Vlada Crne Gore usvojila je Izvještaj o radu Komisije za praćenje postupanja nadležnih organa u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu medija za period od 10. aprila do 1. decembra 2024. godine.
Tim povodom, zaduženo je Ministarstvo unutrašnjih poslova da Izvještaj o radu Komisije dostavi Vrhovnom državnom tužilaštvu i Upravi policije na upoznavanje.
- Ovim Izvještajem obuhvaćeni su sljedeći izvještaji i dopune izvještaja: izvještaj o napadu na novinarku Oliveru Lakić 7. marta 2012. godine, izvještaj o napadu na novinare Danicu Janković i Slobodana Čukića 7. 8. 2022. godine, izvještaj o napadu na glavnu i odgovornu urednicu M Portala 10. 9. 2022. godine, izvještaj o napadu na novinara dnevnog lista Pobjeda Duška Mihailovića 16. 07. 2024. godine (dopuna), izvještaj o napadu na novinara dnevnog lista Pobjeda Duška Mihailovića 13. 7. 2022. godine i izvještaj o napadu na Milicu Minić, novinarku portala “Standard” i televizije “A1 TV “, uz zaključke - piše u saopštenju Vlade.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

MUP da dostavi VDT i UP izvještaj Komisije za postupanje u istragama slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarima

Britanija je saopštila da ozbiljno ograničava svoje kontakte s vladom Gruzije i osudila je njen "šokantan" napad na novinare i prozapadne demonstrante, nakon ranijih poteza Sjedinjenih Država i Evropske unije (EU).
Ministar vanjskih poslova Dejvid Lami je 9. decembra rekao da su "šokantne scene nasilja gruzijskih vlasti prema demonstrantima i novinarima neprihvatljive i da moraju prestati".
- U svjetlu tekućih događaja, Ujedinjeno Kraljevstvo će odmah obustaviti svu programsku podršku gruzijskoj vladi, ograničiti saradnju u sektoru odbrane i ograničiti angažman s predstavnicima vlade Gruzijskog sna dok se ne zaustavi ovo odmicanje od evropskih demokratskih normi i sloboda - naveo je on.
Tenzije su visoke u Gruziji otkako je vladajuća partija Gruzijski san pobijedila na izborima 26. oktobra za koje prozapadna opozicija i gruzijski predsjednica Salome Zurabišvili kažu da su namješteni uz pomoć Moskve.
Protesti su se intenzivirali nakon što je vlada u Tbilisiju saopštila da obustavlja do 2028. pregovore s Briselom o nastojanju Gruzije za pridruživanje Evropskoj uniji.
Sjedinjene Države su 4. decembra pozvale vladu da se dostojanstveno ponaša prema demonstrantima nakon nekoliko dana brutalnog gušenja u Tbilisiju i optužbi za pretjeranu upotrebu sile, pa čak i da ih je policija za nerede mučila.
- Pored nastavka našeg prethodno najavljenog sveobuhvatnog pregleda bilateralne saradnje, Sjedinjene Države se sada spremaju koristiti alate koji su nam na raspolaganju, uključujući dodatne sankcije - saopštio je američki Stejt Department.
U ljeto je državni sekretar Entoni Blinken rekao da Vašington zaustavlja više od 95 miliona dolara pomoći gruzijskoj vladi, zbog njenih "antidemokratskih akcija i lažnih izjava" koje su "nespojive s normama članstva u EU i NATO-u".
U oktobru je EU ponovila "svoju ozbiljnu zabrinutost u vezi sa tokom akcije u Gruziji koji je u suprotnosti sa vrijednostima i principima na kojima se zasniva Evropska unija".
Zurabišvili, vatreni kritičar vladajuće partije Gruzijski san, osudila je "brutalne i nesrazmjerne napade na gruzijski narod i medije", upoređujući obračun sa "represijom u ruskom stilu".
Uprkos rastućim protestima, premijer Irakli Kobakhidze je odbio da odstupi i zaprijetio je da će kazniti političke protivnike, koje optužuje da stoje iza nasilja koje se dogodilo na protestima.
Prema istraživanjima, većina Gruzijaca podržava članstvo u EU, a nastojanja da se pridruže bloku propisana su gruzijskim Ustavom.
Gruzija je dobila status kandidata za EU u decembru 2023. godine, ali odnosi s Briselom su se pogoršali posljednjih mjeseci, počevši od usvajanja zakona o "stranom agentu" u ruskom stilu, za koji kritičari kažu da prijeti medijima i grupama civilnog društva optužujući ih da "služe" izvan ovlašćenja.

