Međunarodni dan Roma, kada se slavi istorija, kultura, identitet, jezik i doprinos romskog naroda obilježen je juče. To je prilika i da se skrene pažnja na položaj Roma kojih je iz godine u godinu sve manje u Crnoj Gori, ali i da se ispričaju priče o onima koji su, zahvaljujući podršci, uspjeli da se aktivno uključe u društvo i prevaziđu sve prepreke.&nbsp;
Sarajki Sejdović se život promijenio kada je dobila posao higijeničarke. Za nju ovaj posao znači bezbrižni život.
- Već radim tri mjeseca, to mi mnogo znači da kao majka budem jaka za svoju djecu i porodicu. Dok nisam radila, mučila sam se razmišljajući kako da zaradi pet, šest, deset eura. Išla sam u prodavnicu da pozajmljujem namirnice za djecu - kazala je Sejdović za Televiziju E.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Freel%2FDIMe8z8IUzg%2F%3Figsh%3DaHA0cTk0c2VyOTk0&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Vrijedne ruke stižu sve, a ljubav prema petoro djece motiv su za Sejdović da nikad ne odustane.
- Otkad sam počela da radim srećna sam jer znam da djeci ne fali ništa. Dosta su se mučili, ponekad nijesmo imali što da jedemo - kazala je ona.
Posvećenost i pozitivna energija Sarajku čine omiljenom među zaposlenima. Tako kaže i njena koleginica Vesna Kontić koja je prva dočekala Sarajku na radnom mjestu.
- Sarajka je predivna koleginica. Odlično se slažemo, jedna drugoj pomažemo. To je koleginica kakvu bi svako poželio - kazala je Vesna za TV E.
Posao je Sarajki Sejdović omogućio da školuje dvije kćerke. Kako kaže, bilo je mnogo odricanja.
- Autobuske karte su mnogo skupe. Prije sam ih za dvije kćerke mjesečno plaćala 50 eura. Kad je sin počeo u školu u Podgorici nisam bila u mogućnosti da mu plaćam kartu. Nakon toga je rekao da ne želi da me muči, već da će odustati od škole i početi da radi. Poručio je sestrama da one treba da se školuju, a on da treba da se snalazi - kazala je Sarajka.
Da pravo na obazovanje treba da imaju sva djeca podsjećaju i iz organizacije Help Montenegro. Pozivaju nadležne da kreiraju bolje mehanizme socio-ekonomske politike kako bi sva djeca imala jednake šanse.
- Moramo dosta da radimo. Još je dosta zadataka pred svima nama, ali nadam se da ćemo u postupku planiranja strategije za socijalnu inkluziju za period 2025-2030 sve ono što smo prepoznali kao probleme u prethodnom periodu na to se fokusirati. Posebno bih pozvala institucije da rade na procesu obrazovanja, osnaživanje zajednice kroz obrazovanje na svim nivoima i u svim generacijama i obezbjeđivanje zapošljavanja na tržištu rada u Crnoj Gori - kazala je za TV E direktorica HELP-a Dijana Anđelić.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 660px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 63%; padding-top: 284px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fwww.instagram.com%2Freel%2FDIMfdTdIhpU%2F%3Figsh%3DcGQ3bm80bHl5ZG4y&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Za učenje nikada nije kasno. Dokaz je Sarajka koja je zahvaljujući HELP-u i drugim organizacijama naučila da govori crnogorski jezik.
- Bilo mi je baš teško, neke stvari nisam umjela da kažem. Zvala sam Dijanu koja mi je dala dosta savjeta - kazala je Sarajka.
Sve se može kad se hoće - poruka je kojom se Sarajka vodi kroz život, a koju često dijeli sa drugima.
- Komšinica mi je kazala da bi željela da radi. Ja sam razgovarala sa šefom koji ju je pozvao na razgovor i danas ona ima posao - rekla je Sarajka.
Sarajka je sinonim za borbu, samostalnost, uspjeh i humanost. Žena velikog srca koja sebi postavlja nove ciljeve i zadatke. Sljedeći je da položi vozački ispit.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Romkinja koja ne poznaje prepreke: Sarajka Sejdović sinonim za borbu, samostalnost, uspjeh i humanost

