Klub odbornika Demokratske partije socijalista u Skupštini Glavnog grada izražava punu podršku inicijativi Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija da Javna predškolska ustanova u Podgorici ponese ime Sofije Klikovac – žene čije je ime, kako ističu, neraskidivo povezano sa razvojem i unapređenjem predškolskog obrazovanja u Crnoj Gori.
- Sofija Klikovac je čitav svoj život posvetila djeci Podgorice. Bila je druga majka mnogim generacijama, i sve svoje znanje, ljubav i snagu poklanjala je najmlađima. Svi koji je pamtimo, doživljavali smo je kao simbol nesebičnosti, posvećenosti i velikog ljudskog srca - poručuje Mirjana Radulović, odbornica DPS-a.
Klikovac je, podsjećaju iz DPS-a, utemeljila prve jaslice u Crnoj Gori i izgradila temelje savremenog sistema zaštite i obrazovanja djece predškolskog uzrasta. Njena posvećenost, profesionalizam i toplina obilježili su djetinjstva hiljada mališana, a doprinos koji je pružila vaspitno-obrazovnom sistemu prepoznat je i kroz brojna priznanja koja je za života dobila.
- Djeca Podgorice su u Sofiji Klikovac imala ne samo vrsnog pedagoga, već i iskrenu ljudsku podršku, nekoga ko je svojim djelom ostavio neizbrisiv trag u njihovim životima. Ime Sofije Klikovac biće na ponos svima, trajno podsjećanje na vrijednosti koje je ona živjela i prenosila drugima - zaključuje Radulović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

Radulović: Ime Sofije Klikovac trajno svjedočanstvo o ljubavi prema djeci

Ministarstvo, kulture nije ništa više od poštanskog sandučića: nosi papire, štampa plakete, isplaćuje nagrade... Sve ostalo je van njihove nadležnosti - poručuje odbornica Demokratske partije socijalista (DPS) u Skupštini Glavnog grada, Mirjana Radulović.
Ona je na mreži X oštro kritikovala aktuelnu ministarku kulture Tamaru Vujović zbog, kako navodi, bježanja od odgovornosti i birokratskog pristupa pitanjima od suštinskog značaja za crnogorski kulturni identitet.
Radulović je iznijela niz primjedbii na način na koji Ministarstvo kulture postupa kada se otvore kontroverzna pitanja – od državnih nagrada, preko zaštite kulturne baštine, do odgovora na pokušaje prekrajanja istorije.
– Zamislite ministarku kulture koja, kad god se pojavi problem, vadi čarobnu birokratsku formulu: "Mi smo samo administracija!", poručila je Radulović, dodajući da se ministarka ponaša kao da je kultura „još jedan administrativni zadatak u nizu“ - napisala je Radulović.
Posebnu pažnju posvetila je nedavnoj dodjeli najvažnije državne nagrade u kulturi, ukazujući na, kako tvrdi, izbjegavanje odgovornosti i prebacivanje svih nadležnosti na žiri i predlagače.
– Ministarstvo, po riječima ministarke, nije ništa više od poštanskog sandučića: nosi papire, štampa plakete, isplaćuje nagrade i – to je to. Sve ostalo je van njihove nadležnosti - ističe odbornica DPS-a.
Ukazala je i na sporni slučaj u kojem je, kako navodi, odgovornost za provjeru zakonitosti kandidata prepuštena žiriju, dok Ministarstvo izbjegava i osnovne obaveze provjere. Imena poput izdavača Radomira Uljarevića, tako ostaju izvan svake odgovornosti.
Radulović je poručila da se isti princip pasivnosti Ministarstva kulture primjenjuje i kada se radi o pitanjima od nacionalnog značaja – poput lokaliteta Duklje, crnogorskih velikana i pokušaja prisvajanja crnogorske baštine.
– Nije nadležna za nagrade, nije nadležna za zaštitu identiteta, nije nadležna ni za šta. Pa šta je onda uopšte u nadležnosti Ministarstva kulture? - zapitala je Radulović, zaključujući da je "možda vrijeme da se ministarska fotelja proglasi suvišnom".

