Otvarajući izložbu „Tragovi svijetla – biti žena u Holokaustu“ potpredsjednik Skupštine Crne Gore Nikola Camaj kazao je da obilježavanje ovog dana prilika da, uz odavanje počasti milionima nedužno stradalih i sjećanjem na njih, uputimo apel građanima svijeta da umjesto radikalizma, ekstremizma, totalitarizma, antisemitizma, ksenofobije i drugih oblika mržnje njeguju ljubav, saosjećanje, razumijevanje i mir, navedeno je u saopštenju.&nbsp;
Danas je u Skupštini Crne Gore, u saradnji sa Jevrejskom zajednicom u Crnoj Gori, organizovan simbolični program kojim je obilježen 27. januar - Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta.
Camaj je istakao da je Holokaust zločin protiv čovječnosti bez presedana, dodajuči da upravo ova izložba govori o tome da i u najtežim trenucima bezizlaza ljudsko dostojanstvo nema cijenu.
- Tako su “Tragovi svijetla” u tim zlim vremenima bili upravo ljubav, majčinstvo, briga o drugima, prijateljstvo, vjera, ali i umjetnost i ženstvenost - zaključio je Camaj.
U ime Jevrejske zajednice u Crnoj Gori obratila se Miriam Balken koja je posebno skrenula pažnju na priče žena tokom Holokausta.
- Izložba “Tragovi svijetla,” koju je ustupio Muzej Yad Vashem, otkriva nam ne samo tragediju žena koje su izgubile porodice, domove i osnovna ljudska prava, već i njihovu hrabrost da prežive i očuvaju dostojanstvo - istakla je Balken.&nbsp;
Dodala je da su kroz tragediju, žene očuvale kulturu i vjerske tradicije, često pružajući moralnu snagu i nadu.&nbsp;
- Sačuvale su duh, misao, recepte, pjesme i priče, pružajući nadahnuće i svjetlost u najmračnijim trenucima - rekla je Balken.
Putem video poruke prisutnima se obratila i predsjednica Jevrejske zajednice u Crnoj Gori Nina Ofner Bokan koja je kazala da sjećanje na žrtve Holokausta ostaje da živi kao opomena.
Pored otvorene izložbe, kao dio današnjeg programa - Camaj, Balken i &nbsp;Ben Ari simbolično su upalili šest svijeća u znak sjećanja na 6 miliona stradalih u Holokaustu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Camaj: Da se umjesto raznih oblika mržnje njeguju razumijevanje i mir

Osamdeseta godišnjica Dana sjećanja na holokaust povodom oslobođenja logora Aušvic, održava se u sijenci povećanih tenzija u svijetu, prije svega rata u Ukrajini, i jačanja autoritarnih i populističkih snaga čije politike podsjećaju na onu koja je dovela do najvećeg sukoba i stradanja u svjetskoj istoriji.
Komemoraciji u Aušvicu, najvećem gubilištu tokom Drugog svjetskog rata u kome je stradalo 1,1 miliona ljudi, uglavnom Jevreja, prisustvovaće delegacije iz 54 zemlje svijeta.
Među njima će biti evropski monarsi, poput britanskog kralja Čarlsa III, zatim 19 predsjednika, uključujući francuskog Emanuela Makrona i njemačkog Franka Voltera Štanmajera.
Nezvanično se pominje i mogućnost da na čelu američke delegacije dođe potpredsjednik JD Vans.
Međutim, pomenuti zvaničnici neće imati priliku da se obrate, već samo nekolicina od 50 preživjelih logoraša koji će doći na ceremoniju, izjavio je direktor Državnog muzeja Aušvic Birkenau, Pjotr Civinski.
- Uopšte neće biti političkih govora. Želimo da se fokusiramo na posljednje preživjele koji su među nama i na njihovu istoriju, bol, traumu i da nas posavjetuju kako da preuzmemo teške moralne obaveze u sadašnjosti- kazao je nedavno Civinski za Gardijan.
<div class="embed-block"><iframe src="https://www.slobodnaevropa.org/embed/player/0/33288698.html?type=video" frameborder="0" scrolling="no" width="640" height="360" allowfullscreen></iframe></div>
 
