Vjera Ljuljđuraj

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Lovćen nije prostor za „predosjećaje“ i neće biti poligon za tuđe političke projekte

Učestali zahtjevi za vraćanje kapele na Lovćenu nijesu samo želja pojedinaca iz srpskog političkog korpusa, već, kako tvrde crnogorski intelektualci, dio šireg projekta urušavanja crnogorskog državnog i nacionalnog identiteta. Istoričari i pisci upozoravaju da su apeli vlastima da se pokrene postupak obnove kapele, simbolički i politički pritisci s ciljem kriminalizacije institucija i ljudi koji podržavaju nezavisnu Crnu Goru.
<h2>Politički pritisci na simbol Crne Gore</h2>
Sinhronizovano, jedan po jedan zahtjev – od izmjena Zakona o dinastiji Petrović Njegoš, legalizacije helikopterom donešene crkve na Rumiji do najave vraćanja kapele na Lovćenu. Nakon poslanika Pokreta Evropa sad i Socijalističke narodne partije, bivši premijer Zdravko Krivokapić pisao je premijeru Milojku Spajiću i predsjedniku države Jakovu Milatoviću da ih podsjeti, kaže, na višestruku obavezu i dug da pokrenu postupak obnove kapele na Lovćenu.
- To je naša višestruka obaveza, zavjet i dug, a vama dvojici pripala je čast da veliki san i neispunjenu želju našeg mitropolita Amfilohija pretočite u stvarnost - naveo je Krivokapić u obraćanju Spajiću i Milatoviću.
Stvarnost je, saglasni su istoričari i intelektualci bitno drugačija - nije u pitanju nikakva obaveza već dio političkog projekta urušavanja crnogorskog identiteta.
Nagrađivani crnogorski pisac Milorad Popović ocijenio je da je zahtjev da se kapela Aleksandra Karađorđevića ponovo postavi na Lovćen &nbsp;dio simboličkog, kulturološkog, nacionalnog zatiranja Crne Gore.
- Ako predsjednik parlamenta krši Ustav i u svojom Kabinetu drži zastavu druge države, ako ministar urbanizma traži da Kotor da se izuzme iz svjetske kulturne baštine to samo po sebi govori u kakvom je stanju duha danas Crna Gora. Traženje da se Aleksandrova kapela ponovo postavi na Lovćen je dio tog simboličkog, kulturološkog, nacionalnog zatiranja Crne Gore, jer Lovćen i Rumija su dvije svete planine crnogorske. Imali smo 2005. godine užasnu devastaciju vrha Rumije. Sad se traži postavljanje kapele na Lovćen, samo ne znam kako to može u jednoj civilizovanoj, pravnoj državi. Postojeći spomenik je dio kulturno-istorijske baštine Crne Gore, djelo Ivana Meštrovića. Misle li da sruše taj spomenik, ili da na njemu naprave neku skalameriju što bi samo po sebe bilo karikaturalno? Ali, s obzirom da danas u Crnoj Gori vlada potpuno bezakonje, da se na svaki način kriminalizuju svi simboli, institucije i ljudi koji su za nezavisnu Crnu Goru, možemo očekivati, ukoliko se ne stvori jedan organizovani otpor od strane političkih stranaka i građanskog društva u Crnoj Gori, da će oni taj monstruozni plan i ostvariti - kazao je Popović za TV E.
Da to jeste naum svjedoče i iz Nove Srpske demokratije Andrije Mandića.
- Ako dodatno želimo da uradimo za Petroviće da pomirimo Crnu Goru i smirimo strasti koje se uvijek razbuktaju tokom nekih datuma kao što je ovo oko Njegoševih dana, onda treba da vratimo Njegoševu kapelu na Lovćen đe joj je i mjesto - poručio poslanik NSD-a Jovan Vučurović na sjednici Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu.
<h2>Organizovan napad iz Beograda</h2>
Pisac Milorad Popović vjeruje da je riječ o organizovanom napadu na Crnu Goru koji dolazi iz Beograda.
- Od strane beogradskog štaba postoji plan uništavanja crnogorskog identiteta. Ovo što se tiče dinastije Petrović Njegoš i oko princa, to je samo jedan mali segment i priprema za mijenjanje Zakona o državljanstvu, Ustava Crne Gore i priprema za ponovnu aneksiju Crne Gore Srbiji. Ko to ne vidi, ne vidi ništa ili neće da vidi. Ovo sa mauzolejem je samo jedna kockica u tom planu urašavanja Crne gore i crnogorske nacije - kazao je Popović.
Upravo stranke parlamentarne većine insistiraju i na promjeni Zakona o dinastiji Petrović Njegoš. Poslanici PES-a tražili su da se u zakonu briše riječ "nasilna" ispred "aneksija" tvrdeći da je riječ o pleonazmu i da je svaka aneksija nasilna. To demantuju istoričari i istorijski dokumenti koji svjedoče i o nenasilnim aneksijama.&nbsp;
Poslanici Socijalističke narodne partije otišli su korak dalje pa traže da umjesto "nasilna aneksija" u zakonu stoji "ujedinjenja Crne Gore i Srbije" desilo uz slobodnu volju naroda. &nbsp;

