Trojica aktivista iz Novog Sada koji su okrivljeni za navodni pokušaj rušenja ustavnog poretka pušteni su iz zatvorskog pritvora i određena im je mjera kućnog pritvora uz elektronski nadzor, potvrđeno je za N1.
Riječ je o aktivistima Mladenu Cvijetiću, Srđanu Đuriću i Davoru Stefanoviću iz Pokreta slobodnih građana.
Šestoro aktivista Pokreta slobodnih građana i organizacije Studenti protiv autoritarne vlasti (STAV) više od dva mjeseca su se nalazili u pritvoru, optuženi za pokušaj rušenja ustavnog poretka zbog navodnog planiranja upada u Skupštinu Srbije i Radio-televiziju Srbije, ali je Apelacioni sud u Novom Sadu ranije ovog mjeseca pritvor za prvo troje aktivista zamijenio kućnim, dok je odluka o Cvijetiću, Đuriću i Stefanoviću vraćena na ponovno odlučivanje.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Kućni pritvor i za preostalo troje aktivista iz Novog Sada

Ako me sjećanje služi, kod posljednjeg produženja pritvora Milivoju Katniću predlog je predat u petak - a već u subotu je taj pritvor bio produžen - ukazao je advokat Stefan Jovanović gostujući na Drugačijoj radio vezi Antene M.
On je istakao da bi to trebalo da znači da je sudsko vijeće kao uspjelo da za 24 sata pregleda stotine i stotine stranica materijala.
- Jer ga moraju pregledati da bi utvrdili postoji li osnovana sumnja kao uslov za produženje pritvora. I ne samo da su uspjeli to da pregledaju, nego su uspjeli i da izvijećaju, da donesu odluku pa da tu odluku prenesu na papir i da je ekspeduju iz suda! Mislim da se u sudu dešavaju stvari da vijeća samo ponavljaju prethodne odluke bez ulaženja u suštinu onoga što tužilaštvo predlaže i onoga što odbrana nastoji da dokaže svojim žalbama i svojim argumentima - ocijenio je advokat.
Na pitanje da uporedi stav Apelacionog suda da za maloljetnog A.K, koji &nbsp;je nožem ranio dječaka u Baru, ne prijeti opasnost od bjekstva i da se može braniti sa slobode - sa odlukom o produženju pritvora Milivoju Katniću uz obrazloženje da bi mogao pobjeći ili ponoviti krivično djelo, Jovanović je odgovorio povezujući temu i sa tretmanom Zorana Lazovića.
- Analogija je potpuno na mjestu... &nbsp;Jedina razlika između ove dvije pravne situacije je uzrast. Ja mogu da pričam s aspekta Zorana Lazovića. I on je u pritvoru zbog opasnosti od bjekstva. Ta opasnost od bjekstva mora da bude stvarna, ne smije da bude apstraktna. Zoran Lazović je nekih mjesec prije nego mu je određen pritvor pisao kako glavnom specijalnom tako i vrhovnom državnom tužiocu, preko advokata Niklole Martinovića, obavijestio ih je da mu je rečeno kako mu se sprema filmsko hapšenje i kako će taj pritvor ići... Rekao im je da za tim nema potrebe i da se stavlja na raspolaganje nadležnom tužilaštvu za sva moguća pitanja. Međutim, desilo se što se desilo - naveo je Jovanović.
On naglašava da u takvim okolnostima ne može biti govora o opasnosti od bjekstva i dodaje da se Zoran Lazović sve vrijeme kretao na relaciji Podgorica - Bijelo Polje, da nije ni pokušao da napusti Crnu Goru i da, konačno, koliko ga on poznaje, nije čovjek koji bi otišao i ostavio svoju porodicu.
<h2>Sud nije cijenio da je Darisov napadač povratnik</h2>
Jovanović je i pravni zastupnik porodice maloljetnog Darisa Mujića, koji je teško povrijeđen hladnim oružjem u dvorištu škole koju pohađa. On ne spori pravo suda da takođe maloljetnom napadaču ukine pritvor i dozvoli odbranu sa slobode, ali ipak izražava čuđenje što pri donošenju takve odluke nije uzeta u obzir činjenica da se radi o povratniku u izvršenju teškog krivičnog djela.
- Medijski je poznato da je okrivljeni i ranije imao ovakvih situacija. Međutim, sud to nije cijenio. Zašto? Zato što je sud vezan predlogom tužilaštva. Dakle, ukoliko je predlog za određivanje pritvora bio koncipiran i baziran samo u odnosu na opasnost od bjekstva i uticaja na svjedoke, sud se nije mogao kretati mimo toga. Ne možemo ni sudu spočitavati više nego što treba. Ali, ukoliko postoji odluka nadležnog organa da je ovo lice počinilo prekršaj ili krivično djelo, onda &nbsp;se ta okolnost morala, ne mogla nego morala, uzeti u obzir. I morao se predložiti, a samim tim i odrediti pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela."
<h2>Ima li UIKS pritvor za maloljetnike</h2>
Sagovornik Antene M nema podatke da li je maloljetnom A.K. nakon prvog slučaja nasilja pružen institucionalni tretman, s ciljem rehabilitacije i suzbijanja agresivnog ponašanja. Otkriva, međutim, jednu činjenicu koja pokazuje koliko je nedostatan sistem ophođenja prema maljoljetnim delinkventima sklonim teškim krivičnim djelima. Jovanović nije siguran da u UIKS uopšte postoji poseban prostor za pritvor maloljetnika.
- Vjerujte da nijesam siguran. Po sili zakona maloljetni počinioci krivičnih djela moraju biti fizički izmješteni u odnosu na punoljetne počinioce krivičnih djela. Sama zakonska formulacija podrazumijeva i infrastrukturne uslove za smještaj takvih lica, kasnije i za rad sa njima u smislu prevencije da ne čine slična ili neka druga krivična djela. Nijesam siguran kakva je situacija u UIKS, sa čim raspolažu."
