Šesnaesti međunarodni festival dokumentarnog filma UnderhillFest biće svečano otvoren 11. juna, na terenu „Dragan Ivanović“ u Njegoševom parku u Podgorici, a trajaće do 18. juna - najavio je portparol ovog festivala Miroslav Minić.
Tokom osam festivalskih dana, kako je istaknutno, podgorička publika imaće priliku da pogleda najznačajnija dokumentarna ostvarenja iz protekle godine, filmove koji su osvajali nagrade na značajnim filmskim festivalima.
- Selektor festivala Vuk Perović odabraće i ove godine izuzetne dugometražne dokumentarne filmove, koji će biti, kao i prethodnih godina, raspoređeni u tri selekcije: međunarodnu, regionalnu i vantakmičarsku. Pored toga, publika će moći da uživa i u kratkim dokumentarnim filmovima u okviru selekcije „7 kratkih“ - navodi Minić.
Ovogodišnji festival donosi i program „U fokusu“, koji UnderhillFest realizuje u saradnji sa Centrom za ženska prava, kao i selekciju muzičkih dokumentaraca u CKZ „Ribnica” koji istražuju moć zvuka. 
- Za najmlađe ljubitelje dokumentarnog filma, tu je i program Teen Docs – škola dokumentarnog filma za učenike i učenice srednjih škola, koja podstiče kreativnost i razvoj filmske pismenosti kod mladih - precizirano je u saopštenju.
Prošlogodišnji UnderhillFest je, podsjeća Minić, na otvaranju okupio više od 700 posjetilaca na terenu u Njegoševom parku, a festival je otvoren impresivnim filmom “Mi nemamo drugu zemlju” (No Other Land), koji je režirao kolektiv palestinskih i izraelskih filmskih stvaralaca. 
- Ovaj film je nedavno trijumfovao na dodjeli Oskara, osvojivši prestižnu nagradu Američke akademije filmske nauke i umjetnosti za najbolji dugometražni dokumentarni film - naglasio je Minić.
UnderhillFest, kako dodaje, nije samo filmski festival – to je kulturni događaj koji obogaćuje podgoričku publiku, donoseći inspirativne i angažovane priče iz cijelog svijeta.
- Svake godine, festival pruža jedinstvenu priliku da se kroz film sagledaju važne društvene teme, otvore novi vidici i pokrene dijalog. Zahvaljujući UnderhillFestu, Podgorica je postala središte dokumentarnog filma, a ljubitelji sedme umjetnosti dobijaju priliku da budu dio globalne filmske zajednice - zaključio je Minić.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Šesnaesti UnderhillFest od 11. do 18. juna u Njegoševom parku u Podgorici

