Politikolog Alek Barović ocijenio je da pojediniakteri, pozivajući se na metode propagande, pokušavaju da kroz simbolične gestove promijene percepciju istorijskih događaja.
- Oni se drže one Gebelsove da hiljadu puta ponovljena laž postaje istina, tako da oni guraju neku priču i pokušavaju da dobiju određenu podršku u međunarodnim krugovima kroz taj simbolični akt poklanjanja simbola okupacije iz 1918. godine, a to je kapela na Lovćenu koju je izgradio Aleksandar Karađorđević 1925. godine - rekao je Barović gostujući u emisiji "Na kraju dana" na Televiziji E.
Povodom izjave ambasadora Evropske unije u Crnoj Gori Johana Satlera da su identitetska pitanja "crvena zastavica", Barović ističe da o temeljnim vrijednostima ne može biti kompromisa.
- Ne možemo dolaziti na nivo koji određenu grupaciju abolira, to nije ni pomirenje, nije ni evropski, nije ni civilizacijski tako nešto raditi. Crvena zastavica je da o nekim stvarima nema zastave i ne smije imati rasprave, jer ako kao država ili društvo izgubimo određene vrijednosti onda bolje da nas nema nego da prihvatamo neke stvari koje nijesu u skladu sa etikom i načinima kako jedno društvo treba da postupa, treba da se ponaša i treba da izgleda, pogotovu jedno evropsko društvo - kazao je Barović.
On smatra da Satlerova izjava neće promijeniti pristup onih koji, kako kaže, forsiraju teme identiteta.
- Smatram da Satlerova izjava neće promijeniti ništa, jer oni koji forsiraju takve teme će nastaviti i dalje da ih forsiraju, da sprovode svoje planove i ideologiju, dok god Crnogorci, kako kaže, budu ćutali na takve stvari - navodi Barović.
Prema njegovom mišljenju, zabrinjava pasivnost dijela građana.
- Vidjeli smo ankete koje kažu da ima nekoliko desetina procenata ljudi koji se drže po strani po pitanju gorućih tema, po mom mišljenju to je katastrofalno, ali dok god se ćuti na te probleme oni će se nastavljati, a oni koji sprovode tu priču će zadovoljno da trljaju ruke - zaključio je Barović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DabXsqyWxDjw&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Barović: Kapela na Lovćenu koju je izgradio Aleksandar Karađorđević 1925. je simbol okupacije

