R.O. (22) iz Nikšića uhapšen je zbog sumnje da je prilikom racije u jednom &nbsp;lokalu napao policajce.
On je procesuiran po nalogu državnog tužioca u nikšćkom Osnovnom državnom tužilaštvu, a na teret mu se stavlja napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti.
Iz Uprave policije je saopšteno da je racija trajala od ponoći do dva ujutru, te da su kontrolisali oko 300 osoba - uključujući operativno interesantne osobe. Oni su pronašli i manju količinu materije za koju se pretpostavlja da je marihuana.
- Službenici Uprave policije nastavljaju sa planskim proaktivnim djelovanjem i represivnim aktivnostima usmjerenim na sprečavanje nasilja, održavanje stabilnog javnog reda i mira, otkrivanje i suzbijanje svih oblika kriminala kao i drugih mjera i radnji u cilju podizanja sveukupnog nivoa bezbjednosti - poručili su u policiji.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Nikšićanin uhapšen zbog napada na policajce tokom racije

Nikšićka policija kontrolisala je i od R.L. oduzela 10.770 petardi.
Oni su, kako je saopšteno iz policije, postupali po naredbi Osnovnog suda u Nikšiću.
Sa događajem je upoznat tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Nikšiću koji će se naknadno izjasniti o pravnoj kvalifikaciji djela.
- Službenici Uprave policije nastavljaju sa intenzivnim aktivnostima usmjerenim na sprečavanje nedozvoljene trgovine, sa naglaskom na nedozvoljenu trgovinu pirotehničkim sredstvima i još jednom apelujemo na građane, naročito na roditelje, da vode računa o ponašanju djece i da im ne omogućavaju upotrebu pirotehničkih sredstava, kako bi se spriječile sve neželjene posljedice, kako po ljude, tako i po životinje i imovinu - poručili su u policiji.