Srž problema je anticiganizam, koji je najprihvatljiviji oblik diskriminacije u crnogorskom društvu. Anticiganizam se posmatra kao pitanje koje se podrazumijeva, ali ne pitanje koje treba da se rješava - ocijenila je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, direktorica Centra za demokratiju i ljudska prava Nevenka Vuksanović povodom obilježavanja Međunarodnog dana Roma.
Ovaj dan, koji se obilježava 8. aprila, ujedno je i dan proslave romske kulture i podizanja svijesti o problemu sa kojika se Romi suočavaju.
Država Crna Gora se u prethodne dvije, tri decenije, kaže Vuksanović, definitivno inkluzivnije bavila pitanjem romske i egipćanske zajednice i postavila neke zakonske temelje.
- Država je donosila strateška dokumenta koja su usmjeravala kako energiju, tako i budžet u realizaciju određenih aktivnosti i projekata koji su nesumnjivo doprinijeli napretku ove zajednice. To su u pitanju mali, ali vrlo značajni pomaci. Na lokalnom nivou bi još dosta toga moglo biti urađeno. Ta konekcija između opštinskih napora i nalora državnih nije u potpunom skladu i u narednom periodu valjalo bi da opštine imaju mnogo bolju energiju i napor usmjerenu ka konkretnim projektima - poručila je Vuksanović.
Smatra da smo donekle tolerantniji kao društvo.
- Istraživanje CEDEM-a o etničkoj distanci od prošle godine, a biće realizovano i ove godine u maju, ipak pokazuje da se etnička distanca u našem društvu smanjuje i smanjuje se i prema ovoj zajednici, ali se mora konstatovati da je ona i dalje u najvećem procentu prema egipćanskoj i romskoj zajednici i iznosi oko nekih 40 odsto. Mi smo i dalje kao društvo na poziciji da ne bismo da imamo supružnika iz ove zajednice, da ne bismo nužno da ih imamo u komšiluku, da imamo prijateljske i kumovske odnose, tu vrstu otvorenosti mi nemamo - ističe Vuksanović.&nbsp;
Kad se govori o napretku romske i egipćanske zajednice tu je, kako navodi, nekoliko parametara koje treba pratiti, uključujući zdravstvo.
- Diskriminacija, odnos etničke distance i nešto što se zove anticiganizam, što je evropski strateški okvir uveo u svoje članove, a na svu sreću onda je uvela i Crna Gora, je oblik duboko ukorijenjene predrasude po difoltu prema romskoj i egipćanskoj zajednici. Prati se i pitanje obrazovanja, stanovanja, zapošljavanja, parametri siromaštva koji su i dalje najveći u ovoj zajednici, pravnog statusa, socijalne, zdravstvene zaštite i prava djece, pitanje prosjačenja koje je i dalje aktuelno - precizirala je Vuksanović.&nbsp;
U svim ovim segmentima je, kako dodaje, donekle došlo do pomaka u nekim oblastima mnogo više nego li u drugim.
- Možemo da se pohvalimo da obrazovanje definitivno uključuje mnogo više romske i egipćanske djece nego prije deset godina. Donekle se smanjila stopa dječjih brakova, ali je to pitanje i dalje visoko na agendi. Stopa zapošljavanja je donekle veća, ali to ne znači da smo mi došli blizu iskorjenjivanja ovih problema - istakla je Vuksanović.
Raznim projektima i djelovanjem državnih institucija u prethodnih nekoliko decenija, djelovanjem izrazito jakog civilnog sektora, posebno onih organizacija pod vodstvom ljudi koji su iz romske i egipćanske zajednice, napravio se pomak i dosta se toga pomjerilo.
- Prvenstveno se postavilo kao pitanje šta je anticiganizam. To se uvuklo kako u škole, tako u sudstvo i tužilaštvo, a to su sve važne institucije koje treba da budu prve instance u rasvjetljavanju situacija govora mržnje, oblika nasilja, pa vršnjačkog nasilja unutar škole, ali u najširem smislu to je definitivno pitanje pravovaljane inkluzije, koja neće ići ka asimilaciji, već će ići ka tome da se napravi valjana inkluzija romskog i egipćanskog društva. Da li je to u potpunosti moguće ukoliko mi nemamo romski jezik u školama, što je dodatno pitanje, ali smo definitivno kao društvo napravili korak naprijed - zaključila je Vuksanović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DYBhRpiqxCx0&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

