Petronije Ponjavić iz Beograda je veći dio života proveo na ulici, protestujući.
Svjedok je 9. marta 1991, studentskih demonstracija 1996/1997, 5. oktobra 2000, aktuelnih studentskih protesta – i svega između što se dogodilo.
- Bio sam i na onim studentskim demonstracijama 1968, kao maturant Učiteljske škole - kaže 75-godišnji Ponjavić uz osmijeh u razgovoru za BBC na srpskom.
U dugoj buntovničkoj karijeri, kaže, doživio je mnogo toga.
- Bilo je i pendreka i nečega mnogo jačeg, šmrkova, gumenih metaka, zaista dramatičnih situacija. Nazivali su me i raznim imenima, govorili mi da sam izdajnik, strani plaćenik - prisjeća se on.
Danas je ponovo na ulicama i to zbog pada nadstrešnice Željezničke stranice u Novom Sadu 1. novembra, kada je poginulo 15 ljudi.
Podržava blokade i proteste studenata koji traže da se utvrdi odgovornost za novosadsku tragediju.
Reakcije vlasti na demonstracije prije 30 godina i danas su „skoro identične“, smatra.
- Samo otvorene policijske torture nema, radi se podmuklije - dodaje kratko.
Vrlo je teško porediti ranije proteste i današnje – kontekst je drugačiji, vrijeme se promijenilo, generacije su potpuno drugačije, samim tim i reakcije vlasti, kaže Miloš Bešić, profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu.
- Iako se danas govori o protestima studenata, ako pogledate ko sve na njih dolazi vidjećete da su to zapravo opštenarodni protesti, a da studenti samo kanališu ogromnu količinu negativnog naboja prema vlasti. Oni su ta neka udarna pesnica - kaže Bešić za BBC na srpskom.
Kao što su se demonstranti ranije okupljali oko opozicionara, poput Zorana Đinđića i Vuka Draškovića, danas to rade oko „kolektivnog liderstva studenata“, dodaje.
- Reakcije vlast Slobodana Miloševića i Srpske napredne stranke (SNS) imaju nekih sličnosti, ali se i razlikuju u stepenu represije, metodama i u nivou propagande koju koriste - ističe Bešić.
<h2>O pendrecima i kontramitinzima</h2>
Tog 9. marta 1991, beogradskim ulicama defilovali su tenkovi.
Status jednog od najpoznatijih datuma u modernoj istoriji Srbije, taj dan dobio je zbog prvih velikih demonstracija protiv Slobodana Miloševića, nekadašnjeg predsjednika Srbije i SR Jugoslavije.
Protestom na prepunom Trgu republike, demonstranti predvođeni Draškovićem, nekadašnjim liderom opozicionog Srpskog pokreta obnove (SPO), tražili su ostavke generalnog direktora Televizije Beograd – današnje Radio-televizije Srbije – i ministra policije Radmila Bogdanovića.
Policija je odgovorila suzavcima, pendrecima, vodenim topovima i oklopnim vozilima.
U sukobima je poginulo dvoje ljudi, a Drašković je uhapšen.
Na kraju dana na ulice su poslati i tenkovi Jugoslovenske narodne armije (JNA), što Ponjavić naziva „zaista groznim prizorom“.
Skup narednog dana bio je kod Terazijske česme, ka kojoj je iz Studentskog grada na Novom Beogradu krenula velika grupa studenata.
Međutim, na Brankovom mostu sačekala ih policija – opet suzavci i pendreci.
Velikih studentskih protesta bilo je i tokom zime između 1996. i 1997. godine i to zato što Miloševićeva Socijalistička partija Srbije (SPS) nije željela da prizna poraz na izborima u Beogradu, Nišu, Kragujevcu, Novom Sadu i brojnim gradovima.
Policija je u međuvremenu i dalje tukla.
Ponjavić pamti kako je policija na Brankovom mostu konjicom rastjerala demonstrante, kada je i „Zoran dobio po leđima“, oslovljavajući nekadašnjeg premijera Đinđića samo po imenu.
Tada su zajedno bježali ka Zelenom vencu, što mu je, kako kaže, „najbliži susret sa njim.“
- Upadali su i na fakultete, ozbiljno prebijali studente - ističe Miodrag Gavrilović, jedan od lidera tih protesta, a danas potpredsjednik DS-a, za BBC na srpskom.
- Danas je toga manje jer je situacija drugačija… Više ljudi posmatra i sve se može vidjeti - navodi on.
Ipak, dodaje, neke stvari se ponavljaju.
Te 1996, prisjeća se, Nezavisni pokret studenata (NZS), negodovao je zbog prekida nastave na fakultetima, kao i aktuelna neformalna organizacija „Studenti koji žele da uče“.
- Pravi se kontramiting studenata na studente, to je potpuno besmisleno - kaže Gavrilović.
Kontramiting podrške Slobodanu Miloševiću održan je na beogradskom Ušću i 11. marta 1991. i to u organizaciji Pokreta žena za očuvanje Jugoslavije, dok je tokom kontramitinga 1996. došlo do sukoba učesnika dva skupa.
Od početka protesta zbog pada nadstrešnice, Srpska napredna stranka je održala nekoliko mitinga, od kojih su najveći bili u Sremskoj Mitrovici i Jagodini.
Da je SNS u padu, smatra Bešić, vidjelo se i po „prilično neuspješnom kontramitingu“ iz 2023. godine, tokom protesta Srbija protiv nasilja, organizovanih poslije masovnih ubistava u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ i selima oko Mladenovca.
- To je bio prvi indikator da njihovo biračko tijelo nema snage, energije i želje da brani vlast za koju glasa i tada je sve krenulo regresivno. Sve ostalo je samo pitanje scenarija, a nesrećna nadstrešnica je samo okidač da akumulirano nezadovoljstvo eskalira - ocijenio je Bešić.
<h2>O „štapu i šargarepi“</h2>
Otvorena represija samo izaziva kontra efekat, čega je aktuelna vlast svesna, pa toga nema, smatra Bešić.
- Ali ako prođemo kroz mali istorijat reakcije vlasti na ove proteste, prvi metod je bilo nasilje nad studentima Fakulteta dramskih umjetnosti, jer su mislili da to treba da se uguši u startu, a što je proizvelo kontra reakciju - kaže Bešić.
Studenti Fakulteta dramskih umjetnosti napadnuti su 22. novembra, tokom skupa „Zastani, Srbijo“.
Među napadačima studenti su tada identifikovali nekoliko lokalnih zvaničnika i pripadnika vladajuće Srpske napredne stranke.
- Da nije bilo tog nasilja, pitanje je u kom pravcu bi se sve dalje dešavalo, jer su tada na čelo došli studenti i protesti su eksponencijalno rasli - kaže profesor FPN-a.
Kao jedan od ključnih trenutaka smatra skup na Slaviji 22. decembra.
- Kada su vidjeli frapantan broj ljudi koji se pojavio, krenulo se sa ponudama – klasična štap i šargarepa strategija. Šaka straha, prijetnjom ili nasiljem, pa šaka ponuda i benefita - ističe Bešić.
Predsjednik Vučić studentima je predstavio plan povoljnih stambenih kredita, istovremeno tvrdeći da su svi njihovi zahtjevi ispunjeni – što studenti negiraju – dok je „istovremeno preko medija išla serija verbalnih napada protiv njih“, kaže Bešić.
U međuvremenu su dvije studentkinje povrijeđene kada je na njih tokom protesta naletio automobil, a jedna je pretučena bejzbol palicama u Novom Sadu.
