Mijat Ružić, trogodišnji dječak iz Tivta, suočava se sa teškom dijagnozom tumora na malom mozgu. Mijat se trenutno nalazi u klinici Acibadem u Turskoj, gdje uz nesebičnu brigu porodice i stručnost ljekara hrabro prolazi kroz sve faze terapije.
Fondacija "Budi human" je ranije usmjerila 7.500 eura kao podršku njegovom liječenju. Njegov otac poručuje da se Mijat osjeća bolje i da je vedar i nasmijan, što porodici daje ogromnu snagu u ovoj borbi.
- U skladu sa Pravilnikom o Teleton korisnicima, Fondacija je usmjerila dodatnih 2.500 eura pomoći. Vjerujemo da će Mijat, uz podršku svoje porodice i pozitivnih misli svih nas, nastaviti da pobjeđuje i da ga čeka bezbrižno djetinjstvo ispunjeno igrom i osmijehom - kazali su iz Fondacije "Budi human".

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Fondacija "Budi human" uputila dodatnih 2.500 eura za liječenje trogodišnjeg Mijata

Određeni broj pritvorenih osoba (31) smještenih u Istražnom zatvoru Podgorica je danas otpočeo štrajk, saopšteno je iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija.
Od navedenog broja lica, kako se dodaje, jedan dio pritvorenika je stupio u štrajk glađu (8), dok je dio lica (23) pisanim putem obavijestio da će svoje nezadovoljstvo usmjereno na sudske postupke izraziti na način otkazavanja punomoćja svojim zastupnicima.&nbsp;
Kako se dodaje, o navedenom događaju, shodno zakonskoj obavezi, obaviješten je nadležni sud.
- Kada je riječ o postupanju Uprave za izvršenje krivičnih sankcija u slučaju štrajka glađu pritvorenih lica, ista će preduzimati mjere koje su u njenoj nadležnosti što podrazumijeva, vođenje uredne evidencije o svakom licu koje učestvuje u štrajku, preduzimanje mjera da se obezbijedi red i sigurnost u ustanovi, te ukoliko bude potrebno obezbijedi zdravstveni nadzor pritvorenih lica u štrajku putem redovnih ljekarskih pregleda i uključivanja medicinskog osoblja, a sve navedeno uz poštovanje prava na dobrovoljni protest (štrajk) pritvorenih lica - navodi se iz UIKS-a.&nbsp;
Uprava će, kako se dodaje, kontinuirano pratiti situaciju, te svakodnevno evidentirati broj pritvorenih lica koja učestvuju u štrajku, a zvanični podaci o obimu štrajka na dnevnom nivou biće utvrđeni na kraju dana, o čemu će javnost biti blagovremeno obavještavana.