610x380

500x500

Radulović: Ministarka kulture kulturu svela na poštanski sandučić

Śećate li se prošle pośete Srbiji Ursule fon der Lajen, predśednice Evropske komisije, kada je započela razgovor sa predśednikom Srbije sa „dragi Aleksandre“? „Možeš lagati neke ljude sve vrijeme, možeš lagati sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš lagati sve ljude sve vrijeme“, rekao bi Abraham Linkoln. Poruke Srbiji su diplomatske, ali za iskusog političara vrlo jasne. Otprilike, dosta je priče, hoćemo djela. Kako je Crna Gora spojeni sud sa Srbijom, vrlo je vidljivo da izvršna vlast u Crnoj Gori, tužilaštvo i institucije sile mnogo više vide Srbiju kao model uređenja države nego što je to, da se našalimo, jedna Norveška, Finska ili Švedska. Da im je stvarni cilj ulazak u EU ugledali bi se na te tri zemlje, umjesto što imitiraju zemlju u kojoj se ljudi optužuju za državni udar zbog privatnih razgovora, nezakonito prisluškivanih, u kojoj se otimaju studentima telefoni i njihovi sadržaji puštaju preko TV Informera i drugih tabloidnih televizija i tabloida, u kojoj se tuže policajci koji su otkrili najveću farmu marihuane na Balkanu, zato što su optužili državu i službe bezbjednosti da stoje iza proizvodnje marihuane, itd. <h2>PINK SLUČAJ</h2> Više puta sam naglašavao da je meni mnogo važnije da se Crna Gora uljudi kroz pregovore o pristupanju EU od samog članstva. Śećam se demokratskih struktura u Hrvatskoj koje stalno naglašavaju da je najbolji period Hrvatske, u demokratskom smislu, bio u vrijeme pristupnih pregovora. Strah me da je Crna Gora najsličnija primjeru Rumunije i Bugarske i na koji način su primljene u EU, iz čisto geopolitičkih razloga. A upravo liči na to da je EU voljna da prijemom Crne Gore u EU zažmuri na sijaset kršenja Ustava, zakona i demokratskih procedura, kako bi pokazala i motivisala druge zemlje da je EU otvorena za dalje integracije. Nedavno je na RTCG gostovao profesor sa Pravnog fakulteta državnog Univerziteta, ne śećam se imena. Ono što je upečatljivo jeste da profesor prava populistički izjavljuje u emisiji da je emitovanje privatnih poruka iz telefona Aleksandra Mijajlovića na portalu RTCG opravdano, jer, kako kaže, „narod treba da zna“. Vjerujem da ni u Zimbabveu nije moguće da tužilaštvo iz istrage daje medijima takozvane dokaze, odnosno privatne prepiske, koje samo kod Aleksandra Vučića mogu biti udar na ustavni poredak, na pravosuđe i bezbjednosni sektor, kako „neće da prejudicira“ voditelj jedne političke, pardon, propagandne emisije na TV Vijesti. Nije čudo što su pravnici u vlasti bruka za svoju profesiju, kad profesor prava izgovara nešto što ni u jednoj demokratskoj zemlji nije dozvoljeno. I ne samo to, recimo u Americi bi automatski optužnica bila suspendovana zbog uticaja na javno mnjenje. Tužilac može samo javnost da obavijesti o postojanju krivičnog djela, mada sam siguran da u ovom Pink slučaju nema ni pomena o tome, i da ga kvalifikuje, navodeći samo esencijalno podatke iz istrage. Slanje vrlo određenim medijima „dokaza“ iz istražnog postupka je pravljenje Pink farme od države Crne Gore. Tim prije što iza svega ne postoji mogućnost da se sklepa bilo kakava optužnica, već je cilj da se politički diskredituju protivnici vlasti, kritički mediji i pojedinci kritični protiv vlasti. Neka mi bilo koji pravni profesionalac objasni kakve veze ima prepiska Ivana Vukovića iz DPS-a i Mijajlovića o Željku Ivanoviću iz Vijesti sa bilo kojom optužnicom ili bilo kojim drugim djelom, osim da ima cilj da diskredituje samog Ivana Vukovića?! Svaki sudija profesionalac bi spriječio iznošenje ovakvih nesuvislosti u procesu, na sudu, đe je jedino mjesto đe se dokazi mogu iznosti. I u sudu i, nakon toga, u javnosti preko medija. Samo taj primjer bjelodano pokazuje da je SDT produžena ruka izvršne vlasti u obračunu sa političkim neistomišljenicima. Da ne zaboravim, Ustav garantuje zaštitu privatnosti svakom građaninu Crne Gore, iznošenje ovakvih stvari je direktno kršenje Ustava. Žalosno je ako građani Crne Gore to ne shvataju, jer, koliko śutra, i sami mogu postati žrtve ako se nekome zamjere. Varaju se ako misle da tužioci nijesu „sposobni“ da kreativno tumače privatne komunikacije. <h2>AFERA ZA POKRIVANJE GLAVIH TEMA</h2> Umjesto da u Crnoj Gori glavna tema bude izjava Anta Nobila, advokata optuženog Milivoja Katnića, da je postupajući specijalni tužilac u procesu, Miloš Šoškić, krivotvorio dokaze iz sky prepiski, da je brisao dio komunikacija koje obesmišljavaju njegove optužbe, što je krivično djelo, javnost se zabavlja stupidarijama iz privatnih prepiski Mijajlovića i pokretanjem lažne, lažljive, bezobrazne inicijative dva člana PES-a o brisanju riječe „nasilna“ iz Zakona iz 2011. godine, u kojem se aneksija Crne Gore iz 1918-te, više nego opravdano, naziva nasilnom. I to od PES-a koji tobože donosi Barometar 26, koji predviđa da se neće pokretati teme koje nadalje dijele građane. A oni pokreću temu koja ne da dijeli, nego koja je bolna za Crnu Goru, bolna za sve žrtve neviđenog nasilja nad crnogorskim narodom i potomke žrtava. Briga me što misli Nikola Petrović, on je stotinama puta pokazao da je bliži onim iskompleksiranim stanovnicima Crne Gore kojima je Beograd san snova, nego što je vezan za istinsku Crnu Goru. Bliži su mu oni koji su naredili da se njegov prađed ubije, ukoliko se vrati u Crnu Goru, nego oni koji bi život dali za svoju otadžbinu. O ponašanju Nikole Petrovića se mnogo toga neafirmativnog može napisati, od okoline koja ga okružuje u Italiji, na kakvim skupovima učestvuje, kojom „himnom“ počinju ti skupovi, koju zastavu kače iza sebe, ko su vrlo čudni likovi koji ga savjetuju i iz koje su kuhinje. Gordan Stojović, jedan od inicijatora promjene zakona, moj nekadašnji prijatelj iz vremena dok je bio u Matici crnogorskoj i ambasador u Argentini, đe je dao ogroman doprinos u promociji CPC sa episkopom Gorazdom, vrlo dobro je nekad znao pravu istinu o NASILNOJ aneksiji Crne Gore. Samo čekam prijedlog iz iste kuhinje da svi počnemo da slavimo Pavla Đurišića i četnike, kako se ne bi dijelili. Aferim. Mnogo je onih koji su promjenom vlasti obrnuli i svoju pamet. Pada mi na pamet pjesma Sv. Petra Cetinjskog „Pogibija vezira Mahmut-paše na selo Kruse (1796)“, kada je kroz usta Mahmut paše napisao: „Dokle imam u ćesi novaca, a u Crnu Goru trgovaca, kojizi su lakomi na blago, učiniću što je meni drago, oni će mi prodat Crnogorce!