<h2>Pitanje bez odgovora: da li je Daris bezbjedan</h2>
Porodica Darisa Mujića nije angažovala advokata prije nego je donesena odluka da se A.K. brani sa slobode. Vjerovali su u institucije sistema i fokusirali se na oporavak svoga djeteta.
- Nakon ukidanja pritvora , Darisov otac pitao me zanimljivu stvar: šta ovo znači za nas, kakva je ovo poruka meni kao Darisovom ocu, Darisovoj majci, sestri? Šta ja sada treba da radim? I nijesam znao šta da mu odgovorim.
Darisova porodica je jedna od stotinu koja reaguje potpuno zdravorazumski. Primarno im je bilo zdravlje djeteta i poruka da se više nikad i nikome ne desi da prolazi kroz ono kroz što su oni prolazili dok su u hodniku čekali vijest od ljekara. Imali ste prošle nedjelje protest u Baru sa koga su poslane poruke koje su potpuno na mjestu, ljudske, civilizovane... Nijeste imali nikakav osvetoljubivi ton. Sama porodica je rekla da ne želi da se to desi bilo kome pa ni porodici počinioca. I izrazila je brigu za svoju bezbjednost. Da li je Daris bezbjedan, da li može bezbjedno da se kreće kroz Bar, može li da nastavi da ide u školu? Jer Daris ni toga dana nije pošao u školu da bi bio ubijen."
Stefan Jovanović smatra da se na očiglednu eskalaciju vršnjačkog nasilja mora djelovati proaktivno, pa i pooštravanjem kazni. No, politiku reagovanja tek "kad se nešto desi" treba upotpuniti brigom da se nasilje prevenira i da se problematični mladi ljudi izvedu na pravi put.
<h2>Miloš Medenica je u zatvoru samo zato što je Vesnin sin</h2>
Gost DRV konstatuje da u posljednje vrijeme "argumenti tužilaštva olako prolaze kod nadležnih sudova". Smatra da je stvoren ambijent u kojem sud pri donošenju odluka lakše prihvata argumentaciju tužilaštva. A na pitanje da li danas u Crnoj Gori postoje politički pritvorenici, odgovara:
- Postoje lica koja se nalaze u pritvoru bez zakonskog osnova." &nbsp;
Iz slučajeva koje on zastupa, kao takav navodi primjer Miloša Medenice.
- Više puta sam to rekao i danas to ovdje kažem: Miloš Medenica se nalazi u pritvoru samo zato što je sin Vesne Medenice. Ne postoji ni jedan zakonski osnov da to lice bude u pritvoru."
Jovanović se još jednom vratio na slučaj Zorana Lazovića, kao primjer neadekvatnog ponašanja suda. Podsjeća da tužilaštvo tereti Lazovića da je ukinuo zabranu ulaska u Crnu Goru bezbjednosno interesantnim licima (Belivuk i Miljković), a da tu optužbu njegova odbrana osoprava.
- Vrhovni sud, mimo teze tužilaštva, mimo tužioca koji to nije ni napisao, zauzima stav da je Zoran Lazović skinuo zabranu ulaska određenim licima iz Srbije, da su ta lica došla ovdje, počinila teška krivična djela(!) i nakon toga napustila Crnu Goru! O kakvoj vladavini prava mi pričamo? Da li Zoran Lazović može da očekuje nezavisno suđenje? Pazite - ne predlaže tužilac, sud to sam utvrđuje!", insistira Jovanović uz podsjećanje da su se "teška krivična djela" (dvostruko ubistvo) desila mjesecima prije spornog ulaska Belivuka i Miljkovića u Crnu Goru.
Kao drastičan primjer pritiska medija i politike na rad suda Jovanović navodi "slučaj Krstović". Podsjeća na reakcije sa tih adresa na odluku sudije Ivanovića na početku tog slučaja, koja se na kraju pokazala ispravnom i zaključuje - "pretpostavka nevinosti je mrtvo slovo na papiru". Političari kao kompenzaciju za neispunjena predizborna obećanje pokušavaju da se "kite" rezultatima tužilaštva, dodaje sagovornik Antene M.
<h2>Skaj je podložan manipulaciji, mogu Vaše ime da ukucam i sadržaj kakav hoću</h2>
Stefan Jovanović kaže da su podaci sa skaj-aplikacije i njihova upotreba izmijenili pravosuđe u Crnoj Gori i svijetu. O validnost tako pribavljenih dokaza još dugo će se trajati polemike.
- &nbsp;Skaj komunikacija dostavljena je u jednom predmetu Crnoj gori prije skoro četiri godine. Tada je naglašeno da se radi o operativnoj informaciji, koja se ne smije staviti na uvid trećim stranama i koja mora da posluži kao smjernica za traženje dokaza. Iz nekog razloga kod nas je tužilaštvo krenulo u drugom pravcu. taj operativni poidatak sudu je prezentovalo kao dokaz.
Interesantno je da nijesu advokati problematizovali pitanje skaja u Crnoj Gori, nego sudija Višeg suda u Podgorici. Nedavno ste imali odluku Suda pravde koji, istini za volju, nije rekao da skaj nije dokaz već je jasno kristalisao uslove koji moraju biti zadovoljeni da bi se mogao uzeti kao dokaz."
Jovanović navodi propisane uslove, a onda ukazuje na lakoću manipulacija skaj prepiskama.
- Mi te skaj komunikacije dobijamo u eksel tabeli. Ja mogu Vaše ime da upišem u tu eksel tabelu. Ja ne znam čime tužilaštvo raspolaže, ali ja dobijam eksel tabelu u kojoj su navedene šifre, odnosno 'nikovi', imena, prezimena i sadržina poruka. Vjerujte mi, Vaše ime mogu sada da ukucam umjesto bilo kojega imena i mogu da stavim poruku kakvu god želim. Radi se o nečemu što je podložno manipulaciji i kompromitaciji i sad hoćete da mi kažete da je to dokaz na sudu!"

