Džamija Husein Kovač na Koniku neće se rušiti, Bošnjačka stranka to neće dozvoliti. Tražićemo da se uđe u postupak legalizacije ovog objekta - poručio je poslanik ove partije Jasmin Ćorović građanima Konika, ali i ukupnoj crnogorskoj javnosti.
Smatra, kako se navodi u saopštenju, da je to moguće i jedino ispravno rješenje, gdje niko neće biti na gubitku - ni država, ni mještani i vjernici sa Konika.
- Rješenje Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine o rušenju džamije Husein Kovač na Koniku u Podgorici vidim kao lošu poruku onih koji su promijenili vlast upravo uz parolu “Ne damo svetinje”. Radi se o neprincipijelnom i nedobronamjernom stavu - ocijenio je Ćorović.
Dodaje da je neprincipijelan zato što je, kako navodi, ova Vlada napravljena na temeljima bunta dijela građana i otpora upravo ataku na svetinje.&nbsp;
- Postavlja se sada pitanje diskriminacije svetinja. Da li su sve svetinje u Crnoj Gori - svetinje ili nisu? Ako nisu onda zaista imamo problem sa jednim nedobronamjernim stavom kojem ćemo se mi u Bošnjačkoj stranci sigurno suprostaviti - poručio je Ćorović.
Ne može se, prema njegovim riječima, jednoj vjerskoj zajednici "davati i šakom i kapom a drugoj oduzimati i ono što ima".
- Slati ovakve poruke, posebno u Ramazanu, svetom mjesecu za muslimane, ne bi trebalo da bude praksa kojom ćemo se služiti. U Crnoj Gori postoji na stotine nelegalnih objekata, gdje je dozvoljavana svakojaka gradnja, nadogragdna i ugradnja, a jedino smeta džamija na Koniku koja je vjerski i moralni svetionik ljudi iz ovog naselja - rekao je Ćorović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Ćorović: Nećemo dozvoliti rušenje džamije Husein Kovač na Koniku, tražićemo postupak za legalizaciju

Izbornim programom liste “I riječju i djelom!” – dr Nermin Abdić predviđeno je rješavanje problema legalizacije bespravno izgrađenih objekata na teritoriji Podgorice. 
Nosilac liste Nermin Abdić kazao je da su u toj partiji svjesni da je problem nelegalnih objekata egzistencijalno pitanje više desetina hiljada stanovnika Podgorice.
- Zbog toga smo spremni da se uhvatimo u koštac sa ovim izazovom i da ga riješimo u realnom roku i na zadovoljstvo naših sugrađana. Nerealno je dugačak proces legalizacije, a nesrazmjerno mali broj građana koji su taj proces doveli do kraja - istakao je Abdić u saopštenju za javnost.
On je poručio da će, nakon 29. septembra, nova gradska uprava uz, nada se, uspješnu saradnju sa Vladom Crne Gore omogućiti svim građanima da legalizuju svoj objekat.
Kako je rekao, Kroz izmjene Zakona o legalizaciji objekata insistiraće na tome da legalizacija ne zavisi od važećih planskih dokumenata, odnosno da se legalizuju svi objekti koji nijesu u zaštićenim zonama i na infrastrukturnim koridorima.
- Za one stanovnike našeg grada koji su izgradnju objekta započeli nakon orto-foto snimanja iniciraćemo da mogu legalizovati svoj objekat uz nešto uvećanu cijenu naknade za legalizaciju. Povećaćemo popust za objekte osnovnog stanovanja i, ono što je ključno, svim ovim poslovima na nivou grada baviće se Agencija za legalizaciju čije je formiranje u planu. Na ovaj način, građanima ćemo umanjiti troškove naknade i obrade zahtjeva, i vrijeme koje je potrebno za obradu zahtjeva ćemo značajno umanjiti - poručio je Abdić.

Abdić: Efikasno i pod povoljnijim uslovima legalizovaćemo sve objekte koji nijesu u zaštićenim zonama i na infrastrukturnim koridorima

