Gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković objavio je na mreži Fejsbuk da žali zbog odluke crnogorske porodice iz Berlina koja nastavlja humanitarni angažman van naše zemlje, i dodao da su izuzetan primjer patriota koje su srcem pomagale građane.
- Žalim zbog odluke crnogorske porodice iz Berlina, uzrokovane stvarima koje nemaju veze sa Cetinjem, i koristim priliku da im se najtoplije zahvalim na izuzetnoj podršci našem gradu, Crnoj Gori i brojnim zajedničkim projektima koje smo realizovali na Cetinju - napisao je Đurašković.
Prema njegovim riječima, crnogorska porodica iz Berlina je izuzetan primjer patriota koje su srcem pomagale Crnu Goru i građane, te izraz humanosti koja ne poznaje granice.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Đurašković: Žalim zbog odluke crnogorske porodice iz Berlina, izuzetan su primjer patriota

Gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković je na Fejsbuku komentarisao poruke mitropolita SPC Joanikija i predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića o obnavljanju kapele na Lovćenu. 
Đurašković im je na tu namjeru poručio: "Želja će vas biti".
- Dođite da je obnovite i jedan i drugi. Želja će vas biti, ka' i one prije vas, a i ove što četnikuju po Crnoj Gori. Zalijećete se evo 40 godina, bastaduri - napisao je Đurašković.

Đurašković Joanikiju i Kovačeviću: Želja će vas biti, ka' i ove što četnikuju po Crnoj Gori

Gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković obišao je sinoć građane Hrvatske koji su napadnuti na putu Budva - Cetinje, ponudio im svaku vrstu pomoći i izrazio podršku, iskazavši prijateljski odnos koji su Cetinje i Cetinjani uvijek imali prema Hrvatskoj i njenim građanima, saopšteno je iz Prijestonice.
On je pozvao nadležne državne organe da hitno identifikuju počinioce napada na građane Hrvatske i najoštrije ih sankcionišu. 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fnapadnuti-hrvatski-navijaci-nepoznata-grupa-im-sipkama-polomila-stakla-i-retrovizore&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
- Radi se o smišljenoj namjeri da se napad dogodi na teritoriji Cetinja, koja dolazi iz dobro poznate kuhinje. Ovo je dodatan razlog da nadležni organi u najkraćem roku identifikuju i liše slobode počinioce zahtijevajući maksimalne moguće kazne. Oni koji čine sve da naruše prijateljske odnose sa Hrvatskom i građanima Hrvatske neće uspjeti u toj namjeri što god uradili - poručio je Đurašković. 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.5%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Foperativno-interesantna-lica-iz-beograda-u-podgorici-uoci-meca-crna-gora-hrvatska&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
On je istakao da je Cetinje otvoreni grad za svakog dobronamjernika, a na državnoj vlasti je da hitno zaustave spiralu mržnje koja se produkuje kako bi se i Cetinje i Crna Gora prikazali suprotnim od onoga što jesu.

Đurašković o napadu na navijače Hrvatske: Smišljena namjera koja dolazi iz dobro poznate kuhinje

Povodom incidenta koji se večeras dogodio hrvatskim navijačima na putu Cetinje- Budva, oglasio se i gradonačelnik Prijestonice Nikola Đurašković i pozvao nadležne organe da hitno identifikuju počinioce &nbsp;i najoštrije ih sankcionisu.
Đurašković smatra da se radi o smišljenoj namjeri da se napad dogodi na teritoriji Cetinja, koja dolazi iz dobro poznate kuhinje. Ovo je dodatan razlog da nadležni organi u najkraćem roku identifikuju i liše slobode počinioce zahtijevajući maksimalnu moguću kaznu.

Đurašković: Smišljena je namjera da se napad na hrvatske navijače dogodi na teritoriji Cetinja

Ovaj praznik u sebi nosi sabranu istoriju svih onih koji su Cetinje gradili slobodarskim duhom, kao mjesto gdje se čuva ideja o državi, gdje se njeguje misao o slobodi, i gdje su hrabrost i ponos uvijek bili mjera ljudske i nacionalne veličine - poručio je gradonačelnik Prijestonice Nikola Đurašković povodom 13. novembra - Dana tog grada i oslobođenja.
Danas se, kaže, sa zahvalnošću i ponosom se prisjećamo puta kojim su naši preci, vođeni vjerom u slobodu i dostojanstvo, utemeljili vrijednosti na kojima i danas počiva Cetinje.&nbsp;
- Istovremeno, danas obilježavamo i crnogorski praznik kulture, misli i duha, kojim odajemo počast stvaralaštvu našeg pjesnika i vladike Petra II Petrovića Njegoša, u čijim je besmrtnim stihovima sabrana čitava suština crnogorskog bića: odgovornost prema nasljeđu, vjera u snagu riječi i vječita težnja u odbrani slobode - naveo je Đurašković.
U tom duhu, kaže, upućuje iskrene čestitke svim građankama i građanima Prijestonice povodom Dana oslobođenja Cetinja i Njegoševog dana.
- Uz želju da zajednički nastavimo da gradimo budućnost dostojnu imena i istorije našeg Cetinja, vođeni riječima iz “Gorskog vijenca” koje nas vjekovima opominju da “junački amanet čuvamo: divno ime i svetu slobodu” - zaključio je Đurašković.