Influenseri su postali neizostavni dio digitalnog okruženja, utičući na emocije, stavove, mišljenja, odluke i potrošačke navike miliona ljudi, naročito mladih. Njihova moć i uticaj su neosporni, ali umjesto da osuđujemo ili potcjenjujemo one koji ih prate, važno je razumjeti ovaj fenomen i njegove posljedice. Smatram da stalna kritika mladih ljudi vodi ka tome da smo zarobljeni u zastarjelim shvatanjima, nesposobni da prihvatimo promjene koje su se desile i koje su oblikovale savremeno društvo. 
Oduvijek su postojali influenseri – ljudi čije mišljenje i postupke cijenimo i slijedimo. To su nekad bili poznati i priznati pojedinci - učitelji, ljekari, naučnici, umjetnici, sportisti i drugi ugledni pojedinci koji su oblikovali stavove i vrijednosti mladih kroz porodicu, školu i društvene institucije. Ljudi su tada uzore tražili među pojedincima koji su bili primjer moralne ili profesionalne vrijednosti. 
Danas je situacija drugačija. Influenseri su ljudi koji imaju veliki broj pratilaca na društvenim mrežama, a njihove profesije najčešće su nepoznate. Popularnost influensera ne zavisi od stručnosti, već od sposobnosti da privuku pažnju kako bi se pratio njihov rad, prepričavale dogodovštine ili slijedile i prenosile ideje, koje znaju da budu površne i trivijalne. Među najuticajnijim influenserima, onima koji zarađuju milione, su MrBeast, Dhar Mann, Matt Rife, Dvejn Rok Džonson, Kajli Džener, Meredith Duxbury, Zoli Ganzirot... Da li ste čuli za njih? Ako jeste - znate li što je njihova profesija? 
<h2>Nevidljivi učitelji </h2>
S obzirom na to da veliki dio vremena ljudi provode skrolujući kroz sadržaj na društvenim mrežama, ne iznenađuje što influenseri imaju ogroman uticaj na njihove stavove, ponašanje i potrošačke navike. Takođe, ne iznenađuje da mladi često doživljavaju influensere kao uzore, bilo da je riječ o modi, načinu života, ishrani ali i stavovima o važnim društvenim temama i fenomenima. 
Za potrebe ovog teksta, a sa željom da uporište nađem u učionici, koja je po pravilu poseban društveni organizam, oslonio sam se na stavove šesnaestogodišnjaka/kinja. Kako pokazuju podaci iz ankete koju sam sproveo među učenicima i učenicama – većina njih svakodnevno prati sadržaj influensera. Od njih 40, samo sedmoro je odgovorilo da rijetko ili nikada ne prate sadržaje koje objavljuju influenseri na društvenim mrežama. Učenici i učenice koriste različite platforme - kao što su Instagram, TikTok i YouTube, a tip influensera koji ih najviše privlači zavisi od njihovih interesovanja – od gejminga i mode do fitnesa i motivacije. Edukativne i naučne sadržaje od njih 40 prati četvoro, a influensere koji promovišu zdrave stilove života samo jedno. Ono što je posebno zanimljivo jeste činjenica da polovina učenika/ca priznaje da su barem jednom kupili proizvod ili koristili neku uslugu na preporuku influensera. Osmoro je odgovorilo da nije, ali razmišlja o tome. 
<h2>Izvor inspiracije ili zamka uticaja </h2>
Uticaj influensera na svakodnevne odluke varira među ispitanicima. Značajan dio njih ističe da influenseri igraju važnu ulogu u oblikovanju stavova i odluka, često ih prateći i oslanjajući se na njihove savjete. Gotovo jednako velika grupa prepoznaje određen uticaj influensera, iako ga doživljava umjerenim – povremeno uzimaju u obzir mišljenja influensera pri donošenju svojih odluka. Manji broj učenika/ca rijetko se oslanja na njih, dok se tek jedan učesnik izjasnio da influenseri uopšte ne utiču na njegove izbore. 
Ne možemo, a da se ne zapitamo koliko mladi kritički razmišljaju o porukama koje dobijaju od influensera. Iako ih najčešće prate iz čiste zabave – kako kažu, ipak neki vjeruju preporukama. 
S jedne strane influenseri mogu imati pozitivan uticaj – inspirišući mlade na kreativnost, edukaciju, empatiju, humanost, toleranciju ili fizičku aktivnost – s druge strane, postoji rizik od nerealnih standarda ljepote, konzumerizma i zavisnosti od digitalnog sadržaja. Zato je važno kritički pristupati medijskom sadržaju koji se konzumira na društvenim mrežama. 
Sve ovo nas dovodi do pitanja odgovornosti. U kojoj meri influenseri snose odgovornost za sadržaj koji plasiraju? Većina šesnaestogodišnjaka je stava da je ipak odgovornost na pratiocima, iako su svjesni da influenseri imaju moć da utiču na mlade i njihove odluke. 
<h2>Vidjeti, misliti, birati </h2>
Možda razlika između nekada i sada nije samo u protoku vremena, već i u načinu na koji se stvari manifestuju. Oblici komunikacije i izražavanja su se promijenili, ali da li se suština zaista razlikuje? Oduvijek su postojali oni koji su znali što su prave vrijednosti, dok su široke mase, nažalost, birale senzacionalizam i površne sadržaje. Možda je jedina razlika to što je danas sve vidljivije i prisutnije. Nekada „obični ljudi“ nisu imali pristup javnom prostoru, dok su danas, zahvaljujući tehnološkom razvoju i demokratizaciji medija, dobili glas. Endi Vorhol je bio u pravu kada je rekao da će svako imati svojih petnaest minuta slave - danas je lakše nego ikada izreći svoj stav i učiniti ga dostupnim široj publici. 
Ne smijemo da osuđujemo savremene trendove, već da uputimo glasan poziv na promišljanje i razumijevanje. Influenseri su dio savremenog društva i neće nestati, ali mladi treba da razvijaju kritičko mišljenje, zdravu skepsu i sposobnost da prepoznaju prave vrijednosti u moru digitalnog sadržaja. Uloga porodice, škole i društva u cjelini ostaje ključna u tome da mlade generacije oblikuju svoj identitet i donose odluke na osnovu informisanosti, a ne samo uticaja digitalnog okruženja. Mlade bi trebalo osnažiti da analiziraju informacije, postavljaju prava pitanja i ne prihvataju sadržaje nekritički u vremenu kada su informacije dostupnije nego ikad, ali istina često zamagljena.