UIKS: Dio pritvorenika Istražnog zatvora započeo štrajk

Najvažniji čovjek na svijetu dan započinje jogom. Kako stoji na službenim stranicama njegove kancelarije, to mu „jača tijelo i um te usađuje moć smirenosti u inače užurbanu rutinu”. Već iz tog spiritualnog momenta možemo zaključiti da najvažniji čovjek na svijetu nije ni Tramp, ni Putin, ni Si, nego onaj naizgled četvrti, a zapravo prvi: Narendra Modi, premijer Indije.
Zašto je baš on najvažniji? Jer o njemu zavisi ishod planetarne bitke koja se pomalo pomalja iz magle ukrajinskog rata. Ako Indija stane na stranu Amerike, pobjeđuje Zapad. Ako stane uz Rusiju i Kinu, pobjeđuje Istok. A ako zadrži stari nesvrstani kurs, konačni ishod globalne bitke je neizvjestan. Zato svi žele Modija na svojoj strani. Ili ga barem ne žele na onoj drugoj strani.
O tome govore i visoke počasti koje Modi prima i u Vašingtonu i u Moskvi. Tramp ga je u decembru u 2020. odlikovao Legijom za zasluge za poboljšanje odnosa između Indije i SAD-a, dok ga je u julu 2024. Putin u Moskvi odlikovao Redom svetog Andrije - najvišim ruskim civilnim odlikovanjem - za njegov trud u razvoju bilateralnih veza između Indije i Rusije.
Otkad je 2014. postao premijer, Modi je pozicionirao Indiju kao zemlju koja sebi može dopustiti da svjetsku geopolitičku scenu tretira kao švedski sto, s kojeg će uzeti ono što joj odgovara bez obzira što neko na Istoku ili Zapadu mislio o tome. Tako je 2017. uveo Indiju u obnovljeni američki savez Quad (SAD, Indija, Japan, Australija), ali nije izlazio iz rusko-kineske skupine BRICS. Kupovao je zapadne ratne avione, ali i ruski raketni sistem S-400. Jednom nogom stoji na Zapadu, drugom na Istoku.
Šest izbora, šest pobjeda
Od svih vodećih članica BRICS-a, Modijeva Indija imala je najbolje odnose s Amerikom. No, Indija je 2022. odbila osuditi rusku agresiju na Ukrajinu te je ostala neutralna. Štaviše, samoubilačko odustajanje Evrope od jeftinih ruskih energenata Modi je iskoristio da manirom dobra gospodara te iste energente – po povlaštenoj cijeni – priskrbi Indiji. Osim što je uspješno sabotirala zapadne napore da sankcijama slome Rusiju, Indija je time osigurala energetske uslove za svoj ekonomske rast, dok evropske zemlje tavore između stagnacije i recesije.
A onda se u Bijeloj kući po drugi put pojavio Donald Tramp, koji je pomislio da agresivnim pristupom prema Modiju - uvođenjem visokih carina Indiji i uvredljivom opaskom o njenoj „mrtvoj ekonomiji” – može slomiti indijskog premijera i natjerati ga da odustane od ruske nafte i prikloni se zapadnom taboru. Umjesto toga, Modi je reagovao demonstrativnim odlaskom u Kinu kod Sija na sastanak Šangajske organizacije za saradnju (SCO), gdje se grlio i s Putinom, pokazavši time Trampu da se s premijerom Indije tako ne može razgovarati, jer Indija ima prijatelje na svim stranama, pa može preživjeti i bez Amerike.
Tramp i njegovi savjetnici očito nijesu dobro proučili biografiju i karakter Narendre Modija. Da su to učinili, znali bi da agresivni pristup Modiju neće proći. Jer Modi je u životu izašao na šest izbora (2002., 2007. i 2012. za glavnog ministra države Gujarat, a 2014., 2019. i 2024. za premijera Indije), i na svih šest je uvjerljivo pobijedio s jednom te istom agendom nacionalističkog vođe koji nastupa kao zaštitnik Gujarata od ostatka Indije, odnosno kao zaštitnik Indije od ostatka svijeta.
Da je Modi pokleknuo pred Trampom, urušila bi se čitava harizma na kojoj je izgradio svoju političku karijeru. Stoga, suočen s Trampovom ucjenom, praktično i nije imao izbora – morao je otići u Kinu.
Agenda hinduističke nadmoći
Narendra Modi rođen je 1950. u gradiću Vadnagaru u državi Gujarat. Njegova obitelj pripadala je marginaliziranim dijelovima društva: kako je jednom rekao, odrastao je u siromašnoj obitelji „bez viška rupije”. U Vadnagaru je završio srednju školu, a 1978. diplomira politologiju na sveučilištu u Delhiju, te 1983. magistrira na Sveučilištu Gujarat.
Već u mladosti postaje politički aktivan, uključivši se 1971. u desničarsku paravojnu organizaciju Rashtriya Swayamsevak Sangh (RSS), koja je osnovana 1925. s ciljem širenja nacionalističke hinduističke ideologije. U tu svrhu RSS je osnivao brojne škole, dobrotvorne organizacije i klubove, a 1980. je osnovao i konzervativnu političku stranku Bharatiya Janata Party (BJP), kao protutežu ljevičarskoj Kongresnoj stranci koja je vladala Indijom veći dio vremena nakon sticanja nezavisnosti 1947. godine.
RSS je opisivan kao organizacija „utemeljena na pretpostavci hinduističke nadmoći”, te je često optuživan za netoleranciju prema manjinama, širenje mržnje i poticanje nasilja, posebno prema muslimanima. Indijska vlada više je puta zabranjivala RSS – među ostalim, upravo je član ove organizacije 1948. ubio Mahatmu Gandhija – ali je RSS ne samo opstao, nego je i njegova partija BJP u 21. vijeku zavladala Indijom.
RSS je Modija još 1985. dodijelio BJP-u, a on se uzdigao kroz stranačku hijerarhiju, postavši 1998. glavni sekretar partije, koja ga 2001. imenuje za glavnog ministra države Gujarat. Već u februaru i martu 2002. u Gujaratu izbijaju vjerski neredi koji će označiti prvu veliku kontroverzu Modijeve političke karijere – optužen je da je svojim zapaljivim nacionalističkim izjavama potaknuo nasilje nad muslimanima.
Nepoželjan u Americi
Spomenuti neredi začeti su 27. februara 2002., kada je voz s nekoliko stotina hinduističkih hodočasnika izgorio u blizini grada Godhre, pri čemu je poginulo oko 60 ljudi. Modi je tada izjavio da su za incident odgovorni lokalni muslimani, nakon čega se antimuslimansko nasilje proširilo Gujaratom. Prema službenim podacima, u neredima je ubijeno 790 muslimana i 254 hindusa, dok nezavisni izvori navode brojku od preko 2000 poginulih, mahom muslimana.
- Ono što se događa je lanac akcije i reakcije- komentisao je tokom nereda Modi.
Mnogi promatrači optužili su vladu Gujarata kao saučesnika u neredima, a neki su izravno krivili Modija, opisujući nasilje nad muslimanima kao „pogrom”, odnosno kao „primjer državnog terorizma”.
- Postoji široki konsenzus da je nasilje u Gujaratu bilo oblik etničkog čišćenja, da je u mnogim aspektima bilo unaprijed smišljeno i da je provedeno uz saučesništvo državne vlade i policijskih službenika- utvrdila je 2008. američka pravna stručnjakinja Marta Nusbaum sa Univerziteta a u Čikagu, u svom naučnom članku „Sukob unutar nas: Demokratija, vjersko nasilje i budućnost Indije”.
Vrhovni sud Indije imenovao je 2008. Posebni istražni tim (SIT) kako bi istražio Modijevu odgovornost za nasilje, ali je nakon nekoliko godina istrage SIT objavio da nije pronašao dokaze za pokretanje kaznenog postupka protiv Modija.
