Devedesetih su postojale kulturne inicijative koje su snažno pokušavale da se odupru atmosferi mržnje. Za nas su i politički mitinzi bili kulturni događaji - zato kad govorimo o osloncima kulture otpora, ne govorimo samo o medijima, već i o svakom pojedincu koji je shvatao da je suludo ići u rat - poručila je profesorka Filološkog fakulteta Univerziteta Crne Gore Jasna Tatar Anđelić. Ona je, na panelu „Devedesete: od nepristajanja do otpora“, koji su danas &nbsp;Centar za građansko obrazovanje (CGO), Kulturni front i Fondacija M90 organizavali u Centru za kulturu Prijestonice Cetinje, ukazala da je nedostatak ovih informacija u obrazovnom sistemu doveo do svojevrsnog „drugog kruga devedesetih“. - Jer nove generacije odrastaju bez jasnog razumijevanja tog perioda - ukazala je Tatar Anđelić. Ona je, kako je istakla, dijete Cetinja devedesetih. - Naši heroji su bili ljudi koji prikazani na mapi ove izložbe, poput admirala Barovića, Toma Buzova i drugih. Kada bismo danas pravili mapu gradova svjetionika Cetinje bi, bez sumnje, bilo grad sa najsnažnijim svjetlom - naglasila je Tatar Anđelić. Antiratni pokret je, kaže, oblikovao, a u tom kontekstu posebno ističe značaj medija poput Monitora, Liberala i radija Cetinje, ali i intelektualaca koji su se suprotstavili ratnoj propagandi. <h2>PRIMJER DA JE MOGUĆE PRUŽITI OTPOR</h2> Glavni i odgovorni urednik Radio Televizije Cetinje Mladen Zadrima istakao je da je, iz današnje perspektive, bilo teško obavljati novinarski posao u takvim okolnostima, ali i dragocjeno. - Jer smo imali priliku da prođemo kroz sve oblike novinarskog izvještavanja - naglasio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025101718108_d36e6e414e515abf7afd2c78d0a288f54d26e24c2699626c2a738e187cc773c5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025101718108_d36e6e414e515abf7afd2c78d0a288f54d26e24c2699626c2a738e187cc773c5" data-rendition-name="original" width="3840" height="2560" loading="lazy" alt="CGO"> <figcaption>BILI SMO MLADI I VJEROVALI DA MOŽEMO PROMIJENITI SVIJET: Mladen Zadrima na panelu(Photo: CGO/Nikola Vulikić)Nikola Vulikic</figcaption> </figure>  Istakao je da je urednička politika tog medija bila zasnovana na osnovnim demokratskim principima. - Bili smo antiratni i antifašistički orijentisani i primjer da je bilo moguće pružiti otpor. Bili smo mladi, vjerovali da možemo promijeniti svijet - i tako smo i radili - istakao je Zadrima. I Zoran Radulović, novinar neđeljnika „Monitor“ je ocijenio da je vrijednosno, etički i estetski antiratni stav bio na strani jedne poprilične manjine, ali i da, za razliku od većine jugoslovenskih republika, ta manjina u Crnoj Gori nije bila „baš mala“. Govoreći o ulozi medija u tom periodu, Radulović je podsjetio da su novinari imali mogućnost da vide i procijene što je tačno, da stave priču u kontekst i da reaguju sa više odgovornosti nego što je to često danas slučaj. - Medijski prostor bio je sužen, ali i pored toga postojali su mediji koji su odolijevali pritiscima - rekao je on. Radulović je dodao da su strahovi, iako različiti, bili prisutni. - Bilo je ličnih strahova, ali i onih dubljih - straha da se ne obrukamo, da ne napišemo nešto što bi moglo ugroziti neku manjinu. To su bile naše svakodnevne, etičke dileme - kazao je on podsjećajući se tog vremena. <h2>DUGOTRAJAN I PAŽLJIVO PRIPREMLJEN PROCES</h2> Istoričar i rukovodilac Istorijskog muzeja Crne Gore Filip Kuzman ocijenio je da devedesete nijesu počele u tom periodu nego ranije. - Četrdeset godina je na ovim prostorima postojala ideologija bratstva i jedinstva, ne zaboravimo da je svaki sedmi brak bio mješovit, i ta je ideologija trebalo da se slomije da bi se pokrenuli nacionalni projekti - kazao je Kuzman. On je podsjetio da se još od sredine sedamdesetih bilježe incidenti koji najavljuju urušavanje te ideologije. - Nakon toga dolazi novo rukovodstvo i period u kojem se počinju osnivati nove, nacionalističke partije - u svim republikama, osim u Srbiji i Crnoj Gori, one dobijaju jasno izražen nacionalni predznak - pojasnio je Kuzman. On je uvjerenja da sve to pokazuje da je riječ o procesu koji je dugo trajao i pažljivo se pripremao. - Ne treba zaboraviti da međunarodna zajednica nije željela raspad Jugoslavije. To potvrđuje i činjenica da je i u vrijeme dešavanja u Vukovaru i Dubrovniku ona još radila na postizanju dogovora, na koji je i Crna Gora pristala, iako je na kraju uslijedio kraj Jugoslavije - zaključio je Kuzman. <h2>JOŠ OSJEĆAMO DEVEDESETE</h2> Istoričarka i istraživačica Inicijative Muzej devedesetih dr Sanja