Moć influensera: Kako mijenjaju digitalni svijet i stavove mladih

Čitanke za prva tri razreda srednjih stručnih škola, u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, čiji su autori Svetlana Kalezić Radonjić, Svetlana Jovetić Koprivica, Miroslav Minić i Radovan Čečović, osvojili su u Frankfurtu specijalnu nagradu za najbolji evropski udžbenik u kategoriji za srednje škole.&nbsp;
- Ovo je božanstvena priča koja može biti apsolutno realan scenario za svaku oblast u Crnoj Gori, i mislim da bi trebalo da se promijene neke okolnosti: da ne mora svako da ide po svijetu i dobije potvrdu, da bi ovdje dokazao da je ova priča realno moguća - kazala je profesorica Svetlana Kalezić Radonjić u emisiji Televizije E Jutro sa Majom.
Naše obrazovanje podrazumijeva udžbenike koji trajuodređeno vrijeme, kaže Koprivica, i njih treba revidirati nasvakih šest godina, otprilike, dodaje ona, i što bi valjalomijenjati.&nbsp;
Svi autori su dali posebnu boju tom udžbeniku, tako da je čitanka specifična, objašnjava Koprivica, a svojedvadesetogodišnje iskustvo iz učionice je iskoristila, kakokaže, da sudjeluje u pravljenju udžbenika koji neće biti djecidosadan.
- Mislim da je lijepo da ova nagrada dođe u našu zemlju, u Crnu Goru, gdje su knjige pečatane od Crnojevića naovamo. To jeste bitna stvar - rekla je Koprivica.
Poznavanje djece, ili kako kaže Minić, mladih ljudi, ali inačina na koji treba da se radi sa njima, a to isključujekonstantnu kritiku upućenu upravo njima je njegov motiv za rad na udžbeniku.&nbsp;
- Odlično znam šta je dosadan čas, odlično znam šta je dosadna knjiga, udžbenik… Znam šta ih interesuje, znam štatreba da se radi sa njima, znam koliko je važno da ih ne kritikujemo. Po cijeli dan slušamo - ne idu u pozorište, slušajulošu muziku, gledaju loše filmove. A onda ti ih odvedeš u pozorište, Svetlana i ja smo prošle godine imali prvi razredsrednje škole, koji nijesu išli u pozorište. Onda pođu da pogledaju Posjetu, u Crnogorskom narodnom pozorištu, predstavu koja traje skoro dva sata, i ja znam da smo im potpuno promijenili život - rekao je Minić.
Učenici rade i izložbe, podsjeća Minić, vježbe na časovimaknjiževnosti, snimaju kratke video forme, čak idu i nafestivale na kojima uče da snime kratki dokumentarni film. To je nešto što im puno znači, što je važno, i za cijeli život, smatra Minić.
- Imamo primjer đaka koji imaju sve petice, čiji se roditeljiljute zašto idu na Cetinje da upišu Fakultet dramskih iliFakultet likovnih umjetnosti, jer su mislili da će da postanuinženjeri, ljekari, učitelji. Umjesto toga da kritikujemo, hajdeda ih zainteresujemo I motivišemo. Zaista mislim da je danasbesmisleno pričati, davati jedinice u učionici, a da ništa ne uradiš ono što je suštinsko - naglasio je Minić.
Niko ko je upisao fakultet s namjerom da bude nastavnik iliprofesor, nije razmišljao da će da se obogati, i da će taj fakultet, kako kaže, da mu donese neke beneficije.&nbsp;
- Smatram da sam veliki patriota, zato što radim u učionici i trudim se da ti đaci budu ti mladi ljudi, da nešto napravimood njih, da ova Crna Gora bude bolja za pet, deset , petnaest, dvadeset godina. E sad, ako mi dozvolimo da kritikujemo, da smo potpuno u učionici nemotivisani, to je onda zbilja da dašknjižicu i odeš negdje - poručio je Minić.
Društvo uporno očekuje neku veliku, kolektivnu promjenu, smatra Radonjić, a sve promjene su kretale od individualnihpromjena, i kako kaže, od toga koliko je neko u stanju sebe da učini najboljom verzijom sebe, i, dodaje ona, da taj krugpoboljšanja širi dalje.&nbsp;
- Ovaj scenario je realno moguć u svakoj oblasti u CrnojGori. Jer u svakoj oblasti mi imamo izuzetne ljude, ali imamosistemski problem od pojave onih koji nemaju kapacitete, aliimaju ambicije. Nijesu naš problem nesposobni ineambiciozni, naš problem su nesposobni a ambiciozni, iuglavnom takvi najviše dominiraju i ne dopuštaju izuzetnimda dođu do izražaja. Priča o izuzetnosti nikada nije bilakolektivna priča, ali pustite tu šačicu izuzetnih, neka ih u Crnoj Gori ima, ako ćemo da budemo baš pesimistični, stotinu, koji se mog naći, konkretno iz oblasti prosvjete. Pustite tu jednu stotinu da radi i ona će napraviti bum za sve. Pustite šačicu izuzetnih u svakoj oblasti, u dramskojumjetnosti, u muzici, slikarstvu, inženjerstvu, čemu god, da radi - navela je Radonjić.
&nbsp;Dovoljno je, poručuje ona, samo da se ne opstruiraju i sistem apsolutno može da procvjeta.
- Dakle, ovo je priča o tome, kako smo, u suštini, zaobilaznim putem, nekako došli u Crnu Goru. Ovo je božanstvena priča koja može biti apsolutno realan scenario za svaku oblast u Crnoj Gori, i mislim da bi trebalo da se promijene neke okolnosti, da ne mora svako da ide po svijetu idobije potvrdu, da bi ovdje dokazao da je ova priča realnomoguća - zaključila je Radonjić.

