Dolazili za zabavu pucati po stanovnicima grada pod opsadom!?
„Odmor u Bosni – pucanje na ljude uključeno.“ Tako je glasio jedan od naslova pod kojim su još u proljeće 1995. velike italijanske novine, milanski Corriere della Sera i torinska La Stampa, iznijele tvrdnje da neki talijanski državljani odlaze na ratničke vikende u Bosnu, u kojoj im se nude različiti „aranžmani“, od ispaljivanja bazuka na neprijateljske bunkere do gađanja ljudi snajperima. Ezio Gavazeni, italijanski novinar, pisac krimića i publicističkih knjiga o mafiji, organizovanom kriminalu i terorizmu (njegova najnovija knjiga Papa mora umrijeti, objavljena ove godine, bavi se pozadinom i organizacijom atentata na Jovana Pavla II), pitao se u jednom nedavnom intervjuu zašto italijansko pravosuđe već tada nije reagovalo na te članke.
Gavazeni se pobrinuo da taj propust trideset godina kasnije bude ispravljen. U februaru ove godine podnio je kaznenu prijavu Milanskom tužilaštvu protiv italijanskih državljana, poznatih i nepoznatih, onih koji su tokom rata u Bosni i Hercegovini odlazili na vikende u Sarajevo kako bi sa položaja bosanskih Srba snajperima pucali po stanovnicima grada pod opsadom, kao i onih koji su se bavili organizacijom i logistikom tog nastranog „lovačkog turizma“. Poticaj da se počne baviti ozbiljnim istraživanjem ove teme Gavazeniju je dao dokumentarni film Sarajevski safari (na engleskom Sarajevo Safari) iz 2022. godine slovenačkog redatelja Mirana Zupaniča.
&nbsp;– Gavazeni mi se javio u oktobru prošle godine, rekao mi je da ga zanima tema i zamolio link da pogleda film. Od tada se dopisujemo, ali nikada nismo razgovarali, a ono što on radi jako je važno. Pogledajte koliki je sada odjek u svijetu te priče nakon što je pokrenuta istraga u Italiji, a još prije dvije godine sličnu je prijavu Tužilaštvu BiH podnijela sarajevska gradonačelnica i od tada se ništa nije događalo. Tako je to kod nas na Balkanu. Naše priče postaju interesantne tek nakon što dobiju, da tako kažem, verifikaciju od zapadnog svijeta– rekao je Zupanič, redovni profesor na Akademiji za pozorište, radio, film i televiziju (AGRFT) Univerziteta u Ljubljani.
Ja sam za tu priču prvi put čuo 2017. godine kada mi ju je ispričao moj dugogodišnji saradnik i producent Franci Zajc. On ju je čuo i pokupio još za vrijeme rata na ulicama Sarajeva, gdje smo 1993. snimali dokumentarni film Oči Bosne. Isprva mi je bilo teško povjerovati da je tako nešto uopšte moguće, a napraviti dokumentarni film o nečem takvom činilo mi se nemogućim. Pa ko bi normalan, ko je u nečem takvom sudjelovao, o tome još i govorio pred kamerom? Ali, Franci je već imao svjedoka. Trebalo mu je nekih mjesec dana da ga nagovori da se nađe sa mnom. Dugo smo razgovarali i ja sam mu povjerovao, rekao je prije nekoliko dana u razgovoru preko Zooma autor Sarajevskog safarija.
Film se može pogledati na YouTubeu. Njegov ključan dio je iskaz spomenutog svjedoka kojem ne vidimo lice, nego samo bezimenu siluetu s osvijetljenim metama neke streljane u pozadini. Jasno nam je da je Slovenac i dugogodišnji pripadnik obavještajne zajednice, još iz vremena Jugoslavije, a u Bosnu i Srbiju je tokom rata često odlazio radeći za „jednu značajnu američku agenciju“ koja ga je angažovala i, kako sam kaže, jako dobro plaćala.
– Pristali smo na njegov zahtjev da mu se ne otkrije ime i ne vidi lice, ali odmah sam mu rekao da mu nećemo promijeniti glas. Pa tko bi nam vjerovao da čovjek bez lica, pa još s neprirodnim kamufliranim glasom, govori takve nevjerojatne stvari. On mi je rekao da s glasom nema problema jer stoji iza svojih riječi, samo ne želi da ga baš prepoznaju ljudi na ulici, ni oni koji bi mu prilazili da ga hvale, ni oni koji bi ga zbog svjedočenja napadali – rekao mi je Zupanič.
Postavio sam redatelju i pitanje o motivaciji svjedoka da javno govori te je li za to tražio i dobio novac.&nbsp;
– Za novac ne znam, jer to nije moj dio posla. Ali mogu vam reći da nam je budžet bio jako mali, zbog čega sam neke druge svjedoke snimao sam svojom kamerom. Ako je i dobio neku naknadu, to je mogla biti samo simbolična svota, a on mi je djelovao kao dobro situiran čovjek. Često sam ga ispitivao o tome što ga je motiviralo da progovori. Rekao mi je: 'Znaš, ja sam vidio toliko groznih stvari i nagledao se svakakvih svinjarija. Ali ovo je ipak previše. Kad na to pomislim, ja ni danas ne mogu spavati i stalo mi je da ljudi za to saznaju.' Ja sam mu povjerovao i odlučio napraviti film– odgovorio je Zupanič.