Đurašković: Danas se sa ponosom prisjećamo puta kojim su naši preci utemeljili vrijednosti na kojima počiva Cetinje

Gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković sastao se danas sa potpredsjednicom Upravnog odbora Međunarodnog PEN-a i predsjednicom PEN-a Slovenije Tanjom Tumom, koja boravi u Crnoj Gori.
Tema sastanka bila je mogućnost da Prijestonica Cetinje bude domaćin Međunarodnog PEN kongresa 2027. godine – jednog od najznačajnijih globalnih književnih događaja.
Đurašković je poručio da bi domaćinstvo kongresa predstavljalo veliki korak u međunarodnoj afirmaciji Cetinja i Crne Gore kao prostora dijaloga, kulture i slobode izražavanja.
- U svjetlu evropskog puta Crne Gore, organizovanje godišnje konferencije Međunarodnog PEN centra na Cetinju bilo bi međunarodno priznanje našem kulturnom nasljeđu i simbolička potvrda evropskih vrijednosti koje baštinimo: slobode izražavanja, ljudskih prava i dijaloga među narodima. Prisustvo stotina uglednih svjetskih pisaca i intelektualaca bio bi događaj od izuzetnog značaja za državu i poruka da Međunarodni PEN prepoznaje vrijednost malih, ali dostojanstvenih naroda na putu ka demokratskim i kulturnim idealima - rekao je Đurašković.
Potpredsjednica Međunarodnog PEN-a Tanja Tuma zahvalila je na prijemu i naglasila da je impresionirana istorijom i kulturnim nasljeđem Cetinja.
- Nakon obilaska grada uvjerila sam se u njegovu autentičnost, arhitekturu i kulturni duh. Bila bih iskreno srećna kada bi upravo Cetinje bilo domaćin PEN kongresa 2027. godine, jer vjerujem da bi grad dostojno predstavio duh PEN-a i pružio inspiraciju piscima iz cijelog svijeta - kazala je Tuma.
Sastanku je prisustvovao i Boban Bartrićević, profesor Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i potpredsjednik Crnogorskog PEN centra.
Podsjećamo, Crnogorski PEN centar poslao je pismo namjere sa prijedlogom da se Kongres 2027. održi na Cetinju. Partneri u organizaciji su Prijestonica Cetinje, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, Centar za kulturu Prijestonice i regionalni think-tank WestBalkanNet.

Đurašković i Tuma: PEN kongres 2027. prilika za međunarodnu afirmaciju Cetinja i Crne Gore

Memorijalni turnir “Jovan i Vukan Vuletić” otvoren je danas u dvorani Sportskog centra na Cetinju. Na turniru posvećenom tragično stradalim dječacima učestvuju Košarkaški klubovi “Lovćen”, “Morača”, “Budva stars” i “Nikšić basket”. Otvarajući turnir gradonačelnik Prijestonice Nikola Đurašković kazao je da organizacija Memorijalnog turnira simbolizuje odlučnost gradske uprave da uspomena na Jovana i Vukana nikada ne bude ugašena. - Da njihova imena ne ostanu samo u sjećanjima, već da postanu pokretačka snaga da budemo bolji, pravedniji i humaniji - rekao je Đurašković. On se zahvalio svim učesnicima koji, kako je rekao, ne igraju za rezultat već za potvrdu da sjećanje može da pobijedi zaborav i da je košarka mnogo više od poena i pobjeda. - Na kraju, Cetinje je grad koji je mnogo puta u svojoj istoriji nosio bol, ali je uvijek pronalazio snagu da iz te boli iznikne i nada i zajedništvo. Tako i danas, svjedočimo tome da se život ne predaje pred tugom, da se ljubav ne predaje pred prazninom, i da uspomena ne dopušta zaboravu da pobijedi - dodao je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250929120932_511866d95ac7d2feb69c88c7b068240d27ab4acbf1d9b42668735c17035eb9e9.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250929120932_511866d95ac7d2feb69c88c7b068240d27ab4acbf1d9b42668735c17035eb9e9" data-rendition-name="original" width="1536" height="864" loading="lazy" alt="Memorijalni turnir “Jovan i Vukan Vuletić”"> </figure>  Gradonačelnik Đurašković uručio je Dragani Vuletić, majki stradalih dječaka, dres Košarkaškog kluba “Lovćen” sa brojem devet, koji će trajno biti povučen iz piniorske selekcije kluba. Ona je kazala da su Jovan i Vukan ubijeni na način na koji nikad niko neće razumjeti, naglasivši da smrt ne može odnijeti ono što su ostavili iza sebe: ljubav, osmjehe, uspomene i prijateljstva. - Ovo nije samo turnir, ovo je čin ljubavi! Hvala vam što nijeste zaboravili, hvala vam što ste prepoznali da dva života vrijede više od bilo čega na svijetu. Hvala vam što ste danas uz mene. Neka ovaj turnir bude svetionik! Da nikad ne zaboravimo koliko su djeca važna i dragocjena - kazala je Dragana Vuletić. Turnir je organizovao Košarkaški klub “Lovćen” uz podršku Prijestonice Cetiinje, Košarkaškog saveza Crne Gore i Peđe Markovića ispred “Crnogorsko-američke asocijacije”. Finale je na programu od 19 sati, a dodjela pehara i medalja u 20:30 sati. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DtHXxaI9vN30&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Otvoren Memorijalni turnir “Jovan i Vukan Vuletić”; Đurašković: Da njihova imena postanu pokretačka snaga da budemo bolji, pravedniji i humaniji