Britanija ograničava kontakt sa Gruzijom zbog napada na novinare i demonstrante

Pomjene vlada u posljednje četiri godine nijesu donijele promjene u načinu na koji se predstavnici vlasti odnose prema novinarima koji ih kritikuju. 
To je generalni zaključak istraživanja „<a href="https://www.cdtmn.org/analize/targetiranje-prijetnje-i-napadi-kako-mocnici-guse-slobodu-medija-i-aktivizam/?preview_id=12685&amp;preview_nonce=95c878363e&amp;_thumbnail_id=12687&amp;preview=true">Targetiranje, prijetnje i napadi: Kako moćnici guše slobodu medija i aktivizam</a>“, čiji su autori redakcije <a href="https://www.raskrinkavanje.me/">Raskrinkavanja</a> i hrvatskog <a href="https://faktograf.hr/">Faktografa,</a> a u kojem se analiziraju verbalni napadi i kampanje koje protiv medija i novinara vode predstavnici vlasti. 
Glavni i odgovorni urednik portala Raskrinkavanje.me Darvin Murić istakao je da su se u prošlosti novinari u Crnoj Gori ubijali, tukli, ranjavali i hapsili, te da ovo istraživanje ne tretira te, najteže slučajeve, već samo način na koji se nosioci javnih funkcija odnose prema medijima koji ih kritikuju. 
- Model za napade na kritički nastrojene medije, ako i nije uspostavljen, onda jeste učvršćen i nadograđen za vrijeme vladavine DPS-a. Tadašnji premijer/predsjednik Milo Đukanović medije koji su bili kritički nastrojeni prema njegovom režimu nazivao „medijskom mafijom“, „monstrumom“, njihove osnivače „galopirajućom upalom mozga“, a novinare „pacovima“. Njegovi najbliži savjetnici za novinare su govorili da su „bolesna bagra“ i da su „gluplji od goveda“, a iz DPS-a su novinarku „Vijesti“ nazivali i „glavnim perom Škaljarskog klana“. Da promjena vlasti ne znači i promjenu odnosa prema kritički nastrojenim novinarima uvjerili smo se nakon smjene DPS-a kada je tadašnji premijer Dritan Abazović samo nastavio da po istom napada novinare tvrdeći „da nanose štetu Crnoj Gori“, da „šire govor mržnje“, a čak je i prijetio gašenjem pojedinih medija, a nijesu mu bili strani ni napadi na nevladine organizacije - naveo je Murić.
Ni naredna Vlada, ističe on, nije se proslavila u odnosu prema medijima, novinarima i aktivistima. 
- Tako je potpredsjednik Vlade Dragoslav Šćekić govorio da veliki pritisak na zdravstveni sistem prave „taster i džepni novinari“, da mediji „spinuju javnost i zlonamjerno iznose neistinite informacije zarad neke svoje lične, male, jadne koristi“. Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović povezao je „Pobjedu“ sa kriminalnim ili obavještajnim strukturama nakon što su objavili da je u njegovom obezbjeđenju policajac osuđen za brutalno zlostavljanje. Još jedan potpredsjednik Vlade, , direktno je napadao novinare nazivajući novinara TV Vijesti “novinarom u pokušaju” i korumpiranim nakon priloga o odluci poslanika vladajuNik Đeljošajće većine da Skupština Đeljošaju ne skine poslanički imunitet - istakao je Murić.
On podsjeća da je i predsjednik Jakov Milatović pokazao nepoštovanje prema medijima omalovažavajući novinarku Javnog servisa tvrdeći da joj je pitanja pisao neko drugi. 
Kako kaže, posljedice ovakvog odnosa prema medijima i novinarima su očigledni. 
- Slučajevi, u kojima oni koji treba da budu primjer poštovanja medija, novinara i aktivista crtaju mete kritičarima, direktno su doveli do toga da i drugi targetiraju predstavnike medija o čemu nam govore slučajevi kampanje portala Aktuelno protiv dopisnice Vijesti iz Kolašina i fizički napad suvlasnika tog medija, Zorana Bećirovića, na novinarku Pobjede - dodaje Murić.
On je napomenuo da na sličan način nosioci funkcija tretiraju i civilne aktiviste. 
- Najave Zakona o agentima stranog uticaja novi su nivo pritiska na civilni sektor u Crnoj Gori, ali svakako da taj pritisak na NVO nije nova pojava u Crnoj Gori. Od poziva na “deratizaciju” u doba vlasti DPS-a do post-DPS vlada čiji su članovi za su civilne aktiviste govorili su “prepreka na evropskom putu Crne Gore”, “kočničari razvoja”, “da rade za tuđe interese”... - kazao je Murić.
Prema njegovim riječima, situacija nije puno bolja ni u Hrvatskoj u kojem političari redovno verbalno ponižavaju novinare i novinarsku profesiju, a određene društvene grupe novinare nazivaju “stranim agentima”, “plaćenicima”, “dnovinarima” ili “crvima”, a neki pozivaju na ukidanje javnog finansiranja medija koji su kritički nastrojeni prema vlasti i desničarima. 
- Kada je u pitanju civilni sektor, hrvatske vlasti od ulaska Hrvatske u Evropsku uniju primarno provode strategiju administrativnog iscrpljivanja organizacija civilnog društva, odnosno mrtljavanja tijela kao što je Savjet za razvoj civilnog društva te administrativnog opterećivanja u sprovođenju projekata finansiranih iz Europskih fondova - rekao je Murić-
O drugim slučajevima zabilježenim u Crnoj Gori, ali onima u Hrvatskoj, može se pročitati u zajedničkom istraživanju Raskrinkavanja i Faktografa koje je dostupno <a href="https://www.cdtmn.org/analize/targetiranje-prijetnje-i-napadi-kako-mocnici-guse-slobodu-medija-i-aktivizam/?preview_id=12685&amp;preview_nonce=95c878363e&amp;_thumbnail_id=12687&amp;preview=true">ovdje.</a>

