Iako je zakonom zabranjeno, prosjačenje u Crnoj Gori je svakodnevica, a za neke često i jedini način da prehrane porodicu. Takav je slučaj i Valentine Radosavljević iz beranskog naselja Talum.
Ona je zbog toga sada iza rešetaka, a njen suprug Mirsad Dubrani, koji nema nikakva dokumenta, posao i primanja, brine o desetoro djece.
Dok se njegova supruga, više puta procesuirana zbog prosjačenja, ponovo suočava sa optužbama - odnosno da je u Plavu 19. septembra koristila dvogodišnju kćerku za prosjačenje i prekršila ranije izrečenu zabranu napuštanja mjesta prebivališta, njen suprug tvrdi da tog dana u Plavu nije prosila, a ranije postupke pravda potrebom da prehrani porodicu.
- Bila je da prosi jer nijesmo imali. To je od moranja, nije od volje, što ona to voli da radi. Nego, nužda tjera čovjeka da to mora - jer desetoro đece mora da se prehrani. Imam dijete bolesno sa epilepsijom, sa posebnim potrebama. Znači morala je da izađe. I izašla je i tog dana su je uhapsili i dali su joj zabranu, da se javlja svaki poneđeljak ovdje kod nas u policiju - rekao je Dubrani za Televiziju E.
On je rođen u Crnoj Gori, ali nema lična dokumenta - kao ni njegova djeca. Zato ih sistem ne prepoznaje ni kada je riječ o socijalnoj pomoći, ali ih vidi u dijelu represivnih mjera i kaznene politike.
Bez papira on nema pravo na posao, a bez posla nema ni načina da prehrani porodicu. Sve to, kaže Mirsad, dovodi do prazne trpeze i situacija kada nemaju ni za hljeb
- Dešavalo se više puta. I što da radite tada? Što da radimo?! Sjedimo kod kuće i zabavljamo đecu kako ne bi tražili da jedu. Bez dokumenata sam, bez ikakvih prava sam. Živi, ali kao mrtvi. Kao da ne postojimo - rekao je on.
Mirsad kaže da ne traži milostinju - već pravo da radi i prehrani porodicu. Sada, dok je supruga u zatvoru, i to što je mogao da zaradi više ne može, a djeci je, kaže, teško jer majka nije tu.
Valentnin sin Dario Dubrani to potvrđuje.
- Bez majke mi je teško. Otac i brat nekad kad imaju posao, izađu da rade. Kad nijesam ja kući, kad sam u školi i moju sestru uhvati napad i niko ne zna da joj taj napad smiri. I nemam stvari za školu. Ponekad nađem nešto da se obučem. Imam prljave patike, prljave stvari, idem sa ovim prljavim stvarima u školu - rekao je on.
Da prosjačenje u Beranama nije samo pitanje prekršaja, već siromaštva, nezaposlenosti i nedostatka dokumenata kažu u beranskom Udruženju za podršku Roma I Egipćana.
Bez njih, ukazuju, ljudi ostaju bez posla, bez zdravstvene i socijalne zaštite - i bez šanse da djeca iz romskih porodica izađu iz začaranog kruga.
U Udruženju smatraju da je ključ u obrazovanju i zapošljavanju, jer dok god porodice nemaju osnovne uslove za život, ni represivne mjere neće moći da spriječe ono što ih na prosjačenje gura - goli opstanak. Baš kao ni u slučaju Valentine Radosavljević kojoj je određen pritvor od 30 dana.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dm1PPrLg5cqA&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Sistem ih vidi u dijelu represivnih mjera, ali ne i kad je riječ o socijalnoj pomoći

Crnogorsko društvo koje je zapušteno obrazovno, kulturno i na svaki drugi način stvara pogodan ambijent za vršenje krivičnih djela i za formiranje ličnosti od ranih godina, koje su spremne da sva pitanja i probleme rješavaju isključivo nasiljem - rekao je gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, advokat Veselin Radulović.
Radulović kaže da bi porast broja krivičnih djela iz oblasti nasilja u porodici trebalo ozbiljno da brinu društvo, a vlasti da se, kako kaže, pozabave i prije nego što dođe do pokretanja krivičnog postupka. 
- Ja ne vidim da iko o tome vodi računa. Trebalo bi da vidimo gdje su uzroci, a manje - više znamo gdje su uzroci, mi smo društvo koje je zapušteno obrazovno, kulturno, na svaki drugi način i onda se stvara pogodan ambijent za vršenje takvih krivičnih djela, pogodan ambijent i za formiranje ličnosti od ranih godina, koje su spremne da sva pitanja i probleme rješavaju isključivo nasiljem. O tome treba voditi računa i prije nego što se pokrene krivični postupak, jer je krivično pravo nešto što je krajnje sredstvo koje treba da bude ona zadnja linija odbrane. Kada dođe do suviše česte primjene krivičnog prava, odnosno pokretanja velikog broja krivičnih postupaka u nekoj oblasti, kao što to imamo ovdje kada je u pitanju nasilje u porodici, onda sasvim sigurno možemo da kažemo da imamo jedan ozbiljan problem i na tome treba da se radi - rekao je Radulović.
Pravosudni sistem mora biti efikasniji, poručuje Radulović, te da obrati pažnju na to da li je kaznena politika u slučaju nasilja u porodici adekvatna i da li šalje dovoljno jaku poruku izvršiocima i potencijalnim izvršiocima da to ubuduće ne rade.
- Mi imamo jednu neadekvatnu kaznenu politiku, blagu kaznenu politiku, generalno kada su crnogorski sudovi u pitanju i sve to dovodi do ovoga ambijenta u kome danas živimo. Opet moram reći - kulturno i vaspitno smo zapušteni, ljudi koji vrše odgovorne funkcije, koji vrše vlast u Crnoj Gori veoma često pokazuju jedan obrazac ponašanja koji doprinosi tom ambijentu. Često možete da vidite način na koji komuniciraju političari, potpuno odsustvo elementarne kulture, veoma često i sa dozom primitivizma, a, nažalost, nerijetko imamo promovisanje nasilja od strane ljudi koji vrše vlast u Crnoj Gori - istakao je Radulović.
Smatra da advokati mogu pomoći kad slučaj nasilja u porodice dođe pred institucije. Ali, kako ističe, oni nijesu ključni, jer ne mogu uticati na neefikasan sudski sistem. Mišljenja je da Sudski savjet primjenom odgovarajućih mjera i mehanizama koji im stoje na raspolaganju, shodno zakonu, utiču na sudije da budu ažurnije.
- Mi imamo određena pravna sredstva koja u praksi koristimo, između ostalog i podnošenje zahtjeva za ubrzanje postupka predsjedniku suda kada se postupak neopravdano odugovlači i nekada ta sredstva kada se koriste u praksi daju rezultate, a nekada, da budem iskren, ne, to bude sve uzaludno - zaključio je Radulović.

