Jedan od ciljeva Nove srpske demokratije je da propagiranjem teze o tome da su djelovi današnje Crne Gore bili dio tzv. Stare Hercegovine stvori istorijsko opravdanje za saoizaciju i razbijanje Crne Gore. Za tu potrebu su tokom obilježavanja 150-godišnjice ustanka pravoslavnih Hercegovaca (Nevesinjske puške 1875.) i proslave godišnjice Berlinskog kongresa objavili da bez ovoga ustanka ne bi bilo nezavisnosti Crne Gore i Srbije na Berlinskom kongresu 1878. Uz to, tvrde da su Crna Gora i Srbija tada jednako stekle nezavisnost. Obje teze su krivotvorene.
Nezavisnost novovjekovne Crne Gore nije nastala u Nevesinju, već na Cetinju. Osnove nezavisnosti su postavljene tokom vladavine mitropolita Danila Petrovića-Njegoša. Susjedna turska provincija (sandžak i pašaluk) Hercegovina je od početka XIX vijeka bila dio interesne sfere Crne Gore i oblast prema kojoj se Crna Gora širila. Vrhunac ove višedecenijske politike bio je u vrijeme vladavine knjaza Danila i knjaza Nikole, kada je Crna Gora uspostavila dominaciju među pravoslavnim Hercegovcima i njihovim vođama. Oni su se gotovo poistovjetili sa Crnogorcima, a Crnu Goru su doživljavali kao svoju zemlju i zato su htjeli da se prisajedine Crnoj Gori. O tome najbolje svjedoči pismo pivskog vojvode Žarka Lješevića i drugih glavara koje su tokom ustanka u Hercegovini 1861. godine poslali Komisiji evropskih sila. Vojvoda Lješević je u ovome pismu saopštio: „Prisajedinjenje k crnogorskom narodu, gdje naša braća pravoslavna u miru i sreći žive, to je jedino jemstvo za našu budućnost; uživanje jednakog prava kao Crnogorci, jest naša jedina želja.“ Tada su Hercegovci sve više prihvatali i crnogorsku narodnu nošnju.
Oslobodilački i državotvorni pokret se razvijao od Crne Gore prema Hercegovini, a ne obrnuto. Uz to, početkom 1870-ih u Hercegovini je vladalo suparništvo između Crne Gore i Srbije. Knjaz Nikola je progonio srpske agente iz Hercegovine i nastojao da uništi uticaj Srbije. Kada se početkom 1871. pročula mogućnost da će Srbija dobiti Bosnu i Hercegovinu diplomatskim putem, grupa crnogorskih oficira na Cetinju je reagovala s ogorčenjem. Izjavili su da Crna Gora neće bez borbe dozvoliti da Hercegovina pripadne Srbiji, dok je knjaz Nikola izjavio da bi takav potez doveo do krajnje neprijateljskih odnosa Crne Gore i Srbije.
Ustanak u Nevesinju je izbio zbog socijalnog, a ne nacionalnog nezadovoljstva, i to bez znanja Crne Gore i Srbije. Kako ustanak ne bi pokvario planove Crne Gore, knjaz Nikola je u Hercegovinu uputio vojvodu Peka Pavlovića koji je preuzeo kontrolu nad ustankom. Potom je knjaz pozvao hercegovačke glavare na Lovćen 26. jula i saopštio im da će Crna Gora rukovoditi ustankom. Neposredna komanda je povjerena vojvodi Petru Vukotiću koji je hercegovačke ustanike organizovao po ugledu na crnogorsku vojsku, a ustanici su dobili crnogorske činove. U Hercegovinu su tada upućene i jedinice crnogorskih dobrovoljaca. Uvedena je stroga
disciplina, a bila je propisana smrtna kazna za svakog ko bi radio protiv ujedinjenja Crne Gore i Hercegovine.
Srbija je morala da prizna crnogorsku dominaciju u Hercegovini. U novembru 1875. izaslanik srpske vlade Nikola Hristić je na Cetinju priznao Crnoj Gori pravo da pripoji Hercegovački pašaluk do Neretve i Skadarski pašaluk do Drima, dok je sjeverna granica crnogorske interesne zone određena oko Lima, Ljubišnje i Foče. Ovo je potvrđeno i Vojnom konvencijom između Srbije i Crne Gore 1876. Crna Gora je objavila rat Osmanskom carstvu 15. juna 1876. i jedan od glavnih ciljeva je bio oslobođenje Hercegovine. Knjaz Nikola je s većinom vojske prešao u Hercegovinu 22. juna, a crnogorska vojska i hercegovački ustanici sastali su se na Crnom Kuku 24. juna. Od tada do kraja rata hercegovački ustanici su ratovali u sklopu crnogorske vojske. Hercegovački ustanici nijesu ratovali pod srpskom trobojkom, već pod crnogorskim alaj-barjakom i krstaš-barjacima. Crna Gora je uspješno okončala rat i oslobodila je dio Hercegovine od turske vlasti. Crna Gora je izborila slobodu Hercegovcima, a ne obrnuto. Srbija u tome nema nikakve zasluge niti je tada tražila Hercegovinu. U Memoaru koji je ministar spoljnih poslova Srbije Jovan Ristić uputio Berlinskom kongresu 12. juna 1878. navedeno je: „Ako bi se zemlja, koja danas sastavlja Kosovski Vilajet, sjednila sa Srbijom, ova [Srbija] bi imala Drinu i Lim kao svoju zapadnu granicu“. Svjesna da ne može ostvariti Garašaninovo Načertanije, srpska Vlada je tada tražila teritorije samo do Lima i Drine, tako da je Hercegovina u potpunosti bila u crnogorskoj interesnoj zoni.
Ni Crna Gora ni Srbija na Berlinskom kongresu nijesu tražile ujedinjenje, već priznanje nezavisnosti. Polazne osnove su im bile bitno različite. Srbija je pred Berlinski kongres bila vazalna kneževina u Turskoj. Taj status je regulisan sultanovim hatišerifima iz 1829., 1830., 1833. i 1839. (Turski ustav za Srbiju), a potom je potvrđen članovima 28 i 29 Pariskog mirovnog ugovora 1856. Na osnovu toga je Srbija bila u vazalnom (tributarnom) odnosu prema Turskoj, pod garancijom Velikih sila. Kao simbol tog vazalstva plaćala je godišnji danak od 2,3 miliona groša. Srbija se ove obaveze oslobodila tek na Berlinskom kongresu. Srpski kneževi su na prijesto stupali tek nakon što ih sultan fermanom potvrdi. Tako je sultan 1868. fermanom potvrdio izbor kneza Milana Obrenovića i dao mu je nasljedno kneževsko dostojanstvo. Ova odredba je ušla i u Ustav Kneževine Srbije iz 1869. Prema članu 10 ovog Ustava, kneževski položaj Milana Obrenovića zasnivao se na, između ostalog, sultanovim beratima i hatišerifima iz 1830. i 1868. godine.
Za razliku od Srbije, Crna Gora prije Berlinskog kongresa nije bila vazalna država, nije plaćala danak niti je na izbor njenih vladara i unutrašnju upravu uticao sultan. Crna Gora je o tome suvereno odlučivala, a nezavisnost je izvojevala i branila oružanom borbom. Crna Gora je prije Berlinskog kongresa imala međunarodno priznatu granicu (prema Autro-Ugarskoj iz 1841. i prema Turskoj iz 1858.). Uz to, Crna Gora je sa drugim državama održavala direktne odnose, bez posredovanja Osmanskog carstva. Samostalno je odlučivala o ratu i miru, tako da je imala sve atribute nezavisne države, osim potpunog međunarodnog priznanja.
Predstavnici Rusije, Njemačke, Austro-Ugarske i Italije su na Berlinskom kongresu izjavili da su od ranije priznavali nezavisnost Crne Gore, dok su joj nezavisnost prije kongresa osporavali Osmansko carstvo i Velika Britanija. Na osnovu toga je u članu 26 Berlinskog ugovora zapisano: „Crnoj Gori priznaju nezavisnost Visoka Porta i sve one visoke ugovorne strane koje
to do sada nijesu učinile“. Ovakva formulacija znači da je Crna Gora i prije Berlinskog kongresa bila nezavisna država, ali da nije imala potpuno međunarodno priznanje nezavisnosti. Na Berlinskom kongresu njenu nezavisnost su priznale Osmansko carstvo i Velika Britanija i tako je stekla puno međunarodno priznanje. Berlinski kongres je za Crnu Goru bio završnica međunarodnog priznanja nezavisnosti koju je imala i ranije. S druge strane, nezavisnost Srbije počinje upravo od Berlinskog kongresa. U članu 34 Berlinskog ugovora je navedeno: „Visoke ugovorne strane priznaju nezavisnost Kneževine Srbije, obavezujući je na uslove koji su izloženi u sledećem članu“. Na osnovu bitne razlike između članova 26 i 34 koji se odnose na nezavisnost Crne Gore i Srbije jasno je da Crna Gora i Srbija nijesu imale isti međunarodni položaj ni prije ni tokom Berlinskog kongresa.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Krivotvorine i istine o Nevesinjskoj pušci i Berlinskom kongresu

Predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević je, povodom Dana državnosti Crne Gore, položio vijenac sa lentom u bojama trobojke na grob hercegovačkog junaka Stojana Kovačevića, ističući istorijsku i simboličku vezu između dva ključna datuma crnogorske istorije – Nevesinjske puške i 13. jula.
- Nevesinjska puška i 13. jul su neraskidivo povezani – bez prvog ne bi bilo drugog, kao što bez Božića nema Vaskrsa - rekao je Kovačević.
Podsjećamo, u Nikšiću je postavljen bilbord povodom obilježavanja Dana državnosti Crne Gore - 13. jula uz navođenje da je „150 godina od Nevesinjske puške“, uz istaknute boje srpske zastave. 
Iako je Nevesinjska puška istorijski ustanak srpskog stanovništva protiv Osmanskog carstva, izbio je u Hercegovini 1875. godine, van teritorije tadašnje i sadašnje Crne Gore, srpski velikodržavni nacionalni narativ često taj ustanak povezuje s Crnom Gorom, iako u naučno-istorijskom smislu postoje jasne teritorijalne i političke razlike.
- Uz Stojana Kovačevića, sahranjenog pored ove svetinje, nalazi se i Novak Ramov Jovović – najveći crnogorski junak. Njih dvojica su simbol bratstva, junaštva i žrtve, u čiju je čast podignut Hram Svetog Vasilija Ostroškog - rekao je Kovačević.
Kovačević je rekao i da "savremene političke strukture pod plaštom lažnog antifašizma nastavljaju ideološku liniju okupatora i Sekule Drljevića iz 1941. godine, nazivajući izdajnicima one koji čuvaju istorijsku istinu".
- Mi znamo šta branimo – ustanak iz 1941. godine, u kojem je učestvovalo preko 30.000 ljudi, bio je iznad ideologija i podjela. Naša je dužnost da pomirimo potomke ustanika i vodimo Crnu Goru putem dostojanstva, istine i slobode - poručio je Kovačević.

Dan državnosti u funkciji ideologije: Za Marka Kovačevića Nevesinjska puška i 13. jul temelj slobodne Crne Gore

Postavljanje bilborda sa srpskim obilježjima u susret Danu državnosti Crne Gore nije slučajna omaška. To je namjerna i jeftina provokacija, usmjerena protiv državotvorne, antifašističke i građanske Crne Gore, kazali su u Evropskom savezu.
U Nikšiću je postavljen bilbord povodom obilježavanja Dana državnosti Crne Gore - 13. jula uz navođenje da je „150 godina od Nevesinjske puške“, uz istaknute boje srpske zastave.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fbilbord-u-niksicu-dan-drzavnosti-crne-gore-cestitan-uz-simboliku-nevesinjske-puske-i-srpsku-trobojku&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
U Evropskom savezu kažu da je riječ o organizovanoj poruci čiji cilj nije obilježavanje događaja iz prošlosti, već izazivanje i potiranje identiteta savremene Crne Gore.&nbsp;
- I to baš na dan kada obilježavamo 13. jul, simbol ustanka protiv fašizma i datum kada je Crna Gora 1878. međunarodno priznata kao nezavisna država. Dan koji ujedinjuje sve koji vjeruju u slobodu, građanska prava i antifašizam - ističe se u saopštenju Evropskog saveza.
Kako navode, namjerno podmetanje istorijskih narativa koji nemaju nikakvo uporište u crnogorskoj državnosti i slobodarskoj tradiciji predstavlja pokušaj da se kroz ikonografiju prošlosti revidira sadašnjost.&nbsp;
- Nevesinjska puška, koliko god bila značajna unutar srpskog nacionalnog narativa, nema nikakve veze sa Danom državnosti Crne Gore. Nametanje te simbolike nije poruka sjećanja, već jasna politička poruka o tome kakvu Crnu Goru neki žele – bez suverenosti, bez jasnog identiteta, bez antifašističkog temelja - naglašeno je u saopštenju.
Takvi potezi su, smatraju u Evropskom savezu, nastavak projekta koji traje godinama, projekta razgradnje crnogorskog identiteta, zamjene građanskog narativa etničkim i postepenog brisanja tekovina 21. maja i 13. jula.&nbsp;
- Upravo u toj strategiji nalazimo i odgovor na pitanje zašto su danas PES i DF jedno te isto. Iako različito upakovane, obje politike baštine istu suštinu, tj. negaciju suverene, građanske i antifašističke Crne Gore. Jedni to rade otvoreno, sirovo i bez zadrške. Drugi nešto sofisticiranije, kroz lažne narative o pomirenju, a zapravo preko tihe relativizacije vrijednosti na kojima počiva moderna Crna Gora. Ali rezultat je isti, povlačenje pred nacionalizmom, ćutanje pred nasrtajima na crnogorski identitet i otvoreno saučesništvo u njegovom razaranju - naglašeno je u saopštenju.
Evropski savez poručuje da neće ćutati.&nbsp;
- Ne zbog samog bilborda, već zbog poruke koja iza njega stoji. I zato poručujemo: Crna Gora neće nazad. Biće građanska, slobodna, evropska i antifašistička. Uprkos svima koji to žele drugačije - zaključeno je u saopštenju.

