Nacrt novog Zakona o oružju i municiji, koji je predložilo Ministarstvo unutrašnjih poslova, a koji je na javnoj raspravi do 24. februara izuzetno je loš, čak i katastrofalan, ocijenio je advokat Marko Ivanović, ovlašćen od 1.000 lovaca iz Crne Gore i Lovačke organizacije „Dr Zoran Kesler“ iz Nikšića koja okuplja oko 600 članova da ih zastupa u javnoj raspravi ukazujući da se njime flagrantno krši Ustav, brojni zakoni, ali i evropske direktive.
Ivanović, za Portal ETV, tvrdi da su pojedine odredbe Nacrta suprotne ili Ustavu Crne Gore, zakonima o krivičnom postupku, o upravnom postupku i o divljači i lovstvu, te da je više njih u direktnoj suprotnosti sa Direktivom (EU) Evropskog parlamenta i vijeća 2021/555 o nadzoru nabavke i posjedovanja oružja od 24.03.2021. godine, a na koju se predlagač poziva kao na navodni osnov za donošenje zakona.&nbsp;
- Nacrt je u suprotnosti i sa zakonodavstvom zemalja Evropske unije, kojoj Crna Gora navodno teži, ali i regiona. Ukoliko takve odredbe zakona ostanu u konačnom tekstu, bićemo prinuđeni da o tome obavijestimo ključne evropske partnere Crne Gore, s obzirom da država uvodi određene norme koje ne postoje nigdje u EU. Naprotiv – suprotne su Direktivi EU, zakonodavstvima članica EU, praksi i zdravorazumskoj logici – kaže Ivanović.&nbsp;
<h2>Nesposobnost države</h2>
Prema njegovim riječima, nesposobnost države da zdravstveno, institucionalno i na bilo koji drugi način vodi računa i nadzire ljude sa određenim psihičkim smetnjama ili problemima, kao što je to bio slučaj sa tragedijom na Cetinju, pokušava se nadomjestiti neustavnim i nezakonitim odredbama zakona koje ni na koji način ne mogu povećati bezbjednost države i njenih građana.
- Nesposobnost države da ih prije svega zdravstveno zbrine, smjesti i zadrži u psihijatrijskim ustanovama u slučaju potrebe, te da ih na neki način prati i pruža im pomoć i podršku dok su van institucija, nesposobnost primjene izrečenih mjera nadzora, kao i nesposobnost države da se obračuna sa problemom velikog broja nelegalnih komada oružja, nesposobnost države da vrši nadzor i kontrolu nad počiniocima krivičnih djela i licima koja zaista pokazuju sklonost ka nasilju, agresiji i vršenju krivičnih djela pokušava se navodno riješiti neustavnim i nezakonitim odredbama zakona koje ni na koji način ne mogu povećati bezbjednost države i građana. Uvodi se samo neustavan i nezakonit obračun sa vlasnicima legalnog oružja – lovcima, sportskim strijelcima i ostalima. A, građani koji u životu nijesu ni mrava zgazili se praktično onemogućavaju da posjeduju oružje zbog lične bezbjednosti i zaštite svojih porodica – navodi Ivanović.&nbsp;
Prema njegovim riječima u pitanju je klasična zamjena teza, a očigledna intencija predlagača je da po svaku cijenu razoruža vlasnike legalnog oružja, prije svega lovce.
- U javnosti se stvara pogrešna percepcija o lovcima kao nekim poremećenim osobama koje uživaju u ubijanju životinja. Međutim, gubi se iz vida da se lovstvo ne svodi na puko ubijanje divljih životinja iz zabave. U svakoj uređenoj državi, pa još uvijek i kod nas, lovstvo je uvijek bila zakonom propisana i uređena djelatnost od opšteg interesa. Zakonom o divljači i lovstvu je propisano da gazdovanje sa divljači obuhvata uzgoj, zaštitu, lov i korišćenje divljači i njenih djelova, te da je lovstvo, kao djelatnost organizovanog gazdovanja sa divljači, u javnom interesu. Nadalje, propisano je da divljač u Crnoj Gori uživa posebnu zaštitu, te da država materijalno pomaže zaštitu i unapređivanje divljači i lovstva. Organizovano gazdovanje sa divljači obuhvata i organizovanje lova i racionalnog korišćenja divljači i intervencije u populaciji divljači zbog privrednih, veterinarsko-sanitarnih, zdravstvenih i drugih opravdanih razloga. Shodno čl. 10 navedenog zakona, lovac je lice koje ima položeni lovački ispit, lovnu dozvolu i lovnu kartu i obavlja osnovne zadatke lova: uzgoj, zaštitu, lov i korišćenje divljači i njenih djelova uz poštovanje lovačkih običaja i etike – navodi Ivanović.
