Kapela će se vratiti na Lovćen kad mi budemo bolji, složniji i kada se pokajemo za grijehe iz makar posljednjih sto godina. Tek tada ćemo biti sposobni da obnovimo kapelu na Lovćenu - poručio je juče mitropolit Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikije Mićović u sali Centra za kulturu Pljevlja gdje je održao predavanje na temu: Tajna Lovćenske kapele.
Joanikije je, kako se navodi u objavi na sajtu Mitropolije crnogorsko-primorske (MCP), istakao da je priča Lovćenske kapele složena i slojevita i da obuhvata i našu prošlost i sadašnjost i budućnost, kao što i sam Njegošev duh prožima sva vremena.
- Veliki ljudi, velike ličnosti ne žive samo za svoje vrijeme i u svom vremenu, nego žive i za svoje vrijeme i za buduće. Nose prošlost sa sobom i nju proslijeđuju i naročito misle na buduće generacije, a onima koji su Bogu ugodili, On daje takvu blagodat da uđu u dušu i u duh svoga naroda kao što je Sveti Sava, kao što je Sveti Vladika Nikolaj i kao što je Njegoš. Kada je Njegoš, iste one godine kada je napisao „Luču mikrokozmu“, započeo i gradnju Lovćenske kapele i zapovijedio već tada da tu bude sahranjen, a na samrtnom času to potvrdio i obavezao svoje srodnike i nasljednike da ispune taj amanet, tu posljednju želju, a ako to me učine da će na njih ostaviti najstrašnije prokletstvo. Od tada priča o kapeli dobija svoj posebni zavjetni značaj, mada je svaka crkva kao svetinja-zavjetna svetinja - rekao je, između ostalog, Joanikije.
Kako je objavljeno na sajtu MCP, Joanikije je “podsjetio da je knjaz Danilo ispunio Njegošev zavjet, da je kasnije kralj Nikola pazio da se, koliko je moguće, redovno u kapeli služe Liturgije, te kako su je Austrougari srušili”.
- Zatim je istakao značaj Mitropolita Gavrila Dožića u obnovi kapele, koji je spriječio ostvarenje ideje kralja Aleksandra da se napravi mauzolej ili neko slično zdanje i na čija pleća je i pao teret obnove, nakon što je kralj prihvatio zahtjev Srpske pravoslavne crkve - navodi se na sajtu MCP.
Kako se dodaje, on je potom govorio i o ponovnom rušenju kapele i naveo da je tada došlo do „nezakonitog braka između nacizma i komunizma“ jer su „glavni argumenti za rušenje kapele potekli od Savića Štedimlije, a kasnije ih je u ime Tita razrađivao Vladimir Dedijer”.
- Kapela će se vratiti na Lovćen kad mi budemo bolji, složniji i kada se pokajemo za grijehe iz makar posljednjih sto godina. Tek tada ćemo biti sposobni da obnovimo kapelu na Lovćenu - zaključio je Joanikije.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Joanikije: Kapela će se vratiti na Lovćen kad mi budemo bolji, složniji i kada se pokajemo za grijehe

Akademik DANU i predsjednik Crnogorske evropske partije Novak Adžić oglasio se povodom, kako navodi, „hajke koja je pokrenuta na novinara Zorana Radulovića“ nakon njegove izjave u programu Televizije E.
Adžić tvrdi da se na Radulovića „digla organizovana kampanja“, te ističe:
– Digli su četnici hajku na novinara Zorana Radulovića samo zato što je u emisiji na E televiziji rekao objektivnu činjenicu – ono što može biti, a što bi trebalo izbjeći.
On upozorava da pojedini kleronacionalistički krugovi, kako ih naziva, i dalje pokušavaju da ožive ideju o vraćanju kapele kralja Aleksandra Karađorđevića na Lovćen.
– Neka klero-četnici odustanu od zlonamjernog pokušaja vraćanja okupatorske Aleksandrove kapele na Lovćen. To im proći ne može i neće, poručuje Adžić.
Ističe da takve inicijative predstavljaju direktan udar na crnogorski identitet, kulturu i državni integritet.
– Valjda neće sukobe - zaključuje Adžić.