Memorijalni turnir „Mašan i Marko“ danas je otvoren na pomoćnom fudbalskom terenu, u znak sjećanja na dječake Mašana i Marka, nekadašnje članove školice fudbala FK "Winner", koji su tragično stradali 12. avgusta 2022. godine. Turnir je otvorio gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković, koji je kazao da postoje trenuci u životu jednog grada kada i najjače riječi zvuče preslabo, kada se tišina čini dubljom od govora i kada se, bez obzira na sve što kažemo, osjećamo nemoćni pred prazninom koja ostaje. - Na početku svake školske godine, kada učionice ponovo postaju mjesta novih znanja i kada fudbalski tereni dobijaju novu snagu dječjih koraka, mi se sjećamo da su u nekim klupama ostala prazna mjesta, i da na ovom terenu nedostaju dva dječaka koja nijesu dočekala priliku da odrastu, da odaberu svoje puteve, da ostvare svoje snove i da nas, kao odrasli ljudi, obraduju svojim velikim djelima. Na ovom terenu, koji je svjedočio njihovoj sreći, ostala je tišina njihovih nedovršenih snova i kopačke koje još uvijek pričaju priču o golovima koje su tek počeli da postižu i o radosti fudbala koji je bio njihov život - kazao je Đurašković.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250913130956_8bd123d1c95099a32ae2870b488ee7f157916670f46ed2caa5bdf92cf4db9b01.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250913130956_8bd123d1c95099a32ae2870b488ee7f157916670f46ed2caa5bdf92cf4db9b01" data-rendition-name="original" width="3000" height="2000" loading="lazy" alt="Nikola Đurašković"> <figcaption>Nikola Đurašković(Photo: Opština Cetinje)</figcaption> </figure>  On je poručio da su Mašan i Marko prerano i tragično otišli i ostavili iza sebe prazninu koju ništa ne može ispuniti, ali i obavezu svima nama da ih ne zaboravimo i da njihova imena žive kroz naše sjećanje, ljubav i zajedništvo. - Ono što nas danas okuplja danas jeste upravo to, želja da se njihova imena nikada ne zaborave, da kroz svaku loptu koja se zakotrlja ovim terenom, kroz svaki aplauz koji odjekne sa tribina i kroz svaku iskru osmijeha, žive i Mašan i Marko - poručio je Đurašković. Prisutnima se obratila i baba dječaka Vesna Pejović, koja je poželjela sreću svim učesnicima, zahvalila Prijestonici Cetinje i svima koji su podržali ovaj događaj, naglasivši da porodicama mnogo znači što se ime Mašana i Marka čuva i pominje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250913130956_6df65ad00315d5e7c4a75d5956ad6284a04656dd8003b4c4fb49ac3335e1e821.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250913130956_6df65ad00315d5e7c4a75d5956ad6284a04656dd8003b4c4fb49ac3335e1e821" data-rendition-name="original" width="3000" height="2000" loading="lazy" alt="Vesna Pejović"> <figcaption>Vesna Pejović(Photo: Opština Cetinje)</figcaption> </figure>  Početak turnira obilježio je poseban trenutak kada su mladi fudbaleri simbolično pustili balone u nebo, u čast Mašana i Marka, kako bi poslali snažnu poruku sjećanja i zajedništva. Organizator turnira je Prijestonica Cetinje, uz podršku Fudbalskog saveza Crne Gore i FK „Winner“, a na inicijativu roditelja dječaka Miloša Martinovića. Turnir će biti tradicionalna manifestacija koja će se održavati svake godine u znak sjećanja na Mašana i Marka, ali i kao prilika da se promovišu sport, zajedništvo i solidarnost među mladima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250913130956_012e1aa51036fd88b924e95a49f88485f936d5d4bdee03e581994b9d768b7b83.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250913130956_012e1aa51036fd88b924e95a49f88485f936d5d4bdee03e581994b9d768b7b83" data-rendition-name="original" width="1800" height="1200" loading="lazy" alt='Memorijalni turnir "Mašan i Marko"'> <figcaption>Memorijalni turnir "Mašan i Marko"(Photo: Opština Cetinje)</figcaption> </figure>  Tokom dva dana trajanja turnira, 13. i 14. septembra, na terenu će se nadmetati ekipe: FK „Lovćen“, FK „Sparta“, FK „Bokelj“, FK „Sutjeska“, FK „Winner“, FK „Rudar“ iz Kosovske Mitrovice, FK „Vojvodina“ i FK „Pelister“.

Đurašković: Obaveza svima nama da ne zaboravimo Mašana i Marka i da njihova imena žive kroz naše sjećanje, ljubav i zajedništvo

Prijestonica Cetinje upriličila je danas prijem za pripadnike Službe zaštite i spašavanja, kao izraz poštovanja i zahvalnosti za hrabrost, predanost i profesionalizam koji su pokazali tokom izuzetno zahtjevnog ljetnjeg perioda, obilježenog velikim brojem požara, a gradonačelnik Nikola Đurašković u svom obraćanju istakao je da su pripadnici Službe zaštite i spašavanja pokazali najplemenitije vrijednosti koje čovjek može dati svom gradu – hrabrost, solidarnost i posvećenost opštem dobru.
- Iza nas je ljeto obilježeno brojnim požarima, zahtjevnim uslovima na terenu i okolnostima koje su tražile brzu reakciju, visoku profesionalnost i spremnost za donošenje važnih odluka. Tokom ovog perioda, pokazali ste da je Služba zaštite i spašavanja Prijestonice Cetinje dorasla svakom izazovu i da raspolaže znanjem, iskustvom i disciplinom potrebnim za djelovanje u vanrednim situacijama- kazao je Đurašković.
On je podsjetio da Služba zaštite i spašavanja Prijestonice Cetinje ove godine obilježava 143 godine postojanja, ističući da je malo institucija u našem gradu koje nose toliko bogatu i časnu tradiciju.
- Gradska uprava Prijestonice Cetinje se trudila da u proteklom periodu doprinese tome da vaša služba dobije bolje uslove za rad, savremeniju opremu i dostojanstvenije uslove koje vaš posao zahtijeva. Obećavam vam da će tako biti i u narednom periodu, jer je naš zajednički cilj da vaš rad bude bezbjedniji i dostojniji žrtve koju svakodnevno podnosite- istakao je gradonačelnik.
Komandir Službe zaštite i spašavanja Miloš Ćećanović, zahvalio se gradskoj upravi na podršci i kolegama na profesionalnosti.
- Ova sezona bila je izuzetno teška. Svaki izlazak na teren zahtijevao je veliku hrabrost, odlučnost i požrtvovanost. Moje kolege pokazale su što je pravi timski rad i nebrojeno puta su stavili tuđi život i imovinu ispred sopstvene sigurnosti. Na to sam ponosan i od srca im zahvaljujem- kazao je Ćećanović.
Kao znak zahvalnosti, Prijestonica Cetinje obezbijedila je novčanu nagradu za sve pripadnike Službe zaštite i spašavanja.

