Skoro 50 odsto građana smatra da Srpska pravoslavna crkva ima uticaj na političke prilike, dok 21.6 nema stav. Što se tiče Srbije, 30 odsto ispitanika smatra da vlast u toj zemlji ima veliki utjecaj, 28.7 odsto smatra da nema uticaj, a 20.7 da je uticaj precijenjen.
To je danas rekla danas direktorica CEDEM-a Nevenka Vuksanović predstavljajući istraživanje te NVO.&nbsp;
Govoreći o istorijskim temama, Vuksanović je kazala da su građani u većini prepoznali partizane kao borce protiv fašizma (37.9 odsto), dok 30.6 odsto nije imalo stav.
- Ostali odgovori bili su da su borci protiv fašizma bili i jedni i drugi (14 odsto), da nijedni (8,8 odsto) ili četnici (8,7 odsto) - dodala je Vuksanović.
Ona je navela da su građane pitali i za stav povodom podizanja spomenika Pavlu Đurišiću.
- Protiv podizanja spomenika je skoro 40 odsto građana, 25.3 odsto smatra da to nije važno, 13.5 odsto podržava inicijativu, dok gotovo 22 odsto nema stav. Reakciju države na ovo pitanje više od 50 odsto ispitanika nije ocijenilo, dok je protiv državne akcije 27.3 odsto, a 20.4 odsto podržava akciju države - izjavila je Vuksanović.&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

CEDEM: 37.9 odsto građana smatra da su partizani borci protiv fašizma, 30.6 nema stav