Crnogorska evropska partija - Novak Adžić obećava građanima Podgorice, ali i Crne Gore, da će kada bude vlast besplatno legalizovati njihove individualne stambene i pomoćne objekte - koji su izgrađeni bez građevinske dozvole - saopštio je nosilac liste na izborima u Glavnom gradu Podgorici i potredsjednik &nbsp;CEP-a Boris Marinović.
Ovo obećanje temelje, kaže, na Ustavnom načelu jednakosti svih građana - bez obzira na njihovo porijeklo, nacionalnost ili vjeroispovijest.
- Posebno na jednakost građana koji su riješili svoje stambeno pitanje, i kojima je država dala stanove na besplatno korišćenje, a zatim, 1990, dozvolila da ih otkupe po minimalnoj cijeni, sa građanima vlasnicima kojima država nije dala besplatni stan, a koji su sopstvenim sredstvima sebi i svojim porodicama izgradili kuću, i tako riješili svoj stambeni problem - kazao je Marinović,
Ovo obećanje temelje, kako je dodao, i na načelu zabrane dvostrukog oporezivanja.
- Naime, opštepoznata je činjenica, koja je i zakonom priznata, da kad se daje dozvola za gradnju, da je dražava ili opština dužna da dovede svu komunalnu infrastrukturu do samog objekta u izgradnji, i da za to služi plaćanje građevinske dozvole - istakao je Marinović.
Poručio je da je opštepoznato da su vlasnici objekata izgrađenih bez dozvole sami platili, ne samo izgradnju svojih objekata, već i cjelokupnu komunalnu infrastrukturu, koju je država bila dužna da dovede i instalira.
- Pa shodno načelu zabrane dvostrukog oporezivanja, ovim obećanjem Crnogorska evropska partija onemogućava dalju pljačku, reketiranje i ucjenjivanje vlasnika individualnih stambenih objekata na području Glavnog grada Podgorica - naveo je Marinović.
Dodaje da je opštepoznata činjenica, posebno starijim vlasnicima objekata izgrađenih bez građevinske dozvole, da su ti vlasnici besplatno ustupali svoju zemlju za izgradnju puteva, posebno u prigradskim i seoskim zonama, na kojima je opština i država izgrađivala puteve - a da prethodno nije platila tu zemlju.
- Što takođe treba ubrojati u plaćene, a često i preplaćene komunalije od strane graditelja, što im se mora uračunati kao njihov doprinos izgradnji infrastrukture, a što se prepoznaje ova inicijativa CEP-a, kroz dozvolu besplatne legalizacije - naveo je Marinović.
Dosadašnji vlastodršci su, prema njegovoj ocjeni, do sad bili zaokupljeni ideološkim nametanjem tuđeg identiteta, kao i realizacijom ličnih interesa.
- A da građanima nisu nikad ponudili praktična rješenja legalizacije koja su sprovedena u tim drugim identitetima, pa podsjećamo da je Beograd svojim građanima dozvolio besplatnu legalizaciju uz plaćanje simbolične naknade ( kada su bile velike gužve na šalterima), dok su podgorički i crnogorski politicari ovo pitanje koristili isključivo ucjenjivački, kao mogućnost da dodatno zarade od osiromašenih ljudi, i kao mogućnost da se ruši kuća ideološkom ili političkom protivniku - podvukao je Marinović.
Poručuje da CEP neće dozvoliti rušenje ili oduzimanje tuđe privatne imovine bez pravedne tržišne naknade, i to, kako je rekao, samo kada postoji javni interes utvrđen zakonom, uz izjednačavanje objekata sa ili bez dozvole.
- Crnogorska evropska partija jemči svetost privatne svojine, i neće dozvoliti, ako bude u mogućnosti, da se vlasnici objekata ucjenjuju rušenjem tih objekata bez naknade, posebno što među njima ima veliki broj onih koji su tu imovinu naslijedili, već ćemo postupiti kao i vlast od 1972 godine koja je legalizovala sve objekte snimljene te godine - rekao je Marinović.
Za vlasnike objekata koji su podignuti na tuđem zemljištu će postojati, kaže, obaveza samo da otkupe zemlju ispod objekta, kao i onu koja služi objektu, po tržišnim cijenama.
- A što je definisano Zakonom o svojinsko pravnim odnosima Crne Gore, u odeljku građenje na tuđem zemljištu. Zbog svetosti prava svojine, glasaj za CEP i broj osam , da ne bi nikad više bio ucjenjivan rušenjem svojeg krova nad glavom - zaključio je Marinović.