No, Modijeva antimuslimanska retorika izazvala je kritike na Zapadu. U martu 2005., za vrijeme administracije Džordža Buša, State Department zabranio je Modiju ulazak u SAD, u skladu s preporukama američke Komisije za međunarodnu vjersku slobodu, a američki primjer slijedili su i Ujedinjeno Kraljevstvo (UK) i Europska unija (EU). No, kako se Modi uspinjao kroz politički krajolik Indije, tako su ove zabrane ukidane, a nakon što je 2014. postao indijski premijer, tadašnji predsjednik SAD-a Barak Obama lično ga je pozvao u Ameriku.
Odveo Indiju u nacionalizam i kapitalizam
Modijevi mandati glavnog ministra Gujarata zapamćeni su po visokoj stopi rasta BDP-a od prosječnih 10 odsto, što je bilo iznad stope rasta na nivou čitave Indije. Unatoč tome, Gujarat pod Modijem nije značajno promijenio svoj rang među indijskim državama u pogledu siromaštva, pismenosti žena ili smrtnosti novorođenčadi. 
&nbsp;
- Socijalne politike državne vlade uopšteno nijesu koristile muslimanima, dalitima i adivasima, te su uopšteno povećale društvene nejednakosti. Razvoj u Gujaratu bio je ograničen na urbanu srednju klasu, a građani u ruralnim područjima i oni iz nižih kasta bili su sve više marginalizovani. Pod Modijem, državna vlada trošila je manje od nacionalnog prosjeka na obrazovanje i zdravstvenu skrb- pisao je 2015. francuski politolog Christophe Jaffrelot u članku pod naslovom „Što je ‘gujaratski model‘? Rast bez razvoja – i sa socio-političkom polarizacijom”.
U svojoj prvoj kampanji za premijera Modi je isticao upravo svoje ekonomske uspjehe u Gujaratu. Birači su mu to honorisai: Modijeva partija BJP osvojila je 31 posto glasova i više nego udvostručila broj zastupnika u donjem domu indijskog parlamenta (Lok Sabha). Osvojivši 282 od ukupno 543 zastupnička mjesta, BJP je postao prva stranka koja je samostalno osvojila većinu još od 1984., kada je to ostvarila Kongresna stranka.
Uvjerljivost Modijeve pobjede nagnala je mnoge komentatore da ustvrde kako su ti nacionalni izbori iz 2014. označili veliki politički preustroj Indije od progresivnih stranaka prema desnici. Osobito je bio zapažen Modijev pobjednički tweet: „Indija je pobijedila, dobra vremena uskoro stižu!” Kako je tada pisala indijska istoričarka Ravinder Kaur sa Sveučilišta u Kopenhagenu, taj je tweet simbolizirao „političko preusmjeravanje Indije od sekularne socijalističke države prema kapitalizmu i hinduističkom kulturnom nacionalizmu”.
Klizanje prema fašizmu
Sekularnu socijalističku Indiju utemeljio je Džavaharlal Nehru, bliski Gandhijev saradnik iz Kongresne stranke i prvi premijer Indije nakon sticanja nezavisnosti 1947. godine, koji je tu funkciju obavljao do smrti 1964. godine. Pola vijeka kasnije, kad je na vlast došao Modi, ojačao je taj hinduistički kulturni nacionalizam, koji se očitavao u rastu uticaja RSS-a, kao i u potiranju Nehruova političkog nasljeđa.
- Tokom svog prvog mandata, Modijeva administracija imenovala je članove RSS-a za čelnike univerziteta i istraživačkih institucija, iako mnogi od tih imenovanih nisu posjedovali kvalifikacije za svoje položaje. Modijeva administracija takođe je napravila brojne promjene u udžbenicima istorije koje je odobrila vlada, umanjujući naglasak na ulogu Džavaharlala Nehrua i veličajući Modijevu ulogu, istovremeno prikazujući indijsko društvo kao skladno i bez sukoba i nejednakosti- utvrdile su indijska sociološkinja Nandini Sundar i ekonomistica Kiran Bhatty u studiji „Klizanje od majorizacije prema fašizmu: Obrazovanje u Indiji pod Modijevim režimom”, objavljenoj 2020. u časopisu „international Sociology”.
Modi je potom još dvaput pobijedio na opštim izborima, 2019. i 2024. godine. Njegova administracija povećala je direktna strana ulaganja, ali je smanjila potrošnju na zdravstvo, obrazovanje i socijalnu skrb. U svom drugom mandatu, nakon pobjede na izborima 2019. godine, Modi je ukinuo autonomiju većinski muslimanskog područja Jammua i Kašmira, što je dovelo do novih vjerskih tenzija i kratkotrajnog ovogodišnjeg rata s Pakistanom.
Od antimuslimanske retorike Modi nije odustao ni u kampanji za prošlogodišnje izbore, kada je muslimane nazvao „infiltratorima s mnogo djece koji bi uzeli bogatstvo Indije ako njegovi politički protivnici dođu na vlast”. Generalno se smatra da je za njegovih mandata Indija doživjela demokratsko nazadovanje i prešla na autoritarni stil vladavine, obilježen kultom ličnosti. Među ostalim, u februaru 2021. Kriket savez njegove matične države Gujarat preimenovao je stadion „Motera” u Ahmedabadu - najveći kriket stadion na svijetu - u stadion „Narendra Modi”.
Tako je indijski socijalizam postao misaona imenica. Gandhijev i Nehruov pepeo okreće se u urnama, a trojica današnjih ključnih svjetskih autokrata – Tramp, Putin i Si – čekaju kome će se prikloniti najvažniji čovjek na svijetu.

Tramp, Putin i Si čekaju kome će se prikloniti trenutno najvažniji čovjek na svijetu- Narendra Modi, premijer Indije

Dokumentarni film „Čovjek lavina“, rediteljke Slobodanke Radun, u produkciji Predraga Karla Kalezića i Jasmine Karajlović iz kompanije Montenegro Max Film, selektovan je za takmičarsku selekciju jubilarnog DokNRitam festivala u Beogradu, gdje će 27. septembra u Jugoslovenskoj kinoteci imati srpsku premijeru, saopšteno je iz Filmskog centra Crne Gore.&nbsp;
Film „Čovjek lavina“ je svoju svjetsku premijeru imao u okviru specijalne revijalne selekcije na 38. izdanju Filmskog festivala Herceg Novi.
- U sinopsisu filma stoji da film predstavlja filmski portret Dragoljuba Đuričića, jednog od najboljih muzičara i bubnjara bivše Jugoslavije, otkriva priču o rok sceni Crne Gore i njenim počecima tokom 60-ih, kao i razvoju i rastu rok kulture na Balkanu tokom 70-ih i 80-ih godina. Đuričić, ponositi Crnogorac rođen u Cucama, djetinjstvo i tinejdžerske dane provodi u Herceg Novom. Nakon preseljenja u Beograd, njegova karijera počinje da se razvija vrtoglavom brzinom. Svirao je sa najznačajnijim bendovima svog vremena u regionu. Nekoliko godina provodi u Skoplju, kao bubnjar poznate rok grupe „Leb i sol“. Inovacijama u muzičkom pristupu Đuričić dovodi bubnjeve u centar muzičkog performansa formirajući prvi balkanski perkusionistički orkestar „Balkansku lavinu“. Njegovi fantastični nastupi i velika energija učinili su ga simbolom protesta protiv Miloševićevog režima krajem dvadesetog vijeka. Čovjek velikih ideja i raskošnog talenta ostavio je značajno nasljeđe mnogim svojim učenicima, ali i generacijama bubnjara koji dolaze - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Drugi projekat kompanije Montenegro Max Film, „Kao topli septembar“ reditelja Vlastimira Sudara, koji se nalazi u fazi razvoja, selektovan je za predstavljanje na francuskom koprodukcionom forumu na 46. izdanju ICFF Manaki Brothers u Bitolji u Makedoniji, koji se održava od 24 do 26. septembra 2025.
Oba projekta su podržana od strane Filmskog centra Crne Gore.