Murić: Vlade se mijenjaju, ali targetiranje novinara opstaje

Branilac biznismena Zorana Bećirovića i njegovog tjelohranitelja Mladena Mijatovića, osumnjičenih za napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, advokat Danilo Mićović, još nije dobio odluku o izuzeću tužiteljke Romine Vlahović, pa je, na njegovo insistiranje, odloženo saslušanje dvojice svjedoka, od kojih je jedan policijski službenik S.K.
Njihovo saslušanje bilo je zakazano za prethodnu sedmicu, ali je na zahtjev Mićovića odloženo, jer je tražio da se tužiteljka izuzme.
Kako je Pobjedi nezvanično saopšteno, Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbilo je zahtjev o izuzeću postupajuće tužiteljke Romine Vlahović, ali rješenje Mićović nije dobio.
Pobjeda je 15. novembra tražila odgovor od Uprave policije da li je policijski službenik S.K. kobne večeri bio u restoranu i što je preduzeo kada je došlo do incidenta.
Međutim, iz policije je stigao nemušti odgovor, odnosno da su provjere u vezi sa ovim navodima i dalje u toku.
Urednica crne hronike Ana Raičković brutalno je napadnuta 10. novembra ispred restorana brze hrane „Gurman“ u podgoričkom naselju Blok V.
Zbog ovog incidenta, određen je pritvor do 30 dana Bećiroviću i Mijatoviću zbog osnovane sumnje da su počinili krivično djelo nasilničko ponašanje.
Iz Osnovnog suda je saopšteno da je pritvor određen u odnosu na Bećirovića zbog opasnosti da će izvršiti krivično djelo kojim prijeti ukoliko se nađe na slobodi, u odnosu na Mijatovića zbog opasnosti da će ponoviti krivično djelo ukoliko se nađe na slobodi, a svim osumnjičenim određen je pritvor i zbog opasnosti da će ometati postupak uticanjem na svjedoke.
Prvobitno je pritvor bio određen i drugom članu obezbjeđenja kontroverznog biznismena Ljubiši Dukiću, ali je krivično vijeće Osnovnog suda djelimično uvažilo žalbu branioca osumnjičenih za napad na Raičković i preinačilo rješenje sudije za istragu, pa je on pušten da se brani sa slobode.
Vijeće ovog suda je ocijenilo da je sudija za istragu pravilno donio odluku u odnosu na Bećirovića i Mijatovića, cijeneći da su obojica osnovano sumnjiva da su izvršili krivično djelo nasilničko ponašanje, kao i da bi u slučaju puštanja na slobodu Bećirović mogao izvršiti krivično djelo kojim prijeti, dok bi Mijatović mogao ponoviti krivično djelo. Pored toga, postoji bojazan uticaja na svjedoke.
Sa druge strane, rješenjem Vijeća ovog suda ukazano je da se nakon izvršene pojedinačne analize svih dokaza prikupljenih u dosadašnjoj fazi postupka, pa i onih koji su prikupljeni nakon odluke sudije za istragu, s obzirom na to da je saslušan još jedan svjedok, „ne može utvrditi da je Dukić zaista osnovano sumnjiv da je izvršio krivično djelo nasilničko ponašanje“.
Posebno, kako ističu, imajući u vidu ponašanje Dukića tokom cijelog događaja, te analizu video-materijala iz kojeg se jasno vidi da je upravo Dukić osoba koja je sve vrijeme pokušavala da smiri situaciju i da razdvoji zavađene strane.
Sin Zorana Bećirovića, Luka takođe je nakon tog napada bio priveden, ali njemu nije određeno dalje zadržavanje.
Prema saznanjima Pobjede, tužiteljka Romina Vlahović nije tražila pritvor za Luku Bećirovića, jer ga Raičković, njen sin i vjerenik nijesu označili kao napadača.

Braniocu Bećirovića i Mijatovića još nije dostavljena odluka o izuzeću tužiteljke Vlahović

