Na inicijativu publiciste mr Željka Rutovića, nakon petogodišnje pauze obnoviće se regionalna nagrada Dialogos koja se dodjeljuje za najbolju knjigu iz teorije i kulture medija.&nbsp;
Cilj nagrade je promocija, podrška i razvoj naučne kritičke medijske misli, teorije medija i medijske kulture.
Laureati ove respektabilne nagrade, čiji je idejni utemeljitelj Rutović, u periodu od 2013 – 2020. bili su, između ostalih: prof dr Ratko Božović, prof.dr Sandra Bašić- Hrvatin, prof dr Sead Alić, prof dr Vedada Baraković, prof.dr Stjepan Malović, prof dr Gordana Vilović, prof dr Nenad Vertovšek.
U cilju kompetentne pripreme, Organizacioni odbor "Dialogosa" za 2025. izabrao je selektore zemalja regiona koji će kandidivati knjige za nagradu.
Selektor Slovenije je prof. dr medijski ekspert Sandra Bašić - Hrvatin, selektor za Hrvatsku prof.dr Sead Alić, selektor za Srbiju,prof. dr komunikolog Boban Tomić, za Bosnu i Hercegovinu prof.dr komunikologije Vedada Baraković, selektor za Sjevernu Makedoniju, prof.dr eks - ministrica kulture Bisera Kostadinovska - Stojčevska, za Crnu Goru prof.dr medija Nataša Ružić.
Izabran je i žiri nagrade u sastavu: Predsjednik dr Zulfo Ahmetović ( Bosna i Hercegovina) i članovi: prof. dr Tanja Vulić (Srbija) i prof. dr Draško Došljak (Crna Gora)
Programski organizator i nosilac aktivnosti" Dialogosa " za 2025 je Društvo crnogorskih novinara u čije ime će se i uručiti godišnja nagrada.
Ovogodišnji Dialogos biće posvećen sjenima laureata, prof. dr Ratka Božovića, nagrađenog 2015. god. za knjigu "Paradoksi medijske slobode" i sjenima programskog direktora "Dialogosa" publiciste Janka Nikolovskog.
Programski direktor Dialogosa za 2025. god. je doktorand Edin Smailović, a portparol nagrade je novinar mr Amer Ramusović.
Medijski pokrovitelj nagrade je portal Analitika.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Nagrada Dialogos dodjeljivaće se nakon pet godina pauze

Za Filipa Ivanovića je masovni ubica kontroverzna ličnost, poručuje predsjednik SDP i jedan od lidera Evropskog saveza Ivan Vujović.
- Tako on cijeni lik i djelo Pavla Đurišića. Dakle, radi se o kontroverznoj figuri što u prevodu znači da je Pavle imao i svojih dobrih strana. Jeste on malo griješio - služio nacistima i pobio na hiljade civila, đece i žena ali eto, po doživljaju F.Ivanovića, radi se o kontroverznoj osobi, a ne zlikovcu i ubici - navodi Vujović u objavi na mreži Iks.
Tako je, Filipe, i Hitler je bio kontroverzan, pobio je milione ljudi ali je imao i dobrih osobina - bio je vegeratijanac nije pušio, konzumirao alkohol itd..
- Ali nije Filip kriv, on samo odražava vrijednosni sistem PES-a. A suština tog sistema je da vrijednosti nema - sve može, sve je i ovako i onako, pa je, jelte, i Pavle kontroverzan. Zaboga, ne treba cjepidlačiti - zaključuje Vujović.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FIvanVujovi3%2Fstatus%2F1995470540224508057%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1995470540224508057%7Ctwgr%5E275112541f2044f7c6d24f451ce75459b43132fc%7Ctwcon%5Es1_c10&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
&nbsp;

Vujović: Za Filipa ivanovića Đurišić je "kontroverzna ličnost"