„Čovjek lavina“, filmski portet Dragoljuba Đuričića, biće prikazan na festivalu u Beogradu

Pravo na različitost i pravo na sebe - to je ono o čemu govori moja knjiga ,,Putnici za Molusiju“ - kazao je srpski intelektualac, političar i književnik Nenad Čanak na promociji romana u okviru trećeg festivala savremene književnosti ,,BOOKIRANJE“ koji je otvoren u ,,Book Caffeu“ u Podgorici. Čanak je svojim djelom otvorio prostor za dijalog o slobodi, otporu i identitetu u vremenu koje sve češće traži poslušnost umjesto misli. Njegova Molusija nije samo metafora - ona je savremeni sistem, uniformisan i tih, u kojem je različitost posljednji čin pobune.
Roman ,,Putnici za Molusiju“, objavljen u izdanju „Fokalizatora“, djelo je koje raskrinkava mehanizme totalitarizma, ispituje granice slobode i poziva na raskid sa uniformisanim mišljenjem. Na promociji, uz prisustvo crnogorskog političara Ranka Krivokapića i glavnog urednika „Fokalizatora“ prof. dr Vladimira Vojinovića, Čanak nije samo govorio o knjizi, već i o borbi: o pravu da budemo različiti i da budemo svoji.
<h2>Pisani trag</h2>
Čanak se prisjetio da ga je jedan prijatelj nedavno upitao kako bi definisao svoj dosadašnji život u dvije riječi.
- Poslije dosta razmišljanja uspio sam da pronađem te dvije riječi, a to su ,,vječita komedija“. Ne postoji ništa što znate i mislite da znate ako to ne možete reći običnim riječima i ako to ne možete objasniti petogodišnjem djetetu. Ako ne možete, znači da to ne znate, ali se zakrivate iza nekih velikih riječi, djela ili autoriteta - istakao je Čanak.
Podsjetio je da je njegov pokojni otac Milan Čanak bio asistent profesora Stevana Jakovljevića na Beogradskom univerzitetu.
- Od oca sam naučio da je obaveza intelektualca da piše i da za sobom ostavlja pisani trag; da je sve ovo što mi živimo u redu, ali jedino što opstaje su ulje na platnu i ukoričene riječi. Toga sam se uvijek držao u životu - istakao je Čanak.
On je naglasio da intelektualac ne može sebi da dozvoli da se svede u struku, da se zatvori u jednodimenzionalnost, recimo, politike.
- Što si ti onda kada iz tebe ispare funkcije? Ljude koji su odlučivali o sudbinama, onog trenutka kada to prestanu da rade, više niko ne pamti. Upravo je to ono zbog čega intelektualac ima obavezu da za sobom ostavlja tragove - kazao je Čanak.
On je pojasnio zašto se knjiga zove ,,Putnici za Molusiju“.
- Čitajući knjigu ,,Zastarjelost čovjeka“ Gintera Andersa naišao sam na Molusiju. Nijesam znao što je to i krenuo sam da tragam. Shvatio sam da je Molusija izmišljena totalitarna država koju je Anders opisao u djelu ,,Molusijske katakombe“. Kada sam tražio da moja knjiga bude prevedena na crnogorski jezik, to nije bila nikakva marketinška šala. Ne! Čitava poenta Molusije je da se ljudi uniformišu u svojoj pokornosti, da idu stopama koje su već bile ispred njih, da njihova odjeća i način mišljenja budu isti, da oni ne budu više ljudi, nego maske - ali sve iste. I tu jeste poenta - borba za različitost je borba za ljudskost - kazao je Čanak.
Prema njegovim riječima, borba za crnogorski jezik nije borba protiv srpskog, hrvatskog ili bilo kog drugog jezika.
- To je borba za naš - moj, vaš broj cipela; za vašu košulju koja je vašeg broja da je možete zakopčati. Kada se čovjek toga odrekne, on se svodi na popunu za uniformu, a ta uniforma se zove nacionalistička projekcija roba/kmeta koji treba da služi i bude samo ono što se od njega očekuje u
funkciji ,,višeg cilja“, a to je najniža moguća podmuklost vladajuće klase. E to je suština svih suština. Pokušao sam da Molusija ne nestane sa Ginterom Andersom i herojima tog vremena, ljudima koji su živjeli bez maski. Različitost je ono što nas čini ljudima - istakao je Čanak.
<h2>Stil</h2>
Vojinović je kazao da je autorov stil pisanja nešto što plijeni pažnju.
- Piše o jako teškim stvarima i za autore je najteže koristiti se alegorijom. To je klizav teren. Vidjećete kada budete čitali knjigu da pred sobom imate vještog pripovjedača - rekao je Vojinović.
Krivokapić je kazao da je knjiga Nenada Čanka prožeta idejom traženja pravde, istine i snage u svim našim slabostima.
- Knjiga vam ne daje sve odgovore, daje puno autorovih mudrosti sa dozom duhovitosti. Ovo djelo vas tjera da preispitate koliko ste spremni da skinete masku i napustite ulogu koju vam je dao ovaj sistem, a koju ste prihvatili da biste išli svaki dan u krug, i da na kraju to bude vaša snaga da samospoznajom izađete iz krugova i stvorite nešto bolje - kazao je Krivokapić.
Festival savremene književnosti ,,BOOKIRANJE“ organizuje izdavačka kuća „Fokalizator“, u saradnji sa Društvom crnogorskih izdavača. Tokom prve večeri promovisano je knjiga anegdota ,,Moj Montenegro“ Branislava Brana Milačića, prozni prvijenac spisateljice i rediteljke Radmile Vojvodić - zbirka priča ,,Dekorisanje malog života“. Iste večeri predstavljeno je i crnogorsko izdanje romana ,,Most na Drini“ Andreja Nikolaidisa. Prvo veče festivala je završeno promocijom knjige ,,Bitka na Sutjesci“ hrvatskoga istoričara Šimuna Cimermana. 
<h2>Čanku uručena i nagrada Akademije „Milovan Đilas“</h2>
Uoči početka promocije Nenadu Čanku je uručena nagrada Akademije „Milovan Đilas“ za životno djelo za doprinos u jačanju i afirmaciji slobode govora. U obrazloženju žirija, koji su činili mr Nela Savković-Vukčević, mr Miloš Vukanović i prof. dr Vladimir Vojinović, istaknuto je da je ,,Nenad Čanak tokom turbulentnih devedesetih godina u Srbiji i zemljama regiona svojim nastupima u javnosti, ali i u drugim oblastima političkog i intelektualnog djelovanja, doprinosio povezivanju pokidanih veza između balkanskih naroda i kultura“.
Nakon uručivanja nagrade, Čanak je zahvalio na priznanju.
- Kod nas bi rekli da čim neko dobije nagradu za životno djelo miriše na ilovaču. Ali, nadam se da je ova nagrada za dosadašnje životno djelo, a od sada ćemo vidjeti - kazao je Čanak.