Sve srećne sluge liče jedni na druge, svaki nesrećni sluga, nesrećan je na svoj način. Baš tako bi Tolstoj mogao uvesti čitaoca u tragičnu i tugaljivu priču o Dritanu Abazoviću. Danas duboko nesrećnom i potrošenom slugi, a nekad silnom i važnom premijeru, koji se donkihotovski borio protiv imaginarnih protivnika, a sve za ljubav svoje Dulsineje, koja je u ovoj alternativnoj verziji Servantesove pripovijesti tvorena po liku Vučićevom, baš kako je Jehova stvorio ljude po slici svojoj.
Dok nam Abazović ovih dana propovijeda o Demokratskom frontu, neodoljivo liči na ozlojeđenu i očajnu mladu ostavljenu pred oltarom. Jeste, čudnovati su udesi naši, pa čak iako Crnu Goru svome gospodaru prinesete na oltar, kad to učinite, bićete ostavljeni baš pred oltarom. Bićete napušteni, bez značaja i svrhe, jer vaš rok upotrebe je istekao, i trajao je kraće od konzerve mesnog nareska, koju su nekadašnji vojnici JNA dobijali kao redovno sljedovanje. Prosto, bićete Dritan Abazović. No, tako biva s onima koji svoju zemlju za račun tuđe, pretvore u prah i pepeo.
Tako uvijek biva s njima, pa se danas posipaju pepelom? A pepela u izobilju. Dok i dalje jezikom pravednika izriče kritike na račun DF-a, zaboravlja isluženi Abazović da je upravo on DF-u otvorio vrata vlasti, i da nije bilo njega i njegove partije, DF bi se i danas karnevalski maškarao u martire i četovao bi ulicama i trgovima Crne Gore. I ti igrokazi bili bi zabava za puk, no, zahvaljujući Dritanu Abazoviću, DF danas svoju svetu misiju posvećeno izvršava kao vlast. Kao režim. Više nijesu nužni šatori i kampovanja ispred Skupštine, jer Skupština 2024. pripada DF-u.
Zato, nije li nesrećni sluga Dritan malo odocnio? Uostalom, kao i njegovi politički očevi, Šerbo Rastoder i Žarko Rakčević. I oni su se posipali pepelom. Onda, kad je šteta već učinjena. Onda, kad je duh iz boce oslobođen. Ili možda Abazović računa na tradicionalnu glupost i kratko pamćenje Crnogoraca? Jer, i nakon svog zla koje je nanio Crnoj Gori, mnogi će zapljeskati njegovim lažnim i prijetvornim javnim nastupima. A između svih ostalih nedjela, Abazović je svakog novinara učinio legitimnom metom. Svakog pisca i intelektualca koji se drznuo da kritikuje rad njegove vlade.
Jesmo li zaboravili skaredni nastup u Skupštini, kad je za govornicom histerično mahao fotografijom pisca Milorada Popovića? Kad je za istom govornicom sricao imena Darka Šukovića, Draška Đuranovića i drugih novinara koji nijesu pisali hvalospjeve o Abazovićevoj vladi? Ili, kad je u kameru počivše Gradske televizije kazao da će blokirati i ugasiti Gradsku televiziju? Što se, na koncu, i dogodilo. Ukidanjem „Aritmije“ i „Knjiških ljudi“. Ostalo, kako se ispostavilo, nije narušilo koncept nove i slobodne televizije. Elem, Dritan Abazović je uzrok, sve što danas živimo je posljedica. 2020. je Ura povela kolo s onima kojih se sada odriču. Ili, što bi se reklo: „Dala baba dinar da uđe u kolo, a dala bi dva da izađe“.
Ali ne može. Nijesu biografije školska tabla, pa da ih mokar sunđer može obrisati. Kad jedan premijer javno targetira novinare, što očekivati od drugih? Takav obrazac ponašanja postaje društveno prihvatljiv. Jer, ko je kaznio Dritana Abazovića zbog poziva na linč onih koji su pisali i govorili istinu o izdaji Crne Gore, o nepočinstvima režimskih tužilaca i ostalih državnih namještenika? Zato i ne čudi varvarski napad na novinarku Anu Raičković.
Nažalost, ne čudi. Jer u zemlji bezakonja, sve je dozvoljeno. Pa i prebijanje novinarke koja nije po volji Zoranu Bećiroviću. Sloboda govora morala bi biti sveta. Čak i onda kad našim ušima ne godi ono što čujemo. I koji je to grijeh novinarke Raičković izazvao toliki gnjev i bijes Zorana Bećirovića? Njeno učešće u emisiji koja se emituje na E televiziji? Sramno je napasti novinarku. I za takav čin nema opravdanja, ma koliko se portal gospodina Bećirovića trudio da ga nađe. Isti portal koji je bio meta aktuelne vlasti, i isti novinari koji su bili meta aktuelne vlasti. I čiju smo slobodu govora branili. I opet bismo to činili, bez obzira na to što portal „Aktuelno“ svakog ko nije bacio kamen na Milivoja Katnića proglašava plaćenikom. Ali čijim? Onih koji su opsesija ovog portala, a koje mnogi od nas nikad ni u mimohodu nijesu sreli?
Sloboda govora morala bi biti ono što se podrazumijeva. Manir medijskog žigosanja i linča imanentan je beogradskim tabloidima, na koje pomenuti portal, nažalost, iz dana u dan sve više liči. I što reći na brutalno prebijanje Ane Raičković i njenog sina? Na taze polomljenu šoferšajbnu njenog brata? Hoće li i ovo završiti u nekoj od fioka Tužilaštva? Je li tužilac Šoškić odveć zauzet iščitavanjem Đuranovićevih istraživačkih tekstova koje je iskao od „Pobjede“? I jesu li oni koji su se drznuli da o ovom sramnom činu govore sljedeće legitimne mete?
Ili možda nova lica s naslovnice Bećirovićevog portala?

Je li sluga Dritan pretvorio novinare u legitimne mete?