Ministar spoljnih poslova Bosne i Hercegovine (BiH) Elmedin Konaković, danas je izjavio da se neće izviniti građanima Srbije zbog skandiranja navijača BIH na sinoćnoj košarkaškoj utakmici reprezentacija Srbije i BiH u Sarajevu.&nbsp;
Konaković je smatra da je "skandiranje opravdano, navodeći da Srbija može očekivati drugačiji odnos tek kada prestane da štiti i kada isporuči BiH optužene za ratne zločine" i kada "počne da poštuje presude međunarodnih sudova".
On je Srbiju optužio za "provokacije i nasrtaje na integritet i suverenitet BiH" i rekao da "sve dok Srbija ne prestane s tim, ne može se očekivati od ljudi koji dođu na utakmicu da im aplaudiraju", prenose agencije.
Navijači košarkaške reprezentacije BiH su zviždali tokom intoniranja himne Srbije uz skandiranje "Niko te nikada mrzeti neće k’o što te mrzim ja, Srbija, Srbija, k**** balkanska!".
Tokom utakmice sa tribina su se čule i uvrede na račun predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Konaković: Neću se izviniti Srbima zbog skandiranja navijača BiH

Da su u PES-u u potpunosti zadovoljni &nbsp;liderskom palicom Andrije Mandića i da se u društvu sa proruskim proksijima i pionima Aleksandra Vučića osjećaju sasvim ugodno, jer je to njihovo prirodno okuženje u kojem su u potpunosti „svoji na svome“, govorimo od kada je taj demagoško-populistički pokret nastao, kazao je Vatrosalv Belan, predsjednik Liberalne partije i jedan od lidera Evropskog saveza.
Belan ističe da smo dobili još jednu nespornu potvrdu, a kroz usta potpredsjednika Vlade i člana Predsjedništva PES, Filipa Ivanovića, koji je izrazio očekivanje da Vlada Crne Gore nakon 2027. godine neće biti bitno drugačija nego ova nesrećna današnja.
- Ivanović dakle žarko želi da i dalje crnogorsku Vladu kontrolišu Andrija Mandić, Milan Knežević, Vladislav Dajković, da nastavi tijesnu saradnju sa Darijom Vranešom, Markom Kovačevićem i ostalim ljubiteljima šubara sa kokardama i promoterima fašističkih ideologija- kazao je Belan.
Mišljenje Belana je da pod „bitno drugačija“ sasvim &nbsp;izvjesno znači da &nbsp;Ivanović oslikava nadu da PES-u neće biti potrebne partije manje brojnih naroda, kako bi ta Vlada mogla do kraja imati karakter trojanskog konja Kremlja i „srpskog sveta“.&nbsp;
PES ima pravo naravno da obitava u društvu u kojem mu je najljepše i da sam odabere čije strateške politike će slijediti.
- Na nama je da ove vlažne snove PES-a koje je prezentovao Filip Ivanović rastjeramo i da se nakon izbora, bili oni 2027. ili prije, PES u sopstvenom mamurluku i glavobolji probudi u realnosti istinske proevropske, građanske, demokratske, progresivne i antifašističke Crne Gore. Tu „noćnu moru“ ćemo i prirediti PES-u i Filipu Ivanoviću- poručio je Ivanović.

Belan: Ivanović žarko želi da i dalje crnogorsku Vladu kontrolišu Mandić, Knežević i Dajković