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu će predložiti potpunu ponovnu okupaciju Pojasa Gaze kada se sastane sa svojim bezbjednosnim kabinetom, javljaju izraelski mediji.
- Kocka je bačena. Idemo ka potpunom osvajanju Pojasa Gaze i porazu Hamasa - citiraju lokalne novinari riječi visokog zvaničnika, piše BBC.
Odgovarajući na izvkeštaje da se načelnik vojske i drugi vojni lideri protive planu, neimenovani zvaničnik je rekao:
„Ako se to ne sviđa načelniku Generalštaba, trebalo bi da podnese ostavku.“
Porodice talaca strahuju da bi takvi planovi mogli da ugroze njihove voljene, jer se vkeruje da je 20 od 50 živo u Gazi, dok ankete pokazuju da tri od četiri Izraelca umkesto toga favorizuju sporazum o prekidu vatre, kako bi se oni vratili
Mnogi bliski saveznici Izraela takođe bi osudili takav potez dok se zalažu za kraj rata i akciju za ublažavanje humanitarne krize, piše BiBiSi (BBC).
Unutar Izraela, stotine penzionisanih izraelskih bezbjednosnih zvaničnika, uključujući bivše šefove obavještajnih agencija, u ponedjeljak su objavili zajedničko pismo američkom predsjedniku Donaldu Trampu, pozivajući ga da izvrši pritisak na Benjamina Netanjahua da okonča rat.
Jedan od potpisnika, bivši šef domaće obavještajne agencije Ami Ajalon, rekao je za BiBiSi (BBC) da bi dalja vojna akcija bila uzaludna.
- Sa vojne tačke gledišta, [Hamas] je potpuno uništen. S druge strane, kao ideologija dobija sve veću moć među palestinskim narodom, na arapskim ulicama oko nas, a takođe i u svijetu islama. Dakle, jedini način da se pobijedi Hamasova ideologija jeste da se predstavi bolja budućnost - rekao je Ajalon.
Ponovo su, podsjeća BiBiSi (BBC), indirektni pregovori sa Hamasom o prekidu vatre i sporazumu o taocima propali, a palestinske oružane grupe objavile su tri video snimka dva izraelska taoca koji izgledaju slabo i mršavo.
Snimak Roma Blaslavskog i Evjatara Davida, obojice otetih sa festivala Nova 7. oktobra 2023. godine, šokirao je i užasnuo Izraelce. David je prikazan kako kopa "sopstveni grob" u podzemnom tunelu.
Postojale su spekulacije da su najnovija medijska saopštenja taktika pritiska kako bi se Hamas pokušao prisiliti na novi sporazum.
Izraelska vojska kaže da već ima operativnu kontrolu nad 75 odsto Gaze. Ali prema predloženom planu, okupirala bi cijelu teritoriju, krećući se u područja gdje je sada koncentrisano više od dva miliona Palestinaca.
Nije jasno šta bi to značilo za civile i za operacije UN i drugih humanitarnih grupa.
Oko 90 odsto od 2,1 miliona stanovnika Gaze je raseljeno, neki više puta, i žive u prenaseljenim i teškim uslovima.
Humanitarne grupe i zvaničnici UN kažu da mnogi gladuju, optužujući Izrael da ometa distribuciju ključne pomoći i da je nepotrebno otežao njihove konvoje da uđu u Gazu.
Snimci desetina hiljada Palestinaca koji se guraju oko centara za pomoć - kojih je samo četiri na teritoriji čitave Gaze - uznemirili su javnost.
Izraelska vojska se ranije povlačila iz nekih područja, uključujući djelove centralne Gaze, zbog pretpostavke da se tamo nalaze živi taoci. Prošle godine, šest izraelskih talaca su pogubili njihovi otmičari nakon što su kopnene snage ušle.
Nije bilo formalnog odgovora, ali su zvaničnici Palestinske uprave, koja upravlja djelovima okupirane Zapadne obale, osudili izraelski prijedlog, pozivajući međunarodnu zajednicu da interveniše, kako bi spriječila bilo kakvu novu vojnu okupaciju.
Palestinci ističu da se krajnje desničarski izraelski ministri otvoreno zalažu za potpunu okupaciju i aneksiju Gaze i da na kraju žele da tamo izgrade nova jevrejska naselja.
Godine 2005. Izrael je demontirao naselja u Pojasu Gaze i povukao svoje snage odatle. Ali, zajedno sa Egiptom, održavao je čvrstu kontrolu nad pristupom teritoriji.
Istovremeno, izvještaji o jevrejskim naseljenicima na Zapadnoj obali koji pale usjeve i pokušavaju da istjeraju lokalno stanovništvo takođe su izazvali reakcije zvaničnika.
Netanjahu je rekao da će ove nedjelje sazvati sastanak kabineta za bezbjednost.
Komentatori u izraelskim medijima izrazili su skepticizam i skrenuli pažnju na praktične vojne, političke i diplomatske izazove.
Pišući u novinama "Jediot Ahronot" Nahum Barnea kaže: „Netanjahu nikada ranije nije rizikovao u ovim razmjerama“.
On napominje da je izraelski premijer ponovio svoju obećanje da će postići sve svoje ratne ciljeve.
- Ali nakon 22 mjeseca krvavih borbi, teško je shvatiti takva obećanja ozbiljno. Čini se da Netanjahu ima samo jedan cilj u ratu u Gazi - da produži rat - zaključio je Barnea.

1250x600

1084x550

Izraelski mediji: Netanjahu će predložiti potpunu ponovnu okupaciju Gaze

Izraelski ministar finansija, ultradesničar Bezalel Smotrih, zatražio je danas da se potpuno okupira Pojas Gaze i, "ako se pokaže neophodno" - na vojnu upravu.
Smotrih, iz ultradeničarske partije Religiozni cionizam, ističe da je time podržao poruku premijera Benjamina Netanjahua da rat ne smije da se završi bez potpunog poraza Hamasa i uklanjanja te palestinske islamističke organizacije iz Gaze.
- Ovo je način da se osigura naša bezbjednost i da se taoci brzo vrate - naveo je na mreži X.
Izraelski premijer Benjamin Netanjahu rekao je danas da Izrael „nema drugi izbor nego da nastavi sa borbama u Gazi“, dodajući da se rat neće završiti prije nego što Hamas bude uništen, taoci oslobođeni i osigurano da ta teritorija ne predstavlja prijetnju za Izrael.