Radulović: Političari na vlasti su bez elementarne kulture, često se ponašaju primitivno

Kaznena politika u slučajevima odbijanja testiranja na alkohol i psihoaktivne supstance danas je znatno oštrija nego ranije, upozorio je advokat Đorđe Vukmir, gostujući u jutarnjem programu "Budilnik" na Televiziji E. Prema njegovim riječima, vozačima koji odbiju testiranje prijeti zatvorska kazna od 15 do 60 dana.
- Danas je kaznena politika takva da u slučaju ukoliko vozači odbiju testiranje njih čeka zaprijećena kazna zatvora od 15 do 60 dana. Postoje situacije kada sudovi mogu, ukoliko nađu da se radi o licima koja ranije nijesu kažnjavana, ili ukoliko se radi o mladim licima, ili drugim olakšavajućim okolnostima, da primjenom ublažavanja kazne izreknu i novčanu kaznu, kada se može kazna zatvora koja je striktno predviđena zamijeniti blažom kaznom, odnosno krivičnom sankcijom - objasnio je Vukmir.
On je naglasio da je učestala vožnja pod dejstvom alkohola i psihoaktivnih supstanci razlog zbog kojeg je došlo do izmjena Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima.
- To je za vozače bila povoljnija kaznena politika u odnosu na samo testiranje ukoliko se utvrdi prisustvo. Međutim, kako je zakonodavac tim izmjenama izjednačio kaznenu politiku, danas je kaznena politika takva da u slučaju ukoliko vozači odbiju testiranje njih čeka zaprijećena kazna zatvora od 15 do 60 dana. Postoje situacije kada sudovi mogu, ukoliko nađu da se radi o licima koja ranije nijesu kažnjavana, ili ukoliko se radi o mladim licima, ili drugim olakšavajućim okolnostima, da primjenom ublažavanja kazne izreknu i novčanu kaznu, kada se može kazna zatvora koja je striktno predviđena zamijeniti blažom kaznom, odnosno krivičnom sankcijom - kazao je advokat.
Zakonodavac, kako smatra Vukmir, ovakvim pristupom želi poslati jasnu poruku vozačima.
- Zakonodavac propisivanjem ovakvih kazni želi uticati na sve nesavjesne vozače i ukazati da je takvo ponašanje nesavjesno i društveno neprihvatljivo, te da se radi o društveno opasnom ponašanju - poručio je on.
Osim zatvorskih kazni, sudovi izriču i druge mjere.
- Osim izricanja zatvorskih kazni, sudovi izriču i zaštitne mjere, kao što je mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, koja, iako u ranijem periodu nije uspješno izvršavana, danas je zaživjela kao takva i sudovi izriču takve mjere koje se kontrolišu, te ako se ustanovi samo kršenje te mjere znači ponovno vršenje prekršaja - istakao je Vukmir.
Advokat poručuje da pored represivnih mjera, važnu ulogu mora imati i prevencija.
- Kazna zatvora je posljednja mjera, radi se o represivnoj mjeri, tako da smatram da bi na vozače bilo značajno uticati i na drugi način, prije svega kroz edukacije, od mladih vozača, osnovnih i srednjih škola, kako bi se preventivno uticalo na ovakva ponašanja - zaključio je Vukmir.

1250x600

1084x550

Vukmir: Do 60 dana zatvora za odbijanje alko i testa na droge, ali moguće i ublažavanje kazne