Jovanović: Opasnost od bjekstva mora da bude stvarna - a ne apstraktna, Lazović prije hapšenja rekao da je na raspolaganju za sva pitanja

Na pitanja poslanika odgovaraju potpredsjednik Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku Aleksa Bečić i ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić.
Početak sjednice zakazan je za 10 sati.

Bečić i Ćulafić odgovaraju na pitanja poslanika

Da bi državljani Turske došli u Crnu Goru, od 30. oktobra, moraju dobiti vizu za koju dokumenta podnose lično u crnogorskoj ambasadi ili konzulatu u Turskoj.
Radio Slobodna Evropa (RSE) nije dobio odgovor iz Ministarstva vanjskih poslova koliko se čeka na odobrenje i izdavanje vize.
Prva posljedica uvođenja viza je značajan pad broja putnika na avionskim linijama iz Turske prema Crnoj Gori, rekli su za RSE u Aerodromima Crne Gore.
U Udruženju crnogorskih iseljenika u Turskoj kažu za RSE da je uvođenje viza od strane Crne Gore izazvalo iznenađenje i razočarenje.
U Udruženju su svjesni da, zbog pristupanja Evropskoj uniji, Crna Gora treba da postepeno uskladi vizni režim sa članicama EU, što podrazumijeva uvođenje viznog režima i Turskoj, ali nisu očekivali da će se to dogoditi brzo.
- Žao nam je što je proces ubrzan nakon nedavnih događaja u Crnoj Gori. Smatramo da je ovaj korak mogao biti sproveden u mirnijem i smislenijem tranzicionom periodu, što bi bilo u interesu prijateljskih odnosa dva naroda i dvije države - kaže za RSE predsjednik Udruženja crnogorskih iseljenika u Turskoj Adil Ozuzun.
I Sead Šahman predsjednik vanparlamentarnog Bošnjačkog demokratskog pokreta (BDP) koji je nedavno bio na okupljanju crnogorske dijaspore u Turskoj, kaže za RSE da su iseljenici zabrinuti zbog novog režima:
- Iseljenici očekuju povlašćenije uslove za ulazak u Crnu Goru, odnosno da se vrate na bezvizni režim i da imaju određene povlastice kada je u pitanju njihovo poslovanje u Crnoj Gori - naveo je on.
<h2>Vizni režim Turskoj nakon pogrešne informacije</h2>
U Republici Turskoj, prema podacima iseljeničkih organizacija živi oko šest hiljada ljudi koji imaju iseljeničke kartice na osnovu porijekla iz Crne Gore.
Takođe se procjenjuje da je mnogo veći broj državljana Turske vodi porijeklo iz Crne Gore - oko 250.000.
Državljani Turske su mogli bez viza da putuju u Crnu Goru do 30. oktobra kada je Vlada uvela, kako je navela, privremene vize.
Povod je bilo povređivanje Podgoričanina u fizičkom sukobu sa strancima, za koje je policija saopštila da su u pitanju turski državljani, što se kasnije ispostavilo kao netačna informacija.
Uslijedila je serija incidenata protiv Turaka, pri čemu su fizički napadani, uništavana im je imovina, a organizovano je i više antiturskih protesta.
Vlada je najavila ukidanje bezviznog režima za državljane Turske.
Sedam dana kasnije policija je saopštila da su u tuči i povređivanju Podgoričanina učestvovali državljani Azerbejdžana.
Ova informacija nije uticala na Vladu da promijeni odluku o uvođenju viza državljanima Turske.
<h2>Ozuzun: Iseljenicima omogućiti ulazak bez vize</h2>
Udruženje crnogorskih iseljenika u Turskoj vodi intenzivnu komunikaciju sa institucijama u Crnoj Gori tražeći da se zadrži pravo iseljenika na ulazak bez vize.
Predsjednik Udruženja Adil Ozuzun kaže da Turska podržava težnju Crne Gore ka EU, i da mora do 2027. da primjeni vizni režim usklađen sa Briselom ali očekuju izuzetke:
- Smatramo neophodnim da se (najmanje) licima koja posjeduju iseljeničku karticu omogući ulazak bez vize u Crnu Goru. Ti ljudi čuvaju istorijsku vezu sa domovinom i aktivno doprinose razvoju prijateljskih odnosa između Crne Gore i Turske - rekao je on.
On ocjenjuje da mnogi imaju pogrešnu percepciju Turske kroz prizmu toga što je većinski muslimanska zemlja ili kroz istorijske predrasude:
- Danas Turska ni na koji način ne predstavlja silu sa osvajačkim namjerama ili bilo kakvim oblikom dominacije - to iskreno i odgovorno naglašavamo - dodaje Ozuzun.
Gledajući iz perspektive ravnoteže interesa, kaže da postoje jasni pokazatelji da Crna Gora u mnogo čemu može imati veću potrebu za Turskom nego obrnuto.
Takođe vjeruje da će Turska, iako nezadovoljna novim tranzitnim režimom, ostati otvorena za građane Crne Gore, posebno u slučaju liječenja i zdravstvenih potreba.
<h2>Da li će Turska uvesti vize Crnoj Gori?</h2>
Prema podacima crnogorskog Fonda za zdravstveno osiguranje, tokom prošle i ove godine, u turskim klinikama je pregledano ili liječeno više od hiljadu pacijenata iz Crne Gore, što je državu koštalo skoro šest miliona eura.
U Crnoj Gori, prema posljednjim podacima boravi oko 13.400 državljana Turske, koji su osnovali blizu deset hiljada firmi. U prošloj godini je u Crnu Goru došlo preko 160.000 turista iz Turske.
Mogućnost da Turska uzvrati uvođenjem viza za crnogorske državljane, pomenuo je ambasador Turske u Crnoj Gori Bariš Kalkavan prilikom obilaska demolirane radnje turskog državljanina u Baru, 2. novembra.