Marinović: CEP će pomoći da građani besplatno legalizuju nelegalne objekte

Bivša rukometašica i trostruka šampionka Lige šampiona Maja Savić prisjetila se u Ljetnjem programu na Televiziji E istorijskog uspjeha ženske rukometne reprezentacije Crne Gore – osvajanja srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine.
- Sve igračice, uprava, treneri, i porodice svih njih su živjeli za rukomet, sve su podredili tom sportu, uz upornost, nemjerljiv trud i malo sportske sreće, bez koje se ne može, donijele su Crnoj Gori najveće sportsko priznanje – srebrnu olimpijsku medalju - kazala je Savić.
Trostruka šampionka Lige šampiona, Osvajačica Kupa kupova, olimpijskog srebra, bronze na svjetskom prvenstvu i jedna od najboljih lijevih krila svih vremena, Savić je istakla da je upravo olimpijsko odličje najveće sportsko priznanje koje je Crna Gora dobila.
&nbsp;
- Srebrna medalja na Olimpijadi je san svakog sportiste. Imala sam sreću da, na zalasku karijere, budem jedna od tih igračica. Odlučila sam da se vratim ovdje da pokušamo da osvojimo Ligu šampiona. Znala sam da ćemo da je osvojimo, jer moj i Bojanin odlazak u inostranstvo i sam povratak bio je bukvalno podređen samo reprezentaciji i toj želji da idemo na Olimpijadu, kao i da se osvoji Liga šampiona. Da Podgorici i Crnoj Gori, koja je to milion puta do tada zaslužila i sa sjajnim generacijama igračica, ipak mi to uradimo i da zlatnim slovima ispišemo istoriju - rekla je Savić.
Kako je dodala, ona i Bojana Popović su iskustvo stečeno u najvećim evropskim klubovima prenijele na mlađe igračice, što je bilo presudno za uspjeh.
Podsjetila je da je reprezentacija već 2010. godine pokazivala potencijal, zauzevši peto mjesto na Evropskom prvenstvu.
- Bile smo u nekim rukometnim godinama gdje smo stasale, imale smo određeno iskustvo... Sve su karte posložile, ali naravno radilo se ka tom cilju - naglasila je.
Savić vjeruje da su te djevojke bile predodređene za rukomet, a uspjeh je, kako kaže, proistekao iz nevjerovatnog jedinstva ekipe.
- Svi mi, igračice, svi u upravi, kompletna reprezentacija, svi smo bukvalno disali istim plućima. Trudili smo se stvarno i živjeli kao jedna porodica... Mislim da smo bile zrele kao ličnosti, a željne tih medalja, osvajanja... i ništa nijesmo htjele da prepuštamo slučaju. Uložile smo, svaka od nas ponaosob, dosta rada, truda i svega što treba. Negdje nas je i sreća ispratila u datom momentu, jer ne može ništa bez sportske sreće - zaključila je Savić.

Disale smo istim plućima: Kako je generacija rukometašica ispisala istoriju Crne Gore

U Crnoj Gori je, u posljednja 24 sata, evidentirano 25 saobraćajnih nezgoda, u kojima je jedna osoba teže povrijeđena, a 12 lakše.
Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije kazali su da je u Podgorici evidentirano osam saobraćajnih nezgoda, Baru šest, Pljevljima i Kotoru po tri, a u Herceg Novom dvije.
Po jedna saobraćajna nezgoda zabilježena je u Ulcinju, Tivtu i Nikšiću.
Izdato je 548 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijeto 65 prekršajnih prijava.
Policija je oduzela šest pari registarskih tablica.

Za 24 sata 25 saobraćajnih nezgoda

Službenici Sektora granične policije, u pojačanim kontrolama na graničnim prijelazima i u unutrašnjosti zemlje, procesuirali su 18 osoba, od čega 13 stranih državljana. Lišena su slobode četiri lica, podnijete su četiri krivične prijave zbog nedozvoljene trgovine i falsifikovanja isprava, a zaplijenjena je marihuana, duvan, preko 600 paklica cigareta i falsifikovane lične isprave, saopšteno je iz Uprave policije,.
U Ulcinju je, kako navode, u lokalnoj akciji procesuirano devet osoba koje su počinile prekršaje iz Zakona o strancima. Slobode su lišeni S.P. (48), državljanin Srbije, i I.V. (36), crnogorski državljanin, kod kojih je pronađena marihuana. Nakon prekršajnog postupka, S.P. je uručen otkaz boravka uz zabranu ulaska u zemlju.
Na graničnom prijelazu Dobrakovo, na izlazu iz Crne Gore, kontrolisan je B.P. (19) iz Čačka, kod kojeg su pronađeni falsifikovani hrvatski lična karta i vozačka dozvola na ime D.J. (33). Po nalogu tužioca iz Bijelog Polja, B.P. je lišen slobode zbog sumnje u falsifikovanje isprave.
U Bijelom Polju, na putu Mojkovac–Bijelo Polje, policija je kod S.Z. (22) pronašla oko 10 kilograma duvana. Protiv njega je podnijeta krivična prijava za nedozvoljenu trgovinu.
Na graničnom prijelazu Božaj, na ulazu u zemlju, turski državljanin K.K. (29) zatečen je sa tri ručno pravljene cigarete i pakovanjem marihuane, zbog čega je lišen slobode. U drugom slučaju, državljanin Azerbejdžana A.Z. (25) zatečen je sa oko šest kilograma rezanog duvana, pa mu je izdat prekršajni nalog.
Pripadnici Mobilne jedinice u Ulcinju kod Č.K. (54) pronašli su 199 paklica cigareta sa akciznim markicama Kosova, a protiv njega je podnijeta krivična prijava za nedozvoljenu trgovinu. Na Velikoj plaži, kod S.M. (37) pronađena je kesa sa više od 50 grama marihuane, zbog čega je protiv njega podnijeta prekršajna prijava.
U Baru je pretresom dva kioska u vlasništvu privrednog lica iz tog grada pronađeno 433 paklice cigareta bez akciznih markica. Protiv ovlašćenog lica J.M. podnijeta je krivična prijava zbog nedozvoljene trgovine.
&nbsp;