Novinarima moraju obezbijediti uslovi za slobodan rad jer su oni posrednici između građana i onih koji donose odluke - poručio je predsjednik Sindikata medija Crne Gore Radomir Kračković.
On je, gostujući na RTNK poručio da je stvar ličnih afiniteta sviđa li se nekome način izvještavanja nekog medija ili ne.
- Ali se novinari moraju poštovati - kaže Kračković ističući da oni od 2016. imaju bazu napada na novinare u Crnoj Gori i prate preko 250 slučajeva.
Ove godine bilježi se, kako je rekao, 18 slučajeva napada na novinare.
- Ali je napad na novinarku Pobjede Anu Raičković po brutalnosti najteži u posljednjih šest godina - naglasio je Kračković.
Posljednjih godina povećan je broj napada na novinare, česte su i onlan prijetnje, a tokom 2024. Sindikat medija je, kaže Kračković, registovao novi trend da i političari često nastoje da diskredituju novinare.
On podsjeća da je prije tri godine promijenjen krivični zakon i da su povećane kazne za napad na novinare u slučaju četiri krivična djela ali u Sindikatu očekuju da se po tom zakonu kazne i primijene kada dođe do napada na novinare.

Kračković: Napad na Anu Raičković po brutalnosti najteži u posljednjih šest godina

Da li se neko pita koliko je samo novinara koji nijesu prijavili, koji nijesu objelodanili prijetnje koje su doživljavali i zbog kojih su izvještavali na onaj način na koji ne bi željeli. Bojim se da crnogorska javnost ne razumije da napad na novinara ili novinarku, nije individualni napad, to je napad na cjelokupnu crnogorsku, ili bilo koju drugu javnost - kazala je u emisiji Na kraju dana, direktorica SOS telefona Biljana Zeković.
Svi vinovnici i počinioci nasilja uvijek nađu opravdanje, podsjeća Zeković i prisjeća se da u svojoj tridesetogodišnjoj karijeri još nije srela počinioca nasilja koji je priznao nasilje, već, dodaje ona, su uglavnom tvrdili da su bili izazvani, isprovocirani i da je uvijek, kako kaže, problem u žrtvi.
- Mislim da se olako prelazi, neću reći ovakvih incidenata kakav je ovaj (napad na novinarku Anu Raičković), jer je to jedan ozbiljniji nivo, i ja ne želim i neću da vjerujem da se ovo neće okončati na pravi način kroz sudski postupak. Međutim, vi odlično znate koliko je do sada bilo napada na novinare, koliko je bilo zastrašivanja. Da li se neko pita koliko je samo novinara koji nijesu prijavili, koji nijesu objelodanili prijetnje koje su doživljavali i zbog kojih su izvještavali na onaj način na koji ne bi željeli. Bojim se da crnogorska javnost ne razumije da napad na novinara ili novinarku, nije individualni napad, to je napad na cjelokupnu crnogorsku, ili bilo koju drugu javnost. Zato što ako vi koristite tehnike zastrašivanja, onda jednostavno javnost crnogorska ne može da zna istinu, jer je novinar neće pisati, bojaće se za svoj život i za život svoje porodice. Ma koliko mi bili hrabri i vodili se nekim svojim misijama, ciljevima, idejama, budemo u situaciji kada razmišljamo da nije bitan moj život, ali ugroziću svoju porodicu, oni nijesu dužni - rekla je Zeković.
Neshvatljivo je da u Crnoj Gori, ističe Zeković, ne postoje nikakvi mehanizmi zaštite novinara, niti drugih medijskih aktera, jer se prijetnje, dodaje ona, shvataju neozbiljno.
Institucije se probude, cijeni ona, jedino kada dođe do nekog tragičnog događaja. I to, kaže, traje manje od tri mjeseca - sve dok traje interesovanje medija za taj slučaj.
- Jedini način da se političari zaustave jeste da se targetiraju kao i svaki drugi građanin, a to je da moraju da snose odgovornost za izgovorenu riječ, što je, naravno, u Crnoj Gori vrlo bolna tačka. Ono čega smo svi mi siti je da u bilo kojoj situaciji i na bilo koji način prozovete nekog političara za nešto što je rekao ili uradio, svi do jednoga će na isti način da reaguju, vi ste protivnici njegovih stavova, njegove patrije, vi mrzite Crnu Goru, vi mrzite crnogorski narod, i zbog toga vi to pricate, a ne zato što je to istina. To je manipulacija koja je svakodnevna i koja trajati dosta dugo. Najbolnija tačka, to ćete pročitati u svakom izvještaju Evropske komisije jeste zaštita slobode govora, i to slobode govora koja je ugrožena moćnicima i političarima. Nije sloboda govora ugrožena običnim građanima, vjerujte, i ako dođe do takvih predmeta, to se rješava vrlo brzo. Uvijek kada su oni koji ugrožavaju nečije drugo pravo, pravo na govor, pravo na život,kako će institucije sistema reagovati zavisi od njihove pozicije u društvu - zaključila je Zeković.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Youtube kanalu TV E.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DHlkd0mn6APQ&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Zeković: Napad na novinarku je napad na cjelokupnu crnogorsku javnost