Saradnja ustaša i četnika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj predstavlja jedan od najčudnijih aspekata Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji. Uprkos nepomirljivom sukobu između hrvatske i srpske nacionalne koncepcije, pojava zajedničkog neprijatelja u vidu Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) dovela je do njihove zajedničke borbe protiv „komunističke opasnosti“.
Italijanski general Roatta predložio je saradnju u Ljubljani 1942. godine, istaknuvši da četnici nijesu neprijatelji Osovine i da je potrebno da NDH zaboravi na ovog svog neprijatelja, kako bi imali samo jednog neprijatelja, odnosno komuniste.1 (Fikreta Jelić-Butić, „Četnici u Hrvatskoj : 1941-1945.“, Zagreb 1986.)
Dodatni faktor koji je olakšao zbližavanje bilo je postupno povlačenje italijanske vojske s reokupiranog područja NDH sredinom 1942. godine. Četničke grupe koje su se dotad oslanjale na italijansku zaštitu našle su se u neizvjesnosti pa su bile prinuđene tražiti nova savezništva ne bi li opstale.
Prvi formalni sporazum sklopljen je krajem aprila 1942. godine između ustaških predstavnika i zapovjednika četničkih grupa u okolici Mrkonjić-Grada Uroša Drenovića, za koga je sporazum predstavljao izlaz nakon teškog poraza u sukobu s kozaračkim partizanima. Suštinu dokumenta činila je izjava da će se četnici i oružane snage NDH zajednički boriti protiv NOP-a dok su vlasti NDH jamčile zaštitu srpskih sela, materijalnu pomoć i slobodu vjeroispovijesti.
Krajem maja 1942. uslijedili su sporazumi na području sjeveroistočne Bosne, konkretno s ozrenskim, trebavskim i zeničkim četničkim grupama. Prema ovim dogovorima, četničke grupe su priznale vrhovništvo Nezavisne Države Hrvatske i obvezale se surađivati na uništavanju partizana.2 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Značajan je podatak da je područje 2. domobranskog zbornog područja u Banja Luci 1943. godine sarađivalo sa četiri četničke grupe (ozrenska, trebavska, sobotička i borjanska), jednim četničkim pukom (Manjača) i jednim četničkim bataljunom (Obilić). Ove su jedinice imale ukupno 13250 boraca, što pokazuje razmjere saradnje.3 (Mihael Sobolevski, „Uloga četnika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“ Časopis za savremenu povijest, 27(3) 475-487 1995.)
Najbolja saradnja razvila se u sjevernoj Dalmaciji i Lici u organizaciji stožernika Davida Sinčića. Početkom 1942. godine Sinčić je uspostavio kontakte s četničkim vođama poput Mane Rokvića, Branka Bogunovića i Steve Rađenovića. Sinčićevi izvještaji pokazuju da je već u maju 1942. postignuta konkretna saradnja, uključujući zajedničke akcije protiv partizana i uspostavu hrvatskih upravnih organa na područjima pod četničkom kontrolom, uz pomoć četničkih vođa. Posebno je značajan bio dolazak četničkih predstavnika Slavka Bjelajca i Milana Plečaša u Knin u julu 1942. godine, kada su izrazili spremnost za saradnju uz uslov vraćanja oduzete imovine Srbima i puštanja iz koncentracijskih logora onih Srba koje zatraže četnički vođe.4 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Posebno kompleksan slučaj predstavlja Momčilo Đujić, istaknuti četnički vođa u sjevernoj Dalmaciji, koji je, uprkos početnom otporu, s vremenom prihvatio određene oblike saradnje. Najznačajnija promjena u Đujićevu ophođenju prema NDH dogodila se 10. aprila 1943. kada je poslao delegaciju koja je došla čestitati i prisustvovati zboru povodom godišnjice NDH u Kninu, što je predstavljalo jasno priznavanje ustaške države. Nakon kapitulacije Italije u septembru 1943. Đujić je potpuno prešao pod njemačko zapovjedništvo.5 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Uprkos formalnim sporazumima, saradnja je bila opterećena međusobnim nepovjerenjem i sumnjičenjima. Četničke grupe izbjegavale su potpuno priznavanje NDH kao nadležnog faktora i često su preferirale pokroviteljstvo italijanskog okupatora. S druge strane, ustaški faktori nijesu se mirili s autonomnim statusom četnika i insistirali su na potpunoj subordinaciji. Četničke jedinice kontinuirano su kršile dogovorenu saradnju, napadale manje skupine domobrana i ustaša te provodile zločine nad hrvatskim i muslimanskim stanovništvom. Svoje činjenje negirali su pred vlastima NDH, a svoje zločine pripisivali partizanskom pokretu. Zbog toga su vlasti NDH tokom 1944. i 1945. godine mijenjale svoja gledišta o četničkom pokretu, nastojeći ih razoružati i uništiti.6 (Sobolevski, „Četnici“)
Zanimljiv je i slučaj Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četnika koji se povlačio pred partizanskim snagama, pri čemu je u Zagrebu 16. marta 1945. sklopio sporazum sa Sekulom Drljevićem.&nbsp;
Međutim, ova saradnja završila je tragedijom: ustaške i domobranske jedinice iznenadno su napale Đurišićeve snage na Lijevča polju 4. aprila 1945. te ih u trodnevnim borbama razbile. Nakon što se predao nadajući se milosti, Đurišić se uputio u Staru Gradišku i predao. Tu su ga ustaše razoružali, a Đurišić i njegova grupa odvedeni su u Jasenovac gdje su pogubljeni. Ovaj slučaj ilustruje krajnje granice četničko-ustaškog nepovjerenja čak i u trenucima saradnje.7 (Jelić-Butić, „Četnici“)
Važnu ulogu u omogućavanju saradnje igrali su njemački i italijanski okupatori. Inicijativa za saradnju četnika i ustaša potekla je od Njemaca i Italijana, koji su već do početka 1942. godine uspostavili niz saradničkih odnosa sa četničkim pokretom.
Posljedice zaustavljanja njemačkih ispostava pred Moskvom zimi 1941. na 1942. godinu bile su potreba izvlačenja njemačkih snaga s Balkana i njihovo upućivanje na istočno bojište.
Stoga su Njemci nastojali spriječiti otvorene sukobe između četnika i oružanih snaga NDH, te ih privoljeti na saradnju protiv partizanskog pokreta.
Vlasti NDH uočile su da su postignuti sporazumi o saradnji između četnika, Italijana i Njemaca uglavnom na štetu njihovih interesa, pa su zahtijevale da prigodom pregovora bude prisutan i njihov neslužbeni promatrač. Upute poglavnika Pavelića od 26. juna 1942. godine o postupku sa četnicima razotkrivaju pragmatičnost ove saradnje. Zaključeno je da su se četnici opredijelili za saradnju jer su partizani ugrožavali njihov opstanak i da će saradnja postojati samo dok postoji opasnost od partizana, a kada ona prestane, tada četnike treba razoružati.8 (Sobolevski, „Četnici“)
Obje strane nastojale su opravdati svoju saradnju. Četničke vođe objašnjavale su saradnju kao taktičku nužnost za očuvanje srpskog stanovništva od „fizičkog istrebljenja“. U elaboratu „Četnički pokret u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji“ iz oktobra 1942. godine naglašava se da četnici moraju smanjiti broj svojih neprijatelja i da su njihovi interesi u ovom momentu identični sa interesima okupatorskih vlasti – borba protiv ustaša i komunista.9 (Jelić-Butić, „Četnici“=
Ustaše su ipak saradnju sa četnicima smatrale „državnom nuždom“ i taktičkim potezom usmjerenim protiv glavnog neprijatelja – NOP-a. Pavelić je ovu politiku odobrio okružnicom od 26. juna 1942. godine, u kojoj je naglasio četničke ponude za predaju valja prihvatiti.10 (Jelić-Butić, „Četnici“)