Granična policija procesuirala 18 osoba – zaplijenjena droga, cigarete, duvan i falsifikovana dokumenta

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

Fotoreporter i novinar Pobjede Stevo Vasiljević, kao i fotoreporter Vijesti Boris Pejović fizički su napadnuti danas ispred crkve u Gornjem Zaostru.
Tokom napada razularene mase, Vasiljeviću je uništen fotoaparat i oštećen značajan dio opreme. Napad se dogodio oko 14:20 sati, u trenutku kada je spomenik Pavlu Đurišiću uklanjan i premještan u crkvu. Nakon što su Vasiljeviću oduzeli, pa potom polomili dio opreme, nasilno su ga uveli u šator i više ljudi je počelo da ga udara i da mu prijeti.
Novinarske ekipe su tada napadnute, a zahvaljujući prisebnoj reakciji par mještana izbjegnuto je ozbiljnije nasilje, pa čak i mogući linč. Vasiljević i Pejović kao i novinar Balša Rudović, koji nije fizički napadnut, su, vidno potreseni, hitno evakuisani iz Gornjeg Zaostra. Fotoreporteru Vijesti Borisu Pejoviću je prijećeno da, ukoliko bilo šta “izađe na Vijesti” da će ga ubiti golim rukama.
Cijeli incident dogodio se pred očima policije, koja nije blagovremeno reagovala.
Fotoreporteri Pobjede i Vijesti i novinar Vijesti su trenutno u beranskoj policiji gdje daju izjave povodom slučaja.

Napadnuti fotoreporteri Pobjede i Vijesti: Tukli ih i prijetili im da će ih zadaviti

Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije poručio je sa liturgije kod hrama Svete mati Paraskeve u selu Gornje Zaostro u Beranama u čijoj je blizini juče osvanuo spomenik u čast &nbsp;četničkom komandantu i zločincu iz Drugog svjetskog rata Pavlu Đurišiću, da će ga staviti u crkvu, da ga tu neće smjeti rušiti, te da očekuje da spomenik bude podignut i u centru Berana. Metodije je otkrio spomenik Đurišiću, nakon čega je intonirana himna države Srbije. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DFgZScJLiTGc&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> - Ova crkva nikad nije osveštana 20 godina od kako je izgrađena. Da se sabiramo ovde u Pavlovo ime, a onda ćemo ovde da pravimo trbine i predavanja, da dovedemo eminentne istoričare od nauke. Prvo spomenik utvrditi u srcima. Stavićemo spomenik u crkvu, pa nek ruše crkvu. Spomenik mu neće biti samo ovde, nego i u centru Berana, ako Bog da - kazao je &nbsp;Metodije ranije tokom liturgije, prenosi Pobjeda. Vojvodi Pavlu i Dragoljubu su, kako je rekao, ubili tijelo, ali im "nisu ubili dušu", &nbsp;rekao je misleći na Đurišića i Mihailovića. - Bez boga ni preko praga, bez kralja ništa valja. To su naši stari znali da kažu. A onda poslednjih 80 godina, od kada više nema kralja, nije toliko problem što više nismo bili ono što su bili naši stari ili što naša zemlja nije imala uređenje kakvo je imala prije tog nesretnog Drugog svijetskog rat. Najveća tragedija ovog naroda je što mu se ubijala duša cijelih 80 godina. Evo ne prestaju ni danas sa svojim mentorima da uništavaju sve što je sveto i čestito u ovom narodu. Sve što je sveto u ovom narodu, tradicija, istorija. Oni koji ubijaju dušu ovoga naroda, to je najveći genocid – rekao je i dodao kako ćemo se najbolje sačuvati u sabornosti - kazao je Metodije.&nbsp; Dodao je da vojvoda Pavle, rodom iz Lješanske nahije, po gubitku oca došao u Vasojeviće. - Mnogo je onih koji su završili vojne akademije i bili oficiri, ali je malo onih tako hrabrih kao Pavle, koje su poštovali ne samo oni koji su s njim ratovali, njegovi saveznici, već i njegovi protivnici. Bio je kod ujaka koji je bio kod vojvode Vuka, ratnik, četnik u ovim oslobodilačkim ratovima, kada smo od Otomanske imperije oslobađali Srbiju, Crnu Goru i ova brda istaru srbiju i makedoniju. Taj njegov ujak, pod njegovom komandom je ratovo i bio veliku junak. Poslije Prvog svjetskog rata, kad je vojvoda Vuk poginuo na Kajmakčalanu sa većinom svojih boraca, jedan od onih koji su ostali bio je ujak vojvode Pavla, koji ga je podigao i nadahnuo slavom srpskog viteza i junaka. Onda nijednim drugim putem nije mogao poći mali Pavle Đurišić nego putem slavnih svojih vitezova i junaka srpskih, ruskih i ratnika - kazao je on. Istakao je i kako je Đurišić, zajedno sa svojim narodom, prvi podigao ustanak protiv okupatora i oslobodio Berane, Rašku oblast i Sandžak. - Borio se sve vrijeme da odbrani srpski živalj i svoj narod, na koga su zinule ale sasvih strana da ga zbrišu i progutaju, i odbranio ga je. Ne bi uveta srpskog bilo, sve bi ustače poklale sa svojim ulizicama, da nije stao u odbranu svoga naroda - rekao je on. Naglasio je i kako je Đurišić završio kako završava svaki čestiti i pošteni junak. - Stradao je sa svojim narodom na najvećem stratištu, jasenovcu najvećem gradu pod zemljom srpskom. Tu je svoje kosti ostavio, ne zna mu se ni groba. Ali njegov duh napaja ovaj narod. Juče su mu čestiti dobrašinovići na svojoj zemlji podigli spomenik koji od 2002. dišu u vazduh titoisti i njihovi naslijednici. Ne daju da se pomene ime srpsko i onoga viteza koji je srpski narod branio. Ta čestita kuća, žao mi je što su sami to radili, što nisu sa mnom - kazao je on. Poručio je i da će spomenik Đurišiću on u crkvu staviti, pa neka, kako je rekao, sruše crkvu. - Ne bojimo se mi sile njihove, koja ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede. Došli su da ruše spomenike najvećih srpskih vitezova. Došli su da ispune naredbu nečiju. To rade mladi momčići obučeni u fina odijela koji su zauzeli visoke političke i državne pozicije i misle da sa tog mjesta mogu da rade kako oni hoće. Nikad ga neće moći srušiti, jer što više vrijeme prolazi sve je veće ime i slava generala Dragoljuba i vojvode Pavla - naveo je Metodije.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250808110844_6d6419b0180231f2c4b3a92b3675101c8f74c8379cad69eaef270fe784fa9479.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250808110844_6d6419b0180231f2c4b3a92b3675101c8f74c8379cad69eaef270fe784fa9479" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Metodije Gorenj Zaostro"> </figure>  <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmetodije-drzi-liturgiju-u-blizini-spomenika-durisicu-okupljeni-nisu-dozvolili-uklanjanje&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Metodije otkrio spomenik Đurišiću, intonirana himna Srbije, spomenik postaviti i u centru Berana