Đurašković: Služba zaštite i spašavanja ponos Cetinja i Crne Gore

Povodom 19. avgusta – Svjetskog dana humanitarne pomoći, gradonačelnik Prijestonice Cetinje Nikola Đurašković uputio je poruku zahvalnosti pojedincima i organizacijama koji svakodnevno, kroz humanost i solidarnost, čine svijet boljim mjestom, posebno ističući primjer crnogorske porodice iz Berlina, koja godinama unazad predstavlja simbol nesebične predanosti i pomoći brojnim institucijama i pojedincima širom Crne Gore.
- Svjetski dan humanitarne pomoći podsjeća nas na značaj humanosti u svijetu u kojem zajedno živimo. U vremenu rastućih podjela i svakodnevnih izazova, humanost ostaje naša snaga i zajednička obaveza. Svaki čin dobrote, koliko god mali bio, ima moć da promijeni nečiji svijet -poručio je gradonačelnik Cetinja.&nbsp;
Đurašković ističe primjer crnogorske porodice iz Berlina.&nbsp;
- Oni su postali simbol posvećenosti humanitarnim, sportskim, obrazovnim, kulturnim i zdravstvenim institucijama širom Crne Gore. Njihova saradnja sa Crvenim krstom Crne Gore pokazuje iskrenu brigu za najugroženije, pružajući im sigurnost i nadu - naveo je gradonačelnik, dodajući da ova porodica svakodnevno obezbjeđuje više od hiljadu toplih obroka u narodnim kuhinjama širom zemlje.
Podrška ove porodice ne zaustavlja se na granicama Crne Gore, pomoć je upućivana i zajednicama u regionu pogođenim prirodnim nepogodama, što, kako navodi, govori o njihovom dubokom uvjerenju da je solidarnost temelj snažnijih i humanijih zajednica.
- Izuzetno je značajno što njihova pomoć ne poznaje granice nacionalnosti, vjere ili bilo koje druge pripadnosti. To potvrđuje istinsku vrijednost humanosti i šalje snažnu poruku da je snaga u zajedništvu i prihvatanju različitosti - istakao je Đurašković.
Kakp dodaje, kroz svoje aktivnosti, ova porodica ne samo da pomaže, već aktivno promoviše Crnu Goru i njene vrijednosti na međunarodnoj sceni, ističući zajedništvo, empatiju i društvenu odgovornost kao temelje svakog uspjeha.
- Njihov primjer nas inspiriše i poziva da gradimo svijet u kojem je pomaganje drugima temelj naše zajedničke budućnosti. Humanost nas povezuje, jača i daje smisao svakom životu, podsjećajući nas da u svakom dobronamjernom djelu postoji moć koja može promijeniti nečiji svijet - zaključuje se u poruci gradonačelnika.
Prema njegovim riječima, za bolju Crnu Goru i bolji svijet, svi smo pozvani da slijedimo ovaj primjer, da svoje vrijeme, energiju i resurse usmjerimo ka stvaranju društva u kojem niko neće biti zaboravljen, a svaka ruka pružene pomoći biće znak zajedništva i nade. Neka nas humanost vodi kroz sve izazove, jer zajedničkim djelovanjem gradimo temelje pravednijeg i saosećajnijeg svijeta.
- Samo zajedno, sa vjerom u snagu dobrote i solidarnosti, možemo pretvoriti snove o boljoj budućnosti u stvarnost. Za Crnu Goru bez podjela, za svijet u kojem svako dijete, porodica i zajednica imaju priliku za prosperitet i sigurnost, jer bolji svijet počinje od nas samih. Neka duh humanitarne pomoći bude vodilja za sve nas, ka Crnoj Gori, zemlji nade, slobode i odgovornosti za budućnost koju zajedno stvaramo - zaključio je Đurašković.

Đurašković: Crnogorska porodica iz Berlina inspiracija i podrška Crnoj Gori

Crnogorski istoričar Dragutin Papović je u svojoj studiji o istoriji crnogorske filantropije pokazao da se tradicija dobročinstva u Crnoj Gori ne gradi od juče, ona ima bogatu istoriju u našem društvu i svim krajevima naše države. Crnogorska porodica iz Berlina posljednjih godina bila je jedan od najvidljivijih primjera da je to nasljeđe živo i danas.
Njihova pomoć stizala je do najugroženijih, do onih kojima je najpotrebnije, ali i do sportista, navijača te ljudi koji su samo željeli da učine svoje okruženje boljim. Ono što je krasilo njihove akcije ogledalo se u pomaganjima bez naglašavanja, bez uslovljavanja, bez posmatranja ljudi i zajednica kroz vjeru i naciju. Otvoreno, široko i sa jasnom porukom da dijeljenje dobra ostaje jedna od temeljnih vrijednosti na kojoj se može graditi zajednica.
Zato raduje činjenica što ta porodica nastavlja svoj humanitarni rad, ali ostaje žal što će to biti van Crne Gore.
Nadamo se da će, kad Crna Gora bude bolja, pravednija i uređenija, Crnogorska porodica nastaviti svoju misiju ovđe. A vjerujem i da će takva Crna Gora znati više da cijeni ljude poput njih, ljude koji nijesu tražili ni medalje ni priznanja, već pomagali iskreno i tiho, kako pravi dobrotvori uvijek i djeluju.
Ponoviću nešto što sam članovina crnogorske porodice iz Berlina više puta rekao: njihov rad će ostati ispisan zlatnim slovima u istoriji crnogorske filantropije. 
Posebno im se kao Cetinjanin zahvaljujem na svemu što su uradili za prijestoni grad.

