Vlada Crne Gore je, na danas održanoj 102. sjednici kojom je predsjedavao potpredsjednik Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku Aleksa Bečić, imenovala Snežanu Jonicu za generalnu konzulku u Njujorku, dok je Amer Cikotić imenovan za generalnog konzula u Njemačkoj, sa sjedištem u Frankfurtu, dok je Nikola Vukčević postavljen za savjetnika potpredsjednika Vlade za međunarodne odnose.
Vlada je donijela više kadrovskih rješenja:
1. Rješenje o imenovanju Dubravke Mihailović za zamjenicu glavnog revizora Revizorskog tijela,
2. Rješenje o razrješenju predsjednika i članova Upravnog odbora Akreditacionog tijela Crne Gore, u sastavu: prof. dr Aleksandar Vujović, predsjednik, i članovi: Jelena Jovanović, Dragan Vukčević, Jovan Nikolić i Danijela Šuković,
3. Rješenje o imenovanju predsjednika i članova Upravnog odbora Akreditacionog tijela Crne Gore, u sastavu: prof. dr Aleksandar Vujović, predsjednik, i članovi: Bujar Hasangjekaj, Milica Bečić, Miomir Vulić i Bekim Çoba,
4. Rješenje o prestanku mandata direktora ranije Uprave za dijasporu Predraga Mitrovića,
5. Rješenje o imenovanju Jovana Bojovića za člana Savjeta za vladavinu prava,
6. Rješenje o razrješenju člana Biroa za operativnu koordinaciju Janka Lakovića, i Rješenje o imenovanju pukovnika Milana Bigovića za novog člana ovog Biroa,
7. Rješenje o prestanku vršenja dužnosti v. d. direktora Uprave za gazdovanje šumama i lovištima Miloša Rajkovića,
8. Rješenje o određivanju Miloša Rajkovića za vršioca dužnosti direktora Uprave za gazdovanje šumama i lovištima,
9. Rješenje o imenovanju mr Veselina Klikovca za izvršnog direktora Društva za promet roba i usluga „Montenegro Bonus“ d. o. o. Cetinje,
10. Rješenje o opozivu Amera Cikotića sa dužnosti generalnog konzula u Generalnom konzulatu Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama, sa sjedištem u Njujorku,
11. Rješenje o postavljenju Snežane Jonice za generalnu konzulku u Generalnom konzulatu Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama, sa sjedištem u Njujorku,
12. Rješenje o postavljenju Amera Cikotića za generalnog konzula u Generalnom konzulatu Crne Gore u Saveznoj Republici Njemačkoj, sa sjedištem u Frankfurtu i
13. Rješenje o imenovanju Nikole Vukčevića za savjetnika potpredsjednika Vlade za međunarodne odnose.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Kadrovska rješenja Vlade: Jonica generalna konzulka u Njujorku, Cikotić u Frankfurtu

"Jutro s Majom" na Televiziji E i ove nedjelje obilježiće pregršt zanimljivih tema i gostiju. U okviru Festivala umjetnosti, nauke i kulture Univerziteta Crne Gore – FUNK 2025, Fakultet dramskih umjetnosti Cetinje obilježava jubilej – dvije decenije studiranja filmske i TV režije u Crnoj Gori, kroz bogat dvodnevni program pod nazivom „Dvije decenije studiranja FTV režije u Crnoj Gori: Promjena paradigme“.&nbsp; Tim povodom naš gost je Nikola Vukčević reditelj i profesor, rukovodilac studijskog programa Film i mediji.&nbsp; Bili smo na Adriatic Film Awards - dodjeli nagrada najznačajnijim filmskim ostvarenjima i TV serijama s područja bivše Jugoslavije koji se održavao u Porto Montenegro u Tivtu.&nbsp; Gošće/panelistkinje ovog jutra su glumice Jovana Brnović i Ivona Raković i producentkinja Milena Đukić. Budite uz Televiziju E od devet sati!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026021036_864001cc900577bcbdb8e5b484e4688b6d0fb0a6a0333c544ff69128f5acee20.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251026021036_864001cc900577bcbdb8e5b484e4688b6d0fb0a6a0333c544ff69128f5acee20" data-rendition-name="original" width="1080" height="1920" loading="lazy" alt="najava"> </figure>

1250x600

1084x550

Jutro s Majom: Dvije decenije studiranja filmske i TV režije u Crnoj Gori, Adriatic Film Awards...

Gost 60. emisije “Ne pričam ti o tome” je Nikola Vukčević, početkom devedesetih vrlo aktivan na rock sceni Podgorice kao bubnjar bendova “Vatrena srca” i “Ročni mir”, danas priznati režiser, autor ovogodišnjeg crnogorskog kandidata za Oskara - filma “Obraz”.&nbsp;
U emisiji će biti riječi o korištenju rock muzike u njegovim filmovima, pojavljivanju Rundeka i Urbana u glumačkoj podjeli, naročito o tri verzije pjesme “Ne brini” u ostvarenju “Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa”, zatim o nastanku nekoliko desetina muzičkih spotova koje je kreirao za crnogorske muzičare, od Marijane Zlopaše do Zorana Kalezića, osmišljavanju i snimanju video kampanja u sklopu njegove “Galileo produkcije”.
&nbsp;Poseban segment priče posvećen je saradnji sa svjetski priznatim pijanistom i kompozitorom Jankom Nilovićem.
&nbsp;O njemu je Vukčević snimio film, čija se premijera očekuje do kraja godine. 
 
Urednik i voditelj emisije je &nbsp;Željko Milović.&nbsp;
Gostovanje Nikole Vukčevića u emisiji ''Ne pričam ti o tome'' pogledajte na Televiziji E večeras od 21 sat.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FKXGskpmlru4&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Emisija “Ne pričam ti o tome”: Gost Nikola Vukčević