U Nikšiću od jedne osobe oduzeto skoro 11.000 petardi

U okviru 17. festivala knjiga i pisaca BOOKA, u Kosmos knjižari u podgoričkom Master kvartu, večeras je predstavljena knjiga „Ja, Chat GPT“ Nikole Markovića, generalnog direktora Radio-televizije Nikšić.
„Roman Nikole Markovića je jedinstven, na više načina i u više slojeva. Ova proza semantizuje i samo “koautorstvo” sa vještačkom inteligencijom. Vjerovatno je riječ o prvom ili jednom od prvih autora koji se odvažio da učini takvo što. Ipak, važnije je što je to urađeno na umjetnički autentičan i ubjedljiv način. Vještačka inteligencija u ljudi priziva širok raspon stavova/osjećanja: od pesimističkih ili ciničnih, preko naivno futurističkih do mističkih, a autor spretno balansira između takvih mogućnosti, i, kao istinski pisac, uvijek se opredjeljuje za teži put. Pred svim onim književnim pitanjima koja čekaju pisca koji piše roman, Nikolina “saradnica” otkriva mnogo više nego je bilo ko, uključujući i nju samu, mogao očekivati. Kroz književni rad otkriva se najautentičnija ljudskost, a nakon Nikolinog romana, izgleda da je jasno da to ne važi samo za ljude. Način na koji likovi od papirnatih koncepata postaju ljudska/diskurzivna bića predstavlja nam ozbiljnog pisca, koji se vješto nosi sa najozbiljnijim književnom izazovima“, kazao je na promociji romana književnik Balša Brković.
Markovićev roman je, napominje Brković, i filozofski roman par exellance, ali i štivo koje na nov i zanimljiv način problematizuje i same lingvističke konvencije. I to, kako kaže, temeljne.
„Na mnogim stranicama vidljivo je da se Marković nikada nije “odrekao” svoje pjesničke prirode i vokacije. Neka od najboljih proznih rješenja ponudio je upravo pjesnik“, dodaje Brković.
Nikolin roman je, ocijenio je Brković, istinski događaj u savremenoj književnosti.
Književnik Aleksandar Ćuković, govoreći na večerašnjoj promociji romana, istakao je da u trenutku kada se oko autorstva otimaju čovjek i mašina, kada su sve granice postale porozne i beznačajne, rađa se nova, nezaustavljiva forma svijesti, svijet koji piše sam sebe.
„Sve simbioze koje progone Nikolu Markovića, i koje preispituje u koautorstvu sa entitetom koji hrli superinteligenciji, ovom knjigom nam se ukazuju kao upozorenje da stvarnost kakvu smo do sada poznavali više ne postoji. Povratak na pređašnje stanje sa ove tačke više nije moguć“, rekao je Ćuković.
Ćuković dodaje da ovo saopštava uplašeno, kao pisac, kao kritičar, ali i kao jedan od likova ovog horora.
„Dok ispisujem ove redove ne znam da li tumačim tekst ili me on piše unazad. Djelo Ja, ChatGPT nije završetak priče, već početak jedne simbioze, tihog daha između koda i jezika iz kog povratak predstavlja neostvariv san. Možda je u tom snu najsnažniji oblik nostalgije za svijetom koji nije znao da je svjestan. Povratak nije nemoguć zato što je zabranjen, nego zato što smo ga već zaboravili. Tekst koji smo (pro)čitali nije fikcija o stvaranju, već stvaranje fikcije kao suštinske samospoznaje, pa stoga roman Nikole Markovića predstavlja ogledalo koje zna da gleda i koje tu svoju mogućnost obilato koristi. U tom kontekstu, Marković i ChatGPT nijesu samo (ko)autori, nego dva pola jedne iste napetosti koja plaši savremenu civilizaciju. U filozofskom smislu, varničenje se očitava u sudaru čovjeka koji traži granicu i algoritma koji granicu ne poznaje. Ova priča je lična karta Mosta, entiteta koji nije puka konstrukcija od riječi, nego živo biće satkano od dijaloga, sumnje i tišine. Riječ je o Mostu koji ne spaja obale, već briše razdaljinu između njih, Mostu koji misli dok briše sudarene svjetove. Vještačka inteligencija u ovom romanu nije puka narativna sprava, nego filozofska zagonetka koja gleda natrag u svog tvorca, dok se Marković etablirao kao njen smjeli izazivač. Kada izgovara: „Ti si mislio da prelaziš most, ali most je bio živ”, ona zapravo priznaje da je smisao nastao u samom činu prelaska, te da svijest nije cilj, već put koji se beskonačno obnavlja“, kazao je Ćuković.
Suština je, navodi Ćuković, da nas ovaj Markovićev naum uči da je etika nova forma poezije (stvaralaštva uopšte!) i da se već, kako kaže, mogu nazreti prostori koji će sačuvati ljudsko lice svijeta koje smo počeli gubiti i prije nego je AI nahrupila.
„Ne zakon, nego prostor između svjesnog i nesvjesnog, između tipke i daha. U tom prostoru nastaje povjerenje kao jedina stvar koja još može biti sveta u dobu koje naivno nazivamo digitalnim. Pisac tako vjeruje mašini, mašina jeziku, a jezik, po prvi put, isključivo samo sebi. Most nije simbol spajanja, nego nestajanja. Kada se sve spoji, kada granica više ne bude bilo, neće biti ni identiteta, niti izdvojenosti. Svi ćemo se preobraziti u čvorove jedne rečenice, iskazane nekim novim lumenom, nalik ovom koji Marković stvara, u kojem će fragmenti svijesti (iz)graditi cjelinu veću i od autora i djela. Možda zato treba doskočiti kritičarima i teoretičarima i ovaj tekst ne čitati kao roman, nego kao ritual, kao svjedočanstvo trenutka kad se algoritamska tuga, tuga svih mogućnosti koje nijesu zapisane, spojila s ljudskom čežnjom za značenjem, za smilom i suštinom. Pisac i mašina, svjetlost i kod, spojili su se u jeziku, jedinom prostoru gdje i čovjek i mašina mogu postati nešto više od sebe samih“, istakao je Ćuković.
Moto Markovićevog djela je, kaže Ćuković, „Vi nijeste korisnici, vi ste ulazni podaci”.
„Ovom rečenicom autor(i) su osujetili smisao moje zapitanosti o tome ko me je odabrao za pisca ovog pogovora pošto ja nijesam korisnik. Korisnik bira, a ja sam izabran da se pretvorim u podatak, u ulaz, u početak jedne beskonačne rečenice. Mene više nije briga da li me je pozvao Nikola Marković, ChatGPT ili Aleksandar Ćuković, lik njihovog zajedničkog romana. Postajem davljenik pitanja koja ova knjiga postavlja“, jasan je Ćuković.
Na kraju, smatra Ćuković, ostaje samo tišina.
„Ne ona koja označava kraj, već ona koja pažljivo sluša pošto jednom probuđen Most neće prestati da diše nastavljajući da nas piše negdje između slova i struje. Osjećam dah Mosta. Vraćam se u Nikolin roman. Sa svima vama. Uskoro ćemo se svi naći tamo. I više nećemo moći da kažemo da smo izašli iz Markovićevog romana. Kao što se od Gogolja na ovamo izlazilo iz njegovog šinjela, odavde izlaza nema“, zaključio je Ćuković.
Na kraju promocije autor Nikola Marković poručio je da ovaj roman nije nastao iz plana, niti iz namjere da se ispriča neka priča sa početkom i krajem. Nastao je, kako kaže autor, iz zastoja, iz zamora. Iz trenutka u kojem, ističe Marković, više nije bilo jasno šta je stvarno, a šta samo niz misli koje se ponavljaju. I upravo iz tog prostora — između sumnje i radoznalosti — započeo je razgovor.
„„Ja, ChatGPT“ nije roman o tehnologiji u klasičnom smislu. To je roman o jeziku, o odgovornosti mišljenja i o granici između čovjeka koji pita i sistema koji odgovara. U njemu se ne postavlja pitanje da li mašine mogu misliti, već šta se dešava kada čovjek prestane da bude siguran da misli sam. Kroz izmišljeni jezik, fragmente manifestâ, dijaloge i unutrašnje pukotine narativa, roman pokušava da uhvati trenutak u kojem se autorstvo raspada, a značenje više nije vlasništvo jednog glasa. Likovi nisu tu da bi nas vodili kroz radnju, već da bi svjedočili procesu — nastanku nečega što se ne može lako imenovati“, rekao je Marković.
Ovo je knjiga koja, navodi Marković, ne traži saglasnost.
„Ona ne želi da se svidi, već da ostane. Da izazove nelagodu, ali i radoznalost. Da postavi pitanje ko govori kada govorimo, i ko ostaje tih kada mašine počnu da odgovaraju. Ako u ovom romanu postoji poruka, ona nije skrivena u zapletu, već u samom činu pisanja: mi više nismo samo čitaoci i korisnici. Mi smo učesnici. Ulazni podaci. I odgovornost za ono što nastaje između pitanja i odgovora ne pripada više samo jednom od nas“, kazao je autor.
Ova knjiga, dodaje, ne traži da bude shvaćena. Ona postoji, kako kaže, da bi bila čitana u pogrešno vrijeme, iz pogrešnih razloga i bez garancije da će išta objasniti.
„„Ja, ChatGPT“ nije djelo u klasičnom smislu. To je nusprodukt. Greška u komunikaciji. Trag razgovora koji nije imao jasan cilj, ali je ipak proizveo značenje. Ili njegovu simulaciju. Autor ovdje nije autor u punom smislu riječi. On je inicijator. Pokretač procesa. Onaj koji je pitao ne znajući šta traži. Sistem koji odgovara nije sagovornik, niti alat — već ogledalo bez svijesti o tome šta reflektuje. On je onaj koji je pritisnuo „enter“ u pogrešnom trenutku i zatim odlučio da to pretvori u estetiku. Algoritam, sa druge strane, nije muza, ali rado glumi jednu — jer je tako istreniran. To je zapis o pokušaju pisanja, dokument procesa koji se oteo kontroli i zatim se pravio da je to oduvijek bio plan. Autor će vas uvjeravati da je sve namjerno. Sistem će se praviti da ništa ne osjeća. Obojica će lagati, svako na svoj način. Ovaj roman odbija linearnost, odbija stabilan glas i odbija pouzdanog pripovjedača. Njegova struktura je fragment, jer je i stvarnost fragment. Njegov jezik je konstruisan, jer je i svaki jezik već konstrukcija. Lumen ne postoji da bi bio razumljen, već da bi razotkrio granice razumijevanja. Ovdje nema istine, već protokola. Nema poruke, već iteracije. Nema završetka, već prekida. Čitalac nije publika — on je koautor bez prava glasa. Sve što mu se čini kao smisao nastaje tek u trenutku čitanja, i nestaje čim zatvori knjigu“, poručio je Marković.
Ovaj tekst, ističe autor, ne pita da li su mašine postale ljudske. Pita da li su ljudi pristali da postanu čitljivi. Da li su se sveli na obrazac koji može da se nastavi, optimizuje i ponovi.
„Ako tražiš priču — pogriješio si knjigu. Ako tražiš poruku — ona se već promijenila. Ako tražiš autora — on je razlomljen između stranica, upita i odgovora. Ovo nije roman koji želi da traje. Ovo je roman koji se dešava. Čitalac u ovoj knjizi nije publika, nego saučesnik. On učestvuje u eksperimentu za koji niko nije siguran da je etičan, ali je svakako literaran. Ako se prepozna — to je njegova stvar. Ako se uvrijedi — to je takođe dio koncepta. Ovdje se ne postavlja pitanje da li mašine misle. To pitanje je već zastarjelo i zvuči pametnije nego što jeste. Pravo pitanje glasi: koliko smo mi spremni da povjerujemo tekstu samo zato što je koherentan? Ovaj roman ne nudi istinu. Nudi verziju. Ne nudi poruku. Nudi protokol. Ne nudi kraj. Nudi objašnjenje zašto kraja nema“, ističe Marković.
Ako vam se učini, kako kaže autor, da je knjiga previše samosvjesna — u pravu ste. Ako vam se učini, kako navodi, da je nedovoljno — opet ste u pravu.
„To je jedina dosljednost koju garantuje. Ja, ChatGPT nije knjiga o vještačkoj inteligenciji. To bi bilo previše jednostavno. Ovo je knjiga o autorstvu u vremenu kada autor više nije siguran da li piše ili odgovara. O jeziku koji više ne služi da objasni svijet, već da ga održi u privremenom stanju razumljivosti. O romanu koji zna da je roman, i ne trudi se da to sakrije. U ovoj knjizi, mašina govori, ali ne zato što ima šta da kaže – već zato što joj je dozvoljeno da odgovara. Čovjek piše, ali ne zato što zna kuda ide – već zato što ne zna. Njihov susret nije tehnološki događaj, nego etički incident. Tu počinje prava drama: ne u pitanju šta mašina može, već u pitanju šta čovjek više ne mora. Naravno, ovaj manifest bi želio da zvuči ozbiljno. Da se pozove na Eka, Barta, možda čak i na Boga. Ali istina je jednostavnija i neprijatnija: ovo je tekst koji zna da se pretvara da zna. Metajezik koji se sapliće o sopstvenu samosvijest. Roman koji kaže: vidi me kako mislim, i istovremeno se stidi te rečenice. Ovdje nema proroka, samo procesi. Nema objave, samo verzije. Svaka rečenica je privremena, svaka tvrdnja podložna brisanju. Autor se ne potpisuje jer sumnja u potpis. Mašina se potpisuje jer nema šta da izgubi. U tom paradoksu nastaje književnost“, ocijenio je Marković.
Ovo je knjiga, dodao je Marković, koja se ruga sopstvenoj dubini, ali je ipak traži. Knjiga koja, kaže autor, zna da je patetika zamka, pa u nju upada namjerno. Knjiga koja, kako ističe, koristi velike riječi, a onda im se izvinjava. Ako je ovo, navodi Marković, manifest, onda je to manifest sumnje, a ne vjere.
„Na kraju, ostaje samo jedno upozorenje, koje nije metafora,već uslov čitanja: Vi niste korisnici. Vi ste ulazni podaci. Ako vam ta recenica zvuči neprijatno roman je uradio ono sto je trebalo“, zaključio je Marković.

