Šef vojne vlade Mjanmara amnestirao je gotovo 4.900 zatvorenika povodom obilježavanja tradicionalne nove godine u zemlji, izvijestili su u četvrtak 17. aprila državni mediji, ali nije odmah bilo jasno koliko je političkih zatvorenika zatvoreno zbog suprotstavljene vlasti vojske.
Viši general Min Aung Hlaing, šef vladajućeg vojnog savjeta, pomilovao je 4.893 zatvorenika, javio je MRTV. Trinaest stranaca će takođe biti pušteno i deportovano iz Mjanmara, navodi se u odvojenom saopštenju, prenosi Asošijejted pres (AP).
Ostali zatvorenici su dobili smanjene kazne, osim onih koji su osuđeni za teška krivićna djela kao što su ubistvo i silovanje, ili zatvorenika zbog optužbi po raznim drugim bezbjednosnim aktima.
Ukoliko oslobođeni pritvorenici ponovo prekrše zakon moraće da odsluže i ostatak prvobitne kazne uz svaku novu kaznu, u skladu sa uslovima njihovog puštanja na slobodu.
Masovne amnestije na praznik nisu neuobičajene u Mjanmaru. Puštanja će se desiti u zatvorima širom zemlje.
Desetine rođaka i prijatelja zatvorenika čekalo je rano u četvrtak ispred glavne kapije zatvora Insein, na sjevernoj periferiji Jangona, najvećeg grada u zemlji. Nisu bili dostupni detalji o broju zatvorenika puštenih iz Inseina u okviru amnestije.
Mjanmar je pod vojnom upravom od 1. februara 2021, kada je njegova vojska zbacila izabranu vladu civilnog lidera Aung San Su Ći. Preuzimanje vlasti je naišlo na masovan nenasilni otpor, koji je od tada postao široko rasprostranjena oružana borba. Zemlja je sada u građanskom ratu.
Ovogodišnje proslave Thingiana, novogodišnjeg praznika, bile su rezervisanije nego obično zbog perioda tugovanja širom zemlje nakon razornog zemljotresa prošlog mjeseca. Zemlja se bori da se oporavi od zemljotresa jačine 7,7 stepeni Rihterove skale koji se desio 28. marta u kojem je nastradalo 3.725 ljudi.
U novogodišnjem govoru emitovanom u četvrtak Min Aung Hlaing je rekao da će njegova Vlada preduzeti mjere rekonstrukcije i rehabilitacije u oblastima pogođenim zemljotresom što je prije moguće.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Mjanmar oslobodio 4.900 zatvorenika povodom obilježavanja tradicionalne Nove godine

Broj žrtava snažnog zemljotresa u Mjanmaru porastao je na više od 3,3 hiljade, javili su državni mediji, dok je šef Ujedinjenih nacija za humanitarnu pomoć Tom Flečer pozvao svijet da pomogne toj zemlji. 
 
Zemljotres jačine 7,7 stepeni, koji se dogodio 28. marta, sravnio je zgrade i uništio infrastrukturu širom države, uzrokujući 3.354 žrtve i 4.508 povrijeđenih. 
 
Prema podacima objavljenim u državnim medijima, 220 osoba se smatra nestalima, prenosi Radio Slobodna Evropa. 
 
Više od sedmicu nakon katastrofe, mnogi ljudi u Mjanmaru su još bez krova nad glavom i mnogi od njih su prisiljeni spavati na ulici jer su njihove kuće potpuno uništene ili postoji rizik da se sruše. 
 
Prema procjenama UN-a, više od tri miliona ljudi moglo je biti pogođeno zemljotresom. 
 
Flečer se danas sastao sa pogođenima zemljotresom u gradu Mandalaj u Mjanmaru i izbliza vidio štetu nanesenu tom gradu. 
 
- Uništenje je ogromno. Svijet mora pomoći narodu Mjanmara - napisao je Flečer na mreži X. 
 
Od vojnog puča 2021. godine, Mjanmarom upravlja hunta, što je izazvalo građanski sukob. 
 
Hunta je navodno izvršila desetine napada od zemljotresa, uključujući 16 napada otkako je u srijedu proglašeno privremeno primirje, saopštio je UN u petak. 
 
Godine rata dovele su do uništenja ekonomije i infrastrukture Mjanmara, što predstavlja veliku prepreku međunarodnim naporima da se pruži pomoć toj državi nakon snažnog zemljotresa. 
 