Crnogorska porodica iz Berlina - zlatni primjer filantropije

Ispred Doma narodne skupštine na protestu solidarnosti sa novinarima televizije N1, koji su napadnuti prije nekoliko dana, došlo je do tenzija kada se pojavila grupa ljudi koja je nosila transparente sa porukama podrške provladinim medijima.
Građani koji su se okupili na poziv medijskih udruženja su negodovali kada se pojavila grupa ljudi koja je nosila transparente "Hvala na podršci, novinarke informera" i "Boja mikrofona nije opravdanje za nasilje", javlja reporterka Bete.
Transparente su nosili predsjednica novoosnovanog medijskog udruženja Asocijacija novinara Srbije Ivana Vučićević, direktor Srpskog telegrafa Saša Milovanović i drugi.
Oni se se povukli oko 19.30 časova, nakon što su im građani dobacivali i pogrdno ih nazivali, došlo je i do verbalnog sukoba.
Prisutno je nekoliko stotina građana, a u šatorskom naselju gdje borave pristalice vlasti ispred skupštine Srbije, s druge strane ograde prisutan je i veliki broj policije koji nose fantomke i ne vidi im se lica.
Na jednom od transparenta piše "Dočekamo dan da se svi slažemo, nasilje nije ok".
Jedan muškarac je prije nekoliko dana napao ekipu televizije N1 u blizini šatorskog naselja u kojem borave pristalice vlasti ispred Skupštine Srbije, a policija je naknadno reagovala.
Glavni urednik dnevnog lista "Danas" Dragoljub Petrović kazao je za Betu da su članovi Asocijacije novinara Srbije došli na skup da provociraju i "prave cirkus".
- To je neka vrsta njihovog poslednjeg trzaja, navikli su da kopiraju sve sta rade nezavisni mediji i novinari ali je to u neku ruku smikesno jer se oni uopšte ne bave novinarstvom - kazao je Petrović.
On je rekao da je povodo tog skupa značajan i da ljudi koji su došli shvataju opasnost napada na novinare i da je neophodno pruziti podršku novinarima televizije N1.

Tenzije ispred Skupštine Srbije na protestu podrške novinarima televizije N1

Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja. Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje. A za jadac zna i onaj - koji zna.
24.11.
19:40h
Ne znam ko će u Apelacionom sudu zadužiti predmet u kojem se traži da se pritvor koji je produžen Vladanu Ivanoviću za još dva mjeseca - isključivo zbog uticaja na svjedoke, produži i zbog tačke 4. Koja se u prevodu zove - nikad u dom.
Znam jedno. Da te sudije treba da pogledaju dispozitiv naredbe o istrazi koja je Vladana poslala "tamo" i dispozitiv nove naredbe u kojoj on nije sam (ima ih još), a koji je spojen sa naredbom gdje Ivanović samuje. U toj prvoj pare uzima njegov blagajnik, u drugoj pare uzima Ubović, a Vlado prikriva stanove sa svojom firmom.
Svjedoci su isti.
Za sve okrivljene i pravna lica.
Koji treba svjedočkim iskazom, kako napisa sud, u rješenju o određivanju pritvora da pomognu finansijskom vještaku.
Tapetari.
Koju će dokumentaciju da vještače vještaci - vile znaju. Nje nema. Ona ne postoji. Postoji jedna skaj poruka trećeg lica.
A zašto sudije treba da pogledaju?
Da vide, pod jedan, zašto je pritvor uopšte određen, pod dva, kako se po prvi put u istoriji spajaju dvije različite radnje istog okrivljenog.
I pod tri, da se upitaju, što bi rekli mladi, "može li ovo".
Ima i pod 4 - vidjeće da se pritvor hoće pojačati jer je samo njegova dužina bitna. Ostalo nije.
Koliko me intelekt služi - opasna su vremena.
Kada se ovo traži i može.
Ili ja pojma nemam.
Što je vrlo moguće.
P.S: Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja.
Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje.
A za jadac zna i onaj - koji zna.