Prema iskazu tog svjedoka, i njega je samog prenerazilo kad je vidio što su mu to njegovi „domaćini“ na Palama u jednom trenutku, a da mu ni danas zapravo nije jasno zašto, odlučili pokazati. Nekoliko puta vodili su ga na uzvišene položaje s kojih se pružao pogled na sarajevske ulice, skupa s malim grupama od četiri-pet stranaca koje su čekala pripremljena snajperska gnijezda. Nikada s njima, kaže, nije razgovarao, samo je promatrao i gledao kroz dalekozor kako dolje u gradu padaju njihove „mete“. U jednom slučaju, koji ga je naročito zgrozio i duboko potresao, vidio je kako jedan od tih „vikend-snajperista“ cilja i pogađa dijete.
Takve su grupe na položaje oko Sarajeva dolazile preko Beograda, nerijetko s organizovanim helikopterskim transferom do Pala, tadašnjeg političkog i vojnog središta bosanskih Srba. Strance koji su dolazili opisuje kao naizgled jako bogate, opremljene skupom lovačkom opremom i oružjem, a kao cijena takvih „aranžmana“ spominju se iznosi od stotinu hiljada ondašnjih maraka naviše. Za ubistvo djeteta plaćala se dodatna viša tarifa. Doživio ih je kao ljude u potrazi za novim izvorima adrenalinskih uzbuđenja, koji su na bojišnicu dolazili bez straha, silno uzbuđeni. Jednom su i njemu, kaže, ponudili da opali. Besplatno. Tvrdi da je odbio, ne skrivajući zgražanje i gađenje nad ljudima sposobnima za zabavu ubijati druga ljudska bića, nenaoružana i bespomoćna. Bio je to, prema njegovim riječima, jako unosan i dobro uhodan biznis koji je trajao gotovo tokom cijelog rata. Zupanič objašnjava zašto je realizacija filma trajala nekoliko godina. Jedan razlog bila je pandemija, a drugi teškoće s pronalaženjem drugih svjedoka. Zupanič kaže da su imali kontakte i s nekim izvorima sa srpske strane koji su se kasnije predomislili i odustali od svjedočenja pred kamerom. U filmu, osim „zaštićenog“ svjedoka, govori još četvoro ljudi i njihovi su iskazi svaki na svoj način važni i bitni. Autor se ni u jednom trenutku ne upliće, ne interveniše u njihovu naraciju i ne daje nikakve komentare.
– Zvučaće možda čudno, ali ja sam svjesno odlučio da od ove teme neću praviti nikakav 'spektakl', što sam mogao učiniti dramatičnom muzikom ili montažom. Važne su mi bile činjenice, koje su same po sebi toliko strašne da bi bilo kakvo insistiranje na 'spektakularnim' momentima ili hiperemocijama imalo suprotan učinak, stvaralo bi osjećaj da iza svega stoji neko ko cijelom pričom snažno nastoji gledateljima nešto sugerisati. Svako ima svoje oči i gleda film onako kako želi, kako mora ili kako je naučen– govori Zupanič.
Mene je, primjerice, kao gledatelja, duboko potresla upravo mirnoća s kojom bračni par Stana i Samir Čišić govore o tome kako je jednog dana, koji se činio da je baš miran i da će takav i ostati, snajperski metak usmrtio njihovu kćerkicu, četiri dana nakon njenog prvog rođendana. Pored nje je stajala majka kojoj je ostalo da do kraja života pita zašto nepoznati zločinac nije gađao nju, ili neku od njenih prijateljica s kojima se nakratko zaustavila u razgovoru, nego baš njeno sićušno dijete. Izdahnula je noć kasnije, u bolnici. Pored nje bio je otac koji je nakon strašne vijesti bez daha i duše dojurio s linije.
Jednako je dojmljiv upravo filozofski mir s kojim Faruk Šabanović govori kako ga je, kao osamnaestogodišnjeg studenta fizike, pogodio snajper na raskršću ispred Zemaljskog muzeja i kako nastoji proniknuti u smisao postojanja takvog zla i zločinaca. I kako mu je misterija što kamere, koje su snimile kako ga nepokretnog podižu s ceste i unose u bijeli transporter UNPROFOR-a, nisu zabilježile i prelijepo vedro nebo koje se nakon duge zime ukazalo tog 3. marta 1995. godine i veličanstveni zalazak sunca po kojem on pamti taj dan i taj trenutak. Samo odraz s leđa u ogledalu, na rubu kadra, otkriva da Faruk govori sjedeći u invalidskim kolicima.
Ta televizijska minuta u kojoj ranjenog Faruka Šabanovića prolaznici podižu i unose u bolnički transporter jedini je materijal koji su autor i producenti kupili za svoj dokumentarni film.&nbsp;
– To nas je koštalo 4600 eura. Da nismo imali obilje materijala koji su u Sarajevu krajem 1992. i početkom 1993. snimili Franci Zajc i naš snimatelj Božo Zadravec, sa svojim malim budžetom mi nikada ne bismo mogli napraviti film – rekao mi je Zupanič.
&nbsp;Film je tako prepun prizora ratne sarajevske svakodnevice, uključujući i pretrčavanje „snajperske aleje“ i skupljanje tijela na ulici ubijene djevojke i mladića.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Zupanič: Od Sarajevo safarija nisam pravio spektakl, činjenice su same po sebi toliko strašne