Kina, Rusija i Indija bile su među prvim državama koje su ponudile podršku, šaljući timove u Mjanmar kako bi pomogli u pronalaženju preživjelih. 
 
Sjedinjene Američke Države su u petak saopštile da povećavaju pomoć Mjanmaru, čime će pomoć dostići vrijednost od devet miliona USD.

Mjanmar: Raste broj žrtava, preko 3300 stradalo

Vojna vlada Mjanmara, pogođenog katastrofalnim zemljotresom u kome je poginulo više od 2.000 ljudi, proglasila je sedmodnevnu nacionalnu žalost, a minut ćutanja biće održan dana u 12:51 po lokalnom vremenu, tačno kada se osjetio potres, javlja Bi-Bi-Si (BBC).
Više od 2.000 ljudi u Mjanmaru poginulo je u zemljotresu jačine 7,7 stepeni Rihterove skale koji je prošlog petka pogodio područja do Tajlanda i Kine.
U susjednom Tajlandu je, prema zvaničnim podacima, poginulo 20 ljudi, a hiljade ih je evakuisano iz napuklih zgrada u Bangkoku.
Spasioci u obje zemlje i dalje nastavljaju potragu za preživjelima, iako je sve manje nade da će pod ruševinama biti preživjelih nakon što je prošao kritični period – prva 72 sata od zemljotresa.
Ujedinjene nacije ističu da je zemljotres izazvao „već strašnu krizu“ u Mjanmaru, koji je usred četvorogodišnjeg građanskog rata.
Uprkos razaranju, izvještaji sugerišu da vojni lideri zemlje i dalje izvode vazdušne napade na prodemokratske pobunjeničke grupe, navodi BiBiSi.

Sedmodnevna žalost u Mjanmaru, više od 2.000 poginulih u zemljotresu

U Mjanmaru je jutros zabilježen još jedan jak potres, objavio je Evropsko-mediteranski seizmološki zavod.
Epicentar potresa jačine 5,1 stepeni po Rihteru bio je 39 kilometara od Manalaja na dubini od deset kilometara.
Mjanmar je pogodio zemljotres jačine 7,7 stepeni po Rihteru u petak oko podneva nakon čega su uslijedila brojna naknadna podrhtavanja, uključujući jedno jačine 6,4 stepena.
Prema podacima koje je objavila vojna hunta u Mjanmaru, ukupan broj žrtava zemljotresa premašio je 1.600, povrijeđeno je više od 3.400, a 30 ljudi vodi se kao nestalo, prenosi agencija Kjodo.
U susjednom Tajlandu poginulo je najmanje 18 osoba, prenosi Tanjug.

Još jedan jači potres u Mjanmaru

Ozbiljna nestašica medicinske opreme u Mjanmaru utiče na pomoć stanovništvu pogođenom zemljotresom, saopštile su večeras agencije UN i dodale da je mnogima hitno potrebna humanitarna pomoć.
Nedostaju medicinski paketi prve pomoći, kese za krv, anestetici i drugi ljekovi, kao i šatori za spasioce, navodi se u saopštenju Kancelarije UN za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA).
Kako se broj mrtvih popeo na 1.600, spasilačke operacije su dodatno zakomplikovane zbog oštećenja bolnica i drugih zdravstvenih ustanova, kao i puteva i komunikacione opreme, poput internet veza.
- Oštećeni putevi i ruševine otežavaju pristup humanitarnoj pomoći i komplikuju procenu potreba, dok hiljade ljudi provode noć na ulicama ili na otvorenom zbog oštećenja, razaranja, ili zbog straha od daljeg podrhtavanja - navodi se u saopštenju agencije UN.