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski stigao je 1. decembra u Jelisejsku palatu u Parizu na razgovore sa svojim francuskim kolegom Emanuelom Makronom, započinjući još jednu sedmicu intenzivne diplomatije s ciljem okončanja gotovo četiri godine borbi u Ukrajini od ruske invazije.
Posjeta, čiji je cilj pronaći "uslove za pravedan i trajan mir", dolazi nakon razgovora američke i ukrajinske delegacije na Floridi koje su obje strane ocijenile produktivnim, bez pružanja daljnjih detalja.
<h2>'Ključna sedmica' za mirovne napore</h2>
Ideja o okončanju rata davanjem nekih ustupaka Rusiji neće uspjeti. Naprotiv, to bi samo ohrabrilo Rusiju da nastavi svoju ekspanziju u raznim smjerovima, rekao je savjetnik u uredu ukrajinskog predsjednika Mihailo Podoljak 1. decembra za Current Time program Radija Slobodna Evropa (RSE).
- Mislim da će na stolu biti neka manje-više jasna kompromisna verzija mirovne inicijative (američkog predsjednika Donalda) Trampa- dodao je, misleći na plan koji je Bijela kuća predložila sredinom novembra, a koji je doveo do trenutnog naleta diplomatije.
Šefica za vanjsku politiku Evropske unije Kaja Kalas izjavila je 1. decembra da bi "ovo mogla biti ključna sedmica" za mirovne napore.
Specijalni izaslanik SAD-a Stiv Vitkof, član američkog tima na Floridi, razgovaraće s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom 2. decembra, prema riječima portparola Kremlja Dmitrija Peskova. To će biti Vitkofov šesti sastanak s Putinom od januara.
Početni američki prijedlog od 28 tačaka uznemirio je ukrajinske zvaničnike - i navodno razljutio Zelenskog - koji je potom 23. novembra u Ženevi razgovarao s američkim državnim sekretarom Marko Rubiom i drugim američkim zvaničnicima.
Razgovori su rezultirali planom od 19 tačaka koji ostavlja nekoliko važnih pitanja na stolu, uključujući sudbinu dijela ukrajinske regije Donbas, težnje Ukrajine za NATO i potencijalno ograničenje veličine kijevskih oružanih snaga. Sedmicu kasnije uslijedili su razgovori na Floridi.
<h2>Rusko 'zadovoljstvo' zbog skandala u Ukrajini</h2>
Za Ukrajinu, dodatnu komplikaciju predstavljala je kontroverza oko šefa kabineta ukrajinskog predsjednika Andrija Jermaka, koji je bio ključna figura u pregovorima.
Jermak - kojeg istražitelji nisu optužili i koji je rekao da nije učinio ništa loše - podnio je ostavku 28. novembra usred tekuće istrage o korupciji. Predvodio je ukrajinsku delegaciju u Ženevi, ali više nije bio dio tima na Floridi.
Podoljak, koji je bio Jermakov savjetnik, rekao je za Current Time da Rusija profitira od skandala o korupciji.
- Oni uvijek ulažu u izazivanje unutrašnjeg sukoba u Ukrajini, naduvavajući ga koliko god je to moguće. Razumiju kako to učiniti, imaju mnogo informacionih platformi, društvenih mreža koje koriste za to. I, naravno, sada sa zadovoljstvom prate ovaj unutrašnji sukob- rekao je.
Tramp je 30. novembra upozorio da skandal nije bio od koristi mirovnom procesu, dodajući da "Ukrajina ima neke teške male probleme".
Čak i dok se diplomatija pojačava, ubistva bjesne.
Ukrajinske vlasti su 1. decembra izvijestile da su tri osobe ubijene, a osam povrijeđeno u ruskom raketnom napadu na Dnjepar.
U međuvremenu, portparol Kremlja Peskov se žalio na ukrajinske napade dronovima na rusku naftnu infrastrukturu.
Rekao je da je napad tokom vikenda na infrastrukturu Kaspijskog naftovodnog konzorcija (CPC) "skandalozan s obzirom na njegov međunarodni značaj i uključenost međunarodnih partnera", uključujući američkog naftnog giganta Chevron.
Kazahstan, partner u projektu, uložio je službeni protest ukrajinskoj vladi zbog napada, za koji je rekao da je "treći čin agresije na isključivo civilni objekat".
Kijev je u prošlosti tvrdio da je ciljao naftnu industriju kako bi uskratio prihode koji finansiraju ruske ratne napore.
Sa svoje strane, Moskva je negirala ciljanje civilnih ciljeva u Ukrajini, uprkos ogromnim dokazima o napadima na škole, bolnice, stambene objekte i druge objekte od početka potpune invazije u februaru 2022. godine.