Kazne za seksualne delikte nad mladima i djecom su blage i često uključuju uslovne i kratke zatvorske kazne zbog čega je potrebno ojačati kaznenu politiku kako bi se ohrabrile žrtve da prijavljuju nasilnike, postigao adekvatan odvraćajući efekat i ojačalo povjerenje u pravosudni sistem.
To je poruka sa konferencije koju je organizovala NVO Prima povodom predstavljanja projekta „Prva linija otpora rodnom nasilju”, koji finansira Ambasada SAD-a u Crnoj Gori kroz Program malih grantova Demokratske komisije.
Ambasadorka SAD-a u Crnoj Gori, Džudi Rajzing Rajnke, istakla je da projekat ima za cilj borbu protiv seksualnog i rodno zasnovanog nasilja sa fokusom na omladinu te da je veoma važno raditi na podizanju svijesti o ovom društvenom problemu, kao i pružanju podrške za njegove žrtve.
- U Crnoj Gori, kao i u mnogim drugim zemljama svijeta, rodno zasnovano nasilje ostaje značajan izazov za ljudska prava, često pod uticajem ukorijenjenih društvenih normi i nedovoljnog institucionalnog odgovora - kazala je ambasadorka Rajnke, dodajući da podaci o femicidu u Crnoj Gori pokazuju zabrinjavajuće trendove.&nbsp;
- Izuzetno sam ponosna što podržavamo ovakve inicijative čiji je cilj sprječavanje i borba protiv ovog problema koji ugrožava dobrobit naših društava i svih građana - rekla je Rajnke.
Godišnja kampanja “16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama” podsjeća nas, kako je istakla, da je svjetlija budućnost, bez nasilja, moguća ako djelujemo zajedno i ako djelujemo sada.
- Rješavanje rodno zasnovanog nasilja zahtijeva zajednički napor svih društvenih aktera - vlade, njenih institucija i zajednice, kako bi se poslala jasna poruka počiniocima da rodno zasnovano nasilje neće biti tolerisano i da će svaki počinilac takvih djela biti kažnjen u skladu sa zakonom - saopštila je Rajnke.
Naglasila je da je rodno zasnovano nasilje globalni problem i zbog toga u njegovo rješevanje treba uložiti globalne napore.
- Sjedinjene Države ostaju čvrsto posvećene sprječavanju i odgovoru na sve oblike rodno zasnovanog nasilja. Samo tokom protekle godineVlada SAD je obezbijedila više od 273 miliona dolara za prevenciju i odgovor na rodno zasnovano nasilje u vanrednim situacijama - kazala je Rajnke.
Izvršna direktorica NVO Prima, Aida Perović, kazala je da ne zna sa sigurnošću da li je rodno zasnovanog nasilja bilo više ranije, ili ga ima sada, ali je sigurna da ga nema ni za milligram manje nego nekada.
- Rodno zasnovano nasilje se ne smanjuje, nego je u punom zamahu. Izdvojila bih tri razloga. Prvi je nedostatak prevencije. Tamo gdje je ima, mislim da bismo mogli da je počnemo na mnogo nižem uzrastu, još od vrtića. Drugi razlog vidim u nedostatku programa za rad sa nasilnicima. Potrebni su nam svojevrsni programi resocijalizacije. I prevencija i resocijalizacija su dio promocije kulture nenasilja, koja nam je u Crnoj Gori prijeko potrebna. I treće, mislim da nam je potrebna jača energija među predstavnicima institucija i civilnog sektora, da budemo na istom zadatku, da naše društvo predano gradimo kao inkluzivnije, pravednije, po mjeri svih građana i građanki - istakla je Perović.
Predstavnica NVO Prima, Anđela Žarić, kazala je da je projekat obuhvatio ciklus brižnih porodica, trening za psihološkinje i psihologe, pedagoškinje i pedagoge iz stručnih srednjih škola i gimnazija, obuke vršnjačkih edukatora i edukatorki i administratorki i administratora omladinskih servisa, radionice sa mladima, edukativno promotivne materijale i Monitoring izvještaja o radu sudova na slučajevima rodnog i seksualnog nasilja.
- Na treningu za psihološkinje i psihologe, pedagoškinje i pedagoge bilo je 25 učesnika iz 14 opština. Veliki akcenat je stavljen na zloupotrebu intimnih snimaka, među srednjoškolcima, ali i među osnovcima, tako da smo ponovo čuli koliki je to problem u Crnoj Gori - ukazala je Žarić.
Obuka vršnjačkih edukatora, edukatorki i administratorki i administratora omladinskih servisa u Crnoj Gori okupila je na Žabljaku 26 učesnika i učesnica.
- Održali smo 19 radionica sa mladima u 15 crnogorskih opština i preko 230 mladih je eduktovano o rodnom i seksualnom nasilju. Interesovanje je bilo veliko što nas raduje, ali i rastužuje, jer pokazuje koliki je ovo zapravo problem da moramo toliko puta da ponavljamo i ukazujemo na to šta je rodno i seksualno nasilje - rekla je Žarić.
Viša istraživačica, Aleksandra Gligorović, koja je predstavila Monitoring izvještaja o radu sudova na slučajevima rodnog i seksualnog nasilja, ukazala je da nema mnogo prijava, ali to nije pokazatelj da nema rodnog i seksualno zasnovanog nasilja.
- Nedostatak prijava ne znači da je nasilja manje, već da se ne prijavljuje često. Razlozi za to se mogu pripisati stigmatizaciji žrtava i njihovih porodica, strahu od osvete počinilaca. Jedan od razloga je i nedostatak povjerenja u pravosudni sistem i nedovoljna svjesnost o pravima žrtava. Žrtve, možda, nemaju adekvatan pristup sistemima podrške u smislu da im se obezbijedi sigurnost, da se ohrabre da prijave nasilje - rekla je Gligorović.
Naglasila je da su kazne koje se izriču blage.
- Mislim da kazne nisu adekvatne i na pravi način definisane. Vrlo često su blage, veliki broj njih uključuje uslovne kazne, kratke zatvorske ili oslobađajuće. Bilo je i novčanih za neka djela koja se tiču porodičnog nasilja. Postoji neusklađenost kazni sa međunarodnim standardima - rekla je Gligorović.
Smatra da je potrebno pooštriti kaznenu politiku kpoz izricanje strožijih kazni za seksualne delikte nad mladima i djecom.
- Mora da se razumije kakav je efekat seksualnih delikata na mlade i na djecu i da se bolje odlučuje za njihovu dobrobit i budući razvoj. Potrebna je ne samo dodatna obuka već jačanje svijesti sudija i tužilaca. Smatramo i da je važno uspostaviti bolju podršku za žrtve. Mora se ojačati povjerenje u pravosudni sistem, a to će postići samo ako su odluke donesene na pravi način i ako se kroz prakse vidi da je unaprijeđenja situacija, da su počinioci kažnjeni. Potrebna je institucionalna odgovornost i strožija kontrola nad sprovođenjem zakona - ukazala je Gligorović.
U ovoj godini je bilo 566 predmeta za nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici.
- Broj pravosnažno riješenih predmeta je 115, osuđujućih presuda je 114, jedna oslobađajuća, a u dva slučaja je obustavljen postupak - navela je Gligorović.
Najviša kazna za ovu godinu je godinu i pet mjeseci, a najniža 30 dana.
- Skroro 30 odsto predmeta je još uvijek neriješeno što ukazuje na zagušenost pravosuđa, ili nedostatak resursa za pravovremeno procesuiranje - navela je Gligorović.
Podaci za 2023. godinu pokazuju da je bilo ukupno 443 predmeta, od čega 253 osuđujuće odluke, pet oslobađajućih, dvije obustave postupka i dvije odbijajuće.
- Vrste kazni u 2023. godini pokazuju da su najčešće izricane zatvorske kazne (77). Prosječna kazna 4.7 mjeseci a najveći broj kazni je od tri do četiri mejseca. Najduže kazne od jedne do dvije godine izrećene su samo u osam odsto slučajeva. Veliki broj bile su uslovne osude (52), što ukazuje na nedovoljnu odlučnost u odvraćanju nasilnika, posebno u ozbiljnijim slučajevima nasilja, što može ostaviti žrtve ranjivima i stvoriti percepciju nekažnjivosti za počinioce - jasna je Gligorović.