<h2>Netanjahu ne dolazi uprkos garancijama da neće biti uhapšen</h2>
Međutim, aktuelne političke napetosti prate ceremoniju u Aušvicu, prijeteći čak da je zasijene.
Početkom januara, zamjenik ministra spoljnih poslova Poljske je sugerisao da će tamošnje vlasti biti obavezne da uhapse izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, ako dođe u Poljsku na ceremoniju, s obzirom na nalog međunarodnog Krivičnog suda (MKS) po optužbi za ratne zločine.
Međutim, poljski premijer Donald Tusk je precizirao da bilo koji izraelski političar, uključujući Netanjahua, može da učestvuje na ceremoniji bez straha od hapšenja, uprkos činjenici da je Poljska potpisnica povelje Međunarodnog krivičnog suda.
- Poljska vlada tretira bezbjedno učešće lidera Izraela na komemoracijama 27. januara 2025. godine, kao dio odavanja počasti jevrejskoj naciji, čiji su milioni ćerki i sinova postali žrtve holokausta koji je počinio Treći Rajh- saopštio je Tuskov kabinet.
Uprkos garancijama Vlade Poljske, Netanjahu neće doći na ceremoniju u Aušvicu, javljaju izraelski mediji.
Viši Netanjahuov pomoćnik rekao je za Tajms ov Izrael da Vlada u Varšavi prvo mora da se pozabavi pravnim problemima oko naloga MKS-a prije nego što izraelski premijer razmotri bilo kakvo potencijalno putovanje.
- Razmotrićemo ako dobijemo poziv. Za sada to nije u programu- rekao je ovaj izraelski zvaničnik.
Međunarodni krivični sud je izdao 21. novembra 2024. naloge za hapšenje Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Izraela Joava Galanta, optužujući ih za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u vezi sa vojnim akcijama u Gazi.
Netanjahu nije javno izrazio želju da prisustvuje komemoraciji, niti ga je na to pozvao njen organizator, Muzej Aušvic, koji je saopštio poljskim medijima da je samo uputio pozive preživjelima u holokaustu.
Zato je Civinski rekao da su nedavne rasprave o tome da li bi Netanjahu bio u opasnosti od hapšenja, ako dođe, bile "medijska provokacija", ponavljajući da nikada nije bilo naznaka da je Netanjahu planirao da prisustvuje tom događaju.
On je, međutim, rekao da se na ovom skupu očekuje brojna izraelska delegacija.
Međunarodni dan sjećanja na holokaust ne igra veliku ulogu u Izraelu jer on ima svoj dan sjećanja, određen za hebrejski datum 27. nisan, koji ove godine pada 23. aprila, prenosi "Dojče vele".
Tog dana zemlja stane na dva minuta uz zvuke sirena. Memorijalni filmovi i izveštaji se prikazuju na TV-u, a škole širom Izraela održavaju ceremonije u čast 6 miliona Jevreja koje je ubila nacistička Njemačka i njeni pomagači.
Predstavnici Rusije opet nijesu pozvani. Kao ni na 70. godišnjicu zbog aneksije Krima, predstavnici Rusije nijesu pozvani da prisustvuju ni 80. godišnjici zbog invazije na Ukrajinu.
Civinski je istakao da su i Rusi i Ukrajinci bili među pripadnicima Crvene armije koji su oslobodili logor, te da je rat u susjednoj Ukrajini zato "rat koji vodi jedan oslobodilac protiv drugog". On je rekao da nema govora o prisustvu ruske delegacije u trenutnoj klimi.
- To se zove dan oslobođenja i ne mislim da zemlja koja ne razumije vrijednost slobode ima šta da traži na svečanosti posvećenoj oslobođenju. Bilo bi cinično da prisustvuju- dodao je Civinski.
Muzej je osudio napad Moskve na susjednu Ukrajinu kao "varvarski čin".
Ruski predsjednik Vladimir Putin je učestvovao 2005. na ceremoniji povodom 60. godišnjice oslobođenja Aušvica. On je tada rekao da je "nezamislivo pomisliti da su ljudi sposobni za takvo varvarstvo" i odao počast sovjetskim vojnicima koji su oslobodili logor.
Iako nije učestvovao na ceremoniji povodom 70. godišnjice oslobođenja Aušvica, Putin je tada poručio da je holokaust "jedna od najtragičnijih i najsramnijih stranica u ljudskoj istoriji".
On je veličao ulogu Crvene armije u okončanju holokausta, ističući da je "spasla ne samo Jevreje već i ostale narode u Evropi i svijetu od uništenja".
Putin je upozorio protiv, kako sve češće navodi, nastojanja na Zapadu da umanji doprinos Sovjetskog Saveza i prikaže Rusiju u negativnom svijetlu.
On je tada istakao da "svaki pokušaj da se prekroji istorija i dovede u pitanje uloga naše zemlje u Velikoj pobjedi, u stvari, opravdava zločine nacista i otvara put za oživljavanje ove pogubne ideologije".
Rusija je nezadovoljna zbog sve učestalijih tvrdnji u Varšavi i Kijevu da su Aušvic uglavnom oslobodili ukrajinski vojnici.
Istoričari navode da su logor oslobodile jedinice 60. Armije Prvog ukrajinskog fronta, ali da su ih sačinjavali vojnici različitih nacionalnosti.
<h2>Kontroverze oko Maska</h2>
Najbogatiji čovjek svijeta Ilon Mask je posjetio prošle godine Aušvic, nakon učestalih kritika zbog reakcija njegove mreže Iks (X) na antisemitske objave.
Međutim, nakon ove posjete Aušvicu, Mask je, kako navodi Gardijan, samo pojačao širenje dezinformacija na Iksu.
Nedavno je tokom razgovora uživo sa Maskom na platformi, Alis Vajdel iz njemačke krajnje desničarske AfD tvrdila da Adolf Hitler uopšte nije desničar, već komunista.
Iako je Civinski odbio da konkretno govori o Masku, on je rekao da populistička politika i govor mržnje na društvenim medijima predstavljaju ogromnu prijetnju za savremena društva.
- Ovo je najvažnije pitanje našeg vremena… Svaki mudar stav koji iznese filozof ili političari stare škole, vjerovatno će izgubiti u javnosti u suočavanju sa bilo kojom glupom, jednostavnom populističkom idejom- kazao je Civinski.
<h2>'Vraćaju mi se sjećanja na logor'</h2>
Kada je Tereza Regula stigla u Aušvic kao 16-godišnjakinja, prvi pravi bol koji je osjetila bilo je pečenje u ušima.
- Obrijali su nas do gole kože, a bio je vreo dan, 4. avgusta... To je bio prvi autentični bol koji sam osjetila- rekla je u svom domu u Krakovu za Rojters ova 96-godišnja preživjela Jevrejka.
Gestapo, Hitlerova tajna policija, odvela je Regulu i njenu majku iz njihovog doma u Krakovu 1944. godine i poslala ih u logor Plašov, gdje je njena majka pogubljena.
Tereza je zatim prebačena u Aušvic i dobila je broj 22011.
Nekada zdravo dijete, u logoru je dobila boginje i šarlah.
Ono što ju je održalo u životu bila je pomisao da će "moj otac, za koga sam oduvijek vjerovala da može sve, doći i odvesti me odavde".
Kasnije je saznala da su ga greškom ubile sovjetske trupe kada su oslobađale koncentracioni logor Gros Rosen u tadašnjoj istočnoj Njemačkoj.
- Kada sam se vratila iz logora, pomislila sam 'nikada neću imati djecu - nikad'. Nijesam željela da, ako budu morala, prođu makar i djelić onoga što sam ja prošla- rekla je Tereza Regula, penizionisana sociološkinja.
Udata, ali bez djece, Tereza je decenijama potiskivala sva sjećanja na svoje vrijeme u Aušvicu.
&nbsp;- Sada mi se sve vraća- zaključila je Tereza.
<h2>'Mračna budućnost za mlade'</h2>
Janina Ivanska, poljska katolkinja, poslata u Aušvic skoro u isto vrijeme kada i Tereza 1944. godine. Takođe nema djece.
- Neću još dugo živjeti. Ali kada pogledam mlade... kakva će biti njihova budućnost? Vidim je kao mračnu- rekla je ova 94-godišnjakinja za Rojters, ukazujući na "mržnju" i podjele u savremenom društvu predviđajući novi rat.
Janina, koja je teretnim vozom prevezena u Aušvic iz Varšave, sjeća se mirisa zapaljenih tijela logoraša.
U logoru je brinula o djeci u bloku u kome je živjela, zarađujući nagrade poput tople mliječne supe.
- Djeca su tretirana drugačije, nijesu morala da rade. Samo su strpljivo čekala - ili na svoje majke ili da se rat završi- navela je Ivanska.
Ona nije bila svjedok oslobađanja Aušvica jer su je Njemci ranije evakuisali.
Na kraju su je oslobodile američke snage 2. maja iz koncentracionog logora Ravensbruk za žene u sjevernoj Njemačkoj.
<h2>'Šezdeset godina nijesam progovorio njemački iako mi je maternji jezik'</h2>
Naftali Furst &nbsp;nikada neće zaboraviti svoj prvi pogled na koncentracioni logor Aušvic-Birkenau, 3. novembra 1943. godine, kada je imao 12 godina.
Pripadnici njemačkog SS-a su otvorili vrata vagona za stoku, gdje je bio sabijen sa majkom, ocem, bratom, i više od 80 drugih budućih logoraša.
On se prisjeća za AP da su njemački oficiri sa psima vikali "izlazi, izlazi!", prisiljavajući ljude da skaču na zloglasnu rampu na kojoj je nacistički doktor Jozef Mengele odvajao djecu od roditelja.
Furst i njegova porodica stigli su dan nakon što je jedan od nacističkih vođa Hajnrih Himler naredio prestanak upotrebe gasnih komora preij njihovog rušenja, kako su se sovjetske trupe približavale.
Naređenje je značilo da njegova porodica neće biti odmah ubijena. Bio je to jedan od mnogih malih djelića sreće i slučajnosti koji su omogućili Furstu da preživi.
- Šezdeset godina nijesam pričao o holokaustu, 60 godina nijesam izgovorio ni reč njemačkog iako mi je to maternji jezik- kazao je Furst.
Furst, porijeklom iz Bratislave u tadašnjoj Čehoslovačkoj, imao je samo 6 godina kada su nacisti prvi put počeli da primjenjuju mjere protiv Jevreja u zemlji.
Proveo je od 9 do 12 godina u četiri različita koncentraciona logora, uključujući Aušvic.
Njegovi roditelji su planirali da iskoče iz vagona za stoku na putu do logora, ali ljudi su bili tako zbijeni da nijesu mogli da dođu do vrata.
Njegov otac je instruisao cijelu porodicu, šta god da se dogodi, da se posle rata preživjeli sastanu u Šulekovoj ulici broj 11 u Bratislavi.
Furst i njegov brat bili su odvojeni od majke. Nakon što su im tetovirani brojevi na rukama, odvojeni su i od oca. Bili su smješteni u Bloku 29, gdje nije bilo mnogo druge djece.
Kako se sovjetska vojska približavala tom području, tako blizu da su mogli čuti tenkove, Furst i njegov brat Šmuel, bili su primorani da se pridruže opasnom putovanju koje su nacisti organizovali prema drugom logoru Buhenvald, marširajući tri dana po hladnoći i snijegu.
Svako ko je zaostajao bio je strijeljan.
Furst i njegov brat su preživjeli marš i transport vozom sa otvorenim vagonom po snijegu, ali su razdvojeni u sljedećem logoru.
Kada je Furst oslobođen iz Buhenvalda, snimljen na čuvenoj fotografiji na kojoj se nalazi nobelovac Eli Vizel sa krevetima na sprat, mislio je da je sam na svijetu.
Ali za nekoliko mjeseci, baš kao što je Furstov otac sugerisao, četiri člana porodice ponovo su se okupila na adresi koju su zapamtili, u kući porodičnih prijatelja.
Ostatak njihove porodice - baka i djeda, tetke, ujaci - svi su ubijeni.
Njegova porodica se kasnije preselila u Izrael, gdje se oženio, dobio ćerku, četvoro unučadi i troje praunučadi, sa još jednim na putu.
<h2>'Desilo se, a može ponovo da se desi'</h2>
Samo 220.000 logoraša koji nijesu stradali tokom holokausta je još živo, prema podacima Conference o jevrejskim materijalnim zahtjevima protiv Njemačke.
Od 1940. godine kada su nacisti otvorili koncentracioni logor na periferiji Aušvica na jugu Poljske, prvo za Poljake da bi ga 1942. odredili kao ključno mjesto za plan istrebljenja Jevreja i proširili logor i na Birkenau, u gasnim komorama ili zbog stravičnih uslova i u monstruoznim medicinskim eksperimentima na logorašima ubijeno je najmanje 1,1 milion ljudi.
Najviše je u Aušvicu pobijeno Jevreja iz svih evropskih zemalja, ali i 75.000 Poljaka, 21.000 Roma, 15.000 sovjetskih vojnih zarobljenika i najmanje 15.000 pripadnika drugih naroda Evrope.
Logor su 27. januara 1945. godine oslobodili vojnici Crvene armije.
Tom prilikom je ubijen 231 pripadnik sovjetskih snaga u sukobima sa nacistima.
Aušvic je bio najveće stratište i najdirljiviji simbol holokausta u kome je ubijeno šest miliona Jevreja širom Evrope.
- Desilo se, a može ponovo da se desi, svugdje- napisao je italijanski Jevrej, pisac i hemičar, bivši logoraš, Primo Levi.
<h2>'Šest godina propagande bez društvenih mreža'</h2>
Nakon što je proveo skoro dvije decenije živjeći i radeći na mjestu najgoreg zločina 20. vijeka, Pjotr Civinski smatra da je sadašnja situacija u svijetu izuzetno opasna.
- Morate zapamtiti da je između dolaska Adolfa Hitlera na vlast i početka Drugog svjetskog rata prošlo samo šest godina. Šest godina propagande, a nije imao društvene mreže, nije imao internet- upozorava direktor Muzeja Aušvic Birkenau.