“ <h2>BRUTALNI ZLOČINI</h2> Za one kojima nije jasno da je aneksija bila ne nasilna, nego da ima odlike stravičnog, teškog masovnog zločina, neka pogledaju sajt Britanskog parlamenta i raspravu iz 1920. godine o stanju u Crnoj Gori, samo neka ukucaju „Lord Sidenem“. Izvještaj lorda de Salisa, izaslanika Britanskog parlamenta o stanju u Crnoj Gori, potvrđuje sve navode „Krvavog albuma Karađorđevića“. A onda neka pogledaju pisanje beogradskog Vremena, Pravde i Politike od 10. februara 1924. godine, đe donose raspravu iz skupštine KSHS i govor Mihaila Ivanovića, predstavnika Federalista. Odnosno dio koji ima podnaslov „Crnogorce ubijaju što nisu verni Kralju“, a koji, između ostalog, glasi: „...Prvi je posao režima bio uništiti cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru. Srbijanski dinastičari dobijaju od režima pohvale i nagrade za paljenje kuća, vađenje očiju živim ljudima, bacanje đece na bajunetima kroz prozore, lomljenje ruku ženama i đeci kartečima iz topa, zato što nijesu vjerni Kralju i t.d. ... Divlji napadi na prošlost i tradicije Crne Gore, rušenje spomenika, pljačkanje istorijskih dokumenata i t.d.“. Niko iz skupštinske sale nije reagovao, niti opovrgao riječi Ivanovića, vjerovatno zato što nije bilo članova PES-a! Jedina reakcija je bila potpreśednika skupštine Lj. Bakića o tome kako nema „crnogorskog naroda u Crnoj Gori, već ima samo srpskog naroda“... Beogradski novinar Pantelija Jovović, dopisnik nekoliko beogradskih listova iz Crne Gore, piše u knjizi „Crnogorki političari“ iz 1924. (Vreme a.d): „Slom Crne Gore 1915. i način njenog ujedinjenja sa Srbijom 1918. g. dva su kobna datuma u njenoj istoriji. Prvi datum može se nekako i pravdati ali ovaj drugi jeste najgrozniji spomen srama i stida zvaničnoga Beograda. Golgota, koju je preživljavala Srbija za vreme evakuacije kroz albanske gudure, ni približno nije ravna onoj Golgoti, koju je Crna Gora preživela za vreme Ujedinjenja.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201032_cc15f9c5961dcb7bed1cd93af13d9bb7325d8148713096ae505e798978d0b0c8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251018201032_cc15f9c5961dcb7bed1cd93af13d9bb7325d8148713096ae505e798978d0b0c8" data-rendition-name="original" width="550" height="640" loading="lazy" alt="Predgovor knjige „Crnogorki političari“ iz 1924. beogradskog novinara Pantelije Jovovića, dopisnika nekoliko beogradskih listova iz Crne Gore"><figcaption>Predgovor knjige „Crnogorki političari“ iz 1924. beogradskog novinara Pantelije Jovovića, dopisnika nekoliko beogradskih listova iz Crne Gore</figcaption></figure>  No sve do 1921. g. o tim nečuvenim zločinima režima nije se ništa znalo. Crna Gora sve do tada bila je za našu javnost terra incognita. Do 1921. g. već je bilo popaljeno pet hiljada crnogorskih domova i niko, van Crne Gore, u ujedinjenoj Kraljevini o tome nije ništa znao.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201032_1cadbb9bb86240d9c711a1dff3144badaf852483b829d07b2b62492638783139.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251018201032_1cadbb9bb86240d9c711a1dff3144badaf852483b829d07b2b62492638783139" data-rendition-name="original" width="400" height="586" loading="lazy" alt="Naslovnica knjige „Crnogorski političari“ beogradskog novinara Pantelije Jovovića"><figcaption>Naslovnica knjige „Crnogorski političari“ beogradskog novinara Pantelije Jovovića</figcaption></figure>  Tek prvi put tada beogradski 'Balkan' nalazi se pobuđen da me pošalje kao svoga naročitog izaslanika u Crnu Goru. Prvi sam, dakle, ja bio kome je pala u deo ta teška dužnost, da otkrije sve zločine počinjene posle Ujedinjenja u Crnoj Gori. I ja sam ih otkrio stavljajući na kocku svoj život. Demaskiranjem zločinaca, ja sam učinio da budem s bombama i revolverima napadnut i slučaj je hteo da ostanem u životu iako sam bio teško povređen. Moje izveštaje o prilikama u Crnoj Gori, preštampavali su ne samo svi naši domaći listovi, već i jedan dobar deo štampe u Italiji, Engleskoj, Francuskoj i t.d. Ja sam Evropi jasno predočio da je nesrećna Crna Gora, u čast i slavu Ujedinjenja, razapeta na krstu“... Ne mogu a da ne objavima dio teksta Chicago Tribune-a od 4. septembra 1919. pod naslovom „Zvanični izvještači donijeli užasne izvještaje u Pariz“, u kojem se kaže: „Pariz, 3. septembar, Američka i britanska vojna intervencija u Crnoj Gori radi spriječavanja raširenog masakra crnogorskih rojalista od strane Srba, u preporuci neutralnih posmatrača koji su došli u Pariz juče i koji danas pišu energične izvještaje svojim vladama: 'Pod srpskom okupacijom Crna Gora danas predstavlja mjesto najkrvavijeg pokolja u Evropi, izjavio je zvaničnik koji se vratio. Ukoliko se Engleska i Amerika ne umješaju, ni jedan crnogorski rojalista neće ostati živ. Srbi ih ubijaju na veliko'“.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201036_82dc074462229b7b0dd09fc19e6143c57d5f2cd2149e49f3ab59cf440f59aa5d.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251018201036_82dc074462229b7b0dd09fc19e6143c57d5f2cd2149e49f3ab59cf440f59aa5d" data-rendition-name="original" width="1318" height="1920" loading="lazy" alt="Tekst o golgoti Crne Gore objavljen u listu Chicago Tribune 4. septembra 1919."><figcaption>Izvode iz govora Mihaila Ivanovića, predstavnika Federalista, u Skupštini KSHS u februaru 1924. godin objavili srpski mediji</figcaption></figure>  Vi, branitelji Džudit Rajnke od nas dokazanih zastupnika evroatlantskih integracija, valjda ćete vjerovati izvještajima onih koje nazivate zapadni prijatelji? Mada nije loše ni da čujete što je pisao list „Radni narod“, koji je izlazio u Podgorici 1927. i 1928. „Kad narod u Crnoj Gori hoće nekoga da prokune teško reče mu: 'Kosti ti u Zenici okapale'“. A evo zašto: „Kad je došla okupacija Crne Gore tamo su poslane hiljade vojnika, staraca, đece da robuju. To roblje moreno je tamo paśom smrću: golo, boso, gladno, premlaćivano, zlostavljano na sve načine i davano na prisilne radove po teškim zimskim vremenima praznog stomaka i golijeh lakata i koljena... Prema sigurnim vijestima zna se da su ti ljudi već skoro svi oboljeli od sićije i od reumatizma, tako da danas više liče na aveti nego na ljude. Uprava zatvora sprovodi prema njima naročiti sistem, da ni jedan neće ostati u životu. Njima se čak ne dozvoljavaju ni privatne novčane pomoći, da mogu kupiti sto im treba“...  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018201036_3824759e5a64ba45a67b70a11b3e1e25f1ad06c874c0b6a4deab51e0d373906e.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251018201036_3824759e5a64ba45a67b70a11b3e1e25f1ad06c874c0b6a4deab51e0d373906e" data-rendition-name="original" width="4508" height="5551" loading="lazy" alt="Tekst o golgoti Crne Gore objavljen u listu Chicago Tribune 4. septembra 191"><figcaption>Tekst o golgoti Crne Gore objavljen u listu Chicago Tribune 4. septembra 1919.</figcaption></figure>  Na kraju ne mogu da odolim a da ne napišem, svako ko naśeda na idiotsku propagandu Demokrata da je svako ko, više nego opravdano, kritikuje vlast, posebno njih, saradnik kriminalnih klanova, neka se svako jutro pogleda u ogledalo i sam sebi kaže „ja sam idiot“ tri puta! Nema idiotskije konstrukcije od te kojom poluobrazovane i nesposobne Demokrate pokušavaju da spriječe da vidimo svi ono što nam oči izbi.

