Ogromna nova raketa američke svemirske agencije NASA u subotu je prebačena na lansirnu rampu u okviru priprema za prvi oblet Mjeseca s astronautima nakon više od pola vijeka.
Povratno putovanje prema Zemlji moglo bi započeti već u februaru.
Raketa, visoka 98 metara, započela je kretanje u zoru iz zgrade za sastavljanje vozila u Svemirskom centru Kenedi brzinom od približno 1,6 kilometara na sat. Šest kilometara dug put do lansirne rampe trebao je trajati sve do sumraka.
Hiljade zaposlenih svemirskog centra i članova njihovih porodica okupili su se u hladnim jutarnjim satima kako bi svjedočili ovom dugo iščekivanom događaju, koji je godinama bio odgađan. Okupili su se ispred zgrade iz koje je izvezena raketa Sistem za svemirsko lansiranje (Space Launch System – SLS), objekta izgrađenog šezdesetih godina prošlog vijeka za potrebe raketa Saturn V, koje su tokom programa Apollo poslale 24 astronauta prema Mjesecu. Okupljene je predvodio novi administrator NASA-e Džared Ajzakman, zajedno sa sva četiri astronauta dodijeljena ovoj misiji.
Teška oko pet miliona kilograma, raketa SLS i kapsula Orion na njenom vrhu prevezene su do rampe na masivnom transporteru koji se koristio još u vrijeme programa Apollo i svemirskih šatlova, ali je dodatno ojačan zbog veće mase nove rakete.
Jedino dosadašnje lansiranje rakete SLS izvedeno je u novembru 2022. godine, kada je kapsula Orion, bez posade, poslana u orbitu oko Mjeseca.
- Ovaj put je osjećaj sasvim drugačiji, jer stavljamo posadu na raketu i vodimo je oko Mjeseca - rekao je Džon Honikat iz NASA-e uoči početka iznošenja rakete na rampu.
Oštećenja termičkog štita i drugi tehnički problemi zabilježeni na kapsuli tokom prve testne misije zahtijevali su detaljne analize i dodatna ispitivanja, što je dovelo do odgađanja prvog leta s posadom u okviru programa povratka na Mjesec.&nbsp;
Astronauti ovoga puta neće ulaziti u orbitu oko Mjeseca niti će na njemu sletjeti. Taj „veliki skok“ planiran je za treću misiju programa Artemis, koja bi trebalo da bude realizirana za nekoliko godina.
Posadu čine komandant Rid Vajzmen, pilot Viktor Glover i Kristina Koh, iskusni astronauti NASA-e s prethodnim svemirskim letovima, dok će im se na desetodnevnoj misiji pridružiti kanadski astronaut Džeremi Hansen, bivši borbeni pilot kojem će ovo biti prvi odlazak u svemir.
Oni će postati prvi ljudi koji su se uputili prema Mjesecu nakon misije Apollo 17 iz 1972. godine, kada su Džin Sernan i Haris Šmit zaključili poglavlje istorijskog programa slijetanja na Mjesec. Ukupno 12 astronauta hodalo je mjesečevom površinom, počevši od Nila Armstronga i Baza Oldrina 1969. godine.
NASA sada čeka da početkom februara na lansirnoj rampi obavi test punjenja rakete SLS gorivom, nakon čega će biti potvrđen tačan datum lansiranja. Zavisno od ishoda tog testa, biće definisan dalji put ka polijetanju, izjavila je direktorica lansiranja Čarli Blekvel-Tompson.
Svemirska agencija u prvoj polovini februara ima na raspolaganju svega pet dana mogućeg lansirnog prozora, nakon čega bi se termin pomjerio na mart.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

400x240

400x203

thumbnail

NASA se sprema za prvo oblijetanje Mjeseca nakon pola vijeka: Lansiranje moguće već u februaru