Obilježavanje 80. godišnjice oslobođenja Aušvica u sijenci ratova i uspona populizma

Potpredsjednica Skupštine Crne Gore, Zdenka Popović, istakla je da Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta podsjeća na strahote Drugog svjetskog rata i obavezu da čuvamo sjećanje na nevine žrtve.
- Holokaust je bio sistematski genocid, a među žrtvama je bilo i više od 20 hiljada deportovanih iz Jugoslavije, od kojih je preživjelo manje od stotinu. Naša odgovornost je da ne zaboravimo njihovu patnju i osiguramo da se takve tragedije ne ponove- kazala je Popović.
Ona je rekla da ovaj dan poziva na angažman u obrazovanju. promovisanju tolerancije i borbi protiv mržnje, podsjetivši u tom kontekstu i na heroje iz novije istorije, poput Srđana Aleksića.
- Iako prošlo vrijeme ne briše bol, treba da učimo iz prošlosti i odajemo počast onima koji su stali protiv mržnje, poput Srđana Aleksića, mladog heroja koji je izgubio život braneći sugrađanina. Samo kroz obrazovanje i borbu protiv diskriminacije možemo stvoriti društvo koje poštuje život svakog pojedinca i čuva antifašizam kao ključni dio našeg identiteta- poručila je Popović.

Popović: Obrazovanjem i borbom protiv diskriminacije stvaramo društvo koje poštuje život pojedinca i čuva antifašizam kao ključni dio našeg identiteta

Holokaust nas uči da tišina i ravnodušnost mogu postati saveznici zla. Zato moramo jačati solidarnost, razumijevanje i poštovanje različitosti koji su ključni za pravednije i humanije društvo zasnovano na demokratskim principima, kazali su iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta.&nbsp;
CGO podsjeća na važnost očuvanja sjećanja na stradanje oko šest miliona Jevreja, kao i miliona drugih žrtava koje su tokom ovog strašnog perioda izgubile život zbog svoje vjere, etničkog porijekla, političkih uvjerenja ili drugih aspekata svog identiteta..
- Njegovanje kulture sjećanja kroz otvoreni dijalog i obrazovanje o užasima Holokausta, ali i važnosti borbe protiv svih oblika mržnje, naša je zajednička odgovornost. Nadležni organi imaju ključnu ulogu u suzbijanju poricanja i minimiziranja ove tragedije, uz istovremeno unaprijeđenje obrazovnih programa za mlade - zaključuju u saopštenju.&nbsp;
Pozivaju Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, da u školske programe uvede obavezno građansko obrazovanje mladih počev od osnovne škole o pogubnim posljedicama rasističkih ideologija, koje propagiraju superiornost bilo kog naroda nad drugima, koje negiraju ljudska prava i teže uništavanju ljudskih života.

CGO: Tišina i ravnodušnost mogu postati saveznici zla, moramo jačati poštovanje različitosti