Poslije tog incidenta, za koji se sumnjiči grupa momaka izašlih iz SNS prostorija – i koji su kasnije privedeni – premijer Srbije Miloš Vučević podnio je ostavku.
Za sve napade odgovorni su medijski tekstovi i nastupi predstavnika vlasti kojima se targetiraju studenti, kaže Boris Kojčinović, student blokiranog Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, za BBC na srpskom.
<h2>O medijima i „stranim plaćenicima“</h2>
"Upravo u času kada se neoustaški specijalci pripremaju za odlučujući napad na Knin, neka nevidljiva ruka je ovdje usred Beograda pokrenula mehanizam za razbijanje Srbije".
Tim riječima je u martu 1991, kada je rat u Hrvatskoj već bio u zamahu, akademik i nekadašnji potpredsjednik SPS-a Mihailo Marković opisao tadašnje proteste.
Slične poruke i izjave sa televizora i novinskog papira često su se mogle čuti tokom 1990-ih.
Uz propagandu protiv spoljnog neprijatelja, medijska kontrola u Srbiji tog doba bila je usmjerena i ućutkavanju glasova unutar zemlje, piše Reno de la Bros, profesor Univerziteta u Remsu.
- Kada nisu ignorisane, akcije opozicije se poistovjećuju sa činovima izdaje Srbije - dodaje De la Bros u izvještaju „Politička propaganda i projekat "Svi Srbi u jednoj državi"“, napisanom na zahtjev Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.
Milošević se tako pita da li je u demonstracije „umiješana strana ruka“, kao i da je cilj svega „rušenje mira i demokratskih institucija“ u režiji onih koji „žele da iznutra pocijepaju i zavade ljude u Srbiji“.
- Da se srpski narod bavi međusobnom svađom, umjesto da ostvaruje preporod i blagostanje, a da na vlast dođe marionetski režim koji bi bespogovorno sprovodio tuđe naloge - rekao je Milošević.
Mira Marković, njegova supruga, u nedjeljniku Duga piše da će se „vrlo brzo saznati ko je učestvovao u finansiranju“ pojedinih stranaka i medija, kao i „ko je bio plaćen da svoju zemlju pretvori u koloniju“.
- Živi ili mrtvi, nije važno, oni koji su to učinili neće umaći sudu istorije… Naravno, žalosno je što će njihovi potomci neizbježno da nose žig sramote - piše Marković.
Gavrilović iz opozicionog DS-a kaže da je danas „sve isto“.
- Nekada su nas nazivali stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima, govorili da radimo za tuđe interese, što se do danas nije promijenilo - dodaje.
Govoreći o aktuelnim protestima, predsjednik Vučić je više puta izjavljivao da su finansirani iz inostranstva, a sve sa ciljem smjene vlasti.
- Pozivam ove djevojke, momke, koji se tuku oko tih para za moje rušenje, to što im daju malo spolja, malo iznutra, da bi mene rušili – nemojte, djeco, da se tučete oko toga - izjavio je u videu objavljenom 5. decembra na njegovim društvenim mrežama.
Studenti su često bili i na meti prorežimskih medija, koji su objavljivali njihove lične podatke, poput ličnih karti i pasoša, nazivajući pojedine i „antisrpski nastrojenim“.
- To na mene lično ne utiče, a mislim ni na moje kolege. Smatramo da smo mnogo veće patriote nego što su oni ikada bili ili će ikada biti - kaže student Kojčinović.
Vlast, kako kaže, sukobe iz prošlosti i „stvari koje su ljudima poznate“, pokušava da „spinovanjem nakači studentima“.
- Zato govore da proteste vode hrvatske obavještajne službe, razne nevladine organizacije, (kosovski premijer) Aljbin Kurti, (opozicionar) Dragan Đilas, na šta su sve studenti, rekao bih, odgovarali vrlo mudro. Nisu se uplašili, sve to su izvrnuli na šalu i još jače nastavili dalje - rekao je Kojčinović.
Većina tih tvrdnji vlasti nije se dugo zadržala u medijima, poput navodnih namjera o otcjepljenju Vojvodine, kao i potenciranja gdje je sve u svijetu korišćena crvena šaka – simbol protesta i slogana „ruke su vam krvave“.
Jedan od odgovora predstavnika vlasti bilo je i iscrtavanje crvenog srednjeg prsta na parolama i društvenim mrežama.
Prema posljednjem izvještaju Fridom hausa, međunarodne organizacije koja se bavi ljudskim pravima i promocijom demokratije, Srbija je zabilježila najveći pad u posljednjih deset godina.
Jedan od razloga pada je i stanje u medijma, na koje vladajuća stranka vrši pritisak, čija se sloboda podriva i koji su puni „propagande i lažnih vijesti“, ističu.
<h2>O čekanju i odugovlačenju</h2>
Petronije Ponjavić ukazuje na još jedan način kako vlasti reaguju na proteste – čekanjem.
- Još su Milošević i Mira Marković sa strane posmatrali naše demonstracije i govorili to će da utihne, da nestane - prisjeća se.
Brojni protesti poslije 2012. i dolaska Srpske napredne stranke na vlast – od 1 od 5 miliona, preko Srbija protiv nasilja, pa onih tokom epidemije korona virusa, do skupova zbog rušenja u Savamali – jednostavno su se vremenom ugasili.
- Čekanje je strategija svih vlasti. To u praksi znači da se ponaša liberalno i radi na tome da protesti postanu sastavni dio demokratskog folklora, govoreći: "Evo, ljudi izlaze na ulicu, nema problema, samo prijavite protest i šetajte koliko vam je volja" - dodaje Bešić.
I da, svi ti raniji protesti su se ugasili, ali su se dešavali „u potpuno drugačijem političkom, ekonomskom i društvenom kontekstu“, kada je SNS bio jači, dodaje.
- Ta strategija je tada mogla da prođe. Čini mi se da je količina energije i negativnog naboja prema vlasti sada suviše jaka da bi ona mogla da računa na tu strategiju - ističe profesor Fakulteta političkih nauka.
Zahtjevi iz 1996, dodaje Gavrilović, bili su drugačiji od današnjih u tome što su „potpuno politički“ – da se priznaju rezultati izbora – dok studenti ističu samo traže utvrđivanje odgovornosti za pad nadstrešnice.
- Na protestima 1996. smo imali i neke zakonske rokove do kojih su poslije izbora opštine morale da budu konstituisane. Danas toga nema, a kada rokovi ne postoje vlasti se trude da maksimalno isrcpe demonstrante - kaže on.
Kojčinović jedan od razloga odugovlačenja vidi i u tome da se vlast našla na „nepoznatom terenu“.
- Od starta nisu znali šta da rade i kako da reaguju. Trebalo im je vremena da prvo shvate kako su se mladi u toj mjeri pokrenuli i ujedinili, a onda i kako plenumi funkcionišu i kako može bez vođe sa kojim može da se pregovara. To u praksi znači da nema načina da se do studenata dopre i uguši naš bunt - kaže student Filozofskog u Novom Sadu.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Od 9. marta do blokada: Kako je vlast u Srbiji odgovarala na studentske proteste