Promovisan roman Nenada Čanka “Putnici za Molusiju“ u prevodu na crnogorski jezik: Borba za različitost je borba za ljudskost

Mještanin Donjih Brčela Nenad Nikaljević, pošto je noć proveo u policijskoj „betonjerci“ u Baru, pušten je danas da se brani sa slobode nakon jučerašnjeg incidenta koji je imao sa svještenstvom Crkve Srbije u Manastiru Donji Brčeli, ali je jutros pritvorena njegova supruga Suzana Nikaljević, koju su popovi prijavili da im je prijetila smrću u hodniku barskog Suda za prekršaje, đe je čekala epilog saslušanja svoga muža. Ona će u pritvoru, kako je za Portal ETV kazao, Nikaljević, ostati do 20 sati, kada bi trebalo da bude privedena sudiji. CILJ – ZABRANA PRILASKA Crkva Srbije koja duže od tri decenije uzurpira crnogorske svetinje, devastira naše sakralno nasljeđe i prilogađava ga svojoj misiji prisajedinjenja Crne Gore susjednoj Srbiji, brišući sve identitetske odrednice, mijenjajući arhitekturu crkava i manastira, dodatno osnažena nakon što su vlast u državi preuzele proruske i prosrpske društveno-političke elite, a prethodni premijer Dritan Abazović potpisao takozvani Temeljni ugovor sa ovom vjerskom zajednicom, ušla je u novu fazu dugoročno razrađene strategije – pokušaj izazivanja sukoba sa građankama i građanima koji se suprotstavljaju njihovoj misiji i skrnavljenju grobova naših predaka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250913160956_40334b22007a8e7df77c84989ce8f65f7910ef0a4296322679ba19a88ee1bbb2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250913160956_40334b22007a8e7df77c84989ce8f65f7910ef0a4296322679ba19a88ee1bbb2" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="brčeli"> <figcaption>Donji manastir u Brčelima (Foto: Portal Analitika)PA</figcaption> </figure>  - Prvi cilj popova Crkve Srbije je da me isprovociraju da ne pozovem inspekciju da ustanovi kakve to radove sad obavljaju u zoni kulturnog dobra, drugi je da izdejstvuju da, kao jedan od rijetkih Crnogoraca koji dolazi u Manastir, dobijem zabranu prilaska, a treći cilj im je da od države Crne Gore, ovakvim odlukama, dobiju „vjetar u leđa“ da mogu da rade što god 'oće, a da niko ne dolazi da ih kontroliše. Da mogu nesmetano da devastiraju, „divlje“ grade... – uvjeren je Nikaljević. U policijskoj betonjerci u Baru završio je juče, poslije incidenta sa popovima u Donjem manastiru, u svome selu, koji je zaštićeno kulturno dobro, a pošto je zahtijevao da mu daju na uvid dozvole za „prekopavanje zemlje u manastirskom dvorištu“, đe su, kako je kazao za Portal ETV, sahranjeni njegovi preci. Iziritiran ponašanjem svještenstva grubo se verbalno obračunavao sa njima, vrijeđajući ih, a taj dio incidenta oni su snimili kamerama mobilnih telefona i onda ga prijavili policiji, a video-zapise proslijedili bliskim medijima. - Bio sam u Bjelogradu koji se nalazi 700-800 metara od Donjeg manastira i naišao je komšija i pitao me znam li kakve to radove izvode tamo. Pošao sam da provjerim i vidio đe kopaju kanal. Bilo je nekoliko radnika na mjestu za koje znam da je nedovoljno arheološki istraženo. Oni prekopavaju grobove naših predaka. Pitao sam kopače imaju li dozvolu za rad, na što su oni rekli da nemaju i negodovali su što im se obraćam. Ko sam ja i zašto ih pitam... A ja ih onda pitam, a to radim čitavih tri decenije: „Đe su kosti vaših predaka“ i kažem im: „Pošto se vi stidite da kažete đe su kosti vaših predaka, reći ću vam ja đe su kosti mojih predaka“ i pokažem im isperd svojih stopala. Rekao sam im: „Kosti mojih predaka, moga prađeda su ovđe i ja ovo smatram mojom teritorijom i mojim vlasništvom, ovo je kulturno dobro države Crne Gore i vi ne smijete da izvodite nikakve radove bez dozvole“. Došlo je do prepirke i bilo je teških riječi obostrano – priča Nikaljević. TEŠKE RIJEČI Dok se on raspravljao sa radnicima pojavili su se, kako kaže, popovi. - Baš tada najkrupniji od ovih radnika, po govoru jasno je da nije odavde, uhvatio me desnom rukom za grlo. Pokušao sam da ga odgurnem, ali sam se morao vratiti korak unazad i odbio sam mu lijevom rukom napad, na što su popovi i on ustvrdili da ja udaram njega, iako sam ja micao neprijateljsku ruku sa mojega grkljana. Nastale su tenzije, uključili su se i popovi. Njih pet-šest, a ja sam. I svako od njih je nastupao sa određenim zadatkom... – priča Nikaljević. Prisjeća se da je pokušao da im objasni, jer je mlađi pop negirao i crnogorsku državu, naciju i Crnogorsku autokefalnu crkvu, „da su kralj Petar Karađorđević i njegova žena Zorka, kćerka kralja Nikole, obavili bračni obred u Crnogorskoj autokefalnoj crkvi, da je Aleksandar Karađorđević, kao dijete kršten u toj crkvi“... - I riječ po riječ, nastaje prepirka. Sa jedne strane me napada neki tip mlađi, tridesetak godina, duge kose i barde, ovamo me napada pop Nikodim, onda ova dva-tri radnika. Kao stršljenovi, sa svih strana... Provocirali su me i vrijeđali i jesam im i ja uzvraćao. I rekao sam nekome da je kreten, da je Crkva Srbije okupatorska i pomenuo sam fašiste - jer smatram da ovi koji slave Dražu Mihailovića, Pavla Đurišića, Ratka Mladića jesu fašisti. Rekao sam im ako vidim popa da prčne nešto oko moga groba i groba mojega oca, koji je ranjen na Sutjesci i na Neretvi, grobove dva strica Sava i Iva koji su se borili protiv nacista, fašista, četnika i ustaša da ću ih pobiti kao zečeve. Jesam to rekao i od toga ne bježim – kaže Nikaljević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025091317090_b7ebfa65a065d89e951c4c26e229802c5cdf247b6d7f669f8fb6b972c5137b49.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025091317090_b7ebfa65a065d89e951c4c26e229802c5cdf247b6d7f669f8fb6b972c5137b49" data-rendition-name="original" width="850" height="560" loading="lazy" alt="bar"> <figcaption>NOĆ U BETONJERCI: Zgrada policije u Baruscreenshot</figcaption> </figure>  Policija je po njega došla juče oko 11.30 sati i na njihovo ponašanje nema prigovor, osim na prostoriju u kojoj je proveo noć – takozvanu „betonjerku“ koja je, kako kaže, u užasnom stanju i đe su uslovi za boravak nečovječni. Pretresli su mu i kuću u selu u potrazi za oružjem. - Moram priznati da su svi u policiji bili maskimalno korektni, predusretljivi i uzdržani – ističe on. Dok je davao iskaz u Sudu, sutkinja je njegovoj supruzi Suzani naložila da izađe iz prostorije, a kada je završio sa iskazom, nije je zatekoa u hodniku. Ispostavilo se da je i ona uhapšena?! - U hodniku je naišla na dva popa kojima je u prolazu dobacila: „Vidimo se“ i oni su je odmah prijavili policiji uz tvrdnju da im je prijetila da će ih pobiti. Srećom, u nepsorednoj blizini bio je i policajac koji me je doveo iz „betonjerke“ u Sud. On je inspektorima svjedočio da nije čuo da im je prijetila i da nije vidio da je pokušala da ih udari, za što su je, isto, optužili. Policajac je kazao da je vidio pokret njene ruke koji je protmačio kao odmahivanje. Ona će noćas do osam ostati u „ženskoj betonjerci“, preko puta moje, đe sam ja prenoćio. Za nadati se da će je sudija puštiti kući – kazao je Nikaljević. POLICIJSKI ZAPISNIK U policijskom zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka protiv Nikaljevića piše da je „u dvorištu Manastira Sveti Nikola u Virpazaru... grubo vrijeđao Lukić Miladina na način što mu je uputio rječi: 'je... ti majku okupatorsku, ti kopaš grob moga oca i odakle si došao, odakle su ti preci'“, čime je, prema ocjeni policije, počinio prekršaj iz člana 7. st. 2. Zakona o JRM. Policija je prekršajnu prijavu podnijela i protiv Lukića zato što je tokom incidenta „fizički napao Nikaljević Nenada na način što ga je uhvatio desnom rukom za vrat“, čime je počinio prekršaj iz člana 10. st. 2. Zakona o JRM. Međutim, terete i Nikaljevića zato što je Lukića odgurnuo tokom napada, stavljajući mu na teret da ga je fizički napao. Nikaljević je na teret stavljeno i da je „vrijeđao Kokotović Vitomira po osnovu vjerske pripadnosti, na način što mu je uputio riječi: „Vi ste okupatori, vi ste Crkva Srbije koja pravi srpski svet, izbjeglice jedna'“. Ovim činom je, kako piše u prijavi, počinio prekršaj iz člana: 19. Zakona o JRM, ali i prekršaj iz člana: 7. st. 2. Zakona o JRM, zato što je „grubo vrijeđao Kokotović Vitomira način što mu je uputio riječi: „Smradu jedan, zovi policiju, boli me k..., fašistički okupatori'“. Krivičnom prijavom okrivljen je i za kršenje člana: 10. st. 2. Zakona o JRM, tako što je „fizički napao Mičević Ognjena na način što ga udara desnom rukom u predjelu desne šake“, te prekršaj iz člana: 8 Zakona o JRM, jer je „izazvao osjećanje ugroženosti kod Kokotović Vitomira i Mićević Ognjena prijetnjom da će napasti na njihov život ili tijelo, na način sto im je uputio riječi: „Ako mi budete dirali očev grob sve ću vas pobiti“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025091317090_9cc8c3ed0516404facf265e7fe9f6ff30ca8bbce0014c79ef1c416a6d1d93860.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025091317090_9cc8c3ed0516404facf265e7fe9f6ff30ca8bbce0014c79ef1c416a6d1d93860" data-rendition-name="original" width="1024" height="528" loading="lazy" alt="Donji Brčeli"> <figcaption>Donji Brčeli</figcaption> </figure>  U zapisniku sa saslušanja u policiji piše da je Nikaljević inspektoru saopštio da je njegov „sukob sa Crkvom Srbije star najmanje 35 godina kada je bilo osvještavanje Manastira Prečista Krajinska, koji se nalazi u Ostrosu“. - ...nakon toga slijedi brutalni prekid antiratnog skupa koji je bio organizovan u Hotelu „13. jul“ u Virpazaru u mjestu Odžaklije, koji su rasturili naoružani četnici predvođeni L. Z. koji je nosio kalašnjikov sa grupom od 100 naoružanih ljudi u maskirnim uniformama. Nakon toga kada je bio krvavi Petrovdan 12. jula 1991. godine popovi Crkve Srbije i srpska mafija su pred moje oči ranili dvojicu Cetinjana i svi zajedno ušli u Cetinjski manastir – ispričao je Nikaljević u policiji. Podsjetio je i na incident koji je imao sa pokojnim mitropolitom crnogorsko-primorskim Amfilohijem Radovićem koji je organizovao skup u Manastiru Gornji Brčeli tada nazvao „bezglavim Crnogorcem“. - ...kao neko ko potiče iz antifašističke porodice, gdje mi je otac ranjen na Sutjesci i Neretvi 1943. godine, a stričevi Savo i Ivo poginuli 1942. i 1943. godine boreći se protiv nacista, fašista, četnika i ustaša. Moj đed Đuro i prađedovi Krsto i Stijepo su nakon okupacije 1918. godine bježeći ispred srpske kame prebjegli u Gaetu u Italiji, ja koji sam sa dijelom stanovnika sela Brčeli danima radio i znojio se na čišćenju šuta, odnošenja suvišnog materijala i obnove Crkve svetoga Toma ispred te crkve se nalaze grobovi mojih roditelja i mojih predaka i učestvovao u obnovi. ...a taj radnik danas što je radio, koji radi za 50 eura dnevnicu, ne shvata da tim nelegalnim poslom kopa moju dušu u koju je utemeljen moj duh i moje postojanje – rekao je Nikaljević u policiji. Priznao je da je reagovao „emotivno i vokabularno eksplodirao i monahu i ostalima sigumo uputio neke emotivne riječi sa oštrom osudom na brutalni uzurpatorski način otimanja crnogorske kulture i istorije“. Bio je decidiran da Kokotoviću i ostalima ne prijeti nikakva opasnost od njega. - ...liše moga tradicionalnog stava da crnogorske svetinje pripadaju isključivo državi Cmoj Gori i potomcima onih koji su je gradili i stvarali – zaključio je on. SELEKTIVNA PRAVDA Srpski mediji u Crnoj Gori i Srbiji juče su, nakon što su im dostavljeni video snimci incidenta u Manastiru Donji Brčeli orkestrirano stali u odbranu svještenstva, ne stavljajući priču u kontekst. Proizilazi da je on ničim izazvan upao u manastirski kompleks i verbalno i fizički nasrnuo na svještenstvo. - Očekujem da institucije konačno reaguju i da on dobije zabranu prilaska Manastiru – izjavio je Kokotović za te medije. U autorskom tekstu univerzitetski profesori Adnan Čirgić i Aleksandar Radoman i pisac Đorđe Šćepović upozorili su juče da se u slučaju Nikaljevića radi o selektivnoj pravdi, te da se sve dešavalo „u danu kad je tužilaštvo obznanilo da u huškačkim pozivima Marka Kovačevića na pogrom i istrebljenje svega što ne prihvata njegov fašizam nema elemenata krivičnog djela“. - I kad se sve ovo ne bi dešavalo u državi koja nema kontrolu nad dijelom svoje teritorije pa dok se tužilaštvo i policija dopisuju je li važniji Ustav ili Temeljni ugovor spomenik se ratnom zločincu šepuri u porti Đurđevih stupova – ukazali su oni. Napisali su i da „za tu istu vlast pozivi Metodija Ostojića na obračun s narodima, na konačno rješenje - jer velikosrpski fašizam neće mirovati dok god bilo kakva forma Drugog postoji na ovome dunjaluku - e to nije nikakvo krivično djelo, nije poziv na nasilje i raspirivanje nacionalne mržnje, već valjda Temeljnim ugovorom zagarantovano pravo“. Manastir Donji Brčeli je kao sakralni spomenik zakonom zaštićeno kulturno dobro od 1953. i kao takav uveden je u registar zaštićenih kulturnih dobara 1961. godine.

