izbora: Kamala je pobjednik!

Hrvatski europoslanik Tomislav Sokol osvrnuo se na objavu Demokratske Crne Gore na Fejsbuku u kojoj se zahvaljuju svima na pomoći koju su pružili crnogorskim vatrogascima u višednevnoj borbi protiv požara, osim Hrvatskoj.
Potpredsjednik Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović su prije dva dana obišli domaće i međunarodne posade angažovane u gašenju požara, na aerodromu Avio–helikopterske jedinice MUP-a.
Nakon toga na zvaničnoj stranici Demokratske objavljene su fotografije sa tog događaja uz propratni tekst.
- Crna Gora će pamtiti ko joj je pružio ruku kad je bilo teško! Žrtva i hrabrost naših ljudi ostaju u pamćenju Crne Gore! Počast vojniku koji je položio život u izvršavanju zadatka - navedeno je, pored ostalog, u objavi.
Međutim, dok se konstatuje da se sa posadama iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Mađarske i Češke, pripadnici Avio-helikopterske jedinice Direktorata za zaštitu i spašavanje i Vojske Crne Gore u vatrenom okruženju izvode i po desetine letova dnevno, izostavlja se činjenica da je Hrvatska sa svojim kanaderima takođe pritekla u pomoć i bila velika podrška u prvim danima borbe sa vatrenom stihijom.
- Kao što sam prethodno napisao, Hrvatska će nastaviti pomagati Crnoj Gori, bez obzira na manipulacije i namjerna prećutkivanja od strane beogradskih poltrona u Crnoj Gori, poput Bečića - konstatovao je Sokol na mreži X, osvrnušvi se na ovaj (ne)namjerni propust Demokrata.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FTomislavSokol%2Fstatus%2F1957396230461362651%2Fphoto%2F1&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Bečić i Šaranović juče su posjetili Direktorat za zaštitu i spašavanje Ministarstva unutrašnjih poslova i tom prilikom su se dosjetili i Hrvatske.
Bečić je tom prilikom kazao da je naša zahvalnost Srbiji, Italiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Mađarskoj, Češkoj, Austriji, Švajcarskoj - i svima koji su nam pomogli ili će pomoći u narednim danima, iskrena i duboka.
- Ujedinjeni smo u ovoj borbi i to je naša najveća snaga. Crna Gora pamti i pamtiće svoju hrabrost, ali i prijatelje iz regiona i Evrope koji su nam pružili ruku kada je bilo najteže - poručio je Bečić.
Podsjećamo, Bečić je proglašen personom non grata u Hrvatskoj nakon što je njegova stranka, na inicijativu stranaka rasformiranog proruskog Demokratskog fronta, u Skupštini podržala Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu.

Demokrate "zaboravile" podršku Hrvatske; Sokol: Nastavićemo da pomažemo, bez obzira na namjerna prećutkivanja beogradskih poltrona

Nakon najteže sportske povrede, crnogorski reprezentativac i jedan od najboljih golmana Bundeslige Nebojša Simić otvoreno je govorio za TV E o paklenom bolu, stresu, ali i spoljašnoj transformaciji i putu ka oporavku.
Pogledajte i poslušajte šta je Simić imao da poruči:
<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Fp%2FDNfpY2-I9tQ%2F&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Ministar odbrane pao, ali ne i poklekao: Nebojša Simić o paklenim bolovima, suzama majke i djece koja ljube ožiljak

Matica crnogorska oprašta se od akademika, pjesnika, pozorišnog kritičara, dramskog pisca i prevodioca Sretena Perovića koji je preminuo juče u 94. godini.&nbsp;
Perović je, kako navode, bio ugledni i višestrani stvaralac, neumorni borac za afirmaciju crnogorske kulture, nacionalnog bića i zaštitnik od falsifikovanja, tuđeg prisvajanja i negiranja naše istorije i tradicije.&nbsp;
U svakoj prilici kad se branilo crnogorsko ime i dostojanstvo istupao je među prvima.
- Naš poštovani i dragi prijatelj Sreten bio je pokretač i rukovodilac mnogih crnogorskih institucija, organizacija i društava pa je bio i među osnivačima Matice crnogorske i član &nbsp;njenog Odbora za umjetnost i književnost. Njegovim odlaskom Crna Gora ostaje bez jednog sigurnog uporišta, a mi bez višedecenijskog saborca i dragog i pouzdanog prijatelja - ističu iz Matice.&nbsp;