Farma

Dvije osobe ranjene su u Peći na Kosovu ispred Osnovnog suda, a sumnjase da je motiv zločina krvna osveta.
Napadač je, prema navodima policije, imao dva kalašnjikova i dva pištolja, te gotovo 130 metaka.
Napadač je član porodice osobe koja je 2022. ubijena u Klini iz osvete. Upravo je sud u Peći prvo ubicu iz tog slučaja osudio optužene na ukupno 44 godine zatvora. Juče im je navodno ukinut pritvor.

Dvije osobe ranjene u Peći, sumnja se na krvnu osvetu

Međunarodni krivični sud odbacio je žalbu Izraela kojom je traženo ukidanje naloga za hapšenje njihovog premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Joava Galanta.
Njih dvojica su optuženi za ratne zločine u Pojasu Gaze.
Sud je zaključio da "nema pravnog osnova" za poništavanje naloga. Iako Izrael nije član MKS-a, Palestina to jeste od 2015. godine, što sudu daje pravo da istražuje zločine počinjene na njenoj teritoriji - uključujući Gazu, Zapadnu obalu i Istočni Jerusalim.
Nalozi za hapšenje Netanjahua i Galanta izdati su u novembru 2024. godine, a riječ je o prvom slučaju u kojem je sud zatražio hapšenje visokih zvaničnika jedne zapadne savezničke zemlje.
Palestinske vlasti ocijenile su odluku kao "istorijsku", dok su izraelski zvaničnici MKS optužili za antisemitizam.

Odbačen zahtjev Izraela: Potjernica za Netanjahuom ostaje na snazi

Fudbaleri Bajerna pobijedili su Borusiju Dortmund u Minhenu rezultatom 2:1 u okviru sedmog kola Bundeslige.
Bajern je tako ostao na maksimalnom učinku (21 bod) i upisao sedmu pobjedu, dok je Dortmund poslije ovog kola naskoru od četiri trijumfa, dva remija i porazu, a ima 14 bodova.
Do prvog gola Bajern je stigao u 22. minutu. Kimih je centrirao iz kornera, a najbolji u skoku bio je Hari Kejn, koji je glavom poslao loptu pod prečku.
Nakon samo sedam utakmica Kejn je stigao do 12 golova, i postao prvi igrač u njemačkom prvenstvu kojem je to pošlo za rukom.
Ovaj rezultat ostao je i na pauzi. U drugom dijelu meča Dortmund je bio dominantniji, međutim falilo je preciznosti.
Adejemi je imao veliki promašaj u 65. minutu utakmice kada mu je Girasi dodao loptu u šesnaestercu, ali je njemu proklizala noga i šut nije bio ni blizu dobrog.
Na drugoj strani Olise je primio pas Kejna i došao po desnoj strani, ali je njegov pokušaj izblokiran.
Iskupio se u 79. minutu kada je postigao drugi gol za domaće. Dijaz je poslao loptu ka gol, ali je Belingem nije mogao da izađe na kraj sa njom, pa je iz drugog plana Olise klizeći poslao loptu u gol.
U 84. minutu Julijan Brant stiže do prvog pogotka za Dortmund. Ispratio je centaršut i pobjegao odbrani Bajerna, pa poslao loptu u gol.