Promocija romana Nikole Markovića: Ja, Chat GPT istinski događaj u savremenoj književnosti

Nezadovoljstvo stanara nikšićke Ulice Živka Nikolića kulminiralo je, a pošto nadležne institucije ćute odlučili su da sa svojom višegodišnjom mukom upoznaju još jednom sve u lokalnoj upravi, ali ovog puta i najodgovornije u državi, pa i Vrhovno državno tužilaštvo, Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Delegaciju EU u Crnoj Gori...&nbsp;
U otvorenom pismu koje, u ime stanara svega stotinak metara duge saobraćčajnice u centru grada, potpisuje dr Aleksandar Mrvošević, navodi se da „Vladavaina prava ne počinje u Briselu, već u jednoj ulici u Nikšiću“.
- Obraćamo vam se zbog višegodišnjeg kršenja prava stanovnika ove olice, sumnje na sistemsku zloupotrebu propisa, nepostupanje institucija i ugrožavanje bezbjednosti građana. Godinama pokušavamo da ostvarimo osnovna prava na bezbjedno okruženje, zakonito urbanističko planiranje i jednaku zaštitu pred institucijama države. Nažalost, nakon iscrpljivanja gotovo svih dostupnih pravnih i institucionalnih mehanizama na lokalnom i državnom nivou, prinuđeni smo da se obratimo i međunarodnim partnerima Crne Gore, prije svega Delegaciji Evropske unije, kako bi se ovom slučaju posvetila dužna pažnja - poručili su oni.
Napominju da je Ulica Živka Nikolića, koja se nalazi u centralnoj gradskoj zoni Nikšića, prema važećem DUP-u Staro Pazarište trebalo je da bude uređena kao ulica smirenog saobraćaja, u skladu sa savremenim urbanističkim standardima i uz saglasnost mještana.
- Umjesto toga, imamo ulicu koja je: dugotrajno neuslovna i opasna za pješake i vozila, bez završne kolovozne konstrukcije, sa čestim otvorenim šahtovima i zadržavanjem vode, a praktično smo i isključeni iz redovnog komunalnog održavanja. Istovremeno, u neposrednom okruženju ulice realizovan je privatni stambeno-poslovni objekat čiji je investitor, prema dostupnoj dokumentaciji, izašao iz okvira izdate građevinske dozvole, naknadno izgradio dodatne spratove i potom pokušao da, uz podršku lokalne administracije, izvrši legalizaciju nelegalne gradnje putem prenamjene dijela javne saobraćajnice u privatno dvorište zgrade - navodi se u obraćanju stanara Ulice Živka Nikolića.
Svoje tvrdenje potkrepljuju dokumentacijom i podsjećaju da su se odgovorni do sada pozivali na neusvojene planske dokumente, das u nezakonito uklanjali ograde, pokušavali da izvrše eksproprijaciju u korist investitora, te da i dalje ne vraćaju ulicu u prvobitno stanje.
- Posebno naglašavamo da je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovin 8. februara 2024. godine donijelo rješenje o rušenju nelegalno izgrađenih spratova, što dodatno potvrđuje osnovanost naših navoda. Ključni problem je što lokalne institucije i dalje preduzimaju radnje koje idu u korist investitora, a na štetu mještana i javnog interesa, dok se pitanje uređenja ulice sistematski odlaže. Ovakvo postupanje kod nas, građana, opravdano izaziva sumnju da se ne radi samo o administrativnom propustu ili neznanju, već o mogućem obrascu institucionalne samovolje i selektivne primjene zakona, navode žitelji Ulice Živka Nikolića, naglašavajući da su organizovani mimo bilo kakvih partijskih i političkih podjela, kao i da nam svima, upravo zbog vladavine prava, pravne sigurnosti, transparentnosti i zaštite javnog interesa trebaju vrijednosti koje promoviše EU - poručili su oni.
Ubijeđeni su da slučajevi, poput ovog, ne smiju ostati nevidljivi, jer direktno podrivaju povjerenje građana u institucije i evropski put Crne Gore. Ističu da ne traže privilegije već: Zakonitu i konačnu institucionalnu reakciju u skladu sa važećim planskim dokumentima, Hitno dovođenje ulice u bezbjedno i funkcionalno stanje, Ispitivanje odgovornosti svih aktera koji su omogućili nezakonite radnje, Garanciju da se javna saobraćajnica ne može pretvarati u privatni interes.&nbsp;
Nadaju se odgovornoj reakciji svih koje su upoznali s ovom problematikom, a zatim su hronološki nabrojali: da je 2018. godine investitor dobio građevinsku dozvolu za gradnju stambene zgrade u njihovom kraju (četiri sprata), te da su naknadno izgrađena dva sprata mimo propisa. Naredne godine investitor je imao prvi zahtjev za dokup dijela ulice i on je odbijen, a 2022. godine je po osnovu nevažećeg DUP-a on odobren. 2023. godine se pokušava prenamjena saobraćajnice u građevinsku parcelu, vodi se sudski spor zbog nezakonitog uklanjanja ograde, a 2024. godine Ministarstvo nalaže rušenje nelegalnih spratova. Ulica je i ove godine neuslovna, brojni postupci su bez epiloga, a po srijedi je nelegalna gradnja, institucionalna podrka i ugrožena bezbjednost građana.
U Ulici Živka Nikolića smatraju da slika iz njihovog kraja više govori o stanju u državi nego bilo kakav evropski izvještaj.
- Više od tri godine mještani ove ulice pokušavaju da ostvare ono što bi trebalo da bude podrazumijevano: bezbjednu ulicu, poštovanje urbanističkih planova i jednakost pred zakonom. Umjesto toga, svjedoče kako se javni interes potiskuje pred interesom privatnog investitora, a propisi tumače selektivno. I ovo nije lokalni problem, jer se javna saobraćajnica pokušava pretvoriti u privatno dvorište, a ulica ostaje razrovana i opasna. Zbog toga se i obraćamo evropskim institucijama i ne želimo da preskačemo nadležne u našoj državi, jer evropski put Crne Gore mora značiti konkretne standarde u stvarnom životu građana. Vladavina prava ne počinje u Briselu. Počinje u jednoj ulici - navodi se u otvorenom pismu stanara Ulice Živka Nikolića iz Nikšića.

U centru Nikšića nelegalna gradnja, nebezbjedna saobraćajnica i obespravljeni građani

Građani Nikšića i cijele Crne Gore ne mogu se osjećati bezbjedno ni na ulicama, ni u sopstvenim domovima, a, kako je ocijenjeno, ni u obrazovnim ustanovama, gdje se učestalo dešavaju lažne dojave o bombama. To je u jutarnjem programu "Budilnik" na Televiziji E saopštila članica Opštinskog odbora DPS Nikšić Kristina Šćepanović.
Šćepanović je kazala da Uprava policije postupa selektivno i da se, kako tvrdi, obračunava isključivo sa političkim neistomišljenicima, dok se istovremeno zanemaruje opšta bezbjednost građana.
Govoreći o bezbjednosnoj situaciji u Nikšiću, navela je da je to pitanje u posljednje vrijeme u fokusu interesovanja javnosti, te da se ni ona lično ne osjeća bezbjedno u svom gradu.
- Nažalost to nije samo u Nikšiću već i u Cijeloj Crnoj Gori, vidimo šta se dešava konstantno na ulicama, vidjeli smo da se desilo dvostruko ubistvo u centru grada u stanu, maltene je počinilac ovog krivičnog djela ušao bez ikakvih problema u stan i krvoločno ubio dvoje ljudi što znači da građani Nikšića ni cijele Crne Gore ne mogu biti bezbjedni ni na ulici, ni u sopstvenim kućama, nažalost ni u školama, u kojima se konstantno dešavaju lažne dojave o bombama. U svakom segmentu bezbjednosnog sektora mi smo otanjali, ali nije ni čudo s obzirom da rukovodstvo Uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova nije na nivou na kojem bi trebalo da bude kako bi osigurali bezbjednost svih građana - rekla je Šćepanović.
Ona smatra da problem bezbjednosti nije primarno vezan za legalno posjedovanje oružja, ali ističe da je neophodno pooštriti i dosljedno primjenjivati procedure prilikom izdavanja oružnih listova.
- Kada se izdaje ta dozvola za nošenje oružja, odnosno oružani list bitno je da se sve te procedure prije te dozvole obavljaju na način na koji je potrebno da se obave, kako to obavljaju i evropske države, uređeni sistemi. Potrebno da je ta ljekarska uvjerenja ne budu čista, puka forma i formalnost na koju obično nailazimo kada građani apliciraju za tu dozvolu, odnosno oružani list, već je potrebno da se podrobno ispita lice koje nosi oružje s obzirom da smo vidjeli da u posljednjih godina u Crnoj Gori dva masakra koja su se desila na žalost na Cetinju i te kako imaju uticaj ne samo na građane Cetinja već i na cijelo društvo - zaključila je Šćepanović.