Adžić: Neće proći pokušaji da se Lovćen vrati pod okupatorsku kapelu

Na Cetinju je 15. novembra 2025. godine počelo redovno jesenje zasijedanje Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve, pod predśedavanjem Arhiepiskopa cetinjskog i Mitropolita crnogorskog Borisa. Sveti Sinod Crnogorske pravoslavne crkve, kako su saopštili, izražava najoštriju zabrinutost zbog organizovanih aktivnosti crkve Srbije, kao i "organizovane političke grupe unutar određenih struktura vlasti u Crnoj Gori, koje pokušavaju da pod izgovorom „povratka stare kapele“ nametnu izgradnju novog objekta na vrhu Lovćena". Takvi pokušaji, ističu u saopštenju, predstavljaju ozbiljno zadiranje u izgled, simboliku i dostojanstvo mauzoleja Mitropolita Petra II Petrovića Njegoša, kao i u duhovno i istorijsko biće Crne Gore. "Istorijska istina je neporeciva: Njegoševa zavjetna kapela posvećena Svetom Petru Cetinjskom srušena je 1925. godine nalogom kralja Aleksandra Karađorđevića, a na njenom mjestu podignuta je nova kapela posvećena Svetom Đorđu, kao izraz političke volje dinastije Karađorđevića koja je ukinula crnogorsku državu i Crnogorsku pravoslavnu crkvu. Taj čin predstavljao je dio šireg imperijalnog projekta potčinjavanja Crne Gore i stvaranja simbola koji bi služili interesima tadašnje beogradske vlasti, a ne zavjetnoj volji Mitropolita Petra II Petrovića Njegoša. Stoga svaki pokušaj postavljanja nove „kapele“ danas ne predstavlja obnovu Njegoševog zavjeta, već obnovu političkog projekta koji je istorijski bio usmjeren protiv Crne Gore i njenog identiteta. Lovćen je zavjetno mjesto crnogorskog naroda, a mauzolej koji se danas nalazi na njegovom vrhu izgrađen je dostojanstveno, kao trajni spomen velikom Mitropolitu, gospodaru, pjesniku i filozofu", ističe se u saopštenju Svetog Sinoda CPC. Sveti Sinod izrazio je i ozbiljnu zabrinutost zbog postupanja Direktorata za odnose sa vjerskim zajednicama u Ministarstvu pravde, koji, kako kažu, uporno i protivno zakonu odbija da evidentira promjenu odgovornog lica u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, iako je zahtjev za upis promjena podnijet u potpunosti uredno i u zakonskom roku. Podsjetili su da su svi mitropoliti Crnogorske pravoslavne crkve od njenog obnovljenja 1993. godine birani na Opštecrnogorskom zboru, najvišem i istorijski utemeljenom crkvenom organu, uključujući i sadašnjeg poglavara, Mitropolita Borisa. "Njegov legitimitet dva puta je potvrđen presudama Upravnog suda Crne Gore. Ignorisanje sudskih odluka i zakonskih obaveza predstavlja ozbiljno narušavanje vladavine prava i diskriminaciju vjernika i svjestenstva Crnogorske pravoslavne crkve", ističu u saopštenju.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025111717118_630df619b97a8f96ccc11cefb913b43ebfde052f882fcae3acc9c45ff925ba35.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025111717118_630df619b97a8f96ccc11cefb913b43ebfde052f882fcae3acc9c45ff925ba35" data-rendition-name="original" width="994" height="491" loading="lazy" alt="Sveti Sinod CPC"><figcaption>Sveti Sinod CPC</figcaption></figure>  Sveti Sinod upozorio je javnost da se sredstva iz budžeta svih građana Crne Gore, kako tvrde, nezakonito uplaćuju na žiro-račun koji "kontroliše penzionisani vladika Mihailo, te se time ta sredstva nenamjenski troše, jer ne idu za potrebe isplaćivanja zarada sveštenicima Crndogorske Pravoslavne Crkve, već u interesu privatnih lica okupljenih oko penzionisanog mitropolita Mihaila". "Crnogorska pravoslavna crkva zahtijeva da se ova praksa hitno obustavi i da nadležni organi javno objasne osnov, razloge i odgovornost za takvo postupanje. U vezi sa javnim istupima bivših klirika koji djeluju u Kotoru, kao i sa aktivnostima penzionisanog Mihaila, Sveti Sinod naglašava da Crnogorska pravoslavna crkva neće ulaziti u polemike niti odgovarati na napade takvog tipa. Pitanje identiteta, kontinuiteta i položaja Crnogorske pravoslavne crkve konačno i trajno je riješeno na Opštecrnogorskom zboru 3. septembra 2023. godine", zaključuju u saopštenju.