Bajern u derbiju pobijedio Dortmund

Piše: Stevo Vučinić Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, usvojenog 2011. godine, podnešen je sa zadnjim namjerama – pravna etapa puzajuće aneksije koja prijeti Crnoj Gori. Kao jedna od ključnih izmjena, ističe se brisanje termina „nasilna“, koji se odnosi na formulaciju o aneksiji iz 1918. godine. Brisanjem termina „nasilna“ stvaraju se pravne pretpostavke da se imovina dinastije Karađorđevića u Crnoj Gori, koju su već tražili, povrati u njihovo vlasništvo – dvorac Miločer i kuće na Cetinju i Rijeci Crnojevića. I to je jedini smisao predloženih izmjena. U prijedlogu citiranoga Zakona piše, termin „nasilna aneksija“, nosi duplo značenje. Jer, sama riječ aneksija podrazumijeva prisilu ili nasilje, pa ga smatraju „suvišnim“. Naravno, da pojam aneksija ne nosi duplo značenje, već je vrlo jednoznačan – aneksija bez upotrebe oružane sile i posijedanja teritorije okupacionim sredstvima. Primjer je nenasilna aneksija Bosne i Hercegovine 1909. godine. Bila je rezultat političkih kalkulacija, operacionalizovana diplomatskim dogovorom Rusije i Austrougarske. Austrougarska je u Bosni i Hercegovini već imala vojnu i administrativnu kontrolu od 1878. godine. Pa nije bilo potrebe da se akt formalizovanja aneksije sprovodi nasiljem, sem što je izazvala političku krizu u zemlji. Zato je nužno da se u crnogorskom slučaju koristi termin „nasilna“. <h2>IMOVINA STEČENA PLJAČKOM</h2> Jer, on implicira da je izvršena upotrebom oružane sile i podrazumijeva da je Crna Gora prvo oružanim putem nasilo okupirana, a onda anektirana. Iz takvoga reda stvari, po međunarodnom pravu slijedi, da lica koja oličavaju okupacioni poredak i njegovi nasljednici, dakle, Karađorđevići, ne mogu da polažu pravo na nasljeđe na teritoriji Crne Gore koju su svojevremeno okupirali. Inače, ukoliko se ta imovina vrati u vlasništvo Karađorđevićima, a intencija predoženoga Zakona usmerena je u tom pravcu, i u stvarnom i u simboličnom smislu, Crna Gora će biti okupirana teritorija. A onda, po drugi put, slijedi stvarna aneksija. Tih posljedica treba da budu svjesne sve crnogorske opozicione partije, ako se uopšte mogu častiti pridjevom crnogorske. Zato se moraju oduprijeti izmjeni Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš iz 2011. godine U daljem tekstu ćemo izložiti osnov sticanja imovine dinastije Karađorđevića u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i imovinu u Crnoj Gori. Jedan od najvećih jugoslovenskih pravnika, Milan Bartoš, nakon Drugoga svjetskoga rata napisao je knjigu kojom je opisao način sticanja bogatstva dinastije Karađorđević. Zaključio je: „Nasilje, bahatost i razmere korupcije i pljačke kraljevske kuće u Jugoslaviji zaista moraju da zaprepaste svakog racionalnog čoveka. Usuđujem se da tvrdim da ni pre ni kasnije pljačka naroda nije bila tako brutalna i tako širokih razmera, koja mu je pribavila imovinu stečenu u međuratnom periodu, na krajnje sporan i kolosalno nemoralan način“. Svojevremeni zahtjev potomaka dinastije Karađorđevića, da im se vrati imovina koju su pośedovali u Crnoj Gori do 8. marta 1947. godine (vila Miločer s parkom i kuće na Cetinju i Rijeci Crnojevića), koja im je odlukom Narodne skupšine FNRJ oduzeta, je neosnovan. Pripadala je porodici, koja je svoje bogatstvo stekla zloupotrebom moći, korupcijom i pljačkom, za čije je ime vezana propast Crne Gore 1918. godine, s nesagledivim posljedicama i štetama koje još nijesu obračunate. Najteže posljedice bile su: građanski rat s velikim žrtvama i mnogo popaljenih domova, opšte zaostajanje zemlje u obrazovnom, kulturnom i privrednom smislu, bespoštedna pljačka svih crnogorskih resursa, jezička, kulturna i politička denacionalizacija stanovništva i njegovo masovno iseljavanje, s ciljem da se zemlja liši Crnogoraca, a oni posluže kao ratnički elemenat u graničnom pojasu. Što se tiče međuratnih investicija u Crnoj Gori, eksponenti dinastije Karađorđevića investirali su u izgradnju puta od Peći do Andrijevice, puta od Pljevalja do Žabljaka i mosta na Tari, pred Drugi svjetski rat izgradili su prugu za vojne potrebe od Nikšića do Bileće, izgradili su zgrade opštine i „Banske stanove“ u Cetinju, u Podgorici zgrade Finansijske direkcije (današnja Opština) i Direkcija carina (Privredni sud i MONSTAST), banovinski hotel „Jadran“ u Ulcinju, oko 100 žandarmerijskih stanica, podigli su spomenik kralju Aleksandru na Cetinju, porušili Njegoševu kapelu na Lovćenu i u blizini nje sagradili kapelu Karađorđevića. <h2>BOGATSTVO KRALJA ALKESANDRA</h2> Za desetak poslijeratnih godina, nasljednik kralja Petra, koji nije raspolagao imovinom, stasao je u jednoga od najbogatijih evropskih monarha. Korupcijom i zloupotrebom vlasti i moći, naveo je korumpiranu administraciju, zaštićenu njegovim autokratskim autoritetom, da mu izgradi ili pokloni dvorce, lovišta i imanja, neka s vinogradima, poljoprivrednim dobrima i šumama: - Dvorac na Bledu otkupila je država od princa Vindišgerca, opremila i poklonila kralju Aleksandru. Vojska ga je održavala, a država snosila troškove i izdatke. - Dvorac u Han Pijesku mu je poklonila država, koja ga je i održavala na račun budžeta. - Dvorac u Zagrebu, na Tuškancu, kupila je zagrebačka opština i poklonila ga kralju. Održavan je iz državnoga budžeta. - Dvorac nadvojvode Fridriha u Belju mu je kupilo i poklonilo Ministarstvo finansija. - Dvorac s 500 hektara vinograda i zemljišta u Demir-kapiji kupljen je iz državnoga budžeta. Održavale su ga mjesne vlasti. - Lovište u Moroviću, od Petrovaradinske opštine, kupila je država, i njegovo održavanje stavila na državni budžet. - Bijeli dvor je malim dijelom finasiran iz kraljevog dužeta, a većim iz državnoga. - Ljetnjikovac u Miločeru sagrađen je na zemljištu koje je kupila država, manjim dijelom o trošku dinastije, a većim, iz budžeta i upotrebom vojne inžinjerije. Projektant nije uspio da naplati projekat i nadzor radova. Za održavanje svih ovih dvoraca, poljoprivrednih dobara i lovišta na račun države plaćani su upravnici dvorske ekonomije, njihovi pomoćnici, lovočuvari, inspektori, upravnici dvorskih šuma, administracija i posluga. Za vrijeme šestojanuarske diktature, dvojica njegovih prijatelja dobili su pravo istraživanja rudnika zlata u Neresnici, koji je nakon atentata u Marseju, na volšeban način preveden u ostavinsku masu kralja Aleksandra, i uprava kraljevskih dobara je preuzela njegovo vođenje, kao kraljevog dobra.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018111044_2f34ccf9b19704246e38df388bb05464d8e7039392bb1f42ba5f427ea9b0eb01.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251018111044_2f34ccf9b19704246e38df388bb05464d8e7039392bb1f42ba5f427ea9b0eb01" data-rendition-name="original" width="1024" height="682" loading="lazy" alt="Aleksandar Karađorđević"> </figure>  <h2>ŠPEKULACIJAMA DO DOBITI</h2> Kralj po zakonu nije plaćao porez, što je on vješto koristio, otvarajući preduzeća za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda. Ta preduzeća, kao kraljevo dobro, bila su oslobođena poreza, i proizvodi s njih jeftiniji i konkurentniji. Tako je Uprava dvora prodavala velike količine namirnica s deklaracijom za potrebe „dvora njegovog veličanstva“, oslobođene trošarine. Prodaju su vršili vojnici kraljeve garde. Svo dvorsko osoblje, plaćano je s budžeta. Špekulacijama na pariškoj berzi sa akcijama orjentalne željeznice, u iznosu od 300 miliona franaka, koje su plaćane u punom iznosu iako su prodavane za 20 do 25% od nominale, omogućile su, preko Ministarstva finansija, da kralj Aleksandar zaradi oko 240 miliona franaka za pola godine. Pokušaj rješavanja te afere, uzrokovao je raspuštanje narodne Skupštine. Kralj je špekulisao s obveznicama ratne štete, koje su on i neki ministri otkupili od naroda za iznos od 10% od nominalne vrijednosti. A onda su, po dogovoru, banke počele da kupuju te obveznice, čija je vrijednost skočila, i svakodnevno je skakala, dok se sve nijesu našle u rukama banaka i Poštanske štedionice. Za te namjene banke su se kreditno zaduživale kod Narodne banke. Na toj razlici, između cijene po kojima su kupljene i prodate, kralj i neki ministri zaradili su oko 600 miliona dinara. Nakon osnivanja Narodne banke, ministar finansija pozvao je banke koje su je osnovale, da kralju ustupe određenu vrijednost akcija koje su imale u njoj. Tako je kralj postao veliki akcionar Narodne banke i bio jedan od monopolista na njene prihode. Ta banka je imala monopol na emisiju novca i njena politika je kontrolisala tržište kapitala, finasirajući favorizovana preduzeća. Ovim pobrojanim primjerima nije iscrpljena lista špekulacija, kojima se kralj Aleksandar koristio, radi sticanja nezakonite dobiti. Ta imovina stečena je na nezakonit način, i ne može se prevesti u zakonito nasljeđe. A da se istovremeno ne pokrene postupak za utvrđivanje razmjera štete nastale aneksijom Crne Gore Srbiji i račun ispostavi nadležnim adresama u Srbiji, uključujući i potomke dinastije Karađorđevića, kao nasljednika kraljeva Petra i Aleksandra, koji su za nju odgovorni i objektivno i subjektivno. I ovih činjenica treba da budu svjesne crnogorske opozicione partije, ako im je uopšte stalo do Crne Gore.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018111048_12cffce0e6d5b8d9f1cca52ed0b90db78816807a8d32b4f5a3416f23446c9f02.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251018111048_12cffce0e6d5b8d9f1cca52ed0b90db78816807a8d32b4f5a3416f23446c9f02" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Skupština"> <figcaption>IZMJENE ZAKONA INICIRALA DVOJICA POSLANIKA PES-A: Skupština Crne Gore</figcaption> </figure>