Izrealski ministar predložio potpunu okupaciju Gaze

Nasilje nad ženama predstavlja nedopustivo kršenje ljudskih prava i jedan od najozbiljnijih društvenih izazova sa kojima se suočavamo, saopšteno je iz Ministarstva unutrašnjih poslova.
Na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, iz MUP-a poručuju da nasilje nad ženama ne može i ne smije biti tolerisano. Svaki čin nasilja, poručuju, biće adekvatno, dosljedno i pravovremeno sankcionisan.
- Iako je porodično nasilje i dalje najrasprostranjeniji oblik nasilja nad ženama u Crnoj Gori, važno je naglasiti da ono ne poznaje prostor i vrijeme. Nasilje se dešava i u javnom prostoru, na radnim mjestima, u političkoj i društvenoj sferi, u medijima i digitalnom okruženju. Njime su pogođene aktivistkinje, političarke, novinarke, zaposlene žene — sve one koje se suočavaju sa neravnopravnošću, prijetnjama, pritiscima ili zloupotrebom moći - navedeno je u saopštenju MUP-a.
Nasilje, kako kažu u tom resoru, nije samo fizički napad, kako ga često percipiramo, već obuhvata psihičko i emocionalno zlostavljanje, prijetnje i ucjene, ekonomsko uskraćivanje, seksualno uznemiravanje, digitalno nasilje i svaki oblik ponašanja kojim se žena dovodi u stanje straha, podređenosti ili kontrole.
- Svi ovi oblici nasilja su zakonom zabranjeni i ostavljaju duboke posljedice — ne samo na žrtve, već i na društvo u cjelini - podsjećaju u MUP-u.
Poručuju da žene u Crnoj Gori moraju uživati puna, Ustavom garantovana ljudska prava, zaštićena i međunarodnim dokumentima koje je država ratifikovala. Uloga institucija je, podsjećaju, da obezbijede sigurnost, dostojanstvo i život bez straha za svakog građanina i građanku.
Prepoznajući složenost ovog problema, kao i ranije uočene nedostatke u institucionalnom odgovoru, Ministarstvo unutrašnjih poslova iniciralo je formiranje Operativnog tima za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama. 
- Ovo međuresorno tijelo aktivno djeluje, bilježi konkretne rezultate i predstavlja važan korektivni mehanizam u radu nadležnih službi. Operativni tim kontinuirano prati pojedinačne slučajeve nasilja kako bi se obezbijedilo brzo, usklađeno i odgovorno postupanje svih institucija - navedeno je u saopštenju.
Ministarstvo unutrašnjih poslova se i ove godine priključuje globalnoj kampanji ”16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama”. U okviru kampanje biće emitovana tri videa, koji prikazuju različite oblike nasilja nad ženama. 
Iako su priče različite, poruka je, kažu, ista: Prijavite nasilje.
- Ohrabrujemo sve žene koje trpe bilo koji vid nasilja da ga prijave pozivom na broj 122 ili putem mobilne aplikacije Policija CG. Samo prijavljivanje omogućava institucionalnu reakciju i obezbjeđuje da svaki nasilnik bude priveden pravdi. Država stoji uz svaku ženu koja odluči da prekine ćutanje. Ministarstvo unutrašnjih poslova nastavlja da gradi sistem koji prepoznaje, razumije i efikasno reaguje na nasilje nad ženama, sistem koji štiti svaku ženu, bez izuzetka - poručeno je iz MUP-a.