1084x550

Sveti Sinod CPC: Svaki pokušaj postavljanja nove „kapele“ na Lovćenu predstavlja obnovu političkog projekta koji je usmjeren protiv Crne Gore

„Onaj ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost, onaj ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost“ (George Orwell, 1984) U srpskoj istoriografiji je poznat beskompromisni sukob između Pantelije Srećkovića i Ilariona Ruvarca, koju Ruvarac objašnjava riječima „...od čoveka Srbina, preteranog patrijote, u koga je jače čustvo i želja od uma i razuma – napisana Istorija ne vredi mnogo i upravo da ništa ne vredi, i da je za Srbiju i Srpstvo velika sramota, što je takva Istorija puštena u svet“. Srećković je bio predstavnik romantičarske istoriografije, koja je uglavnom počivala na zabludi da su narodna predanja pouzdan istorijski izvor, uspjevši da prikupi impresivnu kolekciju predrasuda, poluistina, suludih koncepcija i šovinističkih naklapanja, kojih se kao tobožnjih „istorijskih činjenica“ čvrsto držao cijelog života. <h2>Klerikalna mitologija</h2> Danas je srpska istorigrafija u potpunosti naslijedila Pantinu metodologiju, bilo da se radi o daljoj ili bližoj prošlosti. Istorijski revizionizam je u savremenom srpskom društvu jedan od ključnih mehanizama kojim se izgrađuje „novo“ kolektivno „śećanje“, kao temelj obnovljenih imperijalnih ambicija. Zamjena istorije političkim mitom nije puka zamjena istorijskih činjenica mitskim pripovjedanjima, jer bi istorijski argumenti nadvladali kao jači, već se istoriji oduzima legitimet, da bi se prešlo na novo, politički upotrebljivo pisanje i čitanje istorije, sa malo ili nimalo uvažavanja za činjenice koje se guraju u stranu, prećutkuju, brišu, a veoma često i konstruišu. Često konstruisani lažni mitovi traže savez sa pravim mitovima ili sa selektivnim činjenicama da bi bili što efikasniji. Preveliki politički, medijski i pseudonaučni uticaj na crnogorsko društvo izvana proizveli su generaciju političara, koja danas čini vlast u Crnoj Gori i koja je svoj identitet gradila na Pantinoj istoriji. Da stvari budu još obespokojavajuće, slično je i sa njihovim sljedbenicima. Posebnu ulogu u svemu tome ima Crkva Srbije, njene eparhije u Crnoj Gori, čije sveštenstvo, skromnog opšteg obrazovanja i u ratu sa svim realnim činjenicama, bezobalnom slobodom tumače istorijsko nasljeđe, slijepi i gluvi za prvoklasne istorijske artefakte koji su u sukobu sa njihovom mitološkim naklapanjima.&nbsp; Zato je Crna Gora pravi primjer kako se istorijski fakti prvog reda zamjenjuju klerikalnom mitologijom i kreiranjem prošlosti koja je za njih vrlo upotrebljiva u mijenjanju svijesti građana Crne Gore, pokušavajući da današnje vrijeme projektuju na vremena prije više stotina stoljeća, kada nije bilo ni nacija, ni identitetskih razmirica, ni današnje dostupnosti informacija. Fascinira sa kojom upornošću Crkva Srbije ignoriše svaki artefakt koji se pojavi u istorijskoj publicistici, ne prezentirajući nam bilo kakvu polemičku činjenicu kojom bi ih osporila.