Neumorni borac za afirmaciju crnogorske kulture i nacionalnog bića

Sindikalna organizacija Narodne biblioteke "Stevan Samardžić" Pljevlja obratila se javnosti sa pitanjem da li lokalna samouprava i odbornici u Skupštini Opštine tog grada znaju da se u ovoj biblioteci opet sprema "likvidacija" zaposlenih sa već poznatim potpisom fingiranja i podvala nakon kojih ide "brzinski" otkaz ugovora o radu?.
Njihovo saopštenje prenosimo u cjelosti:
"Ako biste sada došli u Narodnu biblioteku „Stevan Samardžić“ u Pljevljima i zatražili Izvještaj o radu za 2024. godinu ne biste ga našli čak ni u slučaju da „korisnički servis“ ove ustanove besprekorno funkcioniše. Iako je svima poznato da ne postoji mogućnost popravnog ispita ni za Savjet ni za izvršnu direktoricu, stvari se nisu pomakle s mjesta, bar kada su oni u pitanju. Zato što nisu sankcionisani od strane lokalne vlasti, oni sasvim prirodno nastavljaju dosadašnju praksu bahatog ignorisanja zakona i povlađivanja takvom ponašanju. Izgleda paradoksalno, ali to je logičan slijed događaja nakon usvajanja dva Programa rada (2023, 2024), koji su sadržali advokatske troškove kao budžetske stavke po prvi put od osnivanja ove ustanove, koje su direktno bile uperene, a sada već stavljene u funkciju, protiv zaposlenih u Biblioteci. Ne mari, lokalna vlast je na taj način jasno pokazala da ne samo podržava manevre izvršne direktorice Biblioteke, već i afirmiše kažnjavanje zaposlenih. Kao građani, dali smo im legitimitet i odriješene ruke da asfaltiraju, fasadiraju, paradiraju, svežu kamenje, a ponešto i puste... Izbori su dovoljno daleko, narod će ponešto i zaboraviti, pa ne lipši magarče!
Mi, međutim, imamo nešto razboritije stavove i duhovna nastrojenja koji nam sugerišu da svoj narod treba cijeniti, pa ga, u najboljoj namjeri, i podsjetiti na nedvosmislene i jasne činjenice vezane za našu ustanovu. S obzirom na činjenicu da lokalna skupština odobrava sredstva, ali poreski obveznici uplaćuju, treba da se zna gdje ta sredstva idu i da li je baš odabrana namjena njihovog trošenja ona koju ćemo svi podržati. U ovom trenutku protiv Biblioteke vodi se približno dvadeset sporova, tako da su građani, ne svojom voljom, postali pokrovitelji pravnog egzibicionizma izvršne direktorice Biblioteke i članova Savjeta po principu „ima se, može se“. Sve se to dešava naočigled skupštinske većine, indirektno ili otvoreno podržano njom, uz zakletve brzoprelazeće u krivokletstvo i poneku kletvu upućenu najmlađem naraštaju naše populacije.
Koliko nas treba da bude likvidirano, koliko otpušteno, a koliko privedeno bezuslovnoj poslušnosti i poniznosti?
Da li je javnost upoznata da se u Biblioteci opet spremaju disciplinske mjere, kazne, otkazi?
Da li lokalna samouprava i odbornici u SO Pljevlja znaju da se u Biblioteci opet sprema ,,likvidacija” zaposlenih sa već poznatim potpisom fingiranja i podvala nakon kojih ide ,,brzinski” otkaz ugovora o radu?".

Sindikalna organizacija Narodne biblioteke "Stevan Samardžić": Novi otkazi da, smjena direktorice ne

Zaposleni u IT sektoru u Opštini Tivat Đuro Grubišić, inače sestrić poslanika Vladimira Dobričanina, prijavljen je nadležnima pod sumnjom da je hakovao čitav opštinski sistem izrevoltiran procedurom za provjeru njegovog dugotrajnog bolovanja, saznaje Portal ETV.
Izvori Portala ETV kažu da je Grubišić na bolovanju bio duže od godinu, te da je razočaran činjenicom da predsjednik Opštine Željko Komnenović nije zaustavio proceduru koja je protiv njega pokrenuta, hakovao čitav opštinski IT sistem koji je, inače, vodio sa bolovanja.
Prema našim informacijama, sve je uništeno - trezor ruiniran, u arhivi nema jednog dokumenta za posljednjih godinu i po.
Komnenović nije htio da komentariše ovaj slučaj, a jedino što nam je rekao je da je tužilačko-policijska istraga u toku.
To nam je potvrđeno i u kotorskom ODT-u.
- O navedenom događaju je obaviješten dežurni tužilac ovog tužilaštva od strane UP OB Tivat koji je naložio preduzimanje određenih radnji, kako bi se utvrdilo da li u postupanju bilo kog lica ima elemenata krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti - naveli su u kotorskom ODT-u odgovarajući na pitanja Portala ETV.
Ipak, više detalja o istrazi zvanično nijesu mogli da saopšte.
- Radi zaštite od objelodanjivanja podataka koji se odnose na sadržinu preduzetih radnji u pretkrivičnom postupku i dokaza prikupljenih izviđajem, nijesmo u mogućnosti da Vam odgovorimo koje su radnje preduzete, koje ćemo eventualno preduzeti, te o sadržini prikupljenih dokaza - dodali su u kotorskom ODT-u.
Uprava policije do objave ovog teksta nije odgovarala na pitanja Portala ETV povodom ovog slučaja.