Zelenski u Parizu a Vitkof u Moskvi, u 'ključnoj sedmici' za pregovore o Ukrajini

Iako uopštavanje nikad nije najbolji princip vrlo malo ćemo pogriješiti ako za naše balkanske prostore kažemo da su uvijek kroz istoriju bili turbulentni, prepuni nacionalnih, teritorijalnih i vjerskih ambicija da se ovlada ljudima, njihovim dušama i prostorom u određenim istorijskim trenucima, u kojima su se, s jedne strane, slavile pobjede, a sa druge strane doživljavale tragedije, smrt i nesreće. Jedni su slavili svoje junake, drugi oplakivali svoje mrtve, osakaćene i unesrećene. Isti datumi se slave i oplakuju. Kad se to događa u okviru jednog jedinstvenog državnog prostora, u okvirima jednog te istog vjekovnog etničkog nasljeđa, raslojenog sticajem istorijskih okolnosti, onda to poprima razmjere tragedije. Ta tragedija poprima śenke farse kada se ostaje gluv na činjenice i u prošlosti traže, ne istine, već isključivo argumenti za svoje tvrdnje. U ovom slučaju govorimo o tragičnom nestanku države Crne Gore 1918. godine i namjeri da se činjenice ospore isključivo mišljenjem jednog istoričara. <h2>MANTIJE I MITOMANIJE</h2> Poslanici SNP-a Bogdan Božović i Slađana Kaluđerović podnijeli su amandman na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, kojim se predlaže da se u članu 1 riječi „nasilne aneksije države“ zamijene riječima „ujedinjenja Crne Gore i Srbije“. Kažu, osnov su pronašli u knjizi istoričara Dima Vujovića „Podgorička skupština“, u kojoj on smatra da je ta „Velika skuština srpskog naroda u Crnoj Gori“ izraz opšteg raspoloženja naroda u Crnoj Gori. Pomenuti poslanici su ostali gluvi na sijaset napisanih izvještaja stranih posmatrača, činjenice da nijedna zemlja, osim Srbije, koja je i organizator te nazovi skupštine i koja je priznala tek nakon mjesec dana, nije priznala ni legalitet ni legitimitet, način kako je sprovedena i da je sprovedena u uslovima vojne okupacije, bez poštovanja još uvijek postojanja države Crne Gore i njenih zakona, kršenja svih demokratskih principa i odsustva minimuma uslova kako bi se utvrdila ta pomenuta „volja naroda“. Pomenuta poslanica Kaluđerović je svoje obrazovne i političke kapacitete dokazala izjavom da je demokratija volja većine i da su odluke većine mjerodavne za sve. Slično pojedincima iz partije Slobodana Miloševića iz devedesetih prošlog stoljeća, koji su se proslavili izjavama da ako oni odluče „da je zemlja četvrtasta, ona će biti četvrtasta“. Volja većine je promjenjiva kategoirija i ako bi svaka vlast sprovodila svoju samovolju to teško da može biti demokratija, već bi to više ličilo na lakrdiju od države. Zato je opšti konsenzus u nauci da je demokratija prevashodno poštovanje zakona, demokratskih procedura, podjele vlasti na tri grane, uvažavanje nezavisnih institucija, nevladenog sektora i stručnih mišljenja. Jednom riječju, sve ono što nemamo poodavno, a naročito nakon avgustovske promjene vlasti 2020. godine. Najveći problem Crne Gore je što mi u politici imamo ljude kojima je politika jedini način da obezbjede egzistenciju. Nedostatak bilo koje sposobnosti u stručnom i političkom djelovanju nadomješćuju površnim i populističkim bavljenjem temama da bi popunili javni prostor, a kojima par exellance treba da se bave ljudi od struke. Crna Gora se nalazi u više nego nezavidnoj ekonomskoj suituaciji, sa ogromnim dubiozama u svim segmentima ekonomske politike, pa je bavljenje temama o kojima nemaju pojma samo skretanje pažnje na teme koje su uvijek aktuelne u podjelama u Crnoj Gori. Za te teme će naći uvijek slične sebi, sa oskudnim poznavanje elementarnih naučnih saznanja, koji svoje neznanje crpe od mantija i mitomanije. Umjesto da se zapitaju javno kako rješiti pitanje platnog deficita koji se mjeri u preko dvije milijarde eura, budžetskih deficita u penzionom i zdravstvenom fondu, rastu BDP isključivo na rastu potrošnje, što Crnu Goru vodi finansijskom bankrotu, oni pokušavaju da nam objasne kako je farsa od tzv. Podgoričke skupštine u uslovima prisustva okupacionih vojski pet zemalja, bez poštovanja važećeg zakona o izboru poslanika, bez biračkih spiskova, izraz bilo kakve volje? Za koju sami učesnici kažu da je revolucionarna, da nije zasnovana na zakonima Crne Gore. <h2>KRFSKA DEKLARACIJA</h2> Nije se sudbina Crne Gore određivala na tzv. Podgoričkoj skupštini, već na Krfu u ljeto 1916. godine kada je objelodanjen projekat po kojem je, dvije godine kasnije, Crna Gora izgubila svoj