Radonjić: Pustite tu jednu stotinu izuzetnih da radi i ona će napraviti bum za sve

Prije neki dan u parlamentu, prvosveštenom hramu naše političke dramaturgije, jedan od lidera Demokratske Crne Gore Boris Bogdanović izvodi tiradu o svojim nadljudskim patnjama i progonima od bivšeg režima. Herojska samožrtva, sa pauzama za aplauz. Da nema života od te melodrame, angažovali bismo ga da barem čita sa telepromptera časove iz građanskog vaspitanja. Ali kad narodu objašnjavaš da ti je juče gore nego što je drugima bilo devedesetih, to je već, bajka za populističko mazanje očiju.
Kako smo došli ovdje? Devedesetih, dok su „junačke“ crnogorske snage jurišale na Dubrovnik i „ostale komšije“, nas nekoliko ludaka, odnosno, kako nas danas zovu, „identitetskih fanatika“, išli smo komšijama i tražili oprost. Trideset godina kasnije, ti isti jurišnici (ili njihovi politički nasljednici) objašnjavaju nam da baš mi kočimo evropski put. Oni ljube evropske vijence, a naše požutjele papire proglašavaju „neukusnim uspomenama“.
Iz arhive vadim dokument kao dokaz vremena. Na vrhu, nezgrapnim rukopisom: „NE OTVARAJU VRATA — 2 puta… 8.9.92. — mobilizacija”. Na dnu olovkom: „MAJKA TVRDI DA NIJE KUĆI — DRSKO ODBIJA.” To „drsko odbija“ je dijagnoza jedne male pobune – ne dam ti sina da ga vodiš u tuđu nesreću. Tada su po nas dolazili očevi i đedovi današnjih evropskih reformatora. Danas stignu njihove etikete, ljepše dizajnirane, ali jednako opasne.
Namnožili su se razni bogdanovići, mandići, radunovići i ini, naizgled puni samopouzdanja i sa pozicije vlasti, na svaku našu kritiku prilijepe po jednog Zvicera, Kašćelana ili Milovića.
Mehanizam je prost. Zamijeni krivicu etiketom, porijeklo tuđim blatom. Ako kritikuješ, nalijepe ti neke vedete kriminalnih klanova, u zavisnosti od dnevnog menija.
Samo kratko podsjećanje za nove generacije i da istina ne ode kroz prste. Demokrate su nastale cijepanjem SNP-a. Kadrovski kontinuitet 90-ih promijenio je logo, ne i biografiju. DF vuče liniju preko Narodne/Srpske narodne. Ista ikonografija, danas u funkcijama. Kad predsjednik Skupštine polaže vijenac ikonografiji četništva i prepravlja sjećanje, to nije „pomirenje“, to je krečenje istorije.
A onda najnoviji standardi. U poslednjim sedmicama na sceni je diciplinovanje kritičkih medija uz asistenciju tužilačko-bezbjednosnog aparata. Specijalno državno tužilaštvo poručuje da pokretanje predmeta, u kojima će se, navodno, ispitivati i urednici, „nije atak na slobodu medija“ i da su neki osumnjičeni „preko medija uticali na političku i izvršnu vlast“. Lijepo zvuči, naročito kad Ministarstvo kulture i medija smiruje javnost da „sloboda medija nije ugrožena“. Kritičari pak čitav paket nazivaju zastrašivanjem i progonima, crtanje meta kroz institucije, ne više samo sa partijskih profila.
Ovo nije počelo juče. U junu je Medijski savjet za samoregulaciju upozorio na nastup Borisa Bogdanovića, koji je sa poslaničke govornice bez dokaza optužio TV E, M Portal i Portal Analitika da ih plaćaju klanovi, do 8.000 eura „po tekstu“. To je školski primjer targetiranja sa imunitetom, bez obaveze da dokažeš, uz vrlo realnu posljedicu po bezbjednost ljudi koji rade svoj posao.
U međuvremenu se u praksi utvrđuje dvostruka igra. Partije objavljuju fotografije urednika uz optužbe i moralne presude, a institucije, koje iste te partije kadrovski pune, pokreću „predmete“ koji bez jasnih kriterijuma lebde nad redakcijama kao Damoklov mač. Kad se javiš i kažeš – „Oprostite, ali ovo miriše na disciplinovanje“, dobiješ seminar o evropskim standardima. Evropskim, jasno — onim u čijoj fusnoti piše da su novinari izmišljeni da bi političari imali koga da prevaspitavaju.
Što je najluđe, sve se to prodaje kao „dekriminalizacija politike“ i „transparentnost“. Pa ko bi bio protiv? To je ljepota eufemizma. Etiketiraš medij kao alat podzemlja, političkog protivnika kao identitetskog fanatika, a bivšu zabludu promijeniš u današnje zvanje. Na kraju ciklusa, opet si ti jedini reper civilizacije.
Zato je taj moj požutjeli papir važniji od svih njihovih svježih PR-saopštenja. Na njemu piše „NE OTVARAJU VRATA — 2 puta… mobilizacija“, a ispod
„MAJKA… DRSKO ODBIJA“. To „drsko“ je danas isto što i naš javni govor. Uporno odbijanje da nam djecu vode u novu mobilizaciju, ovaj put moralnu, u kojoj ćeš ili ćutati ili biti „klan“.
Ovo nije nikakav poziv na dramatične gestove. Ovo je poziv na dosadnu, upornu provjeru svake rečenice vlasti. Jer kad ti kažu da sloboda medija nije ugrožena u trenutku kad urednike zovu na ispitivanja, a parlament služi za čitanje optužnica bez dokaza, onda znaš da je sjećanje na cijeni. A sjećanje je jedini veting koji vrijedi. Sjećaš se ko je juče lovio ljude po haustorima, ko je prekrajao istoriju, ko danas crta mete i kažeš: Ne, hvala!