Saradnja ustaša i četnika u NDH

Radikalizacija politike koji vrši predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić i skupina oko njega, dovešće do toga da sve veći broj ljudi otkaže poslušnost tim idejama, ocijenio je predsjednik SO Budva i funkcioner Evropskog saveza Petar Odžić.
- Mandić i klika oko njega žele da od Crne Gore naprave ono što je Federacija Bosne i Hercegovine - rekao je Odžić u emisiji “Klub Aplus”.
Na pitanje voditeljke ove emisije da li misli da je Mandić jedini u vladajućoj većini koji ima takve ideje, Odžić se osvrnuo na funkcionera Nove srpske demokratije (NSD) Jovana Vučurovića.
- Vučurović je Mandićev čovjek. Vučurović je iz partizanske kuće. Da li on podržava četništvo Andrije Mandića? Ovome se mora stati na kraj. Nikad narod Crne Gore neće dozvoliti da se petokraka i kokarda izjednače. Nikada nijesu bile isto i nikada neće biti isto - kategorično je odgovorio Odžić.
Prema njegovim riječima, veći broj ljudi u Crnoj Gori će prelaziti u građanske varijante.
- Crna Gora je mala da bi se dijelila na nacionalnoj osnovi. Ovdje ima 600.000 stanovnika. Ako svako krene da uzima svoje, od Crne Gore ne ostade ništa - smatra Odžić.
Tvrdi i da oko 80 odsto ljudi u Crnoj Gori razmišlja antifašistički.
- To što se sada kroz spinove, medijske hajke i politička djelovanja bivšeg Demokratskog fronta napraviti revizija istorije, nemoguća je misija - zaključio je Odžić.

1250x600

1084x550

Odžić: Vučurović je iz partizanske kuće, neka se oglasi da li podržava Mandićevo četništvo

Neformalna građanska asocijacija „Strategija za evropsku u građansku Crnu Goru“ (STEGA) saopštila je da će odati počast za 52 ubijena mlada života koji su pokopani na spomen obilježju na Lazinama u Danilovgradu, a koje su 22. jula 1944. godine zvjerski ubili i strijeljali kvinslizi - odnosno četnici pod vođstvom „komandanta“ Jakova N. Jovovića.
U ovoj asocijaciji su naglasili da su se obavezali da će svoje težište postaviti na izgradnji nove državotvorne i društvene paradigme, koja počiva na izvornim i autentičnim evropskim vijednostima, koje su danas ugrožene, devastirane ili nedovoljno društveno podržane.
Stoga, kažu, imaju obavezu da nastave sa svojom misijom, a prvi naredni korak je odavanje počasti mladim partizanima i antifašistima.
- Podsjetimo da je, u cilju što bolje saradnje sa nacističkim okupacionim trupama u Bjelopavliće, u selo Kosovi lug početkom 1944. godine, došao i Pavle Đurišić koji je bio pretpostavljeni za vršenje operacija čišćenja terena „komandantu“ Jakovu N. Jovoviću. Danas 81 godinu kasnije, ideologija revizionizma, negacije i izjednačavanja žrtve i zlikovca dobija karakter zvanične državne politike u Crnoj Gori, dok insitucije, CANU, Univerzitet ostaju „nijemi posmatrači“ – upozorili su u STEGA.
Zato, podvlače, svjesni opasnosti i otvorene namjere da „nova (kvazi) ideologija“ zamjeni uloge žrtve i zločinca crnogorski građani i izvorni antifašiti se samoorganizuju i pružaju otpor.
- STEGA, kao koalicija slobodnih pojedinaca, učiniti će napor da se demokratskim, akadamskim i građanskim metodama, izbori za antifašističku, prosperitetnu i sekularnu Crnu Goru, vraćanju državnih institucija u njihov puni ustavni kapacitet, sve sa cilje izgradnje bolje i pravednije Crne Gore – poručili su oni.
Inače, STEGA, koja u svom nazivu, simbolički povezuje težnju današnje Crne Gore da postane EU država sa izgrađenom vladavinom prava sa „Stega-om“ - prvim crnogorskim zakonodavnim aktom iz 1796 godine, u svojoj Programskoj Deklaracije upisala je pet temeljnih principa – među kojima je i antifašizam.
- Antifašizam nije samo poklič, jedan praznik koji se obilježava ili načelna proklamacija. Antifašizam je vrijednost koja se mora čuvati, ne u jednom danu ili vezano za jedan događaj, već kao odrednica koja definiše karakter jedne društvne zajednice – jasni su u STEGA.
Desni populizam, klerikalizam, dogmatizam, istorijski revizionizam, etno-federalizam su, ističu oni, stvarnost današnje Crne Gore, koja sve više, uljed raspada vrijednosti dirigovanog unutrašnjim, ali i snažnim i spoljno političkim uticajem postaje sve više – zapušteno društvo, preušteno talasu „novog primitivizma“, koji je po istoj matrici devedesetih godina prošlog vijeka donio tragedije i razaranja na prostoru bivše Jugoslavije.&nbsp;
- Na ove vrlo, opasne deformacije crngorskog društva već duže upozoravaju i Evropska komisija, Evropski parlament u svojim rezolucijama i nedavno i gospodin šef Delegacije EU u Podorici, g. Satler u javnom obraćanju crnogorskoj javnosti – naglasili su u STEGA.