suverenitet i nezavisnost. Ili da mi Kaluđerović i Božović objasne kako je to Krfska deklaracija 20. jula 1917. godine predviđela što će izglasati tzv. Podgorička skupština godinu i par mjeseci kasnije? Ili da mi objasne pisma nastala na Krfu u julu i avgustu 1916. godine kojima crnogorski potuđenici Todor Božović i Jovan Ðonović predlažu Pašiću kako nasilno anektirati Crnu Goru, cijeneći da je pravo vrijeme za bezuslovno prisajedinje Crne Gore Srbiji. U pismu Ljubomiru Davidoviću, ministru prosvjete i crkvenih poslova u srpskoj vladi, iznose detaljan plan kako izvesti planirano prisajedinjenje. Veliki broj pisama je upućen srpskoj vladi sa raznih adresa kojima izlažu planove za anektiranje Crne Gore, razlikovali su se samo u nijansama. Da je projekat Božovića i Ðonovića zvanično usvojen, govori način organizovanja i odluke Podgoričke skupštine, održane novembra 1918. godine, koje svjedoče da se nestajanje Crne Gore odvilo po njihovom planu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231124_dab5d8ac23169bba33fc54de26fb04806ea0db63230f496f2720fef13ea14b28.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251129231124_dab5d8ac23169bba33fc54de26fb04806ea0db63230f496f2720fef13ea14b28" data-rendition-name="original" width="748" height="891" loading="lazy" alt="Krfska deklaracija "></figure>  „Zato je potrebno osigurati da srpska vojska bude u mogućnosti da uđe na teritoriju Crne Gore prije drugih ... Mi mislimo, svakako, da je ovo najzgodniji put za likvidaciju crnogorskog pitanja, kada se Crna Gora još ne smatra kao jedna obična neoslobođena provincija... Ako nađete da treba usvojiti ovaj naš projekat, mi ćemo organizovati cio posao i podnijeti Vam detaljne liste ljudi i detaljan program rada“. (Božović i Đonović, Krf, 24. jula 1916.g) Dolaskom srpskih trupa u Crnu Goru, nakon njenog oslobođenja od strane crnogorskih oslobodičakih jedinica i komita i formiranjem nelegalnog Centralnog izvršnog odbora za ujedinjenje, počinje organizovan rad na prisajedinjenju Crne Gore Srbiji. Taj Centralni izvršni odbor obrazovao je Svetozar Tomić, državljanin Srbije, po nalogu i zadatku dobijenom od Nikole Pašića, predśednika vlade Srbije. Pored Svetozara Tomića kao „glave odbora“, članovi su bili Petar Kosović, državljanin Srbije i Janko Spasojević i Milosav Raičević, državljani Crne Gore. Takav nakaradni i nezakoniti Centralni izvršni odbor je donio odluku (7. novembra) da se raspišu izbori za opštecrnogorsku narodnu skupštinu „koja bi suvereno odlučivala o ujedinjenju Crne Gore i Srbije“. Tom odlukom je suspendovana primjena tada važećeg crnogorskog Zakona o izboru narodnijeh poslanika, po kojem su, prema ustavnim određenjima, jedino legalno mogli biti birani predstavnici naroda. Argumentacija za nepoštovanje zakona je nađena u teroru srpske vojske pod komandom Dragutina Milutinovića, koji je za sebe govorio da je „guverner Crne Gore“! „Nastavite najenergičnije i svim sredstvima, da se na teritoriji koju je naša vojska okupirala, uguši svaka agitacija, pa ma od koga dolazila. Za ovo vam stoje na raspoloženje sva sredstva koja možete raspolagati bez ikakvog prezanja“ - naređenje je načelnika Vrhovne komande Živojina Mišića upućeno komadantu Jadranskih trupa u Crnoj Gori Milutinoviću, 19. 11. 1918. godine. <h2>LAŽNA SKUPŠTINA</h2> Utvrđujući samovoljno pravila izbora Centralni izvršni odbor je zakazao Skupštinu u Podgorici za 24. novembar 1918. godine. Po tim pravilima predviđeno je da se izbor poslanika vrši javnim i posrednim glasanjem, dizanjem ruku na skupovima, kao da je Crna Gora afrička kolonija, bez biračkih spiskova i zakona. Tako izabrani povjerenici iz cijelog okruga sastajali su se u śedištu okruga i poimeničnim glasanjem izabrali predložene poslanike za cio okrug. Nijesu postojali nikakvi birački spiskovi za izbor povjerenika, niti se zna ko je i kako prisustvovao njihovom izboru na improvizovanim skupovima (postojali su jedni isti birači koji su šetali od izbornog mjesta do izbornog mjesta). Tako se sprječavalo da se izabere bilo ko ko bi narušavao jednoglasje u ubijanju Crne Gore. U to vrijeme se nalazilo oko 9.950 Crnogoraca interniraca na prostorima Ugarske i Austrije (među njima: 17 generala i 709 oficira, više ranijih poslanika i načelnika, gotovo svi profesori i učitelji iz Crne Gore, više sveštenika i drugih obrazovnih ličnosti), a u tzv. „radnim logorima“ više od 15.000 Crnogoraca. Svima njima nije dozvoljen povratak