Vile znaju

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Prava slika današnje Crne Gore je „kulturna“ politika vlasti koju najlakše definišemo riječju postavgustovska. Kriterijumi po kojima se postavljaju čelni ljudi kulturnih ustanova sve su samo ne renomiranost i kompetentnost. Jedini kriterijumi su partijska, vjerska i nacionalna pripadnost. Da ne zaboravimo učešće u opskurantnim (pogledaj rječnik) litijama, retrogradnim manifestacijama svega najprimitivnijeg što Crna Gora može da izbaci. Da je to temelj i ontološko biće postavgustovske vlasti svjedoče namjere da se podižu spomenici lideru tih primitivnih uličnih metanija, koje namjeravaju da podižu širom Crne Gore, kao simbole mržnje prema Crnoj Gori, svemu crnogorskom, „brozomorno-montenegrinskoj ideologiji, koja se temelji na dukljanskoj mitologiji“. Ograđujem se ako nije tačno, ali sam čuo da su se dijelile i potvrde o učešću u litijama, kao buduće ulaznice za avanzovanje. Spomenici jednom popu diljem Crne Gore i jesu najbolja potvrda sunovrata Crne Gore, koja ne podiže spomenike znanju i nauci, već mantijašima i mraku.&nbsp; Biti dio civilizacije podrazumijeva poznavanje prošlosti na osnovu istorijskih artefakata, a ne guslarske mitomanije i popovskih izmišljotina. Aleksandar Solženjicin piše: „Da bi uništio jedan narod, moraš prvo saśeći njegove korijene“. Milan Kundera u „Knjizi ljubavi i zaborava“ piše nešto slično: „... prvi korak k uništenju jednog naroda jeste brisanje njegovog pamćenja … nađi nekoga da napiše nove knjige, proizvede novu kulturu, izmisli novu istoriju. Ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila“.&nbsp; <h2>NEDODER NACIJA</h2> Nekadašnja slobodarska Crna Gora danas je poprimila kmetski karakter i čeka da joj neko drugi vrati ime i dostojanstvo. Ponavljači, vlasnici lažnih diploma, pridošlice iz raznih crnogorskih i okolnih pripizdina pišu nam istoriju, uče nas jeziku predaka, onima kojima je jezik prepun turcizama smetaju crnogorski italijanizmi, poklanjaju sebi crnogorske nacionalne nagrade za trivijalna i lažna, nepostojeća djela, preuzimaju nam nacionalne institucije praveći od njih seoske domove kulture. Prvi predśednik Crnogorskog centra PEN kluba, profesor Pavle Mijović, kada je uhapšen i ispitivan u zatvoru u Dubrovniku od policije zbog Belvederskih demonstracija 1936. ostavio je zapisano kako mu je policajac koji ga je ispitivao rekao: „Možda se zakon promijeni i dozvolimo rad vaše komunističke stranke, ali, ukoliko i dalje nastavite da se zalažete za crnogorsku naciju sve ćemo vas istrijebiti“. Meša Selimović je napisao da čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. Pokazalo se, ipak, da je crnogorska nacija nedoder i da kad su se prvi put Crnogorci mogli nacionalno izjasniti na popisu 1948. godine, oni su to masovno uradili. Problem sa bilo kojim identitetom je što se on stalno mora zalivati od strane političkih i društvenih elita. Ako vi to ne činite taj prostor će ispuniti drugi i, što kaže Kundera, ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila. Crnogorski komunisti su se ponašali kao da je vrijeme stalo i da će vječito ostati takvo, da sve imamo u drugoj republici, da zato Crnoj Gori ne trebaju ni fakulteti, ni mediji, ni klinički centri, ni naučne ustanove, niti da je religija bilo kakav faktor u društvu. Padom socijalizma ostavili su Crnu Goru na izvolte uticaju velikopsrpskog nacionalizma i njegovom glavnom promoteru – Crkvi Srbije. Crkva Srbije sve vrijeme radi na tome da svetosavlje bude zajedničku teološka perspektiva crnogorskog društva, a srpski identitet istorijski kontinuitet. Kad se pogledaju podaci od popisa do popisa dobije se mjera njihovog uspjeha kroz period potonjih tri i po decenije. Ili, ako hoćete, pokazuje se inferiornost crnogorskog društva, nedostatak samopoštovanja i provincijalni karakter.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c" data-rendition-name="original" width="1200" height="710" loading="lazy" alt="Biblioteka"> <figcaption>„ESTETIKA“ PORTALA IN4S: Biblioteka „Radosav Ljumovićetv</figcaption> </figure>  <h2>ZADRUŽNI DOM</h2> Po statističkim podacima u Podgorici stanuje bezmalo pola Crne Gore. Za Podgoricu su dvije kulturne institucije uvijek imale veliki značaj, ako ne računamo nacionalno i gradsko pozorište. Biblioteka „Radosav Ljumović“ i KIC. Ako vi na čelo Biblioteke „Radosav Ljumović“ izaberete Slavicu Ilinčić, koja je sama po sebi antiteza kulture i promoter ideologije srpstva i svetosavlja kao temelja Crne Gore, koja je u biblioteku uvela „estetiku“ portala IN4S, a na čelo KIC-a harmonikaša, koji svojim vokalnim interpretacijama zasmijava čitav region, onda ste dvije više nego značajne institucije pretvorili u zadružni dom u Lebanama. I tu nema nikakve slučajnosti. Ideja i jeste da se sve institucije Crne Gore prilagode „estetici“ braće Mićović, Metodija i Krnje Jele, da se sroza na nivo najseljačkije pučke zabave najprimitivnijeg soja u Crnoj Gori, koji buja iz godine u godinu. Pa nama „Zavetnica“ vodi Filmski centar Crne Gore, zaboga?