Marija Arnautović

Popović o kapeli na Lovćenu: Potreban organizovan otpor monstruoznom planu kulturološkog i nacionalnog zatiranja Crne Gore

Mitropolit Crkve Srbije Joanikije ni na Preobraženje nije propustio da se vrati temi vraćanja kapele Karađorđevića na Lovćen, uzdajući se u crnogorsku vlast da će i u ovom slučaju potvrditi spremnost da odluke usklađuje sa crkvenim očekivanjima.
Govoreći pred vjernicima u Crkvi Preobraženja Gospodnjeg na Кljučkom Tavoru na Bjelasici, poručio je da je „porušena Njegoševa kapela uznijeta na nebo“ i da „pokazuje svoju svetost“.
- Vidimo, čini se, i Lovćen odavde, ali vidimo i nešto što je mnogo uzvišenije da se osveštaše ove gore oko Lovćena lovćenskim kapelama i da porušena Njegoševa kapela, da se ona vaznijela na nebo i da djeluje iz onog svijeta. I pokazuje svoju svetost - naveo je Joanikije pred vjernicama.
Te kapele se, kako je rekao, polako primiču ka Lovćenu.
- I nadamo se u Boga da će i naše vlasti donijeti ispravnu odluku i ispraviti jednu veliku nepravdu koja je učinjena prema Njegošu, jer u zlom bezbožnom vremenu ljudi, kao što je govorio, mitropolit Amfilohije, muvlje pameti, doniješe takvu odluku da pogaze Njegošev amanet i da poruše Lovćensku kapelu koja je bila simbol Crne Gore - kazao je Joanikije.

Portal ETV

Joanikije gleda Lovćen s Bjelasice i kapelu "vaznešenu" na nebo

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić sastao se danas u Jerusalimu sa patrijarhom Jerusalimskim Teofilom III, tokom zvanične posjete Izraelu u kojem boravi na poziv njegovog kolege predsjednika Kneseta Amira Ohane.
Iako se u saopštenju iz Parlamenta navodi kako je Mandić patrijarhu poklonio sliku Njegoševe kapele na Lovćenu, predsjednik Skupštine je zapravo poklonio sliku kapele Karađorđevića, koja je građena od jula do septembra 1925. godine na novoj mikrolokaciji, po spoljnim i unutrašnjim karakteristikama bitno drugačija od origninalne uz drugačiji ktitorski zapis na ulazu, ali i po tome što ona nije bila posvećena Sv. Petru Cetinjskom – nego Sv. Đorđu, krsnoj slavi Karađorđevića, čime je postala i ostala simbol okupacije Crne Gore iz 1918. godine.
Patrijarh jerusalimski predsjedniku Skupštine poklonio je panoramu svetog grada Jerusalima, a kako je saopšteno iz parlamenta, Mandić je istakao da mu je izuzetna čast što je svoju zvaničnu posjetu upravo otpočeo sa susretom sa Njegovom Svetosti Teofilom III, te da mu je drago da su danas tu sa njim ministar urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine Slaven Radunović, predsjednik Opštine Nikšić i šef grupe prijateljstva Skupštine Crne Gore sa Državom Izrael Marko Kovačević i episkop pakračko-slavonski Jovan.
- Predsjednik je patrijarhu Teofilu III prenio pozdrave iz Crne Gore, dodajući da je boravak u Jerusalimu i Svetoj Zemlji uvijek poseban, jer je, kako je naveo, to kolijevka Hrišćanstva i da kuda god pođemo, znamo da su korijeni naše vjere u Jerusalimu. Patrijarh Jerusalimski je izrazio svoje zadovoljstvo povodom susreta sa predsjednikom Mandićem, naglasivši da Jerusalim okuplja i ujedinjuje cijelo Pravoslavlje - navode iz Skupštine.