Pooštriti kaznenu politiku za seksualne delikte nad mladima i djecom

Crvena Zvezda je pred pobjedom u meču devetog kola Eurolige protiv Panatinaikosa, a u četvrtoj četvrtini kada je Crvena Zvezda obezbijedila pobjedu dio navijača je počeo da skandira „pumpaj“ što je bio jasan znak podrške studentskim protestima koji skoro godinu dana traju u Srbiji.
Čule su se i uvrede na račun predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, kao i skandiranje kao vid podrške nekadašnjem košarkašu crveno-bijelih Vladimiru Štimcu koji je prethodnih dana bio privođen.

„Pumpa“ Arena u Beogradu: Vrijeđanje Vučića i podrška Štimcu na meču Crvena Zvezda – Panatinaikos

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić razgovarao je telefonom sa predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim o odnosima Srbije i Ukrajine, evropskim integracijama i "međunarodnoj agendi za naredni period."
- Saglasili smo se da postoji prostor za međusobnu podršku na kojoj ćemo nastaviti zajednički da radimo- objavio je Vučić na Instagramu bez navođenja detalja.
Dodao je da su se dogovorili da održavaju otvorene kanale komunikacije i u narednom periodu.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Fp%2FDQrmp7IiHt0%2F%3Futm_source%3Dig_embed&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Vučić razgovarao sa Zelenskim o 'međunarodnoj agendi'

Supruga Manza Rodrigeza, gradonačelnika Uruapana u centralnom Meksiku, koji je ubijen tokom proslave Dana mrtvih u državi Mičoakan gdje bjesni nasilje, preuzeće njegovu funkciju nakon višednevnih protesta građana koji zahtijevaju pravdu za težak zločin, saopštila je danas predsjednica Meksika Klaudija Šejnbaum.
Ona je potvrdila da će se polaganje zakletve održati danas popodne u meksičkom Kongresu, prenosi Rojters. 

&nbsp;Podsjećamo, naoružani čovjek sa kapuljačom ubio je Manzu Rodrigeza (40) u subotu uveče dok je prisustvovao festivalu svijeća.

Meksička predsjednica potvrdila: Supruga ubijenog gradonačelnika preuzima njegovu funkciju

Ekipa KTV Zrenjanin fizički je napadnuta večeras tokom održavanja skupa pristalica vlasti u Ćacilendu.
Pristalice režima topovskim udarima i flašama gađali su Nemanju Šarovića i ostatak novinarske ekipe KTV koji su stajali na trotoaru i snimali prolazak okupljenih.
Kako prenosi N1, u jednom trenutku neko iz kolone sa leđa je prišao Šaroviću i izbio mu mikrofon iz ruke.
Kordon policije stajao je u blizini posmatrajući napad, ali uprkos pozivima okupljenih nijesu reagovali.