Nenad Nikaljević na slobodi, njegova supruga Suzana završila u pritvoru po prijavi popova Crkve Srbije

Predstavljanje loga i programa nove političke partije "Pokreta narodnog povjerenja", na čijem čelu je doskorašnji potpredsjednik SNP-a i ministar sporta i mladih, Dragoslav Šćekić, počelo je sa greškom. Naime, za logo političke partije i slogan, Šćekić je odlučio da bude napisan ćirilicom, međutim na prvom koraku našla se pravopisna greška - ćirilica je pobrkana sa latinicom.&nbsp; I tako je ćirilicom napisano "Vratimo povjerenje narodu", ali u riječi "narod" stoji latinično slovo "d".  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250913200916_6fd4e34ef3b1e80ae720e83cb86e0b1fe8639ad175e4320278cc3e7090ef6616.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250913200916_6fd4e34ef3b1e80ae720e83cb86e0b1fe8639ad175e4320278cc3e7090ef6616" data-rendition-name="original" width="1044" height="925" loading="lazy" alt="Pokret narodnog povjerenja"> <figcaption>Logo i slogan(Photo: Pokret narodnog povjerenja)</figcaption> </figure>  Podsjetimo, Šćekić se inače zalaže da srpski jezik postane službeni u Crnoj Gori, zato i ne čudi njegovo insistiranje da logo partije bude na ćirilici.&nbsp; Ne treba zaboraviti ni onomad, 2021. godine kada se nalazio na čelu Fonda za zdravstveno osiguranje, kada je Šćekić pokušao nametnuti korišćenje ćiriličnog pisma, time što je naložio da se za zaposlene u fondu nabave ćirilične tastature a i sajt prebaci na to pismo.&nbsp; Stoga forsiranje ćirilice svakako ni danas ne čudi, ali za početak treba znati kako se pišu sva slova azbuke.&nbsp;