Evropski savez: Nevesinjska puška umjesto 13. jula, još jedan dokaz da su DF i PES jedno te isto

Mitologizacija istorijskih događaja i pokušaj da se istorijske činjenice stave vam konteksta - tako sagovornici Televizije E komentarišu govor koji je, povodom 150 godina od Nevesinjske puške, održao predsjednik Skupštine Andrija Mandić, pozivajući da se mladi vaspitavaju na primjerima srpskih junaka. Istoričari ne spore značaj Nevesinjske puške, ali ukazuju da Mandić i taj događaj posmatra iz vizure "srpskog sveta".
Sagovornici TV E očekuju da predsjednik Skupštine, u susret obilježavanju Dana državnosti – 13. jula, primijeni istu propagandu, te da će i 13. jul biti na meti agresivnog revizionizma.
- Sami događaj koji se vezuje za ustanak u Hercegovini naravno da nije bio presudan, čak u zapadnoj istoriografiji se i ne pominje kao uzrok Berlinskog kongresa. Berlinski kongres svoje razloge nalazi u specifičnom narušavanju balansa moći zapadnih zemalja – prije svega – Njemačke, Austrougarske i Rusije – sa jedne strane – i Otomanskog carstva, sa druge.Jednako tako i svo drugi praznici koji su u početku negirani, oni se sad pokušavaju oteti, kidnapovati od CG i Crnogoraca i očekujem slično da slušamo u naredna dva, tri, četiri dana – kaže politički analitičar Danilo Kalezić.
Istoričari ne spore značaj Nevesinjske puške iz 1875. godine, ali se njima ne može davati konotacija kako to želi predsjednik Parlamenta, koji pokušava direktno da uveže Nevesinjsku pušku i Berlinski kongres, odnosno crnogorsku državnost.
- Naime, po već ustaljenoj praksi i običaju, naš predsjednik Skupštine je otišao, prije neki dan, tamo i položio vijenac tamo u Nevesinju, ali on to posmatra iz svoje vizure srpskoga sveta i koliko je to značajno za taj njihov velikosrpski projekat – objašnjava istoričar Vukota Vukotić.
Svečanosti u Nevesinju, osim Mandićća, prisustvovao je i mitrpolit SPC Joanikije, koji je – u govoru pripremljenom za zvaničnike Srbije iz prvog reda, još jednom tvrdio da su Crnogorci srpski narod. I nije tu bio kraj mitovi i prenebregavanju istorijskih činjenica.
- Hrabrost tih ustanika nije ostala u 19. vijeku, ona se prenijela na nove generacije – na srpske dobrovoljce u balkanskim ratovima, na heroje cerske, kolubarske, mojkovačke bitke, na mučenike Solunskog fronta i na one koji su položili živote za slobodu u Drugom svjetskom ratu – dodao je predsjednik crnogorske Skupštine.
Ko su „oni“ koji su se borili za slobodu u Drugom svjetskom ratu, Mandić nije precizirao, a zaboravio je – u nabrajanju slobodarskih borbi – da pomene onu koju su nakon Božićnog ustanka 1919. vodili borci Za pravo, čast i slobodu Crne Gore - protiv aneksije od strane Srbije –države čije su zvaničnike Joanikije i Mandić juče pokušali da oduševe svojim poimanjem istorije.

Marija Mitrović

Sagovornici TV E o govoru Mandića u Nevesinju: Mitologizacija istorije, za očekivati da i 13. jul bude na meti agresivnog revizionizma

Podaci američkog statističkog ureda (BLS) pokazali su na rast broja zaposlenih u septembru od 119 hiljada.
&nbsp;To je najveći rast broja radnih mjesta u posljednjih pet mjeseci, predvođen rastom zaposlenosti u zdravstvu, prenosi SEEbiz.&nbsp;
&nbsp;S druge strane, gubici radnih mjesta zabilježeni su u transportu i skladištenju.&nbsp;
&nbsp;Izvještaj o zapošljavanju za septembar prvobitno je bio planiran za objavu 3. oktobra, ali je odgođen zbog shutdowna američke vlade.&nbsp;
&nbsp;S druge strane, stopa nezaposlenosti je porasla na 4,4 odsto u septembru sa 4,3 odsto u avgustu, dosegnuvši najviši nivo od oktobra 2021.
&nbsp;Ovo će biti posljednji podatak o nezaposlenosti dostupan prije sjednice američke centralne banke, Federalnih rezervi (Fed) u decembru, budući da je BLS saopštio da izvještaj o zapošljavanju za oktobar neće sadržavati stopu nezaposlenosti zbog nedostatka prikupljenih podataka tokom obustave rada savezne vlade.

Solidan rast zaposlenosti u SAD-u

&nbsp;Utakmicama 16. kola sjutra će, nakon dvonedjeljne pauze, biti nastavljeno takmičenje u Meridianbet Prvoj crnogorskoj fudbalskoj ligi.&nbsp;
Kolo će obilježiti međusobni dueli četiri vodeća tima.
Vodeća Sutjeska ugostiće u 18 sati u Nikšiću trećeplasirani Dečić, dok će četvrtoplasirana Budućnost, četiri sata ranije na Gradskom stadionu, igrati sa drugoplasiranim Mornarom.
Bokelj i Arsenal sastaće se u 13 sati u Kotoru, Petrovac će 30 minuta kasnije ugostiti Jedinstvo, dok će se u 14 u Beranama rivali biti Jezero i Mladost.&nbsp;