Radović ustvrdila je da devedesete još osjećamo. - Kao istoričarka volim da ponovim da istorija nije prirodna nauka - ništa u njoj nije bilo neizbježno. Iako procesi imaju svoju logiku, pravaca je uvijek više i devedesete nijesu bile neizbježne, ali jesu politike koje su ih tumačile i koje i dalje žive u regionu, posebno u Srbiji - kazala je ona. Dodala je da je tada širi društveni interes bio potpuno skrajnut, dok su mete postali svi glasovi koji nijesu bili u saglasju sa nacionalističkim narativima. - Time je učinjena šteta - ne samo pojedincima ili određenim etničkim grupama, već i kasnijim procesima u regionu. Naime, takvo korišćenje medija prepoznato je kao moćno sredstvo za dalje održavanje podjela - naglasila je Radović. Istakla je i da su čitave generacije odrasle u društvima bez prilike za regionalnu saradnju i upoznavanje svojih vršnjaka iz susjednih zemalja. - To se, srećom, u posljednje vrijeme počinje mijenjati, zahvaljujući programima poput ovog na kojem učestvujemo danas. Inicijativa Muzej devedesetih je regionalni poduhvat koji treba da pruži nove uvide, ali i da otvori prostor za transgeneracijski dijalog o tom periodu - kazala je ona. <h2>PODJELE I MRŽNJA IZAZVALI ŠOK</h2> Direktorka Centra za kulturu Prijestonice Cetinje Jelena Lela Milošević rekla je da je njena generacija odrasla na ideji bratstva i jedinstva, te da im je bilo šokantno kada su se pojavile podjele, razlikovanja nacija i propagiranje mržnje. - Devedesete su me zatekle u srednjoj školi. Živjeli smo u razvijenom industrijskom gradu i maštali o svijetloj budućnosti - studijama, odlascima vani i slobodi od roditeljskog nadzora... Nažalost, moju generaciju su prekinule devedesete. Kada su nas na maturi pitali da se izjasnimo nacionalno, znali smo da smo Jugosloveni - odrasli smo na ideji bratstva i jedinstva, i bilo nam je šokantno kada su se pojavile podjele, razlikovanja nacija, propagiranje mržnje - navela je ona. Srećom je, kaže, rasla na Cetinju gdje je postojao otpor tim ideologijama i gdje su se protivili ratu. - Iako su prisutne ideologije tog vremena, atmosfera danas nije ista kao tada, nije ona iz koje se budi bunt, a i mladi su često uspavani. Pričom o devedesetima treba da podstaknemo na razmišljanje, ali isto tako da nađemo i druge načine kako izazvati potrebnu svijest, bunt i otpor - zaključila je Milošević.

Anja Ivanović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Nedostatak informacija u obrazovnom sistemu doveo do svojevrsnog „drugog kruga devedesetih“

Nije nakaradan crnogorski jezik, nego izjava Jelene Božović, ocjenjuju sagovornici Televizije E komentarišući izjavu poslanice koalicije "Za budućnost Crne Gore.
Božović je juče u parlamentu rekla da je crnogorski jezik nakaradan i da da je "na osnovu dva slova dobio status zvaničnog jezika".
Univerzitetska profesorica Jasna Tatar Anđelić kaže da je sa stručnog aspekta teško komentarisati izjavu poslanice ZBCG.
- Teško je prokomentarisati ono što smo mogli čuti, a zadržati elementarnu stručnu a i građansku pristojnost, imajući u vidu odabrani vokabular i karakteristike koje je poslanica upotrijebila. Više to možemo komentarisati kao neku vrstu govora mržnje - ocijenila je ona.
Ona je poručila da Božović ne može ugroziti crnogorski jezik "koji živi i živjeće dok god ima svoje govornice i govornike, kao i kulturu i književnost".
Glavni i odgovorni urednik Antene M Darko Šuković kazao je da stav Jelene Božović o crnogorskom jeziku ne bi trebalo da zabrine Crnogorce i ljude koji njima služe. Smatra da sa izjavom da je crnogorski jezik nakaradan treba prije svega da se suoči ljudi iz srpskog korpusa u Crnoj Gori.
Ova izjava, kako objašnjava, pokazuje stanje svijesti koje ih svodi na samo jednu dimenziju - kao da nemaju drugih svojstava, osim nacionalne pripadnosti u šta on, kako kaže, ne želi da vjeruje.
- Nije crnogorski jezik nakaradan, nego izjava poslanice Božović, a najnakaradnija je šira slika svijesti koja produkuje tu izjavu. Ta izjava je posljedica jedne bolesne mržnje prema svemu crnogorskom, svakoj naznaci, a kamoli simbolu nosećeg crnogorskog identiteta kao što je crnogorski jezik - ocijenio je Šuković.
Tatar Anđelić smatra da se diskurs Jelene Božović, aktuelan 90-ih prošlog vijeka, ponovo vraća.
- To je jedna politička, populistička matrica koju poslanica baštini i plasira u parlamentu, s tim što je izbor termina i način na koji ona to govori ukazuje da se ona obraća publici koja, nažalost, nema ni dovoljno obrazovanja, ni znanja da može kritički posmatrati jednu takvu izjavu - kazala je ona.