NASA je ove sedmice predstavila svoju novu generaciju astronauta – 10 naučnika, inženjera i test-pilota izabranih među više od 8.000 prijavljenih, koji će pomoći u istraživanju Mjeseca, a možda i Marsa.
Prvi put u istoriji, u novoj klasi astronauta ima više žena nego muškaraca. Među njima su geološkinja koja je radila na NASA-inom roveru „Kjuriositi“ na Marsu i inženjerka kompanije „SpejsIks“ koja je već letjela u orbitu u sklopu misije koju je finansirao milijarder i u kojoj je prošle godine izvedena prva privatna svemirska šetnja.
Šest žena i četiri muškarca proći će dvogodišnju obuku prije nego što postanu kandidati za let u svemir.
Vršilac dužnosti administratora NASA-e Šon Dafi kazao je da bi neko od njih mogao biti među prvim ljudima koji će kročiti na Mars. Takođe je naglasio da će Sjedinjene Države pobijediti u „drugoj trci“ za povratak astronauta na Mjesec.
- Vi ste najbolji i najsjajniji koje Amerika ima i baš takve ljude trebamo jer imamo hrabar plan istraživanja za budućnost. Neki osporavaju naše liderstvo u svemiru, recimo Kinezi… Mi ćemo pobijediti - rekao je Dafi na svečanosti u Džonsonovom svemirskom centru u Hjustonu.
Ovo je 24. klasa astronauta NASA od kako je originalna „Merkjuri sedmorka“ predstavljena 1959. godine. Prethodna klasa izabrana je 2021.
NASA je do sada odabrala samo 370 astronauta, što je izuzetno mala i elitna grupa, u kojoj su uglavnom bili muškarci. Novi kandidati pridružiće se 41 aktivnom astronautu koji trenutno služe u NASA korpusu.
Direktor letačkih operacija NASA Norm Najt kazao je da je konkurencija bila oštra, a nove članove opisao kao „ugledne“ i „izuzetne“. Među njima su brojni vojni piloti, bivši direktor lansiranja u „Spejs X“ i jedan ljekar.
Major Ratnog vazduhoplovstva Adam Furman rekao je da je poziv s ponudom da se pridruži astronautskom korpusu dobio dok se vraćao kući u gužvi u saobraćaju. 
- Izašao sam na prvu rampu i parkirao se, samo da budem siguran da sam dobro čuo - ispričao je.
Drugi pilot Ratnog vazduhoplovstva, majorka Kameron Džons, upravo se bio smjestio u novi, prazan dom nakon preseljenja preko cijele zemlje.
Još jedna pilotkinja, poručnica američke mornarice Erin Overkeš, vijest je čula dok je odmarala kod kuće. Njene prve riječi bile su: „Nema šanse. Mislim, mislim – da, naravno. Ali kao – nema šanse“. 
Smatra da će joj iskustvo života na brodu usred okeana sa 5.000 ljudi biti dragocjeno za svemirska putovanja.
Ana Menon, koja je u septembru prošle godine letjela u svemir s milijarderom Džaredom Ajzakmenom na misiji „Spejs X-a“, prva je NASA-ina kandidatkinja za astronauta koja je već boravila u orbiti. U Džonsonovom centru neće biti usamljena: njen suprug, bivši svemirski ljekar u „Spejs X“, izabran je u prethodnoj klasi astronauta.
Geološkinja američke Geološke službe Loran Edgar radila je na roveru „Kjuriositi“ na Marsu, a posljednjih godina u naučnom timu prve misije slijetanja astronauta na Mjesec u sklopu programa „Artemis“, čiji je najraniji cilj 2027. godina. 
- Presrećna sam što sam i zvanično dio NASA porodice - kazala je.