- Očekujem da se povuče odluka o uvođenju viza. Ako se ne naprave određeni koraci, naša strana će biti primorana da napravi neke korake u skladu sa ovim što se desilo. U Turskoj živi 250.000 ljudi porijeklom iz Crne Gore. Oni će morati da podnesu neki teret zbog svega ovoga - rekao je Kalkavan.
On je podsjetio da su turske investicije u prvih osam mjeseci ove godine iznosile sto miliona eura.
A prema njegovim riječima, Turkish airlines je, na linijama sa Crnom Gorom, u prvih osam mjeseci ove godine prevezao 250.000 putnika.
- Ako se ovo nastavi (vizni režim) ne znam šta će biti sa pacijentima koji se liječe u Turskoj i šta će biti sa Crnogorcima koji planiraju da putuju preko Turske na druge destinacije - rekao je ambasador.
Uvođenje recipročnih mjera bi smatra Sead Šahman imalo posljedice i po prijateljske odnose dvije države:
- Kada obilježavamo 146 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa i kada se dičimo nekim partnerstvima, imaćemo jedno zahlađenje odnosa koje nije dobro ni za jednu državu. Biće pogođeni privreda i usluge, a to će se osjetiti i budžet - ističe on.
<h2>Pad broj putnika iz Turske od uvođenja viza</h2>
Iz kompanije Aerodromi Crne Gore su za RSE saopštili da ključne kompanije koje prevoze putnike iz Istambula, Air Montenegro i Turkish Airlines, za sada nisu otkazale nijedan let, ali je ipak pao broj putnika na relaciji Crna Gora - Turska.
- Od 30. oktobra – od kada je državljanima Turske neophodna viza za ulazak u Crnu Goru, primjetan je značajan pad u broju putnika na ovim linijama. Napominjemo da evidenciju o državljanstvima putnika vodi Granična policija - naveli su iz Aerodroma Crne Gore za RSE.
Iz Granične policije nijesmo dobili odgovor broju turskih državljana koji su došli u Crnu Goru od uvođenja viza i za koliko je taj broj manji u odnosu na bezvizni režim.
Takođe, turska niskobudžetna avio-kompanija, Pegasus Airlines, otkazala je letove između Ankare i Izmira ka i od Podgorice, privremeno, do 29. novembra.
Zadržali su liniju Podgorica – Sabiha Gokčen, u azijskom dijelu Istanbula.
Iz Aerodroma navode da su do sada imali preko 400 hiljada putnika godišnje u avio prometu sa Turskom što je 15 odsto od ukupnog prometa.
<h2>Procedura za izdavanje vize</h2>
Radio Slobodna Evropa nije dobio odgovor iz Ministarstva vanjskih poslova o interesovanju turskih državljana da dobiju vize za ulazak u Crnu Goru, niti podatke o konkretnoj proceduri.
Ipak na veb stranici Vlade postoji opšte uputstvo - šta se sve podnosi uz zahtjev za izdavanje vize koji se podnosi lično, na posebnom obrascu u ambasadi ili konzulatu.
Uz zahtjev se podnosi: putna isprava, fotografija, dokaz o svrsi boravka u Crnoj Gori, pozivno ili garantno pismo osobe iz Crne Gore, dokaz o osiguranom smještaju.
Takođe se traži dokaz o sredstvima za boravak u Crnoj Gori i povratak u matičnu državu, povratna karta, dokaz o zdravstvenom osiguranju, i uplati konzularne takse...
Prije odobrenja vize, MUP i Agencija za nacionalnu bezbjednost provjeravaju podnijetu dokumentaciju.
Iz Ministarstva vanjskih poslova nisu odgovorili koliko traje procedura za izdavanje viza.

Sve manje turskih državljana stiže u Crnu Goru od uvođenja viza

Evropska unija se sprema da dodatno pooštri vizna pravila za ruske građane, ukidajući u većini slučajeva izdavanje šengenskih dozvola za više ulazaka, rekla su tri evropska zvaničnika Politiku.
Ovaj potez, koji predstavlja još jedan korak u naporima EU da kazni Moskvu zbog rata u Ukrajini, značiće da će Rusi uglavnom dobijati vize za jedan ulazak, uz neke izuzetke iz humanitarnih razloga ili za pojedince koji imaju i državljanstvo EU.
Brisel je već otežao i poskupeo Rusima dobijanje viza, suspendujući sporazum o olakšavanju viznog režima sa Moskvom krajem 2022. godine, a neke članice, poput baltičkih država, otišle su još dalje - zabranjujući ili maksimalno ograničavajući Rusima da potpuno kroče na njihovo tlo.
Međutim, izdavanje viza ostaje u nacionalnoj nadležnosti, što znači da, iako Evropska komisija može otežati proces, ne može nametnuti potpunu, sveobuhvatnu zabranu ruskim državljanima.
Prema podacima Evropske komisije, 2024. godine više od pola miliona Rusa dobilo je šengenske vize, što je značajno povećanje u odnosu na 2023. godinu, iako je i dalje daleko ispod predratnog nivoa, kada je 2019. izdato više od četiri miliona viza.
Mađarska, Francuska, Španija i Italija nastavljaju da bez većih problema odobravaju turističke vize ruskim državljanima.
Očekuje se da će nova, stroža pravila, koja su dio paketa mjera namijenjenih smanjenju broja Rusa koji ulaze u EU, biti formalno usvojena ove nedjelje.
Odvojeno od toga, EU planira da ograniči i kretanje ruskih diplomata, zahtijevajući od njih da unaprijed obavijeste države ako putuju preko Šengenskog prostora.