MUP: Svako nasilje nad ženama biće adekvatno, dosljedno i pravovremeno sankcionisano

U Crnoj Gori jutros se saobraća po mokrim i klizavom utevima i vidljivost je mjestimično smanjena, saopštili su iz Auto moto saveza (AMSCG) i upozorili da na sjeveru ponegdje ima ugazenog ili raskvašenog snijega.
Iz AMSCG su kazali da su mogući sitniji odroni i savjetovali opreznu vožnju i poštovanje pravila saobraćaja.
Iz AMSCG su rekli da je, od 15. novembra do 1. aprila, obavezna upotreba zimskih guma za sva vozila na putevima gdje je to naznačeno signalizacijom bez obzira na to da li postoje zimski uslovi. 
Kada na ostalim djelovima i dionicama puta koji nijesu obuhvaćeni Naredbom postoje zimski uslovi (snijeg, led ili poledica) na vozilu moraju biti zimske gume na svim točkovima. Minimalna dubina šare na gazećoj površini guma je četiri milimetra.
Na regionalnom putu R-10 Đurđevića Tara – Mojkovac, u mjestu Sokolovina, saobraćaj je obustavljen za sva vozila zbog odronjavanja stijene u okviru sanacije kritične tačke.
Zbog rekonstrukcije magistralnog puta M-2 na lokalitetima Lepenac-Ribarevina, Ribarevina-Poda i Poda-Berane vozila saobraćaju naizmjenično, uz povremene obustave saobraćaja, najduže do 30 minuta.
Zbog rekonstrukcije regionalnog puta R-29 Bar - Kamenički most Krute, saobraćaj će biti obustavljen od osam do 11 i od 13 do 16 sati.
Saobraćaj na putu Petnjica-Bioča zbog rekonstrukcije je promijenjen sa dvosmjernog na naizmjenični, a povremeno su moguće totalne obustave ne duže od 60 minuta. 
Na magistralnom putu M-3 Plužine - Jasenovo polje, na dionici Zaborje – Jasenovo polje, saobraća se jednom trakom naizmjenično na mjestima radova, a saobraćaj je regulisan svjetlosnom saobraćajnom signalizacijom.
Saobraćaj u ulici Vojisavljevića u Podgorici obustavljen je zbog izgradnje bulevara i vozila će saobraćati alternativnim putevima. 
Iz AMSCG su kazali da će biti promijenjen saobraćaj sa dvosmjernog na naizmjenični zbog rekonstrukcije prilaznih saobraćajnica mostu Đurđevića Tara.
Režim saobraćaja na putu M-6, na dionici Žabljak-Pljevlja, promijenjen je sa dvosmjernog na naizmjenični zbog rekonstrukcije mosta Đurđevića Tara.
Zbog redovnog održavanja na auto-putu Princeza Ksenija mjestimično je zatvorena po jedna saobraćajna traka u smjeru Veruša - Mateševo.
Na dionici puta između raskrsnice Petrovac-Virpazar (Podgorica) i raskrsnice Sutomore (Bar) - Petrovac vozila saobraćaju naizmjenično, zbog sanacije zaštitno odbojne ograde i čišćenja kanala u tunelima Sozina i Raš.
Saobraćajna traka uz magistralni put M-1 dionica Kotor-Budva, u mjestu Budva, biće zauzeta od devet do 17 sati.

Putevi mokri i klizavi, vidljivost smanjena

Osnovni sud u Kotoru ponovo je donio odluku o ukidanju pritvora Budvaninu Jovu Mitroviću zbog sumnje da je napao predsjednika Opštine Budva Nikolu Jovanovića, kazao je za Portal Analitika portparol tog suda, sudija Veljko Bulatović.
- Osnovni sud u Kotoru je danas donio rješenje i ukinuo je pritvor Jovu Mitroviću i zamijenjen je mjerom nadzora - zabrana napuštanja stana - rekao je Bulatović.
On je naveo da Tužilaštvo ima pravo žalbe Višem sudu na ovu odluku, i to u roku od tri dana od prijama rješenja.
Viši sud je ukinuo prethodno rješenje Osnovnog suda u Kotoru o ukidanju pritvora Mitroviću i postupak je vraćen na ponovno odlučivanje. Nakon toga Osnovni sud je opet donio odluku o ukidanju pritvora. 
Pred Osnovnim sudom u Kotoru u toku je postupak protiv Jova, Vidaka i Milorada Mitrovića zbog napada na Jovanovića.
Optužnim aktom Jovu Mitroviću se stavlja na teret nanošenje teških tjelesnih povreda Jovanoviću, dok su Vidak i Milorad optuženi za nasilničko ponašanje.
Jovo Mitrović bio je u pritvoru, dok je Vidaku i Miloradu izrečena mjera zabrane prilaska Jovanoviću. U oktobru je Jovu Mitroviću ukinut pritvor i izrečena mu je mjera zabrane napuštanja stana.
Nikola Jovanović napadnut je 18. jula dok se nalazio u jednom ugostiteljskom objektu na Slovenskoj plaži.