STEGA obilježava 81 godinu od stradanja partizana i antifašista na Lazinama: Antifašizam je vrijednost koja se mora čuvati

Dok Aleksandar Vučić proslavlja Dan pobjede nad fašizmom u Moskvi, u gostima kod Vladimira Putina, Hitlera našeg doba, njegova dvorska svita u Srbiji takođe obilježava praznik, mada nikome nije jasno zašto. Odavno je obilježavanje ovog svijetlog datuma pretvoreno u farsu, otkad su Srbiju zajahali duhovni i ideološki potomci onih koji su u Drugom svjetskom ratu bili na strani okupatora. Tradicija ruganja antifašizmu, poglavito Narodno-oslobodilačkom pokretu koji je porazio naciste i njihove sluge, nastavljena je i ove godine.
Kao i svake godine, i sada su zvaničnici prvo oskrnavili Spomen kompleks “Groblje oslobodilaca Beograda”. Predsednica Skupštine Srbije Ana Brnabić, ministarka za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Milica Đurđević Stamenkovski, kao i ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Bocan Harčenko položili su vence na spomenike onih koji su dali živote u borbi protiv fašizma. Njima su se pridružili i takozvani “studenti koji žele da uče”, izdajnici svojih kolega koji se bore za slobodu, pravdu i demokratiju, za iste one ideale za koje su se borili i oni koji počivaju na Groblju oslobodilaca.
Potom je uslijedila šetnja Besmrtnog puka do Trga Republike, što je običaj uveden prije nekoliko godina. Tačnije – presađen iz matuške Rusije. Pošto su naši revizionisti, zakleti protivnici partizana i ostalih antifašista, temeljno izbrisali sjećanje na naše autohtone antifašističke tradicije, sa posebnim naglaskom na komuniste i partizane, ostalo im je jedino da uvoze lažnu tradiciju iz Rusije, zemlje koja danas djeluje slično kao Treći Rajh vo vremja ono. Kod nas se predstavnici vlasti ponašaju kao da je taj Besmrtni puk neka dugovečna tradicija, kao da potiče iz davnih dana, a zapravo se radi o novotariji.
<h2>Uvoz običaja iz Rusije</h2>
Besmrtni puk je nastao u Tomsku 2011. godine na inicijativu trojice novinara – Sergeja Lapenkova, Sergeja Kolotovkina i Igora Dmitrijeva. Po riječima istoričara Milana Subotića, ideja te manifestacije je bila da građani “nošenjem fotografija svojih umrlih predaka simbolično potvrde njihovo prisustvo u slavljeničkoj koloni”. Nešto kasnije, Putinov režim je preuzeo ovu građansku inicijativu, pa je Besmrtni puk preinačen u militarističku manifestaciju koja slavi moć Rusije i njenog gospodara. A onda su se srpske sluge ruskog hazjajina dosjetile da svoje podaništvo pokažu i uvozom Besmrtnog puka, manifestacije koja slavi ideologiju ruskog imperijalizma, što je u dijametralnoj suprotnosti sa antifašizmom. Kad pogaziš sopstveni antifašizam, normalno je da se ponašaš vazalski i kvislinški, kako drugačije.
Na čelu kolone stajali su ambasador Rusije i srpski ministri, među njima i osvjedočeni ultranacionalisti Nikola Selaković i Milica Đurđević Stamenkovski. Aleksandar Bocan-Harčenko je predstavnik države koja upravo sprovodi genocid u Ukrajini, masovno ubija civile, diči se pokoljima nevinih, sravnjuje gradove sa zemljom, zatire sve pred sobom, ukratko – ponaša se slično kao nacistička Njemačka. Teško je pronaći adekvatniju osobu za povorku koja slavi antifašizam, pošto su nacisti iz Drugog svjetskog rata mrtvi.
Doduše, vlast je u namjeri da oskrnavi praznik posezala i za radikalnijim rješenjima, pa je tako prije koju godinu Besmrtni puk u Nišu predvodio osuđeni ratni zločinac Vladimir Lazarević. Njega su izabrali silom prilika, jer su Gebels, Gering, Himler, Hajdrih i slični nacistički zlikovci bili opravdano odsutni.
<h2>Zabranjeno pominjanje partizana</h2>
Da čitava manifestacija bude još apsurdnija, pomenuti ministri su poznati kao vatreni obožavaoci svih mogućih srpskih ratnih zločinaca iz devedesetih godina, kao i cijelog velikosrpskog projekta koji je iza sebe ostavio etnički očišćene teritorije, spaljena sela, porušene gradove, desetine hiljada mrtvih, milione raseljenih, silne masovne grobnice, neizmjernu patnju, jad i pustoš. Baš kao i fašizam u Drugom svjetskom ratu.
Nepotrebno je napominjati da su Vučićevi saradnici listom pristalice rehabilitacije kvislinga. Revizionisti, mrzitelji partizana, duhovna čeda četnika i ostalih kolaboracionista proslavljaju Dan pobjede nad svojim ideološkim istomišljenicima – zaista djeluje kao nacrt za neku dramu apsurda.
Kao i svake godine, i ove su funkcioneri izgovarali bezlične, besmislene izjave koje dodatno potcrtavaju svu bizarnost čitave predstave. Tako je, na primjer, Ana Brnabić proslovila kako “Dan pobjede nad fašizmom obilježavamo sa ponosom, dubokim poštovanjem i zahvalnošću prema svima koji su se borili za slobodu, pravdu i dostojanstvo čovjeka”. A ko su ti svi koji su se borili za slobodu? Kako se zvao njihov pokret? Imaju li ti ljudi neka imena?