EU pooštrava vizna pravila za Ruse: Kraj višestrukih ulazaka u Šengen

Izvještaj Evropske komisije o Srbiji je jasan, precizan i tačan, sa najviše detalja u odnosu na sve prethodne izvještaje u opisu realnog stanja Srbije, institucija, srpskog društva, sloboda i svega što je tamo jako detaljno navedeno - ocjenjuje za Antenu M predsjednik Građanskog demokratskog foruma Zoran Vuletić.
Mnoge evropske diplomate smatraju kako je ovaj dokument najoštriji i najdirektniji udar na režim Aleksandra Vučića od početka pregovora sa EU.
- Ponovo se i u ovom izvještaju, već hronično navodi da su najveći problemi Srbije, uz izostanak završetka razgovora sa kosovskim institucijama i sa Kosovom, neusaglašenost spoljne politike sa politikom EU, odnosno neuvođenja sankcija Rusiji. Ali, po meni, kada se kaže samo neuvođenje sankcija Rusiji, to je &nbsp;prilično postalo i banalno i svedeno - naglašava sagovornik Antene M.
Ukazuje i da deklarativno uvođenje sankcija Rusiji ne vodi ka Evropskoj uniji.
- Ako zaista želimo da idemo ka EU, mi moramo ne samo da uvedemo deklarativne sankcije Rusiji. Mi moramo našom politikom da napravimo otklon od Rusije. Mi moramo da se udaljimo od Rusije, jer u Srbiji Rusija zaista ima nevjerovatan uticaj, u svim porama društva, po dubini, po vertikali, na svaki mogući način - podvlači Vuletić.
Ističe da je srpsko društvo duboko rusifikovano.
- Tako da nije jednostavno čak i uvesti sankcije. Ja ću podsjetiti javnost još jednom da je u predizbornoj kampanji za predsjedničke izbore, prije prošlih izbora, čak i glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću Zdravko Ponoš u jednom intervjuu rekao – pa možda bismo mi i mogli da se dogovorimo sa ruskom stranom, pa da uvedemo neki dio sankcija Rusiji, recimo na Kavijar, što neće nikom da smeta, ali da eto ispunimo taj neki formalni uslov i zahtjev EU - napominje Vuletić.
Na takav način se, poručuje naš sagovornik, ne ide ka EU.
-- Ne sjede tamo mala djeca, pa da mi možemo da ih lažemo. Ja zbog toga kažem da čak i kada bi se uvele neke sankcije, kako je to svojevremeno predlagao Zdravko Ponoš, ništa se tu suštinski ne bi promijenilo - navodi Vuletić.
Naglašava da je prvo neophodno konstatovati da je srpsko društvo rusifikovano, kako bi se napravio sljedeći politički korak.
- Kao drugi najveći problem se vidi zaista naša politika prema regionu, koja je dugi niz decenija već prilično neprimjerena i to je nešto što takođe mora iz korijena da se promijeni. Mora sasvim drugačiji odnos da bude sa Bosnom i Hercegovinom, mora da se završi razgovor sa Kosovom i mora da se završi implementacija svega dogovorenog – to jasno piše u ovom izvještaju - podvlači predsjednik Građanskog demokratskog foruma.
Vuletić podsjeća na dogovore iz dva Briselska sporazuma i anekse iz Ohrida, u kojima je taksativno nabrojano sve što treba da se uradi.
- Jasno je takođe u ovom izvještaju, a o čemu ljudi u Srbiji nijesu ni obaviješteni da je Srbija praktično izigrala dogovor kada je pozvala Srbe na bojkot lokalnih izbora 2023. na Kosovu, koji su raspisani nakon onih ritualnih napuštanja institucija od strane Srba, opet po nalogu iz Beograda - ističe Vuletić.
Napominje da je u tom međuprostoru u Briselu ispregovarano da će Srbi izaći.
- Beograd to nije učinio. Beograd je ponovo pozvao na bojkot i mi smo tri godine imali na sjeveru Kosova institucije koje su nakon tih izbora koje su Srbi bojkotovali popunili albanski predstavnici, uz izlaznost od dva ili tri posto, što je bio argument za takozvane, a ja kažem lažne patriote po Beogradu sa svih strana, ne samo sa strane vlasti, kako eto Evropa podržava rad institucija, iako je izašlo dva posto ljudi na izborima. A niko neće da kaže na koji način je došlo do tog rezultata i kako se desilo tih dva posto izlaznosti na Kosovu - navodi sagovornik Antene M.
Kako dodaje, prošlo je tri godine i za to vrijeme je, kako ističe, 90 odsto sporazuma i Ohridskog aneksa implementirano na Kosovu.
- A ja bih zaključio da je u stvari jedini razlog zašto se desio taj bojkot 2023. koji nam se sada jasno spočitava u ovom izvještaju EK – da bi mogli danas, ili u narednih šest mjeseci, ili godinu dana u Srbiji svi da se pravdaju – pa eto, da smo mi bili prisutni, da su bili Srbi u tim institucijama, mi ne bismo dozvolili da se implementira Ohridski sporazum, a sad šta ćemo, tako je, kako je, Kurti je to na silu uradio - ukazuje Vuletić.
Prema njegovim riječima, to je duboko bezdušno i duboko prevarno, prije svega prema srpskoj zajednici na Kosovu, jer je, ističe, trebalo sasvim suprotno i sasvim drugačije.
- Baš su Srbi morali da implementiraju taj sporazum i da se objasni toj srpskoj zajednici na Kosovu i tim ljudima sa kojima se manipulisalo o čemu se zapravo radilo. Mislim da ako želimo zdrava društva i ako želimo društva zaista u EU, neophodno je bilo da baš Srbi implementiraju sve te dogovore iz Ohrida i Brisela i da objasne Srbima na Kosovu i građanima ovdje da je to zaista neminovnost i da ne može drugačije ništa da se završi, nego ovako kako će se prije ili kasnije završiti - pojašnjava naš sagovornik.
Ocjenjuje da su odnos prema Rusiji i pregovorima sa Kosovom kamen spoticanja, koji je, kako kaže, očigledno još uvijek nepremostiv za srpsku stranu i ne očekuje da će u budućnosti bilo koji izvještaj EK biti drugačiji ili pozitivan, ako se te dvije stvari ne promijene.
- Podsjetiću samo na riječi predsjednika Vučića od prekjuče, kada je izjavio – evo kada bismo uveli sankcije Rusiji i priznali Kosovo, sjutra bismo ušli u EU. To prije svega nije tačno. I kada bismo to sve uradili, bar u ovom izvještaju kako smo imali prilike da pročitamo, ima još toliko primjedbi na naš rad, na korupciju, pravosuđe, odnos prema javnom sektoru, slobodu medija, na sveukupne slobode u Srbiji, da je zaista to nemoguće za Srbiju da sve ispuni i da kao sve zavisi od te dvije stvari i da onda odmah ulazimo u EU. To je zaista banalno, bizarno i ponovo prevarno prema građanima Srbije - kategoričan je Vuletić.
Ocjenjuje i da sam izvještaj neće umanjiti Vučićevu moć u odnosu na zemlje regiona.
- Mislim da se protokom vremena ta moć prilično gubi, ne zbog izvještaja ili zato što Vučić brine o odnosu EU prema nama i ne samo Vučić, nego najveći dio građana Srbije, nego prosto susjedne države, počev od BiH, Kosova, pa eto i Crne Gore, ipak na neki način izmiču koliko je u njihovoj moći te poluge negativnog uticaja koje dolaze iz Srbije. Evo vidimo primjer u BiH šta se dogodilo sa Miloradom Dodikom i na koji način je on odreagovao na sudsku presudu i uopšte na bosanske institucije koje su napokon smogle snage da ga osude, zabrane mu rad i da ga osude na kaznu zatvora i zabranu bavljenja politikom - podvlači Vuletić.
Napominje i da je Dodik bio prinuđen da u parlamentu RS poništi sve odluke zbog kojih je osuđen i prethodno bio kažnjen.
- On je u jednom danu poništio rad od jedno šest mjeseci ili godinu dana, kako je sukcesivno, protivustavno i van Ustava donosio odluke i korake koji su išli ka pokušaju secesije, pošto secesija sigurno nije nikako ni moguća. I onda tu vidimo da od snage svake države koja nam je u susjedstvu najviše zavisi da li će i koliko Beograd uticati na te države, mnogo više nego što to može sam Brisel da uradi - pojašnjava Vuletić.
Sagovornik Antene M ističe i da nije saglasan sa ocjenama da je došao kraj Vučićevom sjedjenju na više stolica.
- Zato što i ovaj izvještaj i Rezolucija Evropskog parlamenta nijesu dovoljni kako bi ih EK i pretočila u aktivnu politiku i odnos prema Srbiji na takav način. Zašto to mislim – zato što je neophodno da EU u Srbiji dobije još nekog partnera za razgovor, saradnju, za buduću komunikaciju, a EU za sada nema takvog partnera. Pošto proevropske snage i stranke iz parlamenta koje za sebe kažu da su proevropske, nikako ne mogu da se snađu i da već sada, u ovom ludilu u kom se Srbija da tako kažem nalazi, naprave jednu predizbornu proevropsku listu sa jasnom agendom, sa jasnim programom koji će prije svega da otkloni sve ove najvažnije nedostatke koji se ovim izvještajem spočitavaju Srbiji i da EU na taj način dobije novog partnera u Beogradu. Dok se to ne bude desilo, nažalost, mislim da će i ovaj izvještaj i Rezolucija EP poslužiti Vučiću za dodatno raspirivanje animoziteta ka EU, jer će mu to biti jedan od krunskih dokaza kako nas EU ne želi, a mi smo ispunili skoro sve, ali prosto to je dokaz da nas EU ne želi i zbog toga su takvi izvještaji - zaključuje Vuletić.