Sagovornici Televizije E ocjenjuje da je najbolji pokazatelj reakcije društva na ovu i slične izjave činjenica da se 80 odsto brucoša od ukupnog broja koji je odlučio da studira srpski ili crnogorski jezik opredijelio za crnogoski.
- Nije istina da Crnogorci u Crnoj Gori imaju problem sa ljudima te vrste zato što su Srbi, već zbog vrijednosti koje isijavaju, zbog patološke mržnje prema Crnoj Gori koja bi, da je sreće, trebalo da bude njihova koliko i naša i zbog želje da svaku naznaku crnogorskog identiteta ponište, unište i ponize - kazao je Šuković.
Na pokušaj poniženja ćute crnogorske institucije. To ne čudi, imajući u vidu da su ćutale i 2021. kada je Božović prijetila organizovanjem paravojnih formacija.
T.K.

Portal ETV

Sagovornici TV E: Nije nakaradan crnogorski jezik, nego izjava Jelene Božović, najbolji odgovor je broj brucoša

U vremenu kada su identitetska pitanja sve češće oruđe političke manipulacije, nova emisija <a href="https://www.youtube.com/watch?v=Z2VUCk31X2s" target="_blank">Građanskog ugla </a>Centra za građansko obrazovanje (CGO) na TV E otvara važnu debatu: da li kultura i identitet mogu biti most, a ne zid između ljudi na Zapadnom Balkanu? Zvezdana Kovač, direktorka za strategiju i komunikacije u CGO-u, razgovarala je o ovoj temi sa Sašom Ordanoskim, političkim analitičarom iz Skoplja, Dževdetom Tuzlićem, novinarom iz Sarajeva, Androm Martinovićem, rediteljem i Jasnom Tatar Anđelić, profesoricom francuskoj jezika i književnosti iz Crne Gore.&nbsp;
Na pitanje da li se kulturne razlike među narodima u regionu namjerno zloupotrebljavaju i u koje svrhe, Sašo Ordanoski je istakao da kultura nije ni inherentno pozitivna ni negativna, već da zavisi od konteksta.
- Kultura je konglomerat vrijednosti, tradicija i istorije koji gradi identitet zajednice, ali ona sama po sebi nije bolja ni gora od neke druge - pojasnio je on.
Dodao je da se kultura često koristi kao sredstvo u političkim obračunima, te izrazio zabrinutost zbog sve većeg povratka nacionalističkim narativima, ne samo u regionu, već i globalno.
- Nijesam optimista. Vraćamo se na stare modele koji koriste identitet za podjele - naveo je on.
Jasna Tatar Anđelić je ukazala da identitet polazi od pojedinca, dok se u političkom govoru na Balkanu gotovo isključivo koristi kao kolektivna oznaka.
- To je zloupotreba. Identitet nije samo ono što nam piše u ličnoj karti, već i ono što nas određuje intimno. Nažalost, sistem nas stalno gura da se bavimo spoljnim slojevima - nacijom, vjerom, grupom - umjesto pojedincem - istakla je Jasna Tatar Anđelić.&nbsp;
To je ilustrovala primjerom aktuelnog položaja Crnogorki i Crnogoraca u Crnoj Gori, ističući da je to samo jedna od manifestacija šireg problema u cijelom regionu.
&nbsp;- Na sceni je teška regresija onoga što bi trebalo da bude razjašnjavanje i prepoznavanje identiteta, bilo da je riječ o pripadnosti naciji, vjeri ili jednostavno duhovnom identitetu pojedinca - ocijenio je Dževdet Tuzlić u osvrtu na situaciju u BiH.
Podsjetio je da su ljudi u BiH nekada prepoznavani po posebnoj duhovnoj dimenziji - bez obzira na vjeru i naciju, i često su ih zvali jednostavno „Bosanac“, što je nosilo konotaciju spontanosti, duha, empatije i otvorenosti.
- Danas je sve više onih koji preispituju da li je greška što se nikada nisu jasno odredili po tim kolektivnim osnovama. Mnogo je onih koji i dalje ne žele da se odrede. Ja sam jedan od njih - kazao je Tuzlić.
Kada je riječ o Crnoj Gori, Andro Martinović je ukazao da se identitet gradi i brani prvenstveno kroz kulturu.
- Identitet ne treba da se svodi na jednu dimenziju, jer svaka osoba nosi više identiteta. Ideologija pokušava da nas svede na jedno, da nas učini jednoličnima, ali kultura nas uči da budemo osobeni, a da se istovremeno ne udaljavamo jedni od drugih - rekao je Martinović, dodajući da je zadatak kulture da razvija individualnost, ali i da prepoznaje zajedničke vrijednosti koje nas povezuju u kolektiv.&nbsp;
Ana Martinoli se osvrnula na konkretne primjere kulturnih inicijativa koje su uspjele da povežu različite identitete, poput Deklaracije o zajedničkom jeziku iz 2017. godine, Sarajevskog filmskog festivala (SFF), Skoplje Jazz Festivala, Krokodila, itd. koji promovišu zajedničko nasljeđe. Ona je podsjetila i na nalaze istraživanja Evropske kulturne fondacije, po kojima čak 70 odsto građana Zapadnog Balkana pozitivno ocjenjuje ovakve događaje, a 65 odsto posjetilaca je navelo da im je prisustvo tim festivalima pomoglo da preispitaju prethodne stereotipe.