Crna Gora je od oktobra 2023. privremeni dom Dinare Smailove – revolucionarke iz Kazahstana, kako je opisuju međunarodne organizacije. - Ja sam žena koja je preživjela grupno silovanje i zato sam decenijama kasnije osnovala organizaciju "Ne ćuti", kako bih osnažila i ostale da ne ćute - kaže u razgovoru za Radio Slobodnu Evropu. Prije devet godina osnovana je organizacija koja pomaže žrtvama da se izbore sa posljedicama porodičnog i seksualnog nasilja. A Dinaru je borba za njihova prava dovela u sukob sa kazahstanskim vlastima. Nakon što ih je javno kritikovala zbog korupcije i neefikasne zaštite žena i djece, vlasti su pokrenule postupke protiv nje. Do sada šest: za korupciju, prevare i širenje lažnih informacija. Zbog pritiska i prijetnji 2021. je napustila svoju zemlju. Prva stanica bila je Gruzija, a potom Crna Gora. Tu je zatražila azil. RSE: Dinara, možete li nas vratiti na početak – šta se dešavalo u Kazahstanu? Zašto ste odlučili da ga napustite? Smailova: Ja sam žena koja je pretrpjela grupno silovanje. I rekla sam ženama da moraju biti snažne. Za tri godine uspjeli smo da promijenimo mišljenje ljudi. Kao i zakon. Prvi zakon koji smo promijenili u Kazahstanu na tu temu je bio zakon o seksualnom nasilju. I on se primijenjuje. To je bio veoma veliki korak da jedna žena koja je i sama žrtva seksualnog nasilja ustaje, podiže glas i osnažuje druge žene da govore. Pozvali su me u Ameriku, kao ženu revolucionarku koja je promijenila mišljenje drugih. Lakše je kada i drugi misle kao i vi. Nakon Amerike sam se vratila u Kazahstan. Podigili su optužnicu protiv mene. Htjeli su da zatvorim svoju organizaciju. Mene su htjeli da ućutkaju da žene ne bih ohrabrivala da pričaju o nasilju. Ali nisu uspjeli. Iz godine u godinu smo imali sve više žena koje su prijavljivale silovanja, i djece koja su bila silovana… Zbog toga je vlastima bilo jako važno da me zaustave u tom procesu. RSE: Zašto je vlast htjela da vas zaustavi? Smailova: Zato što smo otkrili nepočinstva policije, veliku korupciju i vlastima se nije dopadalo to. RSE: Do kakvih ste sve podataka došli, šta ste postigli za pet godina rada? Smailova: Naša organizacija izmijenila je šest zakona o seksualnom nasilju žena i djece. Osim toga, u zatvoru se nalazi 314 prestupnika, odradili smo 55.000 besplatnih konsultacija i napravili call centar gdje žene prijavljuju nasilje. RSE: Zašto vas vlasti Kazahstana optužuju na širenje dezinformacija i prevare? Smailova: Sve što organizacija radi je na račun donacija. Sve što imamo je prijavljeno i sve je transparentno objavljeno na našim društvenim mrežama. 16. oktobra su podigli optužnicu protiv mene. Tek od novembra prošle godine počeli su da me traže. Optužuju me da sam ukrala donacije i da sam otišla preko granice. Govore da smo dobili 56 miliona tengi (95.000 eura) i da smo samo jedan mali dio dali advokatima. Samo za rad sa žrtvama plaćeno je 180 sati psihologa. Imali smo tim od 14 ljudi koji su dobijali platu. Plaćali smo rentiranje kancelarija. Sve to je bilo napisano u svim našim troškovima. A vlast je, uprkos transparentnosti koja je jasno vidljiva na našim socijalnim mrežama, davala lažne informacije o meni. <h2>Gruzija dala, pa povukla gostoprimstvo</h2> RSE: Vaš prvi izbor bila je Gruzija. Ali ste na neki način protjerani odatle, bio vam je zabranjen povratak. Zašto? Smailova: U Gruziju su supruga i mene pozvali pravnici koji su nas uključili u program zaštite. Gruzija nam je dala mogućnost rehabilitacije. Tamo su mi otkrili kancer materice i morala sam da ostanem da bih se operisala. Ostali smo u Gruziji, gdje smo osnovali fond Break Silence i napravili tim. Krajem septembra bili smo u Turskoj, otišli smo na tri dana i kada smo se vratili meni su zabranili da pređem granicu a mužu ne. Rekli su mi da će me ponovo vratiti u Tursku. Muž je rekao da će ići sa mnom, tako da smo se zajedno vratili u Tursku sa jednim ruksakom sa našim stvarima i bukvalno bez ičega. Sav naš rad u Gruziji je bio nasilno zaustavljen. Vlasti Gruzije nisu objasnile zašto su nam to zabranili. U tom momentu pojavilo se dosta pravnika koji su pričali da je to nepravedno. Išli u konzulat Gruzije u Istanbulu ali nismo dobili pomoć. Onda smo došli na ideju da probamo sa Crnom Gorom.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250418110412_ae4642fbb6e7a3c07fa4b696e669cc86b7bd0d6155eec5ddeda58be1ce73860d.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250418110412_ae4642fbb6e7a3c07fa4b696e669cc86b7bd0d6155eec5ddeda58be1ce73860d" data-rendition-name="original" width="1597" height="898" loading="lazy" alt="Dinara Smailova sa suprugom"> <figcaption>Dinara Smailova sa suprugom(Photo: Aleksandar Ljumović (RFE/RL))</figcaption> </figure>  <h2>U Crnoj Gori očekivali zaštitu</h2> RSE: Kako ste se odlučili za Crnu Goru? Smailova: Odlučili smo se za Crnu Goru zato što je to članica NATO i zemlja koja ide ka Evropskoj uniji. To je nama bilo jako važno i nadali smo se da će nas ovdje zaštititi. Kad smo došli u oktobru 2023. odmah smo tražili azil. Policija Kazahstana podigla je protiv mene tužbu da mi Crna Gora ne bi dala taj status. Dakle 12. oktobra smo stigli u Crnu Goru, a već 16. je Kazahstan podnio tužbu. Ali nas to nije zaustavilo. RSE: Međutim i ovdje vam je prijećeno. Da li ste to prijavili policiji i kako su reagovali? Smailova: U Crnoj Gori su nas pratili. Bilo je četiri, pet slučajeva. Bilo je situacija da su nam prijetili građani Kazahstana. Čak i jedan koji živi u Italiji. On nam je prijetio da će nas prijaviti. Mi takođe u Italiji imamo boravak. To smo prijavili policiji. Kada su nas pozvali i pitali gdje tačno živimo, pomislila da to rade zbog zaštite i naivno sam im rekla. Poslije nekog vremena došla su dva policajca i odmah sam znala da će to biti hapšenje zbog ekstradicije. U tom momentu nisam imala prevodioca, slabo govorim jezik i odreagovala sam kako su zahtijevali. Oni su tražili da odemo u policijsku stanicu, gdje su mi uzeli otiske i izjavu i gdje je odmah potegnuto pitanje potjernice. Sve se dešavalo jako brzo. Policija je bila u civilu, mene su brzo izveli na ulicu, tamo je bilo tri automobila i svi su izgledali obično, ne kao policajci. Suprug je ostao kod kuće, a mene su poveli. Rekli su mu da može pješke da dođe. Uplašila sam se, mislila sam da je to neka prevara jer nisu bili uniformi. Tražila sam da suprug ide sa nama jer sam počela da sumnjam da je to policija uopšte, mislila sam da je neka druga organizacija. Kada su nas doveli u policijsku stanicu rekli su mi da moram da budem pritvorena, sve su mi objasnili, doduše bez prevodioca, na nekom polu-konfuznom jeziku, ali su mi ipak objasnili kako će se stvari odvijati po pitanju moje ekstradicije. Ujutru je suprug obavijestio crnogorske pravnike i novinare i svi su se ujedinili jako brzo, i našao mi se advokat koji je pružio pomoć po pitanju ekstradicije. Podržavaju me organizacije - od lokalnih ženskih iz Crne Gore do Evropskog parlamenta. <h2>Živimo u iščekivanju</h2> RSE: Da li strahujete da ćete, ipak, biti izručeni? Smailova: Živimo u iščekivanju, to je jako teško kada ne znaš svoju budućnost, kada ne razumiješ kako će se sve završiti. Ipak se nadam da će se mojim slučajem baviti ispravno i da će ga dobro procijeniti. Kad sam bila na sudu, sudije i advokati su rekli da šteta zbog koje su me osudili i sude mi je svega 42 eura. Ipak, moja nada je Crna Gora, koja je demokratska zemlja. Crna Gora se jako dopada i mom suprugu. Posebno mu se sviđa priroda. RSE: Kako provodite vrijeme dok čekate odluku? Smailova: Počela sam da slikam, idem na izložbe i trudim se da prodam svoje slike. To nas održava u životu što možemo da se bavimo i umjetnošću i da skrenemo misli sa našeg problema. Ovdje se osjećam sigurno za razliku od Kazahstana. Tamo ne bih mogla da djelujem kao što djelujem ovdje. Zato sam zahvalna i Crnoj Gori i ljudima koji nas podržavaju. RSE: Kako vam odavde izgleda situacija sa ženama u Kazahstanu? Smailova: Želim da kažem da su naše žene velike i jake. Vidjela sam mnogo strašnih situacija i kako su se naše žene dizale iz svih tih problema. Vidjela sam i kako jedna naša žena može biti primjer za stotine, za hiljade. U Kazakstanu se dešava ženska revolucija. Sve će se popraviti, ali glavno je da se ne ćuti. Kazahstanskim ženama je potrebna pomoć, kao i novinarima i pravnicima... I molim čitav svijet da pomogne Kazahstanu. Ne ćutite!