&nbsp; A onda nam Raonikije, tri puta sudski osporavani direktor RTCG, na mala vrata uvodi kampanju kako od malih mogu indoktrinirati buduće generacije ideologijom svetosavlja, srpske Sparte i junaštvom Pavla Đurišića. Pa još doveo svetosavskog stručnjaka za satanizam sa nesretnog Pravnog fakulteta. I to onaj isti Raonikije koji mi onako sa prosvijećenih visina održa lekciju da je on učinio više za demokratiju u Crnoj Gori i od mene i od Mila i od Ranka i čitave tadašnje vlasti. Biće da je u međuvremenu evoluirao od liberala i demokrate u protođakona Javnog servisa, jer je evolucija kod Crnogoraca postala nacionalni sport. Što reče onaj na televiziji „ja kad mi treba kažem da sam Srbin, a kad mi treba Crnogorac“! Eto, dotle smo stigli, sve se udarajući u junačke grudi, dičeći se sopstvenom junaštvu i čojstvu u prošlosti. <h2>&nbsp;PRODANE DUŠE</h2> Pošto ni mnogo veće države ne mogu izdržati toliki broj prodanih duša, riješio sam svaki put da poklonim po koju crticu iz istorije, nakon što sam predočio da su nam preci ginuli na Mojkovcu nizašto, jer nije bilo više nijednog Srbina kojem bi čuvali odstupnicu, već im je smješteno iz razloga koje napisa komandant Glavnog štaba crnogorske vojske, srpski pukovnik Petar Pešić, u beogradskoj „Pravdi“ od 9. maja 1925. godine: „Odnosno tvrđenje mojih kritičara, da sam savetovao pokojnom Kralju Nikoli da zaključi mir sa Austrijom, napominjem, da sam izneo u 'Ratniku' celu istoriju tog pitanja i nemam potrebe da ga ponovo izlažem. Sem toga nalazim da bi to bilo izlišno, jer su oni suviše slabi da shvate vojno-politička pitanja toga obima. Ali moram im postaviti ovo pitanje: jesu li ma kad razmišljali o tome, kakava bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da je na Solunskom frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola?“ Ponavljaću vam ovo sve dok ne shvati i posljednja fukara kakve su namjere bile prema Crnoj Gori!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Petar Pešić tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  Ne znam znate li ko je Jovan Đonović? On je uz Marka Dakovića jedan od najogorčenijih protivnika kralja Nikole od beogradskih studenata iz Crne Gore, učesnik u organizaciji više atentata na knjaza/kralja Nikolu. E pa taj Jovan Đonović piše, takođe u „Pravdi“: „On, koji misli, da nije Kralj Nikola uputio depešu Franji Josifu ne bi se kompromitovao u očima saveznika i svog naroda, da bi izveo nešto vojske i postavio je na Solunski Front i najzad sa njom ušao u Crnu Goru, - morao je, prirodno, utrošiti prilično vremena i spremiti dosta činjenica da se to desi. Idući za njegovim pisanjem ulazimo u njegovu misao, da je jedinstvo Crne Gore i Srbije bilo moguće: ako Kralj Nikola osramoti Crnu Goru predajom vojske, a sebe uprlja izdajstvom“. Čak je i on shvatio na koji način se jedino moglo izvesti „ujedinjenje“, kako ga zovu stručnjaci iz SNP-a, kad piše: „„Zar, onda nije jasno i laiku, da se g. Pešić nije mnogo starao da se ne desi sa crnogorskom vojskom ono, za šta se bojao da se ne dogodi srpskoj“?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143" data-rendition-name="original" width="530" height="829" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Jovan Đonović tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  <h2>&nbsp;ODA CRNOGORCIMA</h2> Što se tiče Marka Dakovića, po kojem se zove orden koji predśednik Rajo dodjeljuje sopstvenim „velikanima“, on je bio poznat po učešću u atentatima na knjaza/kralja Nikole i po tome što je nakon Podgoričke skupštine ćerao po ulicama građane da pjevaju pjesme srpskom kralju Petru, ukoliko ne bi htjeli ubijao ih hicima iz pištolja. Pravi heroj uz Pavla Đurišića.&nbsp; Malo da se taknemo i francuske štampe, obzirom na sramnu ulogu Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore. „La Revue Diplomatique“, Pariz, 30. novembra 1919. g. donosi tekst „4.000 Crnogoraca u srpskim zatvorima“: „Konferencija Mira optužuje neprijatelja za zločine, a u isto vrijeme dozvoljava da Srbija iste zločine vrši u Crnoj Gori ... Francuski narod i njegovo javno mnjenje su uz Crnu Goru. Ali, zašto neko u francuskoj vlasti ne uzvikne: Dosta je, prekinite sa davljenjem Crne Gore!? Ako je Francuska prijatelj Srbije, ne mora biti neprijatelj Crne Gore. čast Francuske je u pitanju... Naš je zahtjev: Francuska treba da učini da se Srbija evakuira iz Crne Gore i da Crna Gora bude Crnogoraca. ... Dičite se Crnogorci, jer plemeniti i civilizovani svijet i danas vidi i sa divljenjem i simpatijama prati vašu borbu i podvige protivu nebratske i izdajničke Srbije Karađorđevića, kao što je nekad slavio i divio se djelima vašim i vaših predaka kad se ginulo 'za krst časni i slobodu zlatnu'“. Eh, kao što je nekad ....