Brata Džemila Hodžića u maju 1995. godine ubio je snajperski hitac sa položaja koji je na brdima iznad Sarajeva držala Vojska Republike Srpske. Amel je imao 16 godina kada ga je ubio snajperista. Ispred zgrade je igrao tenis. Nekoliko metara dalje, dvanaestogodiišnji Džemil je gladao kako mu ubijaju brata.&nbsp; &nbsp;Amel je jedno od više od 1.600 sarajevske djece ubijene tokom skoro četvorogodišnje opsade Sarajeva. Prema podacima udruženja žrtava svako deseto dijete ubijeno je snajperom. Ranjeno ih je 14 hiljada. NOVA ISTRAGA O MRAČNOJ PROŠLOSTI&nbsp; Tužioci u Milanu pokrenuli su istragu o Italijanima koji su navodno dali ogromne sume novca srpskim snagama kako bi tokom opsade Sarajeva mogli da budu ,,vikend snajperisti” koji ubijaju građane zabave radi. Tu vijest 10. novembra prenijela je italijanska agencija ANSA pozivajući se na pisanje listova Đorno (Il Giorno) i Republika (La Repubblica). Ta dva lista objavila su da su sprskim snagama ,,ogromne” sume plaćali uglavnom krajnje desni fanatici za oružje kako bi pucali na ljude tokom opsade Sarajeva u kojem je tokom rata ubijeno ili nestalo više od 11 hiljada ljudi. Do pokretanja istrage Tužilaštva u Milanu došlo je zahvaljujući istraživanju italijanskog novinara i pisca Ecia Gavecanija (Ezio Gavazzeni). &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001124_f1d1c70e6bad24d98d565d952a45a018b6baa26cab55d33bc23551a2c0d47b28.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251119001124_f1d1c70e6bad24d98d565d952a45a018b6baa26cab55d33bc23551a2c0d47b28" data-rendition-name="original" width="573" height="573" loading="lazy" alt="GLEDAO SMRT SVOG BRATA: Džemil Hodžić"> <figcaption>GLEDAO SMRT SVOG BRATA: Džemil Hodžić(Photo: WARM festival)</figcaption> </figure>  Džemil Hodžić nije bio iznenađen da je u Milanu u Italiji pokrenuta istraga koja bi trebala da utvrdi da li su bogati stranci tokom rata u Bosni i Hercegovini (BiH) plaćali ogromne svote novca kako bi "iz zabave" snajperom ubijali civile u opkoljenom Sarajevu.&nbsp; &nbsp;Za Televiziju E je ispričao kako je sa italijanskim novinarom u kontaktu još od aprila, te da je upoznat s akcijom italijanskog tužilaštva. Vjeruje da ona može imati neki pozitivan rezultat, zato što dolazi, kako kaže izvana, jer se u tužilaštvima BiH i Srbije ne dešava ništa.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001128_36744fb3547d916de43c70ccc848ebbad0ef846e70ab4d3c0b445f1a6160a38a.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251119001128_36744fb3547d916de43c70ccc848ebbad0ef846e70ab4d3c0b445f1a6160a38a" data-rendition-name="original" width="1200" height="675" loading="lazy" alt="STRAH OD SNAJPERSKOG METKA: Sarajevo, 1994. godina"> <figcaption>STRAH OD SNAJPERSKOG METKA: Sarajevo, 1994. godina(Photo: Oslobođenje)</figcaption> </figure>  &nbsp;-Znali smo za “vikend četnike”, ljude koji su dolazili najčešće subotom i nedjeljom da ubijaju djecu, civile, žene i starce. Kao dijete koje je preživjelo rat i genocid u BiH dobro se sjećam da su subota i nedjelja bile posebno opasne, nijesmo mogli izlaziti, baš zbog ljudi koji su dolazili. I za te ljude možemo reći da su dolazili na neku vrstu safarija. Jer ako su dolazili samo vikendom znači da nijesu bili regularni vojnici, možda su i oni plaćali ili su jednostavno dolazili iz zabave, kazao je Hodžić. SNAJPERSKI TEROR Na nišanu – između ostalog i snajpera. Tako su Sarajlije živjele skoro četiri godine opsade. Nove rane i stare slutnje otvorila je istraga u Italiji o „safari ratnicima“ - bogatim ljudima, mahom Italijanima koji su vikendom dolazili da, za novac, ubijaju civile u Sarajevu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001132_1a70aaa7514c0b34130c986fc117fc4e98346c6cd962f1b6e30da8eea12d14eb.