Drsko odbijamo!

Izraelski predsjednik Isak Hercog u srijedu je dodijelio Predsjedničku medalju časti za 2025. njemačkom medijskom mogulu Matijasu Dofneru, poznatom po promovisanju proizraelske linije u svojim medijima i izraelsko-američkoj megadonatorici Mirijam Adelson za njihov "jedinstveni doprinos" Izraelu.
Dofner, izvršni direktor njemačkog medijskog diva Axel Springer, izdavača dnevnog tabloida Bild i bliski saradnik izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, povezan je s takozvanom aferom Bibileaks koja uključuje navodno curenje povjerljivog dokumenta iz Netanjahuovog kabineta u Bild u pokušaju uticaja na izraelsko javno mnjenje o zarobljenicima koje je Hamas držao u Gazi.
U svom uvodu, mogul je nazvan "jednim od najistaknutijih i najhrabrijih glasova u Evropi u dugogodišnjoj borbi protiv antisemitizma i odanim pristašom države Izrael".
- Dofner djeluje iz duboke predanosti vrijednostima slobode i demokratije te je pokazao snažnu identifikaciju sa jevrejskim narodom - opisan je.
Domaćin ceremonije dodao je da je od 7. oktobra i tokom cijelog rata Dofner "preduzeo neviđene korake kako bi pokazao solidarnost s Izraelom i postao međunarodni simbol predanosti, hrabrosti i odanosti Izraelu i njegovim vrijednostima".
Uoči ceremonije, Adelson se sastala s bivšim zarobljenicima Segevom Kalfonom i Matanom Angrestom, koji su ranije ovog mjeseca oslobođeni iz zatočeništva u Gazi.
U svom govoru prihvatajući nagradu u ime svih dobitnika predsjedničke časti, Adelson je rekla da je tokom rata u Gazi preuzela na sebe "pomoći u podizanju svijesti u Americi o pravoj humanitarnoj krizi - taocima".
- Uz duboku tugu za onima koje smo izgubili, osjećali smo ogromno olakšanje i radost gledajući ih kako izlaze, jedan po jedan, iz pakla tunela, vraćajući se u raj, koliko god nesavršen bio, koji nazivamo Zemlja Izrael - kazala je Adelson.
Adelson, vlasnica izraelskih novina Izrael Hajom i bivša saradnica Netanjahua, održava bliske veze s američkim predsjednikom Donaldom Trampom.

Predsjednik Izraela odlikovao direktora najvećeg medijskog konglomerata u Evropi

Uspješno je realizovan program obuke „Digitalna bezbjednost“, koji je pohađalo ukupno 188 nastavnika iz različitih obrazovnih ustanova - saopšteno je iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija.
Cilj programa je, kako se navodi u saopštenju, bio jačanje kapaciteta nastavnog kadra u oblasti digitalne bezbjednosti, kako bi se obezbijedila sigurnija i odgovornija upotreba digitalnih tehnologija u obrazovnom procesu.&nbsp;
- Kroz interaktivne sesije, praktične primjere i savremene pristupe, učesnici su stekli znanja i vještine neophodne za prepoznavanje i prevenciju digitalnih rizika, zaštitu podataka i odgovorno ponašanje u online okruženju - ističu u resoru za prosvjetu.
Pored značajnih ulaganja u opremanje škola računarskom opremom i izradu digitalnih obrazovnih sadržaja, posebna pažnja se posvećuje edukaciji nastavnika, naročito u dijelu pravilne i bezbjedne upotrebe digitalnih alata u nastavi.&nbsp;
- Time se obezbjeđuje održivost digitalne transformacije obrazovanja i podiže kvalitet nastavnog procesa - navodi se u saopštenju.
Ova obuka je sprovedena u skladu sa Strategijom za digitalizaciju obrazovnog sistema 2022–2027, Strategijom reforme obrazovanja 2025–2035, kao i Reformskom agendom 2024–2027 i sa Nacionalnim okvirom digitalne kompetencije za nastavnike.