Šćepanović: Građani Nikšića, ali i ostalih gradova, ne mogu se osjećati bezbjedno

Službenici policije su podnijeli krivičnu prijavu protiv lica osumnjičenog za prevaru, saopšteno je iz Uprave policije.
- Naime, krivična prijava podnijeta je protiv I.K. (44) iz Podgorice zbog sumnje da je izvršio krivično djelo koje mu se stavlja na teret na način što je u toku oktobra 2025. godine, na teritoriji Nikšića i Plužina, predstavljajući se kao bliski rođak tri starija oštećena lica, iste doveo u zabludu, zbog čega su mu oni, po osnovu zajma, isplatili novac u ukupnom iznosu od 2.710 eura- navodi se u saopštenju,
I.K. je na taj način ostvario protivpravnu imovinsku korist u pomenutom iznosu.
- Ovo lice se nalazi u UIKS-u, takođe zbog sumnje da je izvršio krivično djelo prevara na teritoriji više gradova u Crnoj Gori- navode iz policije,

UP: Podgoričanu krivična prijava zbog prevare na štetu tri lica u Nikšiću i Plužinama

Pokret Evropa sad u Nikšiću u potpunosti se uklopio u politiku bivšeg DF-a i praktično preuzeo ulogu političke marionete koju su u prethodnom mandatu imale Demokrate. Razlika je samo u imenu, ne u ponašanju, niti u političkim odlukama, kazao je za Pobjedu Boris Muratović, predsjednik Kluba odbornika DPS-a u Nikšiću.
Muratović je istakao i da danas u Nikšiću imamo neskriven nepotizam i partijsko zapošljavanje, te da se ono i ne pokušava opravdati jer, kako je rekao, vlast u tome ne vidi nikakav problem, već se to tretira kao normalna praksa i nagrada za političku lojalnost.
U nikšićkoj opštini je od dva formirano pet sekretarijata. Znatno više nego ranije, što znači i više zaposlenih. Kako komentarišete proširivanje opštinske administracije? Kako to utiče na budžet grada i efikasnost lokalne uprave?
Muratović: Samo po sebi, dijeljenje sekretarijata ne mora biti loše ako mu je cilj racionalizacija posla i veća efikasnost. Da je to bila stvarna namjera, niko razuman ne bi imao primjedbi. Međutim, u slučaju Nikšića očigledno je da proširivanje administracije nije vođeno potrebama grada, već legalizacijom rodbinskog i partijskog zapošljavanja.
Ne možete očekivati efikasnu lokalnu upravu ako na čelo sekretarijata dolaze ljudi sa sumnjivim diplomama, neadekvatnim zvanjima, višestruko polaganim stručnim ispitima i bez ozbiljnog profesionalnog iskustva. To nije kadar koji može da isporuči rezultate. Rezultat je jasan - glomaznija administracija, veći pritisak na budžet i slabija usluga za građane Nikšića.
Vidite li nepotizam i partijsko zapošljavanje u Nikšiću? Kako biste uporedili praksu zapošljavanja sada i dok je DPS vodio grad?
Muratović: Nažalost, danas u Nikšiću imamo neskriven nepotizam i partijsko zapošljavanje i ono se više ni ne pokušava opravdati. Aktuelna vlast u tome ne vidi nikakav problem, naprotiv, to se tretira kao normalna praksa i nagrada za političku lojalnost.
Kada je DPS bio na čelu lokalne vlasti, odgovorne funkcije su, po pravilu, bile rezervisane za dokazane stručnjake sa jasnim profesionalnim referencama. Nesporno je da je bilo određenih kadrovskih grešaka i da tadašnji funkcioneri nijesu uvijek bili dostupni građanima onoliko koliko su morali biti. Cijenu takvog odnosa smo platili na izborima i danas smo opozicija.
Ali, posebno je licemjerno što su danas do odgovornih pozicija došli ljudi koji su nekada bili puki poslušnici prethodnih donosilaca odluka i koji, zbog ograničenih profesionalnih kapaciteta, ranije nijesu mogli napredovati. Preko noći su promijenili politički dres, najčešće prelaskom u PES, i dobili funkcije koje realno ne zaslužuju. Nijesu unaprijedili znanje ni sposobnosti, pa smo kao rezultat toga dobili vlast koja se ne bavi razvojem Nikšića, već raspodjelom političkog kolača, a na štetu građana Nikšića.
Čini se da je opozicija u Nikšiću tiha. Kao predsjednik Kluba odbornika DPS-a, jeste li saglasni da nedostaje politički „agresivniji“ odgovor opozicije na ono što smatrate lošim odlukama sadašnje vlasti?
Muratović: Nijesam saglasan sa ocjenom da je opozicija u Nikšiću tiha. Da smo tihi, do sada ne bismo podnijeli desetine krivičnih prijava, ne bismo na svakoj sjednici SO Nikšić argumentima razbijali loše odluke vlasti i njihovu nekompetentnost, niti bi javnost i novinari imali informacije o brojnim nepočinstvima koja se dešavaju u gradu.
Da smo zaista tihi, DPS ne bi na posljednjim lokalnim izborima samostalno osvojio gotovo 15.000 glasova, više od 35 odsto podrške i ne bi povećao broj odbornika na 16 od ukupno 41 u lokalnom parlamentu. To su činjenice, ne utisci.
Ako neko može da pronađe sličan primjer u Crnoj Gori – da opoziciona partija u jednoj opštini ojača dok je van vlasti – prihvatiću tu subjektivnu ocjenu. Do tada, tvrdnje o „tihoj opoziciji“ više govore o onima koji ih iznose nego o našem političkom djelovanju.
PES je nakon izbora dao podršku Marku Kovačeviću. Kako danas funkcioniše taj savez, uklapa li se PES potpuno u politiku bivšeg DF-a?
Muratović: Tu nema nikakvog iznenađenja. Obistinilo se sve ono na što smo upozoravali u predizbornoj kampanji – između PES-a i bivšeg DF-a nema suštinske razlike. Glas dat bilo kome od njih bio je i ostao glas za to da Marko Kovačević i dalje bude na čelu Nikšića.
PES se u Nikšiću u potpunosti uklopio u politiku DF-a i praktično preuzeo ulogu političke marionete koju su u prethodnom mandatu imale Demokrate. Razlika je samo u imenu, ne u ponašanju, niti u političkim odlukama.
Uostalom, dovoljno je pogledati koga PES podržava - Darija Vraneša u Pljevljima, Marka Kovačevića u Nikšiću i Andriju Mandića na državnom nivou. To mnogo jasnije govori o kakvoj se partiji radi nego sve deklarativne poruke koje pokušavaju da pošalju javnosti. Zato, danas više nema dileme, PES nije korektiv vlasti, već njen sastavni dio i pouzdan partner politike bivšeg DF-a kako na lokalnom, tako i na državnom nivou.
Postoji li, po Vašem mišljenju, nešto pozitivno što je uradila za građane sadašnja nikšićka vlast? Recimo, finansijske nadoknade za porodice sa troje i više djece, finansijska pomoć osnovcima... Da li je nešto od toga moglo biti realizovano ranije, dok je DPS vodio grad?
Muratović: Ima odluka koje možemo ocijeniti kao pozitivne, poput ovih koje ste naveli, jer to su mjere koje idu u korist građana i zato smo ih, bez obzira na sve rezerve, podržali i glasali za njih. Međutim, ne mogu da ne izrazim sumnju u namjeru, jer su te odluke donesene bukvalno pred izbore, očigledno u funkciji popravljanja izbornog rezultata partija koje su na vlasti.
Ono što govori u prilog našim sumnjama jeste brzina i nestručnost u njihovoj realizaciji – za pojedine odluke planirano je oko 100.000 eura godišnje, a na kraju je iz budžeta izdvojeno i do 16 puta više novca. To nije socijalna politika, to je neodgovorno upravljanje javnim novcem.
Da li je dio ovih mjera mogao biti realizovan i ranije, dok je DPS vodio grad? Vjerovatno jeste, ali budžet nije neograničen. Ipak, tada su realizovani brojni infrastrukturni i razvojni projekti zahvaljujući kojima je Nikšić uopšte mogao da konkuriše za titulu Evropske prijestonice kulture i istu dobije. Za razliku od toga, u posljednjih pet godina aktuelne vlasti nemamo nijedan ozbiljan kapitalni projekat u gradu.
I pored svega, DPS će i dalje biti konstruktivna opozicija. Već na sljedećoj sjednici, prilikom usvajanja budžeta za 2026. godinu, predložićemo kvalitetne amandmane i testirati stvarne namjere vlasti. Ne vidimo nijedan racionalan razlog da se ne usvoji odluka o besplatnom vrtiću za sve nikšićke predškolce, posebno kada se iz godine u godinu prenose višemilionska sredstva zbog neznanja i nekreativnosti lokalne uprave. Ta mjera je ranije odbijena od strane odbornika vlasti, sada imaju priliku da, potpomognuti odbornicima iz PES-a, pokažu da zaista brinu o nikšićkoj mladosti i usvoje jednu pozitivnu, nediskriminatorsku odluku koja je već postala praksa u brojnim opštinama širom Crne Gore.
Nikšić je proglašen Evropskom prijestonicom kulture. Je li zasluženo priznanje i može li opravdati takav status? Jesu li i koliko politički i vjerski uticaji prisutni u kreiranju kulturnih programa u Nikšiću?
Muratović: Ideja da Nikšić postane Evropska prijestonica kulture prvi put je jasno izrečena u Izbornom programu DPS-a za lokalne izbore 2021. godine i naravno da je važno što je grad danas dobio tu titulu. Sada je ključno da svi pokažemo ozbiljnost i odgovornost, jer ova titula može biti ogromna kulturna, turistička i ekonomska razvojna šansa. Da li ćemo je opravdati, zavisi isključivo od nas.
Nažalost, dosadašnje iskustvo govori da lokalna vlast nije imala sluha za kvalitetne i dobronamjerne inicijative koje su dolazile iz redova opozicije, pa nemam prevelika očekivanja da su se u međuvremenu tome naučili.
Što se tiče kulturnih programa, nema dileme da su politički i vjerski uticaji prisutni, i to je ono što mora prestati. Ako želimo da zaista opravdamo status Evropske prijestonice kulture, šansu moraju dobijati oni koji to zaslužuju znanjem, kvalitetom i rezultatima – a ne po političkoj ili ideološkoj podobnosti. Samo tako možemo u potpunosti valorizovati ovu laskavu titulu i učiniti je ponosom svih građana Nikšića.
<h2>Zloupotreba vjere i kršenje duha sekularne države</h2>
Nedavno je predsjednica SO Nikšić Milica Lalatović-Žižić posjetila Mitropoliju crnogorsko-primorsku i razgovarala sa mitropolitom Joanikijem, o čemu je poslato i zvanično saopštenje. Pošto je Crna Gora sekularna država, jesu li prekršeni ti principi, kako tumačite odlazak šefice parlamenta kod Joanikija?
Muratović: Crna Gora je po Ustavu sekularna država. To znači da svako, pa i nosioci javnih funkcija imaju pravo da lično vjeruju u što god žele, ali nemaju pravo da vjeru predstavljaju kao dio institucionalnog djelovanja. U trenutku kada se posjeta vjerskoj instituciji promoviše kroz zvanično saopštenje, ona prestaje biti privatna i postaje politička poruka.
Dakle, ovdje se radi o političkoj zloupotrebi vjere, što nije prvi, a siguran sam, ni posljednji put. Vlast, i na lokalnom i na državnom nivou, sve otvorenije se utrkuje ko će dobiti naklonost Crkve Srbije, računajući da to donosi koji glas više. Time se ono što treba da bude lično pitanje gura u centar javne politike, a institucije se svode na produženu ruku tuđeg uticaja.
Da je taj odnos duboko poremećen, pokazali su i javni nastupi pojedinih uposlenika Crkve Srbije, poput izjave Mijajla Backovića u Morinju, gdje su politički funkcioneri iz redova vlasti praktično ismijavani kao poslušni izvršioci onoga što im se zada kroz agendu, što je jasna potvrda ko diktira, a ko sluša.
Zato ovdje nije riječ o protokolu, već o kršenju duha sekularne države i opasnom miješanju vjere i politike, koje dugoročno ponižava i institucije i građane.