610x380

500x500

1250x600

1084x550

Jedno od njih će možda biti prvi čovjek koji će kročiti na Mars

Američka svemirska agencija NASA će ubrzati svoje napore da instalira nuklearni reaktor na Mjesecu do kraja decenije, potvrdila je danas ta agencija AFP-u, usred svemirske trke između SAD i njenih ruskih i kineskih rivala.
- Imperativ je da agencija brzo djeluje - rekao je vršilac dužnosti administratora NASA-e Šon Dafi.
Prema njegovim riječima, od marta 2024. godine, Kina i Rusija su najmanje tri puta objavile svoju zajedničku namjeru da instaliraju reaktor na Mjesecu do sredine 2030-ih.
- Prva zemlja koja to učini mogla bi potencijalno da proglasi zonu isključenja, što bi značajno ometalo SAD u uspostavljanju prisustva planiranog u okviru programa Artemida - dodao je on.
Najavljen tokom prvog mandata Donalda Trampa, taj program predviđa slanje novih američkih astronauta na Mjesec. Sada je to planirano za sredinu 2027. godine, a potom slijedi uspostavljanje američkog dugoročnog prisustva na Mjesecu, više od 50 godina poslije posljednje misije Apolo.
U tom cilju, NASA godinama proučava mogućnost instaliranja malog nuklearnog reaktora na Mjesecu, a u budućnosti i na Marsu, kako bi se omogućila proizvodnja energije neophodna za takvo ljudsko prisustvo.
Za razliku od sistema solarne energije, nuklearni uređaj bi mogao da bude instaliran u područjima koja su stalno u sjenci, posebno blizu Južnog pola gdje SAD i njihovi rivali koncentrišu svoje napore.
Taj uređaj bi mogao da proizvodi energiju kontinuirano, čak i tokom lunarnih noći, koje traju nekoliko zemaljskih nedjelja.
NASA sada cilja da rasporedi takav reaktor do 2030. godine.
Poziv za prijedloge, koji će uskoro biti objavljen, biće za uređaj sposoban da proizvede najmanje 100 kilovati električne energije, dovoljno za napajanje približno 75 američkih domaćinstava.
Ta izjava dolazi u trenutku kada je globalna svemirska trka, posebno između SAD i Kine, u punom jeku, a Peking namjerava da pošalje ljude na Mjesec do 2030. godine.
Međutim, od povratka na vlast Tramp više nije siguran da li bi istraživanje svemira trebalo da bude jedan od njegovih glavnih prioriteta.
Tramp, inače kritičar programa Artemida, koji je veoma skup i pretrpio je brojna kašnjenja, posljednjih mjeseci pominje da bi mogao potpuno da preskoči Mjesec i bavi se direktno planetom Mars.

NASA ubrzava planove za postavljanje nuklearnog reaktora na Mjesecu

Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović učestvovao je na Segmentu na visokom nivou 61. sesije Savjeta za ljudska prava Ujedinjenih nacija u, kako se iz tog ministarstva ističe, veoma važnom trenutku za multilateralizam i u godini kada Savjet obilježava dvije decenije postojanja, a Crna Gora 20 godina obnove nezavisnosti.
Ministar Ibrahimović je istakao da principi Povelje UN – suverenitet, teritorijalni integritet, ljudska prava i mirno rješavanje sporova – ne mogu biti primjenjivani selektivno, već da su temelj mira, stabilnosti i međunarodne bezbjednosti.&nbsp;
- Potvrdio sam nedvosmislenu podršku Crne Gore multilateralizmu, univerzalnosti ljudskih prava i međunarodnom poretku zasnovanom na pravilima, odgovornosti i zajedničkim vrijednostima- poručio je Ibrahimović iz Ženeve.
Sastao se sa predsjednikom Savjeta za ljudska prava Suriodipurom, predsjednicom Generalne skupštine UN Berbok, visokim komesarom UN za ljudska prava Turkom i visokim komesarom UN za izbjeglice Salihom, sa kojima je razgovarao o neophodnosti multilateralne saradnje, jačanju djelotvornosti i efikasnosti UN sistema i njegovoj reformi u složenim međunarodnim okolnostima i uslovima kontinuiranog podrivanja međunarodnopravnog poretka.
- Osim izuzetne saradnje sa Kancelarijom visokog komesara Turka, posebno sam istakao značaj saradnje u humanitarnim pitanjima i rješavanju stanja raseljeništva, te sam pozdravio višedecenijsku podršku UNHCR-a Crnoj Gori. Crna Gora je posvećena pružanju konstruktivne podrške i partnerstvu u očuvanju ljudskih prava i stabilnosti u našem regionu, i pouzdan međunarodni partner- poručio je Ibrahimović.