Odmazda za provjeru bolovanja: Grubišić navodno hakovao opštinski IT sistem jer Komnenović nije spriječio pokretanje procedure protiv njega

Dok Crna Gora gori, dok vatrena stihija proždire imanja i kuće, Demokrate tihuju. Nema Alekse, ni Borisa, ni Momčila... Danilo se javio tek kad ga je Spajki podsjetio da bi trebalo da pozove pomoć. Isti onaj Danilo koji je u maju na Momčilov forhend - kako smo se spremili za požarnu sezonu, odgovorio bekhendom - da smo šampioni u regionu. U nespremnosti - definitivno.
Kancer koji proždire sistem bezbjednosti očito požare ne svrstava u domen svojih nadležnosti. Njegove su neke ozbiljnije situacije... Kao recimo ranjavanje Marka Ljubiše u Pržnu. A sve što su mogli su učinili da se ne desi - &nbsp;jasno su koju sedmicu ranije upozorili bezbjednosno interesantne ličnosti da se čuvaju... I to bi, po njima, bilo to. Zamalo pa nevolja bilo je to što se na istoj lokaciji u Pržnom nalazila i štićena ličnost koja je - a šta je drugo preostalo, evakuisana sa lica mjesta.
Vjerovatno će u nekom od sljedećih saopštenja biti preporuka da na plažu štićene ličnosti idu naoružane. Ili da ne izlaze, kao što je preporučeno bezbjednosno interesantnim licima. Tako bi, kako zna da kaže VD direktora policije - građani imali još više sreće potrebne da ne postanu slučajne mete mafijaških obračuna. Na kraju, kako je uopšte došlo do toga da u neposrednoj blizini borave štićena i bezbjednosno interesantne osobe???
Taći u proces koji je od imena pa dalje naopak, Demokrate doživljavju kao prst u oko. U crnogorskoj legislativi još uvijek nije uspostavljen proces vetinga, dakle to je nešto što postoji taman koliko i funkcija pomoćnika (ili zamjenika, ko će ga znati) premijera, koju je sebi dodijelio Alekse Bečića, sveta je stvar za Demokrate. U veting se kunu, zbog njega se pada u trans, čine razne gluposti... I nezakonitosti... I mnogo paniče u posljednje vrijeme.
Posljednji je svoju ličnu i partijsku frustraciju u javni prostor istresao, a ko drugi do glasnogovornik, siva eminencija, stranački ideolog, pravnik sa Megatrenda i čovjek bez supruge - Boris Bogdanović.
Panika. Sllična onoj u nastupu Danila Šaranovića i Lazara Šćepanovića onomad u skupštini. Očigledno, manjak argumenata neumoljivo tuče u glavu. Pa je tako na listu navodnih protivnika vetinga, odnosno formiranja partijske vojske poslušnika od bezbjednosnog sektora dodao i advokata Veselina Radulovića. Koji se, vjerovali ili ne, drznuo da najavi krivične prijave protiv Danila i Lazara, zbog protivpravnog progona njegovih kijenata, biših visokih policijskih funkcionera Darka Mađarića i Tihomira Goranovića.
Nećemo ulaziti u sadržaj Bogdanovićevog saopštenja, znate već - sluge, gazde, tanjiri supe, „šef“ iz noćnih mora, policajci s knjižicama, mafija sa značkama, mediji, cigare, supruga koje nema, lične karte iz prošlog vijeka...
Najava krivičnih prijava protiv Šaranovića i Šćepanovića po Borisu je napad na tekovine likove i djela njegove partijske bratije koju izjednačava sa državom. Kao da je to svršen čin. Kao da nema razmatranja prijave, odlučivanja o osnovanosti, pa tek onda proces, ako za to ima razloga. Vjerovatno su uvjereni u to jer „na trupicu“ procesuiraju profesionalce iz policije, pa mislie da to tako treba. Pravnik sa Megatrenda po ko zna koji put sa pozicije moći, spinuje i vrši pritisak na tužilaštvo ili pravosuđe, čak i prije nego su prijave predate. I dodaje da neće biti ni predate jer advokat Radulović nema hrabrosti za to.
Ali zato se, kaže, oni ne plaše, nikoga... Ne klimaju glavom pred moćnicima, ne povlače se kad neko digne glas, ne boje se prijetnji... Ma nikoga.
Osim izgleda – poštara. Jer kako objasniti da hrabri Boris Bogdanović od februara nije imao petlju da primi tužbu koju je protiv njega podnijela kompanija Bemax zbog kleveta i uvreda, i na koju treba da dostavi odgovor. Kakav je to junak koji nema hrabrosti da se suoči sa sopstvenim tvrdnjama, javno izrečenim.&nbsp;
I iskoristiti priliku da ih javno potvrdi pred sudom. Kako objasniti da javna ličnost ne može biti pronađena, barem na poslu za koji zna vascijela zemlja. Možda ga nije strah poštara, možda je to isti onaj koji evo godinu i više ne može da nađe Vesnu Bratić. Ili tužbu u fioci hrabro čuva Bogdanovićev partijski kolega, prvi poštar Crne Gore, Josip Đurašković. Ko će ga znati.