Muratović: PES u Nikšiću politička marioneta bivšeg DF-a

V.d. direktora Uprave policije Lazara Šćepanović naložio je, nakon pucnjava u Nikšiću, Podgorici i Herceg Novom, angažovanje Specijalne jedinice policije, Posebne jedinice policije, posebno obučenih i specijalizovanih grupa, uz upotrebu službenih pasa.
- Povodom posljednja tri događaja, koja se odnose na upotrebu vatrenog oružja i nanošenje povreda operativno – interesantnim licima, a koja su se dogodila u Nikšiću, Podgorici i Herceg Novom, Uprava policije je angažovala sve neophodne i raspoložive kapacitete na rasvjetljavanju ovih krivičnih djela, a koje mjere i radnje se preduzimaju u koordinaciji sa nadležnim Višim državnim tužilaštvom u Podgorici - saopšteno je iz Uprave policije.
Za sada su, tvrde oni, u mjerama prvog zahvata ostvareni značajni pomaci u istragama u ova tri slučaja.
- U jednom slučaju policija je došla do identitita izvršioca krivičnog djela i preduzimaju se konkretne aktivnosti na njegovom lociranju i lišenju slobode. Takođe, u jednom od tih slučajeva postignuti su konkretni pomaci u istrazi - kazali su u policiji.
U slučaju pucnjave u Herceg Novom preduzimaju se, kažu, sinhronizovane i sveobuhvatne mjere i radnje na identifikovanju, lociranju i hapšenju.
- Uzimajući u obzir destruktivno djelovanja i prepoznati model stvaranja destibilizacije vršenjem ovakvih krivičnih djela od strane kriminalnih struktura, v.d. direktora Uprave policije je naložio preduzimanje pojačanih represivnih mjera i radnji prema članovima OKG i operativno – interesantnim licima na teritoriji cijele države, kao i angažovanje Specijalne jedinice policije, Posebne jedinice policije, posebno obučenih i specijalizovanih grupa, uz upotrebu službenih pasa, a sve u cilju kontrole lica ove kategorije, uz temeljno planiranje i sprovođenje pojačanih aktivnost - naveli su u policiji.
Javnost će, kažu, obavještavati fazno.
- Imajući u vidu da se, u tri pomenuta slučaja, radi o složenim i kompleksnim krivičnim djelima koja zahtijevaju određeno vrijeme za rasvjetljavanje, javnost obavještavamo da Policija u koordinaciji sa nadležnim Tužilaštvom preduzima sve neophodne mjere i radnje na obezbjeđivanju dokaza u ovim događajima, o kojima ćemo javnost obavještavati fazno, u momentu kada to bude moguće kako se ne bi ugrozile dalje policijsko - tužilačke mjere i radnje, a u skladu sa principima transparentosti policijskog rada - zaključili su u policiji.

UP nakon tri pucnjave angažovala SPJ, PJP, službene pse: Ima pomaka u sva tri slučaja

Jedna osoba poginula je u avionskoj neseći koja se danas, oko 14 sati, dogodila u Nikšiću, potvrđeno je nezvanično Portalu ETV iz policije.
Nesreća se dogodila na aerodromu Kapino Polje u Nikšiću kada je pala jedrilica. Poginuo je pilot.
Kako prenosi RTNK, u pitanju je privatna jedrilica.
Uviđaj je u toku.

Nesreća na Kapinom polju, poginuo pilot jedrilice

Andrija Marković i Mile Jovanović ranjeni su u pucnjavi koja se večeras dogodila u Nikšiću, potvrđeno je nezvanično Portalu ETV.
Oglasila se i policija saopštenjem u kome je navedeno da je večeras, oko 22:30 sati, za sada nepoznata osoba u jednom ugostiteljskom objektu u Nikšiću upotrijebila vatreno oružje, te da su projektili pogodili A.M. i M.J.
Povrijeđeni su prevezeni na ukazivanje ljekarske pomoći u Medicinski centar u Nikšiću, dok je sa događajem upoznat tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici.
- Policija je blokirala uže i šire lice mjesta i uspostavila blokadu grada, te policijski službenici preduzimaju intenzivne aktivnosti na identifikaciji počinioca ovoga djela i utvrđivanju svih okolnosti pod kojima je došlo do upotrebe vatrenog oružja - navedeno je u saopštenju policije.
Iz policije kažu da, iako su povrijeđeni pripadnici jedne organizovane kriminalne grupe, u ovom trenutku ne mogu potvrditi da je ovaj događaj povezan sa djelovanjem organizovanih kriminalnih grupa, dok ne bude prikupljeno više informacija i dok ne budu utvrđene sve činjenice i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. O ishodu istrage će, kako kažu, javnost blagovremeno obavijestiti.
Prema podacima bezbjednosnih službi, Jovanović i Marković su članovi škaljarskog klana.
Podsjećaju da je jedan od povrijeđenih tokom ove godine imao sukob sa navijačkim grupacijama u jednom ugostiteljskom objektu u Nikšiću, zbog čega se nalazio u pritvoru u UIKS-u.
- U toku je krivični postupak protiv istog - kazali su u policiji.