<h2>Sporna rješenja</h2>
On ukazuje na nekoliko spornih rješenja u novom zakonu poput odredbe koja će omogućiti policijskim službenicima da bez sudskog naloga pretresaju stanove građana.
Nacrtom zakona je propisano da policijski službenik u slučaju sumnje može provjeriti postojanje uslova za bezbjedan smještaj i čuvanje oružja „neposrednim opažanjem u stambenom prostoru po mjestu prebivališta ili boravišta podnosioca zahtjeva ili drugom prostoru gdje se oružje drži, a da je podnosilac zahtjeva dužan da mu omogući ulazak u prostor u kojem se oružje drži,o čemu policijski službenik sačinjava zapisnik koji dostavlja Ministarstvu.&nbsp;
Dodatno, zakonom je predviđeno da učestalost ovakvih kontrola &nbsp;zavisi od broja i kategorije oružja koje vlasnik oružja ima registrovano na svoje ime.&nbsp;
&nbsp;- Ovakvom odredbom se direktno krši jedno od osnovnih ljudskih prava propisanih čl. 41 Ustava Crne Gore da je stan nepovrediv. Niko ne može bez odluke suda ući u stan ili druge prostorije protiv volje njegovog držaoca i u njima vršiti pretres. Pretres se obavlja u prisustvu dva svjedoka. Službeno lice može ući u tuđi stan ili druge prostorije i bez odluke suda i vršiti pretres bez prisustva svjedoka, samo ako je to neophodno radi sprečavanja krivičnog djela, neposrednog hvatanja učinioca krivičnog djela ili radi spašavanja ljudi i imovine. Osim toga, ovo je direktno kršenje i odredaba Zakonika o krivičnom postupku, kojima je detaljno propisan postupak ulaska u tuđe prostorije i pretresanja, a na ovaj način se na mala vrata pokušava uvesti neustavan i nezakonit presedan da policijski službenik ili neko iz MUP-a, može bez naredbe o pretresanju sudije za istragu, upada u tuđe stanove i kuće, a da je vlasnik dužan to da mu omogući – navodi Ivanović. &nbsp;
On ističe i da je rješenje o učestalosti kontrola neprecizno, te da nije jasno na koji način i u kom obimu bi broj i kategorija oružja na to uticala, ko bi o tome odlučivao, što ukazuje na mogućnosti velikih zloupotreba od policijskih službenika.
Prema mišljenju advokata Ivanovića problematično je i rješenje koje se odnosi na način kako se ustanovljavaju eventualne smetnje za posjedovanje oružja.
- I dosadašnja primjena ovih odredbi u praksi je bila sporna. S obzirom na intenciju zakonodavca, jasno je da će u budućnosti policijski službenici da vrše još veće zloupotrebe prilikom primjene ove norme. Posebno je sporan, neodređen i neprecizan termin okolnosti koje ukazuju na „uživanje alkohola“, odnosno česte konstatacije ovlašćenih policijskih službenika, u praksi, da je određeno lice „sklono češćem i prekomjernom konzumiranju alkohola“. Ovo je sporno jer policajci nemaju stručna znanja i vještine kako bi tako nešto ustanovili jer nijesu specijalizovani psiholozi niti psihijatri, niti su završili medicinu. Policajci olako u službenim zabilješkama su i do sada davali kvalifikacije da je određeno lice „sklono prekomjernom konzumiranju alkohola“ zato što je npr., jednom ili dva puta u životu, i to mnogo godina ranije, bilo zaustavljeno kako upravlja motornim vozilom sa neznatnom količinom alkohola u krvi od npr 0,5 ili 0,6 promila. Na takvim službenim zabilješkama se u praksi zasnivaju rješenja o odbijanju mnogih zahtjeva za izdavanje odobrenja za oružje, odnosno se oduzima oružje koje je ranije izdato, iako su npr. iste te okolnosti postojale i kada je izdata dozvola. Smatramo da provjera činjenica u ovom dijelu ne smije biti diskreciono pravo policijskih službenika, a da se odluka o zahtjevu podnosioca nikako ne smije zasnivati na mišljenju policijskih službenika o nečijim sklonostima – navodi Ivanović.&nbsp;