Nemanja Šarović i ekipa KTV Zrenjanin napadnuti tokom izvještavanja u Beogradu

Ovo više nije samo moj slučaj, ovo je pitanje kako se u Crnoj Gori tretiraju žene koje prijave nasilje i djeca koja kažu: „Tata me je tukao“ - kaže mlada Podgoričanka u izjavi za Portal ETV, koja je po nalogu suda završila u zatvoru u Spužu, iako je u sedmom mjesecu rizične trudnoće, a zato što odbija da bivšem suprugu omogući kontakt sa njihovom petogodišnjom djevojčicom bez nadzora, jer je on, kako tvrdi, tuče. Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ina Hrković, međutim, još u maju je presudila da ne postoji bojazan za bezbjednost đeteta i naložila je da majka mora omogućiti kontakt djevojčice sa ocem, odnosno boravak kod njega, kako je to naložio sud. &nbsp;OGORČENA NA SUTKINJU - Dana 24. oktobra pozvana sam „radi izjave“, ali umjesto uzimanja izjave, bez prethodno uručenog pisanog rješenja i bez upoznavanja sa bilo kakvim formalnim nalogom, ja sam lišena slobode i sprovedena u Spuž. Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće koja je zvanično označena kao trudnoća visokog rizika (dijagnoza Z35). Ljekarski nalazi su već postojali i bili dostavljeni nadležnima. Sutkinja Ina Hrković je, preko više podnesaka, bila obaviještena da je trudnoća rizična i da mi je propisan strogi režim mirovanja i izbjegavanja stresa. Uprkos tome, sprovođenje je nastavljeno – podsjeća ona za naš portal. Poslije nekoliko dana Ministarstvo pravde je naložilo da se izvršenje kazne mora prekinuti zbog toga što je zatvorenica trudna.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 1"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - To je urađeno tek nakon što sam lišena slobode i držana, iako je prekid morao da se obezbijedi unaprijed. Konkretno: ja sam držana pod mjerom koja ugrožava moj i život i nerođene bebe – pa tek onda je naknadno „papir ispravio stvar“. To nije zakonito postupanje. To je prvo protivpravno lišenje slobode, pa onda naknadno traženje papira da se opravda ono što je već urađeno. Prema crnogorskom Zakonu o izvršenju kazni jasno postoji institut prekida izvršenja kazne za trudnice i u slučaju zdravstvenog rizika. Prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (član 3 i član 5), država ne smije da te liši slobode bez zakonske osnove i ne smije da te izlaže ponižavajućem i nehumanom postupanju. U mom slučaju, oba standarda su prekršena – kategorična je naša sagovornica. Ogorčena je na postupanje sutkinje Ine Hrković, uz konstataciju da je postupala protivno zakonu i protivno dužnoj pažnji. - Postupano je prema meni kao da sam kriminalac, iako sam u tom trenutku bila trudnica sa visokim rizikom i lice koje prijavljuje nasilje nad djetetom. Ignorisala je moje zdravstveno stanje. Dala je zeleno svjetlo da se sprovođenje nastavi iako nije bilo zakonite, prethodno uručene naredbe meni, što otvara ozbiljnu sumnju na nezakonito lišenje slobode – kaže ona. Posebno je zapanjena stavom sutkinje da nastavi sa „postupanjem koje je vodilo ka zatvaranju“ iako je bila upoznata sa kompletnom dokumentacijom koja je potvrdila visokorizičnu trudnoću. - Umjesto da zaštiti trudnicu i dijete ona me zatvorila. Nakon mog hapšenja, umjesto da se sve hitno zaustavi dok se ne provjeri stanje djeteta i moje stanje, nastavljena je radnja izvršenja i pritisak preko Centra za socijalni rad - ogorčena je sagovornica Portala ETV. &nbsp;INSTITUCIONALNI PRITISAK&nbsp; Podsjetila je i na snimak koji je njena porodica dostavila Portalu ETV dok je ona bila u zatvoru, a na kojem se vidi da sutkinja Hrković, kada je u pratnji policije i izvršitelja stigla pred vrata njenog porodičnog doma, prišla sigurnosnoj kameri u hodniku i okrenula je kako ne bi, smatra mlada Podgoričanka, bilo snimljeno njihovo postupanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 2"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - Ako je sve rađeno po zakonu i transparentno, zašto se kamera sklanja? Zašto se prekida dokumentovanje onoga što se dešava ženi u zatvoru koja je u sedmom mjesecu rizične trudnoće? To je pitanje na koje moraju da odgovore i Sudski savjet i Ministarstvo pravde. Ovo nije lični sukob sa jednim sudijom. Ovo je pitanje da li je sudija upotrijebila sudsku moć da zastraši žrtvu i da pokrije trag institucionalnog nasilja – naglašava ona. Institucionalni obračun sa njom i njenom porodicom nastavljen je, dodaje, i dok je bila zatvorena. - Službeno lice Dragoljub Kaluđerović je, prema onome što imamo zapisano, komunicirao sa mojom majkom uz prijetnje tipa: „To će joj doći glave“. Umjesto da zaštite dijete i majku trudnicu, nastavlja se sa pritiskom na moju porodicu i pokušajem da se isposluje izvršenje sudske odluke, u trenutku kad mene fizički drže, izoluju i slabe. To je klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta sa osobom koju je dijete već označilo kao nasilnu. I sve to pod etiketom „zakonskog postupanja“ – naglašava mlada Podgoričanka. Zapanjena je da se institucije oglušuju na činjenicu da djevojčica ne želi da ide kod oca.&nbsp; - Dana 24. jula 2025. u zapisnicima iz postupka izvršenja (I.br. 70/24) jasno stoji da je moje dijete reklo da ne želi kontakt sa ocem i da ga se plaši, jer ju je tukao. To je zabilježeno u prisustvu državnih službenika. Postoje medicinski nalazi i sudsko-medicinska dokumentacija iz februara 2025. koji opisuju povrede kod djeteta, uključujući povrede mekih tkiva stomaka i tijela. Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kategorična je naša sagovornica.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava3"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  To znači, kaže ona, da u Crnoj Gori njeno dijete nema gdje da se obrati za zaštitu. - Skandal je da je, dok su mene držali u zatvoru, nastavljen pokušaj „izvršenja kontakta moga djeteta, bez mene i protiv djetetove volje“. Dakle, ne samo da je sud znao da sam trudnica sa visokim rizikom, nego je znao i da sam fizički spriječena da branim dijete – i baš tad su nastavili „izvršenje“. To je direktno suprotno obavezi države da postupa u najboljem interesu djeteta. Prema Konvenciji o pravima djeteta, član 3 i član 19, dijete ima pravo da bude zaštićeno od nasilja i prisile, i interes djeteta mora biti prioritet u svakoj odluci. Ovdje interes djeteta nije tretiran ni sekundu – ogorčena je ona. &nbsp;KRIVIČNE PRIJAVE Od institucija zahtijeva „hitnu i nezavisnu provjeru postupanja sutkinje Ine Hrković“. - Sa punom provjerom zakonitosti lišenja moje slobode od 24.10.2025. i toga kako je bilo moguće da se trudnica u sedmom mjesecu rizične trudnoće sprovodi bez prethodno uručenog naloga. Očekujem pokretanje postupka pred Sudskim savjetom i Ministarstvom pravde zbog mogućeg prekoračenja ovlašćenja i uskraćivanja zaštite trudnici i djetetu. Tražim istragu u slučaju prijetnji mojoj majci, uz provjeru službenih komunikacija službenih lica uključenih u „izvršenje“. Zahtijevam privremenu zabranu bilo kakvog kontakta između moje maloljetne kćerke i lica koje je ona u službenom zapisniku označila kao nasilno, sve dok nezavisni psiholozi i nezavisni sudski vještaci (koji nijesu do sada radili u predmetu) ne daju nalaz da je kontakt bezbjedan za dijete – poručuje mlada Podgoričanka. Ona je juče na svojim nalozima na društvenim mrežama objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju njene optužbe na račun bivšeg supruga da je tukao njihovu djevojčicu kada je boravila kod njega, zbog čega ona od početka ove godine kategorično odbija da mu preda dijete. Objavila je i više dokumenata. - Sve ovo iznosim javno, jer više nemam povjerenje u domaće institucije. Imamo odbijene prijave nasilja nad djetetom. To je strašno – zaključuje naša sagovornica. Ona je juče Specijalnom državnom tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv sutkinje Ine Hrković i Osnovnom tužilaštvu u Podgorici protiv Dragoljuba Kaluđerovića. Po nalogu suda, dok je Podgoričanka bila u zatvoru, kako smo pisali, njena porodica je bila obavezana da djevojčicu preda ocu, ali dva pokušaja su ostala bezuspješna, jer je petogidišnjakinja odbijala da ide sa njim. - ...ona (je) vrištala i plakala i nije htjela sa njim – rekla nam je prošle sedmice familija Podgoričnake. Tada su nam kazali i kako su im izvršitelj i socijalna radnica predlagali da je ostave, odnosno „da joj baba pobjegne“, što je ona kategorično odbila. - Izvršitelj je danas, poslije neuspješne primopredaje, zaprijetio babi da će nam se „ovo obiti o glavu“ – kazali su oni prošle sedmice za naš portal. Sutkinja Hrković je još u maju naložila Podgoričanki da petogodišnju kćerku mora da predaje ocu svake druge sedmice utorkom i četvrtkom od 16 do 19 sati, kao i svake druge sedmice utorkom, takođe od 16 do 19 sati, a te sedmice i vikendom – od petka do neđelje veče. Ona je to, međutim, odbijala i zahtijeva da se djevojčica sa ocem sastaje isključivo pod nadzorom.&nbsp;

"Klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta“

Moral je čudna kategorija: rastegljiv je po željama, različito se tumači u zavisnosti s koje ste strane (ne)moralne činidbe, i vrlo prilagodljiv individualnim potrebama.&nbsp;
Teško ćete naići na nekog ko će za sebe reći da je nemoralan. Najveći kriminalci i ubice nose najveće verske simbole i tetovirani su njima, jer moral izjednačavaju sa religijskim zakonima. Prijateljice noći sebe smatraju moralnima, jer ne lažu i ne varaju: kod njih je koliko para, toliko „muzike“. Idealni vernik sebe doživljava visokomoralnim jer redovno odlazi u crkvu i ljubi popu ruku, iako tuče ženu, zanemaruje roditelje, podvaljuje „duhovnom ocu“ – kumu, a možda i odlazi u krevet sa kumom. I tako redom.
Moral je, po školskoj definiciji, „skup pravila ponašanja, principa i vrednosti koji su prihvaćeni u određenoj društvenoj grupi ili od strane pojedinca“. Aristotel kaže: „Onaj ko ne može da živi u zajednici ili kome ništa nije potrebno, jer je sam sebi dovoljan, nije deo države te je ili zver ili bog“. Ti su časovi, međutim, bar na prostorima Zapadnog Balkana, ili preskočeni ili su ostali na teorijskom delu.
Uoči godišnjice novosadske tragedije, predsednik Srbije se skrušeno izvinio u još jednom od nebrojenih TV-obraćanja. Neuobičajeno – proglašen je i Dan žalosti, godinu dana posle tragedije. To, na primer, nije učinjeno za godišnjicu tragedija u „Ribnikaru“, Duboni i Orašju, iako je u tim zločinima bilo više žrtava. Cinici će reći da su naprednjaci sa svime ostalim u Srbiji, uspeli da unište, obesmisle i opogane i institut dana žalosti.
No, ako je u izvinjenju Aleksandra Vučića uopšte bilo iskrenosti, ako to nije bio samo pokušaj podizanja rejtinga, već neki tračak ljudskosti iz crne radikalske duše, trajalo je taman koliko i čitanje sa telepromptera. Jer, njegovu ličnu monstruoznost saopštenu uoči skupa povodom godišnjice tragedije, rečima „šta je to u subotu (1. novembra, prim. aut.) u Novom Sadu, je l’ neka utakmica“ odmah posle „izvinjenja“ smenila je monstruoznost njegovih pristalica na dugme.
Očajna majka mladića koji je stradao pod betonom novosadske nadstrešnice, neznajući ni posle godinu dana ko je odgovoran za smrt njenog deteta i još 15 drugih ljudi, odlučila se za štrajk glađu pred Skupštinom Srbije. Ali, avaj: pred Dijanom Hrkom i njenim suzama isprečilo se najveće nehigijensko naselje u Evropi dopunjeno poslušnim članovima srbijanske vladajuće partije. I pojačano jakim ozvučenjem.
Ima stara ruska poslovica: „Ko nema stida, ne brine ga sramota“. Baš tako su bestidnici iz političke organizacije koju sve češće i domaća javnost i svetski uglednici izjednačavaju sa mafijaškom, beskrupulozne interesdžije neopterećene sramotom, na suze i bol jedne očajne majke odgovorili glasnom muzikom, veseljem i igrom.&nbsp;
Činjenica da je svirala i četnička „Morem plovi jedna mala barka“ (još jedna u nizu revizionističkih halucinacija), sa stihom „pošla majka da potraži sina“, posebno je zabolela ne samo Dijanu Hrka, već svakog s imalo empatije. Dijani su, uz te stihove, iz „Ćacilenda“ pokazivali i srednji prst. A to je, setićemo se, bio „simbol“ kojim su naprdnjaci odgovorili na crvenu šaku s početka protesta.
&nbsp;ČISTO ZLO
&nbsp;Za deo horde iz nehigijenskog šatorskog naselja možda postoji objašnjenje: najzad, među stanovnicima „Ćacilenda“ su zahvaljujući društvenim mrežama detektovane desetine ozbiljnih kriminalaca, pa i oni s više od 15 godina robije zbog ubistava. Od tog izopačenog psihičkog sklopa, od dvonožaca bez ikakvih moralnih uzusa, ništa drugačije se ne može ni očekivati. Možda samo nešto još gore.
Ono šta, međutim, pokazuje grupisanje režima u nužnosti da se sačuvaju mafijaške i korupcionaške privilegije su – zaposleni iz lokalne uprave i javnih preduzeća, koji su došli kao pojačanje „Ćacilendu“. Neke naoko neprimetne majke, neke mile kuvarice iz osnovnih škola, neke ljubazne službenice, opštinski radnici... transformisani u zveri. Urlaju „pošla majka da potraži sina“ ženi koja je skupila hrabrost da ispriča i kako je izgledao njen susret s uništenim, smrvljenim telom svog deteta, prilikom identifikacije. Nešto stravično za pročitati i čuti, nezamislivo kako je za videti i doživeti.
To nije politika. Nije zaštita stranke i privilegija. To nije ni nemoral. To je čisto, nepatvoreno zlo. To su jednostavno zli, izopačeni ljudi.&nbsp;
Uostalom, već u prvom narednom TV nastupu, kod Milomira Marića (sada na TV Prva, jer TV „Hepi“ odnedavno nije dovoljno lojalna), Vučić je za protest i štrajk Dijane Hrka optužio ambasadu SAD. To je već omiljeni radikalski manevar, u momentima kada se podrška nezaustavivo krnji i među lojalistima.