Političari se brižljivo čuvaju da nijednom riječju ne pomenu partizane, Narodno-oslobodilački pokret, Josipa Broza Tita, Koču Popovića, Peka Dapčevića, nekog od nebrojenih narodnih heroja, bilo koga ko je zaista oslobodio Srbiju i Jugoslaviju od fašizma. Neupućeni posmatrač sa strane iz onog što političari govore nikada ne bi mogao da zaključi ko se to borio protiv fašizma i ko je oslobađao zemlju. Ako bismo slijedili zvanični narativ, zasnovan na istorijskoj reviziji, ispalo bi da su Draža Mihailović, njegovi četnici i Crvena armija porazili fašizam, a da su im u tome eventualno pomogli Milan Nedić i Dimitrije Ljotić.
<h2>"Uz maršala Tita, junačkoga sina"</h2>
Zato ne čudi što muzičkim dijelom proslave dominiraju pjesme kao što su “Marš na Drinu”, “Vostani Serbije”, “Ovo je Srbija” ili “Tamo daleko”. Kakve veze imaju te pjesme sa Narodno-oslobodilačkom borbom, antifašizmom i Drugim svjetskim ratom, to ni najvispreniji istoričar muzike ne bi umio da objasni. Važno je samo da se ne čuju pjesme koje su pjevali partizani, borci protiv fašizma, kojima bi ovaj praznik trebalo da bude posvećen. I bez kojih praznika ne bi ni bilo.
Nikako da čujemo neke stihove kojima su se bodrili borci protiv nacističkog okupatora i njegovih slugu. Na primjer: “Po šumama i gorama naše zemlje ponosne idu čete partizana, slavu borbe pronose”, ili “Padaj silo i nepravdo, narod ti je sudit zvan. Bež'te od nas noćne tmine, svanuo je i naš dan”, ili “Uz maršala Tita, junačkoga sina, nas neće ni pakao smest’, mi dižemo čelo, mi kročimo smjelo i čvrsto stiskamo pest”, ili “Sred pušaka bajoneta, straže oko nas, tiho kreće naša četa kroz bilećki kras”, ili “Budi se istok i zapad, budi se sjever i jug! Koraci tutnje u napad, naprijed uz druga je drug! Naprijed sve bliže i bliže, čuje se koraka bat! Glas miliona se diže, dole fašizam i rat!” Te pjesme su izbrisane iz kolektivnog pamćenja, zajedno sa onima koji su ih pjevali. Kao da onih 800.000 partizanskih boraca i borkinja na čelu s Titom nikad nijesu ni postojali.
Dobro, ne treba biti previše kritičan prema nevoljnim slavljenicima Dana pobjede nad fašizmom, koji su prinuđeni da kiselih lica obilježavaju praznik koji bi najradije izbrisali iz istorije. Imali su oni i mnogo crnjih i gorih prestupa. Prije četiri godine su naši vrli antifašisti uspjeli da Dan pobjede nad fašizmom obilježe pjevanjem ljotićevskih pjesama iz zbirke dobrovoljačke lirike “Tvrđava”, objavljene tokom Drugog svjetskog rata. Na sceni Narodnog pozorišta orile su se popjevke pokojnih fašista iz Srpskog dobrovoljačkog korpusa, koje je sa ekrana smještenog iza pojaca pomno slušao čuveni borac protiv fašizma Draža Mihailović.
<h2>Neznani junaci</h2>
Do kakvog nonsensa može da dovede negiranje i falsifikovanje prošlosti najbolje je pokazao premijer Srbije Đuro Macut. Za razliku od kolega koji su se bar obreli na pravom mestu, predsjednik Vlade je potpuno zalutao, pa se našao na Avali, gdje je položio vijenac na Spomenik neznanom junaku. Kakve veze ima taj spomenik sa Drugim svjetskim ratom i pobjedom nad fašizmom? Nikakve.
Spomenik je posvećen žrtvama balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata, Ivan Meštrović ga je napravio 1938. godine, prije okupacije i borbe protiv fašizma. Otkud onda Macut na Avali? Kako je uspio da pobrka ratove? Odgovor je jednostavan – da ne bi morao da oda počast omraženim partizanima, te da bi pobjedu nad fašizmom izmjestio iz istorijskog konteksta, prevashodno jugoslovenskog, i upisao je u tradiciju srpskih oslobodilačkih ratova.
Brisanje partizanskih, komunističkih, antifašističkih i socijalističkih tradicija u Srbiji traje već decenijama. Na kraju smo stigli u apsurdnu situaciju da se partizani ne pominju čak ni prilikom proslavljanja praznika za koje su sami zaslužni, kao što su Dan pobjede nad fašizmom ili Dan oslobođenja Beograda. Mladi naraštaji su sistematski indoktrinirani lažnim nastavnim programima, njima partizani i njihova borba ništa ne znače. To je vidljivo i u studentskoj pobuni, nema parola, pjesama, ikonografije koji bi podsjećali na partizane, dominiraju nacionalni motivi, potekli iz ideologije koja je uvijek stvarala ovakvu državu protiv koje se studenti bore.
Tito, Koča Popović, Ivo Lola Ribar, Nada Dimić, Đuka Dinić, Sava Kovačević, Lepa Radić – nisu više narodni heroji, već neznani junaci. Dok takvo stanje traje, dok srpsko društvo ostaje pogruženo u revizionizam i falsifikovanje prošlosti, dok nam vlada ideologija koju su partizani porazili – nema mnogo smisla da obilježavamo 9. maj. Više bi nam priličilo da slavimo Dan pobjede nad antifašizmom.