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251119001132_1a70aaa7514c0b34130c986fc117fc4e98346c6cd962f1b6e30da8eea12d14eb" data-rendition-name="original" width="500" height="281" loading="lazy" alt="NOVINAR KOJI JE POKRENUO ISTRAGU U MILANU: Ecio Gavecani (Ezio Gavezzani)"> <figcaption>NOVINAR KOJI JE POKRENUO ISTRAGU U MILANU: Ecio Gavecani (Ezio Gavezzani)(Photo: N1)</figcaption> </figure>  - Safari je koštao današnjih 200 ili 300 hiljada eura. Snajperist nije bio ograničen ukoliko bi mu se na nišanu našlo dijete, pucao bi na dijete, ukoliko bi to bila žena ili muškarac pucao bi svejedno, nijesu imali nikakvu vrstu cenzure ili morala. Ja bih samo rekao da smo došli do nečega što je apsolutno zlo, dakle pucali su na bilo koga bez ikakvog razloga, ispričao je za sarajevsku Televiziju Face Ecio Gavecani, italijanski novinar. On je ubijanje Sarajlija iz zabave za novac godinama istraživao. Došao je i do imena i dokaze predao Tužilaštvu u Milanu koje je otvorilo istragu. - Ova aktivnost se realizovala svaki vikend između 1992. i 1995. godine, možda sa nekim prekidima. Moramo uzeti u obzir da je bilo oko 150 do 200 dolazaka u tih tri godine, rekao je Gavaceni. Priču o dolasku bogatih, da sa planina iznad Sarajeva za novac ubijaju ljude, aktuelizovao 2022. godine je film „Sarajevo safari“ slovenačkog rediteljla Mirana Zupaniča. OTKRIVANJE UŽASA&nbsp; Edin Subašić, bivši obavještajac, jedan od svjedoka u filmu, kaže da je o dolasku bogatih da ubijaju u Sarajevu čuo još 1993. godine kada je čitao zabilješke o saslušanju jednog srpskog zarobljenika iz Paraćina, koji je ispričao da su sa njim u BiH tokom rata ušli bogati Italijani koji će platiti srpskoj vojsci u Sarajevu da ih puste da pucaju na neke muslimane. Radilo se, kaže, o bogatim i uticajnim ljudima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001136_3651810b23a235ee1b4dd04f11ab09aaef23c593b1092519f3f33d5a6b7a4e3a.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251119001136_3651810b23a235ee1b4dd04f11ab09aaef23c593b1092519f3f33d5a6b7a4e3a" data-rendition-name="original" width="940" height="529" loading="lazy" alt='ITALIJANI SU ZNALI O ,,SARAJEVO SAFARIJU" JOŠ 1993. GODINE: Edin Subašić'> <figcaption>ITALIJANI SU ZNALI O ,,SARAJEVO SAFARIJU" JOŠ 1993. GODINE: Edin Subašić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  - I to je jedan od razloga što su oni do sada i bili nedodirljivi. Nije to baš problem za koji se baš nije znalo u Italiji, ali jednostavno se nije otvarao jer su oni svojim uticajem i autoritetom mogli da zaustave efikasne istrage. To su do sada uspijevali, međutim ovolika količina dokaza natjerala je tužioca da otvori istragu - kazao je Subašić za Javni servis BiH. Prema do sada dostupnim podacima - iz filma ,,Sarajevo Safari", ali i onome što se zna o istrazi koja je pokrenuta u Milanu i medijskih izvještaja, procjenjuje se da je bilo najmanje 200 osoba koje su dolazile kako bi za novac ubijali ljude u Sarajevu. Jedan od najstrašnijih detalja je svjedočenje vojnog insajdera o postojanju takozvanog cjenovnika smrti. Ako su te informacije tačne, najviše novca su davali kako bi ubijali djecu. - Ta vrsta svjedočenja je zaista šokantna, da bi nekom čovjeku predstavljalo više užitka, ne znam ni kako to da nazovem, da ubije dijete i da plati više da bi ubio dijete. U tom izvještaju se kaže da su starci i starice bili besplatni. Jednostavno takav koncept ja ne mogu zamisliti. Da mi sada nađu čovjeka koji je ubio mog brata i da kažu da ja ubijem njegovo dijete ja ne bih to jednostavno mogao uraditi. Prije bih da mene ubiju nego da ubijem dijete, kaže Džemil Hodžić. OČEKIVANJE KONAČNE PRAVDE Svjedočenja iz filma bila su povod tadašnjoj gradonačelnici Sarajeva da 2022. godine podnese krivičnu prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Danas mnogo očekuje od italijanskih pravosudnih organa.