Na današnjem nezakonitom podizanju spomenika ratnom zločincu iz Drugog svjetskog rata Pavlu Đurišiću, u selu Gornje Zaostro kod Berana, prisustvovalo je više desetina osoba, među kojima i član Glavnog odbora Nove srpske demokratije (NSD) Andije Mandića, direktor Doma učenika i studenata i nekadašnji predsjednik SO Berane Goran Kiković, kao i predsjednik Skupštine Andrijevica Vesko Raketić. Potonji je u žižu javnosti dospio prije dvadesetak dana kada je na svečanoj sjednici povodom Dana opštine u Andrijevici, u prirustvu predsjednika države Jakova Milatovića, ministra poljoprivrede i potpredsjednika Vlade Vladimira Jokovića, ministara sporta i ekologije Dragoslava Šćekića i Damjana Ćulafića, građane koji se protive četničkoj ideologiji nazvao „fašistima“ i „montenegrinima“ – koristeći izraz „montenegrini“ u pežorativnom i omalovažavajućem smislu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fpredsjednik-skupstine-andrijevica-gradane-nazvao-fasistima-i-montenegrinima&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Drugi je prije oko dvije godine, u maju 2023, privođen u prostorije Centra bezbjednosti Berane zbog sumnje da je prebio suprugu. Kiković je, inače, jedan od zagovarača podizanja spomenika Pavlu Đurišiću, a predlagao je i da ulica u Beranama nosi naziv po ratnom zločincu Ratku Mladiću, pa su njegovo naimenovanje na funkciju direktora Doma učenika i studenata pratili komentari i fotografije na društvenim mrežama, gdje je opisan kao veliki pristalica četničkog pokreta. Kiković, koji je po struci istoričar, već 20-ak godina revizionističkim tretiranjem istorije potencira ideju da se četničkom komandantu Pavlu Đurišiću, poznatom po ratnim zločinima u Drugom svjetskom ratu, podigne spomenik. Kiković je jedan od organizatora četničkih skupova koji se od 2003. godine organizuju u Gornjem Zaostru u blizini Berana gdje je tokom rata bio štab Pavla Đurišića. On stoji iza nevladinih organizacija Srpski monarhistički pokret i Srpski kulturni centar ,,Župan Prvoslav“, koje su predložile da beranske ulice ponesu imena osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, kao i četničkih komandanata u Drugom svjetskom ratu vojvode Momčila Đujića i Pavla Đurišića. Kiković je i jedan od osnivača Srpskog kulturnog centra ,,Župan Prvoslav“, kao i član Upravnog odbora tog udruženja, a nosilac je i „titule“ četničkog vojvode, baš kao i predsjednik NSD-a Andrija Mandić. Nezakonito podizanje spomenika ratnom zločincu slavio je danas i crnogorski bokserski reprezentativac, Petar Liješević. Doduše, na Instagramu gdje je na objavu Centra za građansko obrazovanje u kojoj navode da je Pavle Đurišić zločinac, a ne heroj, napisao komentar: „Vječna mu slava i hvala“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250807230828_7012bbb593687174b49bd43575b1b444e5f95d760d4483dc13e74a5fed17457f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250807230828_7012bbb593687174b49bd43575b1b444e5f95d760d4483dc13e74a5fed17457f" data-rendition-name="original" width="978" height="1040" loading="lazy" alt="Petar LIješević slavi Đurišića"> </figure>

Direktor-vojvoda Doma učenika, predsjednik SO i reprezentativac slavili spomenik četničkom zločincu