&nbsp; Tako se ignoriše Gramata carigradskog patrijrha Jeremije iz 1531. godine, podržana od tri najvažnija patrijarha, kojom se Pećka arhiepiskoja naziva takozvanom i „otpočetka“ potčinjenom Ohridskoj arhiepiskopiji, ili kad su članovi Srpske kraljevske akademije, preteče SANU, „ljubazno primani u Vaseljenskoj patrijaršiji, po rečima uvaženog gospodina Jakozosa Papajoanu, sekretara Sinoda, koji je konsultovao patrijaršiskog bibliotekara i arhivara, da u Fanaru nema dokumenata o obnovi rada Pećke patrijaršije. Uostalom, na Pećku patrijaršiju, sasvim prirodno, i danas se tamo gleda kao na nekanonsku ustanovu, političko delo Turaka, što je ona i stvarno bila“. Nikada nijesmo od Crkve Srbije dobili razjašnjenje neprisustva Vaseljenskog patrijarha na tzv. proslavi 800-godišnjice SPC i stava Vaseljenske patrijašije da se radilo samo o hirotoniji Save Nemanjića u čin arhiepiskopa? Glavna dva izvora vezano za hirotoniju Sv. Save u čin arhiepiskopa jesu njegovi životopisci Domentijan i Teodosije. Domentijan je žitije pisao polovinom XIII stoljeća, dok ga je Teodosije pisao krajem XIII i početkom XIV stoljeća. Oba pogrešno navode ime vaseljenskog patrijarha, jer je u periodu 1216 – 1222. godine patrijarh bio Manojlo Saranten, a ne German II, što govori da Domentijan nije svjedočio činu hirotoinije Save, dok je Teodosije pisao žitije na bazi Domentijanovog. Teodosije potvrđuje da je Druga zapovijest Vaseljenskog patrijarha samo lična gramata za Sv. Savu. &nbsp; <h2>Autokefalna Crnogorska crkva</h2> Crkvena autokefalnost podrazumjeva da takva crkva ne dobija svoju vlast od druge crkve i da nad sobom nema nikakave više vlasti, sem vaseljenskih sabora. Jednom izvojevana autokefalnost je stalna. Kanoni se uspostavljaju odlukama vaseljenskih sabora, odlukama pojedinih pomjesnih sabora (Fotijev Nomokanon), odlukama najviših crkvenih autoriteta. Tako da se u glasilu Petrogradske duhovne akademije objavljen Diptih Ruske pravoslavne crkve iz 1851. godine i Atinska sintagma Vaseljenske patrijaršije iz 1855. godine apsolutno mogu smatrati kaononskim dokumentima. U oba ta dokumenta pod brojem 9 navedena je autokefalna mitropolija Crne Gore. Iako se pokušava pominjanje Cetinjske mitropolije među autokefalnim crkvama osporiti sa srpske strane, da se radi samo o autonomiji, postavlja se pitanje, ako je tako, zašto nije pomenuta crkva u Srbiji, koja je imala u to doba autonomiju u okviru Vaseljenske patrijaršije?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_5efd5a440660ed2c604cf9034afd22d48e38d723c5e7b54d1b513d8ce29b780a.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250601010636_5efd5a440660ed2c604cf9034afd22d48e38d723c5e7b54d1b513d8ce29b780a" data-rendition-name="original" width="700" height="500" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Odluka o ujedinjenju(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ustav Crne Gore iz 1905, u članu 40, samo konstatuje, i kanonski i ovozemaljski, pravni status Crnogorske crkve: „... Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve“... Autokefalnost potvrđuje i beogradski mitropolit Dimitrije Pavlović u zvaničnim obraćanjima vrhu Crnogorske crkve. Za pseudoistoriju nijesu argument ni Službene novine KSHS od 3. juna 1922. godine, u kojima se govori o ujedinjenju autokefalne CPC sa ostalim crkvama. Kao što se pominje i u samom tomosu Vaseljenske patrijaršije toj ujedinjenoj crkvi, a koji se i navodi u tom broju Službenih novina. I to je sve više puta objavljeno, bez ikakvog efekta. Kao da je ćutanje i bježanje od razjašnjenja tog pitanja najoportunije za Crkvu Srbije i njene poklonike.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_e787b26ae8635bb1a2d8048eefab6933af43a6f5db073e44266407025cc6f19f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250601010636_e787b26ae8635bb1a2d8048eefab6933af43a6f5db073e44266407025cc6f19f" data-rendition-name="original" width="500" height="700" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Službene novine, 3. jun 1922.(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U svojim epskim zanosima i prizemnoj metaforici, Boris Bogdanović pominje „izmišljenu drugu crkvu“, aludirajući na Mila Đukanovića. Njega kao pravnika, doduše „daljinskog“ sa čuvenog Megatrenda, ne obavezuje ni Ustav Crne Gore iz 1905, ni Ustav CPC iz 1904, niti ga interesuje kako je nekanonski i nepravno ukinuta CPC, ko je činio Sinod CPC, što je predviđao Ustav CPC kako se donose odluke Sinoda, kako postaju izvršne, da li je Rješenje nepotpunog Sv. Sinoda Kraljevine Crne Gore od 16. decembra 1918. godine pravno valjan dokument da se ukine jedna autokefalna crkva, iako je po kanonima autokefalnost crkava STALNA! Možda bi, po istom principu, Porfirije Perić i Irinej Bulović mogli rješenjem napisanim rukom i svojim potpisima prisajediniti Crkvu Srbije Moskovskoj patrijaršiji? Naravno da to nije moguće bez odluke Sabora! Da mu bude jasnije Rješenje od 16. decembra 1918. potpisali su samo dva člana Sinoda Kraljevine Crne Gore od sedam, koliko je imao,, arhipeiskop Mitrofan Ban i episkop nikšićski Kiril Mitrović.&nbsp; <h2>Odsustvo samopoštovanja</h2> Ako Bogdanovića interesuje pravni i duhovni kontinuitet crkve čiji je poklonik, preporučujem mu da pročita Zakon o crkvama i verskim zajednicama Republike Srbije, član 11. Crkva Srbije postoji u Crnoj Gori fizički od 1920. godine, priznata od Vaseljenske patrijaršije 1922. godine, u pravni sistem KSHS/Kraljevine Jugoslavije ušla je Zakonom o SPC iz 1929. i Ustavom iz 1931. godine, kojim je nekada autokefalna Cetinjska mitropolija postala 22. eparhija Crkve Srbije.&nbsp; Koliko je odsustvo samopoštovanja govori i stalno pominjanje povratka kapele Karađorđevića na Jezerski vrh. Tobožnji poštovaoci Njegoša i smirenja njegovih kostiju hoće da rušitelje originalne Njegoševe kapele instaliraju simbolički kao „istorijsku vertikalu“ (riječi Borisa Bogdanovića). Pored toga što postoje snimci oštećenja Njegoševe kapele od groma, skica ruskog arhitekte Krasnova koji pokazuju da je Njegoševu kapelu vrlo lako bilo obnoviti (čak su i Austrijanci nudili da oni to urade), umjesto što je survana niz Koprivinu stranu, lažni poštovaoci Njegoša, kojima je jedino potreban kao simbol srpstva, ne prave replike njegove kapele, već kapele koju su podigli Karađorđevići, sa istim ciljem da se Crna Gora obelježi kao dio srpske teritorije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_4671b2f674509cce4838dde863b34cce28aa02db4bc46ca25c6483ef8054daea.