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001152_eafed7dbd2ad2d7d6b64ed64174659d7cce0928bab2d238b9471c004d587a095.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251119001152_eafed7dbd2ad2d7d6b64ed64174659d7cce0928bab2d238b9471c004d587a095" data-rendition-name="original" width="700" height="392" loading="lazy" alt="TUŽBA U FIJOKAMA TUŽILACA: Benjamina Karić"> <figcaption>TUŽBA U FIJOKAMA TUŽILACA: Benjamina Karić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  - Stavila sam se na raspolaganje za svjedočenje Tužilaštvu u Milanu. Nadam se da će istraga pokazati nove činjenice, mislim da tužioci u Milanu čak imaju imena i prezimena osoba- rekla je Benjamina Karić za BHRT. Iz Tužilaštva BiH, bosanskohercegovačkim medijima su rekli da je predmet po prijavi bivše gradonačelnice u radu, te da tužiteljska odluka još nije donešena.&nbsp; O lovu na ljude u opkoljenom Sarajevu još ratne 1993. godine, pozivajući se na italijanske medije, pisalo je i sarajevsko Oslobođenje, a snajpersko djelovanje u haškim presudama označeno je kao poseban teror nad civilima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001152_24e714b31f4fa7908f16179f72dff97e1e4a1237abc01bcfc45c7fb5979f61b0.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20251119001152_24e714b31f4fa7908f16179f72dff97e1e4a1237abc01bcfc45c7fb5979f61b0" data-rendition-name="original" width="276" height="182" loading="lazy" alt='DOKAZ DA SE ZNALO: Naslovnica sarajevskog ,,Oslobođenja", april 1995. godine '> <figcaption>DOKAZ DA SE ZNALO: Naslovnica sarajevskog ,,Oslobođenja", april 1995. godine(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  "Sarajevski civili bili su gađani iz snajpera dok su išli po vodu. Iz snajpera se pucalo po djeci dok su se igrala ispred svojih kuća, šetala s roditeljima ili se vraćala kući pješke iz škole, dok su vozila bicikle, kazao je tokom izricanja pravosnažne presude Radovanu Karadžiću 2019. godine sudija O-Gon Kwon. (NE)DOSTIŽNA PRAVDA Džemil Hodžić podsjeća da Sarajlije pravdu i ubice traže već 30 godina i poručuje da ne smiju i neće odustati. - Dok sam živ pričaću, govoriću, dijeliću istinu. Optimista sam, razmišljam, nadam se i bilo šta da se desi poslije ovoga slučaja u Milanu je dobrodošlo, ali jednostavno čovjek mora biti malo i sumnjičav i skeptičan s obzirom da je prošlo 30 godina i niko nije u zatvoru kada su snajperisti u pitanju, tako da pravda jeste spora, ali i te kako je dostižna. Na nama koji smo preživjeli je da se borimo i da ustrajemo u svom putu - poručio je Hodžić.&nbsp; Niko ne zna tačan broj takozvanih snajperskih gnijezda smještenih na obroncima planina koje okružuju Sarajevo. Niti onih u dijelovima grada koje je tokom rata kontrolisala Vojska Republike Srpske. Nema nijedne presude ni pred međunarodnim ni domaćim sudovima za snajperiste koji su djelovali tokom opsade Sarajeva. - Svake godine posjetim te rovove i pogledam putanju odakle je ispaljen metak. Postoji opcija da su mijenjali svoju lokaciju i da su pojačavali snajpersko djelovanje. To nama nije sasvim poznato, na sudu je, tužilaštvu i na nama pojedinačno da pronađemo ubice. Ne želim da zvučim pesimistično i negativno, sporo je, teško je… Bavim se ovim sedam godina kada je projekat u pitanju, a u stvari moja privatna potraga traje od onog dana kada je Amel ubijen na moje oči - ispričao je on televiziji E.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025111901114_1c0bffb09ba73b8aae544a58d900bd5075e8cb6bb776d2e9b7c0614ae728725d.