Ibrahimović učestvovao Segmentu na visokom nivou 61. sesije Savjeta za ljudska prava UN-a u Ženevi

Od uloge gospodara, čovjek je postao ipak rob tehnologije koja radikalno ukida njegovo misaono, ontološko, kritičko i sociološko iskustvo života sa drugim čovjekom, ocijenio je u intervju za<a href="https://www.dan.co.me/vijesti/drustvo/rutovic-covjek-je-postao-rob-tehnologije-5338796"> ''Dan'' </a>Željko Rutović, predsjednik Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP), koji je autor knjige "Ukidanje čovjeka".
U svojoj najnovijoj knjizi "Ukidanje čovjeka", kako ste i sami rekli, dramatičnog naslova, razmatrate gubitak mnogih čovjekovih svojstava pod uticajem sve savršenijih digitalnih tehnologija. Je li, zaista, čovjek ugrožen kao vrsta i pretvara li se u roba umjesto da bude gospodar onoga što je ipak stvorio njegov um?
– Dramatizaciji fenomena, prakse i iskustva, pa time i samog naslova knjige doprinio je sam čovjek. Konačno, riječ je o procesu u kojem čovjek sve češće svjesno sudjeluje. Od uloge gospodara, čovjek je postao ipak rob tehnologije koja radikalno ukida njegovo misaono, ontološko, kritičko i sociološko iskustvo života sa drugim čovjekom. U tom duhu današnjeg dominantno supermašinskog poretka, živimo stvarnost koja urušava čovjekovu autonomnost, slobodu, privatnost, misao i dostojanstvo. Sumarno, u svijetu tehnosfere čovjek nestaje kao subjekt, on nestaje u svojoj osnovnoj temeljnoj strukturi postojanja – u kritičkoj percepciji, sjećanju, jeziku, tjelesnosti i duhovnosti. U vremenu vještačke inteligencije, velikih baza podataka, postbiologije, digitalnog nadzora, automatizacije, algoritama, primjera čovjekove erozije i njegovog samoukidanja je mnogo, što upućuje da svjedočimo kraju epohe čovjeka kao misaonog, slobodnog bića, tj. prelaska u novu paradigmu postčovječanstva, koja kroz razne oblike socio-tehno inženjeringa podriva samu suštinu čovjekovog bića. Konačno, stiče se utisak da u dobrovoljnosti samoukidanja današnji čovjek u svemu tome gotovo neprirodno uživa.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 1147px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 167.364%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fstatic.dan.co.me%2Fimages%2Fslike%2Fnew%2F2026%2F02%2F23%2F2057287.jpg&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ni istina nije što je nekada bila. Ona se relativizuje, a često i falsifikuje. Njom se i manupiliše, za šta su posebno pogodne nove tehnologije. Da li su novinari, i kad su najbolji i najprofesionalniji, dovoljni da stanu u njenu zaštitu. Šta je, recimo, sa intelektualcima?
– Svjedoci smo temeljne krize istine i njene ubrzane relativizacije. Radikalizacije relativizacije, i to na svim nivoima, tako da je u ontološkom značenju malo kome potrebna, pa time ni onom što se naziva savremena demokratija. I eto postistine koja će kreirati ne samo javno mnjenje, no i nadzirati sjećanje, pamćenje, istoriju. Konačno, vidljivo je da istina postaje relativna, potrošena, anahrona i prilagodljiva. Obmana, zamjena stvarnosti i kreiranje parastvarnosti u današnjem svemedijskom tehnološkom dobu dezavuisali su koncept, filozofski sistem, paradigmu, vrijednost i semantički sadržaj istine. Kada istina nije jedna, onda sve postaje tzv. istina ili postistina, koja očito oslobađa etičke odgovornosti. Otuda i pitanje kome je u haosu virtuelne realnosti, sveopšte propagande i manipulacije (ne)potrebna istina. 
&nbsp;
Hronika istraživačkog novinarstva je svijetli istorijski civilizacijski biljeg koji razotkriva mnoge teme koje bi ostale duboko zapretane da nema te kontrolne uloge plemenite novinarske misije.
No, novinari nijesu i jedini i dovoljan štit u zaštiti istine. Da bi bila djelatna, ona mora biti način življenja, kulture, misli, etike, vrijednosti i duha svih slojeva društva, svakog čovjeka ponaosob. U ovom duhu, nažalost, svjedočimo krizi intelektualne odgovornosti. Generalno govoreći, današnji intelektualci sve su manje kreatori javnog mnjenja, što od antičkog doba bijaše princip i misija intelektualnog sloja. Tek, intelektualci, uživajući u komforu ćutnje i tišine, danas se sve više prilagođavaju datoj stvarnosti, gubeći na taj način uzvišene principe kritičkog mišljenja istine i slobode, konačno izgubivši time i onu Jaspersovu metafizičku odgovornost.
Kad pominjemo novinarstvo, moramo reći i da su mu digitalne tehnologije neslućeno pomogle i približile ga auditorijumu, ali su mu istovremeno i odmogle, a tek ćemo saznati koliko. Kako ubijediti današnjeg čovjeka da pravila novinarstva moraju ostati ista i da se tehnolije moraju prilagoditi njima, a ne obrnuto, što je danas nerijetko slučaj?