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250601010636_4671b2f674509cce4838dde863b34cce28aa02db4bc46ca25c6483ef8054daea" data-rendition-name="original" width="1440" height="1258" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Skica Krasnova oštećene Njegoševe kapele prije rušenja(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Da imamo posla sa novokompovanim vjernicima i sveštenicima koji se ne drže kanona „kao pijan plota“ govori reakcija jednog novinara u tv emisiji, koji sa promjenom redakcije mijenja i svjetonazore, da ga vrijeđa naziv Crkva Srbije. Da je čovjek vjere obavjestio bi se da je na vaseljenskom saboru na Kipru 1872. etnofiletizam proglašen jeresom. Drugim riječima, ne postoje nacionalne crkve, crkva je jedinstvena, „katoličanska“, a svi njeni djelovi su pomjesni i nose ime države u kojoj vrše „božju misiju“. To posebno važi i za one koji autokefalnu sremskokarlovačku mitropoliju smatraju dijelom Pećke „patrijaršije“, iako je ona bila mitropolija Pravoslavne crkve u Austrougarskoj. Umjesto što pjenite, provjerite!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250601010636_84af70fea1951b27fc12a4faca1539807acb792155ca4e0e9562c401750ba5b6.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250601010636_84af70fea1951b27fc12a4faca1539807acb792155ca4e0e9562c401750ba5b6" data-rendition-name="original" width="1455" height="554" loading="lazy" alt="kapela i sluxbene novine"> <figcaption>Oštećena kapela lijevo - srušena od strane Karađorđevića desno(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ako se pitate zašto opet o crkvenom pitanju, odgovor je da je tokom proteklih sto godina identifikacija srpstva i pravoslavlja, tj. vjere i nacije, u različitim periodima, dovođena do apsoluta. Za veliki broj autora srpstvo i pravoslavlje su bili sinonimi. Velmar Janković 1938. godine piše da je pravoslavlje proželo „celog srpskog čoveka“, pa je svetosavska crkva „izraz srpskog narodnog duha“ sa kojim je srasla i van kojeg „tako reći i ne postoji“. Upravo zahvaljujući toj nehrišćanskoj ideologiji i vezi crkve i nacije, Crna Gora je potonjih skoro četiri decenije promjenila nacionalni sastav zahvaljujući Crkvi Srbije. Oksimoron je da oni koji su nacionalni konvertiti, koji su promijenili kao zreli ljudi svoju naciju, optužuju one koji su dosljedni u svom nacionalnom identitetu za izdaju svog porijekla? Otvorite već jednom na uvid popisne liste od 1948. do danas, da već jednom vidimo kakav prevrtljiv karakter imaju mnogi građani Crne Gore, dostojan prezira. A i da njihovi potomci prestanu da nas pitaju „što ti je bio đed“.&nbsp;