KIC mijenja ime u KIČ

Sedamdesetogodišnji Božidar Šundić poginuo je u saobraćajnoj nesreći koja se danas, oko 12:15 sati, dogodila u nikšićkoj Župi, saopšteno je nezvanično iz Uprave policije.
Do nesreće je došlo kada je automobil kojim je upravljao Šundić, iz za sada neutvršenih razloga, sletio sa puta.
Kako prenosi RTCG, riječ je o bivšem generalnom direktoru Javnog servisa. Njegovo vozilo nađeno je pored puta u Župi, a kako prenosi taj medij informacije iz policije, pretpostavlja se da je doživio srčani udar tokom vožnje.
U policiji kažu da utvrđuju uzrok nesreće.
Šundić je bio na čelu RTCG od 2018. godine do 2021. godine.&nbsp;
Šundić je bio diplomirani inženjer, dugogodišnji novinar i urednik više crnogorskih medija.&nbsp;

Nikšić: Poginuo bivši generalni direktor RTCG Božidar Šundić

Bosanskohercegovački novinar i televizijski voditelj Adnan Rondić tvrdi da je postojao "Sarajevo safari", snajperski lov na ljude u Sarajevu devedesetih sa kojim se sumnjiči da je povezan i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, te da je sramna činjenica da pred državnim sudom ne postoji nijedna podignuta optužnica za opsadu glavnog grada BiH.
- Duboko vjerujem da je postojalo nešto što se naziva "Sarajevo Safari", ili što bi jedan Sarajlija rekao možda je ispravnije bilo reći "Sarajevo hunting" (Sarajevo lov). Nijesu oni nas samo promatrali i fotografisali kao na safariju, već su nas ubijali. Preživio sam opsadu Sarajeva i ostao sam bez 28 članova porodice, uključujući i moga oca i odlično znam da je ovo što se tvrdi istina i ovo nije prvi put da se pominje "Sarajevo Safari" - rekao je Rondić.
On je napomenuo da državno tužilaštvo nije podiglo nijednu optužnicu za opsadu Sarajeva.
- Imamo četiti haške presude i desetine hiljada dokumenata dokaza. I sam sam dokaz i spreman da svjedočim što su građani Sarajeva proživljavali u te četiri godine krvave opsade. Međuti, Državno tužilaštvo BiH neće, ili ne postoji interes da se stavi tačka barem dijelom na ono što se dešavalo 90-ih i to stvara frustraciju - istakao je Rondić.
Prema njegovim riječima, "Sarajevo safari" ponovo je otvorila rane, aktualizovala teške dane... Živimo, kako kaže, nedovršeni mir ili zamrznuti konflikt koji ne dozvoljava da se krene dalje.
- Treba se nadati da ćemo daći snage i mehamizme da izađemo iz ovog začaranog kruga. Ne smijemo odustati - poručio je Rondić.
<h2>Vrijeme je za reset</h2>
Komentarišući relativizaciju antifašističkog nasljeđa kao i normalizaciju narativa koji veličaju nacionalističke i klerikalne strukture, Rondić kaže da oni nijesu novi.
- Kroz istoriju su se mijenjali njihovi akteri, komunikacijski kanali putem kojih su dolazili do javnosti, ali oni postoje vjekovima, počev od porodice, baštini ih obrazovni sistem, mediji, crkva, akademska zajednica... Postoje i oni koji na takvu vrstu paradigme ne pristaju, ali bojim se da su društva dominantno sklona takvoj vrsti narativa koji ne pospješuju život u ovom dijelu svijeta - istakao je Rondić.
Podsjetio je na nedavni izliv mržnje bivšeg predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika o muslimanima.
- To nije nešto što mu je tom trenutku palo na pamet. "Niko krupno ko Turčin ne laže" zvuči poznato i te kako i u Crnoj Gori. Riječ je o starim narativima - naveo je Rondić.
On ističe da je vrijeme za neku vrstu reseta i da svim ljudi na ovim prostorima, pa i takozvane elite treba da se pogledaju u ogledalo i postave pitanje "Gdje smo mi to sada"?
- Važno je da svi, ako ne iz moralnih, onda iz pragmatičnih razloga pogledamo gdje nas ovakva vrsta narativa vodi. Ja bih bio skloniji da to radimo iz moralnih, etičkih razloga, ali neka za početak iz ugla elita budu praktični razlozi - kazao je Rondić, dodajući da je to proces koji će trajati, ali da ne smijemo odustati.
On je stava da nacionalizam i revizionizam nikada nijesu otišli sa scene. Ponekad se smanji, ali elite, smatra on, koriste tu vrstu narativa jer znaju da takav narativ još nalazi na plodno tlo.
- Imate primjer predizborne kampanje za predsjednika bh. entiteta Republika Srpska - svi kandidati, posebno dvojica glavnih se skoro isključivo obraćaju jednom biračkom tijelu - Srbima. Znaju odakle bi podrška mogla doći. Koriste narative koji ni njima nisu daleki i mrski i onda imamo situaciju kakvu imamo - naglasio je Rondić.
<h2>"Bez značajnih promjena u RS nakon izbora"</h2>
On ne očekuje značajnije promjene u RS nakon ovih izbora, čak i ako kandidat opozicije pobijedio. Međutim, smatra da mogu pokazati određene trendove.
- Bojim se da oko većine ključnih stvari neće biti suštinske razlike. Možemo dobiti umivenijeg, pitomijeg čovjeka na čelu bh. entiteta RS, ali to su samo izbori za čelnu poziciju. Rezultati mogu biti svojevrsni test onoga što može uslijediti na opštim izborima u BiH 2026. godine - rekao je Rondić.
Ima, dodaje on, nekoliko ključnih karakteristika ovih izbora. Ipak je, kako ističe, pobijedila država.
- Onog momenta kada je Milorad Dodik osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora rekao je da je neće prihvatiti, kao ni odluku Centralne izborne komisije koja mu je uskratila mandat. Rekao je da neće biti izbora, te da i ako ih bude na njima neće učestvovati. Međutim, prihvatio je presudu suda, platio je jednogodišnju kaznu zatvora, očito prihvatio odluku Centralne izborne komisije i izbori se održavaju i na njima učestvuje kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Ovo mi je ključna karakteristika i njihova vrijednost - kazao je Rondić.
T.K.

Tag: nikola-duraskovic

Đurašković: Žalim zbog odluke crnogorske porodice iz Berlina, izuzetan su primjer patriota

Đurašković Joanikiju i Kovačeviću: Želja će vas biti, ka' i ove što četnikuju po Crnoj Gori

Đurašković o napadu na navijače Hrvatske: Smišljena namjera koja dolazi iz dobro poznate kuhinje

Đurašković: Smišljena je namjera da se napad na hrvatske navijače dogodi na teritoriji Cetinja

Đurašković: Danas se sa ponosom prisjećamo puta kojim su naši preci utemeljili vrijednosti na kojima počiva Cetinje

Đurašković i Tuma: PEN kongres 2027. prilika za međunarodnu afirmaciju Cetinja i Crne Gore

Otvoren Memorijalni turnir “Jovan i Vukan Vuletić”; Đurašković: Da njihova imena postanu pokretačka snaga da budemo bolji, pravedniji i humaniji

Đurašković: Obaveza svima nama da ne zaboravimo Mašana i Marka i da njihova imena žive kroz naše sjećanje, ljubav i zajedništvo

Đurašković: Služba zaštite i spašavanja ponos Cetinja i Crne Gore

Đurašković: Crnogorska porodica iz Berlina inspiracija i podrška Crnoj Gori

Crnogorska porodica iz Berlina - zlatni primjer filantropije

Tenzije ispred Skupštine Srbije na protestu podrške novinarima televizije N1

Đurašković: Žalim zbog odluke crnogorske porodice iz Berlina, izuzetan su primjer patriota

Vile znaju

PRATITE TVe UŽIVO