I nije to prvi put poslednjih godina da deo stanovnika Srbije pokazuje da izopačenost nema donju granicu.
Nije bilo tako davno kada su proglasili za pijanicu pilota helikoptera s bebom, koji se srušio zbog potrebe frustriranih političara da se slikaju i promovišu, i svi iz helikoptera poginuli. Čudila se Srbija kako to kolege stradalog radnika „Krušika“ pljuju i vređaju njegovu porodicu koja je samo tražila da se utvrdi odgovornost za pogibiju, a u toj je fabrici svako malo neka nesreća i skoro svaki zaposleni s glavom u torbi.
Ili, da se zapitamo, otkud onoliki muškarci koji podržavaju seksualnog predatora Jutku, koji im je pipao, štipao i na mnogo gore načine spopadao žene, sestre i ćerke, a protiv jedine žene koja je digla glas zbog toga? Najzad, u moru sličnih primera, da završimo pitanjem kakvi su to ljudi koji se automobilom zalete u kolonu mladih koji protestuju, a predsednik države, „najbolji student prava ikad“, smatra da je to u redu jer vozači imaju pravo da voze ulicom.
I kada se to tako pobrojano sagleda, postaje jasno da je Srbiji kudikamo manji problem što su joj uništeni pravosudni sistem i policija, koji poodavno služe samo održavanju režima, od toga što je uništen moral. Što više nema razlikovanja dobrog i lošeg. Što je skoro opštepihvaćeno uverenje da je sve dopušteno, ako je u ličnu korist.
&nbsp;UNIŠTENI LJUDI
&nbsp;Kako se srpsko društvo više polarizuje i kako postaje jasno da režim još nije bivši, a njegovi prvoborci već u bukagijama samo zato što je pobunjeni narod i dalje bezglav i nedovoljno artikulisan – otimačina ono malo neotetog se intenzivira. Najnovija je vest da su se čak i suvlasnici opskurnog i malotiražnog tabloida „Srpski telegraf“ Milan Lađević i Saša Milovanović „ogrebali“ za atraktivnu građevinsku parcelu u Rakovici, plativši je 1.300.000 eura. Pare za taj „biznis poduhvat“ sigurno nisu zaradili od prodaje novina, a nije poznato da su se bavili bilo kojim drugim poslom.
Od ove je važnija vest da Vlada Srbije ignoriše čak i sudske postupke povedene zbog zloupotreba oko srušene zgrade Generalštaba, i prostora kojim Vučić namerava da preko Džareda Kušnera „kupi“ Donalda Trampa. Kako bi se sve ubrzalo, i bez javne rasprave, Leks specijalis se našao pred poslanicima Skupštine u kojoj SNS sa saveznicima ima većinu – u nedelju.
Baš uoči saopštavanja odluke Vlade Švedske da obustavi deo finansijske pomoći državnim institucijama Srbije i sredstva preusmeri na jačanje civilnog društva, jer je „razvoj u Srbiji išao u pogrešnom pravcu – od rastuće korupcije do nepoštovanja principa vladavine prava“.
Već je opšte mesto činjenica da će Srbiji biti potrebne bar tri generacije da se oporavi od produžene vlasti udruženog zločinačkog poduhvata, od 1988. do danas. Problem je dublji od uništene države, privrede, institucija... Uništeni su ljudi. Fantazijama, izmišljenom istorijom, izgubljenim moralnim vrednostima i hegemonizmom zatrovane su i te generacije od kojih se sada očekuje da popravljaju Srbiju.&nbsp;
Najzad, uoči 1. novembra, uboden je i glogov kolac u srce poslednje kulturne manifestacije u Srbiji koja je koliko-toliko preživljavala naprednjačku potrebu da sve opogane i unište. Posle FEST-a, BEMUS-a, Narodnog pozorišta, BITEF-a, Nišvila, Gitarijade u Zaječaru... uništen je Sajam knjiga. Kultnu manifestaciju u regionu su zbog odbijanja da se termin održavanja pomeri da ne zahvata 1. novembar bojkotovali mnogi izdavači, a ostali su uprkos pretnjama odlučili da zatvore štandove na taj dan.
Dobro, ne svi. Bio je otvoren štand koji je izlagao haškog osuđenika Vojislava Šešelja i njegova (ne)dela. Neki vele da je propast Sajma upravo počela kada se na njemu pojavio Šešelj, kome su onda masovno pritrčavala deca da se fotografišu. Tešio se i pisac ovih redova da deca trče i da se slikaju sa majmunima u zoološkom vrtu... dok ta ista deca nisu počela da troprstare, zakukavaju o Kosovu i ispredaju bajke Milića od Mačve o prapotopskom poreklu nebeskog naroda. To bi, svakako, mogao da bude prilog tvrdnji da su i buduće generacije, koje bi trebalo da leče Srbiju, moralno upropašćene.
Do „vojvode“ s pečatom državne bezbednosti ove godine dopuzali su i lideri velikosrpske iredente iz Crne Gore. Neki su to šaljivo prokomentarisali rečima da su do amorfne mase prišli ljigavci, pa se očekuje hemijska reakcija. Snishodljivo poklonjenje Kneževića, Dajkovića i još nekih pokazalo je da nemoral i izopačenost nisu vezani za današnju Srbiju, već za hegemonističku fantaziju „Srpski svet“, koja još živi samo u mašti ortodoksnih šovinista i prilici da se predsednik Srbije još koji put džabe napije na istoimenoj vinskoj manifestaciji.