Kako su partizani postali neznani junaci

Predsjednik Vlade Crne Gore Milojko Spajić čestitao je čelnicima i građanima Tivta, 21. novembar - Dan opštine.
- Dugoročno planiranje i domaćinsko upravljanje učinili su da je Tivat danas jedna od najnaprednijih opština u Crnoj Gori, koja po rezultatima i produktivnosti, polako postaje nacionalni lider i primjer održivog pristupa razvoju - poručio je premijer Spajić u čestitki.
Prema njegovim riječima, realizacija projekta bulevara Tivat – Jaz, saradnja započeta sa svjetskim avio-kompanijama, kao i razvoj Aerodroma, snažno će podstaći unapređenje nacionalne ekonomije i doprinijeti boljoj dostupnosti i konkurentnosti crnogorske ponude.
- Podržani vašim istinskim kosmopolitskim duhom, inkluzivnošću i preduzetništvom, sigurni smo da ćemo u predviđenom roku zatvoriti sva pregovaračka poglavlja i time otvoriti novu stranicu istorije Crne Gore. Uvjeren da iskreno i predano stremimo istom cilju, još jednom vam čestitam 21. novembar - poručio je Spajić.

Spajić: Tivat polako postaje nacionalni lider i primjer održivog pristupa razvoju

Univerzitetu Crne Gore odobren je projekat „Studentski glas u Parlamentu“, u okviru EU programa „Građani, jednakost, prava i vrijednosti” (Citizens, Equality, Rights and Values – CERV).
Kako je saopšteno iz UCG-a, ovaj projekat predstavlja važan iskorak u osnaživanju učešća mladih u javnom životu, povezujući studente iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine sa nacionalnim parlamentima obje države, dajući im prostor za jasno i javno izražavanje stavova i predlaganje politika za mlade.
Projekat je osmišljen da podstakne aktivno učešće studenata u demokratskim procesima i pruži im praktično znanje o funkcionisanju parlamenata, evropskim vrijednostima, kreiranju javnih politika i odgovornom građanstvu. Poseban akcenat stavljen je na simulaciji rada Parlamenta kako bi studenti stekli iskustvo u vođenju parlamentarne debate u realnom okruženju; predlaganju javnih politika; pregovaranju o različitim temama i stavovima; i donošenju odluka u skladu sa demokratskim procedurama i principima opšteg dobra.
U okviru projekta će se razviti “Digitalna platforme za demokratsko učešće”, preko koje će studenti predlagati ideje, glasati o inicijativama i učestvovati u vođenim diskusijama na različite teme. Iz Univerziteta su rekli da će posebna pažnja biti posvećena kritičkom mišljenju, kako bi se kod mladih povećala otpornost na dezinformacije, manipulativne medijske forme i izraze i političku apatiju.&nbsp;
- Kroz projektne aktivnosti i redovan angažman Univerziteta želimo da podstaknemo mlade da grade odgovoran odnos prema sebi i drugima, budu oslonac u izgradji vrijednosnog sistema zajedništva, podrške i opšteg dobra i pomognu nam da iskoračimo iz kulture zasnovane na ličnim interesima, samopromociji i kultu ličnosti - dodaje se u saopštenju.
Navode da će više od dvije hiljade studenata biti direktno uključeno u projektne aktivnosti, dok će rezultati biti primjenjivi, a aktivnosti nastavljene i nakon završetka projekta.
- Odobrenje Evropske komisije potvrđuje relevantnost i kvalitet ove inicijative, a kroz kombinaciju praktičnog učenja, digitalnog angažmana i regionalne saradnje, projekat “Studentski glas u Parlamentu” predstavlja važan korak u održivom i trajnom jačanju demokratskog okruženja - zaključeno je u saopštenju Univerziteta.