MPCFL: Danas utakmice 16. kola

Približno 48 miliona barela ruske nafte ostalo je zaglavljeno na moru zbog početka primjene američkih sankcija protiv Rosnjefta i Lukoila, što primorava desetine tankera da mijenjaju rute i traže nove kupce usred velikog poremećaja na globalnom tržištu energenata.
&nbsp;Prema podacima agencije Kpler, skoro 50 tankera sa ruskom naftom usmjerenih ka Kini i Indiji, kao i više brodova bez naznačene destinacije, nalaze se u tranzitu širom rute od Baltika do Južnog kineskog mora, prenosi Tanjug.
&nbsp;Rusija održava obim pomorskih isporuka nafte na oko 3,4 miliona barela dnevno, ali dio tereta već nailazi na prepreke, prenosi Blumberg.&nbsp;
&nbsp;Neki brodovi koji su ranije bili primorani da znatno promijene kurs ponovo su krenule ka Indiji, poput tankera Spirit 2 i Furija, iako je malo vjerovatno da će stići na odredište prije isteka prelaznog perioda za sankcije.
&nbsp;Pojedini tankeri preusmjereni su ka područjima poznatim po pretovarima na druge brodove radi prikrivanja porijekla nafte, kao što su vode kod Singapura, Malezije i Južne Koreje.
&nbsp;Eksperti očekuju da će tržište u naredna tri do četiri mjeseca pokušati da razvije nove mehanizme za uvoz ruske nafte, ali je u kratkom roku vjerovatno da će sankcije izazvati dodatne zastoje, pritiske na cijene transporta i veće korišćenje netransparentnih ruta, napominje njujorška agencija.

Američke sankcije remete isporuku

Najnovija inicijativa koja dolazi od gradonačelnika Saše Mujovića je još jedan pokušaj koji ima za cilj da skrene pažnju sa onih suštinskih stvari, a to su projekti koje su obećali za razvoj Podgorice, ocjenjuje za Antenu M međunarodni sekretar Socijaldemokrata i odbornik Evropskog saveza u Skupštini Glavnog grada Miloš Đuričković, komentarišući prijedlog o postavljanju spomen-ploče koja će prikazivati susret nekadašnjeg mitropolita SPC Amfilohija Radovića i Podgoričanina Halita Đečevića.
O tom prijedlogu, odbornici bi trebalo da se izjasne na sjednici Skupštine Glavnog grada koja je zakazana za ponedjeljak.
Ponovo, ističe Đuričković, klizimo u neke teme koje ne bi trebalo da budu prioritetne.
- Kao što je i nedavno, prije ovoga, bila inicijativa o davanju imena ulice po Pavlu Bulatoviću koja je takođe problematična - napominje sagovornik Antene M.
Što se tiče konkretno ove inicijative, ukazuje Đuričković, ona je pogrešna sa više aspekata.
- Inicijativa, sama po sebi pod broj jedan ne odražava ono što je realno stanje. U Crnoj Gori građani nemaju kratko pamćenje. Svi smo svjesni uloge Amfilohija Radovića u devedesetim godinama, ali i onim godinama koje su došle nakon toga - podvlači predstavnik ES.
Njegova uloga je, kako naglašava bila sve, sem pomiriteljska.
- Postoje brojne izjave koje svjedoče da on upravo nije bio neko ko je bio pomiritelj između vjera, etničkih skupina itd, već naprotiv. On je taj koji je svojim izjavama potpirivao vjersku i nacionalnu mržnju u Crnoj Gori - izričit je Đuričković.
To je, kaže, jedna stvar.
- A druga stvar, koja je posebno problematična je to što gradonačelnik sa ovom inicijativom pokušava da prikrije istinu. Računa na kratko pamćenje građana i pokušava da prikrije istinu na način što inicijativa, sama po sebi, onako kako je koncipirana navodno predstavlja odraz ukupnog pravoslavnog življa u Crnoj Gori, tj. u Podgorici i ukupnog življa islamske vjeroispovijesti - ukazuje sagovornik Antene M.
Inicijativa je, kako dodaje i u tom osnovu pogrešna.
- Jer smo s jedne strane imali izjave i predstavnika Islamske zajednice, koji nijesu saglasni sa ovom inicijativom, prvo Reisa, pa i drugih sudionika te vjerske zajednice. A ako pogledamo i ovu drugu stranu, tj pravoslavno življe u Podgorici i sa te strane je problematično, jer sveukupno pravoslavno življe u Podgorici i u Crnoj Gori nijesu vjernici SPC, već jedan dio. A kao što smo imali prilike da vidimo, inicijativa je predstavljena i koncipirana na taj način da ona predstavlja simbol suživota između te dvije vjerske skupine u Crnoj Gori, što je samo po sebi paradoksalno. Samo ako uzmete tu skupštinsku salu u Glavnom gradu, vi imate barem pola te sale gdje odbornici jednostavno nijesu poštovaoci i pripadnici SPC - podvlači Đuričković.
Kako dodaje, pola jeste.
- I kad samo po tom osnovu pogledate, vidite pogrešnost ove inicijative, tj njenu besmislenost. Ova inicijativa, kao takva, jedino što može da predstavljaje navodno neki suživot i poštovanje između jedne porodice i Saše Mujovića, ili u konkretnom slučaju Amfilohija Radovića. Ali, svakako, po svojoj biti i onome što su predstavljali lik i djelo Amfilohija Radovića, ali i bezmalo da kažem onoga što predstavlja lik i djelo gradonačelnika Podgorice – oni ne mogu biti simbol suživota i pomirenja - naglašava odbornik ES.
Đuričković podsjeća na izjave Amfilohija Radovića, poput one da su pripadnici islamske vjeroispovijesti lažni ljudi, lažne vjere.
- To nijesu poruke pomirenja i ti ljudi nikad ne mogu biti simbol pomirenja u Crnoj Gori. A kad pričamo o pomirenju, tu je i taj treći paradoks o kojem možemo da govorimo, a to je da mi, koji smo pravoslavci – da tako kažem, nikad nijesmo bili ni u zavadi sa pripadnicima islamske vjeroispovijesti u Crnoj Gori - izričit je Đuričković.
Ovo je, kako navodi, inicijativa koja je poprilično ograničena i može da predstavlja simbol jedne ideologije i pokušaja mirenja sa jednom malom grupom ljudi.
- A i to je problematično, imajući u vidu njihov životni lik i djelo, a i ono što oni danas simbolizuju i predstavljaju – da tu nema ni govora o pomirenju, nego je upravo suprotno - ističe Đuričković.
Podsjeća na još jedan paradoks ove inicijative, a to je činjenica da se ta tabla pokušava postaviti u Podgorici samo mjesec dana nakon pokušaja da se imenuje ulica po Pavlu Bulatoviću, osobi koja je, kako ukazuje, poprilično kontroverzna i koja je upravo vodila ratove u bivšoj Jugoslaviji na etničkom i vjerskom ključu.
- To je pod broj jedan. A pod broj dva, gradonačelnik Saša Mujović itekako nema pravo da inicira ovu vrstu aktivnosti, ako ništa drugo, barem zbog toga što u redovima vladajuće većine, odnosno među njegovim koalicionim partnerima postoje ljudi koji su zagovornici najmračnijih ideologija devedesetih godina, koje su donijele krv i razaranje i čije je stavove gradonačelnik Saša Mujović branio različitim mišljenjem. To nije različito mišljenje. To je osnovni vrijednosni princip i ne možemo prihvatiti da je normalno da jedan gradonačelnik inicira ovakva obilježavanja, ako je svega mjesec dana prije toga zažmurio na izjave njegovih odbornika o tome da u Podgorici treba postavljati spomenik Pavlu Đurišiću i veličanju četničke ideologije - izričit je Đuričković.
Ističe da Evropski savez neće podržati ovu inicijativu iz svih ovih razloga.
- Nadamo se da ćemo i među drugim odbornicima imati podršku za ovakav stav - zaključuje Đuričković.