- Kultura ima potencijal da spaja, ali političke elite je često koriste za razdvajanje. U Srbiji, recimo, 65 odsto ispitanika vjeruje u superiornost srpske kulture, što podstiče isključivost - upozorila je Martinoli.
Ona je istakla nedavne studentske proteste i saradnju studenata iz Novog Pazara i Beograda, ocijenivši ih kao simboličan čin koji unosi novu nadu.
- Studenti u Srbiji sve više izražavaju sumnju u zvanične narative i pokazuju želju za povezivanjem s vršnjacima iz regiona. To je možda vjesnik promjena koje će donijeti novu generaciju oslobođenu tereta prošlosti - poručila je ona.
Ordanoski je, s druge strane, izrazio pesimizam u pogledu efikasnosti nevladinog sektora u procesu pomirenja.
- Potrošio sam 40 godina na ovakvim projektima - oni su neuspješni. Korisni su, ali marginalni bez sistemske podrške države. Kultura je društveni proizvod, a država igra ključnu ulogu u toj proizvodnji - pojasnio je on.
U tom kontekstu je podsjetio na poslijeratno pomirenje Francuske i Njemačke, gdje su države bile te koje su pokrenule masovne razmjene građana i reformisale obrazovne sisteme. Naglasio je da u državama bivše Jugoslavije nedostaje ta vrsta institucionalne podrške i političke volje.
- Naše države nijesu funkcionalne - ne možemo biti patrioti kada se nemamo čime ponositi. Većina ljudi zbog toga klizi ka nacionalizmu jer je to lak teren za manipulacije - zaključio je on.&nbsp;
Tuzlić se nadovezao potvrđujući važnost kulture u procesima pomirenja.&nbsp;
- Kada je 1998. Sarajevsko pozorište prvi put gostovalo u Beogradu, to je u Sarajevu doživljeno kao znak bolje budućnosti - kazao je on.&nbsp;
Istovremeno je upozorio na dramatičan pad interesovanja mladih za regionalnu kulturu i istoriju.
- Danas se mladi ne interesuju ni ko su članovi Predsjedništva BiH, niti ko su Dositej Obradović, Goce Delčev, Njegoš ili Meša Selimović - istakao je, dodajući da su kulturne institucije u regionu sistematski zanemarene.
On se zapitao kako organizovati društvo koje će biti relevantno za sve generacije - za starije koji već nose neko iskustvo i za mlađe koji treba da preuzmu odgovornost.
- Kultura treba da bude temelj na kojem gradimo zajedništvo, naročito u Bosni i Hercegovini, gdje su kultura i identitet posebno osjetljive teme - naglasio je Tuzlić.
Martinović se zadržao na opisu jednog koordinatnog sistema u čijem je središtu nekadašnja zajednička zemlja - Jugoslavija.
- Nije slučajno što se stalno vraćamo toj paradigmi. To je bila etapa emancipacije ovih naroda. Ne govorim o okvirima, već o formatu koji nam je svima bio potreban, jer ste mogli da iznesete svoje ideje, da ih testirate. Stoga, to vraćanje nije samo politička nostalgija - kazao je on.&nbsp;
Po njegovom mišljenju, rušenjem te zemlje, urušen je &nbsp;i vrijednosni sistem, pa se i zapitao - što formirane ličnosti iz tog perioda sada mogu da ponude. Fokus je stavio i na Crnu Goru.
- Ovdje se &nbsp;promoviše neka tradicionalna Crna Gora o kojoj se zapravo vrlo malo zna. Pozivaju se na ličnosti o kojima ne znaju dovoljno, a mnoge od njih su bile vrlo moderne i progresivne za svoje vrijeme. Nisu to bile konzervativne i zatucane figure - da jeste, ova zemlja ne bi imala prvu državnu štampariju, ne bi se orijentisala tamo gdje je jedino mogla da bi opstala - podvukao je Martinović.
Tatar Anđelić je stava da se nalazimo u “fazi zalaska, zapadanja u nacionalne, političko-klerikalne rovove, koje čine veliku štetu Crnoj Gori.&nbsp;
- Jer Crna Gora može opstati samo kao zajednička kultura – crnogorska kultura koju su kroz vijekove stvarali i pravoslavci i katolici i muslimani - rekla je ona.
&nbsp;Govoreći o neophodnosti uspostavljanja kulture otvorenosti, kritičkog promišljanja i samoposmatranja, ona je apelovala na promjene u obrazovnom sistemu koje bi to omogućile.&nbsp;
- U tome se mora početi od vrtića jer je kasno čekati srednju školu - konstatovala je.
Ordanoski je ustvrdio da se već 70 godina govori na ovu temu i da postoje četiri strategije kako se u multikulturnim društvima rješavaju problemi: &nbsp;asimilacija, separacija, segregacija i integracija koja je najteža, ali i najvažnija.
- Makedonija je razvila taj model nakon konflikta 2001. godine. Integrativni, multietnički model – skup, komplikovan, zakonski zahtjevan. Za to vam treba zrela demokratija. A ni u Holandiji i Švedskoj to ne funkcioniše kako treba, da ne govorimo o Francuskoj ili Britaniji. To je pitanje političke volje, ali i ulaganja. Koliko ćete para uložiti da obrazovni sistem funkcioniše tako da se Makedonci i Albanci međusobno uče jezike, ili da djeca u Crnoj Gori uče o kulturi svih građana? - zapitao se Ordanoski, naglašavajući da je u svakoj demokratskoj zemlji najvažnije pitanje kako se troši novac.