Prema njegovom mišljenju, potrebno je jasno propisati da u slučaju potrebe procjene nečije sklonosti ka češćem i pretjeranom konzumiranju alkohola, službena zabilješka mora posjedovati i konkretan nalaz i mišljenje ljekara određene specijalnosti, odnosno mišljenje ljekarske komisije nakon pregleda podnosioca prijedloga sa detaljnim obrazloženjem.&nbsp;
- Takođe, poremećeni porodični odnosi, agresivno ponašanje niti sukobi sa okolinom, ukoliko nijesu potkrijepljeni pravosnažnim krivičnim presudama ili prekršajnim rješenjima, ne mogu se tumačiti na osnovu prikupljenih operativnih podataka, jer to ostavlja veliki prostor za zloupotrebu od strane policijskih službenika. Smatramo da bi jedini validan dokaz za ovakve navode bila prikupljena obavještenja – izjave lica o sukobu i poremećenim odnosima s određenim licem. To obavještenje – izjava se mora priložiti uz službenu zabilješku policajca, kada se njom na osnovu operativnih podataka tvrdi da je određeno lice agresivnog ponašanja, ima sukobe sa okolinom ili u porodici. Ovakve odredbe, a posebno praksa, su u suprotnopsti sa Direktivom EU vezanom za kontrolu i nadzor nad oružjem. Konačno, ako već policijski službenici uopšte treba da daju svoja „mišljenja“ o tome kakav je neko kao ličnost i čemu je sklon, a na takvim mišljenjima se često zasnivaju odluke o neizdavanju odobrenja za nabavku oružja i odluke o oduzimanju oružja za koje je prethodno već izdato odobrenje, smatramo da bi se u najmanju ruku moralo propisati da to može raditi samo posebna kategorija posebno obučenih policijskih službenika, zajedno sa komisijom ljekara ili vještaka određene struke – psihologom i neuropsihijatrom, kako bi takvo mišljenje bilo validno – navodi Ivanović. &nbsp;
On ocjenjuje kao problematično rješenje i centralizaciju ljekarskih komisija u samo jednu - pri Ministarstvu zdravlja u Podgorici, te izuzimanje Domova zdravlja i drugih ljekarskih ustanova iz te procedure, kao i oduzimanje posla privatnim ustanovama.&nbsp;
- Pri tom, sasvim sigurno je da Ministarstvo zdravlja nema kapacitete da odlučuje o cijeloj Crnoj Gori, te da samo jedna grupica ljekara odlučuje o sposobnostima svih ljudi za držanje oružja, a da se stranke u tom smislu nemaju kome žaliti. Po meni, morala bi se uvesti dvostepenost, pa da eventualno Komisija Ministarstva zdravlja bude drugostepena. Veoma je sporno da se uopšte Zakonom o oružju uvodi nova ljekarska komisija u naš sistem, jer se takvim odredbama mogu baviti samo zakoni iz oblasti zdravstvene zaštite – kaže Ivanović.&nbsp;
Prema njegovom mišljenju, sporno je i što se kao jedina ovlašćena organizacija za ososobljavanje za rukovanje oružjem proglašava Policijska akademija u Danilovgradu koja, kako kaže, nema kapaciteta za taj posao na nivou cijele Crne Gore, niti ima dovoljno obučenih ljudi.
- Opšte je poznata činjenica da su se upravo brojni pripadnici Policijske akademije obučavali i da se obučavaju za pucanje upravo kod Lovačkih društava, Lovačkog saveza i Saveza praktičnog streljaštva, u čijim redovima ima mnogo više obučenih ljudi za taj posao nego u Policijskoj akademiji. Time se, bez opravdanog razloga, smanjuje budući nivo obučenosti ljudi za korišćenje oružja, a i otimaju prihodi brojnih organizacija koje se time uspješno bave – zakljućio je Ivanović.