- Najmoćnija umjetnost je ona koja vas natjera da se zapitate - šta bih ja uradio na njegovom mjestu?- kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) crnogorski reditelj Nikola Vukčević opisujući srž svog novog filma "Obraz".
Radnja filma iz Drugog svjetskog rata, zasnovana na istinitom događaju, prati dječaka koji pronalazi utočište u kući Albanca Nura Doke pred kojim je teška odluka - predati dijete neprijatelju i tako sačuvati svoju porodicu, ili rizikovati sve kako bi zaštitio dječaka i sačuvao obraz.
Film, inspirisan pričom crnogorskog akademika Zuvdije Hodžića, osvojio je nagradu za najbolju režiju i scenario na međunarodnom filmskom festivalu u Saragosi.
Za Vukčevića, kako kaže, to nije samo film, već "lična, profesionalna i umjetnička misija."
- Obraz nas suočava sa sopstvenim moralnim kompasima, bez obzira na vrijeme i prostor- ističe reditelj.
U razgovoru otkriva zašto ga je ova priča privukla, kako je gradio "Obraz", koje sličnosti uočava sa savremenim društvom ali i šta je za njega umjetnost "koja ne žmuri pred istinom".
RSE: Kada ste došli u kontakt sa pričom akademika Zuvdije Hodžića i šta Vas je motivisalo da od nje napravite film 'Obraz'? Jeste li "na prvu" odlučili ili je trebalo da sazri?
Vukčević: Ono što me privuklo ovoj priči o čojstvu i junaštvu jeste njena univerzalna poruka: čovjek i čovjekoljublje kao temeljne vrijednosti, posebno u vremenima razaranja i rata.
U njoj sam prepoznao jezgro antičke tragedije, duboko ukorijenjeno u balkansku stvarnost, kao i snažan, autentičan glas humanosti iz našeg kulturnog prostora.
Put do ove priče bio je neobičan. Prvo sam je čuo, a ne pročitao, uvjeren da je riječ o istinitom događaju iz ratnih devedesetih. Bila je to gotovo mitološka pripovijest o čovjeku koji, vođen kodeksom časti, štiti dijete druge vjere i nacije, po cijenu uništenja sopstvene porodice.
Tek nekoliko godina kasnije, zahvaljujući prijatelju iz Zagreba, Danilu Iveziću, došla mi je u ruke knjiga Zuvdije Hodžića, u kojoj sam pročitao Obraz, priču smještenu u vrijeme Drugog svjetskog rata, ali sa istim sadržajem.
Tada mi je postalo jasno koliko moralne dileme iz prošlosti i dalje snažno odjekuju u našem vremenu.
To nije samo priča o pojedincu, već i o zajednici, nasljeđu i složenim moralnim pitanjima koja oblikuju čovjekovu suštinu. Njena univerzalna tema, čast, porodica, odgovornost, u okviru naše tradicije, činila mi se i relevantnom i duboko potresnom.
Htio sam da napravim film koji će govoriti iz cijelog mog bića - bića jedne osakaćene jugoslovenske generacije koja vapi za tolerancijom.
Ova priča je nosila poetsku snagu i sirovu istinu. To sam želio prenijeti na filmsko platno- da publika ne posmatra, već osjeti težinu izbora s kojima se likovi suočavaju.
RSE: U središtu priče je Nur Doka, Albanac koji za vrijeme Drugog svjetskog rata pruža utočište pravoslavnom djetetu. Kako bi danas ljudi reagovali na takvu dilemu?
Vukčević: Danas, iako živimo u drugačijim okolnostima, pitanje da li sačuvati tuđi život po cijenu nesigurnosti vlastite porodice, ali uz očuvanje moralnog mira budi snažne emocije i otvara duboke dileme.
Mnogi bi se divili takvoj vrsti hrabrosti, ali pitanje rizika je izuzetno kompleksno, jer svijest o sopstvenim odgovornostima često biva potisnuta savremenim društvenim pritiscima i interesima.
U našem filmu, tu složenost nastojali smo prikazati kroz dileme svih članova porodice, dajući emocionalnu i psihološku punoću nizu detalja koji su mi bili i tematski i vizuelno inspirativni.
Kada kažem mi, mislim prvenstveno na autorke scenarija – Anu Vujadinović i Melinu Pota Koljević – koje su izuzetno studiozno preuzele taj ključni dio stvaralačkog procesa, artikulišući svijet priče kroz niz važnih i precizno razrađenih dodatnih linija radnje.
Put do ove priče bio je dug i zahtjevan.
Na filmu smo strpljivo radili još od 2016. uključujući i izazovni period pandemije tokom kojeg se odvijao veći dio snimanja i to s budžetom znatno ispod potrebnog da se ostvari zamišljeni kvalitet.
Ipak, zahvaljujući posvećenosti cijelog tima, upornosti i vjeri u važnost ove priče, uspjeli smo da joj udahnemo život i da na filmskom platnu otvorimo dijalog o toj univerzalnoj dilemi: kako bi ljudi danas reagovali na istu situaciju?
RSE: I koliko je realno očekivati pojedinca koji će napraviti izbor poput Nurovog?
Vukčević: Takvi herojski izbori, poput onog koji donosi Nur Doka zaista su rijetki ali nisu nemogući. Film nas podsjeća da je ljudskost u vremenu nasilja i rata najhrabriji čin koji pojedinac može učiniti.
Upravo zato ova priča ima univerzalnu vrijednost: ne idealizuje heroizam, već ga smješta u realan kontekst ljudske slabosti, straha, dilema – i hrabrosti da se uprkos svemu postupi ispravno.
Rizik o kome govorimo, onaj da neko rizikuje život svoje porodice zbog djeteta koje nije njegovo, predstavlja srž moralne dileme u filmu.
Glavna radnja filma se odvija u intenzivnih 36 sati, ali u tom kratkom periodu publika ulazi duboko u unutrašnji svijet glavnih likova, posebno Nura Doke. Bilo mi je važno da publika ne samo razumije, već i osjeti težinu njegove odluke – da dijeli njegove sumnje, strahove, ali i impuls ljudskosti koji u njemu raste.
Trudio sam se da balansiram između lične drame i šireg istorijskog konteksta, bez da jedno zasjeni drugo.
Istorija je tu kao pozadina, kao pritisak koji oblikuje okolnosti, ali u fokusu su ljudi sa svojim slabostima i vrlinama. To su likovi koji se ne doživljavaju kao simboli ili ideali, već kao stvarni ljudi, zahvaljujući izuzetnim glumačkim interpretacijama koje donose emocionalnu dubinu i nijansu.
Svi glumci, predvođeni Edonom Rizvanollijem i mladim Elezom Adžovićem, donijeli su vjerodostojne, snažne i ranjive izvedbe koje nas podsjećaju da su ovakve priče moguće i da ih trebamo čuti.
Emocionalna uvjerljivost, tišina između replika, pogledi koji govore više od riječi – sve doprinosi stvaranju atmosfere u kojoj publika počinje vjerovati da su takvi izbori, iako rijetki, istinski mogući.
Na kraju, najvažnije pitanje koje film postavlja nije "da li je realno", već "šta bi ja uradio?".
Obraz nas suočava sa sopstvenim moralnim kompasima, bez obzira na vrijeme ili mjesto. To je ono što ga čini živim u svakoj kulturi u kojoj je prikazan do sada, jer pitanja savjesti, hrabrosti i ljudskosti prevazilaze granice jezika, nacije ili religije.
RSE: Radnja filma je smještena u Drugi svjetski rat. Kakav efekat može imati u današnjem društvu koje se suočava sa pokušajima revizionizma?
Vukčević: U vremenu kada se istorijske činjenice sve češće relativizuju, preispituju, pa i svjesno revidiraju, ovaj film ipak ne može igrati važnu ulogu u očuvanju kolektivne svijesti i poštovanja prema istini, jer ovo više nije vrijeme ni sovjetske rane ere, niti doba Leni Rifenštal.
Takođe, jer film je fikcija. Ali njegova emotivna i empatijska snaga je ono što daje važnost kinematografiji u okolnostima pitanja koje ste postavili.
"Obraz" se ne bavi ideologijama, vojnim formacijama ili velikim bitkama. To je film o ličnoj hrabrosti, o moralnoj snazi čovjeka koji se suprotstavlja nasilju i snazi jačeg, uprkos cijeni koju zbog toga plaća.
Ovo je ratna priča bez partizana i četnika; dakle, jako smo daleko od bilo kakvog pogleda na pojam revizije istorije u današnjim tokovima, niti je to naš predmet pažnje.
Mi smo iz tog narativa izuzeli simbole koji su decenijama dominirali našim predstavljanjem rata i u centar priče stavili čovjeka, pojedinca. Njegovu dilemu, njegovu čast, savjest.
Vjerujem da "Obraz" neće samo evocirati prošlost, već će podstaći i savremeni dijalog o tome šta znači biti čovjek u vremenu kada ljudskost nije popularna vrijednost.
I vjerujem da upravo ta univerzalna poruka može da čini ovaj film važnim u kontekstu današnjeg društva, gdje je potreba za empatijom, odgovornošću i otporom prema manipulaciji možda veća nego ikad.
RSE: Je li slučajno što se vaš film desio u vrijeme sve češćeg vraćanja tim temama i to u jednoj netolerantnoj atmosferi? Da li je ovo doprinos toleranciji?
Vukčević: Na ovom filmu radio sam osam godina, i mnoge stvari koje danas oblikuju društveni i politički kontekst nijesam mogao da predvidim kada smo počinjali.