Slobodan Jovanović

Novo kolektivno śećanje po Pantinoj istoriji

Kritična ekološka situacija danas je kod Pljevalja, gdje vjetar raznosi prašinu sa deponije šljake i pepela "Maljevac". Predsjednik te opštine Dario Vraneš saopštio je da su mještani zbog toga napustili kuće i preselili se u seosku kapelu.
- Oblaci pepela i prašine su pokrili sela, mještani su napustili kuće i svi se preselili u seosku kapelu - kazao je on za Televiziju Crne Gore (TVCG).
On je istakao da su mještani ostavili kuće i stoku u štalama.
- Niko nije ostao u selu, svi su pobjegli. Javljeno je veterinsrskoj inspekciji da su životinje ostale u štalama - dodao je Vraneš.

Oblaci pepela i prašine pokorili sela: Mještani u Pljevljima preselili u kapelu

Američki predsjednik Donald Tramp u ponedjeljak je bio upoznat sa procjenom Centralne obavještajne agencije (CIA) u kojoj se zaključuje da su lojalisti Nikolasa Madura, uključujući potpredsjednicu Delsi Rodrigez, u najboljoj poziciji da očuvaju stabilnost u Venecueli u slučaju promjene vlasti.
Prema Rojtersu, povjerljiva procjena CIA-e stavlja kontinuitet režima u središte američkog promišljanja političke budućnosti Venecuele.
Dokument predstavljen Trampu zaključuje da su visoki Madurovi lojalisti „najbolje pozicionirani da održe stabilnost“ ako bi Maduro izgubio vlast. Ovaj nalaz naglašava ključno ograničenje koje oblikuje američku politiku: balans između političkih promjena i kratkoročne stabilnosti u zemlji suočenoj sa dugotrajnim institucionalnim pritiscima.
Dva izvora upoznata sa ovim pitanjem potvrdila su procjenu, govoreći pod uslovom anonimnosti, te navela da je dokument podijeljen sa uskim krugom Trampovih visokih zvaničnika za nacionalnu bezbjednost.
Procjena je posebno imenovala potpredsjednicu Delsi Rodrigez kao ključnu figuru sposobnu da očuva funkcionalnost države.
Analiza je opisana kao jedan od razloga, među više drugih faktora, zbog kojih je Tramp odlučio pružiti podršku Rodrigez, a ne opozicionoj liderki Mariji Korini Mačado (María Corina Machado). Rojters navodi da se ovaj zaključak uklapa u pristup upravljanja rizicima zasnovan na obavještajnim procjenama, sa naglaskom na kontinuitet upravljačkih struktura, a ne na naglu političku tranziciju.
Bijela kuća je odbila potvrditi sadržaj povjerljivog izvještaja, ali nije osporila njegovo postojanje. U pisanom odgovoru, portparolka Bijele kuće Karolin Levit (Karoline Leavitt) navela je da je „predsjednik Tramp redovno informisan o domaćim političkim dinamikama širom svijeta“.
Dodala je da „predsjednik i njegov tim za nacionalnu bezbjednost donose realne odluke kako bi konačno osigurali da se Venecuela uskladi sa interesima Sjedinjenih Američkih Država i postane bolja zemlja za venecuelanski narod“.
Ova izjava odražava zvanični okvir koji naglašava realizam i usklađenost sa američkim interesima, bez direktne podrške bilo kojoj političkoj frakciji u Venecueli.
Rojters originalno pripisuje izvještaj novinarima Stivu Holandu (Steve Holland) u Vašingtonu i Radžviru Sing Pardeziju (Rajveer Singh Pardesi) u Bengaluru, uz urednički rad Krisa Risa (Chris Reese) i Majkla Perija (Michael Perry).
Volstrit džornal (The Wall Street Journal) je prvi objavio ekskluzivu, koju je Rojters potom potvrdio kroz sopstvene izvore. Oslanjanje na dva nezavisna izvora dodatno naglašava osjetljivost obavještajnih procjena koje utiču na izvršno donošenje odluka.
Zaključak CIA-e ukazuje na strukturnu dilemu: opozicioni lideri mogu imati moralni ili narodni legitimitet, ali ukorijenjeni akteri režima često kontrolišu poluge vlasti neophodne za sprječavanje fragmentacije sistema.
Procjenjujući Madurove lojaliste kao sposobnije da upravljaju tranzicijom, obavještajna zajednica je signalizirala zabrinutost zbog mogućih nestabilnosti, raspada institucija ili vakuuma vlasti.
Ovakav pristup ne predstavlja javnu podršku, ali utiče na strateški stav.
Kako je Rojters naveo, obavještajne procjene poput ove mogu oblikovati predsjedničke odluke čak i kada ostaju povjerljive i politički osjetljive. Ovaj slučaj pokazuje da se američka politika prema Venecueli sve manje zasniva na maksimalnim političkim promjenama, a sve više na kontrolisanim ishodima u ograničenim okolnostima.

CIA obavijestila Trampa da opozicija teško može preuzeti vlast i da su Madurovi lojalisti najbolja varijanta