500x500

Vuksanović: Anticiganizam srž problema, posmatra se kao pitanje koje se podrazumijeva, a ne koje treba da se rješava

Međunarodni dan Roma je prilika da slavimo bogatstvo kulture, tradicije i istorije romskog naroda, ali i da ukažemo da Romi i Romkinje nemaju jednake šanse u crnogorskom društvu jer se i dalje se suočavaju sa sistemskom diskriminacijom, siromaštvom, kao i otežanim pristupom obrazovanju i zapošljavanju - kazali su iz Centra za građansko obrazovanje.
Istraživanje ove nevladine organizacije iz oktobra 2024. godine, kako podsjećaju, pokazuje da su Romi percipirani kao najdiskriminisanija grupa u Crnoj Gori.
- Prosječna ocjena diskriminacije iznosi 4.20, što je porast u odnosu na 3.77 iz 2023. godine (na skali od 1 do 5). Romi su gotovo nevidljivi u javnom životu Crne Gore - bez političkog zastupanja, institucionalne podrške i prisustva u medijima i javnim debatama - ističu u CGO.
Zato je ovaj dan, kako dodaju, važan podsjetnik da se moramo snažno zalagati za stvarnu inkluziju Roma u sve segmente društva.
- Svi možemo doprinijeti izgradnji solidarnijeg i pravednijeg društva, a nema pravednog društva ako neko ostaje na njegovoj margini - zaključili su u CGO.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fcgocce%2Fstatus%2F1909483339976749315%3Fs%3D12&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