Koliko znam niko se nije obratio Venecijanskoj komisiji. Sve vrijeme mi je izgledalo da je opcija sa Venecijanskom komisijom više bila na nivou pregovora nego ozbiljna ponuda, mada nije isključeno da se to i desi - poručio je profesor na Fakultetu političkih nauka (FPN) Srđan Darmanović komentarišući trenutnu političku situaciju i navode za moguće konsultacije Venecijanske komisije za rješenje krize unutar parlamenta koja je nastala neustavnim razrješenjem doskorašnje sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović.
Đuranović je smijenjena na sjednici Ustavnog odbora, čime je to skupštinsko tijelo preuzelo Ustavom jasno propisanu ulogu Ustavnog suda. Sporno zasijedanje Ustavnog odbora proteklo je u atmosferi haosa, uz dimnu bombu i oštro negodovanje opozicije, a sve to nije spriječilo predsjednika Skupštine Andriju Mandića da na sjednici parlamenta usvoji zaključke Ustavnog odbora i konstatuje prestanak funkcije Dragani Đuranović. Zbog toga opozicija blokira, odnosno ne dozvoljava, rad Skupštine - zahtijevajući da se poništi ova neustavna odluka.
Iako su u parlamentarnoj većini rekli da su spremni da u ovom pitanju posreduje Venecijanska komisija za sada od toga, kako je ukazao i Dramanović, nema ništa.
On je objasnio je da Venceijnska komisija, u tom slučaju, ima dvije mogućnosti da reaguje.
- Ako se bude tražio hitan odgovor, onda bi hitno reagovala, ili bi se čekala redovna sjednica - sredinom marta - naveo je Darmanović gostujući na Televiziji Crne Gore.
Ukoliko zahtjev stigne, kaže on, izvjesno je da će doći do određene reakcije.
- Venecijanska komisija uvijek štiti Ustav i ustavnost zemlje. Ne pamtim da je nekad dala neke preporuke na uštrb Ustava neke zemlje - istakao je Darmanović.
<h2>Ne bi bilo pitanje je li ispunjen uslov za smjenu - nego kršenje Ustava</h2>
Profesor na FPN BG Miloš Bešić istakao je da bi to značilo nesposobnost naših institucija da riješe stvar.
- Očigledno da je konflikt došao do te mjere da blokira ukupan politički, a posebno parlamentarni život. Ja mislim da je to vrlo prihvatljivo rješenje i mislim da je i dalje na stolu - poručio je Bešić.
Naglasio je da smatra da Venecijanska komisija radi ono što radi svaki pismeni pravnik, gleda da li je prekršen Ustav.
- Ne bi bilo upućeno pitanje da li je sutkinja Đuranović ispunila uslove za penziju nego da li je prekršen Ustav ili nije. U toj situaciji bi odlučili kako bi odlučili. Međutim, kako god da odluče to bi razriješilo to pitanje i ovu institucionalnu krizu. Nije mi jasno zašto to već nije poslato Venecijanskoj komisiji i zašto se nijesu opredijelili sami akteri - kazao je Bešić.
Bešić je prokomentarisao da građani Crne Gore nemaju više isti entuzijazam kao prije 20 godina kada je u pitanju članstvo u EU.
<h2>Pitanja sa Hrvatskom ne mogu biti riješena brzo</h2>
Upitan koliko je realno da Crna Gora u nekom skorijem periodu riješi sva pitanja sa Hrvatskom, Darmanović odgovara da se to ne može desiti brzo.
- Ne tako brzo svakako, mi smo na sva ta pitanja koja su postojala sa Hrvatskom od ranije, dodali jedno u kojem nikada nije bilo problema, a to su dobrosusjedski odnosi - naglasio je Darmanović.
Napomenuo je da smo mi saveznici u NATO i da je Hrvatska bila veliki zagovornik ulaska Crne Gore u Evropsku uniju.
- Mi smo jednim nepromišljenim ali ciljanim aktom odnosno Rezolucijom o Jasenovcu gurnuo prst u oko susjednoj državi - naglasio je Darmanović.
Hrvatskoj je, kaže, u izrazitom nacionalnom interesu da Crna Gora postane članica EU.
- Oni su djelovali jako promišljeno, tačno su izabrali oblast u kojoj nas nijesu podržali za zatvaranje poglavlja. Oni su mogli da spriječe sve, ali nijesu, već su od četiri poglavlja tri propustili, i to je bila poruka: mi vas i dalje podržavamo, ali su nas blokirali na dobrosusjedskim odnosima - ocijenio je Dramanović.