UN: Nestašica medicinske opreme u Mjanmaru otežava pomoć stanovništvu

Više od 1.600 ljudi je poginulo u Mjanmaru, a hiljade su povrijeđene poslije zemljotresa jačine 7,7 stepeni Rihterove skale, koji se osjetio i u susjednim zemljama.
U Bangkoku na Tajlandu, spasilački napori su u toku na mjestu urušenog solitera, dok zvaničnici navode da je najmanje 100 preživjelih i dalje zarobljeno ispod ruševina, a 50 ljudi se i dalje vodi kao nestalo.
- Kopamo ljude golim rukama - izjavio je spasilački tim u Mandeleju, drugom najvećem gradu Mjanmara za BiBiSi (BBC).
Među preživjelima je 30-godišnjakinja koju su izvukli iz ruševina poslije 30 sati.
Iznijeli su je na nosilima, dok ju je sve vrijeme grlio suprug, a zatim su je odveli u bolnicu, prenosi agencija Frans pres.
- U početku nisam mislio da će biti živa. Bio sam veoma srećan kada sam čuo dobre vijesti - rekao je njen muž za AFP.
Više od 90 ljudi je i dalje zarobljeno pod ruševinama stambenog bloka u ovom gradu, izjavio je zvaničnik Crvenog krsta za isti medij.
Vojni lideri Mjanmara apelovali su za međunarodnu pomoć, a među prvima koji su se odazvali su susjedi Kina i Indija.
U međuvremenu su Narodne odbrambene snage izvijestile o vazdušnim napadima vojske u blizini epicentra zemljotresa.
Snažan zemljotres jačine 7,7 stepeni Rihterove skale pogodio je 28. marta centralni Mjanmar i okolne zemlje, saopštio je Geološki zavod Sjedinjenih Američkih Država.
Epicentar zemljotresa bio je 16 kilometara sjeverozapadno od grada Sagainga na dubini od 10 km, dodaju.
Desetak minuta kasnije Mjanmar je pogodio još jedan zemljotres, ali nešto blaži, magnitude 6,4 Rihtera.
Postoje izvještaji o pucanju puteva u Nejpjidu, glavnom gradu Mjanmara.
- Zemljotres se dugo osjećao. Mislim da nije napravljena neka velika šteta u centru Jangona, najvećem gradu Mjanmara - rekao je Soe Lvin iz Mjanmara.
Mjanmar je u političkim previranjima otkako je vojna hunta preuzela vlast u puču 2021. godine.
Nevladine organizacije upozoravaju na kršenje ljudskih prava, a Dejvid Jubenk iz grupe humanitarnog otpora Free Burma Rangers za BiBiSi (BBC) kaže da „od zemljotresa vazdušni udari ne prestaju“.

Više od 1.600 nastradalih u zemljotresu koji je pogodio Mjanmar i Tajland

Strani spasilački timovi počeli su u subotu da pristižu u Mjanmar kako bi pomogli u potrazi za preživjelima nakon zemljotresa u kom je poginulo više od 1.000 ljudi, u toj siromašnoj zemlji jugoistočne Azije usred građanskog rata.
Prema podacima vojne hunte, broj žrtava u Mjanmaru dostigao je 1.002, što je naglo povećanje u odnosu na prve izvještaje državnih medija koji su u petak govorili o 144 mrtvih.
U susjednom Tajlandu život je izgubilo najmanje devet osoba.
Zemljotres jačine 7,7 stepeni Rihterove skale potresao je zgrade i srušio neboder u izgradnji u tajlandskoj prijestonici Bangkoku, ostavivši 30 ljudi zarobljenih ispod ruševina, a za još 49 ljudi se traga.
Američki geološki institut predviđa da bi broj žrtava u Mjanmaru mogao da pređe 10.000, dok bi ekonomska šteta mogla da premaši godišnji BDP zemlje.
Zemljotres je oštetio puteve, mostove i zgrade u Mjanmaru, saopštila je vojna hunta, čiji je najviši general u petak rijetko pozvao na međunarodnu pomoć.
- Operacije potrage i spasavanja su trenutno u toku u pogođenim oblastima - navela je hunta u saopštenju za državne medije u subotu.
Кineski spasilački tim stigao je u Jangon, ekonomsko središte Mjanmara, stotinama kilometara od teško pogođenih gradova Mandalaja i Najpijoa, namjenski izgrađene prijestonice u kojoj su oštećeni delovi bolnice sa 1.000 kreveta.
<h2>„Mislim da nema nade“</h2>
Rusija, Indija, Malezija i Singapur šalju avione koji prevoze humanitarnu pomoć i spasilačke timove u Mjanmar, zemlju razorenu građanskim ratom nakon vojnog udara 2021. koji je srušio izabranu civilnu vladu.
- Pratićemo situaciju i uskoro će uslijediti nova pomoć - rekao je indijski ministar spoljnih poslova Subramanjam Džaišankar.
Južna Кoreja je najavila da će preko međunarodnih organizacija Mjanmaru pružiti početnu humanitarnu pomoć od dva miliona dolara.
Jugoistočni azijski blok ASEAN saopštio je u subotu da priznaje hitnu potrebu Mjanmara za humanitarnom pomoći nakon snažnog zemljotresa i da je spreman da podrži napore za oporavak.
Sjedinjene Države, koje su zategnute odnose sa vojskom Mjanmara i sankcionisale svoje zvaničnike, uključujući vođu vojne hunte Min Aung Hlaing, najavile su da će pružiti određenu pomoć.
Zemljotres, koji se dogodio u petak oko podneva, pogodio je široka područja zemlje, od centralnih ravnica oko Mandalaja do brdovitog Šana, od kojih neke nisu u potpunosti pod kontrolom vojne hunte.
U Mandalaju, drugom po veličini gradu u Mjanmaru, stanovnici i spasilački timovi rade na izvlačenju ljudi ispod srušenih zgrada, sa samo ograničenom dostupnom teškom mehanizacijom za čišćenje ruševina.
Nakon što su ga komšije izvukle ispod zida, 25-godišnji Htet Min Oo rekao je da je pokušao sam da očisti ruševine srušene zgrade kako bi spasio svoju baku i dva ujaka, ali je na kraju odustao.
- Ne znam da li su još uvijek živi ispod ruševina. Poslije ovog vremena, mislim da nema nade - rekao je Rojtersu, rasplakavši se.