Đuričković: ES neće podržati inicijativu za postavljanje spomen-ploče u Podgorici, uloga Amfilohija Radovića bila sve sem pomiriteljska

Slučaj mlade Podgoričanke koja skoro godinu odbija da preda kćerku bivšem suprugu, jer je on, kako tvrdi, fizički zlostavljao kada je posljednji put bila kod njega, otvorio je brojna pitanja razumijevanja, znanja i poštovanja međunarodnih konvencija o pravima i zaštiti majke i đeteta, kako pravosudnih institucija, tako i službi zaduženih za praćenje sprovođenja sudskih odluka i njihovog uticaja na psihičko i mentalno zdravlje đeteta. &nbsp; Pogotovo je upitno njihovo razumijevanja dječijih prava u svjetlu činjenice da uporno insistiraju da prinude djevojčicu da boravi kod oca, iako ona to odbija, a išli su dotle da je majka po nalogu suda u oktobru završila u zatvoru, iako je tada bila u sedmom mjesecu rizične trudnoće, zbog odbijanja da preda dijete. Poslije desetak dana puštena je na slobodu po odluci Ministarstva pravde. <h2>INSTITUCIONALNO NASILJE</h2> Dok je bila u zatvoru institucije su u dva navrata probale da predaju djevojčicu ocu, ali oba puta bezuspješno, jer je ona odbila da ide sa njim. Jedan od izvršitelja prijetio je tada babi djevojčice da će im se „obiti o glavu“ što dijete neće da ide kod oca, a predlagao joj je i da je ostavi i pobjegne, kako bi je oni predali ocu?! Te detalje Portalu ETV prenijela je porodica mlade Podgoričanke. A onda je 30. oktobra Služba za djecu i mlade Centra za socijalni rad dostavila Osnovnom sudu u Podgorici nalaz i mišljenje broj 0101-31054/2025-2, koji su potpisale J. M. - psihološkinja, J. O. - socijalna radnica i I. S. članica komisije, u kojem se konstatuje „da su se stekli uslovi“ i da predlažu „da sud preispita roditeljsko pravo majke“, odnosno da smatraju „da je svrsishodno ograničenje njenog roditeljskog prava“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3" data-rendition-name="original" width="1200" height="900" loading="lazy" alt="Centar za socijalni rad"> <figcaption>Podgoričanka podnijela krivičnu prijavu protiv Komisije Centra za socijalni rad(Photo: Centar za socijalni rad u Podgorici)</figcaption> </figure>  U međuvremenu, po nalogu suda, odnosno sutkinje Ine Hrković, koja je na zatvorsku kaznu osudila Podgoričanku i naložila u oktobru da bude sprovedena u zatvor, sudska vještakinja, psihologica Radmila Stupar Đurišić dostavila je 10. novembra nalaz i mišljenje u kojem je, pored ostalog, konstatovala da dijete ne pokazuje emocionalnu bliskost sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju?! - Sutkinja Ina Hrković je tokom višemjesečnog postupka uporno sprovodila mjere koje su imale za posljedicu traumu i patnju djeteta i mene, u visokorizičnoj trudnoći, iako je bilo jasno vidljivo da dijete uporno odbija kontakt sa ocem. Pred prisutnim službenim licima je plakala, vrištala, fizički odbijala kontakt i u više navrata uriniralo od straha pred samom sutkinjom, jasno govoreći: „Ne želim da ga vidim“, „Ne želim da idem kod njega“. “On me tuče“ – kazala je za Portal ETV Podgoričanka. Ona je ogorčena na postupanje sutkinje Hrković, protiv koje je podnijela i krivičnu prijavu, ali i na mišljenje Komisije Centra za socijalni rad koja je predložila da se djevojčica povjeri ocu, a da je majka gleda u kontrolisanim uslovima. - Ova lica su, tvrdim, povezana i instruisana od mog bivšeg supruga. Cijenim da to nije tako, službena lica se ne bi ponašala na takav nezakonit način i kršila osnovna ljudska i dječija prava. Uprkos mojim pisanim zahtjevima za obustavu postupka, pozivanju na zaštitu djeteta i na sopstveno zdravstveno stanje zbog visokorizične trudnoće, sutkinja Hrković nije prestala. Naprotiv, organizovala je moje lišenje slobode putem Viber aplikacije, što je protivno svim propisima o postupanju suda i potpuno nezakonito – ističe naša sagovornica. Podsjeća da je u zatvoru provela 11 dana, a da su za to vrijeme nastavljeni „pokušaji prisilnog oduzimanja djeteta, iako su stručni nalazi Centra za socijalni rad i ljekara jasno ukazivali na štetnost takvih radnji“. <h2>NOVI NALAZ VJEŠTAKA</h2> - Da dijete ne smije silom da se preda ocu potvrdio je i nalaz sudske vještakinje Radmile Stupar Đurišić. U njemu nedvosmisleno piše da „dijete pokazuje izražen strah, anksioznost i odbijanje kontakta sa ocem“, da „tokom razgovora sa psihologom, dijete je jasno i uporno verbalizovalo odbijanje ('Ne želim da ga vidim', 'Ne želim da idem kod njega')“, „navodi konkretne opise fizičkog nasilja ('Udarao me u stomak', 'Bio me koprivom po nogama')“, „dijete pokazuje visoku unutrašnju napetost, izraženu bespomoćnost i intenzivne emocije“, „ne pokazuje znakove emocionalne bliskosti sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju“, „prisutan je osećaj nesigurnosti i potreba za zaštitom“... Iz nalaza jasno proizilazi da je dijete prema ocu razvilo strah, osjećaj ugroženosti i nedostatak emocionalne sigurnosti, što je upravo ono na što sam mjesecima upozoravala – da se mom djetetu nasilnim kontaktima nanosi ozbiljna psihološka šteta – ogorčena je Podgoričanka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Osnovni sud u Podgorici"> <figcaption>STIGAO NOVI NALAZ VJEŠTAKA: Osnovni sud u Podgorici(Photo: Osnovni sud u Podgorici)</figcaption> </figure>  Kategorična je da je sutkinja Hrković svojim postupanjem u ovom predmetu kršila preporuke stručnih institucija, prava djeteta i pravo na porodični život.&nbsp; - Time je ne samo prekršila profesionalne i etičke standarde, već je i narušila osnovna ljudska prava djeteta i majke. Njeno postupanje, od organizovanja lišenja slobode putem Vibera, do upornog sprovođenja radnji koje su uzrokovale psihičku traumu djetetu, zahtijeva punu institucionalnu reakciju i sankciju. Ovo nije samo moj lični slučaj. Ovo je pitanje odgovornosti sudstva i zaštite djece u Crnoj Gori. Dužnost svakog suda je da štiti dijete – ne da ga prisiljava da se suočava sa strahom, nasiljem i traumom – zaključila je sagovornica Portala ETV. Psihološkinja je u nalazu decidirana da „sprovođenje odluke o kontaktima ili predaji djeteta mora biti postupno, bez prisile i u sigurnom prostoru“, te da je potrebno da prije svakog pokušaja dijete bude emocionalno pripremljeno i da bude obezbjeđeno prisustvo stručne osobe koja ima izgrađen odnos povjerenja sa djevojčicom. - Svaki pokušaj prinudne primopredaje može dovesti do traumatskog reagovanja i pogoršanja emocionalnog stanja djeteta. Neophodno je paralelno uključiti dijete u psihološku podršku i rad sa roditeljima u cilju smanjenja konflikta i olakšavanja procesa prilagođavanja – piše u nalazu sudske vještakinje, kao i da je „majci predočeno da ukoliko ne pripremi dijete na kontakt sa ocem njene roditeljske kompetencije mogu i biće ispitane“. Psihijatri N. P. i S. K, te psihološkinja N. Š. U aprilu su uradili nalaz i mišljenje u kojem su konstatovali da dijete nije doživjelo traumatsko iskustvo, već ponavlja naučene fraze od majke. Podgoričanka je kategorična da je to laž, zbog čega je protiv ovog tima vjeeštaka podnijela krivičnu prijavu kojom ih tereti za zloupotrebu službenog položaja, nesavjestan rad u službi i lažno vještačenje. Tvrdi i da su tokom vještačenja djevojčici govorili: „Moraš sa ocem, tata je dobar“. Ovaj nalaz bio je osnov da tužilaštvo odbaci njenu krivičnu prijavu protiv bivšeg supruga zbog zlostavljanja đeteta. Na svojim nalozima na društvenim mrežama ona je nedavno objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju da je otac tukao djevojčicu kada je boravila kod njega. - Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kazala je ona tada za Portal ETV.