Darmanović: Niko se još nije obratio VK, ako bi se tražio hitan odgovor - tako bi i reagovala

Dogovor između liste Budva naš grad i Demokratske partije socijalista (DPS) najlogičniji je scenario za formiranje stabilne vlasti u Budvi nakon vanrednih lokalnih izbora, ocijenio je metodolog Miloš Bešić.
On je kazao da su izbori u Budvi pokazali gotovo identičan odnos snaga, kao i u maju.
Bešić je istakao da nije promijenjeno ni to da politički akteri treba da pregovaraju skoro na identičan način kao što su morali pregovarati nakon majskih izbora.
- Mislim da bi ovog puta politički akteri trebalo da pokažu dodatan nivo odgovornosti, jer izbori služe za razrješavanje političke krize - rekao je Bešić Agenciji MINA.
On je rekao da izbori u Budvi, ipak, ne rješavaju političku krizu, već da se ona mora riješiti dogovorom i razgovorom između partnera.
Kako je kazao, političi akteri moraju da shvate da mogu da ponavljaju izbore još mnogo puta, a da će se dešavati isti ishod.
- Ili će politički akteri napraviti neki dogovor, ili će se ići na neku vrstu prinudne uprave, jer je ovakva situacija jednostavno neodrživa - naveo je Bešić.
Govoreći o rješenjima za formiranje vlasti, Bešić je kazao da hipotetički i logički postoje tri rješenja.
- Prvo rješenje je da se dogovore liste Za budućnost Budve (ZBBD) i Budva naš grad Nikole Jovanovića - rekao je Bešić, navodeći da bi dogovor između te dvije liste riješio problem, ali da je to najmanje vjerovatno rješenje.
On je kazao da je drugo rješenje da jedna od te dvije liste napravi koaliciju sa DPS-om, za šta, kako je dodao Bešić, ne bi isključio listu Budva naš grad.
Prema riječima Bešića, treće rješenje je da jedna od te dvije liste napravi koaliciju sa svim ostalima, jer je to uslov za 17 mandata.
- Za ZBBD je to gotovo nemoguće, jer Evropski savez na to neće pristati. Prema tome, treća varijanta bi bila da Jovanović sa svima ostalima, osim ZBBD i DPS-om napravi aranžman - objasnio je Bešić.
Kako je rekao, to je moguće brojčano, ali je to jedna vrlo nestabilna vlast sa 17 mandata, jer u složenoj strukturi većina zavisi od jednog mandata ili jednog aktera.
Bešić je kazao da bi, sa stanovišta političke stabilnosti, najprihvatljivije bilo prvo ili drugo rješenje.
- Broj jedan se vjerovatno neće desiti, jer je suviše veliki animozitet između te dvije liste, a već rješenje broj dva je najrealnije. Drugim riječima, najrealnije je da Jovanović napravi koaliciju sa DPS-om - naveo je Bešić.
On je, govoreći o tome koliko je realno da vlast u Budvi bude formirana, rekao da su sada veći razlozi da vlast ne bude formirana nego nakon majskih izbora, jer su „produbljeni rovovi“.
Kako je naveo, poruka je da se izbori mogu ponavljati koliko god, ali da će politička konstalacija snaga biti manje-više ista.
Prema riječima Bešića, alternativa pravljanju vlasti ne postoji.
- Zato, odsustvo alternative je najsnažniji argument da se vlast formira bez obzira na njihove stavove i razlike o kojima govore - dodao je Bešić.
Govoreći o razlozima za loš rezultat PES-a na jučerašnjim izborima, on je naveo da je ta stranka napravila loš rezultat i na izborima u maju, kada je osvojila sedam odsto glasova birača.
Bešić je istakao da se državni izbori mogu odigrati na državnoj, političkoj platformi, dok je za lokalne veoma važna dobra lokalna organizacija.
- Lokalna organizacija i uopšte organizacija PES-a je jako loša na lokalu svuda. Nemate organizaciju, nemate lične kontakte ljudi iz vaše organizacije sa glasačima, i u toj konstalaciji vi nećete napraviti dobar rezultat - naveo je Bešić.
On je kao drugi razlog zašto je PES napravio loš rezultat još u maju, naveo postojanje liste Nikola Jovanovića.
- Podsjetiću vas, PES je samostalno na prethodnim parlamentarnim izborima u Budvi uzeo 20-24 odsto. Ali na tim izborima nije bilo liste Jovanovića. Prema tome, nema sumnje da je veliki broj glasača PES-a zapravo glasao za listu Jovanovića - rekao je Bešić.
On smatra da je treći razlog lošeg rezultata PES-a u Budvi lista Đorđa Zenovića, koji je bio nosilac liste Demokrata na prethodnim izborima, a koji je osvojio podršku šest odsto birača.
- Realni gubitak između ta dva izborna ciklusa je dva odsto, što nije toliko strašno. Jednostavno, Zenović je, kao prethodni nosilac liste Demokrata, povukao šest, sedam odsto - naveo je Bešić.