Tuzlić je dodao da se sve više udaljavamo od onoga što su integrativni procesi i dodao peti element, na prethodna četiri koja je istakao Ordanoski - partikularizam.
Govoreći o ulaganju u kulturu i 2.5 odsto koji se iz ukupnog budžeta Crne Gore izdvajaju za kulturu, Martinović je objasnio da je to samo na papiru.&nbsp;
- Radi se o cilju koji je Evropa postavila, pošto u kulturi nemate direktive, već preporuke što da radite. Faktički to nikad nije primjenjeno kod nas, a izloženi smo različitim manipulacijama. Odbije se kapitalni budžet, pa se nešto ostavi za drugu godinu kroz neke linije podrške, konkurs i tako dalje. I ta igra u kojoj političari misle da nas izigraju, na kraju se, zapravo njima obija u glavu - zaključio je Martinović.
Cijela emisija je dostupna na linku ispod:
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DZ2VUCk31X2s&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
Emisija je producirana kroz projekat CGO-a “Evropeizacija kroz Građanski ugao” podržan kroz regionalni program SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan, koji sprovodi Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Centar za istraživanja i javne politike (CRPM) i Institut za demokratiju i medijaciju (IDM), a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške. Sadržaj emisije isključiva je odgovornost CGO-a i sagovornika, i ne odražava nužno stavove CPCD, CRPM, IDM i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Građanski ugao na TV E: Identitet kao političko oružje i što nam kultura danas (ne) govori?

U vremenu kada su identitetska pitanja sve češće oruđe političke manipulacije, nova emisija Građanskog ugla Centra za građansko obrazovanje (CGO) na TV E otvara važnu debatu: da li kultura i identitet mogu biti most, a ne zid između ljudi na Zapadnom Balkanu? Zvezdana Kovač, direktorka za strategiju i komunikacije u CGO-u, razgovarala je o ovoj temi sa Sašom Ordanoskim, političkim analitičarom iz Skoplja, Dževdetom Tuzlićem, novinarom iz Sarajeva, Androm Martinovićem, rediteljem i Jasnom Tatar Anđelić, profesoricom francuskoj jezika i književnosti iz Crne Gore. Na pitanje da li se kulturne razlike među narodima u regionu namjerno zloupotrebljavaju i u koje svrhe, Sašo Ordanoski je istakao da kultura nije ni inherentno pozitivna ni negativna, već da zavisi od konteksta.&nbsp; - Kultura je konglomerat vrijednosti, tradicija i istorije koji gradi identitet zajednice, ali ona sama po sebi nije bolja ni gora od neke druge - &nbsp;pojasnio je on.&nbsp; Dodao je da se kultura često koristi kao sredstvo u političkim obračunima, te izrazio zabrinutost zbog sve većeg povratka nacionalističkim narativima, ne samo u regionu, već i globalno. - Nisam optimista. Vraćamo se na stare modele koji koriste identitet za podjele - naveo je on. Tatar Anđelić kaže da identitet polazi od pojedinca, dok se u političkom govoru na Balkanu gotovo isključivo koristi kao kolektivna oznaka.&nbsp; - To je zloupotreba. Identitet nije samo ono što nam piše u ličnoj karti, već i ono što nas određuje intimno. Nažalost, sistem nas stalno gura da se bavimo spoljnim slojevima - nacijom, vjerom, grupom - umjesto pojedincem - istakla je Tatar Anđelić.&nbsp; To je ilustrovala primjerom aktuelnog položaja Crnogorki i Crnogoraca u Crnoj Gori, ističući da je to samo jedna od manifestacija šireg problema u cijelom regionu. &nbsp;- Na sceni je teška regresija onoga što bi trebalo da bude razjašnjavanje i prepoznavanje identiteta, bilo da je riječ o pripadnosti naciji, vjeri ili jednostavno duhovnom identitetu pojedinca - ocijenio je Dževdet Tuzlić u osvrtu na situaciju u BiH.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511110544_0043d5ef42c67bf9219547262e1369d7bf00fa254d1139535cc7f62025fe7cff.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511110544_0043d5ef42c67bf9219547262e1369d7bf00fa254d1139535cc7f62025fe7cff" data-rendition-name="original" width="1284" height="1049" loading="lazy" alt='Iz emisije "Građanski ugao"'> <figcaption>Iz emisije "Građanski ugao"(Photo: CGO)</figcaption> </figure>  Podsjetio je da su ljudi u BiH nekada prepoznavani po posebnoj duhovnoj dimenziji - bez obzira na vjeru i naciju, i često su ih zvali jednostavno „Bosanac“, što je nosilo konotaciju spontanosti, duha, empatije i otvorenosti.&nbsp; - Danas je sve više onih koji preispituju da li je greška što se nikada nisu jasno odredili po tim kolektivnim osnovama. Mnogo je onih koji i dalje ne žele da se odrede. Ja sam jedan od njih - kazao je Tuzlić. Kada je riječ o Crnoj Gori, Andro Martinović je ukazao da se identitet gradi i brani prvenstveno kroz kulturu.