Program obuke "Digitalna bezbjednost" pohađalo 188 nastavnika

Službenici Regionalnog centra granične policije “Centar” su na graničnom prelazu Aerodrom Podgorica uhapsili državljanku Irana N. M. (44) po potjernici Intepola Teheran zbog krivičnog djela prevara u bankarskom sektoru, saopšteno je iz Uprave policije.
Ona je, kako se navodi u saopštenju, kontrolisana na letu strane aviokompanije, na liniji Podgorica - Pariz.
- Graničnom provjerom N. M. utvrđeno je da je za njom raspisana međunarodna potjernica NCB Interpola Teheran zbog krivičnog djela prevara u bankarskom sektoru. Predata je službenicima Odjeljenja bezbjednosti Podgorica na dalje postupanje - kazali su iz Uprave policije.

Na Aerodromu Podgorica uhapšena državljanka Irana koju traži Interpol

Amfilohije nije došao u Crnu Goru iz ljubavi, nego po prljavom zadatku, pitajte Vaše saradnike po kom. Amfilohije je prezirao Crnu Goru i više puta je pokušao da ode iz nje. Njegov eshatološki cilj bilo je mjesto patrijarha, tako da je učestvovao više puta u pokušaju svrgavanja srpskog patrijarha. Inače, dugi niz godina je prikrivao pedofiliju, podvođenje i seksualno zlostavljanje maloljetnika po srpskim manastirima. Cetinjski manastir, Dajbabe…bila su mjesta pakla, ali i drugi manastiri gdje su djeca vrbovana za šta je Amfilohije znao – poručio je u otvorenom pismu bivši svještenik Crkve Srbije Bojan Jovanović predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću povodom njegove odluke da posthumno odlikuje pokojnog mitropolita Amfilohija Radovića. Podsjetio je Milatovića da za ove zločine „postoji iskaz svještenika SPC koji je iskaz dao pod punom krivičnom odgovornošću“.&nbsp; <h2>PRIKRIVANJE ZLOČINA</h2> - Svi iskazi i dokazi su kod mene i uvijek su Vam dostupni na uvid – napisao je Jovanović, uz podsjećanje da je „igrom slučaja veliki znalac mračnih tajni SPC“. Istakao je da je Interpol otvorio istragu o pedofiliji i ubistvu djeteta u manastiru SPC i da „mnogi putevi i putići vode u Crnu Goru“. - ... kao što rekoh veliki sam poznavalac tajni SPC i ovakve stvari poput ordena Amfilohiju za mene su zadatak, a ne čin poštovanja. Pitajte draga svještena lica koji su zadatak dobili 2013. iz Srbije. Istina boli, ali ćutanje ubija. Otvorimo kutiju. Pogledajmo zvijer u oči. I iz pepela zla koje je isplivalo, možda jednom – ako budemo imali hrabrosti – izraste nešto što s pravom možemo nazvati vjerom – poručio je Jovanović u obraćanju predsjedniku Crne Gore, podsjećajući ga da mu se obratio i prije dvije godine, ali da mu nije odgovorio.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102307108_48618702f8f05fb96f7f38897637e5a5e50357ddb900a2be013187e5d4de9f69.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025102307108_48618702f8f05fb96f7f38897637e5a5e50357ddb900a2be013187e5d4de9f69" data-rendition-name="original" width="670" height="515" loading="lazy" alt="ZNAO ZA ZLOČINE: Amfilohije Radović"> <figcaption>ZNAO ZA ZLOČINE: Amfilohije Radović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U grčkoj mitologiji, istakao je Jovanović, otvaranje Pandorine kutije donijelo je čovječanstvu sve muke i zla – bolesti, patnje, smrt.&nbsp; - Ali na samom dnu kutije ostala je Nada. Mit nas podsjeća da suočavanje s istinom, koliko god bila bolna, nosi u sebi i mogućnost izlječenja – napisao je on.&nbsp; Danas, kada sve više dokaza i svjedočenja izlazi na vidjelo o seksualnim zločinima, pedofiliji i zloupotrebama moći unutar Srpske pravoslavne crkve (SPC), dodao je, čini se da se otvara Pandorina kutija pravoslavnog svijeta. - Istine koje decenijama, pa i vijekovima, stoje potisnute pod plaštom autoriteta i „Božje volje“, izlaze na površinu. I s njima dolazi šok, bol, ali i – šansa za katarzu. Nije SPC jedina religijska institucija s mračnim tajnama. Katolička crkva već godinama prolazi kroz talase razotkrivanja i suočavanja. Ali specifičnost pravoslavnog konteksta jeste u čvrsto zatvorenoj strukturi i gotovo feudalnom autoritetu unutar crkve, koji teško dozvoljava unutrašnju kritiku, a kamoli pravnu odgovornost – istakao je Jovanović, koji je bio i žrtva i svjedok seksulanog zlostavljanja u Crkvi Srbije. Ovdje se, piše on, može povući paralela s Belerofontom, herojem koji je, nakon što je uzjahao Pegaza i pobijedio čudovište Himeru, povjerovao da može da se uzdigne do samih bogova – do Olimpa.