On smatra da rezultati izbora u Budvi ne mogu uticati na pregovore o formiranju vlasti u Podgorici.
Bešić je naveo da je DPS svojevremeno u Budvi dobijao 75 odsto glasova.
- U Budvi je lokalističko-klijentalistički model vrlo razvijen. Vi to ne možete da preslikate ni na državu, ni na Podgoricu. Prema tome, ne mislim da će to da uticiti na Podgoricu, pa i na državni nivo na bilo koji način - kazao je Bešić.
Na pitanje kakav bi odnos snaga bio ako bi došlo do ponavljanja izbora u Podgorici, Bešić je ocijenio da bi lista Jakova Milatovića sigurno uzela manje nego što je na septembarskim izborima.
- Pitanje je da li bi uopšte Pokret za Crnu Goru išao sa URA-om, jer je URA očigledno veliki gubitnik te koalicije. URA je na prethodnim parlamentarnim izborima sama uzela 6,8 hiljada glasova, a sada sa Milatovićem 8,6 hiljada. To URI ne odgovora i verovatno bi izašla sama - naveo je Bešić.
Prema njegovoj procjeni, na ponovljenim izborima u Glavnom gradu URA bi uzela četiri do šest odsto glasova, što je znatno više odbornika nego što sada imaju.
- Mislim da bi najveći gubitnik bila lista Milatovića, jer oni nemaju ni solidnu organizaciju i ne mogu ni na koji način biti zadovoljni rezultatima izbora. Dakle, oni bi definitivno uzeli manje”, rekao je Bešić.
Pitanje je, dodaje, da li bi DPS uzeo više.
- Ali bi vjerovatno odbranio rezultat od 30 odsto. Dok, u situaciji dodatnog razočarenja ove anti-DPS 30. avgustovske većine, mogu da idu i preko toga - rekao je Bešić.
On je dodao da je to pitanje i u situaciji velike izlaznosti.
- Kad bi se vratili anti-DPS glasači, koji su nesumnjivo ovog puta apstinirali u nemaloj mjeri, razočarani sukobima u anti-DPS bloku, onda bi mogao i PES da profitira - kazao je Bešić.
On je rekao da bi “DPS bio na svom ili jači, PES sa Demokratama na svom ili jači, a URA bi fiktivno bila jača, a u suštini bi bila slabija, jer u procentima to ne bi bio bilo ubjedljivo.
- Najveći gubitik bi bio Pokret za Crnu Goru, jer njihovi glasači definitivno nijesu zadovoljni rezultatom i kapacitetima koje su napravili na predhondim izborima - ocijenio je Bešić.
Na pitanje da li je nakon izbora u Budvi i Pidgorici doveden u pitanje legitimitet vlasti na državnom nivou, on je odgovorio potvrdno.
- U Budvi ne, ali izbori u Podgorici jesu djelimično delegitimisali vlast, odnosno doveli u pitanje legitimitet Vlade sa stanovišta rejtinga partija koje je čine, ali su u velikoj mjeri delegitimisali i predsjednika Crne Gore, koji je sa URA-om osvojio 8,6 hiljada glasova, a 70 hiljada u drugom krugu predsjedničkih izbora - naveo je Bešić.
On je kazao da je parlamentarna većina za sada stabilna, i da će vjerovatno biti još par godina.
- Vidjećemo kakvi će biti efekti programa Evrope sad 2, ali i neki koraci ka Evropskoj uniji i ekonomske reforme koje se najavljuju, koji mogu hipotetički da pomognu u tom rejtingu. Ali oni imaju stabilnu većinu, vjerovatno još par godina, do 2027. - rekao je Bešić.
Na pitanje da li bi, kada bi sad bili održani parlamentarni izbori, rezultati bili slični kao rezultati izbora u Podgorici i Budvi, on je kazao da definitivno niko ne bi imao većinu, već bi se moralo posegnuti ka koalicionim angažmanima.
- Sasvim je sigurno i da bi DPS uzeo vjerovatno više nego na prethodnim parlamentarnim izborima. Pokret za Crnu Goru, koji u Podgorici nije pokazao nekakav kapacitet, imao bi još slabiji, a šta bi se dešavalo sa PES-om i Demokratama je veliko pitanje - rekao je Bešić.
Prema njegovim riječima, PES će uvijek imati bolje rezultate na državnom nego na lokalnom nivou.
- Tako da ostaje otvoreno pitanje tog rejtinga, ali sasvim sigurno je da bi te izbori pokazali da i dalje morate da pravite neke koalicione aranžmane, da niko ne bi imao sa partnerima nekakvu apsolutnu vlast - dodao je Bešić.
Na pitanje da li postoji bojazan da bi u slučaju da se sada organizuju parlamentarni izbori imali scenario kao u Budvi, on je rekao da postoji.
- Ali meni se čini da Vlada sada ima stabilnu podršku i da će vremenom raditi na jačanju, a opozicija će raditi na slabljenju njihovog autoriteta, i to je nešto što je normalan parlamentarni život - rekao je Bešić.