CGO: Romi u Crnoj Gori najdiskriminisaniji, ali ne i zaboravljeni

Međunarodni dan Roma obilježava se svake godine 8. aprila sa ciljem da se skrene pažnja javnosti na probleme i izazove sa kojima se ova zajednica suočava, ali i da se ukaže na njihovu borbu da se u većinskim zajednicama izbore za prava i slobode koje im pripadaju. U Crnoj Gori sve je više primjera da se željom i upornošću može stići daleko, uprkos predrasudama i još vidno prisutnoj diskriminaciji. Kada u septembru turski univerziteti otvore vrata za novu generaciju studenata, mogućnost da bude među njima traži i Podgoričanin Sebastijan Bajra, budući arhitekta, piše Portal Analitika.&nbsp; U Tursku bi mogao otići zahvaljujući ogromnom talentu koji će, nada se, prepoznati Vlada Turske, za čiju školarinu je konkurisao. <h2>Borba sa predrasudama, nesigurnostim i očekivanjima</h2> Put od Konika do Turske, kako kaže ovaj talentovani i, prije svega, uporni mladić, nije bio nimalo lak.&nbsp; Godine školovanje posebno su mu bile izazovne, ali, dodaje, i predivne. - U početku je bilo teško - borba sa predrasudama, sopstvenim nesigurnostima, ali i sa očekivanjima. Ipak, uz trud, upornost i veliku podršku porodice i pojedinih profesora naučio sam da vjerujem u sebe. Ovorili su mi se novi vidici i probudila želja da svojim uspjehom inspirišem i druge mlade Rome da se školuju i bore za svoje snove - rekao je Bajra. Teško je bilo, dodaje, uklopiti se među vršnjake iz većinske zajednice. - Na početku je bilo nerazumijevanja, pa i tihe diskriminacije. Ali kako su me bolje upoznavali, kroz moj rad, trud i ponašanje, uspostavili smo međusobno poštovanje. S vremenom sam stekao prijatelje koji me prihvataju onakvog kakav jesam i to mi je jako važno - ističe Bajra.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250408070440_9fb00ab78d563876b86f1d74d06c86e5c55f3c0f6650f6b4a2c123ea71b5170f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250408070440_9fb00ab78d563876b86f1d74d06c86e5c55f3c0f6650f6b4a2c123ea71b5170f" data-rendition-name="original" width="1032" height="836" loading="lazy" alt="Autorski rad Sebastijana Bajre"> <figcaption>Autorski rad Sebastijana Bajre</figcaption> </figure>  <h2>Umjetnost kao izraz identiteta i motivacija za napredak</h2> Ljubav prema slikarstvu gaji od djetinjstva, a njegovi crteži i slike izlagani su u školi u Romskom centru. - Moj talenat za slikarstvo je prepoznala nastavnica iz osnovne škole Ivana Babić. Ona je ta koja mi je dala vjetar u leđa, promijenila mi je čitav pogled na budućnost i otvorila sva vrata koja su bila zaključena. Pravila bi moje izložbe u školi i tako me motivisala da radim na sebi i učestvujem na takmičenjima i izložbama. Slikarstvo me ispunjava, a kroz njega izražavam i svoju kulturu - opisao je Bajra. Studije arhitekture bile su logičan izbor nakon srednje građevinske škole „Inž. Marko Radević“ u Podgorici, gdje za nekoliko mjeseci treba da maturira. <h2>Arhitektura kao spoj talenta, znanja i inspiracije</h2> Oblast arhitekture je, kako pojašnjava Bajra, široka i omogućava mu da izrazi talenat u punoj mjeri.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250408070440_8e33fe01b3b4231c22992790f797f33ce7c241f035390e16657fa73ff9cea078.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250408070440_8e33fe01b3b4231c22992790f797f33ce7c241f035390e16657fa73ff9cea078" data-rendition-name="original" width="458" height="647" loading="lazy" alt="Autorski rad Sebastijana Bajre"> <figcaption>Autorski rad Sebastijana Bajre</figcaption> </figure>  - Pored iskazivanja talenta nudi ikonstantno učenje nečeg novog i zato je arhitektura ono štomeni treba. Turska me oduvijek inspirisala svojom istorijom, kulturom i prelijepom arhitekturom. Naučio sam turski jezik gledajući serije, a sada želim tamo da studiram i učim od najboljih. Vjerujem da je Turska mjesto gdje mogu da naučim dosta novih stvari i da ostvarim svoj san - kazao je Bajra. <h2>Sve više mladih Roma vjeruje u obrazovanje</h2> Sagovornik Analitike poručuje da se svijest o važnosti obrazovanja se u romskoj zajednici u Crnoj Gori polako mijenja.