Čega se plaši Boris Bogdanović

Vatrogasci Crne Gore uputili su otvoreno pismo premijeru Milojku Spajiću, direktoru Direktorata zaštite i spašavanja Miodragu Bešoviću i ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću ukazujući da, između ostalog, za izgaranje na požarištima svih ovih dana i rizikovanje sopstvenih života, nemaju plaćen prekovremeni rad jer im to zakon ne dozvoljava. Jasno su poručili da će znati da se izbore za svoja prava i status koji im pripada, te da su na tu borbu spremni.
Konstatujući da je Bešović šest godina na poziciji direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje pitali su ga osjeća li bar malo odgovornosti za stanje u tom sistemu.
- Šest godina je problem 50000 eura da se osposobe helikopteri kako bi bili operativni za gašenje požara. Nijeste bili u stanju šest godina da servisirate i registrujete avione za gašenje požara. Sa budžeta napaćene Crne Gore se daje preko 200 plata zaposlenima u direktoratu na čijem ste čelu. Od svih zaposlenih je samo 10-15 operativaca, a ostalo službenici po kancelarijama, koji ne znaju što im je posao - naveli su vatrogasci u otvorenom pismu u koji je dostavljen Portalu ETV.
Upravo ti, kako su kazali, stručnjaci iz kancelarija se usuđuju da prave zakon koji tretira prava vatrogasaca - ljudi koji ginu na terenu i spašavaju imovinu i živote građana.
- Kaži, Bešoviću, kao jako stručno lice ko su oficiri za vezu sa stranim timovima trenutno u Crnoj Gori. Naravno da i to rade vatrogasci, kako ne bi vaši zaposleni iz kancelarija izlazili na ove visoke temperature i bili izloženi bilo kakvom riziku – dodali su oni.
Pitali su ga smatra li i on da je kompetentan i kadar da zajedno sa ljudima iz kancelarija napravi dobro zakonsko rješenje za vatrogasce.
- Smatrate li da sa sigurnošću znate šta pogađa tu ranjivu kategoriju zaposlenih, kojima je startna zarada 678 eura? Naravno da vas to suštinski ne interesuje, ili vas interesuje isto koliko opremljenost i uniformisanost tih ljudi... Ili vas sve to interesuje koliko i helikopteri i protivpožarni avioni – dodali su oni.
Ocijenili su da je samo nastavio po starom.
- Umjesto da se konačno status crnogorskih vatrogasaca riješi na najbolji mogući način za njih, i njihove porodice, vi nastavite po starom da sistem zaštite i spašavanja tumara i nazaduje, a Vama i vašim službenicima iz kancelarija preporučujemo da nastavite da obilazite najskuplje svjetske destinacije, i želimo vam da se što lakše prilagođavate različitim vremenskim zonama. Nemojte ni slučajno ni Vi ni ministar (Danilo) Šaranović pomisliti da sneste odgovornost zato što sistem ne funkcioniše, i što je veliki broj naših građana ostao bez krova nad glavom – poručili su oni ironično.
Uputili su i otvorenu molbu svim poslaničkim klubovima da se u što kraćem roku pristupi izmjenama zakonskog rješenja o zaštiti i spašavanju i da se konačno vatrogascima-spasiocima da status kakav zaslužuju.
- Da ti ljudi mogu da sa svojim porodicama žive normalno od svog rada, da im se stvori zakonska mogućnost za uvećanje koeficijenata za obračun zarada, jer njihova žrtva to zaslužuje – navelis u oni.
Cijela crnogorska javnost, kako su podvukli, bi trebalo da zna da vatrogasci koji izgaraju na požarištima sve ove dane rizikujući svoje živote, nemaju plaćen prekovremeni rad jer im to zakon ne dozvoljava.
- Uprkos činjenici da gotovo nedelju dana ne miču mlaznice iz ruku, a spavaju na zgarištima – ukazali su vatrogasci.
U konačnom bi, cijene oni, i premijer Milojko Spajić trebalo da bez odlaganja učini sve iz svoje nadležnosti da preispita rad Direktorata za zaštitu i spašavanje i pomogne da vatrogasci dobiju status kakav zaslužuju.
- Status kakav vatrogasci imaju u cijelom svijetu, sem kod nas – dodali su oni.
Biti vatrogasac je, poručuju oni, čast.
- Pomagati drugim ljudima rižikujući svoj život je hrabrost i nešto što društvo ne smije da zanemari. To su ljudi koji za svoj radni vijek nemaju mogućnost da sa svojim porodicama idu na ljetovanje, koji nikada nijesu mirni, i izloženi su stresu 24 sata dnevno - jer nikada se ne zna kakav poziv za pomoć može da uslijedi. Oni moraju biti tu, spremni da odgovore svim izazovima – ukazali su u otvorenom pismu.
Vrlo često, kažu, lokalne uprave čine sve, ali su zbog birokratije i monopola koji drži Direktorat za zaštitu i spašavanje, nemoćne da poboljšaju status vatrogasaca.
- Zvanje vatrogasac spasilac je definisano zakonom kao posebno zvanje, kao takvo postoji i u zakonu o zaradama u javnom sektoru, pa je u odnosu na zarade vazrogasaca spasilaca, kao posebno zvanje lako zakonski djelovati na uvećanje koeficijenata, upravo onako kako se uvećavaju zarade javnim funkcionerima i poslanicima – naveli su oni.
Izguraće, decidni su, sve što se postavi kao izazov - pa i ovu požarnu sezonu.
- Ali isto tako obećavamo da ćemo znati da se izborimo za naša prava i status koji nam pripada. Svi vatrogasci u Crnoj Gori kao i naš komandni sastav smo spremni i na tu borbu. Očekujemo hitnu reakciju svih političkih aktera, uz uvažavanje mišljenja vatrogasaca, a ne nikako ljudi iz kancelarija – zaključili su vatrogasci.