Duško Mihailović

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Ivanović: Nacrt Zakona o oružju u suprotnosti sa Ustavom, drugim zakonima i evropskim direktivama

Portal ETV nije dobio odgovor od rukovodioca Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Duška Milanovića zašto tužilac Marko Ivanović do danas nije postupio u predmetu po prijavi dvadesetšestogodišnje Podgoričanke koju je podnijela krajem decembra prošle godine zbog nasilja u porodici kojem je izložena od supruga s kojim je u brakorazvodnoj parnici. Prema podacima žrtve nasilja i njene advokatice Andree Adžić ovaj tužilac nije sproveo nijednu radnju u ovom predmetu, iako crnogorsko zakonodavstvo, obavezujuće uputstvo vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića, te Istanbulska konvencija nalažu hitno postupanje u ovakvim slučajevima, a pogotovo pri činjenici da se radi o takozvanom povratniku. - Povodom Vaših pitanja, obavještavamo vas da je postupajući državni tužilac, dana 23.01.2025.godine, odbacio krivičnu prijavu D.F., od 15.01.2025.godine, protiv F.F., zbog produženog krivičnog djela nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici i krivičnog djela proganjanje. Takođe vas obavještavamo da je istog dana postupajući državni tužilac podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv F.F., zbog dva prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici - piše u odgovorima na pitanja koja smo uputili Milanoviću. Dodaju da je „istina da se advokatica A.A., obratila dana 17.01.2025.godine, rukovodiocu, sa zahtjevom za hitno postupanje po prijavama D.F“. - Rukovodilac je istog dana zahtijevao od postupajućeg državnog tužioca dostavljanje izjašnjenja o njegovom postupanju u predmetnom slučaju. Nakon pribavljenog izjašnjenja, rukovodilac je putem mejla, dana 22. januara 2025. godine, obavijestio advokaticu A. A. da će odluka u predmetu biti donijeta u najkraćem mogućem roku - piše u odgovorima dostavljenim Portalu ETV iz Osnovnog tužilaštva u Podgorici. Milanović nije odgovorio na naše pitanje da li je informisan zašto tužilac Ivanović još nije postupio u predmetu za porodično nasilje, koji bi trebalo da budu hitni, da li u slučajevima kada se radi o povratnicima postupanje treba da bude urgentno. Nijesmo dobili odgovor ni na pitanje da li su tužioci upoznati sa Instanbulskom konvencijom, te da li, prema njegvom mišljenju treba organizovati obuke za tužioce o postupanju u slučajevima nasilja u porodici, nasilja nad ženama i djecom, nasilja prema LGBTIQ osobama?  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250127220152_7cedc015d5dbfbbe13019d0f87796438b1f578a33eeb6dd063792465d23d2254.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250127220152_7cedc015d5dbfbbe13019d0f87796438b1f578a33eeb6dd063792465d23d2254" data-rendition-name="original" width="727" height="698" loading="lazy" alt="Istanbulska konvencija"><figcaption>Ilustracija, Istanbulska konvencija</figcaption></figure>  Portal ETV juče je objavio priču mlade Podgoričanke koja je poslije godina nasilja kojem je izlagao njen suprug, fizičkog i psihičkog, odlučila da izađe iz te bračne zajednice, ali i da ga prijavi institucijama, jer je i dalje proganja, prijeti njoj i njenoj porodici da će ih pobiti, a u