Ipak, čini se da je film svojim temama, možda i nesvjesno, stigao u pravi trenutak – u vrijeme kada nas sve glasnije stare podjele, istorijski revizionizam i netolerancija podsjećaju koliko je važno govoriti o ljudskosti.
Duboko vjerujem da su primjeri hrabrosti, empatije i moralne postojanosti koje ova priča donosi snažan odgovor na atmosferu netrpeljivosti.
Film ne nudi proklamacije, već podsjeća na vrijednosti koje nadilaze ideološke, etničke i političke okvire – i upravo u tome vidim njegov doprinos kulturi tolerancije i pomirenja u regionu, i šire.
RSE: Da li ljudi iz različitih korpusa( nacionalnih, vjerskih ...) različito reaguju na film?
Vukčević: Film je pogledala raznolika publika, od Njemačke, preko Bliskog istoka i Indije, dijela Balkana na Sofia Film Festivalu, pa do Španije, Mađarske, a uskoro i Italije i Argentine.
Ponosan sam jer svjedočim da film dosljedno ostvaruje misiju: uspijeva da probudi empatiju i razumijevanje, prelazeći granice etničkog, vjerskog i kulturološkog identiteta.
Uprkos različitim istorijskim i društvenim iskustvima publike, film funkcioniše kao most koji povezuje različite perspektive i podstiče dijalog i upravo je to razlog mog dubokog zadovoljstva.
Vjerujem da, zahvaljujući univerzalnosti i svevremenoj aktuelnosti, može doprijeti do različitih ljudi, bez obzira na njihovu nacionalnu, etničku ili društvenu pripadnost.
Ta sposobnost da se empatija prepozna i doživi širom različitih kulturnih konteksta predstavlja dodatnu vrijednost "Obraza" što su i dosadašnje projekcije na različitim stranama svijeta jasno potvrdile.
RSE: Koje se paralele mogu izvući sa današnjim vremenom ?
Vukčević: Paralele između tadašnjih i današnjih vremena postoje, posebno kroz prizmu rastućih tenzija, jačanja nacionalizama i duboke društvene polarizacije.
Svijest o tome koliko samo jedan snažan negativni uticaj može duboko posijati razdor i mržnju među ljudima zaista izaziva zabrinutost.
Ipak, vjerujem da dobro, kroz vrijednosti kao što su hrabrost, empatija i solidarnost, ima svoju trajnu i ključnu ulogu. Upravo one su snaga koja može prevazići sukobe i podjele, i zato vjerujem u njihovu moć da donesu promjenu - na ličnom i društvenom nivou.
Moja nada leži u toj mogućnosti da se upravo kroz umjetnost, dijalog i razumijevanje - njeguju vrline, i da nas one podsjete da, bez obzira na izazove, zajedništvo i ljudskost ostaju naš najvažniji putokaz.
RSE: Koliko je važno da se u Crnoj Gori i regionu više snimaju filmovi koji se bave pozitivnim ličnim pričama?
Vukčević: U regionu duboko opterećenom ljudskim žrtvama i krvlju nevinih ljudi, prošlošću, traumama i složenim istorijskim nasljeđem, filmovi koji kroz lične, priče promovišu ljudskost, vrlinu, toleranciju, misli oslobođene predrasuda i nadu, imaju posebnu važnost.
Takve priče pomažu nam da bolje razumijemo sebe, ali i druge i da gradimo mostove razumijevanja.
Svjestan sam da su mnoge rane i dalje otvorene, da su devedesete još žive u našim sjećanjima, i da mnogima zbog ličnih i porodičnih gubitaka nije lako.
Još pamtim rat, izbjeglice, žrtve, ali i nemaštinu, kao i ratne profitere koji su se prvi uzdigli iznad vjerskog i nacionalnog, samo na pogrešnim moralnim premisama.
Nisam siguran koliko umjetnost zaista može zaliječiti te rane ili dati glas onim tišinama koje istorija ponekad zanemaruje. Današnja dešavanja u svijetu me navode na sumnju u tu snagu.
Ipak, izabrao sam da se bavim ovom temom kroz "Obraz" i uložio sam u taj film osam godina svog života, vjerujući u njegovu važnost.
Vjerujem da pozitivne, humane priče nisu samo putokaz već i lijek. One nas podsjećaju da je moguće pronaći ljepotu i snagu u ljudskosti, čak i u najtežim okolnostima.
Smatram da je njihov značaj u Crnoj Gori i cijelom regionu ogroman - kroz njih gradimo budućnost zasnovanu na razumijevanju, solidarnosti i zajedničkoj odgovornosti.
Vidjećemo da li sam bio u pravu, ali znam da sam se trudio najbolje što mogu, sa svim mojim saradnicima i prijateljima bez kojih se ovaj film ne bi mogao iznijeti.
RSE: Da li Vam je bila namjera da kroz film podstaknete prevazilaženje religijskih i nacionalnih razlika?
Vukčević: Namjera filma je upravo bila da istakne kako su naše zajedničke ljudske vrijednosti mnogo snažnije od svih religijskih i nacionalnih razlika koje nas često dijele.
Kroz priču želimo pokazati da samo kroz razumijevanje, empatiju i poštovanje jednih prema drugima možemo graditi društvo u kojem razlike ne predstavljaju prepreku, već bogatstvo.
Film poziva na prevazilaženje podjela i na pronalaženje zajedničkog jezika u humanosti jer je to jedini put ka miru i istinskom napretku.
RSE: Film je već prikazan na međunarodnim festivalima i osvojio nagradu. Kako vidite njegov dalji život u regionu i šire?
Veoma nam je važno što je film već ostvario dio svoje misije na međunarodnim festivalima, što mu daje snagu i kredibilitet da dopre do šire publike, naročito kod nas.
U regionu bivše Jugoslavije, gdje su rane i dalje svježe, želja sa ovim filmom je da on postane platforma za otvoreni razgovor o prošlosti, ali i o zajedničkoj budućnosti.
Film podstiče ljude da razmotre svoju ulogu u izgradnji tolerantnijeg društva. "Obraz" ne promoviše samo ove vrijednosti – on je nastao na njima, kroz dugogodišnji rad ljudi koji su učestvovali u projektu.
Okupiti tako raznovrsnu i talentovanu ekipu u vrlo skromnbim finansijskim uslovima bio je izazov, ali i proces ispunjen velikim entuzijazmom i međusobnim povjerenjem.
Kada imate priču koja nosi univerzalnu snagu i dubinu, ona prirodno privuče ljude koji žele da doprinesu nečemu značajnom. "Obraz" je od samog početka prepoznat kao projekat koji istražuje univerzalne teme kroz specifičnu i autentičnu regionalnu perspektivu, što je privuklo saradnike iz različitih krajeva regiona pa i Evrope.
Imali smo privilegiju da radimo s vrhunskim profesionalcima iz regiona i šire, kako ispred, tako i iza kamere.
Među glumačkom ekipom su crnogorski glumci Aleksandar Radulović, Branimir Popović, Ana Vučković, doajen crnogorske glume Zef "Bato" Dedivanović (antologijski Joksim iz Živkove Đekne) u svojoj posljednjoj filmskoj ulozi.
Glavnu ulogu tumači Edon Rizvanolli (Kosovo/Holandija), dok su tu i Nikola Ristanovski (Sjeverna Makedonija), Igor Benčina (Srbija), Alban Ukaj (Kosovo/BiH), Selman Jusufi i Xhejlane Terbunja (Kosovo)
Uloge djece tumače Elez Adžović, Vuk Bulajić, Merisa Adžović i Hana Pavlović.
Sniman je pretežno u Baru i na rijekama oko Skadarskog jezera.
Prije premijernih festivalskih projekcija u Kotbusu, Kairu i Goi – koje su sve bile u novembru 2024, "Obraz" je predstavljen i na filmskom festivalu u Kanu (Marche du Films 2023) sa dvije zatvorene projekcije, a zatim je selektovan i u posebnu selekciju filmova u produkciji (Work in Progress International) na festivalu u Talinu – u grupi od samo pet filmova iz cijelog svijeta.
RSE: Kakav prijem očekujete kod mlađe publike, posebno imajući u vidu predrasude prema drugim vjerama i nacijama?
Vukčević: Iz mog iskustva, mladi su mnogo otvoreniji i oslobođeniji predrasuda nego što to često mislimo. Njihove misli i stavovi su često svježiji, tolerantniji i spremniji za prihvatanje različitosti, što me iskreno raduje i daje nadu za budućnost.
Ono što mladi ljudi u Srbiji artikulišu budi nadu i raduje. Nadam se da će "Obraz" probuditi radoznalost i empatiju, te pomoći da kroz priču koju pričamo razbijemo predrasude i shvatimo koliko je važna zajednička ljudskost temelj za mirnije i složnije društvo.
Vjerujem da je film moćan medij koji može doprijeti do mladih na emotivnom i intelektualnom nivou, produbiti njihovo razumijevanje i prenijeti poruku ovog filma novim generacijama.
Za mene je "Obraz" bio prilika da umjetnički progovorim o temama koje se često prećutkuju, ali i da dam glas običnim ljudima i njihovim borbama, koje ostaju nezabilježene u zvaničnoj istoriji.
Reakcije publike na međunarodnim festivalima, posebno među mladima, kao i pozitivni tekstovi kritike, potvrđuju da smo uspjeli uspostaviti snažnu komunikaciju i razumijevanje.
To me ispunjava i daje mi vjeru da će film imati uticaj i kod mlađe publike, koja je ključna za izgradnju društva bez predrasuda.