Podgoričanka krivi sutkinju Hrković da sprovodi mjere zbog kojih ona i kćerka proživljavaju traume i patnju

Vlada u roku od 60 dana nije odgovorila na pismo tri izvjestiteljke Ujedinjenih nacija koje su joj se obratile zbog javnih prijetnji funkcionera Demokratske Crne Gore upućenih advokatu Veselinu Raduloviću i izvršnoj direktorici Akcije za ljudska prava (HRA) Tei Gorjanc Prelević.
Advokat Veselin Radulović kazao je za Portal ETV da izostanak odgovara jasno ukazje na prećutnu saglasnost premijera i kompletne Vlade za sve što Demokrate rade.
- To nije dobro ni za državu Crnu Goru da se tako neozbiljno i neodgovorno odnosi prema jednoj takoj ozbiljnoj međunarodnoj organizaciji, da ne odgovori ili ne pokuša da odgovori na bilo koji način. Veoma loša poruka je poslata od Vlade i veoma loš imidž države Crne Gore je predstavljen organizaciji Ujedinjenih nacija – kazao je Radulović.
Tri specijalne izvjestiteljke Ujedinjenih nacija - Margaret Satertvejt, specijalna izvjestiteljka za nezavisnost sudija i advokata, Irena Kan, specijalna izvjestiteljka za slobodu izražavanja, i Meri Loulor specijalna izvjestiteljka za branitelje ljudskih prava u pismu su navele da su Radulović i Gorjanc Prelević bili izloženi prijetnjama, javnim napadima i pokušajima diskreditacije, i to u kontekstu procesa vetinga u policiji, zbog čega UN eksperti izražavaju zabrinutost zbog „mogućeg zastrašivanja i ograničavanja slobode izražavanja“.
Advokat Radulović je kazao i da do sada nije dobio bilo kakvo obavještenje od Specijalnog državnog tužilaštva zbog više krivičnih prijava koje je podnio protiv političke partije Demokratska Crna Gora i njenih funkcionera zbog sumnje u izvršenje više krivičnih djela, među kojima su i prijetenje na koje se ukazuji i u pismu izvjestiteljki Ujedinjenih nacija.
- Nažalost Specijalno državno tužilaštvo me do sada nije obavijestilo o radnjama koje su preuzeli i u kojoj je fazi postupak, uprkos mojim urgencijama. Do sada nijesam dobio nikakvu povratnu informaciju ili obavještenje i to je loše – kazao je Radulović.
On je dodao da razumije da Specijalno državno tužilaštvo u radu ima mnogo predmeta i da ne mogu blagovremeno i brzo odgovoriti na svaku krivičnu prijavu ali radi se o ozbiljnim krivičnim djelima i radi se o prijetnjama na koje bi Tužilaštvo moralo da reaguje. Zato ih ne opravda opterećenost i veliki obim posla.
Nereagovanje Tužilaštvo posebno je problematično pogotovo u slučajevima kada su među prijavljenim javni funkcioneri – predstavnici vlasti.
- To doprinosi utisku koji javnost ima već godinama da Tužilaštvo uvijek kalkuliše ili procjenjuje da li će neko postupanje ostaviti političke posljedice ili kakav će biti efekat. Ukoliko se ne postupa po krivičnoj prijavi u kojoj je prijavljen javni funkcioner to može produbiti i izazvati nove sumnje da je Tužilaštvo pod određenom vrstom političkog pritiska, ili da samo procjenjuje da možda nije poželjno da u ovom momentu pokreće postupak, što Tužilaštvo ne bi trebalo da radi, već da postupa profesionalno i onako kako saopštavaju javnosti da njih ne interesuju imena, prezimena i funkcije koje neko obnaša – zaključio je advokat Radulović.