&nbsp; - Ranije je bilo više nerazumijevanja i sumnje da mi to ne možemo jer smo narod koji je uvjek bio diskriminisan i stariji su rijetko koga poznavali iz naše zajednice ko je završio veliko obrazovanje. Pored toga, nisu ni oni ništa očekivali od nas pa čak i ako završimo neko obrazovanje znali su da nas niko neće zapošljavati na nekim visokim pozicijama. Ali danas sve više porodica prepoznaje važnost obrazovanja. Školovani ljudi su sve češći primjer koji daje nadu, pokazatelji da možemo mnogo više od onoga što se od nas često očekuje. I dalje ima prepreka, ali važno je da budemo prisutni, glasni i stvarno zainteresovani i žedni da to što želimo postignemo - rekao je Bajra.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250408070440_bda7c70180c50eb2d1104cd29251ec1dc8c3cc92eb6ab5f72fae2ff2b920fd25.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250408070440_bda7c70180c50eb2d1104cd29251ec1dc8c3cc92eb6ab5f72fae2ff2b920fd25" data-rendition-name="original" width="500" height="823" loading="lazy" alt="Autorski rad Sebastijana Bajre"> <figcaption>Autorski rad Sebastijana Bajre</figcaption> </figure>  &nbsp;Uspjeh je dostižan, bez obzira na poteškoće Želi, kako dodaje, da bude primjer i da pokaže da obrazovanje nudi rmnoge opcije, da omogućava da se upozna svijet i ostvari svaki san, čak i onaj za koji se misli da nije moguć. - Mladi sve više žele da napreduju, da imaju bolji život jer i oni sami znaju da je ključ uspijeha obrazovanje. Kao vršnjački edukator i aktivista u nevladinim organizacijama, često razgovaram sa mladima i uvijek im poručujem da vjeruju u svoje mogućnosti, da obrazovanje otvara vrata i daje slobodu - naveo je Bajra. Napominje i da i podsjeća da imaju pravo da sanjaju i da nijedan san nije prevelik.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250408070444_d03e6f7bd4d4bcb956f503121a97b6b523200f66bec1da00c3a5be3b124be54d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250408070444_d03e6f7bd4d4bcb956f503121a97b6b523200f66bec1da00c3a5be3b124be54d" data-rendition-name="original" width="1160" height="831" loading="lazy" alt="Autorski rad Sebastijana Bajre"> <figcaption>Autorski rad Sebastijana Bajre</figcaption> </figure>  - I uvijek im ispričam svoju situaciju, kako je i meni bilo teško da nešto prođem i uspijem, da sam i ja imao situacija da nekad odustanem i sve napuštam, da sam mislio da neću uspjeti i da ću i ja završiti kao i većina romske zajednice radeći u „Čistoći“ - rekao je Bajra. Nije, kaže, odustao jer ga je držala misao da može biti primjer nekome i da, poslije toliko savjeta i podrške od profesora i porodice - to nije opcija.&nbsp; - Uvijek su neke sitnice ispred nas kao prepreka, ne samo našoj zajednici nego i u većinskoj zajednici. Međutim, na sve prepreke zaboravljamo kada nešto uspijemo i kada ostvarujemo snove koje smo zamišljali kao djeca - istakao je Bajra. San mu je da svojim primjerom pokaže da je uspjeh dostižan, bez obzira na poteškoće.&nbsp; - Planiram da se vratim kada završim fakultet i doprinosim svojoj zajednici, kroz projekte, mentorstvo i aktivizam. Isto tako, volio bih da budem profesor u srednjoj školi. Već sada radim sa mladima i trudim se da im budem podrška. Podrška porodice mi je bila presudna zato se uvijek trudim da osnažim i roditelje, jer bez njihove podrške djeci je mnogo teže. Vjerujem da je u znanju i stvarnoj želji za ostvarenjem cilja prava moć - poručuje Sebastijan