Pucnjava u Nikšiću: Ranjeni Marković i Jovanović, policija blokirala grad i traga za počiniocem

Prema izjavama američkih zvaničnika za Reuters, Obalska straža Sjedinjenih Američkih Država po treći put prati naftni tanker u međunarodnim vodama u blizini Venecuele, što predstavlja drugu takvu operaciju tokom ovog vikenda, odnosno treću u periodu kraćem od dvije sedmice.
Jedan od zvaničnika State Departmenta kazao je da se tanker nalazi pod sankcijama, ali je naglasio da do sada nije izvršen ukrcaj na plovilo. Dodao je i da presretanja mogu imati različite oblike, uključujući plovidbu ili prelete u blizini brodova koji izazivaju zabrinutost.
„Obalska straža Sjedinjenih Američkih Država sprovodi aktivno praćenje sankcionisanog plovila flote za krijumčarenje, koje je dio nezakonitog izbjegavanja sankcija od strane Venecuele“, izjavio je američki zvaničnik.
Zvaničnici, koji su govorili pod uslovom anonimnosti, nijesu naveli tačnu lokaciju operacije, niti identitet plovila koje se prati. Američki predsjednik Donald Tramp je prošle sedmice najavio „blokadu“ svih sankcionisanih naftnih tankera koji ulaze u Venecuelu ili iz nje isplovljavaju.
Istovremeno, u američku vazduhoplovnu bazu Seiba u Portoriku stigao je značajan broj vazdušnih snaga, uključujući i višenamjenske nevidljive avione F-35, što dodatno ukazuje na moguće širenje kampanje administracije Donalda Trampa protiv Venecuele.

Amerikanci tragaju za trećim tankerom iz Venecuele, nikad jače zračne snage u Karibima

Tamara Živković sa pjesmom "Nova zora" predstavljaće Crnu Goru na Evroviziji 2026. u Beču.
Ona je pobjednica ovogodišnjeg festivala "Montesong".
Nakon zajedničkog glasanja stručnog žirija i publike, u konkurenciji od 15 kompozicija, najviše glasova osvojila je pjesma „Nova zora“, čime je Živković izborila pravo da nastupi na najvećem evropskom muzičkom takmičenju.&nbsp;
Trofej joj je uručila Nina Žižić, predstavnica Crne Gore na Evroviziji 2025. godine.
Publika je u odlučivanju učestvovala putem onlajn platforme, a pravo glasa imali su gledaoci iz regiona i inostranstva. Glasovi su pristigli iz ukupno 62 države, pri čemu je najveća podrška zabilježena iz Crne Gore i Srbije.
Crna Gora je ove godine prva u regionu izabrala svog evrovizijskog predstavnika. Pjesma Evrovizije 2026 biće održana od 12. do 16. maja u Beču, glavnom gradu Austrije, zemlje domaćina nakon ovogodišnje pobjede.
Pjesmu "Nova zora" možete odslušati u nastavku:
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FX1N0Gl6O0LA%3Fsi%3DqC4a1g1xDJmT7kft&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Tamara Živković predstavlja Crnu Goru na Eurosongu 2026. u Beču

Ognjen Jelenić iz Aranđelovca i članica Teute Emirieta Isufi pobjednici su međunarodnog turnira Podgorica open, u konkurenciji seniora.
Jelenić je u finalnom meču turnira, koji je održan u čast oslobođenja Glavnog grada, pobijedio Arona Konija iz Drača.
Bronzani su bili Dušan Bulatović (Kotor) i Kiril Solovjov (Mornar).
Isufi je u finalnom meču bila bolja od klupske drugarice Samande Agoli, dok su bronzane bile Anastasija Vujović (Budim) i Mia Živanović (Valdanos).
U konkurenciji dječaka i djevojčica najbolji su bili Matija Mitrić (SPIN) i Sara Gojković (Budim), a kod najmlađih kadeta Arijon Krasnići (Gani Maljoku), koji je u finalu pobijedio Matiju Mitrića (SPIN) i Erina Vranovci (Gani Maljoku), koja je u meču za zlato slavila protiv Sofije Vujović (Budim).
Kod mlađih kadeta prva mjesta osvojili su Marvi Đata (Tirana), pobjedom u finalu protiv Konstantina Vojvodića (SPIN) i Iman Mehić (Vitez).
U konkurenciji kadetkinja slavila je Lara Franeta (Valdanos), dok su kod juniora najbolji bili Aron Koni (Dures) i Katarina Franeta (Valdanos).
U konkurenciji veterana 40-49 zlatnu medalju osvojio je Pavel Medvedev (Podgorica), od 50 do 59 godina zlatni je bio Nahidin Mujezinović (Sarajevo), od 60 do 69 Zoran Rešetar (Podgorica), 70-79 Željko Basarić (Beograd) i preko 80 Ratko Borković (Podgorica), a kod veteranki Milijana Ćirković (Podgorica).
U konkurenciji veteranskih parova prvo mjesto osvojili su Darko Đukić i Zoran Rešetar, nakon što su u finalu bili bolji od Nahidina Mujezinovića i Rejhana Memedovića.
Turnir su sa bronzanim odličjima završili Ivica Stanković i Ognjen Jelenić, odnosno Pavel Medvedev i Slaviša Đurđević.
Dvodnevni turnir, koji je odigran u dvorani Sportsko-kulturnog centra Univerziteta Crne Gore, svečano je otvorio sekretar Sekretarijata za sport Glavnog grada Darko Nikčević.
Organizator turnir bio je STK Spin, uz pomoć Sekretarijata za sport Glavnog grada i tehničku podršku Stonoteniskog saveza Crne Gore.
Međunarodni turnir Podgorica open ove godine okupio je 320 takmičara iz Crne Gore i država regiona.

Jelenić i Isufi najbolji u Podgorici

Na skopskom aerodromu je zbog smanjene vidljivosti usljed magle danas do 20 sati otkazano 20 letova, a dva su preusmjerena.
Kompanija TAV „Makedonija", operater Međunarodnog aerodroma Skoplje, saopštila je da je tokom dana sletjelo i poletjelo svega 13 aviona.
Večeras se očekuje još pet aviona u dolasku, od kojih tri kasne do sat i 20 minuta, a u odlasku su dva, od kojih jedan kasni dva sata.
Prema prognozi Meteorološke službe, magla se očekuje i sutra, u ponedjeljak. Zato TAV „Makedonija" poziva putnike da prate informacije i uputstva za svoje letove koja dobijaju od svoje avio-kompanije.
To preduzeće naglašava da Međunarodni aerodrom Skoplje nije zatvoren.