Pobrkali ćirilicu i latinicu: Nova Šćekićeva partija počela sa greškom

Suzana Nikaljević je šokirana odlukom sutkinje za prekršaje u barskom sudu da je oglasi krivom i kazni 1.000 eura za nešto što, kako ističe za Portal ETV, nije učinila – kategorična je da su popovi Crkve Srbije izmislili, lažno svjedočeli i podnijeli lažnu prijavu protiv nje da im je prijetila smrću u holu Suda za prekršaje u Baru.&nbsp; - Oni sad imaju osjećaj moći i snage, a policajac koji je bio tik uz mene i koji je morao čuti da sam im rekla: „Vidimo se“, a ne, kako su oni prijavili: „Poginućeš“, nije smio ili nije htio da kaže pred sudom što sam im kazala, već je tvrdio da me nije čuo. Ne osjećam se bezbjedno, ni ja, ni moja porodica. Ne može se bezbjedno osjećati nijedan građanin i građanka Crne Gore – ogorčena je Suzana Nikaljević, na sve što su ona i suprug Nenad Nikaljević doživjeli od petka do kasno sinoć.&nbsp; <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 50.4566%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fnenad-nikaljevic-na-slobodi-njegova-supruga-suzana-zavrsila-u-pritvoru-po-prijavi-popova-crkve-srbije&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> <h2>INCIDENT U MANASTIRSKOM KOMPLEKSU</h2> Nenad Nikaljević uhapšen je u petak nakon incidenta koji je imao sa svještenstvom Crkve Srbije i radnicima koji su kopali kanal u zoni zaštićenog kulturnog dobra – Manastira Donji Brčeli. On je došao sa namjerom da ih pita da li imaju dozvolu za te radove i onda, kako je kazao ranije Portalu ETV, „riječ po riječ, nastaje prepirka“. Priznaje da je bio grub u komunikaciji s njima, ali i ističe da je bio napadnut, ne samo verbalno, već i fizički i da ga je jedan od njih stegao za grkljan.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914170920_40334b22007a8e7df77c84989ce8f65f7910ef0a4296322679ba19a88ee1bbb2.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250914170920_40334b22007a8e7df77c84989ce8f65f7910ef0a4296322679ba19a88ee1bbb2" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Manastir Donji Brčeli"> <figcaption>Manastir Donji Brčeli(Photo: Portal Analitika)</figcaption> </figure>  - Sa jedne strane me napada neki tip mlađi, tridesetak godina, duge kose i barde, ovamo me napada pop Nikodim, onda ova dva-tri radnika. Kao stršljenovi, sa svih strana... Provocirali su me i vrijeđali i jesam im i ja uzvraćao. I rekao sam nekome da je kreten, da je Crkva Srbije okupatorska i pomenuo sam fašiste - jer smatram da ovi koji slave Dražu Mihailovića, Pavla Đurišića, Ratka Mladića jesu fašisti. Rekao sam im ako vidim popa da prčne nešto oko moga groba i groba mojega oca, koji je ranjen na Sutjesci i na Neretvi, grobove dva strica Sava i Iva koji su se borili protiv nacista, fašista, četnika i ustaša da ću ih pobiti kao zečeve. Jesam to rekao i od toga ne bježim – ispričao je Nenad Nikaljević u subotu za Portal ETV. Razgovarali smo nekoliko sati pošto ga je sutkinja za prekršaje puštila da se brani sa slobode, nakon što je u pritvoru proveo čitavi dan i noć. Suđenje će biti održano u srijedu. Dok je on pred sudom davao izjavu, u subotu ujotro, „iza brave“ je završila njegova supruga, jer su je dva popa prijavila da im je prijetila smrću u hodniku sudske zgrade. U pritvoru je provela devet sati i kasno sinoć je saslušana, kažnjenja i puštena na slobodu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.3053%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fsuzana-nikaljevic-po-prijavi-popova-crkve-srbije-kaznjena-1-000-eura&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> <h2>PRIVOĐENJE I SASLUŠANJE</h2> - Kada su mog supruga prozvali da u uđe u sudnicu ja i policajac smo krenuli za njim da uđemo i dok sam prolazila pored popova koji su sjedjeli istima sam se obratila riječima: „Vidimo se“, pokazujući ispruženi dlan lijeve ruke u njihovom pravcu. Ušla sam u sudnicu gdje me je sudija obavjestio da ne mogu prisustvovati... – ispričala je ona inspektoru barske policije. Na pitanje da li je Vitomiru Kokotoviću (igumanu Manastira Donji Brčeli) i Ognjenu Mičeviću uputila riječi prijeteće sadržine: „Poginućeš, i ti ćeš isto“, bila je kategorična da nije izgovorila te riječi, te da to može potvrditi policajac koji je bio tik uz nju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914170920_b7ebfa65a065d89e951c4c26e229802c5cdf247b6d7f669f8fb6b972c5137b49.webp" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250914170920_b7ebfa65a065d89e951c4c26e229802c5cdf247b6d7f669f8fb6b972c5137b49" data-rendition-name="original" width="850" height="560" loading="lazy" alt="Zgrada barske policije"> <figcaption>Zgrada barske policije(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  - Napominjem da istima nijesam prijetila sa podignitim kažiprstom desne ruke i sve ovo što su naveli je neistina iz njima znanih razloga. Takođe, istima ne prijeti nikakva opasnost od mene i moje porodice da će biti ugroženi na bilo kakav način, a svoja prava ću tražiti preko nadležnih sudova. Ispruženi dlan od lijeve ruke je značio da ću ja podnijeti prijavu protiv njih, a ne bilo kakva prijetnja – rekla je ona. Za Portal ETV kaže da takvu riječ nikada nikome nije uputila, te da njeno obraćanje popovima nije bilo prijetnja. - Rekla sam: „Vidimo se“, aludirajući na to da ovo neće biti zadnje suđenje, da ćemo i mi nastaviti sudsko procesuiranje. Ni na kraj pameti mi nije bilo da će oni od toga da iskontruišu da sam im prijetila. Iznenađena sam odnosnom policajca, koji je bio u obezbjeđenju moga supruga, da tvrdi da on ništa nije čuo. I pred sudom sam rekla da je on morao da čuje, jer je bio prvi do mene. Kako su mogli da čuju popovi tri metra dalje, a on ne? Onda on nije sposoban za posao koji radi, jer posao mu, pored ostalog, jeste i da čuje što se dešava u okruženju onoga koga obezbjeđuje – priča Nikaljević. Nije očekivala da će završiti u „betonjerci“, a još manje da će je sutkinja kazniti. <h2>DESET SATI U „BETONJERCI“</h2> - Nešto poslije 12 sati, kada se izjasnio tužilac, oni su me pritvorili. Zaključali me ka' najvećeg kriminalca. Ne znam što da kažem, ali imala sam snagu da sve to izguram. Dok sam bila tamo samo sam razmišljala kako se osjeća Nešo, kako će on proći kroz sve ovo što nam se dešava. Strašna je nepravda ovo što su nam uradili. Popovi mogu da saopštavaju neistine i njima se vjeruje – ogorčena je Nikaljević.&nbsp; Dok je bila u pritvorskoj ćeliji nestala je i struja, bilo je vruće, zagušljivo. - Nema ni rashladnih uređaja, nema ni svjetlosti, nema ništa. Užas. Ali, šta ćeš, to ti je to. Ja kažem sebi, tu sam, uz Nenada sam, što god bude – priča ona.&nbsp; Komentarišući snimke incidenta njenog supruga sa svještenstvom Crkve Srbije koji su proslijeđeni medijima ističe da su ga na taj način brutalno targetirali. - On je duboko dirnut, povrijeđen onim što oni rade u Manastiru. Tu su sahranjeni svi njegovi, to je manastir koji pripada selu, a oni rade što hoće. Nikoga ne pitaju. Ni mještane, ni institucije. Nelgalno grade i pregrađuju. On nikada ne psuje, onakve riječi ne koristi i to je dokaz koliko je bio povrijeđen u tom trenutku, okružen sa 10 ljudi koji nasrću na njega. Nije on tamo pošao da se obračunava sa njima „na šake“, pošao je da ih pita što rade – ističe Nikaljević.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914170920_9cc8c3ed0516404facf265e7fe9f6ff30ca8bbce0014c79ef1c416a6d1d93860.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250914170920_9cc8c3ed0516404facf265e7fe9f6ff30ca8bbce0014c79ef1c416a6d1d93860" data-rendition-name="original" width="1024" height="528" loading="lazy" alt="Selo Donji Brčeli "> <figcaption>Selo Donji Brčeli (Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Ogorčena je i na odnos institucija prema njima, objašnjava da njen suprug, koji je ozbiljno bolestan, nije uzeo terapiju, niti su ga u policiji ili sudu pitali, kao ni nju, da li treba da uzmu neke ljekove koje moraju obavezno da koriste. - Pritvaraju ženu od 63 godine i ne pitaju me imam li kakav zdravstveni problem – strašno. Ni njega, a zar nije logično da to moraju da pitaju. Nije ih briga i može im biti – priča ona. Pribojava se da je hapšenje njenog supruga, a onda sjutradan i njeno privođenje i zadržavanje u pritvoru, poruka javnosti da ćuti. - Poruka da popovima ne možete da uputite nijednu riječ, a da ne prija njihovim ušima. U suprotnom, čeka vas sudbina kao naša. Pritvori, suđenje, kazne. Ja sam završila u pritvoru i na sudu zbog njihove lažne prijave i bila sam nemoćna da se odbranim. To je za mene strašno – i odluka tužiteljke da me pritvori i odluka sutkinje da me kazni – ističe Nikaljević. Poslije svega stiče utisak da su institucije uplašene od crnih mantija. - Znam da se moj suprug i ja borimo za ispravnu stvar, ali sam i svjesna da smo sada u opasnosti da nas neko presretne, vrijeđa ili udari u sred grada ili na imanju. Užasan je taj osjećaj – dodaje ona. Ekipa Televizije E bila je u Donjim Brčelima juče popodne u posjeti Nenadu Nikaljeviću i samo što su psotavili kameru ispred Manastira, pojavila su se četvorica muškaraca. - Mi ne znamo ko su oni i odakle su se stvorili. I kako da se osjećamo bezbjedno - zaključuje naša sagovornica.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914170924_90f921dda81171f03b946bd523c2fc4be89d7b985fcde77eecc9cd18f921e960.webp" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250914170924_90f921dda81171f03b946bd523c2fc4be89d7b985fcde77eecc9cd18f921e960" data-rendition-name="original" width="725" height="484" loading="lazy" alt="sudski čekić"> <figcaption>Slijedi žalba na presudu barskog suda za prekršaje(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  <h2>MISIJA CRKVE SRBIJE</h2> Crkva Srbije duže od tri decenije zaposjela je crnogorske crkve i manastire, a od 3. avgusta 2022. godine, nakon što je tadašnji premijer Dritan Abazović sa ovom vjerskom zajednicom potpisao takozvani Temeljni ugovor crnogorsko sakralno nasljeđe i formalno im je dopalo u ruke. Decenijama oni devastiraju crkve i hramove, ne obazirući se nato da je većina njih pod zaštitom kao kulturno dobro, mijenjaju im arhitekturu prilagođavajući je svojoj misiji „posrbljavanja“ Crne Gore i u krajnjem prisajedinjenja naše zemlje Srbiji. Misija „srpskog svijeta“ u posebno agresivnu fazu ušla je nakon političkih promjena u Crnoj Gori u avhustu 2020. godine kada su vlast u državi preuzele proruske i prosrpske društveno-političke elite. Crkva Srbije postala je nedodirljiva. Zakoni ove zemlje za njih ne važe, niti se prema njima primjenjuju. Predano rade na reviziji istorije i gašenju identitea Crne Gore. A vlasti su nemušte. Institucionalni odgovor, koji je i ranije bio slab, danas više ne postoji. Preostali su rijetki pojedinci koji su spremni da se suprotstave, da se pobune, međutim, odgovor države je brutalan. Nenad Nikaljević je uvjeren da je cilj svještenstva Crkve Srbije u njegovom slučaju jasan – žele da izdejstvuju da dobije zabranu prilaska Manastiru Donji Brčeli, da mogu da nastave sa devastacijom, ali i da njegovim primejrom pošalju poruku građankama i građanima Crne Gore da moraju da ćute, u protivnom slijedi institucionalna odmazda i kazna. Da je u pravu potvrdio je i sam iguman Kokotović koji je prosrpskim medijima kojima su dostavili video zapise incidenta, naravno selektovane, odnosno samo one na kojima se vidi i čuje Nikaljević. - Očekujem da institucije konačno reaguju i da on dobije zabranu prilaska Manastiru – izjavio je on za te medije, koji Nikaljevića danima orkestrirano targetiraju i napadaju, ne stavljajući priču u kontekst. Manastir Donji Brčeli je kao sakralni spomenik zakonom zaštićeno kulturno dobro od 1953. i uveden je u registar zaštićenih kulturnih dobara 1961. godine.&nbsp;