&nbsp; - Ta oholost mu je bila kobna. Tako i SPC – zanijeta svojim istorijskim uticajem, blizinom vlasti, i aureolom „čuvara naroda“, vjeruje da je iznad zakona, iznad svjetovnog svijeta. Ali, kao i Belerofont, kad-tad pada – i to ne bez posljedica. Oni koji danas progovaraju o zločinima unutar crkve – bilo da su to preživjeli, bivši svještenici, aktivisti ili novinari – suočavaju se s mržnjom, omalovažavanjem, pa i prijetnjama. SPC pokušava da tu kutiju drži zatvorenom. Ali pukotine su već tu. I neće nestati – poručio je Jovanović. <h2>PANDORINA KUTIJA</h2> Ako želimo istinski duhovni, moralni i društveni preporod, kategoričan je on, kutija mora da se otvori do kraja.&nbsp; - Mora se raskrinkati sistem ćutanja, nekažnjavanja i zaštite počinilaca pod izgovorom „Božjeg reda“. Jer, kao u mitu, jedino kad sve zlo izađe, može da ostane ono posljednje – Nada. Možda će baš kroz suočavanje sa sopstvenim mračnim licem, kroz istinu, pravdu i odgovornost, SPC – ili ono što ostane od nje – moći da postane duhovna zajednica dostojna tog imena. A možda će se pokazati da su upravo njena vrata – vrata pakla, kako je govorio Isus o onima koji sablažnjavaju djecu – napisao je Jovanović. Ono što danas gledamo, istakao je, nije samo kriza jednog vjerskog sistema, već duboka kriza povjerenja.&nbsp; - SPC je vijekovima bila oslonac identiteta, naročito u vremenima ratova i stradanja. Ali istinska duhovnost ne počiva na tajni, već na svjetlosti. Isus sam je govorio: „Nema ničega sakrivenog što se neće otkriti“. Otvaranje Pandorine kutije u ovom kontekstu ne znači uništenje crkve, već mogućnost njenog ozdravljenja – ako postoji volja da se preuzme odgovornost. To zahtijeva hrabrost da se pogleda u oči sopstvenoj sjenci – i da se prizna da su neki u mantiji činili zločine koji ne mogu biti oprani tamjanom, litijama niti molitvama ako ne dođe do pravde. Oholost Belerofonta neka bude opomena svakom crkvenom vođi koji vjeruje da institucija ne može pasti. Jer pasti može – i pašće – ako ne služi istini. Pegaz ne nosi one koji gaze slabije, već one koji znaju granice svoje moći – naglasio je Jovanović. Društvo u cjelini mora da shvati, upozorio je on, da ćutanje jeste saučesništvo. - Tamo gdje se zločini zataškavaju zarad „mira u kući“, istina nikada ne dolazi. Tamo gdje roditelji uče djecu da „ne diraju popove“, a mediji ćute da ne bi uvrijedili vjerujuće, stvaraju se uslovi za nove žrtve. Zadatak države je jasan – zakon ne poznaje mantiju. Tužilaštvo mora da postupa po prijavama, bez političkog pritiska ili „slanja poruka iz Patrijaršije“. Zadatak medija je da istraju, čak i kad su izloženi prijetnjama, diskreditacijama i bojkotu. Zadatak zajednice je da zaštiti žrtve, a ne one koji su ih godinama gazili. A zadatak svih nas – vjerujućih i nevjerujućih – jeste da više nikada ne dopustimo da se djeca i mladi zlostavljaju u ime Boga, a da mi okrenemo glavu – piše Jovanović. <h2>ISTINA OSLOBAĐA</h2> Konstatuje da, uprkos svemu, ostaje „Nada“.&nbsp; - Nada da je moguće duhovno obnavljanje – ali ne kao farisejski pokušaj da se stvari gurnu pod tepih, već kao iskren, bolan, ali potreban proces pokajanja, pravde i obnove vrijednosti. Ako zaista vjerujemo da „istina oslobađa“, onda nema drugog puta – naglasio je Jovanović. Prije nekoliko dana Milatović je na mreži X objavio da je odlučio „povodom petogodišnjice od upokojenja mitropolita Amfilohija“, da mu posthumno dodijeli najviši državni orden.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025102307108_2cea59e3b304ec50fb14ac4310649d0a0a012fcc019e446a9fe2a2b043299d90.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025102307108_2cea59e3b304ec50fb14ac4310649d0a0a012fcc019e446a9fe2a2b043299d90" data-rendition-name="original" width="866" height="563" loading="lazy" alt="ORDEN NEGATORU CRNE GORE: Jakov Milatović"> <figcaption>ORDEN NEGATORU CRNE GORE: Jakov Milatović(Photo: Kabinet predsjednika Crne Gore)</figcaption> </figure>  Dio crnogorske javnosti žestoko je reagovo na Milatovićevu odluku, podsjećajući ga da je Radović čovjek koji je negirao i vrijeđao crnogorsku državu, naciju, istoriju, kao i nacionalne manjine. Amfilohije Radović ključna je figura smjene trodecenijske vlasti u Crnoj Gori na izborima u avgustu 2020. godine, a prva vlada nakon zih izbora dogovorena je pod njegovim patronatim, u Manstiru Ostrog. Nije dočekao i njeno formalno konstituisanje. Umro je od posljedica korona virusa 30. oktobra 2020. Upravo on je u politiku uveo današnjeg predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, ali i premijera Milojka Spajića, tada kao ministre u vladi na čijem je čelu bio, takođe njegov kadar, prof. dr Zdravko Krivokapić.&nbsp;