Čekajući azil u Crnoj Gori: Dinarin put od traume do spašavanja drugih

Incident koji se dogodio 14. marta 2025. godine, tokom redovne dijalize pacijentkinje Doma zdravlja u Budvi, Sanje Pešalj, pokrenuo je niz pitanja o funkcionisanju Odjeljenja hemodijalize u ovoj ustanovi, kao i o širem sistemskom odgovoru nadležnih institucija. Prema navodima Pešalj, tog dana je tokom terapije osjetila snažne bolove i zatražila lijek Buscopan. Ustanova, kako tvrdi, lijek nije imala na raspolaganju, a dodatni problem predstavljao je izostanak dežurnog ljekara. Šefica Odjeljenja hemodijalize, dr Mirjana Tošić, bila je na godišnjem odmoru, a zamjena nije bila obezbijeđena. Dežurnog ljekara u Domu zdravlja takođe nije bilo Lijek joj je, izvan medicinskog protokola, aplikovala medicinska sestra, bez prisustva ljekara, u prisustvu tehničara. - Kako su bolovi bivali sve jači, tražila sam da me pregleda doktor i da mi se da bilo što samo da bolovi prestanu. Osjećala sam da ću umrijeti tu, u sred dana, u javnoj zdravstvenoj ustanovi - kazala je Pešalj za Portal ETV. Nakon što joj je lijek aplikovan bolovi su prestali i ona je uspješno završila tretman. Međutim, tek je tada postala svjesna kakvom je riziku bila izložena. - Shvatila sam da su bolovi koje sam trpjela mogli značiti i splet crijeva. Što da je stvarno to bio uzrok, a nije bilo ljekara koji je trebalo da me pregleda i uspostavi tačnu diijagnozu? Što ako se ponovi meni, ili nekom drugom, ali sa drugačijim ishodom? - pita Pešalj. <h2>Reakcije nakon incidenta</h2> Pešalj je odmah nakon incidenta uputila pisani prigovor Domu zdravlja Budva, tražeći odgovornost i mjere koje bi spriječile da se slična situacija ponovi. Odgovor, međutim, nije stigao sve do treće urgencije i dopisa upućenog Ministarstvu zdravlja Crne Gore. Iz Ministarstva zdravlja, pozivajući se na izjašnjenje direktora Doma zdravlja Budva, mr Blaža Radomana, u odgovoru navode da je pacijentkinja „adekvatno zbrinuta“ i da „nema elemenata odgovornosti“. Dodatno, iz Ministarstva navode da čekaju izvještaj Komisije za kontrolu kvaliteta zdravstvene ustanove Doma zdravlja Budva, odnosno internu kontrolu ustanove.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250417230424_0eeca6ab8f7efd47151db603005d9867746655b9ca4c05e4e62b4079080ab28e.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250417230424_0eeca6ab8f7efd47151db603005d9867746655b9ca4c05e4e62b4079080ab28e" data-rendition-name="original" width="343" height="471" loading="lazy" alt="dokument"></figure>  - Iz Doma zdravlja su me pozvali na razgovor. Tom sastanku je prisustvovla iizvjesna dr Mališić, koordinatorka ljekara na opštoj praksi, koja je trebalo da bude zamjenska doktorka spornog dana. Ona mi je doslovice rekla: Zašto se nijesi isključila sa aparata i došla da te pregledam? Samo je 40 metara od njene ordinacije do hemodijalize. Valjda je trebalo da počupam igle i pod bolovma se oteturam do tamo? Ili je, možda, mislila da guram aparat ispred sebe, da se ona ne bi deranžirala da dođe - priča Pešalj. Portal ETV je takođe zatražio i dobio odgovore od direktora Radomana i glavne sestre na odjeljenju hemodijalize Vere Vučetić: - Vezano za navode pacijentkinje Sanje Pešalj, koja se nalazi na dijaliznom tretmanu u našoj ustanovi, a u kojima navodi da joj se ne pruža adekvatna medicinska zaštita i da je ista imala problema sa nestašicom lijeka i nedostatkom ljekara, želimo da vas informišemo da smo Ministarstvu zdravlja dostavili informaciju po prigovoru pacijentkinje Pešalj. Takođe, pozvali smo Ministarstvo zdravlja da izvrši nadzor, odnosno kontrolu da li je bilo propusta u pružanju adekvatne medicinske zaštite pacijentkinji Pešalj. Ustanova je pokrenula postupak interne kontrole po navedenom prigovoru pacijentkinje - navodi se u odgovoru. Iz ove ustanove dodaju da ne žele da komentarišu eventualno pokretanje tužbe od strane pacijentkinje, navodeći da će se, ukoliko do toga dođe, „odlučivati shodno činjenicama i pravnim argumentima“. Kako se u prethodnom izjašnjenju Doma zdravlja dostavljenom Ministarstvu navodi da je ustanova obezbijedila zamjenskog ljekara dok je dr Tošić bila na odmoru i da je tu ulogu trebalo da preuzme dežurni ljekar Htne službe, pitali smo nefrologa, dr Marinu Mugošu Ratković, da nam pojasni neophodnost prisustva ljekara u toku tretmana hemodijalize. - Pacijenti tokom tretmana hemodijalize borave u jednodnevnoj bolnici i stoga se podrazumijeva obavezno prisustvo ljekara, vizita, kao i dodatni pregled ukoliko se pojave bilo kakve komplikacije – kazala je dr Mugoša Ratković za Portal ETV. Međutim, slučaj Sanje Pešalj otvara pitanje koliko se ova pravila poštuju u praksi? U njenom slučaju definitivno samo retorički. <h2>Skuplje fotelje, bolji uslovi? </h2> Pešalj je u izjavi za Portal ETV ukazala i na niz drugih problema sa kojima se pacijenti suočavaju tokom liječenja. Navodi da se terapije obavljaju u neadekvatnim prostorijama koje, kako tvrdi, nisu rekonstruisane godinama, te da pacijenti umjesto na bolničkim krevetima sate provode u neudobnim foteljama. - U razgovoru sa direktorom nijesmo naišli na razumijevanje kada smo zatražili da neudobne fotelje zamijene bolničkim krevetima, uz obrazloženje da su fotelje skuplje pa samim tim moraju biti i bolje?! - prisjeća se Pešalj. Dodatno, opisuje uslove prevoza do Doma zdravlja kao nehumane, ističući da se vozilo koristi u privatne svrhe, te da se u njemu prevoze pacijenti sa različitim i ozbiljnim dijagnozama, što je nedopustivo kada su u pitanju pacijenti sa hemodijalize. - Neću stati dok se ne utvrdi odgovornost - poručuje Pešalj, najavljujući pravnu borbu protiv ustanove i onih koji, kako kaže, pokušavaju da prikriju ozbiljne propuste. <h2>Nije izolovan incident</h2> Ovaj slučaj, prema riječima sagovornika iz civilnog sektora i zdravstvene struke, ne smije se posmatrati kao izolovan incident. U pitanju je potencijalni simptom dubljeg sistemskog problema, gdje odgovornost često ostaje izgubljena u lancima birokratije, a briga o pacijentima pada u drugi plan. - Ovo više nije pitanje da li će Sanja dočekati transplantaciju. Ovo je pitanje da li će je u ovakvom sistemu dočekati živa - zaključuje izvor iz civilnog sektora. Redakcija Portala ETV nastavlja da prati slučaj Sanje Pešalj. Nove informacije objavićemo čim budu dostupne.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250417230424_074f516f5f9fa2f1b1dd3583e14ccdcd26ea365448f8eb228a94df02b81bedb8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250417230424_074f516f5f9fa2f1b1dd3583e14ccdcd26ea365448f8eb228a94df02b81bedb8" data-rendition-name="original" width="252" height="471" loading="lazy" alt="dokument 2"></figure>

Pešalj: Mislila sam da ću umrijeti u sred dana, u javnoj zdravstvenoj ustanovi

Počeli su radovi na rekonstrukciji magistralnog puta M-5 Rožaje – Špiljani, dionica Rožaje – Most Zeleni, u dužini od oko 1,2 km. Vrijednost radova iznosi oko 830.000 eura bez PDV-a, a izvođač je "Tofi“ doo, saopšteno je iz Uprave za saobraćaj.
Rok za završetak je četiri kalendarska mjeseca od početka radova.
- Rekonstrukcija ove dionice posebno je važna za bezbjednost pješaka i vozača, jer se nalazi u naseljenom području sa visokom frekvencijom saobraćaja. U sklopu radova biće izgrađeni i trotoari, čime će stanovnici ovog dijela Rožaja dobiti sigurnije uslove za kretanje- poručili su iz Uprave za saobraćaj.