Suzana Nikaljević: Ne osjećam se bezbjedno, ni ja, ni moja porodica

Tokvil je pisao da će moderno društvo staviti na raspolaganje modernom despotizmu sredstva za akciju koje stare tiranije nijesu imale. Ta činjenica čini da se danas putem tih modernih sredstava despotizam često umotava u propagandne forme i formalne demokratske procese, što ga često čini slabo prepoznatljivim centrima moći, koji imaju moć da utiču na takvo društvo. Nažalost, svijet se stalno mijenja u pravcu koji ne obećava, pa se često u međudržavne odnose umiješaju razni interesi, što despotizmu ostavlja veliki prostor za nesmetano djelovanje. Iako je Srbija već duže vrijeme zemlja u kojoj jedan čovjek odlučuje i o finansijskim tokovima, i institucijama sile, bezbjednosnim službama, medijima, investicijama, pravosudnom sistemu, spoljnoj i unutrašnjoj politici i svim dijelovima sistema, želja da se kontrolišu djelovi sistema, kao partijski plijen, postoji i u mnogim državama, posebno na prostorima regiona kojem pripadamo.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000916_0f70ce042ccd3a39aba265450fddc21612645581004a16313b08ad6a2089c695.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250914000916_0f70ce042ccd3a39aba265450fddc21612645581004a16313b08ad6a2089c695" data-rendition-name="original" width="628" height="407" loading="lazy" alt="sila"><figcaption>IŽIVLJAVANJE: Policija prebija koga stigne na protestima u Srbijiscreenshot</figcaption></figure>  GOLO NASILJE Evropska konvencija o ljudskim pravima garantuje svakom građaninu pravo na miran protest, osim u posebnim okolnostima. Sloboda okupljanja je pravilo, zabrana je izuzetak. Oblik režima značajno oblikuje izglede za izbijanje protesta, kao i njegove oblike, obim i posljedice. Nastanak, širenje i rezultati narodnih protesta u nedemokratskim režimima imaju drugačiju formu od one u demokratijama. Takođe, postoje i značajne razlike između oblika nedemokratskih režima, što definiše i način i stepen pobune građana. Srbija je prolazile sa različitim formama masovnih protesta koji nijesu dali nikakav efekat u promjeni načina vladavine, sve do studentskih blokada državnih univerziteta i njihovih poziva na masovna okupljanja i građansko organizovanje. Dugo vremena je autokratski režim Aleksandra Vučića tolerisao studentske akcije, donekle sankcionišući povremene napade na studente i pobunjene građane, da bi nakon višemjesečnih blokada i masovnih mitinga, kako je vrijeme prolazilo, sve više i više počeo koristiti represivni državni aparat i paramilitarne grupe sumnjive prošlosti, simbolički obučene u crno, u golom nasilju i privođenju sumnjive zakonitosti. Aboliranje optuženih za pokušaj ubistva i dajući odriješene ruke specijalnim jedinicama policije i crnomajicijašima, Vučić je otvorio sezonu prebijanja protestanata, hapšenja uz prijetnje silovanjem od strane visokih oficira MUP-a, svlačenje gospođe u petoj decenije do gola i slične bestijalnosti. Koristi se taktikom paljenja Rajstaga, ubace se maskirani huligani, njih 15-tak, da se potuku sa policijom, onda se oni povuku iako nije nikakav problem pohapsiti ih, da bi se onda policija i režimski huligani, obučeni u crno, bjesomučno iživljavali na građanima, starcima, đeci, ženama, ne birajući žrtve. Režim Aleksandra Vučića se održava na vlasti isključivo nasiljem specijalnih policijskih snaga i kriminalaca u crnom, debelo plaćenih, kao i kontrolom maltene svih medija u Srbiji, a dobrim dijelom i u Crnoj Gori. Podršku među građanima ima samo u vladajućoj kliki, koja se bogati na enormnoj korupciji i na korisnicima „korege“. Državu je poistovijetio sa sobom, pa je svaki napad na njega napad na državu Srbiju. Da bi pojačao ośećaj sile kojom raspolaže, 20. septembra izvešće na ulice tenkove i teško naoružanje, uz prelete aviona i helikoptera. Ne zna se kome je namijenjena ta demonstracija sile: za unutrašnju, ili spoljnu upotrebu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000916_c9236dab81881c4e63d13377bcdb3b6248e34e5da0361510e94d7ecf0478487f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250914000916_c9236dab81881c4e63d13377bcdb3b6248e34e5da0361510e94d7ecf0478487f" data-rendition-name="original" width="863" height="485" loading="lazy" alt="policija Srbije"><figcaption>ZADATAK: Crnomajicijaši na beogradskom stadionu „Rajko Mitić“ tuku publikuscreenshot</figcaption></figure>  POLITIČKI SRBI Šizofrenija ide dotle da se crnomaijicijaši šalju u Rigu, na kvalifikacije u kušarci za evropsko prvenstvo, da se obračunaju sa svakim ko je bilo što uradio što ga svrstava u protivnike Vučića. Crnomajicijaši su na beogradskom stadionu „Rajko Mitić“, na utakmici sa Velikom Britaniji, ušli među publiku, u kojoj je bilo roditelja sa đecom i počeli redom da biju sve koji su skakali uz riječi: „Ko ne skači, taj je ćaci“, dok je policija reagovala tek kad je publika uzvratila batine. Protestanti se hapse nasumično, optužuju se za djela za koja se dobija zatvorska kazna do deset godina zatvora za navodni napad na službeno lice. Optužuju se i žene starije dobi, koje ni pomoću trikova ne mogu nauditi oklopljenim policajcima. Svjedoci su po pravilu policajci, u čija svjedočenja, srećom, ni sudije ne mogu da povjeruju. Toliko su iskonstruisana. Suština je samo da se zaplaše građani. Čudo jedno, za političke Srbe u Crnoj Gori oni koje prebijaju po Srbiji, žene koje skidaju do gola, đevojke kojima prijete silovanjem, klinci koje batina po 15 policajaca pendrecima... to nijesu Srbi po njihovom ukusu. Njih mnogo više zanimaju što rade Hrvati, hoće li nešto odvratno uzviknuti na Maksimiru, pa da se, po sistemu kao u vremenu Mao Ce Tunga, svi redom izjašnjavaju, zgražavajući se. Dok se to u Srbiji ni ne pominje. Da pokazuju da su veći Srbi i od samih Srba, govori Deklaracija o gencodu u Jasenovcu, kojom su zaboli prst u oko Hrvatskoj, koju ni srpski parlament nije htio usvojiti. Sad su krenuli sa inicijativom da podignu spomenik Puniši Račiću, jednom od osnivača četničkog pokreta i ubici tri poslanika Hrvatske seljačke stranke 28. juna 1928. godine, među njima i vođe stranke, Stjepana Radića. Vjerujem da će to baš dodatno motivisati Hrvatsku da Crna Gora bude podržana na svom putu u EU.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000920_3a1afdb5e59b4921ea653430dac156dab49ddff5884636955a2bad69be21040f.gif" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250914000920_3a1afdb5e59b4921ea653430dac156dab49ddff5884636955a2bad69be21040f" data-rendition-name="original" width="700" height="570" loading="lazy" alt="kopija"><figcaption>Kopija stranice iz Ljetopisa Matice srpskescreenshot</figcaption></figure>  Predśednik parlamenta Crne Gore suze roni za nekim američkim Draganom Vučićevićem, vjerujući i dalje da je Donald Tramp srpski tajni adut, iako Donalda zanima Srbija toliko da je spriječio nepostojeći rat između Srbije i Kosova. Što bi rekli, sličan se sličnom raduje. Pritom, na desetine hiljada mrtve đece, žena i običnih građana u Gazi ne dotiču vojvodu, već se sa neskrivenim simpatijama susrijeće sa zločincem Netanjahuom. Sve u skladu sa uobičajenom ljubavlju prema masovnim zločincima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000920_98d4885864bf89ee815a7da2cdde81a0fc57a42d058bffbb471b50fce30c6cf5.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250914000920_98d4885864bf89ee815a7da2cdde81a0fc57a42d058bffbb471b50fce30c6cf5" data-rendition-name="original" width="1296" height="639" loading="lazy" alt="dokument"><figcaption>Dokument iz 1810. godine u kojem se navode plemena koja ne pripadaju staroj Crnoj Gori, ali koja se u slučaju rata vojno pridružuju crnogorskoj vojsciscreenshot</figcaption></figure>  Čudo jedno kako premijera Spajića ne zanimaju stvari sa sela, ni što se država Crna Gora pretvara u zemlju neopjevanih seljačina, samo zato što ga održavaju na vlasti. Ali me živo zanima kako misli sa takvim seljačinama da Crna Gora stigne do šanse da uđe u EU? Očekujem da će sljedeće biti podizanje spomenika vojvodi Momčilu Đujiću, zatim Radovanu Karadžiću i nezaobilaznom „čika Ratku“. To će baš da popravi dobrosuśedske odnose, kao uslov da nesretna Crna Gora, sa trenutnom vlašću, pridošlicama sa bivših ratišta, željnih novih obračuna sa „izrodima srpstva“ i gomilom gorštaka kojima je Rusija majka, dok raketira stambene zgrade po Ukrajini, postane član organizacije na čelu sa slijepom komesarkom Ursulom fon der Lajen. Slijepom, zato što ne vidi čak ni ono što parlament EU bjelodano vidi i raspravlja cijeli božji dan.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000924_615f5de8150b11668d81f24ce38e2c61c68fbf3ee584778837640068e2c28924.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250914000924_615f5de8150b11668d81f24ce38e2c61c68fbf3ee584778837640068e2c28924" data-rendition-name="original" width="276" height="512" loading="lazy" alt="grb"><figcaption>Grb Knjaževine Holmijescreenshot</figcaption></figure>  BRANŠA KONVERTITA No ne čudi što politički Srbi u Crnoj Gori tako zdušno pozdravljaju prebijanje „sumnjivih Srba“ po Srbiji, prijetnje silovanjem prvog čovjeka policijske jedinice, skidanje žene do gola... jer oni su so srpstva. Niko nije veći Papa od Pape, od konvertita. Najelitniji Srbi u Crnoj Gori, Vasojevići i Kuči, nijesu tako davno promijenili „vjeru za večeru“. Avlija Čelebija, turski putopisac, zapisao je za Vasojeviće u drugoj polovini XVII stoljeća njihovu privrženost katoličanstvu, Vasojevići su čak imali katoličku kneževinu Holmiju, iako se danas trude da čelnika te kneževine, Nikolu Radonjića Vasojevića, proglase za pustolova, kao da je Holmija stvorena i postojala samo njegovom voljom. Da je to tačno, davno bi ga Vasojevići ubili, ali nijesu, on je poginuo 1844. godine od ruke Njegoševih perjanika. U dokumentima iz 1810. godine, koji se bave vojskom kojom raspolaže Crna Gora, u dijelu plemena koja ne pripadaju staroj Crnoj Gori, ali koja se u slučaju rata vojno pridružuju crnogorskoj vojsci sa navedenim brojem vojnika, Kuči se vjerski definišu kao katolici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250914000924_1b8e0e9acab1a732f6b778921498c961fce9556cd3c3685a19154177afbbf592.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250914000924_1b8e0e9acab1a732f6b778921498c961fce9556cd3c3685a19154177afbbf592" data-rendition-name="original" width="440" height="512" loading="lazy" alt="Šematska karta Knjaževine Holmije"><figcaption>Šematska karta Knjaževine Holmijescreenshot</figcaption></figure>  U tu branšu konvertita lako bi upali i pravoslavni Bošnjaci, kako ih definiše Letopis Matice Srpske, knjiga 2 i 7 u Budimu 1825/6 (Bošnjaci žive između Drine, Verbasa, Save, Dalmacije i Hema, čislom 450.000; ispovedaju ili Islam, ili su Rimokatolici, ili pravoslavni), a koji su se istakli kao dobri borci u austrougarskoj vojsci u Velikom ratu. A i kao revnosni žandari u Crnoj Gori nakon Velikog rata. Poslije Prvog svjetskog rata pojedini Crnogorci su se počeli uzajamno optuživati u ondašnjoj štampi ko je i đe primio novac od beogradske policije za rad protivu Crne Gore: „I ja pitam g. Spasojevića (Janka), kao pravnika, što zaslužuje jedan ministar“ kojega je vladar „popeo na ministarsku stolicu (...), kome se taj ministar svečano zakleo na vjernost pa ga u odsudnom času u tuđemu svijetu sama ostavio, zakletvu pogazio i protiv njega počeo žestoku paljbu, kao što je to uradio ovaj g. Spasojević (...). Po starome crnogorskom običajnom pravu, njemu bi narod sudio i bio kamenovan“ (T. Orahovac, Žrtve ustavne borbe u Crnoj Gori, Pravda, Beograd, 7. decembar 1936). Napredovala je Crna Gora, nema više kamenovanja za ove što su se zakleli u vladi da će štiti interese Crne Gore i za one što obilato dobijaju novac od Beograda i Moskve. Ima sada demokratskijih rješenja. A i mjesta za boravak o državnom trošku.

Tag: mijat-ruzic

Fondacija "Budi human" uputila dodatnih 2.500 eura za liječenje trogodišnjeg Mijata

UIKS: Dio pritvorenika Istražnog zatvora započeo štrajk

Tramp, Putin i Si čekaju kome će se prikloniti trenutno najvažniji čovjek na svijetu- Narendra Modi, premijer Indije

„Čovjek lavina“, filmski portet Dragoljuba Đuričića, biće prikazan na festivalu u Beogradu

Promovisan roman Nenada Čanka “Putnici za Molusiju“ u prevodu na crnogorski jezik: Borba za različitost je borba za ljudskost

PRATITE TVe UŽIVO