Evropska komisija odobrila projekat UCG: Studentski glas u Parlamentu

Dalji razvoj Kotora u potpunosti mora biti usklađen sa najvišim standardima održivosti, preporukama i savjetima UNESCO-a, poručio je premijer Crne Gore Milojko Spajić.
Spajić je čestitao rukovodstvu i građanima Kotora 21. novembar - Dan opštine.
U čestitki se navodi da u svijetu nema mnogo gradova i mjesta koji u svojim temeljima nose toliko ključnih sadržaja, civilizacijskih dostignuća i raznolikosti kao Kotor, što potvrđuje njegov najviši međunarodni status. 
Spajić je rekao da je, u nacionalnu istoriju, Kotor ugradio preko dva milenijuma svoje bogate prošlosti, čiji značaj daleko prevazilazi državne i regionalne okvire.
- Svjesni ovih činjenica, na nama je obaveza da odgovorno pristupamo očuvanju njegove sveukupne baštine. Dalji razvoj Kotora u potpunosti mora biti usklađen sa najvišim standardima održivosti, preporukama i savjetima UNESCO-a - poručio je premijer Spajić.
On je dodao da autentična vrijednost Kotora može biti očuvana i unaprijeđena samo ukoliko se prema ovom dragulju „nevjeste Jadrana” odnosimo sa dužnom pažnjom i poštovanjem.
- Naš je zadatak da ostanemo dostojni vrijednosti pejzaža, zvonika, zidina, kulture i gostoprimstva Kotora - zaključio je Spajić, izražavajući uvjerenje da uz raskošni potencijal Kotora, Crna Gora ima šta da ponudi Evropskoj uniji i da može biti njena nova vrijednost.

Spajić: Razvoj Kotora mora biti usklađen sa najvišim standardima održivosti i preporukama UNESCO-a

Prvu epizodu podkasta „Bez filtera“ 40 odsto još uvijek nije ravnopravnost - od sada možete pogledati i na Televiziji E, u petak od 15:05 sati.&nbsp;
Podkast „Bez filtera“ je prostor za otvorene razgovore o ljudskim pravima, vladavini prava, borbi protiv korupcije, rodnoj ravnopravnosti, izborima i drugim važnim temama.
U prvoj epizodi razgovaramo o političkoj reprezentaciji žena u Crnoj Gori, sa posebnim osvrtom na nedavno usvojenu izbornu kvotu od 40 odsto zastupljenosti žena na izbornim listama.
Gosti Jovane Marović, moderatorke podkasta su Zlatko Vujović, predsjednik Upravnog odbora CeMI-ja, Jelenka Andrić, predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost u Skupštini Crne Gore i Olivera Komar, profesorica na FPN-u i aktivistkinja za rodnu ravnopravnost.
Podkast „Bez filtera“ realizovana je u okviru projekta „Prevazilaženje rodnih predrasuda i jačanje političke participacije žena u Crnoj Gori kroz javno informisanje, obuke za jačanje kapaciteta i zagovaranje rodne zastupljenosti”, koji CeMI sprovodi uz finansijsku podršku Kanadske ambasade, kroz program Kanadskog fonda za lokalne inicijative (The Canada Fund for Local Initiatives - CFLI). Stavovi iznijeti u podcastu ne odražavaju nužno stavove Kanadske ambasade.

Premijerno na TVE podkast „Bez filtera“ Centra za monitoring i istraživanje

Miodrag Novaković osuđen je danas u kolašinskom Osnovnom sudu na devet mjeseci zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke Televizije E Itane Kaluđerović. Presudu je donio sudija Arsen Popović.
Novakoviću je izrečena i mjera liječanja zavisnosti od alkohola.
On je 26. maja uputio prijeteću poruku novinarki Kaluđerović na njenom Fejsbuk nalogu. Novaković je napisao „Pazi ti, na metak“. Komentar je ostavljen ispod fotografije snimljene na Cetinju na kojoj je novinarka Kaluđerović u crnogorskoj košulji.
Optuženi pred sudom nije iznosio odbranu, već je ostao pri iskazu koji je dao u Tužilaštvu. Novinarka Kaluđerović je rekla da nema što da doda u odnosu na izjavu koji je dala tužiocu.
U završnim riječima tužiteljka Maja Šćepanović tražila je od suda da Novakovića osudi na godinu zatvora zbog prijetnji upućenih novinarki Kaluđerović.
- Optužni akt je u cjelosti potvrđen sprovedenim dokazima. Okrivljeni je priznao da je na Fejsbuku ostavio komentar prijeteće sadržine: „ pazi ti na metak“. Da je Klauđerović nakon toga imala osjećaj straha i nesigurnosti utvrđuje se iz njenog svjedočkog iskaza, ali ne samo verbalnog kazivanja već i navođenja konkretnih razloga zbog čega je osjećaj lične nesigurnosti prisutan – kazala je tužiteljka Šćepanović.
Ona je obrazložila i da smatra da bi kazna od godinu zatvora uticala na okrivljnog koji ranije nije osuđivan. Prema stavu tužiteljke, visina te kazne ne bi bila samo u svrhu specijalne nego i generalne prevencije s obzirom da je Kaluđerović novinarka i da radi posao od javnog interesa.
- Ovakvim prijetnjama šalje se opasna poruka svim novinarima koji su svakodnevno suočavaju sa prijetnjama. Istovremeno predstavljaju pritisak na slobodno i nezavisno izvještavanje što direktno ugrožava osnovne demokratske vrijednosti – obrazložila je Šćepanović.
Obaveza države koju ovdje predstava sud, prema riječima Šćepanović, jeste da kaznenom politikom stavi do znanja da se napadi na novinare neće dolerisati i da će biti adekvatno sankcionisani.
Kaluđerović je u završnoj rijeći navela da se pridružuje krivičnom gonjenju optužnog. Novaković nije iznosio zaršne riječi već je ostao pri iskazu koji je dao ranije.