Jerusalemskom patrijarhu poklonio sliku kapele Karađorđevića

Udruženje Zajednica Crnogoraca u Albaniji organizovalo je u luci Medova obilježavanje 110. godišnjice tragedije u albanskom zalivu San Đovani di Medova, u kojoj je u zoru 6. januara 1916. godine stradalo 385 crnogorskih dobrovoljaca. Riječ je o iseljenicima iz Amerike i Kanade koji su, pod pokličem – Naprijed za Crnu Goru! – krenuli da pomognu odbrani svoje domovine, ali su izgubili život u brodolomu broda Brindizi, koji se često naziva i – Crnogorski Titanik. Delegacija Matice crnogorske, u sastavu predsjednik Ivan Jovović, generalni sekretar Ivan Ivanović i predstavnik barskog Ogranka Matice crnogorske Neđeljko Đurović, koja od 2019. godine zvanično prisustvuje ovom činu odavanja počasti, zajedno sa brojnim delegacijama i građanima položila je vijence u more, u znak sjećanja na stradale crnogorske rodoljube. Iako se inicijativa za postavljanje spomen-ploče ovim herojima pominje godinama, obilježje do danas nije postavljeno. U ime Matice crnogorske prisutnima se obratio predsjednik Ivan Jovović, ističući da sjećanje na najveću pomorsku, a ujedno i ratnu tragediju koja je u jednom danu zadesila crnogorski narod, ne smije i ne može izblijedjeti. – Obavezni smo, ne samo pred istorijom već i pred budućim generacijama, da ovo mjesto učinimo markerom nacionalnog i državnog identiteta, simbolom patriotskog čina jedne generacije crnogorskih iseljenika kojima su u brodolomu potopljene sve nade da će pomoći odbrani svoje domovine. Nažalost, njihova lična tragedija ubrzo je postala i kolektivna, ne samo zbog neprijateljskih dejstava austrougarskih trupa, već i zbog licemjernog odnosa tzv. saveznika prema Kraljevini Crnoj Gori – kazao je Jovović, dodajući da je naša – plava grobnica – decenijama bila institucionalno zapostavljena.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2026010614014_2326cf3710977360e2f27a8268f1e221f5ae6e74140e2aef0eee604b2c48f9d8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2026010614014_2326cf3710977360e2f27a8268f1e221f5ae6e74140e2aef0eee604b2c48f9d8" data-rendition-name="original" width="641" height="854" loading="lazy" alt="medova"><figcaption>Foto: matica crnogorska</figcaption></figure>  On je upozorio da se poštovanje prema crnogorskim žrtvama ne može očekivati od drugih ukoliko ih sama država ne čuva i ne njeguje. – Ne možemo tražiti od susjeda ili međunarodnih subjekata da poštuju crnogorske žrtve ako mi sami to ne činimo. Gdje su danas, i gdje su bili prethodnih godina i decenija, najviši državni funkcioneri, intelektualci, naučni i kulturni radnici? Zašto nikada resorno ministarstvo nije organizovalo đačke i studentske posjete ovom mjestu trajnog pijeteta? Mnogo je otvorenih pitanja i nedoumica, uključujući i one koje se odnose na istorijske kontroverze ove tragedije. Matica crnogorska ne želi samo da riječju i slikom čuva sjećanje na medovske stradalnike, već ovim putem stavljamo na raspolaganje i stručnu, kao i finansijsku pomoć za realizaciju projekta postavljanja dostojnog spomen-obilježja u lučkom akvatorijumu Medova – poručio je Jovović. Obilježavanju su prisustvovali i predstavnik crnogorske manjine u Vladi Albanije Marinko Ćulafić, otpravnik poslova u Ambasadi Crne Gore u Tirani Pavle Karanikić, kao i delegacija UBNOR-a Bar, u čije ime se prisutnima obratio sekretar Vukan Vujačić. Sjećanje na veliko crnogorsko stradanje u Medovi, kao i godišnjica Božićnog ustanka, obilježeni su i na Cetinju, gdje su predsjednik cetinjskog Ogranka Matice crnogorske Luka Lagator i sekretar Ogranka Vesko Pejović položili cvijeće na spomenik – Lovćenska vila – i na Spomenik crnogorskim ustanicima u Bajicama.