&nbsp; - Identitet ne treba da se svodi na jednu dimenziju, jer svaka osoba nosi više identiteta. Ideologija pokušava da nas svede na jedno, da nas učini jednoličnima, ali kultura nas uči da budemo osobeni, a da se istovremeno ne udaljavamo jedni od drugih - rekao je Martinović, dodajući da je zadatak kulture da razvija individualnost, ali i da prepoznaje zajedničke vrijednosti koje nas povezuju u kolektiv. Ana Martinoli se osvrnula na konkretne primjere kulturnih inicijativa koje su uspjele da povežu različite identitete, poput Deklaracije o zajedničkom jeziku iz 2017. godine, Sarajevskog filmskog festivala (SFF), Skoplje Jazz Festivala, Krokodila, itd. koji promovišu zajedničko nasljeđe. Ona je podsjetila i na nalaze istraživanja Evropske kulturne fondacije, po kojima čak 70% građana Zapadnog Balkana pozitivno ocjenjuje ovakve događaje, a 65% posjetilaca je navelo da im je prisustvo tim festivalima pomoglo da preispitaju prethodne stereotipe. - Kultura ima potencijal da spaja, ali političke elite je često koriste za razdvajanje. U Srbiji, recimo, 65% ispitanika vjeruje u superiornost srpske kulture, što podstiče isključivost - upozorila je Martinoli.&nbsp; Ona je istakla nedavne studentske proteste i saradnju studenata iz Novog Pazara i Beograda, ocijenivši ih kao simboličan čin koji unosi novu nadu.&nbsp; - Studenti u Srbiji sve više izražavaju sumnju u zvanične narative i pokazuju želju za povezivanjem s vršnjacima iz regiona. To je možda vjesnik promjena koje će donijeti novu generaciju oslobođenu tereta prošlosti - poručila je ona. Ordanoski je, s druge strane, izrazio pesimizam u pogledu efikasnosti nevladinog sektora u procesu pomirenja.&nbsp; - Potrošio sam 40 godina na ovakvim projektima – oni su neuspješni. Korisni su, ali marginalni bez sistemske podrške države. Kultura je društveni proizvod, a država igra ključnu ulogu u toj proizvodnji - pojasnio je on.&nbsp; U tom kontekstu, podsjetio na poslijeratno pomirenje Francuske i Njemačke, gdje su države bile te koje su pokrenule masovne razmjene građana i reformisale obrazovne sisteme. Naglasio je da u državama bivše Jugoslavije nedostaje ta vrsta institucionalne podrške i političke volje.&nbsp; - Naše države nijesu funkcionalne – ne možemo biti patrioti kada se nemamo čime ponositi. Većina ljudi zbog toga klizi ka nacionalizmu jer je to lak teren za manipulaciju - zaključio je on. Tuzlić se nadovezao potvrđujući važnost kulture u procesima pomirenja „kada je 1998. Sarajevsko pozorište prvi put gostovalo u Beogradu, to je u Sarajevu doživljeno kao znak bolje budućnosti". Istovremeno je upozorio na dramatičan pad interesovanja mladih za regionalnu kulturu i istoriju.&nbsp; - Danas se mladi ne interesuju ni ko su članovi Predsjedništva BiH, niti ko su Dositej Obradović, Goce Delčev, Njegoš ili Meša Selimović - istakao je, dodajući da su kulturne institucije u regionu sistematski zanemarene.&nbsp; On se zapitao kako organizovati društvo koje će biti relevantno za sve generacije – za starije koji već nose neko iskustvo i za mlađe koji treba da preuzmu odgovornost.&nbsp; - Kultura treba da bude temelj na kojem gradimo zajedništvo, naročito u Bosni i Hercegovini, gdje su kultura i identitet posebno osjetljive teme - naglasio je Tuzlić. Martinović se zadržao na opisu jednog koordinatnog sistema u čijem je središtu nekadašnja zajednička zemlja - Jugoslavija.&nbsp; - Nije slučajno što se stalno vraćamo toj paradigmi. To je bila etapa emancipacije ovih naroda. Ne govorim o okvirima, već o formatu koji nam je svima bio potreban, jer ste mogli da iznesete svoje ideje, da ih testirate. Stoga, to vraćanje nije samo politička nostalgija - kazao je on.&nbsp; Po njegovom mišljenju, rušenjem te zemlje, urušen je i vrijednosni sistem, pa se i zapitao - što formirane ličnosti iz tog perioda sada mogu da ponude. Fokus je stavio i na Crnu Gori.&nbsp; - Ovdje se promoviše neka tradicionalna Crna Gora o kojoj se zapravo vrlo malo zna. Pozivaju se na ličnosti o kojima ne znaju dovoljno, a mnoge od njih su bile vrlo moderne i progresivne za svoje vrijeme. Nisu to bile konzervativne i zatucane figure – da jeste, ova zemlja ne bi imala prvu državnu štampariju, ne bi se orijentisala tamo gdje je jedino mogla da bi opstala - podvukao je Martinović. Tatar Anđelić je stave da se nalazimo u “fazi zalaska, zapadanja u nacionalne, političko-klerikalne rovove, koje čine veliku štetu Crnoj Gori. Jer Crna Gora može opstati samo kao zajednička kultura – crnogorska kultura koju su kroz vijekove stvarali i pravoslavci i katolici i muslimani.” Govoreći o neophodnosti uspostavljanja kulture otvorenosti, kritičkog promišljanja i samoposmatranja, ona je apelovala na promjene u obrazovnom sistemu koje bi to omogućile.&nbsp; - U tome se mora početi od vrtića jer je kasno čekati srednju školu - konstatovala je ona. Ordanoski je ustvrdio da se već 70 godina govori na ovu temu i da postoje četiri strategije kako se u multikulturnim društvima rješavaju problemi: &nbsp;asimilacija, separacija, segregacija i integracija koja je najteža, ali i najvažnija.