Vatrogasci pisali Spajiću, Bešoviću i Šaranoviću: Za izgaranje na požarištima nemamo plaćen prekovremeni rad, spremni smo na borbu za svoja prava i status

„Zato svaki pojedinac, ko god bio, počevši od mene do svakog ministra, ne smije biti iznad potrebe očuvanja volje naroda, očuvanja odnosa unutar Vlade i parlamentarne većine. Ostavka nije znak slabosti. Ostavka je znak mudrosti i spremnosti na žrtvu zarad opšteg dobra – zborio je lider Demokrata Aleksa Bečić 7. aprila 2021, tada predsjednik Skupštine Crne Gore, u pokušaju da pomogne tadašnjem premijeru Zdravku Krivokapiću da odobrovolje ministra pravde Vladimira Leposavića da podnese ostavku. Uzalud. Na kraju je Leposavić smijenjen u Skupštini, a Bečićeve Demokrate bile su uzdržane. Leposavić je platio cijenu negiranja genocida u Srebrenici. <h2>KO KONTROLIŠE KONTROLORE</h2> Bečić je danas potpredsjednik Vlade zadužen za sektor bezbjednosti, a njegovi partijski puleni Danilo Šaranović i Dragan Krapović rukovode resorima unutrašnjih poslova i odbrane. Policijom i vojskom. Oba sistema su u rasulu. Premijer Milojko Spajić uspio je nekako da otme Demokratama tajnu službu i stavi pod svoju kontrolu Agenciju za nacionalnu bezbjednost, iznenadnim imenovanjem Ivice Janovića za direktora. Toliko su mu dozvolili. Ali tek pošto su ovu Agenciju - koja je u posljednjih pet godina postala ispostava ruskih i srpskih službi, opskrbili svojim ljudima – da mogu u svakom trenutku da nadziru njen rad. Nemoć ili nezainteresovanost premijera da se pozabavi sektorom bezbjednosti jasno se pokazala i nakon što je Bečić prošle godine završio na „crnoj listi“ Hrvatske kao persona non grata, zajedno sa liderima nekadašanjeg proruskog i prosrpskog Demokratskog fronta Andrijom Mandićem, aktuelnim predsjednikom Skupštine Crne Gore i Milanom Kneževićem, poslanikom. Istovjetan status sada prijeti i Krapoviću, jer je izazvao bijes Hrvatske izradom znački za školski brod „Jadran“ koji je pod sporom. Hrvati polažu pravo na njega, ali ga Crna Gora smatra svojim... Hrvatska je prošle godine blokirala Crnoj Gori zatvaranje poglavlja 31 - Vanjska, sigurnosna i odbrambena politika, zbog usvajanja u parlamentu takozvane Rezolucije o Jasenovcu. I opet prijeti istovjetna opasnost.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250816160844_fd32711c53395266d0690741d7254f9c112a57fc5a84927331d9a169be52aba2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250816160844_fd32711c53395266d0690741d7254f9c112a57fc5a84927331d9a169be52aba2" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="krapović"> <figcaption>OPASNA PROVOKACIJA: Dragan Krapovićetv</figcaption> </figure>  <h2>,,SLUČAJ KRAPOVIĆ“</h2> Protestna nota upućena Crnoj Gori nakon niza Krapovićevih poteza, od kojih su značke bile „kap koja je prelila čašu“, sumorno upozorava da opet možemo biti zaustavljeni na evropskom putu. Zahvaljujući sebi. Prema dostupnim informacijama, premijer Spajić spreman je da se riješi Krapovića, a „otvorio je front“ i sa Šaranovićem. No, persona non grata – Bečić - još će neko vrijeme ostati u Vladi, svjestan da će njegove Demokrate na najprljaviji mogući način braniti svoga lidera. Ali i svoj dio ovlasti u Vladi Milojka Spajića: Demokrate