Radulović: Izostanak odgovora ukazuje na prećutnu saglasnost premijera i Vlade za sve što rade Demokrate

Borba za vlastiti integritet je borba za svoju i egzistenciju svoje porodice. Zato ću preduzeti sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju - poručio je glavni i odgovorni urednik Televizije E Draško Đuranović govoreći o akciji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) kojom su targetirani kritički nastrojeni mediji u pokušaju da budu kriminalizovani.
Sa tim se, ukazuje Đuranović, do sada nijesmo susrijetali.&nbsp;
- U slučaju naredbe o sprovođenju istrage protiv Aleksandra Mijajlovića se ispostavilo da su našli vrlo sumnjivim da smo dio mreže uticaja koji je on ostvarivao preko svoje organizovane kriminalne grupe - time što smo razmjenjivali poruke s njim jednom mjesečno... Taj podatak, po meni, nije tačan. Kakav je to uticaj i kriminalna struktura koja funkcioniše jednom mjesečno? Iz čitave procedure koje je odradilo SDT vrlo je jasno da se radi o svjesnom targetiranju i stavljanju ljudi iz medija u kriminalni kontekst. To je nešto što nije zabilježeno - jasan je Đuranović.
Razgovarao je, kaže, sa mnogo uticajnih ljudi iz inostranstva koji su se okupiili na Cetinjskom forumu i oni kažu da ne pamte ovakvu situaciju.
- I nije čudo što je ambasador Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Johan Satler primio glavne urendike medija na razgovor ovim povodom, ali ostaje pitanje što država Crna Gora ili što društvo u Crnoj Gori radi u tom slučaju? Što se dešava ako državna institucija, koja bi trebalo da pravo koristi za suzbijanje kriminala, kriminalizuje medije? - pita Đuranović.
Ova naredba je, kako je konstatovao Đuranović, trebalo da bude tajna, a odjednom je data i objavljena u jednom mediju. Zato, pored ostalog, i cijeni da se radi o udruženom poduhvatu kriminalizacije medija.
Đuranović čeka, kako je rekao, da vidi rasplet situacije: ali će svakako preduzeti sva pravna sredstva za odbranu svog integriteta.
<h2>PRVA CRVENA LINIJA</h2>
Podsjetio je i na prošlogodišnje targetiranje novinara - u periodu podizanja optužnice protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, tužioca Saše Čađenovića i nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića.
- Pet novinara i pisac su targetirani jer su ostvarivali komunkaciju sa Katnićem. Na teret nam je stavljena komunikacija sa glavnim specijalnim tužiocem - iako je upravo to u opisu našeg posla: da zovemo, pitamo i komuniciramo sa institucijama i ljudima koji su njihovom čelu - istakao je Đuranović.
Tada se, decidan je on, prvi put prešla crvena linija gdje je SDT krenulo u targetiranje novinara.&nbsp;
No napadi političara i partija su, ukazuje Đuranović, nešto sa čime novinari moraju da se izbore. To nije isto što i SDT.
- Ovdje se radi o instituciji, o Specijalnom državnom tužilaštvu - koje kriminalizuje medije. Smatram da je ovo udruženi poduhvat rušenja integriteta - poručio je glavni i odgovorni urednik TV E.
Niko, kaže, nije ni očekivao da će ministarka kulture i medija Tamara Vujović da zaštiti medije.
- Ona tu nije došla da štiti medije - nego kao članica Demokrata, čiji se čelni ljudi u posljednje dvije-tri godine trude da svi pričaju jezikom koji oni pričaju - naglasio je Đuranović.
<h2>OVOJ VLASTI NIJE U INTERESU DA POSTOJE MEDIJI POPUT TV E</h2>
Danas je Svjetski dan televizije, a Đuranović konstatuje da je taj medij u drugačijoj situaciji nego ranije.
- Uloga televizije se znatno promijenila, ali je svakako najuticajniji medij. Televizija najviše utiče na oblikovanje javnog mnjenja. Zato je i tolika želja političara da je kontrolišu - istakao je on.
Televizija je, kaže on, i u novim društvenim okolnostima ipak &nbsp;nezamjenjiv instrument za utvrđivanje istine.
- Mogućnost manipulacije su bile nevjerovatne kada je televizija bila jedini, uslovno rečeno, elektronski medij. To su bile nevjerovatne manipulacije. Pitanje dezinformacija je staro pitanje. Postoji niz situacija kada je provjera lagano ostvariva, a vrlo su rijetke situacije kada, ako ste profeisonalan medij, možete da budete navučeni na neku vrstu prevare. Bojim se da se manipulacije svjesno i temeljno rade - ocijenio je Đuranović.
On je na nedavno održanom Cetinjskom forumu otvorio pitanje vlasničke strukture televizija u Crnoj Gori - koje su uglavnom u vlasništvu iz Srbije.
- Nemate nijednu televiziju koja je u vlasništvu Hrvatske ili Sjeverne Makedonije... Crna Gora sa stanovišta ekonomije teško može biti isplativa za Srbiju. Onda imate i ekonomski i politički problem - naveo je on.
Sadašnja struktura vlasti, prema njegovom mišljenju, apsoultno nema namjeru da zaštiti crnogorske televizije.
- Prije svega jer su u velikoj mjeri u ovoj Vladi eksponenti srpskog interesnog kruga i njima nije u interesu da postoje mediji kao što je Televizija E i mediji koji su ovdje osnovani - smatra Đuranović.
<h2>MILATOVIĆ FRIZIRAO ISTORIJU DODJELJIVANJEM ORDENA AMFILOHIJU&nbsp;</h2>
Osvrnuo se na to što je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno mitropolitu crnogorsko- primorskom Amfilohiju Radoviću dodijelio najviše državno priznanje koje Crna Gora može dodijeliti svom državljaninu. Đuranović je stava da je time frizirao istoriju.
- Ono za što je Milatović opredijelio nagradu pokojnom mitropolitu Amfilohiju Radoviću je nešto što je falsifikovanje istorije. Kad se istorija falsifikuje sa vrha države to je mnogo opasno jer lažnu istoriju uvodite u javni diskurs. Stara je priča da su oni koji zaboravljaju prošlost osuđeni na to da je ponavljaju - upozorava Đuranović.
Radović je negirao crnogorsku naciju, nazivao Crnogorce „komunističkim nakotom ili kopiladima“, islam lažnom vjerom, a odlikovan je za „ogroman doprinos u jačanju međunarodnog ugleda države i očuvanje duhovne tradicije, izgradnju društvenog mira i oblikovanje jednog od najvažnijih poglavlja naše savremene istorije“.
Odluku Đukanovićeve DPS 2008. da prizna Kosovo Amfilohije Radović nazivao je „najvećom sramotom i izdajom Crne Gore“, a tadašnju politiku Crne Gore kletvama je pokušavao da vrati ka Rusiji.
- Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene - govorio je Radović.
Amfilohije je aktivno podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić i podržavao je opsadu Dubrovnika.
Bio je protivnik NATO, koji je nazivao Četvrtim rajhom. Parade ponosa LGBT zajednice smatrao je „paradama smrti i uništenja“. Pod Amfilohijevim patronatom formirana je prva Vlada Crne Gore, nakon smjene DPS-a. Na mjestu mitropolita naslijedio ga je Joanikije Mićović.
<h2>SVAKO ODRADIO SVOJ POSAO</h2>
Đuranović je tokom gostoavanja u emisiji Na kraju dana podsjetio i na medijske natpise da su litije „emancipatorski pokret“.
- To je javno 2020. godine saopštio jedan od vlasnika koncerna Vijesti. A imamo niz primjera u kojima su mediji napadali sve ono što govori o građanskom konceptu Crne Gore. Mislim da je svako odradio svoju ulogu u ponižavanju Crne Gore i rušenju njenog građanskog koncepta. Crna Gora kao četnička će biti podijeljena čak i teritorijalno - jer ta priča o Crnoj Gori koja može da postoji u kojoj jedna nacija dominira - bilo crnogorska ili srpska - to nije izvorno Crna Gora. Ona može da opstane kao samo građanska i multikulturalna država. Stvar je u tome ko treba da stvara tu građansku Crnu Goru - ako su to ljudi kojima su uzori četnički koljači ili kvislinzi ili oni koji su podržavali nacizam, ta Crna Gora neće trajati dan - jasan je Đuranović.
Mora, kaže, priznati da Andrija Mandić (lider NSD-a i predsjednik Skupštine) ima smisla za cinizam.
- Jer staviti za logo Skupštine zgradu Zetske banovine kad Crna Gora nije postojala i nije imala državnih granica - to je vrhunski cinizam. Ja prosto ne bih mogoa da stanem ispod tog obilježja ili stavim naljepnicu preko toga i onda da smatram da ne psotoji. To postoji i zvanični je logo Skupštine Crne Gore - rekao je Đuranović aludirajući na tadašnju reakciju opozicije.
Ukazao je i na to da je 2015. godine sadašnji rektor Vladimir Božović &nbsp;iznio plan kako da se meka moć Rusije preko Srpske pravoslavne crkve (SPC) instalira u Crnu Goru.
- Te godine se niko pretjerano nije uzbudio oko toga. 11 godina poslije mislim da se to sprovodi u dobroj mjeri i ne treba neki veliki trud da bi se dokazalo da Crna Gora preko srpskog sveta treba da bude dio tog političkog mozaika koji je objedinjava antievropske strategije koje sprovode Moskva i Beograd - dodao je Đuranović.