septembru je u njenoj roditeljskopj kući i fizički nasrnuo na nju. - ...saglasna sam da ovu izjavu vaša televizija i portal koriste, kako bih objelodanila svoju tužnu i potresnu priču i upoznala javnost sa postupanjem tužioca Marka Ivanovića, kod kojeg sam prijavila već 4 sedmice prijetnje ubistvom, a isti nije reagovao već i dan danas nema nikakvog postupanja - napisala je ona u dopisu dostavljenom Portalu ETV. Objašnjava kako je njena majka, „vidjevši sve ovo“ prijavila „slučaj i on je bio lišen 72h slobode“. - Ipak, danas 24. 01. ga je sudija Rade Ćetković pusti da se brani sa slobode čime sam shvatila da mene država ne štiti uprkos tome što me država već saslušala više puta i sve sam to rekla i pokazala slike da me tukao stalno - napisala je ona. Ova mlada Podgoričanka, kako smo objavili, majka je dvogodišnjeg dječaka, a nasilje od supruga s kojim se razvodi trpi još od vremena kada je bila trudna. U više navrata ga je prijavljivala policiji, ali je, kako priznaje, povlačila prijave i nastavljala život sa njim, a on je, pisali smo juče, nastavljao da je tuče, vrijeđa i prijeti joj da će je ubiti. Od kada se vratila u roditeljsku kuću na meti su mu i njeni roditelji i sestra. Vrijeđa ih i prijeti im. Advokatica Andrea Adžić kazala je Portalu ETV da je njena klijentkinja ranije „zbog konstantnog straha, često povlačila prijave, a nasilnik je koristio priliku da je dodatno izoluje od porodice, zabranjujući joj svaki kontakt i prijeteći njoj i njenim bližnjima“. - Ova porodica je preživjela brojne situacije u kojima je nasilnik prijetio, pa čak i fizički napadao njenog oca. Međutim, većina prijava završila je „u fioci“, što ukazuje na ozbiljne propuste institucija - upozorila je Adžić. Očekuje da sada, kada je ponovo smogla hrabrost da se pojavi u policiji i da podnese krivičnu prijavu, njena klijentkinja dobije institucionalnu podršku, a ne ćutanje kojem je izložena od tužioca Ivanovića. - Ovo nije samo njen problem - ovo je društveni problem. Pozivam nadležne institucije da hitno preduzmu sve zakonske mjere kako bi se obezbijedila sigurnost žrtve i njene porodice. Posebno apelujem na efikasno i odgovorno postupanje tužilaštva, jer svaki dan odlaganja dodatno ugrožava žrtve - poručila je Adžić. Objavili smo da je vrhovni državni tužilac Milorad Marković u oktobru prošle godine dostavio višim i osnovnim državnim tužilaštvima obavezujuće Uputstvo za postupanje u slučajevima nasilja u porodici ili u porodičnoj zajednici. Između ostalog, Uputstvo propisuje da postupajući tužioci hitno saslušaju žrtvu nasilja, bez njenog prethodnog saslušanja u policiji, ukoliko je to moguće. Advokatica Adžić kaže za Portal ETV da tužilac Ivanović, iako je njena klijentkinja prijavu podnijela još kraje decembra prošle godine, još nije uzeo izjavu od nje. Obavezujućim uputstvom propisano je i da se pribave podaci o procjeni rizika za žrtvu, ranijim prijavama nasilja, uključujući i one događaje koji nisu prijavljeni, kao i podaci o svim prethodno izrečenim zaštitnim mjerama, podnijetim prijavama, krivičnoj i prekršajnoj evidenciji za osumnjičenog. Tužioci su obavezni i da pribave podatke da li je dijete prisustvovalo nasilju, kao i da žrtvu ili njenog zakonskog zastupnika informišu o preduzetim radnjama.