– Tehnološka digitalna revolucija i njeni "pametni" alati, velike baze podataka, algoritmi i vještačka inteligencija donijeli su novu etapu u razvoju novinarstva. Kako kažete, te tehnologije jesu pomogle, ali i, rekao bih, mnogo više otvorile problemsku ravan fenomena manipulacije, propagande, lažnih vijesti, brisanja granica između čovjeka i mašine, istine i iluzije, slobode i kontrole. Tehnologija nije neutralna, ona ostavlja posledični rukopis u okviru kojeg našim kognitivnim moćima, kritičkim spoznajama i socijalnim iskustvom novinarstvo moramo doživjeti u svjetlu njegove civilizacijske misije, a nikako kao produžetak digitalnih proteza – proizvoda, kao alata totalizacije simulacije i u njoj projektovanog modelovanja čovjekovog ponašanja, a time i unificiranog, nadziranog mišljenja. Odbrana temelja novinarstva u krajnjem je odbrana čovjeka, njegovog dostojanstva, misli i slobode.
Nova epoha života
Da li će čovjekov humanizam preživjeti, ili će i njega, kao i mnoge odlike čovjekove ličnosti, progutati sve agresivniji konzumerizam, odnosno logika da je u novcu sve i da nema toga što se njime ne može kupiti?
Nema dileme da je danas na sceni nova paradigma, nova epoha života, čovjeka i društva, gdje je u okviru "korporativnog neofeudalizma" čovjek broj i gotovo ništa više. On više kritički ne promišlja o sebi i svijetu oko sebe; on je modeliran i programiran potpunom digitalnom kontrolom, u okviru koje um ne djeluje na logosnim principima sumnje, provjere i činjenične datosti.
Iz tog lavirinta novotehnološko-konzumerističke stvarnosti, gdje je on samo broj u okviru svijeta velikih baza podataka, te gdje je kapital neupitni arbitar moći, teško se može govoriti o humanističkom ozdravljenju.
Konačno, na širem planu čovjek današnjice je kontrolisani objekt kome se fazno i ciljano oduzimaju arhetipi njegovog tradicionalnog bića koji su ga činili bićem misaonosti, kritike, ljudskosti i empatije. Jeste, čovjek se dobrovoljno pasivizirao pod sjajem njegove nove "titule" homo konzumensa.
Kako reče Kant, "sloboda boli, u ime dužnosti", pa u tim riječima treba tražiti današnje svjesno odricanje od slobode, kao stava, kritike i otpora onome što je za otpor. Tek operacija je uspjela: čovjek je sve manje kritičko, humanističko i empatično biće, a sve više konzumerističko biće uljuljkano u spektaklu društvenih mreža, što, između ostalog, i jeste korak do njegovog samoukidanja, u čijim procesima tehne nosi ubjedljivu prevagu nad logosom.
Kao što se sve više govori o postistini, na isti način se govori i o postdemokratiji, što će reći da je danas stvarne demokratije sve manje. Otuda i pitanje, koje ste i sami na jednom mjestu postavili: da li demokratski mandat podrazumijeva i neetičnost politike?
– Globalni procesi relativizacije i dekonstrukcije temeljnih pojmova slobode, istine, etike, čovjeka, radikalno, pod uticajem raznih oblika moći, transformišu tradicionalne koncepte, ideje i prakse politike i demokratije. Doživljena sve više kao borba za nekontrolisanu moć, današnja politika ubrzano gubi načela javnog interesa, te kao takva postaje izraz partikularnih interesa u čijoj biti više nijesu važni ideološko-programski koncepti. Oni postaju fluidni, promjenjivi i nebitni za današnje dominantne postpolitičke prakse, u čijoj je osnovi medijska spin propaganda, manipulativni informaciono-korporativni inženjering i mitološko-populističke mantre.
Izraz takve stvarnosti u kojoj prevagu nosi politička tehnologija, a ne ideologija, zakonito rezultira snažnom krizom osnovnih demokratskih principa, na čijoj tradiciji i temeljima je izrasla civilizacija ljudskih prava, sloboda i progresa čovječanstva. Konačno, danas na širim prostorima svjedočimo krizi kako osnovnih etičkih političkih postulata, tako i krizi osnovnih demokratskih instituta, odnosno same demokratije kao razborito racionalnog oblika političke vladavine. Očito je da elite društva – političke, akademske, naučne, medijske – ne uspijevaju pronaći adekvatan odgovor na izazove, probleme i prakse koje se umnožavaju u postdemokratiji u okviru koje se "rastapa" kako suština izvornog demokratskog, tako i samih osnova stabilnosti i nužne društvene kohezije, u odnosu na brojne izazove ovog vijeka koji traže kako elementarni konsenzus svih subjekata društva, tako i etičke osnove i principe odgovorne demokratske vlasti.