Vječna slava crnogorskim rodoljubima

Sjednica Predsjedništva Demokratske narodne partije (DNP) zakazana je za 9. januar, saznaje Pobjeda. Na sjednici tog ključnog partijskog organa biće razmatrano dalje učešće DNP-a u državnoj i lokalnoj vlasti u Podgorici, nakon intervencije policije u Botunu.
Prema nezvaničnim saznanjima, tema sjednice biće politička situacija nastala tokom protesta građana koji se protive izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu, kao i odnos partije prema daljem ostanku u vlasti.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 52.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.pobjeda.me%2Fclanak%2Fpredsjednistvo-dnp-a-9-januara-o-izlasku-te-partije-iz-vlasti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Predsjednik DNP-a Milan Knežević ranije je saopštio da će podnijeti ostavku na funkciju predsjednika partije, kao i na poslanički mandat, ukoliko Predsjedništvo ne prihvati njegov predlog da DNP napusti Vladu i vlast u Podgorici.
Knežević je tokom blokade kružnog toka ka Aerodromu Podgorica, gdje su se okupili građani Botuna i Zete, ponovio da će Predsjedništvu predložiti povlačenje iz državne i lokalne vlasti.
– Ako Predsjedništvo ne prihvati, u što sumnjam da neće prihvatiti, podnijeću ostavku na mjesto predsjednika partije i poslanika i doći ovdje sa ovim narodom da štitim interese građana Zete – poručio je Knežević.
U Botunu i Zeti trenutno je na snazi dogovor prema kojem je policija deblokirala ulice i prilaze tom naselju, dok su protesti obustavljeni. Za sada nije poznato da li su u toku pregovori, koje je, prema ranijim najavama, predložio Andrija Mandić.