Postupci čelnika bezbjednosnog sektora Crne Gore pokazuju - iz dana u dan, od slučaja do slučaja - da su Demokrate uspjele u naumu da potpuno razruše temelje sistema!&nbsp; Nakon još jednog pokušaja likvidacije u Budvi, na bazenu luksuznog rizorta u Miločeru u sred dana, dva dana docnije novi mučan događaj: u Gornjem Zaostru kod Berana, kada umalo nijesu – pred licem crnogorskih policajaca - ličnovani fotoreporteri Pobjede i Vijesti Stevo Vasiljević i Boria Pejović i novinar Vijesti Balša Rudović...&nbsp; Iz policije, nakon svega, uobičajene floskule da se ,,preduzimaju intenzivne mjere i radnje“, ali ni riječi o – odgovornosti.&nbsp; A teško je povjerovati da se nije mogao predvidjeti scenario koji se desio pri pokušaju ponovnog podizanja spomenika četničkom koljaču i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću: sve je danima najavljivano bez zazora, a četničko saborovanje i izbor novih četničkih vojvoda najavljen i sponzorisan u srpskim medijima u Crnoj Gori i promovisan na drštvenim mrežama.&nbsp; Tako da ispada da jedino vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović, šef Centra bezbjednosti sjever Haris Đurđević i šef beranske policije Željko Babović nijesu znali što se sprema u selu Gorne Zaostro. I valjda zato nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol?!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250809150828_e873773a0ca9813a4212df265b1e7d6c4fa8aa87c2b0115ca261958c7d506fe8" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Đurđević i Šččepanović"> <figcaption>Nijesu uradili ništa od onoga što su im nalagali zakon i policijski protokol: Haris Đurđević ii Lazar Šćepanović</figcaption> </figure>  <h2>ANB i UPRAVA POLICIJE: SARADNJA KOJE NEMA?&nbsp;</h2> Ukoliko šefovima bezbjednosnog sektora nije bila namjera da ignorišu protokole i procedure i na taj način omoguće organizatorima da izvrše svoj plan, onda se dokumentovano može zaključiti da su pokazali - neznanje i nesposobnost. To pokazuju i osnovni postulati policijskog operativnog rada. Dakle: pripreme za četnički skup koji je bio najavljen, baš kao što je bilo najavljeno kršenje zakona, morale su da budu operativno praćene. Izvori Portala ETV iz bezbjednosnog sektora tvrde da upravo u Gornjem Zaostru često borave neki od pripadnika Agencije za nacionalu bezbjednost i Uprave policije, pa djeluje nevjerovatno da cijela akcija pripreme i logistike prođe ispod radara bezbjednosnih službi. Resursa je, dakle, bilo. Izostala je politička volja, ali i saradnja sektora bezbjednosti.&nbsp; Očito da vrh ANB nije informisan – ili nije želio da zna - o kretanju i postupcima osoba koje su učestvale u planiranju, izradi i krijumčarenju spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurušiću u Crnu Goru.&nbsp; Međutim, crnogorska javnost ima pravo da zna: što je Agencija za nacionalnu bezbjednost uradila kako bi spriječila događaj koji ima direktne implikacije po nacionalu sigurnost i koji je, što je bilo i očekivano, postakao vjersku i nacionalnu netrpeljivost i političke tenzije u državi?&nbsp; Ukoliko je ANB imala ove informacije i proslijedila ih policiji, onda je ona svoj posao završila.&nbsp; Zato se roje brojna druga pitanja, važna za bezbjednost države, ali i budućnost Crne Gore, kandidata za članstvo u Evropskoj uniji.&nbsp; Dakle, u svjetlu zaoštravanja saradnje između ANB i Upave policije, naročito nakon aktivnosti vrha Demokrata Alekse Bečića koji kontolišu bezbjednosni sektor – pitanje je kako se posljednjih mjeseci obavlja razmjena informacija između dvije službe?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250103080152_e1bfe7d75126d7a4257828f21ec44dc85871b59c17ead58644eeff92ce7af6c8" data-rendition-name="original" width="1424" height="800" loading="lazy" alt="Šćepanović Šaranović"> <figcaption>Demokrata Alekse Bečića kontolišu bezbjednosni sektor(Photo: Portal ETV/D.M.)</figcaption> </figure>  <h2>JE LI BILO DILA POLICIJE SA CRKVOM SRBIJE?</h2> Ali, to je samo djelić priče o tome kako je zakazao bezbjednosti sektor: Uprava policije je adresa sa koje javnost Crne Gore očekuje mnogo odgovora. Prije svega: da li je okupljanje bilo prijavljeno shodno Zakonu o javnim skupovima i što je tim povodom preduzeto? S obzirom na to da je jedna osoba uhapšena zbog sumnje da je počinila krivično djelo, postavlja se novo pitanje - zašto policija nije sprovela službene radnje uviđaja i dokumentovanja spomenka kao predmeta kojim je izvršeno to krivično djelo čime bi bili obezbijeđeni dokazi za potrebe krivičnog postupka?&nbsp; Osim toga: zbog čega policija nije procesuirala osobe koje su, u noći između 7. i 8. avgusta, navodno spriječili policijske službenike da obave uviđaj čime su počinili krivično djelo - sprečavaje službenog lica u vršenju službene dužnosti?