u Crnu Goru i učešće u izborima. Kao što nije bilo dozvoljeno glasanje svima koji su se odmetnuli zbog okupacije Crne Gore. Koliko je besmislena tvrdnja da je Podgorička skupština izraz „narodne volje“ govori činjenica da na izborima od 28. novembra 1920. nikakva lista kandidata koji su protiv aneksije nije bila dozvoljena. Podnošenje sličnih lista predstavljalo je za beogradsku vladu zločin veleizdaje, te je bilo zabranjeno dekretom ministra unutrašnjih poslova srpske vlade, gospodina Draškovića. Kralj Nikola je u intervjuu, kojeg je dao piscu i novinaru Herbertu Vivijenu, jezgrovito opisao teror, koji je u vrijeme srpske okupacije vladao u Crnoj Gori, ovim riječima: „Iz Crne Gore nemam vijesti, jer je srpska okupaciona vojska ustanovila kordon kroz koji ne puštaju ni pisma ni ljude. Dobijam izvještaje, koji mi moji povjerenici donose po cijenu života. Izgleda da tamo vlada pravi teror. Ubijaju se bez suda ljudi, žene i đeca, bombe se bačaju u kuće mojih prijatelja a novac se prosipa kao voda da bi se Crnogorci odrekli zakletve. Sigurno ste čuli o mome smjenjivanju i o aneksiji Crne Gore. Ali to je izglasala lažna Skupština, koju su Srbi nazvali Velikom skupštinom – ime koje ne poštoji po našemu Ustavu. Niko tu skupštinu nije birao, već su je izabrale razbojničke čete u ime Srbije“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231128_99b3fa24da302c281e6ba10fc41987f02d8527de735cb5ae08b3fe3d152c4381.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251129231128_99b3fa24da302c281e6ba10fc41987f02d8527de735cb5ae08b3fe3d152c4381" data-rendition-name="original" width="455" height="505" loading="lazy" alt="Njujork tajms o srpskoj okupaciji "><figcaption>Njujork Tajms o srpskoj okupaciji Crne Gore jul 1919.</figcaption></figure>  Čak i beogradski radikalski listovi donosili su članke o zvjerstvima zvanične Srbije u Crnoj Gori. „Tribuna“ (28.IX 1920) je otkrila i priznala sva ona strahovita zvjerstva koja su se dešavala u Crnoj Gori. Na kraju, po običaju, još malo Francuza: „La Revue Contemporain“ (Pariz, maja 1922.) u tekstu svog direktora Anri D' Osmana, pod naslovom „Crna Gora ne može umrijeti“', piše: „Poslije takvih intriga, u kojima bi umiješan g. Andrea Bartolo, kojega je g. Poenkare zauvijek udaljio iz Kej d' Orseja, ta nepravda bi dozvoljena! Mi ćemo to znati jednog dana, ali ljudska savjest, ta neminovna pravda, o kojoj govoraše Gambeta neće dozvoliti Srbima da stave, tako reći, u njihov džep jednu 1000-godišnju državu, jedan herojski i kavaljerski narod. Francuska, koja se borila 4 godine za trijumf pravde, ne može tolerisati takav postupak... I Njemačka je pokušala nametnuti svijetu tu monstruoznost, ali sila ne nadvladava pravo. Mi to bar mislimo. Zakonita Vlada Crne Gore uvijek je zahtijevala za tu zemlju jedan plebiscit, koji čak nije bio osporavan stanovnicima Koruške, Šlezviga i Šlezije. Sadašnja situacija Crne Gore ni u čemu se ne razlikuje od one u Belgiji i Srbiji, koja je bila stvorena austro-njemačkom okupacijom. Zar nije potvrdio G. Bonomi, predśednik italijanske vlade, u svome govoru od 23. jula 1921, da 'sadašnje faktičko stanje Crne Gore, stvoreno od strane Srbije, nije dobilo nikakvu međunarodnu sankciju'. Saveznički skupovi nijesu imali kuraži da pristupe rješavanju crnogorskog pitanja, tj. da prinude Srbiju na evakuaciju iz Crne Gore, da bi crnogorski narod mogao slobodno raspolagati samim sobom... Mi smo uvjereni da će doći dan, kada će se pravda dati gorštacima Crne Gore, koji traže svoja prava, kao što Francuzi neumorno traže svoja“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231128_1e4a712a82a5e8c22493430775482d53e79a336112ddaf522f7867c23f8377e0.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251129231128_1e4a712a82a5e8c22493430775482d53e79a336112ddaf522f7867c23f8377e0" data-rendition-name="original" width="721" height="599" loading="lazy" alt="Njujork Tajms o srpskoj okupaciji Crne Gore januar 1919."><figcaption>Njujork Tajms o srpskoj okupaciji Crne Gore januar 1919.</figcaption></figure>   <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251129231128_ca3c9a92b0492289385f275a3a5be223e0479444d355a6ba58cf9c132d35e90d.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251129231128_ca3c9a92b0492289385f275a3a5be223e0479444d355a6ba58cf9c132d35e90d" data-rendition-name="original" width="373" height="262" loading="lazy" alt="Nikola Pašić"><figcaption>Nikola Pašić</figcaption></figure>