Svaki naš izlazak iz kuće nas dovodi u neku vrstu opasnosti i institucije će morati mnogo da se potrude da bi nam pomogle da se osjećamo bezbjedno i da radimo svoj posao onako kako treba da ga radimo, kazala je u emisiji "Na kraju dana", na Televiziji E, glavna i odgovorna urednica M portala Danica Nikolić.
Vrlo je malo ljudi u Crnoj Gori koji shvataju ulogu novinara, kaže Nikolić, i šta znači imati sigurne novinare koji su dobro plaćeni, a to je, dodaje ona, jedna od najvećih problema u zemljama koje su nekog srednjeg razvoja.&nbsp;
- Crna Gora ima dugu tradiciju napada na novinare, te i ubistvo urednika i vlasnika Dana, Duška Jovanovića, ranjavanje novinarke Olivere Lakić, kao i prebijanja drugih novinara eksplozivne naprave ispod automobila. Svaki napad na novinara nas vraća nekoliko koraka unazad, koliko god se mi, možda, u nekim situacijama izborili za poboljšanje statusa, ovakvi napadi nas vrate ne nekoliko, nego desetak koraka unazad i mi smo sada opet, čini mi se, na prekretnici gdje će institucije debelo morati da pomognu novinarima da rade u bezbjednom okruženju i da ne razmišljaju svaki put kad izađu na ulicu i izađu po hamburger, kao što je to Ana Raičković učinila, vjerovatno ni ne pomišljajući da nešto tako može da se dogodi. Svaki naš izlazak iz kuće nas dovodi u neku vrstu opasnosti i institucije će tu morati mnogo da se potrude da bi nam pomogle da se osjećamo bezbjedno i da radimo svoj posao onako kako treba da ga radimo - rekla je Nikolić.
Iz večerašnjeg zahtjeva Osnovnog državnog tužilaštva, dodaje Nikolić, shvata se da se tridesetodnevni pritvor za napadače na novinarku Anu Raičković traži zbog mogućeg uticaja na svjedoke. S obzirom na prijateljstvo napadača Zorana Ćoća Bećirovića i specijalnog tužioca Miloša Šoškića, ističe ona, postoji takva mogućnost.
Nekadašnji premijer Dritan Abazović, prisjeća se Nikolić, nije samo vrijeđao medije i novinare kao ljude u tim medijima, već ih je, navodi ona, targetirao kao produženu ruku jednog kriminalnog klana, te napravio od novinara klasične mete za neki drugi klan.&nbsp;
- Političari nikad nijesu zadovoljni radom novinara iz onih medija koji im nijesu bliski. A sami političari u svojim nastupima, odnosno javni funkcioneri, u ovom slučaju mislim, recimo, i na Specijalno državno tužilaštvo koje ima odabrane medije preko kojih se obraća javnosti, svi ostali mediji su isključeni, zato što njima odgovara, ili imaju neke dilove, ili jednostavno im odgovara kako ti mediji izvještavaju o njihovom radu, to je obično, naravno, pohvalno - zaključila je Nikolić.

Nikolić: Institucije će morati snažno da pomognu novinarima

Slučajevi nasilja nad novinarima, ali i među djecom, i femicidi u našoj zemlji zabrinjavaju i za te probleme država mora još jače i odlučnije da krene u borbu, ali tu borbu ne mogu da iznesu samo institucije već je neophodna jaka saradnja sa nevladinim sektorom. To je poruka ministra ljudskih i manjinskih prava Fatmira Đeke u emisiji "Budimo budni, pitajte Vladu" na Televiziji Crne Gore.
Na pitanje da promentariše napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, te da li je država odlučnija da izađe na kraj sa učestalim napadima na ljude koji rade u medijima, Đeka je rekao da je zgoržen time što se dešava ali da ga raduje reakcija nadležnih organa u ovom slučaju, jer su se odmah oglasili i zaštitili novinarku.
Međutim, ima još mnogo prostora za rad na tom polju.
- Dali smo saopštenje u tom slučaju, moram pomenuti i novinarke Draganu Šćepanović, Jelenu Jovanović, Alisu Hajdarpašić, Aleksandru Jovančević, prijetnje Gradskoj TV... Sloboda medija je kiseonik demokratskog društva kome mi težimo i govorimo i da jesmo demokratsko društvo. Institucije sistema moraju da budu transparentne pa je i povjerenje veće i kod građana - istakao je Đeka.
Na pitanje da se osvrne na slučaj ranjavanja dječaka u Baru koji se borio za život, Đeka je kazao da je i njegov sin srednjoškolac, da je vrlo zabrinut za svoje i drugu djecu.
- Kao roditelj sam zabrinut, ali moramo da učinimo sve da ovo stane. Sve počinjen iz porodice, društvo u kome djeca rastu treba da bude zdravo. Insttiucije treba da se uključe, a škole pod hitno da imaju zaštitare, da imamo psihlošku podršku, jer vidimo da su roditelji zabrinuti, pa moramo da radimo i preventivno i edukativno da ovoga više ne bude - poručio je Đeka.
Na konstataciju voditelja da je ministar MUP-a rekao da naoružani ljudi ne bi trebalo da se nađu u školskim dvorištima, te da to prokomentariše, ministar ljudskih i manjinskih prava je kazao da škole pod hitno treba neko da štiti.
- Sve zapadne škole to imaju, a za to sam i da djeci uzmu mobilne telefone za vrijeme nastave. To će svakakoo bolje uticati na njih i puno stvari treba pokrenuti zajedno sa NVO sektorom. Bez obzira što mi kao ministri u Vladi radimo, ne možemo sve da postignemo treba ta saradnja da se ojača - ističe Đeka.
Nije želio da komentariše to što policija još nije pronašla čovjeka koji je ubio dvoje ljudi u Bijelom Polju, Aliju Baijagića, ali je rekao da je jasno da su građani zabrinuti.
- Države regione su tu uključene i treba da službe rade svoj posao dok ne dođu do počinica ubistva - rekao je Đeka.