Napad na Jovanovića: Ponovo ukinut pritvor Mitroviću, zabranjeno mu napuštanje stana

Pljevljak N.D. (20) teže je povrijeđen u saobraćajnoj nezgodi koja se dogodila nešto poslije ponoći u Pljevljima
Kako prenosi RTV Pljevlja, udes se dogodio u pljevaljskom naselju Kupusište.
Povrijeđeni je zbog teških povreda glave transportovan u Klinički centar u Podgorici.

Udes u Pljevljima, teže povrijeđen dvadesetogodišnjak

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Crnogorskim medijima iz kabineta predsjednika Skupštine dostavljena je čestitka predsjednika parlamenta Andrije Mandića povodom Dana opštine Bar koji se obilježava danas. Međutim, naslov zvaničnog dokumenta iz kabineta glasi "Predsjednik Mandić čestitao Dan opštine Pljevlja". Tako je, naslovljenom na Pljevlja, čestitkom Mandić poručio da je Bar oduvijek važio za ključno saobraćajno raskršće i opštinu od izuzetnog značaja za našu državu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484" data-rendition-name="original" width="948" height="656" loading="lazy" alt="Čestitka"> <figcaption>Čestitka(Photo: screenshot)</figcaption> </figure>  Podsjetimo Dan opštine Pljevlja obilježava se 20. novembra, a ono što jeste interesantno je da ove godine, vodeći se pretragom sa sajta Skupštine, Mandić nije uputio čestitku. Prošle godine predsjednik Skupštine čestitao je predsjendiku Opštine Pljevlja Dariju Vranešu, predsjednici skupštine opštine Jovani Tošić kao i svim građanima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745" data-rendition-name="original" width="926" height="922" loading="lazy" alt="Čestitka"> </figure>  Ove godine to je izostalo, već čestitka za Dan opštine Pljevlja koja je stigla iz Skupštine upućena je od potpredsjednika Nikole Camaja. Da li je Mandić zaboravio ili planirao da čestita Dan opštine Pljevlja pa odustao i tako ostao sačuvan draft sa tim naslovom, ili je u pitanju nepažnja, ostaje na javnosti da cijeni.

FOTO: Mandićeva čestitka za Dan opštine Bar naslovljena na Pljevlja

Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja. Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje. A za jadac zna i onaj - koji zna.
24.11.
19:40h
Ne znam ko će u Apelacionom sudu zadužiti predmet u kojem se traži da se pritvor koji je produžen Vladanu Ivanoviću za još dva mjeseca - isključivo zbog uticaja na svjedoke, produži i zbog tačke 4. Koja se u prevodu zove - nikad u dom.
Znam jedno. Da te sudije treba da pogledaju dispozitiv naredbe o istrazi koja je Vladana poslala "tamo" i dispozitiv nove naredbe u kojoj on nije sam (ima ih još), a koji je spojen sa naredbom gdje Ivanović samuje. U toj prvoj pare uzima njegov blagajnik, u drugoj pare uzima Ubović, a Vlado prikriva stanove sa svojom firmom.
Svjedoci su isti.
Za sve okrivljene i pravna lica.
Koji treba svjedočkim iskazom, kako napisa sud, u rješenju o određivanju pritvora da pomognu finansijskom vještaku.
Tapetari.
Koju će dokumentaciju da vještače vještaci - vile znaju. Nje nema. Ona ne postoji. Postoji jedna skaj poruka trećeg lica.
A zašto sudije treba da pogledaju?
Da vide, pod jedan, zašto je pritvor uopšte određen, pod dva, kako se po prvi put u istoriji spajaju dvije različite radnje istog okrivljenog.
I pod tri, da se upitaju, što bi rekli mladi, "može li ovo".
Ima i pod 4 - vidjeće da se pritvor hoće pojačati jer je samo njegova dužina bitna. Ostalo nije.
Koliko me intelekt služi - opasna su vremena.
Kada se ovo traži i može.
Ili ja pojma nemam.
Što je vrlo moguće.
P.S: Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja.
Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje.
A za jadac zna i onaj - koji zna.

Tag: okupacija