Od izvinjenja do uništenja

Tužilac Jovan Vukotić je u Višem sudu na suđenju Milošu Medenici koje se tereti da formirao kriminalnu grupu čiji je član, prema stavu SDT-a, bila i njegova majka, bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i još 15 osoba, kazao da će dopuniti dokazni postupak - novim skaj komunikacijama.
Sutkinja Vesna Kovačević dala je rok od tri dana da Specijalno državno tužilaštvo dostavi te poruke i nakon toga će odlučiti da li će biti uvrštene u dokazni materijal.
Na današnjem ročištu pregledana su dva foldera sa skaj komunikacijama iz 2019. godine ali u tim porukama su bili samo pinovi - nije bilo naznačeno ko su korisnici tih kodova.
Nakon toga uslijedila je reakcija odbrane i primjedbe da su na monitorima prikazani samo skrinšotovi poruka i da su tužioci Vukotić &nbsp;i Vuksa Radonjić morali da navedu za koga smatraju da su koristili pinove.
- Ne radi se o originalima. To je kopija kopije. Ni u ovom postupku ne bi trebalo da prihvatite kopije - kopija i skinšotove - kazao je advokat Miloš Vuksanović.
Isti stav su imale i njegove kolege advokati Stefan Jovanović i Zdravko Begović.
Sutkinja Kovačević je prihvatila prijedlog odbrane i saopštila tužiocima da dostave ko su korisnici pinova- između koga su komunikacije.
Ta odluka je izazvala žučnu polemiku i negodovanje tužilaca navodeći da neće postupiti po nalogu Suda jer su imena svih korisnika navedena u optužnici i saopštavajući na kojim stranama se nalaze.
Na to je reagovao advokat Begović tražeći da dostave podatke " ko je vlasnik pojedinih kodova".
Kada su tužioci odbili da postupe po nalogu Suda i advokat Vuksanović je konstatovao da o ovome treba obavijestiti glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića.
- Moramo da preciziramo ko su ti ljudi, da onda vještak odgovarajuće struke vidi da li su original komunikacije i da li su skrinšotovi original - kazao je advokat Vuksanović. Na taj zahtjev se nadovezao advokat Begović koji je zatražio da se sve prepiske izdvoje jer nemaju uporište u dokazima.
Tužilac Vukotić je ocijenio da zahtjev odbrane vodi ka odugovlačenju postupka.&nbsp;
Njegov kolega tužilac Radonjić je onda odlučio da pročita ko je po stavu SDT-a &nbsp;koristio pinove. Prema mišljenju tužioca Radonjića, komunikacije na skaj aplikaciji imali su Miloš Medenica, Darko Lalević, Nikola Raičević, Radomir Raičević, Petar Milutinović.
On je za ove optužene naveo koje su, prema stavu SDT-a, koristili pinove.
Kada je tužilac Radonjić naveo imena sutkinja Kovačević je saopštila da će na narednom ročištu koje je zakazano za 11. novembar sud naznačiti između koga su bile komunikacije a na osnovu &nbsp;navoda SDT-a ko je koristio koji pin.
Kovačević je odbila prijedlog odbrane da se u svojstvu svjedoka saslušaju Duško Marković, Dragan Radonjić, Veselin Veljović, Mevludin Nuhodžić, Milivoje Katnić, Ivica Stanković, Enis Baković...
Optužena Medenica je objasnila da je njihovo saslušanje tražila da bi se provjerilo da li ih je ikad zvala za neki slučaj.
Na to je Kovačević rekla da "sud smatra da je to bespredmetno".
Na optužnici osim Miloša i Vesne Medenice su i Luka Bakoča ali i policajci Milorad Medenica, službenici Uprave carina i prihoda Ivana Kovačević, Marko Vučinić, Goran Jovanović, špediteri Marjan Bevanja i Savo Karanikić, zatim Vasilije Petrović sin vlasnika kompanije Cijevna komerc. Za pripadništvo u kriminalnoj organizaciji tereti se i Marko Popović, Bojan Popović, Marko Vučinić, Darko Lalović, Petar Milutinović, Nikola Raičević i Radomir Raičević kao i firma Kopad Company iz Nikšića.

Tužioci odbili da postupe po nalogu Suda, nakon toga Radonjić pročitao ko su korisnici pinova u skaj porukama

Dok se Evropska unija trudi dokazati da je proces proširenja još uvijek živ, Crna Gora se našla na raskršću između evropeizacije i političkog upliva koji prijeti da zemlju vrati unazad. Hrvatski analitičar i dobar poznavalac prilika u Crnoj Gori, Davor Đenero, u razgovoru za portal ETV daje oštar uvid u trenutno stanje i upozorava da bi političke igre unutar vladajuće koalicije mogle ozbiljno ugroziti put države prema članstvu u Evropskoj uniji. - Što se Evropske unije tiče, Crna Gora je trenutno dijete sreće. Za Uniju je važno da dokaže kako je proces proširenja živ - kaže Đenero, ističući da se to vidi i po činjenici da „neugodne nacionalističke ispade protiv državljana Turske i Azerbejdžana niko ne spominje“, iako se, kako upozorava, radi o ozbiljnom alarmu koji pokazuje nivo regresije crnogorskog društva nakon 30. avgusta 2020. godine. Analitičar napominje da se „niko ne osvrće na činjenicu da proces pristupanja ozbiljno ugrožavaju protivevropski elementi unutar vladajuće koalicije“, kao ni na to da je „vlast, sada posredstvom Demokrata, ugrozila bezbjedbosni sistem države, koji je "izbušen" uticajem BIA i ruske obavještajne službe SVR (Služba vanjske obavještajne djelatnosti Ruske Federacije).  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250323160316_df3843f0f137008bc4a65d2a1c7aa5eedeb64b130526264857cd8939ac60ea86.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250323160316_df3843f0f137008bc4a65d2a1c7aa5eedeb64b130526264857cd8939ac60ea86" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Davor Đenero"> <figcaption>Davor Đenero(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Prema njegovim riječima, ako bi „brzo došlo do rekonstrukcije koalicije i isključivanja iz vlasti onih koji ugrožavaju evropeizaciju Crne Gore“, zemlja bi „iduće godine mogla završiti pregovore, a do kraja 2028. postati članica Europske unije“. Ipak, Đenero upozorava da to „nije scenario koji je poželjan ekipi koju kontrolše ključni igrač Vučićevog režima u Crnoj Gori, Andrija Mandić, nosilac svojevrsne veto vlasti u zemlji“. - Pristupanje Uniji definitivno bi onemogućilo da se Crnu Goru gura u takozvani "srpski svijet" - zaključuje Đenero, dodajući da to „Vučićevi spavači u okruženju Jakova Milatovića i Milojka Spajića neće dopustiti“.

Tag: kaznena-politika