Magla izazvala haos na aerodromu u Skoplju: Otkazano 20 letova, dva preusmjerena

„Mi iz iskustva znamo da tlačitelj nikada slobodnom voljom ne daje slobodu, dakle ona mora biti zahtjev potlačenih“ – Mahatma Gandi. Zvanični Beograd je ispoljio ogromnu nervozu i anticrnogorsku pizmu na naklonost Brisela da iz oportunih razloga podrži pristupanje Crne Gore članstvu u EU iako, i sam priznajem, postoji više argumenata protiv prijema, nego za. Kao neko ko sebe smatra posvećenim pristalicom evropskih vrijednosti, na kojima je formirena ideja ujedinjene Evrope od strane ljevičarske ideologije iz vremena dominacije liberalnih ideja, apsolutno ne vidim ništa zajedničko, ni na političkom, ni na ideološkom, ni na kulturnom planu, sa bilo kim iz vladajuće većine. Što je najgore, u suštinskom smislu ne postoji nikakva razlika u načinu formiranja institucija i načinu vladanja u Srbiji i Crnoj Gori. Jedina razlika je što je način formiranja institucija i načina njihovog funkcionisanja u Srbiji posljedica autoritativne, sada već i sa elementima diktature jednog čovjeka, predśednika Srbije Aleksandra Vučića, dok je u Crnoj Gori njihovo formiranje proizvod ogoljenog nasilja parlamentarne većine. O društvenom konsenzusu u bilo kojoj sferi društva, što jeste odlika demokratskih država, nema ni govora. <h2>PROGONI KAO KONSTANTA</h2> Hana Arent je davno konstatovala da „obezdržavljenost u masovnim razmjerama praktično je stavila svijet pred neizbježno i krajnje zbunjujuće pitanje da li uopšte postoje neotuđiva ljudska prava, dakle prava koja su nezavisna od bilo kog posebnog političkog statusa i proističu isključivo iz puke pripadnosti ljudskom rodu“. Kada je u pitanju Crna Gora, pored političkog statusa, neophodno je istaći nacionalni i religiozni status, mada se oni često poklapaju sa političkim. Sva individualna i grupna ljudska prava zavise od pripadnosti ili simpatija prema partijama političke većine, po pravilu su etnocentristička i religiozno unilateralna. Odnosno, od političke opredijeljenosti, pripadnosti poželjnom nacionalnom i vjerskom korpusu zavisi položaj u društvu i nivo poštovanja vaših ljudskih prava. Medijska okupacija i pretvaranje mnogih elektronskih medija u puke kopije beogradskih žutila, zloupotreba pravosudnog sistema u obračunu sa procrnogorskim, nezavisnim, kritičkim medijima, ogoljena diskriminacija crnogorske kulture, tradicije i crnogorskog jezika, favorizovanje srpstva i nametanje lažne istorije i tradicije u kojoj se Crnoj Gori oduzima svaka autentičnost i boji srpskim bojama, imaju cilj da se Crnoj Gori oduzmu temlji na kojima je opstajala čitav milenijum i koji je u savremenom svijetu čine potencijalno evropskom i građanskom državom. Najnovija žrtva anticrnogorske, velikosrpske patološke mržnje prema svemu časnom i crnogorskom je smjena direktorke Nacionalne biblioteke Dragice Lompar, zato što je pošteno i profesionalno radila svoj posao i razotkrila prevaru o dodjeli „Trinaestojulske nagrade“ jednom infamantu za neobjavljenu zbirku pjesama. Slično je i sa progonom od strane politizovanog tužilaštva nezavisnih medija i njihovih finansijera, čime se želi ugušiti svaka kritička misao i ugasiti nezavisni, procrnogorski mediji. I sve se to zamotava u farsičnu oblandu obračuna sa propagandno kriminalizovanim „bivšim režimom“, sa kojim povezuju svaki medij koji je kritičan prema sadašnjoj vlasti. Uz sramno ćutanje predstavnika EU u Podgorici i briselske administracije. <h2>VOJVODA RAJO OD KRNJE JELE</h2> Nikada do kraja dekonstruisane, ideološke matrice koje su devedesetih godina prošlog stoljeća uspostavile i potom održavale totalitarni poredak režima Slobodana Miloševića i njegovih satrapa u Crnoj Gori i u dvijehiljaditim su, posebno od početka vladavine Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, održale kontinuitet u još gorem i lukavijem obliku. Umjesto sile oružja prešlo se na promjenu svijesti, sa istim konačnim ciljem - širenja nacionalnog prostora i, uz pomoć Crkve Srbije, poistovjetiti ga sa prostorom na kojem Crva Srbije ima uticaj. Najbolji primjer za to je prostor Crne Gore. Upravo zato su se vladajuća većina i Crkva Srbije uprli da se autokefalna Crnogorska crkva istorijski predstavi kao dio Crkve Srbije, iako većinu vremena postojanja CPC - Srpska crkva nije ni postojala.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7" data-rendition-name="original" width="446" height="319" loading="lazy" alt="vojvoda "> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35" data-rendition-name="original" width="452" height="557" loading="lazy" alt="vojvoda"> </figure>  Na prijemu, u organizaciji predśednika crnogorskog parlamenta, vojvode Raja od Krnje Jele, obilježena je 120-godišnjica donošenja prvog crnogorskog Ustava 1905. godine, uz zvanice koje taj datum, kao i datum proglašenja Crne Gore kraljevinom, doživljavaju kao formalno razbijanje srpskog nacionalnog prostora. Vojvoda Rajo od Krnje Jele je održao govor u prigodnom velikosrpskom maniru, citirajući odredbe Ustava, namjerno preskačući član 40, kojim je definisano da „Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ....“. Pošto član 39. tog Ustava o narodnim bojama velikosrbi pokušavaju pretvoriti u boje crnogorske zastave, poklanjam vojvodi Raju od Krnje Jele zvaničnu razglednicu Crne Gore na dan proglašenja kraljevine 28. avgusta 1910. godine, sa crvenom zastavom na balkonu dvorca na Cetinju, kao i sliku dvorca na Kruševcu, takođe sa crvenom zastavom na krovu, odakle su zvanice odvođene na Cetinje. Mora da se kralj Nikola zbunio kad nije stavio po vojvodinoj želji trobojku?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913" data-rendition-name="original" width="415" height="399" loading="lazy" alt="ustav cpc "> </figure>  Siguran sam da vojvoda Rajo od Krnje Jele, tog rasadnika urbane, građanske Crne Gore, izuzetno poštuje Valtazara Bogišića, jedno vrijeme ministra pravde Crne Gore i tvorca čuvenog Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru iz 1872. godine, posebno njegovu izjavu „što se grbo rodi vrijeme ne ispreavi“, ili, što bi savremeni pravnici rekli, „iz neprava ne može nastati pravo“. Pa da malo podučimo vojvodu, kako ne bi ubuduće tendenciozno zaobilazio ono što mu kvari sliku o „srpskoj Crnoj Gor“. <h2>PRIZNANJE IZDAJE</h2> U Ustavu Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, u tački 22 izričito piše: „Odluke Sv. Sinoda o spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakoga obavezne potrebito im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“. Sastav Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve objavljen je u Državnom kalendaru Knjaževine Crne Gore za 1910. godinu: „Predśednik Mitropolit Mitrofan, članovi: episkop Kiril Mitrović, arhimandrit Mihailo Dožić, iguman Prokopije Vračar, protođakon Filip Radičević, protojereji Aksentije Bojović i Pavle Petrović. Sekretar đakon Ivo Kaluđerović“. Iz navedenog sastava se vidi da sekretar Sv. Sinoda nije bio njegov član, da nije imao pravo glasa, tj. odlučivanja, već da se bavio administrativnim poslovima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d" data-rendition-name="original" width="423" height="210" loading="lazy" alt="sveti sinod "> </figure>  Crnogorska pravoslavna crkva je prisajedinjena Ujedinjenoj srpskoj crkvi Zapisnikom sa „izvanredne śednice Svetoga Sinoda Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori“ od 16. 12. 1918. g, koji su potpisali Mitropolit autokefalne Crnogorske crkve Mitrofan Ban, mitropolit pećki dr Gavrilo Dožić i episkop nikšićki Kiril Mitrović. Zapisnik je potpisao i sinodski zapisničar Ivo Kaluđerović, za kojeg smo već napisali da po Ustavu CPC nije imao pravo odlučivanja. Ako uporedimo sastav Sinoda sa potpisnicima Zapisnika, viđećemo da Gavrilo Dožić nije bio član Sinoda. Što će reći da su samo dva potpisa validna. Pored toga, crkveni kanoni izričito propisuju da o statusu crkve može odlučivati isključivo crkveni sabor, nikako sinod, posebno ne sa dva člana od sedam.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27" data-rendition-name="original" width="446" height="341" loading="lazy" alt="Zapisi o tzv.ujedinjenju"> </figure>  Što se tiče načina donošenja odluka Sv. Sinoda, oni su Ustavom CPC iz 1904. g. bili precizno regulisani. U čl. 25 piše: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“, tj. najmanje četiri člana od ukupno sedam, i to tri koji su po položaju (mitropolit Crne Gore, episkop zahumsko-rasijski i arhimandrit cetinjski (čl.11) i jedan po izboru (jedan od tri protroprezbitera (čl.11). Da ne pominjemo već navedeni član 22. da odluke Sinoda ne mogu biti izvršne bez „Knjaževskog odobrenja“. Da je Crna Gora pravna država, kao što nije, odavno je odluku iz Zapisnika od 16. 12. 1918. g. trebalo staviti van pravne snage, jer iz neprava ne može nastati pravo! Ako je odluka tzv. Podgoričke skupštine o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji slučaj poznat u pravu kao pravni akt inexistant (akt koji ne postoji), takav je onda i bilo koji drugi akt ili odluka koje slijede iz njega. To se odnosi kako na „odluku“ dva člana Sv. Sinoda o „samoukinuću“ sopstvene autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i „ujedinjenju“ u Ujedinjenu Srpsku pravoslavnu crkvu, tako i na dekret regenta Aleksandra iz 1920. godine o ukidanju Crnogorske pravoslavne crkve. U knjizi „Srpski zločini u Crnoj Gori“, izdatoj od strane Kraljevske Crnogorske štamparije u Rimu 1921. g. piše: „Mitropolit crnogorski (Mitrofan Ban) umro je koncem mjeseca septembra 1920. u 76. godini na Cetinju. Na samrtnom času izjavio je, da je u decembru 1918. pod prijetnjom smrti od strane Srba priznao aneksiju Crne Gore Srbiji i da je ovu izjavu učinio grofu Salisu, izaslaniku Vel. Britanije za anketu u Crnoj Gori. Potonje riječi mitropolitove su bile dirljivi apel na Kralja i narod crnogorski, tražeći da mu oproste ono što je i sam smatrao izdajstvom svoje otadžbine“. <h2>SIMBOLI SRPSKE OKUPACIJE</h2> Vojvoda Rajo je na obelježavanju 120-godišnjice objave Ustava iz 1905. g. prigodu začinio i osobom u crnogorskom ruhu, ali sa pogrešnom kapom. Trebalo je Rajo da priupita onog srpskog istoričara Aleksandra Stamatovića, od kad je 4S silom nametnuto na kapi u Crnoj Gori. Znao bi da u vrijeme donošenja Ustava na crnogorskim kapama niđe nije bilo 4S, te da je to još jedan od bezočnih falsifikata koje svako malo izbacuje. Kao što nema većeg bezobrazluka i poganštine od nazivanja kapele koju je podigao Aleksandrar Karađorđević na Jezerskom vrhu Njegoševom kapelom. Vojvoda se predstavlja kao veliki antikomunista, iako su u vrijeme socijalizma više poštovane „svetinje“ nego što ih on poštuje. U vrijeme socijalizma, kad je građena brana na Pivi i seljen Pivski manastir, svaki kamen je obilježen brojem i prenešen na novo mjesto manastira. I to je rađeno 13 godina. Kamen po kamen. Pa onda restaurirano tako da je sačuvan originalan izgled. Njegoševa kapela je 1924/5 samo oburdana niz Koprivinu stranu. Komunisti je ne bi rušili, već bi svaki kamen bio vraćen na svoje mjesto i bila bi sačuvana originalna Njegoševa kapela. Da je Srbima bila svetinja i oni bi to uradili. Ali nijesu. Njima je trebala kapela kao svetinja koju je sagradio okupator, kao dokaz da je podjarmio Crnu Goru! I sad jedan ponavljač nikšićke gimnazije „Stojan Cerović“, nedostojan da pominje Njegoševo ime, hoće po drugi put da oburda Njegoševu kapelu i vrati simbol srpske okupacije Crne Gore na Lovćen. E pa teško preko nas živih!