1084x550

Bajra: Vjerujem da je u znanju i stvarnoj želji za ostvarenjem cilja prava moć, želim biti primjer drugima

Fenomen virdžina na Balkanu je decenijama istraživan kao etnološki kuriozitet ili istorijska nužnost, ali u tekstu Dušana Jankovića i izvedbi Marte Ćeranić, on postaje duboko intimna, univerzalna priča o potiskivanju sopstvenog identiteta. Radi se o monodrami ,,Virdžina“, koja je posljednji put izvedena 22. januara, u sali Dodesta KIC-a ,,Budo Tomović“.
Kroz intimnu ispovijest, predstava demistifikuje fenomen virdžine i izvodi ga iz etnografskog okvira u univerzalnu priču o potisnutim željama, porodičnim pritiscima i tihom poricanju koje se prenosi s generacije na generaciju.
U svojoj prvoj monodrami, koju u razgovoru za <a href="https://www.pobjeda.me/clanak/zene-imaju-aktivnu-ulogu-u-sprovodenju-patrijarhata">Pobjedu,</a>opisuje kao najtežu pozorišnu formu, Ćeranić ne igra muškarca, već ženu kojoj je identitet nametnut prije nego što je uspjela da spozna sebe. Kroz razgovor o „neizgovorenom“, patrijarhalnim obrascima koji i dalje pulsiraju u savremenom crnogorskom društvu i važnosti pronalaženja mjere, glumica nas vodi iza kulisa uloge koja je od nje zahtijevala apsolutnu unutrašnju transformaciju.
Lik virdžine je biće kojem je društvo nametnulo identitet i ulogu prije nego što je uopšte mogla da spozna sebe. Koliko je za Vas, kao glumicu, bilo izazovno da u sebi pronađete taj prostor potisnute ženstvenosti i kako ste gradili lik koji mora da ,,ubije“ sopstvenu autentičnost da bi ispunio očekivanja zajednice?
ĆERANIĆ: Prvo je bio veliki izazov to što igram monodramu, prvi put. Smatram da je monodrama najteža forma u pozorištu. Suština je da, kao i u životu, tako i na sceni na kraju imate jedino sebe i možete se osloniti jedino na sebe. Nema nikog drugog, niti će se pojaviti neko ko će vam pomoći ako nešto krene kako ne treba. U tom smislu ova forma kao i sama tema jesu ono što moramo da riješimo sa sobom.
Kada je konkretno virdžina u pitanju, tu se ne radi samo o potiskivanju ženstvenosti. To je onaj posljednji sloj uloge koji se vidi na prvi pogled, nije nevažan ali nije presudan, jer ja ne igram muškarca. Ja igram ženu koju su drugi proglasili muškarcem. To je najveći trik ove teme, jer ljudi očekuju da vide muškarca iako znaju kada su kupili kartu šta je i ko je virdžina. Moja virdžina je sve ono naše potisnuto, sve želje i potrebe koje smo od rođenja potiskivali ili maskirali da bi bili prihvatljivi nekom drugom. Za ovih mojih 40 godina života i sama sam često mislila da sam neke stvari prihvatila i prevazišla, kad ono međutim! Sačekaju me nakon nekog vremena opet, pa vidim da nijesam. I eto, odatle dolazi ova monodrama, iz prihvatanja sebe, drugih, sebe u tuđim očima, svojih potreba, želja, ljubavi i života.
Spomenuli ste u ranijem intervjuu da ste gradili lik virdžine „apsolutno iznutra“ i bez klasičnih pozorišnih pomagala, te da ne igrate muškarca nego samu virdžinu. Na koji način ste radili na toj unutrašnjoj transformaciji i koliko je bilo zahtjevno?
ĆERANIĆ: Bilo je super zahtjevno i u nekim trenucima teško. Kao i sve u životu – najteže, a najljepše je naći mjeru. Mjera je sve. Jedino čime sam se vodila i jedino što je važno jeste da dok gledate da to sa mnom i proživite. Da mi vjerujete i da vas takne. Za to treba imati osjećaj za mjeru, da nije ničega previše a da je dovoljno. Životno iskustvo koje sada imam mi je značajno pomoglo da razumijem neke situacije i pojave. Sigurna sam da sam ranije počela da radim na ovoj ulozi da to ne bi bilo to. Prosto nekim stvarima treba vrijeme. Sada potpuno sigurno stojim iza toga što sam uradila, to je to.
U opisu predstave se navodi da monodrama istražuje ,,neizgovoreno“ i ono što se krije u sjenkama muške odjeće. Koji su najteži unutrašnji monolozi koje Vaša junakinja vodi sa sobom, a koje društvo onog vremena (a možda ni današnjeg) nije željelo ili smjelo da čuje?
ĆERANIĆ: Specifičan je taj naš odnos prema roditeljima. Taj odnos u kojem oni griješe iz potrebe da zadovolje potrebu ,,sela“ a onda htjeli vi to ili ne uvlače i vas u situaciju da cijeli jedan život prođe, a da ne izgovorite da su pogriješili. Iz poštovanja im ne govorite da griješe, a vidite i znate da griješe. Živite pogrešno, a ćutite jer će se uvrijediti ako im kažete da uviđate da griješe. To guši i razbolijeva. I pojedinca i porodicu i društvo. I to nije poštovanje a nametalo nam se da jeste. Znači poštovanje nije uslovno rečeno ,,gušenje“ drugog, već sloboda i ljubav.
U „Virdžini“ se bavite posljedicama patrijarhalnog poretka koji je u određenom istorijskom trenutku u Crnoj Gori ženama nametao tuđe odluke o identitetu i tijelu - koliko mislite da se taj obrazac danas promijenio i gdje patrijarhat i dalje najupornije opstaje u savremenom crnogorskom društvu?
ĆERANIĆ: Mislim da patrijarhat opstaje i da je vrlo aktuelan, nažalost. Međutim, mislim da i žene imaju vrlo aktivnu ulogu u sprovođenju istog - nekad potpuno svjesno, nekada ne. Isto tako mislim da je poricanje svega ovoga i bježanje u krajnost apsolutnog feminizma zapravo nešto slično periodu o kom govorimo, samo druga krajnost. Tako, opet dolazim do zaključka da u svemu i za sve treba imati mjeru. Na kraju, poruka i moja želja za savremeno crnogorsko društvo jeste da budu i žive hrabro, punim plućima i cijelim svojim bićem ono što stvarno jesu bez straha od tuđih očekivanja… Jer očekivanja jesu neprijatelj iskustva.
<h3>Virdžina je sama po sebi filozofija</h3>
Publika na Balkanu fenomen virdžina često posmatra kroz prizmu etnologije ili istorijske nužnosti. Međutim, tekst Dušana Jankovića teži dekonstrukciji te slike. Na koji način Vaša monodrama „izvodi“ virdžinu iz okvira društvenog fenomena i pretvara je u živu, intimnu ispovijest žene od krvi i mesa?
ĆERANIĆ: Tako što nema nikakve mistifikacije događaja ili situacija. Posebno su ljudima s ovih prostora bliske situacije i replike koje mogu da čuju. Sigurna sam da svi koji su već gledali ovu predstavu makar jednom u životu su makar u prolazu čuli ili vidjeli nešto od ovoga. Tema je već toliko velika i slojevita da bi bila šteta dodatno opterećivati publiku nekim umjetničarenjem i filozofiranjem. Virdžina sama po sebi je već cijela jedna filozofija. Pogrešna, ali naša.