Đeka: Napadi na novinare nedopustivi, država mora jače i odlučnije da krene u borbu

Ljubu Dukiću, još jednom tjelohranitelju Zorana Ćoća Bećirovića, koji je sa kontroverznim biznismenom, njegovim sinom i policajcem Mladenom Nikolićem brutalno napao novinarku Pobjede i saradnicu Televizije E Anu Raičković i njene članove porodice, nakon saslušanja pred tužiteljkom Rominom Vlahović, Osnovno državno tužilaštvo odredilo je zadržavanje do 72 sata.
Njega su ranije danas, policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica po nalogu postupajućeg tužioca lišili slobode i uz krivičnu prijavu priveli u ODT Podgorica.&nbsp;
ODT u Podgorici je juče, nakon saslušanja, Bećirovićima i Mijatoviću takođe odredilo zadržavanje do 72 sata, a na teret im se stavlja nasilničko ponašanje.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 69.2878%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fraickovic-becirovicevo-obezbjedenje-imalo-oruzje&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 54.6798%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fraickovic-mijatovic-me-davio-a-becirovic-me-vukao-za-kosu-da-glavom-udaram-o-vrata&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

I Ljubu Dukiću određeno zadržavanje do 72 sata zbog brutalnog napada na novinarku Anu Raičković

U okviru muzičkog programa KIC-a „Budo Tomović”, u Multimedijalnoj sali u sjutra u 19 sati, predavanje će održati ugledni poljski muzikolog iz Krakova, profesor Jerži Stankevič, a tema predavanja je „Novi aspekti nastanka Kvarteta za kraj vremena” Olivijea Mesijana - kompozicije nastale tokom njegovog zatočeništva u logoru Stalag VIII A u Gorlicu.&nbsp;
- Ovim ekskluzivnim predavanjem vraćamo se remek djelu Olivijea Mesijana, kroz istraživački rad muzikologa Jeržija Stankeviča, nakon zapaženog koncertnog izvođenja „Kvarteta za kraj vremena” održanog u KIC-u, krajem januara- kazali su iz KIC-a.
&nbsp;Nakon predavanja, poručili su iz KIC-a, biće organizovana projekcija francuskog dokumentarnog filma „Le charme des impossibilites" (Čar nemogućnosti, 2006) reditelja Nikolasa Buonaventure Vidala, u produkciji „Les Films du Rat”, „Gloria Films” i Nacionalnog audiovizuelnog instituta, Francuska, 2006. Originalna verzija je na francuskom, njemačkom i poljskom, sa titlom na engleskom jeziku.
&nbsp;Govoreći o gostu i predavaču, iz KIC-a ističu da je Jerži Stankevič muzikolog i istoričar, profesor emeritus i predsjednik Saveza kompozitora Poljske/odsjek u Krakovu.&nbsp;
- Specijalizovao je muzikologiju i analizu djela na Pariškom konzervatorijumu u klasi Olivijea Mesijana 1977. godine. Ostajući u bliskim odnosima sa slavnim mentorom, kreirao je ciklus emisija posvećen Mesijanu na Poljskom radiju i inicirao izvođenje njegovih djela u Poljskoj. Istraživao je nastanak „Kvarteta za kraj vremena” tokom kompozitorovog zarobljeniištva u Gorlicu, vezu s djelovanjem poljskih ratnih zarobljenika u ovom logoru i prijem njegove muzike u savremenom svijetu- navodi se u njegovoj biografiji.
&nbsp;Dokumentarni muzički film, koji će takođe biti prikazan sjutra, ilustruje hipoteze o nastanku „Kvarteta za kraj vremena” Olivijea Mesijana (Olivier Messiaen), krajem 1940. i početkom 1941. godine, u zarobljeničkom logoru Stalag VIII A u Gorlicu (danas u Poljskoj, u Zgoželecu u Donjoj Šleskoj), i predstavlja svjedočenja ljudi koji su učestvovali u događajima: kompozitora Olivijea Mesijana, podoficira Zdislava Nardelija (poslijeratni direktor krakovske radio stanice Poljskog radija i istaknuti tvorac poljskog radio teatra), tri muzičara-interpretatora i francuskih ratnih zarobljenika. Predstavljene su potresne činjenice i razmišljanja o zatočeništvu u logoru, događajima iz svakodnevnog života, njihovoj kulturnoj djelatnosti i pokušajima nemogućeg.&nbsp;
- Muzičari istražuju mogućnosti koje su postojale u zimskim uslovima u logoru za prvo izvođenje djela, koje je održano 15. januara 1941. godine u Gerlicu. U filmu se pojavljuju istaknuti francuski solisti tokom usklađene rekonstrukcije Mesijanovog djela u čuvenom cistercitskom manastiru Klervo u Šampanji: violinista Režis Paskije (čiji je stric bio violončelista Etjen Paskije, učesnik u događajima), klarinetista Pol Mejer, violončelista Rolan Pidu i pijanista Fransoa-Rene Dišabl- navodi se u saopštenju KIC-a.
Kompozicija Olivijea Mesijana, podsjećaju iz KIC-a, napisana u nacističkom logoru za ratne zarobljenike, danas je naširoko priznata kao remek djelo muzike 20. vijeka i izvodi se sa zapanjujućom učestalošću na pozornicama najvećih svjetskih koncertnih dvorana.&nbsp;
- Film je prikazan u Karnegi holu u Njujorku 2021. gdje je bilo napisano: “Ovo je priča o tome kako je, uprkos nezamislivim uslovima, uspio da stvori djelo neprolazne ljepote, dokazujući da se ljudski duh može uzdići iznad najsurovijih trenutaka”. Ovaj film potresa i izaziva duboka razmišljanja kod gledaoca, noseći poruku nade i vjere u održivost temeljnih humanističkih vrijednosti. Film je prikazan u Francuskoj, Poljskoj, Italiji, Njemačkoj, Republici Češkoj, kao i u Ukrajini, Litvaniji, Bjelorusiji i SAD- poručili su iz KIC-a.