Počela rekonstrukcija puta Rožaje – Most Zeleni

Američki državni sekretar Marko Rubio izjavio je danas da, ukoliko nije moguće okončati rat u Ukrajini, Sjedinjene Američke Države moraju napustiti svoje napore i krenuti dalje.
- Ako nije moguće okončati rat u Ukrajini, moramo krenuti dalje - rekao je novinarima prije nego što je napustio Pariz i dodao da „moramo vrlo brzo, i govorim o pitanju dana, utvrditi da li je ovo uopšte izvodljivo“.
Ova izjava dolazi dan nakon što su on i specijalni izaslanik Stiv Vitkof imali sastanke sa evropskim i ukrajinskim saveznicima, dok administracija predsjednika SAD Donalda Trampa nastoji da okonča ruski rat protiv Ukrajine.
Prema saopštenju Stejt departmenta, nacrt mirovnog plana koji su izradile SAD naišao je na „ohrabrujući prijem“ tokom razgovora, iako nisu iynijeti detalji o samom nacrtu. U istom saopštenju se navodi da je Rubio razgovarao i sa ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovim kojem je predstavio isti nacrt.
Rubio je rekao da su on i Vitkof došli u Pariz kako bi „počeli razgovore o konkretnijim okvirima onoga što bi moglo biti potrebno da se rat okonča“ i da se utvrdi da li je uopšte moguće završiti ovaj rat.
- Ako to nije moguće, ako smo toliko udaljeni jedni od drugih da do toga ne može doći, onda mislim da je predsjednik vjerovatno u fazi kada će reći da završavamo s tim. To nije naš rat. Nismo ga mi započeli. Sjedinjene Države su pomagale Ukrajini tri godine i želimo da se rat završi, ali to nije naš rat – kazao je Rubio.
Prema njegovim riječima, Tramp je proveo 87 dana na najvišem nivou administracije stalno ulažući napore da okonča rat.&nbsp;
- Sada dolazimo do tačke kada moramo odlučiti i utvrditi da li je to uopšte moguće. Zbog toga razgovaramo sa obje strane – kazao je Rubio.
U međuvremenu, Rusija je tokom noći izvela raketni napad na Ukrajinu, pogodivši stambeno naselje u gradu Harkovu. U napadu je poginula jedna osoba, a ranjeno je 67 drugih, saopštile su ukrajinske vlasti, dodajući da se strahuje da bi još ljudi moglo biti zarobljeno ispod ruševina oštećene stambene zgrade.
<h2>Korak ka sporazumu o mineralima</h2>
Rubijeva današnja upozorenja dolaze nakon što su se SAD i Ukrajina približile sklapanju sporazuma o mineralima u četvrtak uveče.
Kijev i Vašington su potpisali memorandum kao korak ka predloženom sporazumu, izjavila je ukrajinska ministarka ekonomije Julija Sviridenko.
- Sa zadovoljstvom objavljujemo potpisivanje Memoranduma o namjerama sa našim američkim partnerima, koji otvara put ka Sporazumu o ekonomskoj saradnji i osnivanju Investicionog fonda za obnovu Ukrajine - napisala je Sviridenko na mreži X.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ranije je u četvrtak rekao da se memorandum vezan za sporazum može potpisati na daljinu istog dana.
- Ovaj dokument je rezultat profesionalnog rada pregovaračkih timova, koji su nedavno završili još jednu rundu tehničkih razgovora u Vašingtonu. Predstoji finalizacija teksta sporazuma i njegovo potpisivanje - a zatim i ratifikacija u parlamentima. Posla ima mnogo, ali trenutna dinamika i značajan napredak daju razlog za očekivanje da će dokument biti veoma koristan za obje zemlje – kazala je Sviridenko.
Ranija verzija sporazuma o mineralima nije bila potpisana nakon javne prepirke između Zelenskog i Trampa u februaru.
Detalji predloženog sporazuma od tada su bili mijenjani, a zvaničnici američkog Trezora su se ove sedmice sastali sa ukrajinskom delegacijom u Vašingtonu kako bi razradili sporazum, rekli su izvori za CNN.
&nbsp;

Rubio: Ako nije moguće okončati rat u Ukrajini, SAD moraju da „krenu dalje“

Nikšićka policija jutros je izvršila pretres stana i objekata u vlasništvu uglednog privrednika i predsjednika mjesnog odbora DPS „Dragova luka“, Mitra Milovića, pod sumnjom za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih sredstava, saznaje Portal ETV. Tim povodom kontaktirali smo Milovića koji nam je potvrdio da se već treći put isti pretres sprovodi uoči izbora – nakon predsjedničkih, parlamentarnih i sada lokalnih. - Upali su jutros oko šest sati, bilo je šest-sedam policajaca sa nalogom za pretres. Djeca su bila u sobi, ukućani uznemireni… stresno. Ipak, već smo imali isto iskustvo. Ovo je treći put da se ista stvar dešava, i to isključivo zbog mog političkog angažmana u Demokratskoj partiji socijalista - kazao je Milović za naš portal.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250410170432_b1903ca5204399f78ed9ca9455ad5872e881f9a648605f0aa3c10818e24a0d54.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250410170432_b1903ca5204399f78ed9ca9455ad5872e881f9a648605f0aa3c10818e24a0d54" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Naredba za pretresanje stana Milovića"> <figcaption>Naredba za pretresanje stana Milovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  On ističe da ni prilikom prethodna dva pretresa, kao ni ovog jutros, policija nije pronašla ništa nezakonito, te da protiv njega nikada nije vođen krivični postupak. - Pošteno obavljam svoj posao, svakodnevno sam u servisu iz kojeg izdržavam porodicu. Svi koji me poznaju mogu to potvrditi. Nažalost, stiče se utisak da ovakve akcije postaju praksa pred izbore svake - dodao je Milović. Podsjećamo, Milović je ranije bio dovođen u vezu s navodima o kupovini ličnih karata u Beranama, ali su ti navodi ubrzo povučeni nakon što je on podnio zvaničnu prijavu protiv nepoznatih počinilaca zbog lažnog optuživanja.