Mjanmar: Više od 1.000 poginulih u zemljotresu, pristiže međunarodna pomoć

Snažan zemljotres magnitude 7,7 pogodio je Mjanmar, prenijela je Američka geološka služba.
Epicentar zemljotresa je bio 16 kilometara sJeverozapadno od burmanskog grada Sagainga, nedaleko od grada Mandalaja. Desio se oko 14.20 sati po lokalnom vremenu. Nakon 12 minuta uslijedio je još jedan jak potres, magnitude 6,4.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fjefflovelim%2Fstatus%2F1905513980908765297%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1905513980908765297%7Ctwgr%5E48cf206558dc063264fdbac3c52176d73a2a856c%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ovo je područje koje se nalazi oko 100 kilometara skeverno od glavnog grada Najpidoa.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FDrSrushtiG%2Fstatus%2F1905515721419063400%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1905515721419063400%7Ctwgr%5E48cf206558dc063264fdbac3c52176d73a2a856c%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Novinari AFP u Najčidou kazali su da su se putevi rascijepili od siline potresa, kao i da su otpadali djelovi plafona na kućama.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FOn_the_Rug%2Fstatus%2F1905509900140380574%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1905509900140380574%7Ctwgr%5E48cf206558dc063264fdbac3c52176d73a2a856c%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Kako prenosi BiBiSi (BBC), potres se osjetio i u Kini i na Tajlandu, a na društvenim mrežama su osvanuli snimci na kojima se vidi kako ljudi bježe iz zgrada u Bangkoku i okupljaju se na ulicama.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FPMBreakingNews%2Fstatus%2F1905514922546466959%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1905514922546466959%7Ctwgr%5E48cf206558dc063264fdbac3c52176d73a2a856c%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Na jednom snimku se vidi kako se srušio soliter u izgradnji u Bangkoku, a na drugom djelovi starog mosta u Sagaingu.
Još nema podataka o eventualnim žrtvama.
U Bangkoku se moglo vidjeti kako se voda sliva kao vodopad iz bazena na krovu jednog solitera.
Vlada na Tajlandu je sazvala hitan sastanak.

(VIDEO) Snažan zemljotres magnitude 7,7 pogodio Mjanmar, osjetio se i u Kini i na Tajlandu

Više od 100 izbjeglica naroda Rohindža stiglo je 30. novembra na obalu zapadne Indonezije nakon što je čamac kojim su se prevozili gotovo potonuo, saopštili su lokalna vlada i Agencija Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR).
Zvaničnik UNHCR-a Faisal Rahman saopštio je da je 116 izbjeglica izašlo na obalu u okrugu Birem Baieun u istočnom Acehu, prenio je Rojters.
Lokalna vlada objavila je da su ih spasili ribari i da su među izbjeglicama uglavnom žene i djeca.
Oko 400 pripadnika naroda Rohindža stiglo je čamcima prošlog mjeseca u Indoneziju, dok je više od 2.000 došlo prošle godine.
Po podacima UNHCR-a, to je više nego tokom prethodne četiri godine, a Indonezija je saopštila da nema kapacitete da primi toliki broj izbjeglica.
Pripadnici naroda Rohindža poreklom su iz Mjanmara. Zbog loših uslova u izbjegličkim kampovima u Bangladešu od oktobra do aprila kreću ka Tajlandu, Indoneziji ili Maleziji.
Većina od oko milion Rohindža izbjeglih iz Mijanmara pobjegla je u susjedni Bangladeš kako bi se spasli od vojne ofanzive koja je u Mjanmaru pokrenuta u avgustu 2017.