Predsjedništvo DNP-a 9. januara o izlasku te partije iz vlasti

U Centru za neonatologiju Instituta za bolesti djece Kliničkog centra Crne Gore nema dovoljno ljekara i medicinskih sestara, a glavni razlog za to je nezainteresovanost za bavljenje tom granom medicine, kazala je načelnica Centra Lidija Banjac.
Ona je u intervjuu Agenciji MINA rekla da u Centru radi osam neonatologa, 12 visokih medicinskih sestara i 42 medicinske sestre sa srednjom stručnom spremom.
„Prema standardima, Centar nema dovoljan broj ljekara i sestara. Glavni razlog za takvo stanje je nezainteresovanost mladih ljekara i medicinskih sestara za neonatologiju, o čemu govori činjenica da se na raspisane konkurse ne javlja dovoljan broj kandidata“, kazala je Banjac.
Kako je navela, posljednjih deset godina stopa preterminskih porođaja u Crnoj Gori, kao i u većini evropskih zemalja, kreće se od sedam do deset odsto, što znači da se svaka deseta beba u Crnoj Gori rodi prijevremeno.
„U prethodnom periodu stopa je bila od 4,5 odsto do šest odsto, što nedvosmisleno ukazuje na porast incidence preterminskih porođaja“, dodala je Banjac.
Ona je kazala da Centar za neonatologiju zbrinjava svu ugroženu preterminsku novorođenčad Crne Gore, što čini 60 odsto od ukupnog broja preterminske novorođenčadi.
„Isto tako, preterminska novorođenčad čine čine 60 odsto naše hospitalizovane novorođenčadi“, rekla je Banjac.
Na pitanje da li Centar raspolaže savremenom medicinskom opremom koja je neophodna za uspešno zbrinjavanje i liječenje preterminske novorođenčadi, ona je odgovorila potvrdno.
„Respiratori koje mi imamo su najsavremeniji Dräger-ovi aparati, koji se koriste i u neonatalnim centrima u Njemačkoj i drugim zemljama centralne Evrope. Ne postoji značajno zastarjela oprema, ali bi dodatni kapaciteti (više inkubatora i respiratora) bili korisni“, navela je Banjac.
Na pitanje da li zaposleni u Centru za neonatologiji redovno prolaze stručne obuke i edukacije koje se odnose na njegu prijevremeno rođenih beba, ona je odgovorila da se svake godine usvaja plan kratkoročnih i dugoročnih edukacija za ljekare i sestre.
Ljekari, kako je kazala Banjac, redovno učestvuju na svjetskim i evropskim kongresima.
Ona je dodala da su skoro svi ljekari Centra prošli jednogodišnje subspecijalističke studije iz neonatologije.
Za medicinske sestre se, kako je kazala Banjac, organizuju boravci u referentnim centrima ili edukacije sa ekspertima.
Odgovarajući na pitanje šta bi bio najveći iskorak koji bi država trebalo da napravi kako bi unaprijedila brigu o prijevremeno rođenim bebama, ona je rekla da je Crnoj Gori potreban veći Centar za neonatologiju, odnosno Institut za neonatologiju sa savremenom opremom, koji bi primao i liječio svu ugroženu preterminsku i terminsku novorođenčad.
„U okviru ovog Centra trebalo bi da funkcioniše Banka humanog mlijeka, koja bi omogućila da se i najteži neonatološki pacijenti u Intenzivnoj njezi hrane majčinim ili donorskim mlijekom“, istakla je Banjac.
Upitana koji faktori najčešće dovode do prijevremenih porođaja, ona je kazala da je etiologija multifaktorijalna.
„Uzročni faktori se dijele na maternalne (bolesti majke, pušenje, stres), fetalne (urođene bolesti fetusa, nepravilna pozicija, višeplodna trudnoća), od strane porođajnih puteva i posteljice (insuficijencija grlića materice, odlubljivanje posteljice), infekcije“, navela je Banjac.
Govoreći o složenosti liječenja prijevremeno rođenih beba, Banjac je rekla da one zahtijevaju intenzivnu njegu i terapiju od samog rođenja, da su često potrebne reanimacije u porođajnoj sali, a da kasnije imaju dug i komplikovan klinički tok sa čestim pogoršanjima.
Kako je navela, najčešće komplikacije uključuju respiratornu insuficijenciju, sepse, nekrotizirajući enterokolitis i retinopatiju prematurusa.
„Liječenje zahtijeva adekvatan prostor, skupu opremu (respiratori, monitori, nCPAP-aparati, fototerapijske lampe, laminarne komore, infuzore, inhalatore, aspiratore) i visokoedukovan kadar“, istakla je Banjac.
Na pitanje koliko je važna rana intervencija, ona je odgovorila da je to ključno za pravilan razvoj visokorizične preterminske novorođenčadi, pa habilitacioni tretman započinju još u Centru.
Nakon otpusta, kako je kazala Banjac, nastavlja se sa različitim oblicima fizikalnog tretmana u domovima zdravlja, ili centrima koja se bave fizikalnom terapijom.
Ona je rekla da se za veliki broj preterminske novorođenčadi tretman dalje nastavlja u Institutu za fizikalnu terapiju u Igalu.
„Fond zdravstva Crne Gore pokriva troškove boravka u Institutu (tri ture u trajanju od 21 dana u prvoj godini, a zatim dvije godišnje), što nas stavlja ispred zemalja u okruženju“, navela je Banjac.