Velika prevara, a ne skupština srpskog naroda

Predsjednik Višeg suda u Podgorici, Zoran Radović nije vratio nijednu ratu kredita u iznosu od 75.000 eura koji je još 2007. godine, dok je obavljao funkciju osnovnog državnog tužioca u Baru, dobio od Vlade Crne Gore po povlašćenim uslovima. Prema ugovoru, Radović je trebalo da vrati oko 18.000 eura tokom dvije decenije i to u ratama od 75 eura mjesečno.&nbsp;
Za poslanike Nove srpske demokratije (NSD), partije na čijem je čelu Andrija Mandić, ovakvo ponašanje prvog čovjeka Višeg suda je neshvatljivo. Radović nije odgovarao na pitanja koja mu je TV E uputila.
"To je neshvatljivo, posebno za nekog ko je imao tako visoku funkciju, a dobio je kredit po povoljnim okolnotima. Ne mogu da vjerujem da to neko može da uradi sebi, da tako spusti svoj integritet na neki nivo koji nije za tu funkciju koju obnaša u tom trenutku. To jednostavno se može komentarisati sa - no comment", rekao je poslanik NSD-a Dejan Đurović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FV3t6izU3Vps&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Poslanik NSD-a Milan Lekić kratko je za TV E prokomentarisao ovaj slučaj:
"Ne možemo to komentarisati kao dobro".&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2Fm6Bk6eWNeWg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Na pitanje TV E zašto se u Skupštini Crne Gore nije govorilo na ovu temu, Đurović smatra da to treba da rade drugi organi.
"Skupština i ja kao poslanik i predstavnik građana mogu da dam mišljenje o tome kako neko može da se ponaša kada dobije takav kredit po takvim okolnostima i još ga na kraju ne vrati", istakao je Đurović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FuAXxehwC7KM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Bogdan Božović iz Socijalistične narodne partije kazao je za TV E da ne zna zašto to niko u Skupštini nije komentarisao.
"Ali naš stav je tu principijelan i kad smo bili opozicija i sada kada smo vlast. Smatramo da treba na neki način da se omogući nezavisnost pravosudnom sistemu", rekao je Božović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F8lwcbfwe-iw&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Radović je jedan od više od 200 zaposlenih u državnim institucijama koji su od 2004 - 2020. godine od Vlade dobili ili stan ili kredit po povoljnim uslovima.