Vukčević: ''Obraz'' je ogledalo naše savjesti

Reditelj Nikola Vukčević gostovao je u emisiji "Srećan dan" na Televiziji E, gdje je govorio o svom novom dokumentarnom filmu "The sample: Povratak Janka Nilovića". Film prikazuje život Janka Nilovića, muzičara sa izuzetnom međunarodnom karijerom koji se u poznim godinama vraća u Crnu Goru u potrazi za svojim korijenima.
- Kada smo Milorad Radenović, moj kolega, potom Ilija Šćepanović iz Barskog ljetopisa i Vladimir Maraš koji je urednik Džez festivala na Barskom ljetopisu, i uz pomoć gradonačelnika Bara Dušana Raičevića, uspjeli da nekako pokrenemo mogućnost da Janko nastupi, sve nas je to vrlo inspirisalo da ispričamo tu priču o čovjeku koji traži sebe, koji ima svojevrsnu potragu za svojom rodnom kućom, ne da bi nekako došao do imovine već da bi osjetio energiju ili taj zid, tu kuću, to ognjište odakle je njegov otac - rekao je Vukčević.
Vukčević je istakao da je imao sreću da, zahvaljujući konkursima Filmskog centra Crne Gore, realizuje većinu dokumentarca o Janku Niloviću, koji je sniman u Francuskoj, Turskoj i Crnoj Gori, a u maju se nastavlja u Barseloni. Film je još u fazi produkcije.
- Snimili smo njegov nastup u Baru, kao fantastičan kraj dokumentarca, ušli u scenario i u jednom trenutku osvojili neki novac na konkursu Filmskog centra Crne Gore i to je bio povod da uđemo u ovu avanturu. To je zapravo priča o pripadnosti, kako ko neko ko vuče naše korijene, rođen u Istanbulu, od oca koji je radio u francuskoj ambasadi, i ta činjenica je Janku omogućila da ima francusko državljanstvo i da sa nekih 18 godina nastavi studije muzike u Parizu, da u Francuskoj ostvari jednu ozbiljnu karijeru, dakle 30 plus 20 albuma raznih žanrova muzike, uključujući i ozbiljnu muziku, i da čitavo vrijeme ima nastupe širom svijeta i širom Balkana, ali baš nikada u Crnoj Gori - istakao je reditelj.
Govoreći o svom filmskom opusu, Vukčević se osvrnuo i na film "Ti mene nosiš", hrvatski film u kojem je bio koproducent, kao i na film "Pogled sa Ajfelovog tornja", koji ove godine obilježava 20 godina od nastanka.
- U filmu "Pogled s Ajfelovog tornja" je nešto u šta sam ušao kao mladi momak sa značajnom količinom entuzijazma, sa osjećanjem da bi mi u Crnoj Gori mogli da napravimo nezavisni film, kad kažem nezavisni film to je nešto što je van državnih firmi, državnih institucija i uz pomoć nekoliko konkursa na kojima smo osvojili taj početni kapital da snimamo filmove. "Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa" su došli, od 2011. do 2014. godine je trajala njihova produkcija, nije jednostavno snimati film u Crnoj Gori. Trenutno "Obraz" putuje po svijetu i ja sa njim, taj film je imao svoju premijeru u novembru 2024. godine."
Film "Obraz", kako kaže, cjelovečernji je igrani film na kome se radilo osam godina.
- Taj film će početkom iduće nedjelje imati svoju špansku premijeru, vrlo sam sretan zbog toga, 29. aprila u Saragosi. Prethodno smo bili na nizu nekih relevantnih festivala što mi vrlo znači, Kotbus u Njemačkoj, festival u Kairu, u Indiji, nekoliko festivala u tom dijelu svijeta, Sofija film festival nedavno završen na kome smo bili u selekciji Best Balkan Film Award, i lijepo mi je što taj trud komunicira - zaključio je Vukčević.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FSmz26eYS4b0%3Fsi%3DLT6A4x8rd998i4_O&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Vukčević: "Povratak Janka Nilovića” je priča o pripadnosti

Dugometražni igrani film „Obraz“ ("The Tower of Strength"), crnogorskog reditelja Nikole Vukčevića, uvršten je u takmičarsku selekciju „Best Balkan Film Award“ na 29. Međunarodnom filmskom festivalu u Sofiji. U ovoj kategoriji takmiči se dvanaest balkanskih filmova, prenosi Antena M.
Međunarodni filmski festival u Sofiji („Sofia International Film Festival“) održaće se od 13. do 23. marta 2025. godine, a Vukčević će predstaviti film publici 20. i 21. marta.
U filmu igraju Edon Rizvanolli, Nikola Ristanovski, Igor Benčina, Alban Ukaj, Selman Jusufi, Xhejlane Terbunja, Aleksandar Radulović, Branimir Popović, Ana Vučković i Zef Bato Dedivanović.
- Film je inspirisan istinitim događajem prema motivima koje je napisao akademik Zuvdija Hodžić, po scenariju Ane Vujadinović i Meline Pote. Produkciju filma potpisuje Milorad Radenović („Galileo production Montenegro“), uz koproducente iz Srbije, Hrvatske i Njemačke- prenosi Antena M.
„Obraz“ je nastao uz podršku Filmskog centra Crne Gore, Filmskog centra Srbije, Hrvatskog audiovizuelnog centra, Ministarstva kulture Crne Gore, RTVCG i CEKUM-a.
Podsjećaju da je film „Obraz“ prethodno &nbsp;imao svjetsku premijeru na Međunarodnom filmskom festivalu u Kotbusu (Njemačka), nakon čega je prikazan na festivalima u Kairu, Goi, Daki i Džaipuru. Na 17. Jaipur International Film Festival-u, direktor fotografije Đorđe Stojiljković osvojio je nagradu za najbolju kameru.
Ovo je treći dugometražni film reditelja Nikole Vukčevića, nakon filmova „Pogled sa Ajfelovog tornja“ (2005) i „Dječaci iz Ulice Marxa i Engelsa“ (2014), koji je bio crnogorski kandidat za Oskara.