Banjac: Nedovoljno ljekara i medicinskih sestara u Centru za neonatologiju

New York Times je 30. decembra 1923. godine, na strani 8, objavio tekst autora Luiđija Kriskuola, počasnog generalnog konzula Kraljevine Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama. Riječ je o članku tadašnjeg nezvaničnog diplomatskog i političkog predstavnika crnogorske Vlade u egzilu u SAD-u, nakon zvaničnog prekida diplomatskih odnosa između Sjedinjenih Država i Crne Gore 1921. godine. Radi se o reagovanju velikog i iskrenog prijatelja Crne Gore i istrajnog borca za njena prava – komandira Luiđija Kriskuola, lidera Međunarodnog komiteta za nezavisnost Crne Gore sa sjedištem u Njujorku, nosioca viteškog Ordena knjaza Danila I Petrovića Njegoša za nezavisnost Crne Gore. Tekst Luiđija Kriskuola, u prevodu sa engleskog na crnogorski jezik, glasi: <h3>Aspiracije Crne Gore</h3> Luigi Criscuolo 30. decembar 1923. Uredniku The New York Timesa: – Ako postoje trenuci kada novine mogu iskoristiti svoje uredničko pravo i ne dozvoliti objavljivanje određenih priloga u svojim stupcima, onda je to pravo s punim razlogom moglo biti primijenjeno u vezi s pismom gospodina Marka Radičića-Kavaje, koje je objavljeno u prošlonedjeljnom izdanju Timesa. Neću se predugo zadržavati na suštini crnogorskog pitanja; ono je u boljim rukama nego što su moje. Ja sam ga ovdje samo ponovo pokrenuo u trenutku kada su evropski diplomati pokušavali da zaborave sramnu transakciju u čijem su sprovođenju i sami učestvovali. – Moji prilozi o crnogorskom pitanju objavljivani su u Timesu tokom posljednje tri godine, tako da nemam potrebu da dodatno objašnjavam svoje motive vašim čitaocima. Čak i ako se ne slažu s mojim idejama, uvjeren sam da vjeruju da su one iskrene i bez ikakvih skrivenih pobuda. A kakvi bi uopšte mogli biti motivi u borbi za jednu takvu stvar – za narod koji nema ništa drugo da ponudi osim zahvalnosti? – Što se tiče poređenja između mojih tvrdnji, budući da nijesam Crnogorac, i tvrdnji vašeg dopisnika, koji tvrdi da jeste, kakve to veze ima sa samim pitanjem? Sama činjenica da je gospodin Radičić-Kavaja možda rođen u Crnoj Gori ne daje mu nikakvo pravo da govori u ime Crnogoraca. To pravo pripada ljudima poput gospodina Plamenca, koji su u prošlosti obavljali najviše državne funkcije u Crnoj Gori, ili njihovim bliskim saradnicima. – Gospodin Radičić-Kavaja iznosi novu tvrdnju da je Crna Gora uključena u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca pod vlašću unuka njenog pokojnog vladara, kralja Nikole. On ne pominje da je taj unuk kralj Aleksandar od Srbije, ostavljajući, možda namjerno, utisak da govori o princu Mihailu od Crne Gore, koji je takođe unuk pokojnog kralja Nikole. On takođe tvrdi da je od tog vremena Crna Gora išla ukorak s ostalim pokrajinama Jugoslavije. Ali ako su uslovi u Crnoj Gori zaista tako dobri, zašto se onda svijetu ne bi dokazalo da su zahtjevi autonomaša neosnovani, da su Crnogorci zadovoljni i da se sprovede legalan plebiscit koji bi jednom zauvijek riješio to pitanje? – Na taj način bi srbofili mogli uvjeriti svijet da ljudi poput lorda Sidenama, lorda Gladstona, dr Aleksandra Devajna, generala F. E. Bernama, Artura Hendersona, Alberta Tomasa, Vitnija Vorena, senatora Koplejnda i drugih, koji se bore za crnogorsku stvar, zapravo