Policija kod Milovića stalni gost pred izbore

Nepunih deset dana nakon što je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore 25. marta zvanično odbacilo sve prijave na konkurs za direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću – uključujući i onu profesora fizičke kulture Radenka Adžića – isti kandidat je imenovan za vršioca dužnosti direktora te škole. Nastavno osoblje škole je o imenovanju obaviješteno 3. aprila u internoj email komunikaciji koju je poslao sekretar škole Slavko Đilas, u kojem se navodi da je Ministarstvo ipak imenovalo Adžića za privremenog rukovodioca škole. Ova odluka dolazi uprkos činjenici da je u zvaničnom dokumentu Ministarstva, datiranom 25. marta, jasno navedeno da su kandidati – Dušanka Vujičić i Radenko Adžić – eliminisani zbog slabog rezultata na pismenom testu. Ministarka Anđela Jakđić - Stojanović, nakon konkursa za izbor direktora škole koji je raspisan još 16. decembra prošle godine i dostavljanja prijava početkom januara, 20. februara formirala Komsiju za provjeru kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata prijavljenih na konkurs u sastavu: Svetlana Drobnjak, ispred Ministarstva - predsjednica; Raba Hodžić ispred Zavoda za školstvo - članica; i Mladenka Perić, kao eksterni član sa Liste istaknutih stručnjaka iz oblasti obrazovanja. Komisija je 3. marta organizovala pisanu provjeru kandidata, a u izvještaju od 10. marta, na koju se poziva ministarka Jakšić-Stojanović u odluci o poništenju konkursa, konstatovala da nijedan od kandidata nije ostvario 70 odsto bodova, što je uslov za pristupanje drugoj fazi provjere, usmenom intervjuu. Radenko Adžić je na pisanom testu osvojio samo pet bodova, odnosno 25 odsto od maksimalnog broja bodova, što ga je automatski diskvalifikovalo u skladu s Pravilnikom o provjeri kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata. Članom 6 stav 1 Pravilnika propisano je da kandidat koji je ostvario više od 70 odsto od ukupnog broja bodova na testiranju, stiče uslov da pristupi usmenom intervjuu. - Imajući u vidu navedeno, kao i da nijedan od kandidata koji su pristupili pisanom testiranju nije ostvario više od 70% bodova na testiranju, pa nije ni ispunio uslov da pristupi usmenom intervjuu, odlučila sam da po Konkursu za izbor direktora JU Osnovna škola „Ratko Žarić“ Nikšić, ne izaberem direktora – napisala je ministarka u dokumentu 25. marta, čime je konkurs praktično poništen, a škola ostala bez izabranog direktora. Ipak, već naredne sedmice ministarka Jakšić-Stojanović je prelomila – i za v.d. direktora imenovala baš jednog od kandidata koji nisu zadovoljili kriterijume. I to kandidata sa gorim rezultatom na pismenom testu – njegova protivkandidatkinja je osvojila 50 odsto bodova. <h2>Političko-religijski profil i izborna matematika</h2> Pravno gledano, ministarka ima diskreciono pravo da imenuje v.d. direktora dok se ne završi nova konkursna procedura, ali imenovanje kandidata koji je već odbijen u istoj instituciji zbog nedostatka stručnih kvalifikacija otvara ozbiljna pitanja, poput onog da li je riječ o političko-ideološkom imenovanju, a ne stručnom i meritokratskom. Pravni vakuum ostavlja prostor za političke odluke koje se mogu predstavljati kao formalno ispravne, ali suštinski dovode u pitanje smisao same konkursne procedure. Pitanje je dodatno osjetljivo kada se zna da je profesor Adžić bio među prosvjetnim radnicima koji su 2020. godine javno podržali litije koje je organizovala Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, u znak protesta protiv tadašnjeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Litije su bile okosnica šireg političkog prevrata u Crnoj Gori, a peticije koje su potpisivali prosvjetni radnici - kao forma političkog profilisanja unutar obrazovnog sistema. Mnogi učesnici i potpisnici apela kasnije su nagrađivani funkcijama u državnoj upravi i obrazovnom sistemu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8" data-rendition-name="original" width="540" height="498" loading="lazy" alt="Podrška Adžić Litije"><figcaption>PODRŠKA LITIJAMA: Političko profilisanje unutar obrazovnog sistema</figcaption></figure>  Sve dobija dodatnu političku težinu imajući u vidu da se lokalni izbori u Nikšiću održavaju 13. aprila, deset dana nakon Adžićevog imenovanja, pa se ono može posmatrati i kao politička poruka, ali i potencijalni signal mobilizacije biračkih grupa koje se identifikuju s crkveno-nacionalnim narativima. Ovaj slučaj još jednom otvara pitanje o tome koliko su obrazovne ustanove u Crnoj Gori taoci političkih kalkulacija, te da li se konkursi za rukovodeća mjesta sprovode da bi se ispoštovala forma, a ne da bi se birali najbolji kandidati. Ako konkursi nemaju snagu da rezultiraju izborom, a odluke se donose mimo onoga što su pokazali rezultati testiranja, onda ne govorimo o v.d. mandatu – već o institucionalnoj hipokriziji, gdje se struka podređuje trenutnoj političkoj računici.

Pao na konkursu, pa imenovan za v.d. direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću, deset dana uoči lokalnih izbora

Interventna jedinica policije iz Podgorice koja je bila na ispomoći nikšićkim kolegama za obezbjeđivanje završnih predizbornih skupova u petak, 11. aprila, nakon tribine koalicije „Za budućnost Nikšića“ (bivši Demokratski front) na Grahovu, napravila je težak incident, kada je jedan od policajaca nasrnuo na inspektora iz Nikšića, a onda, kada je pozvan u nikšićku policiju da se izjasni o okolnostima incidenta, čitava jedinica nasilno je upala u kabinet načelnika Centra bezbjednosti. Ovu informaciju Portalu ETV potvrdilo je više izvora iz nikšićke policije, koji su ogorčeni zbog ponašanja kolega iz Podgorice.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025041223040_6d5a60cbef7174c3d1fd1b5bb66674d6ef199f41ffe176925f0ea7d58f598338.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025041223040_6d5a60cbef7174c3d1fd1b5bb66674d6ef199f41ffe176925f0ea7d58f598338" data-rendition-name="original" width="1024" height="576" loading="lazy" alt="TEŽAK INCIDENT: Crnogorska policija (Ilustracija)"> <figcaption>TEŽAK INCIDENT: Crnogorska policija (Ilustracija)(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  - Iz samo njima znanih razloga na Grahovu su onemogućili prolaz vozilu u kojem su bili inspektori iz Nikšića Radovan Lalić i Novica Jovović, koji su bili u eskortu koji je pratio štićene ličnosti koje su učestvovale na skupu. Iz kombija Interventne potom je izašao komandir iz CB Podgorica Marko Stojanović i pokušao da udari Lalića. Svjedoci tvrde da je bio u pijanom stanju, ali su teži incident spriječili ostali policajci – tvrde naši izvori. Nikšićki inspketori odmah su obavijestili strarješine o napadu kolega iz Podgorice, pa su Podgoričani pozvani da u nikšićkoj policiji daju izjavu, ali su i tu napravili težak incident. - To ih je izgleda naljutilo, a svi su bili &nbsp;pod dejstvom alkohola, pa su silom upali u kabinet načelnika Darka Radusinovića i pravili haos. Ponašali su se nepristojno, van svih pravila policijske etike i kodeksa, krajnje bahato. Odbili su da se alkotestiraju – kažu naši sagovornici iz nikšićke policije. Tvrde i da je situacija bila toliko napeta i prijetila da izmakne kontroli, pa je u petak veče u nikšićku policiju dolazio i šef podgoričke policije Goran Jokić, kako bi pokušao da smiri tenzije i privoli nikšićke kolege da „ne talasaju“ i ne insistiraju da njegovi puleni budu kažnjeni. Izvori Portala ETV kažu da je sačinjena i službena zabilješka, ali, navodno, nije dalje procesuirana, niti je incident evidentiran u Biltenu.