&nbsp; - Makedonija je razvila taj model nakon konflikta 2001. godine. Integrativni, multietnički model – skup, komplikovan, zakonski zahtjevan. Za to vam treba zrela demokratija. A ni u Holandiji i Švedskoj to ne funkcioniše kako treba, da ne govorimo o Francuskoj ili Britaniji. To je pitanje političke volje, ali i ulaganja. Koliko ćete para uložiti da obrazovni sistem funkcioniše tako da se Makedonci i Albanci međusobno uče jezike, ili da djeca u Crnoj Gori uče o kulturi svih građana - zapitao se Ordanoski, naglašavajući da je u svakoj demokratskoj zemlji najvažnije pitanje kako se troši novac. Tuzlić je dodao da se sve više udaljavamo od onoga što su integrativni procesi i dodao peti element, na prethodna četiri koja je istakao Ordanoski – partikularizam. Govoreći o ulaganju u kulturu i 2,5% koji se iz ukupnog budžeta Crne Gore izdvajaju za kulturu, Martinović je objasnio da je to samo na papiru.&nbsp; - Radi se o cilju koji je Evropa postavila, pošto u kulturi nemate direktive, već preporuke što da radite. Faktički to nikad nije primjenjeno kod nas, a izloženi smo različitim manipulacijama. Odbije se kapitalni budžet, pa se nešto ostavi za drugu godinu kroz neke linije podrške, konkurs i tako dalje. I ta igra u kojoj političari misle da nas izigraju, na kraju se, zapravo njima obija u glavu - zaključio je Martinović. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DZ2VUCk31X2s&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Emisija je producirana kroz projekat CGO-a “Evropeizacija kroz Građanski ugao” podržan kroz regionalni program SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan, koji sprovodi Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Centar za istraživanja i javne politike (CRPM) i Institut za demokratiju i medijaciju (IDM), a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške. Sadržaj emisije isključiva je odgovornost CGO-a i sagovornika, i ne odražava nužno stavove CPCD, CRPM, IDM i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Identitet kao političko oružje i što nam kultura danas (ne) govori?

Zemlje u regionu imaju manji broj dana za očeve nakon rođenja djeteta, osim Hrvatske koja je tu normu već uskladila sa EU zakonodavstvom, dok se pretpostavlja da će u skorijoj budućnosti to uraditi i ostale zemlje iz okruženja poštujući EU direktivu o ravnoteži između privatnog i poslovnog života - rekao je predstavnik Unije poslodavaca Crne Gore Filip Lazović.
On je, gostujući u jutarnjem programu na Televiziji E, ukazao da se izmjenama Zakona o radu uvodi obaveznih deset dana očinskog odsustva nakon rođenja djeteta, što je dio usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa direktivama EU. Zbog zatvaranja poglavlja 19, kaže Lazović, utvrđen je Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o radu i sa setom sličnih normi biće, dodaje on, usvojen u Skupštini Crne Gore do kraja marta.
Podsjeća da trenutno u Crnoj Gori shodno Opštem kolektivnom ugovoru &nbsp;svaki zaposleni ima pravo na tri dana odsustva kada dobije prinovu, dok je nekima kolektivnim ugovorima taj broj dana povećan.
- Ova izmjena koja se predviđa drastično uvećava broj dana, tri puta uvećava taj minimalni broj i vidjećemo kako će se to odraziti. Ne očekujemo da će izazvati neke stašne potrese u smislu otežavanja poslovanja poslodavcima. Moglo se polemisati da li je postojao neki drugi model, međutim, svjesni smo da je ovo jedno od pravila koje nam donosi naša želja da postanemo kao država članica Evropske unije. Ovo je nešto što je na neki način prepisano odnosno implementirano iz odgovarajuće direktive o ravnoteži privatnog i poslovnog života. Jeste, tačno je da zemlje u regionu imaju manji broj dana, Hrvatska nema, ona je kao članica EU morala da uvede ovo pravilo, a ostale države regiona, pretpostavlja se, u narednih godinu, dvije, pet, će isto morati da uvedu to pravilo - istakao je Lazović.
To je, kaže, jedna od novina novog Zakona o radu.
- I tiče se te ravnoteže između poslovnog i privatnog života, a osim toga imamo i ovo obavezno odsustvo roditeljsko od strane oca djeteta, odnosno zaposlenog muškarca i to će biti jedna novina, malo je u suprotnosti sa našim mentalitetom, sa nekim običajima u Crnoj Gori - rekao je Lazović.
Podsjeća da je izmjenama i dopunama Zakona o radu iz 2020. godine uvedena izmjena da i muškarac može koristiti roditeljsko odsustvo, što se nije, kako kaže, previše primjenjivalo u praksi.
Kaže da u Zakonu o radu postoji norma kojom se propisuje da za rad iste vrijednosti zaposleni mora biti jednako plaćeni i ne samo u kontekstu rodne komponente, već se to odnosi na sve zaposlene.