''Obraz'' Nikole Vukčevića u takmičarskoj selekciji za najbolji balkanski film

Novi crnogorski dugometražni igrani film "Obraz", u režiji Nikole Vukčevića, uspješno je premijerno prikazan na prestižnom festivalu u Kairu /Cairo International Film Festival/, jednom od festivala "A" kategorije.
Film je nastao pod pokroviteljstvom Filmskog centra Crne Gore i u međunarodnoj ko-produkciji Crna Gora-Srbija-Hrvatska-Njemačka.
Iz Galileo produkcije saopšteno je da je premijerna sala u Kairu bila ispunjena gotovo do posljednjeg mjesta a da je nakon projekcije uslijedio dugotrajan aplauz i vrlo emotivan razgovor sa publikom, koja je sa puno razumijevanja reagovala na radnju filma.
Navodi se da je uoči premijere, u festivalskom katalogu, kritičar FIPRESCI-ja Zein Alabedin Khairy o filmu napisao da je to istorijska drama smještena u period Drugog svjetskog rata, koja istražuje duboka ljudska pitanja, spajajući intimnu priču i napetost.
Khairy je napisao da film odražava sukob između hrabrosti i straha, humanosti i brutalnosti.
- Priča se razvija otkrivajući kako dječak i njegov domaćin prolaze kroz psihološke i moralne izazove rata – dječak simbolizuje nadu i nevinost, dok Doka oslikava složenost preživljavanja usred korupcije i nasilja - istakao je on.
Nakon projekcije filma reditelj i autori su odgovarali na pitanja publike.
Producent Milorad Radenović istakao da su na premijeri osjetili na koji način je film uticao na emocije gledalaca tog prestižnog festivala.
- To su oni trenuci kada steknete uvjerenje da vam se isplatio čitav osmogodišnji trud rada na jednom filmu. Iskren da budem – osjećamo se veoma ispunjeno i zahvalno - rekao je Radenović.
Vukčević je istakao da je kao reditelj, krenuo s namjerom da ovim filmom ispričam priču o pojedincu koji se usudio da se suprotstavi moćnijem, vođen moralnim uvjerenjem i nadom za promjene, ma koliko mu to bilo teško i izazovno.
- Danas, dok ratovi razaraju društva i nevini stradaju do istrebljenja u ime pobjede nad "neprijateljem", prisjećam se tragedije moje domovine, nekadašnje Jugoslavije, i dubokih ožiljaka koje je ta tragedija ostavila među narodima te zemlje - rekao je Vukčević.
On je poručio da je ponosan što su kroz ovaj film okupili Crnogorce, Srbe, Albance, Hrvate, Makedonce, Slovence i Bosance – ujedinjene oko snažne poruke humanosti.
- Uprkos sukobima koji su obilježili naš region, ovaj film pokazuje da univerzalne ljudske vrijednosti mogu nadjačati čak i najdublje podjele, sa osjećanjem da u vremenima rata, ljudskost je važnija nego ikada! I čini nas ispunjenima da ovdje, u dalekom svijetu, naša priča nailazi na jak emocijonalan odgovor - rekao je Vukčević.

Iz Galileo produkcije potvrdili su da je film selektovan za najveći filmski festival u Aziji – Međunarodni filmski festival IFFI Goa u Indiji.

Film "Obraz" premijerno prikazan u Kairu

Nekadašnji kripto mogul Do Kvon osuđen je na 15 godina zatvora zbog kolapsa njegovog kripto ekosistema vrijednog 40 milijardi dolara, za koji je utvrđeno da je bio velika prevara.
Žrtve su svjedočile kako je 34-godišnji finansijski genije zloupotrebio njihovo povjerenje, uvjeravajući ih da je ulaganje sigurno, dok ga je potajno održavao finansijskim injekcijama, piše CNN.
Kvaon, poznat i kao ''kralj kriptovaluta''' izvinio se nakon što je saslušao potresna svjedočanstva žrtava koje su opisale posljedice njegove prevare koja je izazvala uništene ušteđevine, ispražnjene dobrotvorne fondove i slomljene živote.
Jedna od žrtava u pismu je sudiji priznala da je razmišljala o samoubistvu nakon što je njegov otac u shemi izgubio sav novac.
SudijaPol Engelmajer &nbsp;je tokom ročišta na saveznom sudu na Menhetnu rekao da je preporuka tužilaštva od 12 godina zatvora bila "nerazumno blaga", dok je zahtjev odbrane za petogodišnjom kaznom opisao kao "potpuno nezamisliv i divlje nerazuman".
Kvonu je prijetila maksimalna kazna od 25 godina zatvora. Kvon je u avgustu priznao krivicu za prevaru.
Procjenjuje se da je imao čak milion žrtava.
On je nakon kolapsa pokušao obnoviti kompaniju u Singapuru prije nego što je pobjegao na Balkan s lažnim pasošem.
U zatvoru je od hapšenja u martu 2023. u Crnoj Gori, a 17 mjeseci provedenih iza rešetaka &nbsp;biće mu uračunato u kaznu. Kao dio nagodbe, pristao je na oduzimanje više od 19 miliona dolara imovine.
Njegovi advokati tvrdili su da njegovo ponašanje nije proizašlo iz pohlepe, već iz oholosti i očaja. Sudija je odbio da služi kaznu u Južnoj Koreji, gdje žive njegova žena i ćerkica.

Do Kvon osuđen na 15 godina zatvora

Šta se zapravo krije iza poruka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, u kojima poručuje da bi Zapadni Balkan trebalo zajedno da pristupi Evropskoj uniji? Mnogi u tome vide najavu novog udara režima u Beogradu na Crnu Goru, odnosno poruku da Srbija neće sjedjeti skrštenih ruku dok Crna Gora ubrzano napreduje ka EU.
<h3>BEOGRAD NERVOZAN: CRNA GORA UBRZANO NAPREDUJE, SRBIJA TAPKA U MJESTU</h3>
I ptice na grani znaju da ta poruka nije dobronamjerna prema Crnoj Gori. Srbija ni izbliza nije blizu članstvu i trenutno se suočava sa ozbiljnim političkim, a potencijalno i ekonomskim problemima. Politički, Vučić i dalje pokušava da sjedi na dvije stolice, ali njegov odnos prema Crnoj Gori ostaje isti – želja da se Crna Gora drži pod kontrolom i uspori na putu ka Evropskoj uniji.
<h3>POLEMIKA SPAJIĆ–VUČIĆ RAZOTKRILA ODNOSE SRBIJE PREMA SUSJEDIMA</h3>
To je pokazala i nedavna polemika između Vučića i crnogorskog premijera Milojka Spajića. Nakon što je Spajić poručio da će Crna Gora 2028. postati članica EU i da će tada “čekati Srbiju”, Vučić se naljutio i odgovorio porukom: “Prvo skočite pa recite hop.” Ništa novo na Balkanu, a još manje iz zvaničnog Beograda. Vučić nikada nije prebolio crnogorsku nezavisnost, niti članstvo Crne Gore u NATO-u, a najmanje želi da Crna Gora uđe u EU prije Srbije.
<h3>PODIZANJE TENZIJA KAO METODA POLITIČKOG PREŽIVLJAVANJA</h3>
Sve ovo, čini se, ima vrlo jasnu logiku: podići tenzije unutar Crne Gore u trenutku kada Srbija, pod vođstvom Vučića, prolazi kroz veoma delikatne političke trenutke.
<h3>VUČIĆEV UDAR NA CRNU GORU ZBOG ODNOSA SA PUTINOM</h3>
Da je Vučić udario na Crnu Goru, smatra i politički analitičar iz Hrvatske Davor Đenero.
On za Portal ETV jasno poručuje – trenutno je Crna Gora u fokusu Vučićevog udara, kojim on nastoji popraviti svoju poziciju kod ruskog diktatora Putina.
- Budući da je očito da Srbija ne radi ništa kako bi pristupila Evropskoj uniji, jasno je da je ova inicijativa o ‘konvoju’ lansirana samo zato da bi se zaustavio put Crne Gore, pa onda Albanije, ali i Ukrajine, prema članstvu u EU - kaže on.
<h3>RUSKI INTERES ZA CRNU GORU I SRPSKA NOSTALGIJA ZA ‘IZLAZOM NA MORE’</h3>
Đenero napominje da je Rusiji Crna Gora važna kao izlaz na toplo more, te da se nikad do sada u Beogradu nije tako otvoreno govorilo da je “Srbija zbog 5. oktobra izgubila izlaz na more”.
<h3>ERODIRANJE EVROATLANTSKOG IDENTITETA NAKON 30. AVGUSTA</h3>
- Iako bi članstvo u NATO savezu trebalo biti svojevrsna garancija crnogorske pripadnosti slobodnom svijetu, činjenica je da su nakon 30. augusta najprije Krivokapićeva vlada, a onda nakon smjenjivanja Ranka Krivokapića, Raška Konjevića i prije svega direktora ANB Save Kentere i Abazovićeva vlada, a sada na kraju Bečićeve Demokrate, koje vladaju bezbjednosnim sektorom u Crnoj Gori, devalvirali značenje crnogorskog evroatlantskog bezbjednosnog identiteta - kaže analitičar.
<h3>CRNA GORA U MOMENTU KLJUČNOM KAO 2016. GODINE</h3>
Ocjenjuje da je Crna Gora sada u sličnoj situaciji kao 2016. godine, kada je za opstanak demokratskog poretka i državnog suvereniteta ključno završiti pristupne pregovore.
<h3>VUČIĆEVA ‘MAFIJAŠKA PORUKA’ I AKTIVIRANJE AGENTURE U PODGORICI</h3>
- Vučić je crnogorskom premijeru Spajiću već poslao tipičnu mafijašku poruku – prvo skoči, pa reci hop. Najavio mu je, dakle, da je spreman angažovati svu svoju agenturu u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori, sve Mandiće, Kneževiće i Bečiće, kako bi spriječio završetak pregovora. Jedina odbrana Crne Gore u ovoj situaciji je redefinisanje vladajuće većine, potiskivanje svih ruskih i srpskih aktera iz koalicije i stvaranje čvrste proevropske većine - podvlači Đenero.
<h3>JEDINI ODGOVOR: NOVA, ČVRSTA PROEVROPSKA VEĆINA</h3>
Ta većina, kako dodaje, mora biti definisana i kao predizborna koalicija za iduće parlamentarne izbore, one 2027, jer se osjetljiv posao pristupanja nastavlja i ako na kraju irskog predsjedništva Unijom Crna Gora završi pregovore.
<h3>SLJEDEĆA VELIKA BITKA – RATIFIKACIJA U 27 PARLAMENATA</h3>
- Valja se pripremiti za odlučan posao zagovaranja ratifikacije pristupnog dokumenta u svih 27 evropskih parlamenata, a valja biti svjestan da će i u tom razdoblju, uspije li Crna Gora završiti pregovore, uslijediti snažni udari iz Srbije, kako bi se opstruiralo pristupanje Crne Gore Uniji - jasan je analitičar.
<h3>EU IGNORIŠE KONCEPT ‘KONVOJA’: FOKUS NA CG I ALBANIJU</h3>
Prema njegovim riječima, Crna Gora je ušla u najosjetljivije razdoblje svog pristupnog procesa. Koncept “konvoja” i kolektivnog pristupanja najmanje je opasan za Crnu Goru, jer je taj koncept Srbiji već jednom propao, kada je Hrvatska 2011. završila pristupne pregovore, a 2013. pristupila Uniji.
- Niko se u EU ne osvrće na isprazan Vučićev prijedlog, svi su zainteresovani da se pristupanje Crne Gore i Albanije sprovede što stabilnije i što više ‘by the book’, kao primjer ostalima na Zapadnom Balkanu -navodi.
<h3>SRBIJA BI U EU UŠLA UZ SPECIJALNI NADZOR – ZATO POKUŠAVA DA USPORI CG</h3>
Kako kaže, Vučić jako dobro zna da u današnjim institucionalnim uslovima EU može prihvatiti jednu ili dvije relativno male članice, ali da sigurno ne može integrisati pet ili šest nekonsolidiranih država, kakva je Srbija, za koju bi vjerovatno nakon pristupanja bio potreban nešto poput CVM mehanizma, posebno zbog nefunkcionalnosti državnih institucija i vladavine prava.
<h3>PROEVROPSKA CRNA GORA MORA BITI SPREMNA NA UDARE</h3>
- Dakle, mehanizam kakav je bio primjenjivan za Bugarsku i Rumuniju. Njegove političke besmislice služe samo kao poruka njegovoj agenturi u Crnoj Gori, i na to se proevropska Crna Gora mora pripremiti - zaključio je Đenero u izjavi za Portal ETV.