Đuranović: Borba za vlastiti integritet je i borba za egzistenciju, preduzeću sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju

21.11.
13:25h
U tekstu u "Vijestima", napisana je nepreciznost koja tretira razlog lišavanja slobode Vladana Ivanovića.
On je, ovo se ja obraćam mojoj drugarici Jeleni, uhapšen i pritvor mu je određen zbog osnovane sumnje da je blagajna "Master inženjeringa" uzela novac za stanove Zvicera, ali da ih nije kroz knjige "provela".
Kako je izmišljena nepostojeća blagajna (zbog čega blagajnik, naravno, nepostojeći lik, nije saslušan) desio se obrt.
Ivanović, nakon što je uhapšen Ranko Ubović, za koga se još utvrđuje da li je to taj Tigar (ovo kroz postavljanje pitanja svjedocima), a ja velim da jeste, a znam za jadac i Sky nebitnu poruku, postaje u opisu nove naredbe onaj koji krije vlasništvo preko svoje firme.
I blagajna je nestala.
Iako je Vlado zbog nje u pritvoru.
Pitaće se neki iole obrazovani pravnik - pa što se onda saslušavaju svjedoci u odnosu na njega? Kako oni znaju šta je on prikrio?
Tapetari su.
Nije mu određen pritvor da je prikrio imovinu Zvicera, već da je uzeo pare od Zvicera.
Ima još gore. I pored svega navedenog sada SDT traži tačku 4 za produženje pritvora. Kod Apelacionog suda.
Iako je sutkinja Kovačević kazala po prvi put u istoriji pravosuđa Crne Gore, da se na pravosnažno rješenje o određivanju pritvora ne može ništa novo dodati.
I ništa nije revolucionarno kazala, već citirala kolokvijalno znanje koje je skupa sa svima nama stekla na drugoj godini studiranja prava.
Ali, rekla je ljekovitu stvar.
Zna se da se ne može, ali se proba.
Ne bi li Apelacioni sud popustio. I iznova nekome napravio ćef.
To što bi time napravio krivično djelo, sada nikoga nije briga. A doći je dan kada će nekoga biti briga.
Uostalom, popustila je i Drinska divizija.
A sjećate se koliko sam prozivao onomad kada se tačka 4 dodala Lazoviću.
I tada se Sudski savjet stavio u zaglušak.
I Ministarstvo pravde.
A tek Vrhovni sud na čelu sa legendarnom A.V.
Zamislite da pitaju predsjednika Višeg suda, sudiju Vrhovnog suda A.V, ministra pravde, na ispitu sledeće pitanje:&nbsp;
Da li žalbeni sud po predlogu tužioca za produženje pritvora može na pravosnažno rješenje kojim je isti određen dodati novi osnov za njega?
I oni kažu - može.
Koju bi ocjenu ispitivač upisao u indeks iz krivično - procesnog prava ovim licima?
I sve tako.
I sve Boris do Dritana, via Momo Koprivica. Minus dva poslanika Demokrata.
Inače, Vlado je prečica do Tigra.
Kojeg bih ja držao sto godina u pritvoru ako upućeni iz medija, policije i tužilaštva stave ruku na srce i kažu da nijesu čuli kako skoro svi graditelji dio stanova prodaju za keš.
Znaju za to svi oni, ali ima jedna sitnica. Nijesu Tigrovi.
Kada se nađe da je Bemax prodao jedan jedini stan za gotov novac - ikada ikome, ili nađu da je Ranko Ubović, otac vlasnika, Bemaxa od nekoga uzeo gotovinu - neka ga ne puštaju iz pritvora.
Ovako, moraće.
Osim ako ne izmisle novi pritvorski osnov koji glasi:&nbsp;
Pritvor se može odrediti i onda kada je nekome ćef.
P.S. Od čuda niko ne zahtijeva da pojašnjava nego da nas začuđuje.

Tag: nevesinjska-puska