- U praksi to vrlo često izaziva neke dileme i sporove. Kao neko ko dolazi iz Unije poslodavaca moram kazati da su ta pravila nedovljno tržišna, dakle svaki funkcionište na nekom tržištu, a tržište rada je takođe tržište i tim pravilima da za rad iste vrijednosti vi morate nekoga jednako da platite na papiru zvuči u redu. Međutim u praksi vrlo teško da ćete pronaći dva zaposlena čiji rad ima istu vrijednost za poslodavca, jer dva čovjeka nijesu ista pa ni dva zaposlena ne mogu biti ista i zbog toga su uvedeni neki kriterijumi koji će &nbsp;razlikovati nekoga zaposlenoga koji ima određenu radnu performansu i nekoga ko ima bolju ili lošiju - zaključio je Lazović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E

Lazović: Obavezno roditeljsko odsustvo od 10 dana za muškarce je malo u suprotnosti sa našim mentalitetom

Danas su u Budvi v. d. direktorice JU ,,Grad teatar" Ivana Lazović i direktor Kraljevskog pozorišta ,,Zetski dom" Luka Radović potpisali sporazum o saradnji, potvrđujući partnerstvo dvije značajne kulturne institucije, saopšteno je iz Teskog doma, a kako ističu, saradnja podrazumijeva koprodukcionu realizaciju predstave ,,Kjara Zorzi" po tekstu Ljubomira Đurkovića, a u režiji Ane Vukotić.
&nbsp;,,Kjara Zorzi" je drama o pretpostavljenim počecima pozorišnog života u Budvi koju je Ljubomir Đurković pisao sa idejom da bude izvedena na sceni između crkava u Starom gradu.
. Ovim projektom potvrđuje se zajednička opredijeljenost i JU ,,Grad teatar" i Kralįevskog pozorišta ,,Zetski dom" ka afirmaciji domaćeg dramskog stvaralaštva i njegovo snažnijoj institucionalnoj podršci- navodi se u saopštenju.
Premijerno izvođenje predstave ,,Kjara Zorzi" planirano je za 23. jul, na Četrdesetom jubilarnom festivalu ,,Grad teatar", dok će na sceni ,,Zetskog doma" predstava biti premijerno izvedena krajem septembra ove godine.

Zetski dom: Potpisan sporazum o koprodukciji predstave ,,Kjara Zorzi" sa ,,Grad teatrom" Budva

STEGA, neformalna asocijacija građana, dostavila je Sudu za prekršaje u Podgorici više podneska 13.02.2026. godine koja su potpisali preko 20 građana, sa zahtjevom da im se omogući, prisustvo na zakazanim ročištima i postupcima protiv 35 građana koji su iskazali nezadovoljstvo postupkom i načinom dodjele Trinaestojulske nagrade, saopšteno je iz ove organizacije.
Oni to traže saglasno procesnom zakonu kojim se uređuje vođenje sudskog postupka i članu 120 Ustava Crne Gore koji jamči javnost rasprava pred sudom, da prisustvuju zakazanim ročištima i postupcima protiv 35 građana koji su iskazali nezadovoljstvo postupkom i načinom dodjele Trinaestojulske nagrade.
- Pravo javnosti da bude informisana o toku i sadržaju sudskog postupaka je pored činjenice da ju ustavno zagarantovano i od izuzetnog društvenog značaja jer čini temelj demokratskog poretka i pravne sigurnosti- poručili su iz STEGE.
I pored činjenice da transparentnost sudskih procesa doprinosi jačanju povjerenja građana u institucije, prevashodno sudsku vlast i vladavinu prava, iz STEGE ističu da do danas nijesu obavješteni da li je dozvoljen pristup javnosti naznačenim ročištima.
- Takođe, želimo da obavijestimo javnost da je prvi sledeći postupak zakazan za srijedu u 11:30. pred sudom za prekršaje i zbog toga će STEGA podnijeti nove zahtjeve za obezbjeđenje javnosti naznačenih postupaka- poručili su iz ove organizacije.

STEGA: Sud za prekršaje da dozvoli zainteresovanima prisustvo na ročištima i postupcima protiv 35 građana

Cetinjska policija uhapsila je ruskog državljanina V.Z. (32) zbog sumnje da je počinio krivično djelo vanbračna zajednica sa maloljetnikom, u sticaju sa krivičnim djelom nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici, kao i krivično djelo protivpravno lišenje slobode, na štetu maloljetne ruske državljanke.
V.Z. se sumnjiči da je, u kontinuiranom vremenskom periodu dužem od šest mjeseci, na teritoriji Cetinja, živio u zajednici sa maloljetnicom. Kontrolom ostvarivanja njenih kontakata, kretanja i komunikacije, te primjenom nasilja, narušio je njen duševni i tjelesni integritet.
Takođe se sumnja da je u jednom navratu oštećenu protivpravno držao zaključanu u prostoriji stana u kojem su prethodno boravili.
- Osumnjičeni je, nakon sprovedene kriminalističke obrade, po nalogu državnog tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Cetinju, lišen slobode zbog osnovane sumnje da je izvršio navedena krivična djela, nakon čega mu je određeno zadržavanje u zakonom propisanom roku - navedeno je u saopštenju Uprave policije.

Tag: jasna-tatar-andelic