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="2025111901114_1c0bffb09ba73b8aae544a58d900bd5075e8cb6bb776d2e9b7c0614ae728725d" data-rendition-name="original" width="1024" height="682" loading="lazy" alt='RIZIKOVANJE ŽIVOTA: Prelazak preko ,,snajperske ulice"'> <figcaption>RIZIKOVANJE ŽIVOTA: Prelazak preko ,,snajperske ulice"(Photo: Getty Images)Getty Images</figcaption> </figure>  SNIPER ALLEY Kroz projekat i sajt Sniper Alley pokušava da skupi i sačuva što više dokaza. Skupljajući fotografije ratnog Sarajeva, počeo je da radi serijal koji se bavi fotografima i novinarima koji su pokrivali opsadu Sarajeva.&nbsp; - U dvije ili tri epizode ti fotografi koji su dolazili u Sarajevo u toku rata, &nbsp;posjećivali su i pozicije srpskih vojnika i Republike Srpske i ispričali su kako su na tim položajima zaticali &nbsp;Grke, Ruse, srpsku dijasporu. Tako da mene ovaj fenomen ne iznenađuje toliko - istakao je Hodžić. Ratni fotoreporteri koji su izvještavali iz Sarajeva, ali i sa položaja Vojske Republike srpske, smještenim na okolnim brdima, u dokumentarnom serijalu ,,Priča iza fotografije “u okviru projekta Sniper Alley Photo, svjedočili su o onima koji nijesu nužno dolazili da ubijaju za novac, ali jesu zbog izopačenih ideologija, ali i iz zabave.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001136_4bb5be68cf3f5801e2b5ad9e94092a8e9fb1b284506a43d33aeb96a912f67a44.jpg" data-media-id="editor_7" data-image-id="20251119001136_4bb5be68cf3f5801e2b5ad9e94092a8e9fb1b284506a43d33aeb96a912f67a44" data-rendition-name="original" width="728" height="533" loading="lazy" alt="SVJEDOČENJE IZ PRVE RUKE: Mario Boka (Mario Bocca) italijanski fotoreporter"> <figcaption>SVJEDOČENJE IZ PRVE RUKE: Mario Boća (Mario Boccia) italijanski fotoreporter(Photo: Sniper Alley photo)</figcaption> </figure>  - U bazi na Grbavici sam upoznao momka koji je došao iz Grčke. Mladog momka iz Grčke koji je došao da se bori u ime pravoslavne solidarnosti i bio je potpuni ludak. Imao je nenormalne tvrdnje. Na primjer, rekao mi je da je ovdje da se bori protiv Muslimana i Jevreja koji hoće da osvoje svijet. Grk je imao plavu majicu sa bijelim prugama. I oni su došli izvana da se bore. Jedan lik je došao iz Njujorka, bio je američki državljanin srpskog porijekla, koji je naročito došao iz Njujorka u Sarajevo da puca na ljude, na djecu na prave ljude, ispričao je Mario Boća (Mario Boccia), italijanski fotoreporter za projekat Sniper Alley Photo. Drugi fotoreporter, Njemac Petar Kulman (Peter Kullmann), u okolini Sarajeva, na položajima Vojske Republike Srpske sreo je ljude koji su živjeli i radili u Njemačkoj.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001140_805947ec8aac8a97c5f60e4d33fc4bacee3e2df81564d685a58adc41ece60614.jpg" data-media-id="editor_8" data-image-id="20251119001140_805947ec8aac8a97c5f60e4d33fc4bacee3e2df81564d685a58adc41ece60614" data-rendition-name="original" width="975" height="638" loading="lazy" alt="JOŠ JEDNO SVJEDOČANSTVO: Peter Kulman, njemački fotoreporter"> <figcaption>JOŠ JEDNO SVJEDOČANSTVO: Peter Kulman, njemački fotoreporter(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  - A ja kako sam Njemac… Kako su neki od njih pričali njemački sa mnom, rekli bi: „Mi radimo u Štutgartu, radimo za veliku auto kompaniju. I tako dalje i tako dalje. Moramo se naći kad se ovo završi i slične stvari, što je bilo jako čudno. Rekli su da su došli u grupama u osnovi, nije bio samo jedan po jedan, nego su se udružili u Njemačkoj, sjeli na autobus ili kombi i jednostavno došli petkom naveče i vraćli se nedjeljom naveče ili ponedjeljkom ujutro, kako bi bili na vrijeme za večernju smjenu u ponedjeljak, kazao je on za projekat Sniper Alley Photo. &nbsp; U Sarajevu je tokom skoro četvorogodišnje opsade grada ubijeno više od 11 hiljada ljudi. &nbsp;