Đenero upozorava: Vučić aktivira Bečića, Mandića i Kneževića da zaustave crnogorski put ka EU, mafijašku poruku uputio Spajiću

Nedavne secesionističke poruke predsjednika Opštine Pljevlja Darija Vraneša idu u korist onima koji hoće tenzije u Crnoj Gori, usmjerene na izazivanje tenzija i na stalno podgrijavanje strasti kad su u pitanju nacionalna osjećanja, kazao je u emisiji „Načisto“ na Televiziji „Vijesti“ poslanik Pokreta Evropa sad (PES) i predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu Miodrag Laković.&nbsp;
Podsjetimo, Vraneš je nakon završetka dionice Mijakovići-Vrulja kazao je da je narod već dao imena mostovima koji se nalaze na toj dionici.
- Narod je već dao ime ovom dužem mostu - most kralja Aleksandra Karađorđevića - ujedinitelja. Ovaj drugi most, dužine 128 metara, građani već nazvaše most kralja Petra I Karađorđevića - oslobodioca... Želja naroda živi. Ona se nekad čeka godinama, decenijama, pa i vjekovima sigurno. Uvijek na kraju bude ostvarena. Želja za ujedinjenjem živi - poručio je tada Vraneš.
Laković, ipak, smatra da ova izjava nema nikakav značaj.
- Nema nikakav značaj ako on kaže: “narod je dao" ili "građani su dali ime”. U kojoj proceduri su oni dali ime? Niko njemu nije rekao da je narod dao to ime, nego je on to ime sam htio - kazao je Laković.&nbsp;
Istakao je da on lično nema razumijevanja za to što PES još podržava Vraneša u Pljevljima, navodeći da Vranešove izjave ne idu u korist ni Novoj srpskoj demokratiji (NSD).
- Ovo odstupa od našeg koalicinog sporazuma, vidimo da Nova srpska demokratija toleriše - iako ovo odstupa. Mislim da ovakvo ponašanje ni njima u ovom trenutku ne ide u prilog. Oni promovišu evropske integracije – dodao je Laković.&nbsp;
On je pojasnio da Pokret Evropa sad prati ponašanje Nove srpske demokratije.&nbsp;
- Mi, naravno, kao dio parlamentarne većine i kao njihovi partneri pratimo to kako će se oni ponašati u odnosu na važna državna pitanja - koja su u ovom trenutku tema broj jedan po važnosti – naveo je Laković.&nbsp;
Ubijeđen je, kaže, da ta partija ne „vodi kolo“.&nbsp;
- Mi zajedno kao palamentarna većina donosimo odluku kada je u pitanju integracioni proces. Institucije ozbiljno prate ono što se govori iz usta političara. I Marko Kovačević je govorio na Grahovcu, a za taj govor je kasnije uspostavljeno da se radi o prekršajnom djelu – naglasio je Laković. &nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 62.0117%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fvranes-narod-mostove-u-pljevljima-nazvao-kralj-petar-i-i-kralj-aleksandar-karadjordjevic&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Laković: Ne razumijem zašto PES još podržava Vraneša u Pljevljima - njegove izjave idu u korist onima koji hoće tenzije u Crnoj Gori

Rusija i njen bliski saveznik Bjelorusija obratile su se u četvrtak problematičnom venezuelanskom lideru Nikolasu Maduru, dok predsjednik SAD-a Donald Tramp pojačava pritisak na njegovo uklanjanje, što otvara mogućnost da bi Maduro mogao potražiti utočište u inostranstvu.
Maduro je u telefonskom razgovoru sa Trampom 21. novembra rekao da je spreman napustiti Venecuelu pod uslovom da on i njegova porodica dobiju punu pravnu amnestiju, naveli su izvori za Reuters.
Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko u četvrtak je održao drugi sastanak u 17 dana sa Hesusom Rafaelom Salazarom Velaskesom, venecuelanskim ambasadorom u Moskvi.
Prema bjeloruskoj državnoj novinskoj agenciji Belta, Lukašenko je 25. novembra rekao izaslaniku da je Maduro uvijek dobrodošao u Bjelorusiju i da je vrijeme da posjeti zemlju.
U četvrtak je Belta citirala Lukašenka koji je podsjetio Velaskesa da su se na prvom sastanku dogovorili da će usaglasiti određena pitanja sa Madurom.
- Dogovorili smo se da ćete, nakon rješavanja određenih pitanja, naći vremena da dođete kod mene i ponovo se sastanemo kako bismo mogli donijeti odgovarajuću odluku, koja je u našoj nadležnosti. A ako bude potrebno, tada ćemo uključiti i predsjednika Venecuele - naveo je on.
Reuters je zatražio komentar iz Lukašenkovog ureda o značaju sastanaka i o tome da li bi Bjelorusija bila spremna ponuditi utočište Maduru ako podnese ostavku, ali nisu odgovorili.
Kremlj je saopštio da je predsjednik Vladimir Putin u telefonskom razgovoru sa venecuelanskim liderom u četvrtak ponovo potvrdio svoju podršku politici vlade Nikolasa Madura, usmjerenoj na zaštitu nacionalnih interesa i suvereniteta suočenih sa rastućim spoljnim pritiscima.
Trampova administracija saopštila je da ne priznaje Madura, koji je na vlasti od 2013. godine, kao legitimnog predsjednika Venecuele. Maduro je tvrdio da je pobijedio na prošlogodišnjim izborima, koje su SAD i druge zapadne vlade odbacile kao lažne. Nezavisni posmatrači rekli su da je opozicija uvjerljivo pobijedila.
Tokom posljednjih mjeseci, Tramp je pojačao pritisak na Venezuelu, posebno masovnim vojničkim raspoređivanjem u Karibima.