Sjutra u KIC-u: Predavanje poljskog muzikologa Jeržija Stankeviča

Predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić izjavila je večeras da prijevremeni parlamentarni izbori koje studenti zahtijevaju sada nijesu potrebni, a uvjerena je da će ih biti “kad im bude vrijeme”.
- Ne vidim da su nam potrebni. Vidjela sam da jedina nadležna institucija nije previše oduševljena time da izlazi u susret njihovim (studentskim) zahtjevima, navela je ona- rekla je Brnabić u emisiji “Hit tvit” na TV Pink.
Brnabić je rekla da je predsjednik Srbije Aleksamdar Vučić „jedina nadležna institucija“ za „ultumativni zahtjev studenata blokadera”, a to su prijevremeni parlamentarni izbori.

Ana Brnabić o vanrednim izborima: Ne vidim da su nam potrebni

Bivšem američkom predsjedniku Džo Bajdenu dijagnostikovan je „agresivan oblik“ raka prostate, navodi se u saopštenju njegovog ličnog kabineta, a bolest se proširila i na kosti, piše CNN. 
 
- Prošle nedjelje, predsjednik Džo Bajden je pregledan zbog novonastalog čvora na prostati nakon što je imao pojačane urinarne simptome. U petak mu je dijagnostikovan rak prostate, sa Gleasonovim skorom 9 (Grupa 5 po stepenu), uz metastaze na kostima- navodi se u saopštenju.
Dalje se navodi: „Iako je riječ o agresivnijem obliku bolesti, rak izgleda da je osetljiv na hormone, što omogućava efikasno liječenje.“
Bajden i njegova porodica „razmatraju opcije liječenja sa njegovim ljekarima“, dodaje se u saopštenju.

Bajdenu dijagnostikovan „agresivan oblik“ raka

Potpredsjednik SAD-a Džej Di Vens izjavio je danas u Rimu da je Evropa “važan saveznik”, ali je priznao da postoje neslaganja oko trgovine, tokom sastanka sa predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen.
Taj razgovor, prvi na tako visokom nivou od povećanja carina Donalda Trampa biće početak dugoročnih trgovinskih pregovora i dugoročnih trgovinskih koristi između Evrope i SAD”, rekao je Vens na početku sastanka koji se održava usred carinskog rata između Evropske unije (EU) i SAD.
- Evropa je važan saveznik SAD, pojedinačne evropske zemlje su važni saveznici SAD, ali naravno imamo neka neslaganja, kao što ponekad imaju i prijatelji, oko pitanja poput trgovine- istakao je Vens u sjedištu italijanske vlade u prisustvu premijerke Đorđe Meloni, prenosi Beta.
Predsjednica Evropske komisije kazala je da cijeni odnos sa SAD.
- Svi znaju da je đavo u detaljima, ali ono što nas ujedinjuje jeste da na kraju zajedno želimo da postignemo dobar dogovor za obje strane- rekla je Ursula fon der Lajen.
Vens i Ursula fon der Lajen danas su prisustvovali u Rimu prvoj misi novog poglavara Rimokatoličke crkve, pape Lava XIV.

Džej Di Vens sa Fon der Lajen o carinskim mjerama

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: napadi-na-novinare