Marija Arnautović

500x500

1084x550

Hodžić: Kao djeca smo znali za ,,vikend četnike”, ljudima koji su dolazili subotom i nedjeljom da ubijaju djecu, žene i starce

Vodostaji rijeka Grnčar i Ljuča u Gusinju bilježe značajan porast zbog loših vremenskih uslova i obilnih padavina proteklih dana.&nbsp;
Rijeke su nabujale, a voda je na nekim djelovima prešla uobičajene tokove, što povećava rizik od poplava u priobalnim područjima.
Najteže pogođeno je mjesto Dosuđe, takođe u Gusinju.&nbsp;
U nastavku pogledajte kako izgledaju rijeke:&nbsp;
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FYnjHp6Vec7M%3Ffeature%3Dshare&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FOYPrCL0WV3o&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Izvor: TO Gusinje</div>
&nbsp;
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2FfMba1phuPTI&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div>Izvor: TO Gusinje </div>

(VIDEO) U Gusinju nabujale rijeke Grnčar i Ljuča, mjesto Dosuđe najpogođenije

Nalaganje Badnjaka za crnogorsku dijasporu tradicionalno je održano u Lovćencu, na platou ispred Crnogorskog kulturnog centra, u organizaciji Udruženja Crnogoraca „Krstaš“. Kako je navedeno u saopštenju, u dostojanstvenoj atmosferi iseljenici i njihovi potomci su poslali poruke ljubavi i privrženosti postojbini Crnoj Gori.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260106210152_d3fee9ac509ce99e8a522b8cfe7a9a84bada6b39d89c10df84118b9a9baa40c2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260106210152_d3fee9ac509ce99e8a522b8cfe7a9a84bada6b39d89c10df84118b9a9baa40c2" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Badnjak u Lovćencu"> </figure>  U kulturno umjetničkom programu nastupili su mladi članovi Crnogorskog kulturno prosvjetnog društva „Princeza Ksenija“ iz Lovćenca.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260106210152_fd3d2f2e2dd5a66ffa61f721904e2bb84bad2eb36cc9d35c1f63437336c89bf7.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260106210152_fd3d2f2e2dd5a66ffa61f721904e2bb84bad2eb36cc9d35c1f63437336c89bf7" data-rendition-name="original" width="4000" height="2597" loading="lazy" alt="Badnjak u Lovćencu"> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260106210152_155ada7dd1ed6856f7f3889ccb9eb527524562ec39be8ad97d78db3d1c0bcffc.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260106210152_155ada7dd1ed6856f7f3889ccb9eb527524562ec39be8ad97d78db3d1c0bcffc" data-rendition-name="original" width="3694" height="2037" loading="lazy" alt="Badnjak u Lovćencu"> </figure>