Kaćuša Krsmanović

Milanović ne saopštava zašto tužilac Ivanović odugovlači postupak u predmetu nasilja u porodici

Tražimo maksimalnu kaznu za dva muškarca koja su sinoć provocirala okupljene građane tokom blokade saobraćaja na Kruševom ždrijelu, na način što su pokazivali tri prsta i fotografisali se, u suprotnom ćemo podnijeti privatnu tužbu - kazala je za Portal ETV Ivana Pajović koja je u ime građana Cetinja i nevladine organizacije Centar za građanska prava i građana podnijela krivičnu prijavu protiv njih.
Državljanin Srbije čiji identitet još nije poznat i Miloš Cicmil su tokom dvosatne blokade koju mjesecima organizuju rodbina i prijatelji dvadeset troje ubijenih u dva masakra koja su se na Cetinju dogodila izašli iz automobila u koloni. Tada je državljanin Srbije prišao okupljenim članovima jedne od porodica koje su izgubile svoje najdraže i podigao tri prsta, dok ga je Cicmil fotografisao.
Okupljeni građani su burno reagovali na ovu provokaciju, nakon čega je državljanin Srbije pobjegao i zaključao se u svoj automobil, dok je Cicmil ostao na ulici. Policija je ubrzo zatim uhapsila obojicu.&nbsp;
Njih dvojica su ranije danas privedeni u Sud za prekršaje u Podgorici na saslušanje, nakon čega su izjave dale i Pajović i Vesna Pejović, baba Marka i Mašana i majka Nataše Martinović koji se stradali u masakru na Medovini.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fincident-na-krusevom-zdrijelu-prisli-i-pokazivali-tri-prsta-porodicama-zrtava-cetinjskih-masakara&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Pajović je za Portal ETV, nakon davanja izjave, kazala da će u zavisnosti od visine kazne odrediti se prema tome da li će podnijeti privatnu tužbu, odnosno to će zavisti od toga da li će biti zadovoljni presudom i da li će ona biti opomena za društvo.
Pred Sudom za prekršaje kazala je da je bila na protestu na Kruševom ždrijelu da pruži podršku sugrađanima, te da su građani svi krenuli da uhvate dva muškarca koji su se fotografisali sa tri podignuta prsta, ali je jedan od njih pobjegao. Jedan od njih je, prema njenim riječima, iz Srbije.
Sugrađani su, kako ističe, uspjeli da ga stignu, a ponosna je što je spriječena eskslacija.
- Izvinjenje ne prihvatamo. To njihovo pokajanje je jedino zbog visine kazne - rekla je Pajović.
Ističe da su ih sreli danas ispred zgrade Suda za prekršaje, te da im nijesu prišli da se izvine, da kažu da se desilo, ali da nijesu imali namjeru da provociraju.
Pajović dodaje da imaju sumnje da su ova dva muškarca poslata da provociraju.
Istakla je pred sudom da na društvenim mrežama postoji negativna kampanja za Cetinje i blokadu koja se organizuje zbog dva masovna ubistva koja su zadesila Prijestonicu.
- Nismo smjeli da dozvolimo da to završi na društvene mreže - navela je Pajović.
Morala je, kako dodaje, da naglasi da su Cetinje satanizovali govorom mržnje, da je Cetinje za svakog otvorilo vrata, te da može da diže koliko god hoće prsta.
- Bilo mu je jasno da ne može da ponizi nijednu Crnogorku, a kamoli Crnogorca - navela je Pajović.
Ovakvi primjeri, prema njenim riječima, ne mogu proći, te da će građani koji organizuju proteste na Kruševom ždrijelu ubrzo izaći u javnost sa saopštenjem da se ne dolazi da se provocira.
- Meni se nije izjašnjavao. Vesni Pejović je rekao da nije tačno da mu je bila u pozadini. Priznao je da je dizao tri prsta jer je Srbin. Veliko je Cetinje, a da ne dođe tu da provocira ljude koji su od velike muke na ulici. Sve i da nije znao - mogao je da pita zbog čega je zastoj - kazala je Pajović.
Dodaje da ga je Pejović upitala kad je pokazao tri prsta misli li na njeno troje ukopanih, na što je on odgovorio: "Živjela Srbija".
Ističe i da bi zbog samog povoda blokada bilo prirodno da postoji empatija, dodajući da ima više njih koji su osjećali sažaljenje za tragedije u drugim državama, jer to je, kako ističe, naše čojstvo - da pazimo druge od sebe.
J. B.&nbsp;