Bešić: Za stabilnu vlast najlogičniji dogovor liste Budva naš grad i DPS-a

Formiranje vlasti u Glavnom gradu neće biti lako - ocijenio je profesor Miloš Bešić.
On je za Radio Televiziju Crne Gore rekao da je dogovor teško očekivati - imajući u vidu odnose među strankama. Zbog toga ne isključuje mogućnost da i Podgoricu, kako je rekao, čeka budvanski scenario - tj. novi izbori.
- Gotovo mjesec i po nakon izbora u Podgorici jasno je da ti izbori nijesu donijeli ništa novo, a pitanje je i da li će. Oni koji su imali ucjenjivački kapacitet i od kojih je zavisilo fomiranje vlasti i sada su u istoj situaciji. Prema tome, postavlja se pitanje kakva je uopšte bila svrha održavanja ovih izbora - ocijenio je on.
Iako su iz više partija najavili da pripremaju platforme za pregovore o formiranju vlasti, Bešić kaže da je teško prognozirati kako će ti pregovori teći imajuću u vidu odnose između pregovarača.
- Ono što je teško zamislivo, gotovo nezamislivo, jeste formiranje vlasti između Pokreta za Podgoricu i Pokreta Evropa sad zajedno s koalicijom ‘Za budućnost Crne Gore’. Ono što je eventualno za očekivati jesu pregovori između Pokreta za Podgoricu i DPS-a. DPS kao pobjednik izbora ima pravo da traži da bude prvi akter u formiranju vlasti - kazao je Bešić.
Pitanje je, međutim, poručuje Bešić, da li će to biti prihvatljivo, budući da je, kako navodi, u Crnoj Gori ustanovljena praksa da oni akteri koji imaju mnogo manje glasova, ali od kojih zavisi vlast, zahtijevaju mjesto gradonačelnika.
- Mislim da ta praksa više ne može da funkcioniše jer veliki akteri to neće da prihvate. I iskren da budem, u situaciji kakva jeste najlogičnije moguće rješenje je budvanski scenario i da možemo očekivati nove izbore - zaključuje Bešić.
Konačni rezultati izbora u Podgorici proglašeni su 30. oktobra, kada je počeo da teče rok od 60 dana za konstituisanje novog parlamenta.

Bešić: Teško do dogovora u Podgorici, ne isključujem budvanski scenario

Izlaznost je nešto manja, ne bih rekao dramatično - ocijenio je prof. dr i metodolog Miloš Bešić na Televiziji Vijesti.
On je kazao da je redovna izlaznost oko 59 do 60 odsto, te da je očekivao oko 57 odsto da bude izlaznost.
Komentarišući da je manji procenat u odnosu na 2022. godinu, kada je izlaznost bila oko 69 odsto, smatra da su to različiti politiki konteksti.
Smatra da je razlog niske izlaznosti kampanja, sa negativnim tonovima i sukobima aktera sa raznih strana.
- Podižete motiv kod vlastitih glasača, kod svih koji su bliski partijskom tkivu, ali kod ljudi koji ne prati politike kroz tenzije proizvodite efekat da ljudi govore da neće da učestvuje u ovom - naveo je Bešić.
Istraživanja su, podsjeća, pokazivala da bi lista Pokret Evropa sad i Demokrate i Demokratske partije socijaliste bile pata-pata.
- Smanjena izlaznost trebalo bi da ide u prilog DPS-u. S druge strane, to što je ujutru zabilježena najmanja izlaznost bila ne ide u prilog DPS-u - rekao je Bešić dodajući da ova partija ima najdisciplovanije biračko tijelo.
- Brojevi govore o vrlo ujednačenom rejtingu između ove dvije liste. Vrlo solidan rezultat imala je lista Za budućnost Podgorice, oko 17 odsto. Najviše varijacije bilo je za listu Jakova Milatovića i Građanskog pokreta URA, od 10 do 14 odsto, a biće vrlo zanimljivo da vidimo što će biti sa malim listama - zaključio je Bešić.

1250x600

1084x550

Bešić: Izlaznost nešto manja, ne bih rekao dramatično

Rukometaši Mornara prvi su finalisti Kupa Crne Gore. 
 
Mornar je danas u Bemaks areni, u polufinalnom meču završnog turnira, savladao pljevaljski Rudar 28:23 i prvi put u klupskoj istoriji izborio plasman u finale Kupa. 
 
Barski tim do pobjede i finala vodio je Božidar Nikočević je sa sedam golova. 
 
Istakao se i golman Filip Junković sa 12 odbrana. 
 
U ekipi iz Pljevalja najefikasniji je bio Andrija Jokić sa sedam golova, dok je Dejan Čolović imao 15 odbrana. 
 
Rival Mornara u finalu biće bolji iz duela Lovćena i Budvanske rivijere, koji je zakazan za 18 sati.