&nbsp; To otvara još jedno, vrlo osjetljivo, pitanje: da li je povlačenje policije u noći između 7. i 8. avgusta bio dio tajnog dogovora nekoga iz vrha Uprave policije sa organizatorima četničkog okupljanja – da se spomenik ukloni tek nakon što ga mitropolit Crkve Srbije Ostojić „osvješta“ i potom ostavi na sigurnom, u obližnjoj crkvi. Jer, teško je objasniti da čelnici Uprave policije, prvenstveno načelnik regionalnog centra Đurđević i načelnik Odjeljenja bezbjednosti Babović nijesu bili u stanju obaviti prostu bezbjednosnu procjenu rizika po narušavanje javnog reda i mira. I shodno tome, bilo je osnovano očekivanje da se donese precizan plan postupanja, angažovanje dovoljnog broja službenika sposobnih da obave, kako se to kaže, službene radnje.&nbsp; <h2>NESHVATLJIVI PROPUSTI&nbsp;</h2> Izvor Portala ETV iz bezbjednosnog sektora naglašava da je, u skladu sa situacijom, morala biti angažovana Interventna jedinica Odjeljenja bezbjednosti Berana, a ukoliko bi bilo potrebno i Posebna ili Specijalna jedinica polcije s obzirom da lokalna ili nije htjela, ili nije imala kapacitete da sprovede zakon i obavi službene radnje. Naš sagovornik dalje tvrdi da je za ovakve skupove koji su bezbjednosno rizični i koji mogu izazvati nacionalnu, građansku i vjersku netrpeljivosti i za koje se, na osnovu strukture učesnika može pretpostaviti da može doći do nasilja, izvršenja prekršaja i krivičnih djela, obavezna takozvana planska postavka službe. Ne treba biti eskpert: izostalo je profesionalno postupanje dvojice rukovodilaca, kao što nije bilo adekvatne reakcije čelnika Uprave policije Lazara Šćepanovića.&nbsp; -Policija mora biti postavljena na licu mjesta prije učesnika skupa kako bi preventivo kontrolisala situaciju. Obavezno je operativno pokrivanje užeg i šireg područja mjesta događaja, što je zadatak inspektora kriminalističke policije i operativaca ANB. Obavezo je prisustvo saobraćajne policije na svim pravcima koje vodi prema mjestu dešavanja kako bi kontrolisali vozila - kazao je sagovornik Portala ETV sa višedecenijskim iskustvom u bezbjednosnom sektoru. Prema njegovim riječima, na licu mjesta trebalo je da bude najmanje 20 pripadnika Intereventne jedinice i drugih službenika redovnog, uniformisanog sastava Odjeljenja bezbjednosti Berane i Regionalnog centra Sjever. Obavezno je bilo i snimanje ovog skupa u cilju dokumentovanja prekršaja i krivičnih djela. Takođe, shodno bezbjednosnoj procjeni u rezervi je trebalo da budu pripadnici PJP i SJP u slučaju da redovni sastav nije u mogućnosti da obavi zadatke. I na kraju, dodaje naš sagovornik, obavezno je bilo prisustvo Komunalne polcije, Vatrogasne jedinice i službe Hitne pomoći koje se angažuju na zahtjev lokalne policije. -Neshvatljivo je zašto nijedna od predviđenih stavki, bar se takav utisak mogao steći na osnovu informacija u javnosti, nije ispunjena. Radi se ili o elementarnom neznanju ili o namjeri da se ignorisanjem da podrška održavanju skupa i određenim osobama omogući vršenje krivičnih djela. Posebno je pitanje zašto dvojica prisutnih policajaca nijesu reagovali i zaštitili novinare, zašto nije spriječeno nasilje i zašto napadači nijesu odmah lišeni slobode zbog više krivičnih djela i prekršaja – kazao je sagovornik. <h2>,,KONTROLA ŠTETE“&nbsp;</h2> Naknadna hapšenja počinilaca, ljudi koji su praktično oteli fotoreportera Pobjede i Rojtersa, iskusnog profesionalca Steva Vasiljevića, potom ga maltretirali gotovo pun sat u šatoru – samo je Šćepanovićevo bježanje od istine, pokušaj prikrivanje nastale štete.&nbsp; Jer, ne treba zaboraviti: Stevo Vasiljević, Boris Pejović i Balša Rudović danas su živi, zahvaljujući reakciji par prisebnih ljudi iz četničke ekipe koja je slavila Pavla Đurišića, a uprkos crnogorskoj policiji, koja nije reagovala! To je zastrašujuća istina koja bi morala da proizvede posljedice: ne ostavke ili naknadnu pamet, već smjene odgovornih za to što je zakazao crnogorski bezbjednosni sektor.&nbsp; Da Crna Gora ima odgovornu Vladu, premijer Milojko Spajić, osim bljutavih saopštenja o ,,nedopustivom napadu na novinare“, morao bi da posegne za smjenama odgovornih za državnu sramotu u selu Gornje Zaostro. A valjalo bi, konačno, da predsjednik Vlade i lider Pokreta Evropa sad javno objasni – da li je, kada je govorio o ,,neodgovornim sveštenim licima“ mislio na svog rođaka Metodija Ostojića?&nbsp; Očigledno je previše pitanja na koje nema odgovora o događaju u selu Gornje Zaostro. Tačnije: nema zvaničnog odgovora, kao što nema ljudskog osjećaja za preuzimanje odgovornosti.&nbsp; &nbsp; &nbsp;

Tag: legalizacija-objekata