Ribari spasili više od 100 Rohindža u Indoneziji

Poplave i klizišta u Mjanmaru, izazvani tajfunom Jagi i sezonskim monsunskim kišama, odnijele su najmanje 226 života, a 77 ljudi je nestalo, prenijeli su danas lokalni mediji.
Broj žrtava povećao se skoro sedam puta od petka, kada je iznosio 33 i strahuje se da će nastaviti da raste.
Brojanje žrtava ide sporo dijelom i zbog teškoća u komunikaciji s pogođenim područjima uslijed građanskog rata.
Tajfun Jagi pogodio je i Vijetnam, sjever Tajlanda i Laos i ubio skoro 300 ljudi u Vijetnamu, 42 na Tajlandu i četvoro u Laosu, navodi Koordinacioni centar za humanitarnu pomoć Asocijacije država jugoistočne Azije (ASEAN).

Raste broj žrtava u Mjanmaru, registrovno najmanje 226 mrtvih

Kremlj je potvrdio da će se održati telefonski razgovor između Vladimira Putina i Donalda Trampa.
- Razgovor se priprema- izjavio je portparol Kremlja Dmitrij Peskov, prema navodima ruskih novinskih agencija.
Trump je ranije danas na platformi Truth Social objavio da će u ponedjeljak telefonski razgovarati s Putinom. A nakon toga i sa Zelenskim.
<h3>"Nadam se da će dan biti produktivan"</h3>
- Predmet razgovora će biti zaustavljanje krvoprolića u kojem stradava u prosjeku 5000 ruskih i ukrajinskih vojnika nedjeljno, ali i trgovina- napisao je Tramp na svojoj mreži Truth Social.
Dodao je da će nakon toga razgovarati s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim i određenim članicama NATO-a.
- Nadam se da će to biti produktivan dan, da će doći do primirja i da će ovaj nasilni rat, rat koji nikada nije trebao izbiti, završiti- napisao je Tramp.
<h3>Razgovarali Rubio i Lavrov</h3>
Uoči razgovora između Trumpa i Putina, američki državni sekretar Marko Rubio razgovarao je s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovim, saopštio je Stejt Dipartment.
Rubio je pozdravio razmjenu ratnih zarobljenika koja je dogovorena na pregovorima između Rusije i Ukrajine u Turskoj, rekla je portparolka ministarstva.
Državni sekretar takođe je ponovio poziv Trampa za trenutnim primirjem i okončanjem nasilja u ruskom ratu u Ukrajini, navodi se u saopštenju.

Kremlj potvrdio: Pripreme za razgovor Putina i Trampa su u toku

U Nišu su večeras, tokom i nakon Svenarodnog sabora, u organizaciji Srpske napredne stranke, napadnuti ekipa Televizije Nova- novinarka Ivana Marković i snimatelj Dejan Marković, kao i novinarka Južnih vesti Tamara Radovanović. 
 
Ivana Marković kaže da su ih napala dvojica nepoznatih muškaraca oko 18 časova u centru grada, izvan metalne ograde kojom je Trg kralja Milana, gdje se održavao centralni događaj Sabora, „odvojen“ za posjetioce skupa.
&nbsp;Muškarci su ih fizički gurali, vređali, vikali na megafonu.
- Jedan od njih mi je rekao: ‘marš odavde’, gurajući me, ali sam ja odbila da odem jer smo bili na javnoj površini i pitala ga ko je on. Drugi je snimatelju Dejanu vikao da je ‘ustaša’. Zvala sam policiju da prijavim napad, ali je u blizini bio jedan policijac, kome smo mahali, a on nas srećom vidio, i odveo do Foruma u Obrenovićevoj, kako bismo produžili na studentski protest- kaže Ivana Marković za Danas.
&nbsp;Ona dodaje da je veliki problem što novinari nezavisnih medija nisu mogli da uđu na ograđenu lokaciju na Trgu na kojoj se održava Sabor, pošto su novinarske akreditacije, na kojima je inače pisalo „Srbija ne smije da stane“, dobili samo oni koji rade u &nbsp;prorežimskim kućama.
Južne vesti su, takođe, na svom nalogu na društvenoj mreži Iks objavile snimak na kome se vidi kako je jedan od okupljenih građana gura ruku i pokušava da novinarki Radovanović pomjeri mobilni telefon, kojim je snimala odlazak pristalica SNS posle Svenarodnog sabora.
&nbsp;Udruženje novinara Srbije je ranije danas protestovalo zbog privođenja dopisnika australijskog radija SBS Nikole Doderovića, dok je izvještavao sa mitinga Pokreta za narod i državu na Trgu kralja Milana.
U Nišu je danas održan centralni skup Svenarodnog sabora, u organizaciji aktuelne vlasti, na kojem je govorio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Istovremeno je na Trgu kralja Aleksandra, nekoliko stotina metara dalje, organizovan studentski protest „Izbori(mo) se“, na kojem je zahtijevano raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.
&nbsp;