Rukomet: Mornar 7 prvi finalista Kupa Crne Gore

Centar za građansko obrazovanje je, od svojih prvih prijedloga organizacije Vlade, iz 2016. godine, zagovarao model kompaktne i funkcionalne Vlade sa jednim potpredsjednikom. Posljednjim dostupnim nacrtom Zakona o Vladi predviđena su maksimalno četiri potpredsjednika. Međutim, danas imamo najglomazniju Vladu u Evropi – sa 32 člana i čak sedam potpredsjednika, saopštili su iz ove nevladine organizacije, podsjećajući da neki od potpredsjednika imaju preklapajuće nadležnosti, a svi zajedno mogu imati više od 30 savjetnika, pored administrativno-tehničkog osoblja i brojnih drugih privilegija koje uživaju.&nbsp;
CGO kroz seriju kratkih osvrta daje uvid u strukturu Vlade i što su aktivnosti, po zvanično dostupnim podacima, pojedinih članova našeg skupog aparata izvršne vlasti.
Podsjećaju da se prethodni osvrt odnosio na ministra bez portfelja Milutina Butorovića iz PES-a.&nbsp;
Nakon rekonstrukcije 44. Vlade, 23. jula 2024. godine, partije koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG) – Nova srpska demokratija (Nova) i Demokratska narodna partije (DNP) – postale su i formalno dio izvršne vlasti na najvišem nivou, sa nekoliko ministara i potpredsjednika. Budimir Aleksić iz Nove imenovan je za potpredsjednika za obrazovanje, nauku i odnose sa vjerskim zajednicama, dok je Milun Zogović iz DNP-a preuzeo poziciju potpredsjednika Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj.
Jedna od prvih aktivnosti oba ova potpredsjednika bila je zvanična posjeta Beogradu i susreti za zvaničnicima Srbije. Aleksić se sreo sa ministrom kulture Nikolom Selakovićem, a Zogović je, zajedno sa partijskom koleginicom ministarkom Majom Vukićević, razgovarao sa predsjednicom Skupštine Srbije Anom Brnabić.
Većina Aleksićevih aktivnosti kasnije je bila protokolarnog karaktera, uključujući po jedan susret sa ambasadorima Velike Britanije i šefom Delegacije EU, kao i dva sa otpravnicom poslova NR Kine, predstavnicima Jevrejske zajednice i građanskim aktivistom Aleksandrom Sašom Zekovićem. Takođe, primio je delegaciju Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore (SNS CG), zatim predstavnike Organizacionog odbora nagrade „Prosvijetitelj“ i imao radnu posjetu Matici srpskoj u Crnoj Gori. Održao je i sastanak sa delegacijom Univerziteta Crne Gore (UCG) i Maksimom Vučinićem, predsjednikom OD COTEE (Crnogorski operator tržišta električne energije) u cilju intenziviranja saradnje UCG i privrede, kako je navedeno na sajtu. Tokom više od devet mjeseci, na sajtu Vlade zabilježeno je da je Aleksić imao 13 sastanaka sa nešto više od 10 različitih sagovornika. Takođe, najavljeno je da će od 21. do 27. maja boraviti u NR Kini, što mu je prvi službeni put poslije Beograda.
Stručnu podršku Aleksiću pružaju i četiri savjetnika – Zoran Dubljević, Dragan Vukić, Miljan Stanišić i Sanja Jokić. Njihove biografije, ka oni Aleksićeva, nisu dostupne javnosti na sajtu potpredsjednika Vlade. Pretragom se mogu naći podaci da je Dubljević završio engleski jezik, Stanišić sociologiju, a Vukić i Jokić pravo, uz naznaku da su Vukić i Jokić dugogodišnji funkcioneri SNP-a. Dodatno, u platformi za posjetu NR Kini pominje se kao njegov savjetnik mr Aleksandar Ćuković, koji nije naveden na samoj stranici kao dio stalnog savjetničkog tima. Pored toga, Aleksiću je na raspolaganju administrativno-tehničko osoblje.
Na drugoj strani, Zogović je, sudeći po zvaničnoj stranici, imao 16 aktivnosti, ako se izuzmu čestitke za dan Opštine Plužine, za novogodišnje i Vaskršnje praznike, saučešće državnom vrhu Srbije zbog tragedije u Novom Sadu i javno saučešće porodicama nastradalih, saučešće svim građanima Cetinja povodom tragedije na Cetinju, i najava gostovanja na RTCG. Tu su susreti sa britanskom ambasadorkom, ambasadorom EU u Crnoj Gori, otpravnicom poslova NR, a dodatno sa šefom regionalnog ekonomskog odjeljenja za Zapadni Balkan i francuskom ambasadorkom, kao i stalnom predstavnicom UNDP-a. Zogović je imao sastanke i sa predstavnicima Stalnog sekretarijata transportne zajednice, zajedno sa ministarkom saobraćaja Vukićević, radnu posjetu opštini Žabljak sa ministarkom Simonidom Kordić, a primio je i francusko udruženje poslodavaca MEDEF i imao sastanak sa delegacijom predstavnika građevinskih i infrastrukturnih azerbejdžanskih kompanija. Što se tiče događaja, Zogović je otvorio Evropsko prvenstvo u šahu u Petrovcu, govorio na konferenciji u Podgorici „Pojas i put“ oko saradnje Kine i zemalja centralne i istočne Evrope i prisustvovao potpisivanju ugovora između CEDIS-a i EBRD-a za finansiranje projekta CEDIS SCADA - Pametna digitalizacija. Takođe, predsjedavao je konstitutivnom i drugom sjednicom Koordinacionog tijela za usklađivanje i praćenje inspekcijskih nadzora.
Njegov savjetnički tim čine Milena Đurović i politički veteran Predrag Bulatović, čije biografije, kao i Zogovićeva, nijesu postavljene na sajtu, ali se pretragom može naći da je Đurović diplomirani politikolog. Dodatno, tu je i tehničko-administrativno osoblje.&nbsp;
Zvanični podaci sa sajta Vlade ukazuju da su aktivnosti oba ova potpredsjednika ograničene i uglavnom protokolarne, a što je u nesrazmjeri sa korišćenjem zaduženih službenih vozila iz Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore, marke Mercedes E280 (PGCG-298 - Aleksić i PGCG-302 - Zogović). Naime, ovim vozilima Aleksić i Zogović mjesečno su prelazili i do 5000 km, kao što je to bio slučaj sa Aleksićem u januaru 2025. godine, iako je tog mjeseca zvanično imao samo jedan sastanak u Podgorici – radnu posjetu Matici srpskoj. Dostupni putni nalozi ukazuju i na brojne nepravilnosti – neprecizno ili nepotpuno unijeti podaci, nečitko pisani nalozi s nedostajućim informacijama o kilometraži ili stanju brojila, a za pojedine postoji sumnja i da su naknadno prepravljani. Takođe, podaci ukazuju da su službena vozila koristili praznicima i u privatne svrhe.
Na partijskoj liniji, DNP značajno promoviše rad Zogovića i njegove medijske nastupe, dok su na društvenim mrežama Nove prenošene samo pojedine zvanične aktivnosti Aleksića.
Aprilska zarada Aleksića, prema javno dostupnim informacijama, iznosila je 2055.70 eura, a Zogovića 1805.31 eura, uz ostale beneficije.
Iako bi funkcije potpredsjednika trebalo da imaju važnu ulogu u upravljanju resorima i koordinaciji vladinih politika, u slučaju Budimira Aleksića i Miluna Zogovića dostupni podaci ukazuju na formalistički i pretežno protokolaran angažman. Ovo je i prilog naglašenoj potrebi preispitivanja glomazne strukture Vlade, ali i insistiranja na transparentnosti, odgovornosti i rezultatima, a ne samo privilegijama.