Vuletić: Dok Evropa ne dobije novog partnera u Beogradu, Vučiću će izvještaj EK i rezolucija EP služiti za raspirivanje animoziteta prema EU

Ovo više nije samo moj slučaj, ovo je pitanje kako se u Crnoj Gori tretiraju žene koje prijave nasilje i djeca koja kažu: „Tata me je tukao“ - kaže mlada Podgoričanka u izjavi za Portal ETV, koja je po nalogu suda završila u zatvoru u Spužu, iako je u sedmom mjesecu rizične trudnoće, a zato što odbija da bivšem suprugu omogući kontakt sa njihovom petogodišnjom djevojčicom bez nadzora, jer je on, kako tvrdi, tuče. Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ina Hrković, međutim, još u maju je presudila da ne postoji bojazan za bezbjednost đeteta i naložila je da majka mora omogućiti kontakt djevojčice sa ocem, odnosno boravak kod njega, kako je to naložio sud. &nbsp;OGORČENA NA SUTKINJU - Dana 24. oktobra pozvana sam „radi izjave“, ali umjesto uzimanja izjave, bez prethodno uručenog pisanog rješenja i bez upoznavanja sa bilo kakvim formalnim nalogom, ja sam lišena slobode i sprovedena u Spuž. Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće koja je zvanično označena kao trudnoća visokog rizika (dijagnoza Z35). Ljekarski nalazi su već postojali i bili dostavljeni nadležnima. Sutkinja Ina Hrković je, preko više podnesaka, bila obaviještena da je trudnoća rizična i da mi je propisan strogi režim mirovanja i izbjegavanja stresa. Uprkos tome, sprovođenje je nastavljeno – podsjeća ona za naš portal. Poslije nekoliko dana Ministarstvo pravde je naložilo da se izvršenje kazne mora prekinuti zbog toga što je zatvorenica trudna.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 1"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - To je urađeno tek nakon što sam lišena slobode i držana, iako je prekid morao da se obezbijedi unaprijed. Konkretno: ja sam držana pod mjerom koja ugrožava moj i život i nerođene bebe – pa tek onda je naknadno „papir ispravio stvar“. To nije zakonito postupanje. To je prvo protivpravno lišenje slobode, pa onda naknadno traženje papira da se opravda ono što je već urađeno. Prema crnogorskom Zakonu o izvršenju kazni jasno postoji institut prekida izvršenja kazne za trudnice i u slučaju zdravstvenog rizika. Prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (član 3 i član 5), država ne smije da te liši slobode bez zakonske osnove i ne smije da te izlaže ponižavajućem i nehumanom postupanju. U mom slučaju, oba standarda su prekršena – kategorična je naša sagovornica. Ogorčena je na postupanje sutkinje Ine Hrković, uz konstataciju da je postupala protivno zakonu i protivno dužnoj pažnji. - Postupano je prema meni kao da sam kriminalac, iako sam u tom trenutku bila trudnica sa visokim rizikom i lice koje prijavljuje nasilje nad djetetom. Ignorisala je moje zdravstveno stanje. Dala je zeleno svjetlo da se sprovođenje nastavi iako nije bilo zakonite, prethodno uručene naredbe meni, što otvara ozbiljnu sumnju na nezakonito lišenje slobode – kaže ona. Posebno je zapanjena stavom sutkinje da nastavi sa „postupanjem koje je vodilo ka zatvaranju“ iako je bila upoznata sa kompletnom dokumentacijom koja je potvrdila visokorizičnu trudnoću. - Umjesto da zaštiti trudnicu i dijete ona me zatvorila. Nakon mog hapšenja, umjesto da se sve hitno zaustavi dok se ne provjeri stanje djeteta i moje stanje, nastavljena je radnja izvršenja i pritisak preko Centra za socijalni rad - ogorčena je sagovornica Portala ETV. &nbsp;INSTITUCIONALNI PRITISAK&nbsp; Podsjetila je i na snimak koji je njena porodica dostavila Portalu ETV dok je ona bila u zatvoru, a na kojem se vidi da sutkinja Hrković, kada je u pratnji policije i izvršitelja stigla pred vrata njenog porodičnog doma, prišla sigurnosnoj kameri u hodniku i okrenula je kako ne bi, smatra mlada Podgoričanka, bilo snimljeno njihovo postupanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 2"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - Ako je sve rađeno po zakonu i transparentno, zašto se kamera sklanja? Zašto se prekida dokumentovanje onoga što se dešava ženi u zatvoru koja je u sedmom mjesecu rizične trudnoće? To je pitanje na koje moraju da odgovore i Sudski savjet i Ministarstvo pravde. Ovo nije lični sukob sa jednim sudijom. Ovo je pitanje da li je sudija upotrijebila sudsku moć da zastraši žrtvu i da pokrije trag institucionalnog nasilja – naglašava ona. Institucionalni obračun sa njom i njenom porodicom nastavljen je, dodaje, i dok je bila zatvorena. - Službeno lice Dragoljub Kaluđerović je, prema onome što imamo zapisano, komunicirao sa mojom majkom uz prijetnje tipa: „To će joj doći glave“. Umjesto da zaštite dijete i majku trudnicu, nastavlja se sa pritiskom na moju porodicu i pokušajem da se isposluje izvršenje sudske odluke, u trenutku kad mene fizički drže, izoluju i slabe. To je klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta sa osobom koju je dijete već označilo kao nasilnu. I sve to pod etiketom „zakonskog postupanja“ – naglašava mlada Podgoričanka. Zapanjena je da se institucije oglušuju na činjenicu da djevojčica ne želi da ide kod oca.&nbsp; - Dana 24. jula 2025. u zapisnicima iz postupka izvršenja (I.br. 70/24) jasno stoji da je moje dijete reklo da ne želi kontakt sa ocem i da ga se plaši, jer ju je tukao. To je zabilježeno u prisustvu državnih službenika. Postoje medicinski nalazi i sudsko-medicinska dokumentacija iz februara 2025. koji opisuju povrede kod djeteta, uključujući povrede mekih tkiva stomaka i tijela. Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kategorična je naša sagovornica.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava3"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  To znači, kaže ona, da u Crnoj Gori njeno dijete nema gdje da se obrati za zaštitu. - Skandal je da je, dok su mene držali u zatvoru, nastavljen pokušaj „izvršenja kontakta moga djeteta, bez mene i protiv djetetove volje“. Dakle, ne samo da je sud znao da sam trudnica sa visokim rizikom, nego je znao i da sam fizički spriječena da branim dijete – i baš tad su nastavili „izvršenje“. To je direktno suprotno obavezi države da postupa u najboljem interesu djeteta. Prema Konvenciji o pravima djeteta, član 3 i član 19, dijete ima pravo da bude zaštićeno od nasilja i prisile, i interes djeteta mora biti prioritet u svakoj odluci. Ovdje interes djeteta nije tretiran ni sekundu – ogorčena je ona. &nbsp;KRIVIČNE PRIJAVE Od institucija zahtijeva „hitnu i nezavisnu provjeru postupanja sutkinje Ine Hrković“. - Sa punom provjerom zakonitosti lišenja moje slobode od 24.10.2025. i toga kako je bilo moguće da se trudnica u sedmom mjesecu rizične trudnoće sprovodi bez prethodno uručenog naloga. Očekujem pokretanje postupka pred Sudskim savjetom i Ministarstvom pravde zbog mogućeg prekoračenja ovlašćenja i uskraćivanja zaštite trudnici i djetetu. Tražim istragu u slučaju prijetnji mojoj majci, uz provjeru službenih komunikacija službenih lica uključenih u „izvršenje“. Zahtijevam privremenu zabranu bilo kakvog kontakta između moje maloljetne kćerke i lica koje je ona u službenom zapisniku označila kao nasilno, sve dok nezavisni psiholozi i nezavisni sudski vještaci (koji nijesu do sada radili u predmetu) ne daju nalaz da je kontakt bezbjedan za dijete – poručuje mlada Podgoričanka. Ona je juče na svojim nalozima na društvenim mrežama objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju njene optužbe na račun bivšeg supruga da je tukao njihovu djevojčicu kada je boravila kod njega, zbog čega ona od početka ove godine kategorično odbija da mu preda dijete. Objavila je i više dokumenata. - Sve ovo iznosim javno, jer više nemam povjerenje u domaće institucije. Imamo odbijene prijave nasilja nad djetetom. To je strašno – zaključuje naša sagovornica. Ona je juče Specijalnom državnom tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv sutkinje Ine Hrković i Osnovnom tužilaštvu u Podgorici protiv Dragoljuba Kaluđerovića. Po nalogu suda, dok je Podgoričanka bila u zatvoru, kako smo pisali, njena porodica je bila obavezana da djevojčicu preda ocu, ali dva pokušaja su ostala bezuspješna, jer je petogidišnjakinja odbijala da ide sa njim. - ...ona (je) vrištala i plakala i nije htjela sa njim – rekla nam je prošle sedmice familija Podgoričnake. Tada su nam kazali i kako su im izvršitelj i socijalna radnica predlagali da je ostave, odnosno „da joj baba pobjegne“, što je ona kategorično odbila. - Izvršitelj je danas, poslije neuspješne primopredaje, zaprijetio babi da će nam se „ovo obiti o glavu“ – kazali su oni prošle sedmice za naš portal. Sutkinja Hrković je još u maju naložila Podgoričanki da petogodišnju kćerku mora da predaje ocu svake druge sedmice utorkom i četvrtkom od 16 do 19 sati, kao i svake druge sedmice utorkom, takođe od 16 do 19 sati, a te sedmice i vikendom – od petka do neđelje veče. Ona je to, međutim, odbijala i zahtijeva da se djevojčica sa ocem sastaje isključivo pod nadzorom.&nbsp;

"Klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta“

Moral je čudna kategorija: rastegljiv je po željama, različito se tumači u zavisnosti s koje ste strane (ne)moralne činidbe, i vrlo prilagodljiv individualnim potrebama.&nbsp;
Teško ćete naići na nekog ko će za sebe reći da je nemoralan. Najveći kriminalci i ubice nose najveće verske simbole i tetovirani su njima, jer moral izjednačavaju sa religijskim zakonima. Prijateljice noći sebe smatraju moralnima, jer ne lažu i ne varaju: kod njih je koliko para, toliko „muzike“. Idealni vernik sebe doživljava visokomoralnim jer redovno odlazi u crkvu i ljubi popu ruku, iako tuče ženu, zanemaruje roditelje, podvaljuje „duhovnom ocu“ – kumu, a možda i odlazi u krevet sa kumom. I tako redom.
Moral je, po školskoj definiciji, „skup pravila ponašanja, principa i vrednosti koji su prihvaćeni u određenoj društvenoj grupi ili od strane pojedinca“. Aristotel kaže: „Onaj ko ne može da živi u zajednici ili kome ništa nije potrebno, jer je sam sebi dovoljan, nije deo države te je ili zver ili bog“. Ti su časovi, međutim, bar na prostorima Zapadnog Balkana, ili preskočeni ili su ostali na teorijskom delu.
Uoči godišnjice novosadske tragedije, predsednik Srbije se skrušeno izvinio u još jednom od nebrojenih TV-obraćanja. Neuobičajeno – proglašen je i Dan žalosti, godinu dana posle tragedije. To, na primer, nije učinjeno za godišnjicu tragedija u „Ribnikaru“, Duboni i Orašju, iako je u tim zločinima bilo više žrtava. Cinici će reći da su naprednjaci sa svime ostalim u Srbiji, uspeli da unište, obesmisle i opogane i institut dana žalosti.
No, ako je u izvinjenju Aleksandra Vučića uopšte bilo iskrenosti, ako to nije bio samo pokušaj podizanja rejtinga, već neki tračak ljudskosti iz crne radikalske duše, trajalo je taman koliko i čitanje sa telepromptera. Jer, njegovu ličnu monstruoznost saopštenu uoči skupa povodom godišnjice tragedije, rečima „šta je to u subotu (1. novembra, prim. aut.) u Novom Sadu, je l’ neka utakmica“ odmah posle „izvinjenja“ smenila je monstruoznost njegovih pristalica na dugme.
Očajna majka mladića koji je stradao pod betonom novosadske nadstrešnice, neznajući ni posle godinu dana ko je odgovoran za smrt njenog deteta i još 15 drugih ljudi, odlučila se za štrajk glađu pred Skupštinom Srbije. Ali, avaj: pred Dijanom Hrkom i njenim suzama isprečilo se najveće nehigijensko naselje u Evropi dopunjeno poslušnim članovima srbijanske vladajuće partije. I pojačano jakim ozvučenjem.
Ima stara ruska poslovica: „Ko nema stida, ne brine ga sramota“. Baš tako su bestidnici iz političke organizacije koju sve češće i domaća javnost i svetski uglednici izjednačavaju sa mafijaškom, beskrupulozne interesdžije neopterećene sramotom, na suze i bol jedne očajne majke odgovorili glasnom muzikom, veseljem i igrom.&nbsp;
Činjenica da je svirala i četnička „Morem plovi jedna mala barka“ (još jedna u nizu revizionističkih halucinacija), sa stihom „pošla majka da potraži sina“, posebno je zabolela ne samo Dijanu Hrka, već svakog s imalo empatije. Dijani su, uz te stihove, iz „Ćacilenda“ pokazivali i srednji prst. A to je, setićemo se, bio „simbol“ kojim su naprdnjaci odgovorili na crvenu šaku s početka protesta.
&nbsp;ČISTO ZLO
&nbsp;Za deo horde iz nehigijenskog šatorskog naselja možda postoji objašnjenje: najzad, među stanovnicima „Ćacilenda“ su zahvaljujući društvenim mrežama detektovane desetine ozbiljnih kriminalaca, pa i oni s više od 15 godina robije zbog ubistava. Od tog izopačenog psihičkog sklopa, od dvonožaca bez ikakvih moralnih uzusa, ništa drugačije se ne može ni očekivati. Možda samo nešto još gore.
Ono šta, međutim, pokazuje grupisanje režima u nužnosti da se sačuvaju mafijaške i korupcionaške privilegije su – zaposleni iz lokalne uprave i javnih preduzeća, koji su došli kao pojačanje „Ćacilendu“. Neke naoko neprimetne majke, neke mile kuvarice iz osnovnih škola, neke ljubazne službenice, opštinski radnici... transformisani u zveri. Urlaju „pošla majka da potraži sina“ ženi koja je skupila hrabrost da ispriča i kako je izgledao njen susret s uništenim, smrvljenim telom svog deteta, prilikom identifikacije. Nešto stravično za pročitati i čuti, nezamislivo kako je za videti i doživeti.
To nije politika. Nije zaštita stranke i privilegija. To nije ni nemoral. To je čisto, nepatvoreno zlo. To su jednostavno zli, izopačeni ljudi.&nbsp;
Uostalom, već u prvom narednom TV nastupu, kod Milomira Marića (sada na TV Prva, jer TV „Hepi“ odnedavno nije dovoljno lojalna), Vučić je za protest i štrajk Dijane Hrka optužio ambasadu SAD. To je već omiljeni radikalski manevar, u momentima kada se podrška nezaustavivo krnji i među lojalistima.
I nije to prvi put poslednjih godina da deo stanovnika Srbije pokazuje da izopačenost nema donju granicu.
Nije bilo tako davno kada su proglasili za pijanicu pilota helikoptera s bebom, koji se srušio zbog potrebe frustriranih političara da se slikaju i promovišu, i svi iz helikoptera poginuli. Čudila se Srbija kako to kolege stradalog radnika „Krušika“ pljuju i vređaju njegovu porodicu koja je samo tražila da se utvrdi odgovornost za pogibiju, a u toj je fabrici svako malo neka nesreća i skoro svaki zaposleni s glavom u torbi.
Ili, da se zapitamo, otkud onoliki muškarci koji podržavaju seksualnog predatora Jutku, koji im je pipao, štipao i na mnogo gore načine spopadao žene, sestre i ćerke, a protiv jedine žene koja je digla glas zbog toga? Najzad, u moru sličnih primera, da završimo pitanjem kakvi su to ljudi koji se automobilom zalete u kolonu mladih koji protestuju, a predsednik države, „najbolji student prava ikad“, smatra da je to u redu jer vozači imaju pravo da voze ulicom.
I kada se to tako pobrojano sagleda, postaje jasno da je Srbiji kudikamo manji problem što su joj uništeni pravosudni sistem i policija, koji poodavno služe samo održavanju režima, od toga što je uništen moral. Što više nema razlikovanja dobrog i lošeg. Što je skoro opštepihvaćeno uverenje da je sve dopušteno, ako je u ličnu korist.
&nbsp;UNIŠTENI LJUDI
&nbsp;Kako se srpsko društvo više polarizuje i kako postaje jasno da režim još nije bivši, a njegovi prvoborci već u bukagijama samo zato što je pobunjeni narod i dalje bezglav i nedovoljno artikulisan – otimačina ono malo neotetog se intenzivira. Najnovija je vest da su se čak i suvlasnici opskurnog i malotiražnog tabloida „Srpski telegraf“ Milan Lađević i Saša Milovanović „ogrebali“ za atraktivnu građevinsku parcelu u Rakovici, plativši je 1.300.000 eura. Pare za taj „biznis poduhvat“ sigurno nisu zaradili od prodaje novina, a nije poznato da su se bavili bilo kojim drugim poslom.
Od ove je važnija vest da Vlada Srbije ignoriše čak i sudske postupke povedene zbog zloupotreba oko srušene zgrade Generalštaba, i prostora kojim Vučić namerava da preko Džareda Kušnera „kupi“ Donalda Trampa. Kako bi se sve ubrzalo, i bez javne rasprave, Leks specijalis se našao pred poslanicima Skupštine u kojoj SNS sa saveznicima ima većinu – u nedelju.
Baš uoči saopštavanja odluke Vlade Švedske da obustavi deo finansijske pomoći državnim institucijama Srbije i sredstva preusmeri na jačanje civilnog društva, jer je „razvoj u Srbiji išao u pogrešnom pravcu – od rastuće korupcije do nepoštovanja principa vladavine prava“.
Već je opšte mesto činjenica da će Srbiji biti potrebne bar tri generacije da se oporavi od produžene vlasti udruženog zločinačkog poduhvata, od 1988. do danas. Problem je dublji od uništene države, privrede, institucija... Uništeni su ljudi. Fantazijama, izmišljenom istorijom, izgubljenim moralnim vrednostima i hegemonizmom zatrovane su i te generacije od kojih se sada očekuje da popravljaju Srbiju.&nbsp;
Najzad, uoči 1. novembra, uboden je i glogov kolac u srce poslednje kulturne manifestacije u Srbiji koja je koliko-toliko preživljavala naprednjačku potrebu da sve opogane i unište. Posle FEST-a, BEMUS-a, Narodnog pozorišta, BITEF-a, Nišvila, Gitarijade u Zaječaru... uništen je Sajam knjiga. Kultnu manifestaciju u regionu su zbog odbijanja da se termin održavanja pomeri da ne zahvata 1. novembar bojkotovali mnogi izdavači, a ostali su uprkos pretnjama odlučili da zatvore štandove na taj dan.
Dobro, ne svi. Bio je otvoren štand koji je izlagao haškog osuđenika Vojislava Šešelja i njegova (ne)dela. Neki vele da je propast Sajma upravo počela kada se na njemu pojavio Šešelj, kome su onda masovno pritrčavala deca da se fotografišu. Tešio se i pisac ovih redova da deca trče i da se slikaju sa majmunima u zoološkom vrtu... dok ta ista deca nisu počela da troprstare, zakukavaju o Kosovu i ispredaju bajke Milića od Mačve o prapotopskom poreklu nebeskog naroda. To bi, svakako, mogao da bude prilog tvrdnji da su i buduće generacije, koje bi trebalo da leče Srbiju, moralno upropašćene.
Do „vojvode“ s pečatom državne bezbednosti ove godine dopuzali su i lideri velikosrpske iredente iz Crne Gore. Neki su to šaljivo prokomentarisali rečima da su do amorfne mase prišli ljigavci, pa se očekuje hemijska reakcija. Snishodljivo poklonjenje Kneževića, Dajkovića i još nekih pokazalo je da nemoral i izopačenost nisu vezani za današnju Srbiju, već za hegemonističku fantaziju „Srpski svet“, koja još živi samo u mašti ortodoksnih šovinista i prilici da se predsednik Srbije još koji put džabe napije na istoimenoj vinskoj manifestaciji.