su od sektora bezbjednosti u Spajićevoj vladi napravile svoj „zabran“ i ne dozvoljavaju bilo kakvo uplitanje u politike resora kojima upravljaju?! Nakon što je Krapović uspio da Crnu Goru opet „posvađa“ sa Hrvatskom, Spajić se osnažio da u krugovima Vlade najavi njegovu smjenu. Demokrate su, za sada, bez reakcije. Međutim, smetnja evropskom putu naše zemlje je i kontinuirano onesposobljavanje resora unutrašnjih poslova. Šaranović je sa svojim timom organizovao nezapamćenu političku čistku, a na meti su listom iskusni službenici. Uklanjaju svakog nepodobnog. Na što Spajića upozoravaju i međunarodne adrese. <h2>POLICIJSKA NESPOSOBNOST 1. JANUARA</h2> Do danas, međutim, Spajić nije tražio Šaranovićevu ostavku, iako Crna Gora sve više postaje zemlja nebezbjedna za život. Na Cetinju se u januaru dogodio novi masovni zločin, kada je ubijeno 13 osoba, među kojima i dva dječaka, rođena braća. Policija je te kobne noći čitavih šest sati Prijestonicom jurila ubicu, koji se čak jedno vrijeme kretao centrom Cetinja, nesmetano prolazeći pored punktova policajaca?! Nijesu ga uhvatili. Ubio se pred njima. Ovaj masakr uslijedio je nepunih dvije i po godine poslije zločina u cetinjskom naselju Medovina, đe je u avgustu 2022. godine ubijeno 10 ljudi, među kojima i dvojica dječaka, isto rođena braća. Ostao je premijer gluv na zahtjeve građanki i građana Crne Gore i opozicije, poslije drugog cetinjskog masakra, da smijeni Šaranovića, kad već on nije razmišljao o ostavci.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250816160844_f372f69ed00f88cab69f2648822be518c590c8c1a75b6f7261caf667c3dd57d4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250816160844_f372f69ed00f88cab69f2648822be518c590c8c1a75b6f7261caf667c3dd57d4" data-rendition-name="original" width="1600" height="1066" loading="lazy" alt="šaranović"> <figcaption> „ŠAPA“ NA POLICIJU: Šaranović, Bečić i Šćepanovićetv</figcaption> </figure>  <h2>KAD VLAST NE ŽELI DA ČUJE I VIDI</h2> Nije Spajić od Šaranovića zatražio da se povuče sa funkcije ni poslije niza mafijaških obračuna u zemlji, iako nas Demokrate ubjeđuju kako su baš oni „stali na kraj“ mafiji i kako sada, zahvaljujući njima, svi u Crnoj Gori mogu da se osjećaju sigurno?! A ta ,,sigurnost“ jasno se očitovala kada je mafijaško ubistvo organizovano na jednoj od najprometnijih saobraćajnica u Podgorici, u saobraćajnom špicu i kada samo pukom srećom nije bilo slučajnih žrtava. Ili kada je u julu, u Staroj Varoši, ubijena još jedna, prema operativnim informacijama policije, bezbjednosno interesantna osoba, čovjek koji je samo dva mjeseca ranije preživio pokušaj ubistva. Ispostavilo se da ga je ubio isti mladić koji je na njega pucao i u maju i za kojim je policija Danila Šaranovića i v.d. direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića navodno intenzivno tragala. Kakva je stvarna sigurnost pokazalo se i četiri dana kasnije kada je u mafijaškom ubistvu, u bašti jednog podgoričkog kafića, koja je bila puna gostiju, likvidiran još jedan Podgoričanin. Jedan od ispaljenih metaka je, srećom, samo okrznuo ženu koja je šetala ulicom. Nije to sve: u junu prošle godine, u ubistvu izvedenom aktiviranjem snažne eksplozivne naprave na Cetinju, na