Karađorđevićima se utire put za vraćanje dvorca Miločer i kuća na Cetinju i Rijeci Crnojevića

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović ponovo je zloupotrijebila položaj i pretvorila se u staljinističku progoniteljku, tužiteljku i presuditeljku kritičkim medijima u Crnoj Gori.&nbsp;
U izjavi za RTV Nikšić, ministarka Vujović je zastrašujućom, lažnom - tvrdnjom da je Specijalno državno tužilaštvo konstatovalo da je sedam crnogorskih medija ,,dio te jedne hijerarhije“ i da su mediji učestvovali ,,u raspirivanju vjerske mržnje“ - grubo obmanula crnogorsku javnost i sramno politizovala ministarsku funkciju.&nbsp;
Istovremeno, ministarka Vujović je pokazala da iza tužilačkog progona i kriminalizacije kritičkih medija i pokušaja gušenja slobode govora stoje politički interesi stranke Demokatska Crna Gora čija je ministarka Vujović član.&nbsp;
Stavovi ministarke kulture i medija duboko su suprotstavljeni temeljnim vrijednostima Evropske unije. Tokom nedavnog boravka u Crnoj Gori predsjednica Evropske komisije Ursula Fon der Lajen jasno je naznačila da je sloboda medija kamen temeljac EU. Identičan stav i zaštitu vrijednosti građanskog društva iskazao je i njegova ekselencija, ambasador Johan Satler u ime Delegacije Evropopske unije u Crnoj Gori.&nbsp;
Zbog drastičnog kršenja demokratskih standarda, politizacije ministarske funkcije, glavni urednici crnogorskih medija zahtijevaju od predsjednika Vlade Crne Gore Milojka Spajića da - ukoliko zaista baštini temeljne vrijednosti građanskog društva - bez odlaganja i trulih političkih kompromisa, razriješi dužnosti ministarku kulture i medija Tamaru Vujović.&nbsp;
U međuvremenu, urednici targetiranih crnogorskih medija preduzeće sve pravne radnje kako bi zaštitili vlastiti integritet i egzistenciju od beskrupuloznih napada i staljinističkog progona pojedinih političara iz vladajuće parlamentarne večine.&nbsp;
Jasmina Muminović (Portal Standard)
Rosanda Mučalica (Portal Analitika)
Danica Nikolić (M portal)
Ana Šofranac (Portal ETV)
Darko Šuković (Antena M)
Draško Đuranović (Televizija E)

Premijer Spajić da bez odlaganja smijeni ministarku kulture i medija Vujović!