Ćeranić: Žene imaju aktivnu ulogu u sprovođenju patrijarhata

U požaru u hotelu u gradu Lahoru na istoku Pakistana danas je poginulo najmanje troje, a povrijeđeno najmanje osmoro ljudi, saopštili su zvaničnici spasilačke službe.
Hotel je evakuisan i požar je u međuvremenu ugašen, saopštila je služba za vanredne situacije Pendžaba.
Vatrogasci istražuju da li je uzrok curenje gasa, a upravnica oblasti Pendžab Marjam Navaz Šarif napisala je na Iksu (X) da lično prati situaciju nakon incidenta u gradskom naselju Gulberg.
U gradu Karači na jugu Pakistana je prošle nedjelje u tržnom centru izbio veliki požar, u kom je poginula 71 osoba.

Požar u hotelu u Pakistanu, najmanje troje poginulih

Poslanik i funkcioner Evropskog saveza, Boris Mugoša, pružio je javnu podršku bivšoj generalnoj direktorici Direktorata za unapređenje i zaštitu ljudskih prava i sloboda u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava, Mirjani Pajković.
Mugoša je, u objavi na društvenoj mreži Instagram, poručio da je Pajković, sa kojom je, kako je naveo, imao izuzetno kvalitetnu profesionalnu saradnju, izložena ozbiljnim pokušajima diskreditacije i gruboj zloupotrebi prava na privatnost.
– Pozivam nadležne institucije da hitno reaguju, kako bi se poslala jasna poruka da je kršenje privatnosti nedopustivo i zakonom kažnjivo – naveo je Mugoša.
On je istakao da je zaštita privatnosti i dostojanstva pojedinca, posebno u situacijama javnog linča i targetiranja, osnovna obaveza države i institucija sistema.

Mugoša: Pajković izložena ozbiljnoj diskreditaciji i zloupotrebi privatnosti

Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski je izjavio da su "konstruktivnim diskusijama o mogućim parametrima za okončanje rata" danas završeni dvodnevni trilateralni razgovori sa Rusijom i Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE).
- Sve strane su se složile da podnesu izvještaj svojim glavnim gradovima o svakom aspektu pregovora i da koordinišu dalje korake sa svojim liderima - napisao je Zelenski na Telegramu poslije dvodnevnih razgovora u Abu Dabiju, prenijele su agencije.
On je naveo da su vojni predstavnici utvrdili pitanja za mogući sljedeći sastanak koji bi mogao da se održi već sljedeće nedjelje. Zelenski je rekao da postoji "razumijevanje potrebe za američkim praćenjem i kontrolom procesa okončanja rata i obezbjeđivanja stvarne bezbjednosti". U pregovorima su iz SAD učestvovali izaslanici Stiv Vitkof i Džared Kušner, iz Ukrajine sekretar Savjeta bezbjednosti Rustev Umerov i šef vojne obaveštajne službe Kiril Budanov, a iz Rusije, prema riječima Zelenskog, predstavnici Vojske.
Ministarstvo spoljnih poslova UAE je ranije saopštilo da su razgovori dio napora "za jačanje dijaloga i nalaženje političkih rješenja za krizu".
Predsjednik Rusije Vladimir Putin razgovarao je uoči zvaničnih pregovora sa Vitkofom i Kušnerom. Jutros je u ruskom napadu dronom na Kijev ubijena jedna osoba, a četiri su ranjene, prema riječima načelnika Vojne uprave grada Kijeva Timur Tkačenko. U Harkovu je u sličnim napadima ranjeno 27 ljudi, prema navodima zvaničnika.
Ministar spoljnih poslova Ukrajine Andrij Sibiha je na Iksu (X) napisao:
"Cinično, Putin je naredio brutalan masovni raketni napad na Ukrajinu baš dok se delegacije sastaju u Abu Dabiju kako bi unaprijedile mirovni proces koji predvode Amerike" i dodao da "njegove rakete nisu pogodile samo naš narod, već i pregovarački sto".

Tag: medunarodni-dan-roma