prometnom mjestu, u jutarnjim satima u blizini škole, isto tako samo zahvaljujući srećnim oklnostima nije stradao neko od prolaznika. Pa ubistvo bezbjednosno interesantne osobe snajperskim hicem, u dvorištu svoje kuće na Cetinju, pa likvidacija pomorca u ovom gradu... A koliko smo bezbjedni bjelodano je pokazalo i ubistvo brata i sestre, u njihovom porodičnom domu u selu Sokolac nadomak Bijelog Polja... Ubio ih je čovjek za kojim je policija prethodno mjesecima bezuspješno tragala. I nijesu ga ni nakon ovog zločina pronašli naši policajci, već je uhvaćen u Srbiji... Samo je sreća zaslužna i što niko nije poginuo u nedavnom pokušaju ubistva bezbjednosno interesantne osobe na otvorenom bazenu jednog hotela u Budvi, koji je bio pun gostiju... U kojoj mjeri se građanke i građani Crne Gore mogu osjećati sigurno pokazalo je i brutalno prebijanje predsjednika Opštine Budva Nikole Jovanovića iza čega, prema njegovim tvrdnjama, stoji mafija povezana sa državnim vlastima?! I on je napadnut i pretučen pred brojnim svjedocima... <h2>ISTINSKA NEMOĆ MOĆNIKA</h2> U, po standardima Demokrata, bezbjednoj Crnoj Gori nedavno se odigrao i zastrašujući napad na novinarske ekipe Pobjede i Vijesti, u Gornjem Zaostru kod Berana, kada je rulja od nekoliko desetina muškaraca umalo linčovala fotoreportera Pobjede Steva Vasiljevića. Prijećeno mu je i klanjem?! I sve to naočigled dvojice inspektora u civilu?! Pristalice četničke ideologije okupile su se toga dana u Gornjem Zaostru povodom otkrivanja spomenika jednom od četničkih vođa Pavlu Đurišiću, ratnom zločincu, saradniku nacista. Novinari, pogotovo Vasiljević, iz nekoga razloga im nijesu bili po volji. Pa su se odlučili na smovlašće, da se na svoj način obračunaju s njima, a inspektori se nijesu miješali?! Spajić ni poslije ovakvog nezapamćenog skandala nije pozvao Šaranovića na odgovornost. Plaši li se premijer otrovnog jezika Demokrata čiji poslanici u pralamentu demonizuju svakog kritičara, odvratno se obračunavajući s neistomišljenicima. Njihova konstantna meta su i kritički mediji, čak i personalno novinarke i novinari na čiji račun iznose ogavne neistine. <h2>ČOVJEK ZADUŽEN ZA BLAĆENJA</h2>  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250816160848_ecda6b59f86c95b56a2edf5c81e729ea27bb76e0a93d3144330d17c22ba71142.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250816160848_ecda6b59f86c95b56a2edf5c81e729ea27bb76e0a93d3144330d17c22ba71142" data-rendition-name="original" width="1200" height="838" loading="lazy" alt="bogdanović"> <figcaption>TROVAČ: Boris Bogdanović</figcaption> </figure>  Glavnu ulogu za blaćenje nepodobnih ima, poslaničkim imuniteto zaštićeni, generalni sekretar i šef Kluba poslanika Boris Bogdanović koji bez odgovornosti, zazora i stida truje crnogorsku javnost neistinama, bolesnim konstrukcijama, poluistinama. Tako mu se juče na meti našao advokat Veselin Radulović, a nakon što je za Portal ETV najavio krivične prijave protiv Šaranovića i v.d. direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića zbog teže zloupotrebe službenog položaja, jer, kako je, pored ostalog, ocijenio, rukovodstvo bezbjednosnog sektora, pod izgovorom vetinga, sprovodi obračun sa svima koji im ne