VIDEO - Poslanici Mandićeve partije o Radoviću i nevraćanju kredita: Neshvatljivo da neko spusti svoj integritet na nivo koji nije za funkciju koju obnaša

Bivši vršilac dužnosti pomoćnika direktora Uprave policije Dejan Knežević i nekadašnji šef Odsjeka za suzbijanje teških krivičnih djela u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Uprave policije Milorad Žižić privedeni su u 19.30 na saslušanje u Viši sud.
Na saslušanje je, prema informacijama Portala ETV, priveden i policijski službenik Aleksandar Bošković.
Njih će saslušati sutkinja za istrage Suzana Mugoša koja će odlučiti o zahtjevu SDT-a koje je tražilo pritvor za Kneževića, Žižića i Boškovića.
Knežević i Žižić uhapšeni su u petak, po nalogu SDT-a, zbog sumnje da su navodno bili članovi grupe, koju je prema stavu SDT-a, formirao nekadašnji policijski funkcioner Zoran Lazović.
Knežević i Žižić negirali su pred specijalnim tužiocem Jovanom Vukotićem navode iz naredbe za sprovođenje istrage.
Osim Žižića i Kneževića u subotu tokom noći uhapšen je i policijski funkcioner Aleksandar Bošković.

Knežević, Žižić i Bošković privedeni na saslušanje u Viši sud

U razgovoru za Portal ETV, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Sonja Biserko, iznosi procjenu aktuelnih političkih prilika u zemlji, tvrdeći da se sve jasnije nazire kraj vladavine Aleksandra Vučića.&nbsp;
Njena analiza ukazuje na duboku krizu legitimiteta, rastuće nepovjerenje unutar državnih struktura i promjene u međunarodnim odnosima, što, prema njenim riječima, označava ulazak Srbije u period političkog preokreta.
Biserko za Portal ETV kaže da se sve jasnije nazire politički kraj predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
- Mislim da on ide kraju, koliko će to trajati teško je reći. U zemlji je u velikoj mjeri izgubio legitimitet, kao i u svijetu. Nije spreman za izbore jer nema većinu. Činjenica da smjenjuje ključne ljude u policiji i da želi preuzeti kontrolu nad vojskom ukazuje na to da nema povjerenja u vlastito okruženje - navodi ona.
Biserko ukazuje da mnogi osjećaju kraj i ne žele učestvovati u njegovoj sve nasilnijoj politici.&nbsp;
- U panici smjenjuje ljude ukoliko su podržali studente ili pokazali simpatije prema protestima. Ne stoji dobro ni kod Trumpa, ni kod Putina, što se najbolje vidi na slučaju NIS-a - navodi.
Prema njenim riječima, EU je sve nepovjerljivija, ali još želi zadržati Srbiju na evropskom putu.&nbsp;
- Studenti su otrijeznili društvo poslije 40 godina šovinizma i populizma. Taj proces će trajati godinama, ali povratka na staro više nema - kazala je Biserko za Portal ETV.&nbsp;

Tag: kultura-medija

Nagrada Dialogos dodjeljivaće se nakon pet godina pauze

Vujović: Za Filipa ivanovića Đurišić je "kontroverzna ličnost"

Konaković: Neću se izviniti Srbima zbog skandiranja navijača BiH

Belan: Ivanović žarko želi da i dalje crnogorsku Vladu kontrolišu Mandić, Knežević i Dajković

Zelenski u Parizu a Vitkof u Moskvi, u 'ključnoj sedmici' za pregovore o Ukrajini

PRATITE TVe UŽIVO