Dijaspora Crne Gore naložila Badnjak u Lovćencu

Ambasador Sjedinjenih Američkih Država pri NATO Metju Vitaker izjavio je da su saveznici blizu finalizacije okvira koji bi mogao da otvori put za mirovni dogovor sa Rusijom, a kako je naveo, pregovori o bezbjednosnim garancijama za Ukrajinu mogli bi uskoro doći do prelomne tačke.
- Ono što možemo očekivati je finalizacija nekoliko dogovora. Jedan od njih je 'Koalicija voljnih', koja uključuje oko 50 savezničkih zemalja, od kojih mnoge pripadaju NATO-u i koje će se složiti oko bezbjednosnog okvira za Ukrajinu - rekao je Vitaker za Foks Njuz.
Američka administracija, dodao je, biće dio ove koalicije, ali i kao samostalna zemlja.
- Ovaj sporazum mogao bi da postavi temelje za finalni mirovni dogovor sa Rusijom. Zaista smo jako odmakli u procesu. Ovo je odličan razvoj događaja i možda smo na pragu postizanja mira - rekao je Vitaker, ističući da Sjedinjene Američke Države nastavljaju naporno da rade kako bi se obezbijedio održiv mir.

Američki ambasador pri NATO: Mirovni sporazum za Ukrajinu blizu finalizacije

Zbog ozbiljne situacije na Komarnici došlo je do prekida putne komunikacije, zbog čega su mještani ponovo odsječeni, a među onima koji su se zatekli na tom području ima i turista koji su u naš kraj došli vjerujući da je bezbjedan i prohodan, rekao je prvi čovjek opštine Jugoslav Jakić.
- Nažalost, ovo nije prvi put da se suočavamo sa ovakvim problemom. I upravo zato je razumljiva zabrinutost, ogorčenje i brojna pitanja građana - izjavio je Jakić.
Predsjednik Opštine Šavnik poručio je da se problem Komarnice ne može više rješavati privremenim mjerama i ad-hok intervencijama.
- Ovo nije samo pitanje puta – ovo je pitanje bezbjednosti ljudi, normalnog funkcionisanja života i osnovnog dostojanstva onih koji ovdje žive.
Želim posebno da poručim mještanima Komarnice da nijesu sami. Sve nadležne opštinske službe su na terenu, situacija se prati kontinuirano i naredni koraci su već definisani. Molim građane za strpljenje i mir – bezbjednost ljudi je apsolutni prioritet i nijedna odluka neće biti donesena neodgovorno ili brzopleto - izjavio je on.
Istovremeno, Opština Šavnik je pripremila projektnu dokumentaciju za trajno i sistemsko rješavanje problema Komarnice.
- Kao predsjednik opštine, ponovo ću se zvanično obratiti Vladi Crne Gore i nadležnim institucijama, sa jasnim zahtjevom da se ovo pitanje rješava zajednički i odgovorno. Komarnica &nbsp;mora biti &nbsp;u vrhu liste državnih infrastrukturnih prioriteta, kako se ovakve situacije više nikada ne bi ponavljale - smatra Jakić.
Ocijenio je da građani s pravom pitaju zašto upozorenja iz prethodnih godina nijesu na vrijeme shvaćena ozbiljno.
- Ta pitanja su opravdana i od njih se ne smije bježati. Komarnica mora dobiti trajno, plansko i sistemsko rješenje.
Ne bježim od odgovornosti i ne okrećem glavu od problema. Biću uz mještane Komarnice dok se situacija ne normalizuje i nastaviću da insistiram – i javno i institucionalno – da se ovo pitanje riješi u interesu ljudi, bezbjednosti i budućnosti Šavnika - dodao je.
Jakić ističe da Šavnik ne smije biti zaboravljen.
- Naši građani ne smiju biti odsječeni svaki put kada priroda pokaže svoju snagu - zaključio je predsjednik Opštine Šavnik.

Jakić: Mještani Komarnice odsječeni, ovo je pitanje bezbjednosti ljudi i normalnog funkcionisanja

Društvo

Nikola Zirojević od politike do očinstva: Sofija kao moja najveća lekcija

Kolumne

Buna u Botunu i druge bajke

Sport

Jovanka Radičević bez zadrške o tome zašto nikada nije proglašena sportistkinjom Crne Gore: To je sramotno

Nišavić: Ukoliko mi se nešto desi za to su odgovorni Asanović i Knežević

vipSubnav

mainNavigation

footerNavigation