Četiri smještajne jedinice nudističkog naselja na Adi Bojani, koje su bile ozbiljno ugrožene usljed jakog nevremena koje je prethodnih dana zahvatilo područje Ulcinja, danas su van opasnosti, kazao je za Antenu M direktor HTP “Ulcinjska rivijera” Armend Mila.
- Veliki jugo koji je duvao i veliki udari talasa koji su bili proteklih dana su ugrozili četiri smještajne jedinice koje su najbliže moru, ali naravno to se sad povuklo i smatramo da su van opasnosti u ovom datom trenutku. Sada je to blažeg oblika i smatramo da će te smještajne jedinice biti u funkciji tokom ovog ljeta - ističe Mila.
Ovo je, dodaje, problem sa kojim se suočavaju svake godine. Ipak, mjere kao što su vještačke pješčane dine i prihranjivanje plaže u određenoj mjeri pomažu, kaže Mila, ali naglašava da problem erozije i dalje postoji.
Kako bi došli do trajnijeg rješenja za ovaj dugogodišnji problem, u novembru su, kaže Mila, pokrenuli niz sastanaka sa ministarstvima ekologije, turizma, prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, te Agencijom za zaštitu životne sredine.
- U načelu smo dogovorili da treba da se radi jedno modeliranje podvodnog dijela obale i na taj način bi vidjeli kako se kreće pjesak. To modeliranje bi trebalo da se završi u roku od godinu. Na taj način bi iznašli neko dugoročnije rješenje ovog problema - uvjeren je Mila.
Mila ističe da je, po ovom pitanju, saradnja sa državnim institucijama na visokom nivou, ali da ovaj problem zahtijeva stručnjke izvan granica naše države.
Pored smještajnih jedinica Ulcinjske rivijere, kako je za Antenu M kazao predsjednik opštine Genci Nimanbegu, ostatak Ulcinja nije ugrožen.
- Mi smo otvarali odvodne, odvodne kanale, intervenisali gdje je trebalo, Velike su količine vode, ali nema jakih efekata koje su bile u novembru, tako da nadamo se da će ovaj talas proći. Sve su nam službe u pripravnosti - kaže Nimanbegu.
Postoje, kaže Nimanbegu, akutni problemi, ali u ovom trenutku ništa nije alarmantno.

Kućice na Adi Bojani danas van opasnosti; Nimanbegu: Ostatak Ulcinja nije ugrožen

Kolumbijska ministarka spoljnih poslova Rosa Viljavisensio kazala je danas da vojska te zemlje mora da brani teritoriju i suverenitet u slučaju potencijalne invazije SAD.
Američki predsjednik Donald Tramp je u nedjelju zaprijetio Kolumbiji vojnom akcijom, sličnoj onoj sprovedenoj u susjednoj Venecueli, koja se završila hapšenjem predsjednika Nikolasa Madura.
- Ako dođe do takve agresije, vojska mora da brani nacionalnu teritoriju i suverenitet zemlje - rekla je Viljavisensio na konferenciji za novinare, prenosi <a href="https://www.reuters.com/world/americas/colombian-military-must-defend-against-potential-us-invasion-minister-says-2026-01-06/" target="_blank">Rojters</a>.
Dodala je da prema međunarodnom pravu države imaju pravo na samoodbranu.

Kolumbijska ministarka: Branićemo se ukoliko SAD krenu na nas

Glavna opoziciona liderka Venecuele Marija Korina Mačado obećala je da će se što prije vratiti kući, hvaleći predsjednika SAD Donalda Trampa za svrgavanje njenog neprijatelja Nikolasa Madura i izjavila da je njen pokret spreman da pobijedi na slobodnim izborima.
Tramp, međutim, za sada izgleda da želi da radi sa privremenom predsjednicom Delsi Rodrigez i drugim visokim zvaničnicima Madurove vlade, što razočarava opoziciju i doprinosi nervozi u vezi Venecuele.
- Planiram da se vratim u Venecuelu što je prije moguće - rekla je Mačado (58), industrijska inženjerka i majka troje djece, koja je u oktobru pobjegla iz Venecuele pod maskom.
„Vjerujemo da ovaj prelaz treba da se odvija dalje“, rekla je Fox Newsu u intervjuu. „Na izborima (2024) pobijedili smo ubjedljivo pod lažnim uslovima. Na slobodnim i poštenim izborima, osvojili bismo preko 90% glasova“.
Tramp je, međutim, rekao da SAD mora prvo da pomogne u rješavanju problema Venecuele prije izbora, nazivajući 30-dnevni rok nerealnim.
- Moramo prvo popraviti zemlju. Ne možete imati izbore. Nema šanse da narod može glasati - rekao je Tramp NBC-u.

Tag: kapela