Niš: Napadnuti ekipa Televizije Nova i novinarka Južnih vesti

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je večeras na mitingu u Nišu poručio studentima da ga "ne zanimaju njihovi zahtjevi" i da je to "gotova priča", a studenti su njemu odgovorili da mu je izjava smiješna, te da ništa nije gotovo.
Vučić je u Nišu rekao da "od sada sluša samo narod", ali i da je spreman da svojim politčkim protivnicima "pruži ruku" i ponovo ih pozove na razgovor, kako bi se problemi i razlike rješavali u institucijama, a ne na ulici.
Pored mitinga valsti, u Srbiji su danas održavna dva velika studentska protesta - u Nišu i Subotici.
Reporterka N1 razgovarala je sa studentima u Nišu i pitala ih je kakva je njihova reakcija na Vučićevu izjavu, na što su oni rekli da ne odustaju do ispunjenja svojih zahtjeva. Ključna poruka sa protesta u Nišu je bila upravo raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.&nbsp;
Takođe, reporterka N1 razgovarala je sa studentima koji su se okupili u Subotici, gdje je mnogo njih reklo da im je Vučićeva izjava smiješna, da se pravi glup i slijep i da "ništa nije završeno".

Studenti poručili Vučiću da mu je izjava smiješna i da ništa nije završeno

Na današnju objavu potpredsjednika Demokratske partije socijalista Jevta Erakovića, koji je kazao da je današnji pokušaj ubistva u centru Podgorice još &nbsp;jedna potvrda da se građani sa ovakvim sektorom bezbjednosti ne mogu osjećati sigurno i spokojno i postavio pitanje odgovornosti nadležnih u sistemu bezbjednosti, reagovali su iz Demokratske Crne Gore.
U saopštenju iz te partije, pored ostalog, navode da poslanik Eraković svakako nije neznaven čovjek.
- On dobro zna kao što zna i cijela Crna Gora, da je sve ovo što se dešava i što se dešavalo proteklih decenija u Crnoj Gori isključiva posljedica politike njegove partije i činjenice da su komandovanje bezbjednosnim sektorom prepustili nikom drugom do najvećim kriminalcima na Balkanu- ocjenjuju Demokrate.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 75%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Ferakovic-sta-je-potrebno-da-se-desi-da-bi-neko-iz-ovog-sistema-preuzeo-odgovornost-i-podnio-ostavku&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Na čelu bezbjednosnog sektora u Crnoj Gori su kadrovi Demokrata. Naime, lider ove partije Aleksa Bečić je potpredsjednik Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku, dok je njen visoki funkcioner Danilo Šaranović, ministar unutrašnjih poslova.
&nbsp;- Za razliku od Kanade, Njemačke, Švedske i brojnih drugih najrazvijenijih zemalja svijeta gdje vidimo vrlo često i teška krivična djela, i velike tragedije i zločine, ali nikad političko mešetarenje na tim pitanjima, kod nas svjedočimo potpuno suprotnom- navele su Demokrate.&nbsp;
Tvrde da je Crna Gora jedina zemlja u svijetu koja ima ovako licemjernu partiju kakva je DPS.
- Koja ne propušta niti jedan momenat za jeftino političarenje i mešetarenje na tim pitanjima, ali i jasan pokušaj odbrane kriminalnih struktura u Crnoj Gori- poručile su u saopštenju Demokrate.

Demokrate: Sve što se dešava i što se dešavalo posljedica je politike DPS-a

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: mjanmar