Lukašenko i Tramp: Maduro potencijalno traži utočište dok SAD pojačava pritisak

Poslednjih godina – konkretno, od početka ruske genocidne agresije na Ukrajinu - Srbija ne samo da stagnira u eurointegracijama, Srbija se brzinom svetlosti udaljava od Evrope i od civilizacije. Stiče se utisak da je rapidan pad dostignutih standarda u svim oblastima ključnim za pridruživanje, a da u nekim oblastima još nije ni maklo sa početnih, iovako niskih, pozicija.
Neki analitičari to objašnjavaju jednostavnom činjenicom: evropski standardi su dijametralno suprotni od trenutno važećih srbijanskih standarda vladanja i “privređivanja”, u kojima dominiraju nasilje, arbitrarnost, netransparentnost i korupcija. Zvanična Srbija, pride, inadžijski uporno odbija da se usaglasi sa spoljnom politikom zajednice čiji član – bar zvanično – želi da postane, posebno kada je odnos prema agresorskoj Rusiji u pitanju.&nbsp;
Štaviše, odnos prema Moskvi je ponizan, snishodljiv, u nekim segmentima – poput ovog sa aktuelnom krizom oko sankcija NIS-u – i robovski. Dok se političari lukavo, ali ni za kog ubedljivo, zaklanjaju iza “bratstva” ili “principijelnosti”, Crkva Srbije se javno i otvoreno ponaša kao da nije autokefalna, već tek podružnica “majke crkve” u Rusiji. A to, s obzirom na uticaj koji Crkva ima na politički i opštedruštveni segment u Srbiji, nije nimalo bezazleno.
Iako nikad zvanično nije osporena proklamovana politika eurointegracija, javna je tajna da su neki istaknuti članovi srbijanskog režima ako ne na platnom, ono bar na “ljubavnom” spisku Kremlja. Formalno radi balansa sa proevropskim snagama, zbog čuvena “četiri stuba spoljne politike”, u svakoj srbijanskoj vladi nalazi se bar po nekoliko ortodoksnih rusofila, koji se otvoreno i bez stida prikazuju lojalnijim Moskvi nego svojoj državi.&nbsp;
Rezultat svega toga je da je Srbija, koja je po evropskim agendama trebalo da bude motor ukupnog pridruživanja Zapadnog Balkana, sada na začelju “liste čekanja” koja podrazumeva i još nekoliko istočnoevropskih država. Da ostavimo po strani razmatranje da li je iz evropske vizure uopšte bilo realno očekivanje da Srbija bude “lokomotiva” – sada je ta zabluda u Briselu shvaćena, prihvaćena i agenda izmenjena.&nbsp;
Srbija se danas u Briselu dominantno vidi kao slepi poslušnik Moskve, a srpske evropske ambicije tek kao ambicije prema evropskim pretpristupnim fondovima. Izlišno je i pomenuti da je to dobro za druge aspirante – posebno za Crnu Goru i Albaniju, čiji se proevropski trud najzad prihvata, a još više se prihvata njihov geopolitički položaj i značaj za sprečavanje širenja ruskog uticaja. Izlišno je reći i koliko je to loše za samu Srbiju, koju sada Zapad percepira ne samo kao ključnu figuru raspada jugoslovenske federacije, već i kao slepog izvršioca patoloških potreba i osvajačkih ambicija Kremlja, za izazivanje nestabilnosti u Evropi.
U takvom odnosu snaga, predsednik Srbije lansirao je ideju o “grupnom” ulasku svih zemalja Zapadnog Balkana u EU.
Već neko vreme, Srbija prema Briselu vodi kampanju udvaranja i ubeđivanja. Udvaranje je nedavno “ispalo” iz igre zbog nekontrolisanih otrovnih izjava Aleksandra Vučića o evropskim predstavnicima, dok ubeđivanje traje po istom sistemu po kome se ubeđuje narod u Srbiji: nije istina ono šta vi vidite, već ono šta mi kažemo.
A uprkos izostanku usklađivanja sa spoljnom politikom Unije – pre svega, u domenu sankcija Rusiji – i davanju srpskih ”papira” građanima RF koji drugačije ne bi mogli da uđu u zemlje Unije, srpski predstavnici danonoćno ponavljaju da je Srbija uradila sve, da želi u EU, da nije fer što Evropa ne želi Srbiju ili je stavlja pred svršen čin… Nasuprot tome su još neke činjenice: REM, ideja o gašenju Tužilaštva za organizovani criminal, lokalni izbori – a to su stvari preko kojih Evropa više ne prelazi, ma kakvi da su bili razlozi zbog kojih je to činila ranije.&nbsp;
Teško je i zamisliti da bi bilo ko u Uniji, makar i pod utiskom skromne nadoknade koja bi mu iz Beograda legla na račun, mogao sada da se “upeca” na takav predlog. Jer, to bi ispravnu ideju Evrope – da one po kriterijumima najbliže članstvu “isforsira”, kako bi “povukli” ostale kandidate, a Rusiju izbacili iz igre – svelo na nagrađivanje najgorih i zastoj u eurointegracijama za sve, dok oni s najmanje pomaka ne ispune uslove.&nbsp;
S obzirom da kod nekih i ne postoji posebna želja da ispune uslove, a kod drugih je mnogo otvorenih pitanja same državne organizacije odnosno nerešenih odnosa sa susedima koji su u EU – jasno je da bi teorijsko usvajanje Vučićeve ideje zakovalo celi Zapadni Balkan kao sivu zonu van EU i dalo dodatni motiv i energiju Rusiji da tu učvršćuje svoje pozicije. A to je direktno suprotno interesima EU.
Očigledno je i najnaivnijima, stoga, da ovaj Vučićev “kremljo mortale” nije plod istinske želje da ceo ovaj prostor uđe u organizaciju kojoj geografski svakako pripada, a morao bi da pripada i vrednosno i civilizacijski. Ne. "Predlog" je u stvari namera da se i oni koji su uprkos velikom trudu današnje Rusije i svim velikosrpskim podmetanjima blizu EU - ukoče. Jer, hegemonija "Srpskog sveta" je bolest identična hegemoniji "Ruskog mira": ne donosi nikome ništa dobro, napredno i kvalitetno, samo zarazi i uništi i one koji požele ili pokušaju da se izvuku.