CGO: Službeni Mercedesi rade punom parom, Aleksić i Zogović nešto manje

Hrvatski predstavnik na ovogodišnjoj Evroviziji Marko Bošnjak našalio se na društvenim mrežama povodom činjenice da se nijedna zemlja iz bivše Jugoslavije nije plasirala u finale.
Na "mimu" se vidi autobus na kojem piše „Bazel – Jugoslavija“, a vozač autobusa, maše i govori „dobrodošli“. Ispred autobusa nalazi se žena sa tužnim izrazom lica i zastavom Crne Gore. Ta karikatura predstavlja Ninu Žižić, koja je predstavljala našu zemlju sa pjesmom "Dobrodošli".
Ona za sobom vuče karikaturu srpskog predstavnika Princa, koji je Srbiju predstavljao sa pjesmom ''Mila''. Pored Princa nalazi se karikatura Marka Bošnjaka koji nosi tortu, što simbolizuje njegovu pjesmu "Poison Cake". Na vrhu torte zabodena je hrvatska zastava. Posljednji na crtežu je Klemen, predstavnik Slovenije, koji visi i govori: „Koliko...“
Izgleda da je ovaj mim nasmijao Marka Bošnjaka, s obzirom na to da ga je objavio uz emotikon koji plače od smijeha.
Hrvatski pjevač je obilježio svoje gorepomenute kolege.
<h2>Nijedna zemlja bivše Jugoslavije nije prošla u finale Evrovizije</h2>
Prvi put nakon 12 godina, tačnije od Evrovizije u Malmeu 2013. godine, nijedna zemlja sa prostora bivše Jugoslavije nije se plasirala u finale. Te 2013. Crnu Goru je predstavljala upravo Nina Žižić. Srbiju je tada predstavljala grupa Moje 3, koju su činile Sara Jo, Nevena Božović i Mirna Radulović.
Hrvatsku je tada predstavljala klapa s mora sa pjesmom "Mižerja". Samo nekoliko mjeseci kasnije donijeta je odluka da se Hrvatska privremeno povuče sa takmičenja.
Slovenija je 2013. završila na posljednjem mjestu u prvom polufinalu. Predstavnica Hana Mancinije, koja se takmičila sa pjesmom "Straight Into Love", nakon toga se povukla sa muzičke scene, ali se vratila krajem 2024. godine sa pjesmom "What You Are".

Dobro došli u autobus Bazel - Jugoslavija: Hrvatski predstavnik se našalio na "ispadanje" cijelog regiona sa Evrovizije

Ministarka kulture i medija Crne Gore Tamara Vujović i ministarka kulture Francuske Rašida Dati, potpisale su Sporazum o filmskoj koprodukciji između dvije države, tokom 78. Filmskog festivala u Kanu, saopšteno je iz tog ministarstva.
Vujović je poručila da prvi bilateralni filmski sporazum Crne Gore sa Francuskom otvara pristup crnogorskoj kinematografiji francuskim fondovima za produkciju i distribuciju, nove mogućnosti za koprodukcije sa statusom nacionalnih djela, te jača vidljivosti Crne Gore na evropskoj kulturnoj mapi.&nbsp;
- Ovim Sporazumom stvoren pravni okvir za realizaciju zajedničkih filmskih projekata između Crne Gore i Francuske, a kinematografska djela nastala u koprodukciji uživaće status nacionalnih djela u obje zemlje. Sporazum predviđa niz administrativnih olakšica, kao i pristup finansijskim podsticajima- rekla je Vujović.
Prema njenim riječima filmski stvaraoci iz Crne Gore time dobijaju mogućnost saradnje sa jednom od vodećih evropskih kinematografija i pristup značajno većim izvorima finansiranja.
- Filmska industrija Crne Gore ima dobar temelj i značajne potencijale za dalji razvoj, a o posvećenosti razvoju svjedoči i činjenica da je od iniciranja do potpisivanja ovog Sporazuma došlo za manje od dvije godine. Sistemskim i strateškim pristupom, uz jačanje međunarodne saradnje i koprodukcije, crnogorska kinematografija može postati prepoznatljiv dio evropskog i svjetskog filmskog stvaralaštva i lakše razvijati veze i sarađivati sa zemljama koje sa Francuskom imaju potpisan ovaj vid sporazuma- istakla je Vujović.
Dati je poručila da je ovaj Sporazum o koprodukciji u oblasti filma, važno partnerstvo i značajna saradnja koja se uklapa i u proces pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji.
- Proces koji mi, naravno, podržavamo. To je, naravno, proces koji smo uvijek podržavali- značajno je poručila Dati.
Kako navodi da ovaj sporazum o koprodukciji predstavlja početak brojnih saradnji koje slijede, bilo da se radi o distribuciji, koprodukciji, filmu, animaciji, ali i mnogo više u oblasti obrazovanja.
- Ovi sporazumi o saradnji nam takođe omogućuju da naglasimo i podsjetimo na našu posvećenost evropskoj kulturnoj raznolikosti- istakla je Dati.
Ministarke su se saglasile da je oblast kinematografije samo jedna od oblasti koja može biti dio našeg zajedničkog programa saradnje. Tokom susreta, ministarke su razgovarale i o mogućnostima proširenja saradnje u različitim oblasti kulture.
- Sporazum će dodatno ojačati tradicionalno prijateljske odnose Crne Gore i Francuske, uz doprinos razvoju kulturne razmjene i promociji crnogorske kulture na međunarodnoj sceni. Za sprovođenje sporazuma zaduženi su Filmski centar Crne Gore i Nacionalni centar za kinematografiju i pokretne slike Francuske (CNC), čime se osigurava operativna realizacija koprodukcija- zaključili su u saopštenju.

Vujović: Novo poglavlje za crnogorsku kinematografiju

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: milos-besic