Nekoliko dana uoči parlamentarnih izbora 2023, kada je bilo sasvim izvjesno da će dotadašnji premijer Dritan Abazović ostati bez fotelje, koju će, kako je sve ukazivalo, morati ustupiti Milojku Spajiću, odjeknula je afera Do Kvon. Pet dana uoči izbora, Abazovićeva Vlada proslijedila je tužilaštvu pismo u kojem je Do Kvon, navodno, objašnjavao veze sa Spajićem, te tvrdio da mu je Spajić tražio da učestvuje u finansiranju predizborne kampanje. I ne samo to, prema saznanjima nedjeljnika Monitor, Abazović je na sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost tražio Spajićevo hapšenje.
Crnogorska javnost je na tu aferu zaboravila, sve do četvrtka, kada je predsjednik Odbora menadžera Vijesti Željko Ivanović, obrazlažući zašto je uoči izbora trebalo da bude formirana koalicija PES-a, Ure i Demokrata, kazao da se afera Do Kvon ne bi ni dogodila da je ta lista napravljena. 
 
- Ali PES je već bio toliko uzletio, odnosno Spajić i društvo oko njega. Oni su već, kontrovetzni Kotrel je pravio već istraživanja javnog mnjenja đe sam PES ima 43, 46 odsto, da nemamo potrebe da mi šlepamo sad neku Uru i neke Demokrate na leđa, mi ćemo sami da uzmemo, a oni sami neka se izbore za cenzus, a onda ćemo mi opet zajedno imati 50 odsto. Mislim, prvo da je napravljena ta lista, ne bi bilo Do Kvona. Kažem, afere, ne ulazim sad u suštinu - kazao je Ivanović. 
 
Rečenicu u kojoj Ivanović kaže da se afera Do Kvon ne bi dogodila da je napravljena lista PES-a, Demokrata i Ure, a koju je navodno podržavao i predsjednik Jakov Milatović, citirao je poslanik PES-a na X mreži Miodrag Laković, uz komentar da je ovim Željko Ivanović dovoljno rekao.
Izjavu, u kojoj predsjednik Odbora menadžera Vijesti tvrdi da je jedna od najveći predizbornih afera izbila zbog Spajićevog nepristajanja da ide u koaliciju sa GP URA i Demokratama, komentarisao je i izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju, Ranko Vujović, u svijetlu činjenice da su upravo Vijesti ovih dana najglasnije kad je riječ o kampanji u kojoj se pokušava targetirati dio medija. 
 
- Mi smo mogli da ispratimo puno tih mediijskih kampanja proteklih godina u Crnoj Gori. Evo, sinoć (u četvrtak, 16. oktobar) smo čuli da je jedna kampanja organizovana zbog afere Do Kvon, navodno zbog toga što URA nije mogla da uđe u koaliciju sa PES-om. Pa sad, kada priznaju tako nešto, onda možete misliti kako se ova kampanja diskreditacije medija organuzuje i ko je taj organizator ili ko je taj autor ovako jedne prljave kampanje. Žalosno je što mediji prednjače i učlestvuju u toj kampanji – kazao je Vujović gostujući u 24 sata Televizije E. 
 
Slučajno ili ne, medij koji je najviše izvještavao o aferi Do Kvon, koja se, kako je javnost čula od Ivanovića – ne bi desila da je Spajić prije izbora otišao sa Demokratama i GP URA, jesu upravo Vijesti.
To pokazuje Izvještaj o medijskom predstavljanju tokom kampanje za izbore za poslanike u Skupštine Crne Gore koji je objavila Agencija za elektronske medije. A ko je od političara bio najglasniji? Prema toj analizi, osim izjava i reakcija PES-a, gotovo trećina izvještaja o aferi "Do Kvon" odnosila na medijske nastupe i izjave političkih predstavnika liste "Hrabro se broji", odnosno koalicije URE i Demokrata.
Dok se intenzivno produkuju nove kampanje, Specijalno državno tužilaštvo se starima ne bavi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DG2MLUblQBic&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Jedan medij, jedna partija i jedna afera