odgovaraju i od policije prave „partijski odbor Demokrata kojim će rukovoditi osobe bez ličnog i profesionalnog integriteta i časti“. Ekspresno je reagovao Bogdanović i salvom uvreda zasuo Radulovića, a kada mu je ovaj odgovorio, podsjećajući ga na pravničku diplomu sa sumnjivog Univerziteta „Megatrend“, do koje je došao tek u četrdesetim godinama života, i zbog čega sa njim ne može polemisati o ozbiljnim pravničkim temama Bogdanović se razgoropadio i zasuo advokata odvratnim uvredama, nedostojnim javnoga prostora. Naravno, povezujući ga s mafijom. Kao što je s mafijom povezao i studente i studentkinje iz pokreta „Kamo śutra“ koji su nakon masovnog zločina na Cetinju u januaru, na protestima koje su organizovali, tražili ostavke Šaranovića i Bečića.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250816160848_c061d7f1fd43cbc60b1ee8cf0e036649341a254daf70d5d96e948a12ffaf7ff9.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250816160848_c061d7f1fd43cbc60b1ee8cf0e036649341a254daf70d5d96e948a12ffaf7ff9" data-rendition-name="original" width="1442" height="894" loading="lazy" alt="spajić"> <figcaption>STRAH: Milojko Spajićetv</figcaption> </figure>  <h2>SPAJIĆ NA POTEZU</h2> Ako bi Spajić odlučio da se riješi nesposobnih, ali opasnih štetočina u svojoj vladi koji dolaze iz Demokrata, jasno je da bi se žestok otrov iz njihovih usta izlio na njega. Možda premijer i lider Pokreta Evropa sad još nije spreman na takav udar? Pogotovo u svjetlu činjenice da i u svome PES-u, listom sastavljenom od prebjega iz drugih partija, ima nevolja, jer raznolika ideološko-politička skupina ne dijeli iste vrijednosti. A Crna Gora, jasno je, nema još mnogo vremena za čekanje na svom evropskom putu. Kao što je 2022. godine ulazak Crne Gore u EU bio „na dlanu“ tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću, koji je odbio ničim zasluženu ponudu Brisela, tako i Spajić ima priliku da, bez obzira na brojne probleme s kojima se suočava naša zemlja, on bude taj koji će je uvesti u EU. Da bi se to i dogodilo moraće da napravi snažniji otklon od politika koje nas uvlače u velikodržavne projekte, poput „ruskog“ ili „srpskog svijeta“ čiji je cilj slabljenje Evrope i brisanje prava utemeljenih na zapadnim vrijednostima – od demokratije i ljudskih prava, do prava na život. I jasno je da Bečić i njegove Demokrate neće pristati na ostavke, kao što nije ni onaj kojeg je Bečić prozivao te 2021. i pozivao ga na ostavku, zarad očuvanja Vlade i parlamentarne većine, kao čin žrtve zarad opšteg dobra i apelujući da nijedan pojedinac, počevši od njega samoga, ne smije biti iznad tih interesa. Samo nekoliko mjeseci kasnije i sam Bečić je tada ušao u grčevitu borbu za fotelju predsjednika Skupštine Crme Gore. Bezuspješnu. Poslije kratkog opoziciong staža opet je dio vlasti. I, jasno je, nije namjeran da se tako lako odrekne funkcije. Ni za interes Crne Gore u Evropskoj uniji. Smjena ministra Krapovića je izvjesna, smjena ministra Šaranovića sve izvjesnija, ali hoće li se premijer Spajić usuditi da se riješi i Bečića? Balast persone non grata, uz stalne opstrukcije bivših „deefovaca“ u vlasti, zlokobno prijeti Crnoj Gori da je ostavi bez nade za skori ulazak u EU.

Tag: istoricar