Od izvinjenja do uništenja

Tužilac Jovan Vukotić je u Višem sudu na suđenju Milošu Medenici koje se tereti da formirao kriminalnu grupu čiji je član, prema stavu SDT-a, bila i njegova majka, bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i još 15 osoba, kazao da će dopuniti dokazni postupak - novim skaj komunikacijama.
Sutkinja Vesna Kovačević dala je rok od tri dana da Specijalno državno tužilaštvo dostavi te poruke i nakon toga će odlučiti da li će biti uvrštene u dokazni materijal.
Na današnjem ročištu pregledana su dva foldera sa skaj komunikacijama iz 2019. godine ali u tim porukama su bili samo pinovi - nije bilo naznačeno ko su korisnici tih kodova.
Nakon toga uslijedila je reakcija odbrane i primjedbe da su na monitorima prikazani samo skrinšotovi poruka i da su tužioci Vukotić &nbsp;i Vuksa Radonjić morali da navedu za koga smatraju da su koristili pinove.
- Ne radi se o originalima. To je kopija kopije. Ni u ovom postupku ne bi trebalo da prihvatite kopije - kopija i skinšotove - kazao je advokat Miloš Vuksanović.
Isti stav su imale i njegove kolege advokati Stefan Jovanović i Zdravko Begović.
Sutkinja Kovačević je prihvatila prijedlog odbrane i saopštila tužiocima da dostave ko su korisnici pinova- između koga su komunikacije.
Ta odluka je izazvala žučnu polemiku i negodovanje tužilaca navodeći da neće postupiti po nalogu Suda jer su imena svih korisnika navedena u optužnici i saopštavajući na kojim stranama se nalaze.
Na to je reagovao advokat Begović tražeći da dostave podatke " ko je vlasnik pojedinih kodova".
Kada su tužioci odbili da postupe po nalogu Suda i advokat Vuksanović je konstatovao da o ovome treba obavijestiti glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića.
- Moramo da preciziramo ko su ti ljudi, da onda vještak odgovarajuće struke vidi da li su original komunikacije i da li su skrinšotovi original - kazao je advokat Vuksanović. Na taj zahtjev se nadovezao advokat Begović koji je zatražio da se sve prepiske izdvoje jer nemaju uporište u dokazima.
Tužilac Vukotić je ocijenio da zahtjev odbrane vodi ka odugovlačenju postupka.&nbsp;
Njegov kolega tužilac Radonjić je onda odlučio da pročita ko je po stavu SDT-a &nbsp;koristio pinove. Prema mišljenju tužioca Radonjića, komunikacije na skaj aplikaciji imali su Miloš Medenica, Darko Lalević, Nikola Raičević, Radomir Raičević, Petar Milutinović.
On je za ove optužene naveo koje su, prema stavu SDT-a, koristili pinove.
Kada je tužilac Radonjić naveo imena sutkinja Kovačević je saopštila da će na narednom ročištu koje je zakazano za 11. novembar sud naznačiti između koga su bile komunikacije a na osnovu &nbsp;navoda SDT-a ko je koristio koji pin.
Kovačević je odbila prijedlog odbrane da se u svojstvu svjedoka saslušaju Duško Marković, Dragan Radonjić, Veselin Veljović, Mevludin Nuhodžić, Milivoje Katnić, Ivica Stanković, Enis Baković...
Optužena Medenica je objasnila da je njihovo saslušanje tražila da bi se provjerilo da li ih je ikad zvala za neki slučaj.
Na to je Kovačević rekla da "sud smatra da je to bespredmetno".
Na optužnici osim Miloša i Vesne Medenice su i Luka Bakoča ali i policajci Milorad Medenica, službenici Uprave carina i prihoda Ivana Kovačević, Marko Vučinić, Goran Jovanović, špediteri Marjan Bevanja i Savo Karanikić, zatim Vasilije Petrović sin vlasnika kompanije Cijevna komerc. Za pripadništvo u kriminalnoj organizaciji tereti se i Marko Popović, Bojan Popović, Marko Vučinić, Darko Lalović, Petar Milutinović, Nikola Raičević i Radomir Raičević kao i firma Kopad Company iz Nikšića.

Tužioci odbili da postupe po nalogu Suda, nakon toga Radonjić pročitao ko su korisnici pinova u skaj porukama

Dok se Evropska unija trudi dokazati da je proces proširenja još uvijek živ, Crna Gora se našla na raskršću između evropeizacije i političkog upliva koji prijeti da zemlju vrati unazad. Hrvatski analitičar i dobar poznavalac prilika u Crnoj Gori, Davor Đenero, u razgovoru za portal ETV daje oštar uvid u trenutno stanje i upozorava da bi političke igre unutar vladajuće koalicije mogle ozbiljno ugroziti put države prema članstvu u Evropskoj uniji. - Što se Evropske unije tiče, Crna Gora je trenutno dijete sreće. Za Uniju je važno da dokaže kako je proces proširenja živ - kaže Đenero, ističući da se to vidi i po činjenici da „neugodne nacionalističke ispade protiv državljana Turske i Azerbejdžana niko ne spominje“, iako se, kako upozorava, radi o ozbiljnom alarmu koji pokazuje nivo regresije crnogorskog društva nakon 30. avgusta 2020. godine. Analitičar napominje da se „niko ne osvrće na činjenicu da proces pristupanja ozbiljno ugrožavaju protivevropski elementi unutar vladajuće koalicije“, kao ni na to da je „vlast, sada posredstvom Demokrata, ugrozila bezbjedbosni sistem države, koji je "izbušen" uticajem BIA i ruske obavještajne službe SVR (Služba vanjske obavještajne djelatnosti Ruske Federacije).  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250323160316_df3843f0f137008bc4a65d2a1c7aa5eedeb64b130526264857cd8939ac60ea86.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250323160316_df3843f0f137008bc4a65d2a1c7aa5eedeb64b130526264857cd8939ac60ea86" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Davor Đenero"> <figcaption>Davor Đenero(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Prema njegovim riječima, ako bi „brzo došlo do rekonstrukcije koalicije i isključivanja iz vlasti onih koji ugrožavaju evropeizaciju Crne Gore“, zemlja bi „iduće godine mogla završiti pregovore, a do kraja 2028. postati članica Europske unije“. Ipak, Đenero upozorava da to „nije scenario koji je poželjan ekipi koju kontrolše ključni igrač Vučićevog režima u Crnoj Gori, Andrija Mandić, nosilac svojevrsne veto vlasti u zemlji“. - Pristupanje Uniji definitivno bi onemogućilo da se Crnu Goru gura u takozvani "srpski svijet" - zaključuje Đenero, dodajući da to „Vučićevi spavači u okruženju Jakova Milatovića i Milojka Spajića neće dopustiti“.