uzalud troše svoje vrijeme na bezvrijedan cilj, navodno pod uticajem skupine – bandita – iz Crne Gore. – Međutim, činjenice pokazuju da stanje u Crnoj Gori nije dobro i da su, od primirja naovamo, Srbi u Crnoj Gori sproveli pravi režim terora i ugnjetavanja – paljenje kuća, ubijanje i mučenje stanovništva, kao i silovanja žena. Kao izvor navodim nepristrasnog autoriteta poput generala F. E. Bernama iz Kanade, koji je proveo gotovo deset godina na Balkanu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260106130144_d7a6ad336b62642ab93f5c324d57978469bcba5925a4525792a2a14ac2f3e4d3.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260106130144_d7a6ad336b62642ab93f5c324d57978469bcba5925a4525792a2a14ac2f3e4d3" data-rendition-name="original" width="241" height="302" loading="lazy" alt="plamenac"> <figcaption>Crnogorski ministar predsjednik Vlade Jovan S. Plamenac</figcaption> </figure>  – Gospodin Radičić-Kavaja iznosi i tvrdnje o Crnogorcima koji su se vratili u svoju domovinu da bi uživali u velikodušnoj vlasti Jugoslavije. To nije tačno. Veliki broj Crnogoraca napustio je Sjedinjene Američke Države i druge zemlje kako bi učestvovao u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu. Značajan dio njih poginuo je boreći se u odbrani svog izdajničkog saveznika, Srbije, a hiljade tih ljudi i danas se nalaze u crnogorskim planinama, nastavljajući borbu protiv Srbije. – Što se tiče pitanja ko finansira moj rad ovdje – smiješno je pomisliti koliki su strah moji navodni kontakti na Vol Stritu unijeli u redove srbofila. Oni sanjaju o nekom tajanstvenom fondu, o bezdanom trezoru zlata koji me snabdijeva nebrojenim milionima kako bih širio ovu – podmuklu – propagandu o Crnoj Gori među lakovjernim Amerikancima. Problem je u tome što neki ljudi nikada ne rade ništa bez lične koristi. – Idealizam je u Evropi toliko mrtav da je ljudima odatle neshvatljivo kako bi razumna osoba mogla pomoći onome ko je na koljenima, a da zauzvrat ne dobije neku materijalnu korist. Vudro Vilson je bio pogrešno shvaćen jer se zalagao za određene ideale, iako je, naravno, pravio i greške. – Idealizam je, razumije se, stran većini balkanskih naroda, koji su vjekovima bili prodavani i mučeni – najprije od Turaka, a potom od Austrijanaca. Stoga mogu lako razumjeti zašto gospodin Radičić-Kavaja ne može da se uzdigne do nivoa idealizma, koji jedino američko okruženje i američko obrazovanje mogu da stvore. – Ali da se vratim pitanju finansiranja. Reći ću ko me ne finansira, a to će biti sasvim dovoljno. Sigurno me ne finansira italijanska vlada, koja je zatražila od gospodina Plamenca da napusti Italiju, jer su on i njegovi saradnici ugrožavali dobre odnose između Italije i Jugoslavije. – Moj rad ne finansira ni Jovan S. Plamenac, koji je od nekadašnjeg milionera i povjerenika kraljevskih kuća danas sveden na život u veoma skromnim uslovima na zapadnoj strani Njujorka, ulažući sav svoj napor da nastavi posao započet ovdje prije tri ili više godina. – Takođe me sigurno ne finansiraju ni moji italijansko-američki prijatelji, koji se plaše da bi mogli doći u nemilost italijanske vlade i ostati bez odlikovanja. Neki od njih polako umiru od bijesa pri samoj pomisli da bi Crna Gora mogla postati slobodna bez njihove pomoći. – C’est à rire! – Smiješno je!

Tag: kapela-karadordevica