Rutović: Čovjek je postao rob tehnologije

U godini kada treba da zatvorimo sva pregovaračka poglavlja i sprovedemo istinske reforme, političke partije još jednom pokazuju da im promjena izbornih zakona nije prioritet, kazala je savjetnica Predsjednika Crne Gore za javne politike Marija Vesković.
- Zastoj u radu Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, kao i činjenica da produženje njegovog mandata nije obezbijeđeno na vrijeme, nije proceduralna greška- istakla je Vesković.
Kako smatra, to je poruka koja kaže da ne postoji stvarna politička volja da se sprovedu korjenite izborne reforme.
- Kao članica radne grupe koja je formirana sa ciljem izmjene zakona o izboru odbornika i poslanika, u tzv. „drugom krugu“ izmjena, mogu da potvrdim da je u poslednjih šest mjeseci održana samo jedna sjednica, i to konstitutivna. To pokazuje da poslanici nijesu suštinski zainteresovani za izbornu reformu, a posebno za otvorene izborne liste. Osim deklarativne podrške, nema niti jednog konkretnog koraka koji bi pokazao da će se takvo rješenje zaista naći u zakonu. Umjesto rada, imamo zastoje i odlaganja- podsjetila je Vesković.
To što predlog Predsjednika za raspisivanje referenduma za uvođenje otvorenih izbornih lista stoji više od dva mjeseca u proceduri, bez izjašnjavanja, dodaje Vesković, takođe je poruka građanima da će se ono što jača njihov glas uvijek držati po strani.
- Ako se ključne reforme stalno pomjeraju, a jedino oko čega nema čekanja ni pregovora bude povećanje izdvajanja novca za političke partije, onda je razumljivo što građani sumnjaju u iskrenost obećanja o „otvaranju“ izbornog sistema- naglašava.
Vesković upozorava da, ako je moguće usvojiti desetine zakona za manje od dva sata, onda je moguće i donijeti odluku o produženju rada Odbora i nastaviti reformu bez odlaganja. Kada se nešto hoće, nađe se i vrijeme i većina. Kada se nešto ne želi – uvijek se nađe izgovor.
Ovo je trenutak, kako ističe, u kojem se mora pokazati politička zrelost i dosljednost obećanim reformama.
- Zato pozivam poslanike da u što kraćem roku nastave sa radom na izbornoj reformi i iskoriste preostalo vrijeme koje imamo na raspolaganju kako bi građani mogli da već na sledećim izborima 2027. godine glasaju za ljude imenom i prezimenom- poručila je savjetnica Predsjednika.