Podgorički policajci na Grahovu napali kolegu iz Nikšića, a onda napravili haos u kabinetu šefa nikšićke policije

Osnovni sud u Podgorici donio je prvu presudu u slučaju BIRN i ustanovio da su novinarka koncerna Vijesti Jelena Jovanović i nekadašnja urednica sajta Balkaninsight Dušica Tomović povrijedile prava novinarke Tanje Pavićević u skandaloznom propagandnom uratku BIRN-a u kojem su je, uz osmoro drugih crnogorskih aktivista, u novembru 2022. godine, označile kao pripadnicu navodnih krajnje desničarskih i vjerskih ekstremističkih organizacija.
Zbog povrede prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo, prema prvostepenoj presudi Osnovnog suda, Jovanović – autorka propagandnog izvještaja - dužna je da Pavićević uplati iznos od 2.000 eura, a Tomović – bivša urednica Balkaninsighta - iznos od 1.000 eura.
One su obavezne i da presudu, nakon pravosnažnosti, o svom trošku objave u dnevnim novinama „Vijesti“ i „Dan“.
<h2>Presuda</h2>
U obrazloženju presude sutkinja Milica Radović navela je da je Pavićević dokazala kako su &nbsp;tužene Jovanović i Tomović postupale nesavjesno, iznoseći neprovjerene podatke o njoj koji impliciraju na njenu ekstremističku aktivnost u domenu sfere religijskog, čime joj je povrijeđeno dostojanstvo.&nbsp;
- Ovakva postupanja predstavljaju objektivno uvredljivu i omalovažavajuću kvalifikaciju u odnosu na tužilju, te predstavljaju osnov dosuđenja naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda – navodi se u obrazloženju presude.
Sutkinja podsjeća i na praksu Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Crne Gore, da je sloboda izražavanja conditio sine qua non funkcionisanja svakog demokratskog društva i jemstvo svih drugih ljudskih prava i sloboda.&nbsp;
- U slučaju sukoba slobode izražavanja sa ostalim zagarantovanim ljudskim pravima i slobodama, sudovi moraju voditi računa o tome da ograničavanje te slobode, s ciljem zaštite drugog ljudskog prava zajemčenog Ustavom, može biti izuzetak od pravila ako je u demokratskom društvu dopušteno i u skladu sa članom 10 Evropske konvencije. Potrebno je ukazati i da sloboda izražavanja iz tog člana nije apsolutno pravo i može biti ograničena, pored ostalog, radi zaštite ugleda i prava drugih i ona spada u grupu tzv. kvalifikovanih prava i u članu 10 Evropske konvencije je prvim stavom definisana sloboda izražavanja, a drugim stavom su određena dozvoljena ograničenja te slobode i miješanje vlasti u ostvarivanje iste – navodi se u presudi.&nbsp;
Sud je našao da je Pavićević dokazala da su tužene povrijedile njeno pravo ličnosti, pa postoji potreba da se primijene građansko-pravne sankcije srazmjerno legitimnom cilju zaštite tih prava.
Sud je, između ostalog, cijenio neosnovanim i navode Jovanović i Tomović kako su se navodi koje je Pavićević osporila u tužbi kasnije pokazali kao tačni, jer je ona potpisnica peticije protiv ustoličenja mitroplota Joanikija.&nbsp;
- Činjenica je da je tužilja jeste potpisala navedenu peticiju, ali sud nalazi da to nije i ne može biti dokaz da je tužilja protagonista vjerskog ekstremizma. Cijenio je ovaj sud i ostale navode stranaka i provedene dokaze, ali je kod nesporno utvrđenog činjeničnog stanja i primijenjenog materijalnog prava našao da su bez uticaja na drugačije presuđenje, pa pojedine nije posebno interpretirao, ni komentarisao – navodi se u obrazloženju.
I Općinski sud u Sarajevu donio je do sada nekoliko prvostepenih presuda u nizu predmeta protiv Balkanske istraživačke mreže BIRN, u kojima je nedvosmisleno presuđeno da je skandalozna mapa crnogorskih ekstremista bila najobičnija kleveta.
Prema odlukama suda u Sarajevu, nalaže se BIRN-u BiH i Denisu Džidću, koji je bio nosilac projekta, da zbog klevete, solidarno isplate tužiocima različite iznose sa zateznim kamatama, te da o svom trošku na internetskoj stranici BIRN-a objave izreku presuda, po njihovoj pravosnažnosti.
<h2>CRNA PROPAGANDA</h2>
Brutalno targetiranje devetoro građanskih aktivista, među kojima i dvije tadašnje novinarke Pobjede, kao krajnjih desničara i vjerskih fanatika, po receptu hibridnog djelovanja, novinarke koncerna Vijesti uz podršku urednice Balkaninsight-a i tadašnje regionalne direktorke BIRN-a Marije Ristić, koja je 20-ak dana nakon publikovanja spornog izvještaja podnijela ostavku, od trenutka objavljivanja 16. novembra 2022. godine izazivalo je brojne reakcije uglednih organizacija civilnog društva, intelektualaca i novinara širom regiona.&nbsp;
Nakon velikog pritiska javnosti, potpunog raskrinkavanja nepostojeće istraživačke metodologije, te ostavke regionalne direktorice, Nadzorni odbor te mreže je sredinom decembra 2022. odlučio da spornu mapu ukloni sa interneta.&nbsp;
Nakon ćutanja BIRN-a koje je trajalo mjesecima i više revizija koje su dokazale da je izvještaj za Crnu Goru novinarke Vijesti skandalozan, BIRN je bez izvinjenja, uz neuspješne pokušaje da predstavi sebe i saradnicu kao žrtve, početkom oktobra 2023. godine objavio novu „bazu“ ekstremnih desničarskih organizacija u regionu i ribrendirao cijeli projekat.
Tako je, na istoj web adresi, osvanuo novi projekat pod nazivom „Ko su ekstremni desinčari na Blakanu“, a prvobitni spisak od 71 grupe sveo se na njih 17, dok je sekcija posvećena Crnoj Gori ostala potpuno prazna.
BIRN je na stranici projekta pod nazivom „Naučene lekcije“ doduše priznao da „istraživačima nijesu bile date stroge smjernice o tome kako identifikovati ono što je prvobitno nazivano krajnje desnim i ekstremističkim grupama", iako je u prvobitnom opisu mape iz novembra 2022. pisalo da su izvještaji rađeni u skladu sa „pažljivo skrojenom metodologijom“.
No, iako u sekciji posvećenoj Crnoj Gori više nije bilo nijedne organizacije, ova nevladina organizacija ipak je pokušala održati narativ o takozvavnom ekstremnom crnogorskom nacionalizmu.
Tako je, u nepotpisanom tekstu – karaktarestično za tabloidno, neprofesionalno i neetično medijsko djelovanje – pod naslovom „Kontekst“, BIRN zapravo hranio narativ o „crnogorskom ekstremnom nacionalizmu“ koji je godinama plasirao koncern Vijesti i pokušavao da opravda raniji uradak njihove novinarke koji je izbrisan sa sajta.
Ovoga puta se išlo čak i korak dalje, pa se uz klasičnu dezinformaciju kako se Crna Gora otcijepila od Srbije 2006. godine, a ne obnovila svoju državnost izgubljenu 1918. godine, u BIRN-ovom „kontekstu“ podmuklo insisnuiralo kako su svi Crnogorci nacionalisti, dok su Srbi iz Crne Gore samo ljudi koji se tako osjećaju, te da srpski nacionalisti postoje isključivo u partijsko-političkoj sferi sa jednom jedinom težnjom - ekonomskim povezivanjem sa Srbijom.&nbsp;
<h2>TUŽBE</h2>
Protiv Jovanović i Tomović za povredu prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo tužbe su pred Osnovnim sudom u Podgorici, osim Pavićević, podnijeli su i novinarka Portala ETV Kaćuša Krsmanović, izvršni direktor NVO Forum slobodnih građana Luča Nebojša Mrvaljević, te Draško Martinović, Maja Miličković i Tanja Knežević-Perišić.&nbsp;
Jovanović i Tomović, iako su same u danima nakon objavljivanja mape saopštavale da je „BIRN imao jasnu metodologiju po kojoj smo mi koji smo sarađivali sa njima radili…“ i da su se „prilično pripremali za rad na mapi“, targetiranje novinarki i građanskih aktivista u odbrani pred sudom pokušavale da predstave kao vrijednosni sud.
Advokati Jovanović i Tomović obmanjivali su sud i tvrdnjama kako targetirani u spornom izvještaju nijesu ni pokušali da demantuju BIRN-ovu mapu, što je notorna nesitina.&nbsp;
Ni Tomović ni Jovanović nijesu prisustvovale nijednom ročištu.

Tag: medunarodni-dan-sjecanja-na-zrtve-holokausta