Pajović: Tražimo maksimalnu kaznu za dva muškarca koja su provocirala okupljene tokom blokade na Kruševom ždrijelu

Aviokompanije su morale da otkažu 40 odsto svojih letova do kraja dana na pariskom aerodromu Orli, zbog prekida rada kontrole leta, saopštila je francuska Uprava civilnog vazduhoplovstva.
- Poslije kvara u sistemima kontrole vazdušnog saobraćaja na kuli Orli danas poslije podne uvedena je posebna kontrola vazdušnog saobraćaja, zbog čega je došlo do velikog smanjenja broja letova - navela je uprava.
Dodaje se da je zatraženo od aviokompanija da smanje svoje rasporede letova za 40 odsto na aerodromu Orli do kraja dana.
Drugi detalji nisu saopšteni.

Kvar sistema kontrole leta na pariskom aerodromu Orli, smanjen broj letova

Vozač Red Bula Maks Ferstapen pobjednik je Velike nagrade Emilije Romanje, sedme trke ovogodišnjeg šampionata Formule 1.
Zvanični šampion do pobjede, druge ove sezone, došao je u vremenu sat, 31 minut, 33 sekunde i 19,9 stotinki.
Slavio je u jubilarnoj 400. trci austrijskog tima u Formuli 1.
Najbliži Ferstapenu bio je Lando Noris u Meklarenu, koji je imao šest sekundi zaostatka u cilju.
Pobjedničko postolje kompletirao je njegov timski kolega Oskar Pjastri.
Kao četvrtoplasirani završio je Luis Hamilton u Ferariju, peti je bio vozač Vilijamsa Aleksander Albon, a šesti Šarl Lekler u Ferariju.
Bodove su još osvojili Džordž Rasel u Mercedesu, Karlos Sains junior u Vilijamsu, Isak Hađar iz RB tima i drugi vozač Red Bula Juki Cunoda.
Pjastri je na čelu generalnog plasmana aa 146 bodova i ima 13 više od Norisa.
Ferstapen je treći sa 124 boda.
Šampionat Formule 1 biće nastavljen naredne sedmice trkom za Veliku nagradu Monaka.

Ferstapen najbolji u Imoli

Rukometašice OTP Group Budućnost pobjednice su Kupa Crne Gore.
Izabranice Bojane Popović savladale su danas u Bemaks areni, u finalnom meču, Levaleu 2010 rezultatom 35:16.
To je podgoričkom timu 19. trofej pobjednika Kupa Crne Gore, a kada se računaju i trofeji osvojeni u periodu postojanja SFRJ, Jugoslavije i Državne zajednice Srbija i Crna Gora, najboljem crnogorskom klubu to je 30. trofej osvajača Kupa.
Trofej kapitenki OTP Group Budućnost Ivoni Pavićević uručio je predsjednik Rukometnog saveza Crne Gore Petar Kapisoda.
Najbolji crnogorski tim od starta je krenuo silovito, pa je u 12. minutu vodio 8:0, nakon što je pogodila Dunja Radević.
Levalea 2010 je prvi gol postigla na isteku 12. minuta, pa je do kraja meča jedina dilema bila konačna razlika.
Najefikasnije u pobjedničkom timu bile su Dunja Radević sa šest, dok su po gol manje postigle Jelena Vukčević i Maša Kuzmanović.
U ekipi Levalea 2010 najbolja je bila Andrea Dragnić koja je šest puta zatresla mrežu rivala.

Budućnost nastavila dominaciju

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?