Vučićev “kremljo mortale”

Poslanik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je, tokom današnje skupštinske rasprave o Prijedlogu zakona o saradnji Crne Gore sa dijasporom, otvorio pitanje statusa građana Crne Gore koji žive u Srbiji, navodeći primjer sopstvenog sina.
On je pitao ministra dijaspore Mirsada Azemovića da li je njegov sin dijaspora u Crnoj Gori jer je rođen u Beogradu.
- Moje dijete je rođeno u Beogradu. Oba roditelja su mu crnogorski državljani, ali samo zato što je rođeno u Beogradu, ne može da dobije crnogorsku ličnu kartu i crnogorska dokumenta. I kad pitam za svoga sina, pitam za desetine i desetine hiljada građana Crne Gore, koji trenutno žive u Srbiji i koji imaju isti status kao moj sin. Potrebno mi je da znam je li moj sin dijaspora u Crnoj Gori, iz ugla Ministarstva dijaspore, odnosno iz ugla naših zakona. I jesu li ovi ljudi koji žive u Srbiji dijaspora?Jesu li oni Kurdi, jesu li oni neko pleme koje luta Evropom i Azijom, tražeći mjesto za život, ili su građani Crne Gore kojih se Crna Gora odrekla iz prostog razloga što se dominantno i nacionalno izjašnjavaju kao Srbi - pitao je Knežević.
Ne samo što nemaju pravo glasa, nego, isitče Knežević, nemaju pravo na dvojno državljanstvo, dodajući da nije bilo sluha ni za model plave karte.
- Šta su oni nama u Srbiji? Toliko ih ima da ja mogu iz punih usta da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore. I gledam ovih dana utrkivanje, ko će prije da odgovori ili ko će prije da pljune po Aleksandru Vučiću. Nema potrebe da branim Aleksandra Vučića ovdje, ali bih volio da se tako reagovalo kada je ovdje hrvatski ministar Gordan Grlić Radman tražio brod Jadran, kada je tražio 17 miliona odštete za logor Morinj, gdje niko nije stradao, kada je tražio da priznamo da smo bili agresori u građanskom ratu ili kada su ovdje skandirali "Ubij, zakolji da Srbin ne postoji". Tada je trebalo pokazati petlju i reći Grlić Radmanu ovo što se sada govori Srbiji i što se govori Vučiću - naglasio je Knežević.
Reagovao je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Oskar Huter koji je podsjetio Kneževića da je Ustavom Crne Gore propisano da je glavni grad Crne Gore Podgorica, a da je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, a ne Aleksandar Vučić.
- A Botun je u Crnoj Gori - poručio je Huter.

Knežević: Iz punih usta mogu da kažem da je Beograd glavni grad Crne Gore; Huter: Podgorica je glavni grad, a predsjednik nije Vučić već Milatović

Nakon što je Portal ETV 8. decembra objavio informaciju da je predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš na poziv Udruženja Pljevljaka u Sarajevu bio gost na svečanoj večeri ove organizacije, a što je odbio da komentariše predsjednik te asocijacije Alen Sulejmanović, odnosno nije odgovorio na naše pitanje koji je bio motiv da uputi poziv Vranešu, juče se oglasio na društvenoj mreži Fejsbuk, s objašnjenjem da je poziv upućen Opštini „kao instituciji“, a ne lično Vranešu. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 67.5144%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fvideo-dario-u-sarajevu&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div> Portal ETV objavio je informaciju nakon što nam se obratilo više Pljevljaka, ogorčeni Vranešovim prisustvom na svečanoj večeri, zbog njegove nacionalističke, šovinističke politike koju propagira, a dostavljen nam je i snimak sa tog druženja. - Udruženje Pljevljaka u Sarajevu postoji više od trideset godina i okuplja ljude rođene u Pljevljima koji danas žive u Sarajevu, kao i naše sugrađane koji su porijeklom iz Pljevalja. Naš cilj je isključivo njegovanje tradicije i međusobnih veza. Kao i svih ovih godina, Udruženje je uputilo službeni, protokolarni poziv Opštini Pljevlja kao instituciji, iz čijeg se budžeta rad Udruženja djelimično finansira, a što je ustaljena praksa duga tri decenije. Taj poziv nije ličan i ne zavisi od toga ko obavlja funkciju predsjednika opštine niti predsjednika Udruženja. Predsjednik Opštine Pljevlja je prisustvovao isključivo na osnovu institucionalnog poziva, a ne mog ličnog – objasnio je Sulejmanović na stranici Udruženja na društvenoj mreži Fejsbuk.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121113120_1029f1ea80d1190e731bfbd3bc03aba5bd8e9cf84d8c5507c4afb4a777a07db9" data-rendition-name="original" width="728" height="1599" loading="lazy" alt="Objava Alena Sulejmanovića"> <figcaption>Objava Alena Sulejmanovića(Photo: Fejsbuk - stop kadar)</figcaption> </figure>  Poručio je da Udruženje i on lično ne podržavaju „bilo čije uvrijedljive izjave ili postupke“.&nbsp; - U potpunosti se ograđujem od svih ranijih izjava i stavova predsjednika Opštine Pljevlja, posebno onih koji vrijeđaju bilo koju zajednicu, narod kojem pripadam i koji su u suprotnosti sa svim mojim ubjeđenjima. Takvi stavovi nikada nisu predstavljali mene, Udruženje niti vrijednosti koje njegujemo – saopštio je Sulejmanović. Dolazak predsjednika Opštine Pljevlja u Sarajevo i njegovo prisustvo na „Večeri Pljevljaka“, kako je napisao, smatra „mogućom najavom promjene njegovih političkih stavova i željom da konačno bude predsjednik i predstavnik svih građana Pljevalja, bez obzira na naciju i vjeru“. Da je prisusutvovao svečanoj večeri u Sarajevu na društvenoj mređi Instagram pohvalio se sam Vraneš objavom 6. decembra. Objavio je fotografiju i napisao da je u Sarajevu na poziv Sulejmanovića. A na snimku sa svečane večere, koji je Portalu ETV dostavio čitalac, vidi se Vraneš kako uživa u stihovima pjesme „Niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore“. <div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2Fi0FdfoDF7eM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Da je zvanicama bilo neobično prisustvo Vraneša, kako smo objavili, potvrđuje i komentar koji se čuje na snimku: „Dario u Sarajevu“. Vraneš je, podsjetili smo u tekstu 8. decembra, prije nešto duže od pet godina, preciznije 30. avgusta 2020. kada je bio zapošljen kao ljekar u Službi hitne pomoći u Pljevljima, automobilom sa prijateljima kroz Pljevlja pratio autobus koji je stigao iz Bosne i Hercegovine, koji su snimali mobilnim telefonom, a na snimku se čuje uzrujani glas: „Dolaze Turci“. - Evo me ispred autobusa sam, autobus iz Sarajeva pun Turaka doš'o, evo ga snimamo – čuje se, pored ostalog, na snimku, nakon odvratnih psovki, kao i komentar: „Svi su plaćeni, Muslimani“... Aktuelni predsjednik Opštine Pljevlja nikada nije negirao da je tog izbornog dana „lovio glasače“ po Pljevljima, odnosno kao aktivista koalicije „Za budućnost Crne Gore“, zastrašivao Pljevljake koji žive i rade u Bosni i Hercegovini, a imaju ovđe pravo glasa. Podsjetili smo da Vraneš predano radi na urušavanju multietničkog, multikulturnog, multinacionalnog karaktera ovoga grada. Promoviše zločinački četnički pokret koji je 1943. godine počinio jeziv masakr u Pljevljima, kada su klali i muslimanske bebe u kolijevkama.&nbsp; Opštinskim novcem, novcem građanki i građana Pljevalja nedavno je finansirao knjigu koja veliča četnički fašistički pokret „Vitezovi Karađorđeve zvijezde JVUO 1941 – 1945“...&nbsp; Od nedavno u kabinetu ima i minijaturu biste četničkog vođe, zločinca Draže Mihailovića. Na Instagramu je imao i objave praćene pjesmom „Sprem'te se, sprem'te četnici“, a u jednom televizijskom gostovanju kazao je da su Pljevlja grad „Srba pravoslavaca, Srba katolika i Srba muslimana“...

Sulejmanović: Vraneš nije pozvan lično, njegov dolazak moguća najava promjene političkih stavova

Demokratska partija socijalista (DPS) organizovala je u Herceg Novom skup za, kako su saopštili, slobodarsku, antifašističku, građansku, evropsku i modernu Crnu Goru.
Riječ je o trećem od četiri stranačka okupljanja koje je predsjednik najjače opozicione stranke Danijel Živković najavio sredinom septembra u državnom parlamentu, navodeći kako se „za građansku Crnu Goru neće boriti samo na institucionalan način“.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutube.com%2Fshorts%2Fe-2HTB0TNCM%3Ffeature%3Dshare&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Tag: nikola-vukcevic