,,Odaju podatke, pakuju afere, ruše državu”. Ovaj naslov kao da je skinut sa portala ili novine Vijesti, medija koji u posljednje vrijeme djeluje kao puki, uslužni servis Specijalnog državnog tužilaštva u obračunu sa osam crnogorskih medija. Televizija E i Portal ETV, Portal Analitika, Antena M, Portal Standard, M portal, CDM i Pobjeda – označeni su kao mediji preko kojih je navodno, biznismen Aleksandar Mijajlović i njegova šestočlana grupa, širio uticaj i ugrozio - i to šaljući jednu poruku mjesečno – ustavni poredak i nacionalnu bezbjednost?!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018001016_2d06b102c85f5766d2d7cb9eb3112c87d55c3e8272c78b5f84c1483ec44c8a4e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251018001016_2d06b102c85f5766d2d7cb9eb3112c87d55c3e8272c78b5f84c1483ec44c8a4e" data-rendition-name="original" width="571" height="303" loading="lazy" alt="KAO DA SE GOVORI O CRNOGORSKOM SDT-U I MEDIJIMA: Naslovnica Srpskog Telegrafa"> <figcaption>KAO DA SE GOVORI O CRNOGORSKOM SDT-U I MEDIJIMA: Naslovnica Srpskog Telegrafa(Photo: Screenshot Portal ETV )</figcaption> </figure>  SLIČNI NASLOVI SLIČNIH MEDIJA Dokaza za teške optužbe nema ni u tragovima, ali je samo pominjanje osam medija u Naredbi za sprovođenje istrage poslužilo za sveobuhvatni atak i kampanju usmjerenu na rušenje integriteta novinarki i novinara taregetiranih medija. Zato naslov citiran s početka ovog priloga ne bi bio posebno zanimljiv jer niz sličnih naslova već su objavile Vijesti, kao i brojni registrovani i nerigostrovani srpski portali u Crnoj Gori. Međutim, senzacionalistički naslov ,,Odaju podatke, pakuju afere, ruše državu” nije objavljen u Crnoj Gori, već je dio naslovnice ,,Republike”, portala Srpskog Telegrafa! Tekst su 15. oktobra prenijeli brojni srpski mediji pod kontrolom režima Aleksandra Vučića. Očito s dobrim razlogom: u tekstu se targetiraju mediji koje ne kontroliše vlast - prevashodno N1 i Nova S. Urednici i novinari se optužuju da - po komandi kriminalne grupe koja je umrežena u policiji i studenata blokadera – napadaju poštene policajce i oficire srpskog MUP-a i tako urušavaju bezbjednost Srbije. -Sve kriminalne grupe sortiraju i po tačno određenoj šemi distribuiraju opozicionim medijima, zatim liderima plenuma na fakultetima u blokadi koji ih potom šire preko svojih naloga na društvenim mrežama, a deo logistike obezbeđuju i preko ,,kavačkog klana” kojem dostavljaju razne informacije i podatke iz policije, a zauzvrat bivaju debelo nagrađeni – piše u tekstu Republike, alijas portala Srpski Telegraf.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018001020_1c011e44659cde993a5ab750d019e0ea18d637bc8b56806c0cf3573d45e5b785.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251018001020_1c011e44659cde993a5ab750d019e0ea18d637bc8b56806c0cf3573d45e5b785" data-rendition-name="original" width="961" height="536" loading="lazy" alt="ISTI MEDIJSKI OBRAZAC U CRNOJ GORI I SRBIJI: Naslovnica Vijesti nakon hapšenja Mijajlovića"> <figcaption>ISTI MEDIJSKI OBRAZAC U CRNOJ GORI I SRBIJI: Naslovnica Vijesti nakon hapšenja Mijajlovića(Photo: Screenshot Portal ETV )</figcaption> </figure>  PONAVLJANJE ISTOGA U RAZLIČITIM DRŽAVAMA ,,Uređivao državu i medije”... ,,Poruke, portali i moć iz sjenke”... ,,Kako SDT vidi neformalni uticaj Mijajlovića na formiranje i rad dijela medija... Ovi naslovi, iz koncerna Vijesti, portala IN4S ili portala Borba, koji su tako slični onim iz Srbije, ukazuju na istu matricu, isti model obračuna sa medijima.&nbsp; Ovđe se u Crnoj Gori, Specijalno državno tužilaštvo se, kao politička batina, stavilo u službu dijela vlasti, prevashodno Demokrata Alekse Bečića i Borisa Bogdanovića. Zato se kritički mediji se optužuju da su friziranim informacijama pokušali da zaštite nepoštene policajce. Umjesto ispitivanja medijskih navoda, Specijalno državno tužilaštvo je – očito kao neki vid političke vendete, u ime Demokrata - targetiralo pojedine policijske službenike ali i medije koji su o njima izvještavali i povezali ih sa navodnom kriminalnom grupom. Bez traga makar jednog dokaza.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018001020_9da16ed43e0ab408d5aac84418a2cf50947ad18f5f09a8f22d5160a29a6afa96.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251018001020_9da16ed43e0ab408d5aac84418a2cf50947ad18f5f09a8f22d5160a29a6afa96" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="TANDEM ZA TARGETIRANJE KRITIČKIH MEDIJA: Boris Bogdanovvić i Aleksa Bečić"> <figcaption>TANDEM ZA TARGETIRANJE KRITIČKIH MEDIJA: Boris Bogdanovvić i Aleksa Bečić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  U Srbiji je isti narativ - da kritički mediji, pod kontrolom kriminalnih grupa, služe za napad na bezbjednosni sektor. Samo je inverzija optužbi: tamo se Televizije N1 i Nova S, kao i novine Danas te portali koji su kritički prema Vučićevoj vlasti, besprizorno optužuju da su udruženi sa kriminalnom grupom u napadima na poštene policajce. Kao što je, recimo, Marko Kričak, čovjek osumnjičen za teško maltretiranje studentkine na protestima.&nbsp; I srpska policija i tužilaštvo, kao i u Crnoj Gori, stavilo se u službu institucionalnog napada na medije. Da li isti rukopis obračuna sa medijima u Srbiji i Crnoj Gori ukazuje na istu političku pozadinu, istog tvorca? ,,OSMIŠLJENI PODUHVAT GUŠENJA MEDIJA” Ugledni novinar i vanjskopolitički analitičar Boško Jakšić je nedavno, u razgovoru za Antenu M, ocijenio da je riječ o, citiramo, ,,osmišljenom poduhvatu gušenju medija”, iza kojeg u Srbiji stoji Aleksandar Vučić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251018001024_2128fc329e3f20de34efcbc03cef55dc16b1901df5a2b9451c28be693fdbf31b.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251018001024_2128fc329e3f20de34efcbc03cef55dc16b1901df5a2b9451c28be693fdbf31b" data-rendition-name="original" width="697" height="385" loading="lazy" alt='UBJEDLJIVO SVJEDOČENJE: Darko Šuković i Boško Jakšić u ,,Drugačijoj radio vezi" Antene M'> <figcaption>UBJEDLJIVO SVJEDOČENJE: Darko Šuković i Boško Jakšić u ,,Drugačijoj radio vezi" Antene M(Photo: Screenshot Portal ETV )</figcaption> </figure>  -Moj utisak je da je Vučić spreman da odreši kesu i da potroši ako treba I desetine miliona evra ne bi li našao ljude na zapadu koji su spremni da budu korumpiraniu, a naravno da takvih ima i čini mi se da ih je našao. I oni su sada učesnici tog njegovog projekta gašenja ovih televizija a u isto vrijeme on sluša od Ursule fonder Lajen o neophodnosti da se obezbijedi sloboda medija. Čini mi se da će ostati sve na tome. To jako lijepo zvuči – sloboda medija, to zvuči kao kad kažete da je mir bolji od rata. Ali da li će se to u konkretnom slučaju imati neke efekte na ovaj ovu aferu sa Junajted medijima. Mislim da neće – smatra Jakšić.&nbsp; KRIMINALIZACIJA MEDIJA I GUŠENJE SLOBODNE RIJEČI Sasvim sigurno da neće, ni u Srbiji, ali ni u Crnoj Gori. Jer, istovjetna matrica akcije kriminalizacije medija, kao i politička zloupotreba institucija - policije i tužilaštva u Srbiji, kao i Specijalnog tužilaštva u Crnoj Gori - teško da može biti slučajnost. Naprotiv, riječ je sistemu: model kojim Vučićev SNS kriminalizuje novinarke i novinare u Srbiji, uz upotrebu režimskih medija kao ,,Informer”, ponavlja se i u Crnoj Gori.&nbsp; Uz neka prilagođavanja jer je ovđe ulogu političkog instrumenta preuzelo Specijalno državno tužilaštvo, a u ulogu tužilačkog servisa i medijske batine – pojedine novinarke i novinari koncerna Vijesti. &nbsp; &nbsp; &nbsp;