Vesković: Vrijeme ističe, izborna reforma čeka

Državna sekretarka u Ministarstvu odbrane, Sandra Radević, reagovala je na gostovanje Savjetnika predsjednika Crne Gore, u emisiji "Link" na Javnom servisu, Nebojše Vuksanovića, koji je kazao da se sjednice Savjeta za nacionalnu bezbjednost ne održavaju jer se premijer Milojko Spajić ne odaziva na poziv predsjednika države, Jakova Milatovića.
- Gospodin Vuksanović pokušava da sakrije odgovornost predsjednika Milatovića za neodržavanje sjednica Savjeta za odbranu i bezbijednost i adresira je na dva preostala člana. Krajnje nekorektno i neistinito, jer je sjednicu Savjeta od 24. decembra 2025. godine prekinuo i odgodio upravo gospodin Milatović. Gospodin Mandić i gospodin Spajić bili su za stolom i jasno iskomunicirali da su spremni da izglasaju sve odluke iz dnevnog reda, uključujući i učešće jedinica vojske u međunarodnim vježbama i obukama za 2026. godinu- kazala je Radević.
Ističe da zbog, kako je navela, "krajnje neprimjerenog postupanja" predsjednika Milatovića, na današnji dan Vojska Crne Gore, Ministarstvo odbrane, cijeli sistem odbrane, pa i država Crna Gora, trpe ogromnu reputacionu, političku i svaku drugu štetu.
- Više puta smo iskomunicirali prema javnosti kakva i kolika šteta će nastupiti upravo zbog odluke predsjednika Milatovića da se sjednica Savjeta prekine i odgodi. Danas njegov savjetnik gospodin Vuksanović lamentira nad činjenicom da se pojedini oficiri određuju za vršioce dužnosti na upražnjenim formacijskim mjestima. Pominje neke anomalije, preklapanja ingerencija 'Savjeta za nacionalnu bezbijednost!?' (vjerovatno misli na Savjet za odbranu i bezbijednost) i Ministarstva odbrane i posebno pominje 'neadekvatnu upotrebu instituta vršioca dužnosti'- navodi Radević.
Radević podsjeća Vuksanovića i Milatovića da trenutno u formaciji Vojske Crne Gore ima oko 20 odsto upražnjenih mjesta.
- Na dvije hiljade popunjenih mjesta trenutno je 60 oficira određeno za VD na upražnjenim formacijskim mjestima. Od tih 60 oficira, postupak pred Savjetom za odbranu i bezbijednost za njihovo postavljenje pokrenut je za 58 oficira i to: za 3 oficira u 2023. godini, za 9 u 2024. godini, a za 46 oficira u 2025. godini- kazala je Radević.
Da su ove odluke usvojene na sjednici Savjeta koju je, kako navodi, predsjednik Milatović prekinuo, "danas bismo imali samo 2 oficira u statusu vršioca dužnosti u cijelom sastavu Vojske Crne Gore, čije se brojno stanje mjeri u hiljadama".
Radević dodaje da u sistemu ima još 16 oficira koji pored svoje obavljaju i dodatnu dužnost u statusu VD-a.
- Osim toga, vazduhoplovci Vojske Crne Gore bi učestvovali na planiranoj međunarodnoj vazduhoplovnoj vježbi u Grčkoj i ne bi njegovom krivicom propustili priliku za unapređenje interoperabilnosti sa saveznicima i dodatnu obuku posada za složene zadatke- ističe državna sekretarka u MO.
Poručuje da je jasno da je za, kako je Vuksanović kazao, "neadekvatnu upotrebu instituta VD“, odgovoran isključivo predsjednik Milatović.
- Sve u svemu, savjetniku Vuksanoviću bi bilo bolje da posavjetuje svog šefa da nađe način i omogući učešće jedinicama Vojske Crne Gore u planiranim međunarodnim aktivnostima u 2026. godini, kao i da pokaže odgovornost kada je u pitanju ogroman broj postavljenja, unapređenja i razrješenja oko 150 pripadnika Vojske Crne Gore, čija sudbina je trenutno u fioci njegovog stola. To može da uradi potezom pera i potpisom na predmetne odluke kada god zaželi, a što je bila praksa oduvijek.
P.S. Javnost i dalje čeka odgovore na pitanja u vezi afere koja se desila u kabinetu predsjednika, a koja u ozbiljno pitanje dovodi kako integritet kabineta, tako i integritet samog predsjednika Milatovića- zaključila je Radević.

Tag: mjesec