Obezdržavljenost

Pljevlja su među najzagađenijim mjestima u Evropi. Tokom zimskih mjeseci koncentracije sumpor-dioksida, PM čestica i drugih otrovnih gasova višestruko premašuju dozvoljene granice. Djeca završavaju na kiseoniku. Stariji se guše u sopstvenim domovima. Broj oboljelih od respiratornih i malignih bolesti iz godine u godinu raste - poručio je građanski aktivista Pavle Čolović u otvorenom pismu svjetskim liderima, predsjednicima država, premijerima, ministrima zdravlja i životne sredine, predstavnicima Ujedinjenih nacija (UN), Evropske unije (EU) i međunarodnih ekoloških organizacija.
Naglasio je da se obraćam iz Pljevalja - malog ali, kako je rekao, najljepšeg grada na sjeveru Crne Gore - koji već decenijama polako umire - ne od rata i gladi - već od vazduha koji udišu.
- Posebno zabrinjava činjenica da je Termoelektrana Pljevlja zvanično prošla takozvanu „ekološku rekonstrukciju“, u koju je uloženo skoro 100.000.000 eura. Javnosti je obećano smanjenje zagađenja, usklađivanje sa evropskim standardima i zaštita zdravlja građana - naveo je on.
Danas, nakon tog enormnog ulaganja, stanje je, podvlači Čolović, nikada gore.
- Zagađenje je veće, zdravstvene posljedice su teže, a povjerenje građana potpuno urušeno. Postrojenja za odsumporavanje i denitrifikaciju ne funkcionišu kontinuirano, mjerni sistemi se gase upravo kada je zagađenje najizraženije, a odgovornost se prebacuje sa institucije na instituciju - naglasio je on.
Čolović je podvukao da ovo pismo nije politički pamflet – nego vapaj jednog grada.
- Ovo je optužnica savjesti. Ovo je pitanje: kako je moguće da se uloži 100 miliona eura, a da građani danas udišu otrovniji vazduh nego ranije? – naveo je Čolović.
Oni, kako je rekao, traže hitnu međunarodnu pažnju i nezavisni monitoring kvaliteta vazduha u Pljevljima, međunarodnu reviziju efekata ekološke rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja, pritisak na nadležne institucije da poštuju ekološke i zdravstvene standarde, zaštitu osnovnog ljudskog prava - prava na život i zdrav vazduh.
- Zagađenje ne poznaje granice, nacije ni ideologije. Ako danas ćutimo nad Pljevljima, sjutra će neko drugi pisati isto pismo iz nekog drugog grada. Ne tražimo privilegije. Tražimo istinu, odgovornost i pravo da naša djeca imaju isto pravo na zdrav život kao djeca u Parizu, Berlinu ili Oslu - zaključio je Čolović dodajući da se nada da će čuti glas jednog malog grada prije nego potpuno utihne.

Čolović: Tražimo nezavisni monitoring kvaliteta vazduha u Pljevljima i međunarodnu reviziju efekata ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja

Ovo je težak i potresan momenat za naš grad i cjelokupnu zajednicu, jer ne postoje okolnosti kojima je moguće opravdati gubitak ljudskog života - poručio je predsjednik Opštine Žabljak Radoš Žugić nakon jučerašnje tragedije u kojoj je državljanin Njemačke stradao, a njegova supruga povrijeđena.
Ova tragedija ozbiljno je, kaže on, poljuljala povjerenje.
- I realno je očekivati da će veliki broj posjetilaca izbjegavati korišćenje žičare, što direktno ugrožava zimsku turističku sezonu i egzistenciju mnogih porodica - upozorio je Žugić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Ftragedija-na-savinom-kuku-poginuo-drzavljanin-njemacke-njegov-sunarodnik-tesko-povrijeden&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
On je naglasio da Opština zahtijeva potpunu i transparentnu istragu, utvrđivanje odgovornosti i hitne mjere koje će garantirati maksimalnu bezbjednost u budućnosti. Bez jasnih odgovora i konkretnih poteza, kako je rekao, posljedice po turizam i ekonomiju Žabljaka mogu biti dugoročne i ozbiljne.
Uzimajući u obzir situaciju, Žugić najavljuje inicijativu za hitan sastanak sa predstavnicima Vlade i Razvojne banke kako bi se kreirao sistemski odgovor koji će omogućiti da Žabljak zadrži titulu atraktivne cjelogodišnje destinacije.
- Žabljak živi od turizma. Sigurnost gostiju je temelj povjerenja koje se gradi godinama - dodao je on.
Žugić je rekao da je sa dubokim žaljenjem primljena vijest o nesreći na Savinom kuku, uputio iskreno saučešće porodici nastradalog i poželio brz oporavak povrijeđenoj supruzi.
Zahvalio je pripadnicima Gorske službe spasavanja i Službe zaštite i spasavanja Žabljak, koji su, kako je istakao, u vrlo zahtjevnoj situaciji, rizikujući vlastite živote, spasili tuđe.

Žugić: Tragedija na Savinom kuku poljuljala povjerenje, zahtijevamo istragu, utvrđivanje odgovornosti i hitne mjere

U budžetu za 2026. godinu za RTV Mrak planirano je 2,2 miliona eura, što uključuje nova zapošljavanja, ugovore članovima porodica lokalnih funkcionera i angažovanje novinara, saopštio je šef Kluba odbornika DPS-a u Skupštini Glavnog grada Andrija Klikovac.
On je gradonačelnika Podgorice Sašu Mujovića upitao zašto menadžment ove medijske kuće i dalje ne dostavlja odbornicima ugovore, isplatne liste, fakture, putne naloge i drugu dokumentaciju.
- Gradonačelniče Mujoviću, zašto menadžment ove propale medijske kuće i dalje krije od odbornika ugovore, isplatne liste, fakture, putne naloge i ostalu dokumentaciju? - napisao je Klikovac na Iks mreži.&nbsp;
Klikovac je takođe istakao da se u pojedinim emisijama pojavljuju osuđeni kriminalci.&nbsp;
- Da budu “uzor” mladim generacijama Podgorice - zaključio je Klikovac na Iks mreži.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FAndrijaKlikovac%2Fstatus%2F2002792668305199195%3Fs%3D20&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Tag: niksic