Jovanović: Amfilohije je prikrivao pedofiliju, podvođenje i seksualno zlostavljanje maloljetnika

Mandić VDT-u: Treba da podnesete ostavku, Marković: Neću to učiniti, naravno da jesam politički izabran, birali ste me vi poslanici

Guvernerka Centralne banke Irena Radović kazala je da poslanik Nove srpske demokratije (NSD) Dejan Đurović ima najbliže srodnike zaposlene na rukovodećim pozicijama u Centralnoj banci. Đurović je te navode negirao i otkrio da je u pitanju šurina žena.
Poslanik NSD-a prilikom izlaganja u Skupštini Crne Gore kazao je da je pitanje partitokratije problem Centralne banke.
„Ne vas u ovom trenutku, nego da povratite ugled Centralne banke od partitokratije... Trebaće vam vremena da povratite ugled i da tu partitokratiju izliječite iz Centralne banke. Jer pono što je urađeno do trenutka do kada ste vi došli bilo je personifikacija partitokratije“, rekao je, između ostalog, Đurović.
Radović je odgovorila da je Đurović vrlo inspirativan, a potom i otkrila da upravo on ima bliskog srodnika u Centralnoj banci.
„Kada je u pitanju kamatni spred,razlika između kamatnih stopa koje su pasivne i aktivne, a gospodin Đurović bi trebalo da zna jer ima najbliže srodnike zaposlene na rukovodećim pozicijama u Centralnoj banci, pa treba da zna...“, kazala je Radović na šta je dobacujući iz poslaničke klupe Đurović rekao da nema srodnika u CBCG.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DrZOn_HRgQ50&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Radović je kazala da ne zna koji je stepen srodstva, ali, ponovila, „najbliže srodnike u Centralnoj banci zaposlene na visokim pozicijama“.
„I trebalo bi da zna da Centralna banka postupa u skladu sa zakonom i ne može da traži nešto protivzakonito. Ako mi pozovemo banke da smanje kamatne stope za građane, i banke ih smanje za 2 procentna poena to je na dobrovoljnoj osnovi“, dodala je ona.
Nakon toga obratio se Đurović.
„Gospođo Radović, ni vi ni ja ne možemo imati srodnika s obzirom da po roditeljima nemamo...“, kazao je a Radović upitala:
„Kako se zove sestra vaše supruge?“
Đurović je odgovorio da nije sestra.
„Nije nije, šurina žena. Šuri žena... Ali da ne ulazimo sad u te stvari“, rekao je Đurović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DXkkHw-vXwnw&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

VIDEO - Radović: Đurović ima najbliže srodnike zaposlene na visokim pozicijama u CBCG; Poslanik NSD-a negirao a potom rekao – šurina žena

Predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Valentina Pavličić upozorila je da bi najavljeni generalni štrajk zaposlenih u sudstvu mogao ozbiljno ugroziti funkcionisanje pravosudnog sistema i napredak države u procesu evropskih integracija.
Govoreći na sjednici Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu, Pavličić je istakla da vlast mora pokazati spremnost na dijalog i odgovorno pristupiti zahtjevima zaposlenih.
- Ako dođe do generalnog štrajka, Crna Gora neće moći da ostvari svoj državni cilj – zatvaranje pregovaračkog poglavlja. Štrajkovi u drugim oblastima mogu se donekle prevazići, ali u pravosuđu to nije moguće, jer su suđenja zakazana mjesecima unaprijed. Danas je u zgradi Višeg suda, staroj 70 godina, zakazano 40 suđenja, a u nju je ušlo oko 200 stranaka - kazala je Pavličić.
Ona je naglasila da je potrebno uspostaviti ozbiljan dijalog između svih grana vlasti i zaposlenih u sudstvu.
- Sve tri grane vlasti moraju ozbiljno da razmotre zahtjeve zaposlenih, jer ako oni od ponedjeljka stupe u generalni štrajk, više ne možemo govoriti o efikasnosti i efektivnosti pravosuđa - poručila je predsjednica Vrhovnog suda.

Tag: miroslav-minic