Novakoviću devet mjeseci zatvora zbog prijetnji novinarki Televizije E Itani Kaluđerović

Otvaranjem istrage o ,,safari snajperistima” koji su sijali smrt tokom skoro četvorogodišnje srpske opsade Sarajeva, Tužilaštvo u Milanu otvorilo je i Pandorinu kutiju iz koje bi mogli da iskoče mučni, užasavajući detalji. I veoma neprijatne istine za neke bogate biznismene sa Zapada koji su plaćali velike sume novca da bi dolazili na srpske položaje iznag grada i snajperom ubijali civile po ulicama Sarajeva. &nbsp; Osim moćnih biznismena koji su išli u lov na ljude kao na divljač, nemirne snove bi mogao da ima i jedan balkanski moćnik – Aleksandar Vučić. &nbsp; RATNE GODINE &nbsp; Te 1992. godine, kada se kao član Srpske radikalne stranke, prijavio kao dobrovoljac za ratovanje na strani Srba u Bosni i Hercegovini, dvadesdvogodišnji Aleksandar Vučić je tek započinjao političku karijeru. Zato se trudio da bude u blizini svog političkog idola – Vojislava Šešelja. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191124_ef3b500d951da7b3117fa84c9862f57aeb124e573b389ec8ec6afc1ee6914709.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251119191124_ef3b500d951da7b3117fa84c9862f57aeb124e573b389ec8ec6afc1ee6914709" data-rendition-name="original" width="800" height="350" loading="lazy" alt="VRIJEME SRAMOTE: Šešelj, Vučić i Aleksić 1992. godine iznad opsadiranog Sarajeva"> <figcaption>VRIJEME SRAMOTE: Šešelj, Vučić i Aleksić 1992. godine iznad opsadiranog Sarajeva(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Tako je, negdje u kasnu jesen 1992. godine, mladi Vučić usnimljen na položajima iznad Sarajeva, kod Jevrejskog groblja. Kamera je zabilježila kako pozamašni Vojslav Šešelj u prvom planu obilazi paravojnu SRS jedinicu srpkog četničkog vojvode Slavka Aleksića. Tada je oko kamere zabilježilo i Aleksandra Vučića, u braon jakni i kariranoj košulji. U desnoj ruci, kako se vidi na snimku, Vučić drži predmet koji je teško identifikovati. &nbsp; Snimak je, nakon otvaranja istrage u Milanu, rasplamsao stare vatre optužbi da je upravo Vučić učestvovao u besprizornim snajperskim napadima na građane Sarajeva... &nbsp; Stvarno, što je sve radio Aleksandar Vučić tokom opsade Sarajeva? &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191128_0906856d2de254fd8ca21ef82792af8814b0fffb3d49d7a3bf7204ae14deed24.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251119191128_0906856d2de254fd8ca21ef82792af8814b0fffb3d49d7a3bf7204ae14deed24" data-rendition-name="original" width="1020" height="651" loading="lazy" alt="VIŠE OD 11 HILJADA ŽRTAVA ZA ČETIRI GODINE OPSADE: Ratno Sarajevo"> <figcaption>VIŠE OD 11 HILJADA ŽRTAVA ZA ČETIRI GODINE OPSADE: Ratno Sarajevo(Photo: Foto: MARIO BOCCIA)</figcaption> </figure>  ,,PRANJE” RATNE BIOGRAFIJE &nbsp; Neki su detalji poznati i utvrđeni. Kao član Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, mladi Vučić bio je, po soptvenom priznanju, tokom 1992. i 1993. godine pripadnik dobrovoljačkog paravojnog odreda zloglasnog komandanta Slavka Aleksića, koja je uglavnom djelovala u rejonu Jevrejskog groblja iznad Sarajeva, gdje je bilo smješteno i jedno od mnogih snajperskih gnijezda. &nbsp; Svojevremeno se i sam Vučić hvalisao ,,ratnom biografijom”. &nbsp; U intervjuu za beogradski magazin ,,Duga”, Vučić se 6. avgusta 1994. godine hvalisao kako je u vrijeme sarajevskih ,,ljudskih safarija” bio na lokaciji Jevrejskog groblja, upravo tamo gdje su dolazili bogati lovci na ljude snajperom ubijali ljude, kao da je u pitanju sport. Naravno, Vučić ne otkriva te mračne detalje, već govori o svojem mladalačkom doprinosu ,,srpskom intersu u Bosni”. &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191128_f6843019baa17aec17e7b62ca5c0165c091d9105fdc4a3642f83409dc77999b7.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251119191128_f6843019baa17aec17e7b62ca5c0165c091d9105fdc4a3642f83409dc77999b7" data-rendition-name="original" width="676" height="380" loading="lazy" alt="NEGACIJA VLASTITOG BESČAŠĆA: Vučić u razgovoru sa Hadžifejzovićem za Face TV "> <figcaption>NEGACIJA VLASTITOG BESČAŠĆA: Vučić u razgovoru sa Hadžifejzovićem za Face TV(Photo: Screenshot Face TV )</figcaption> </figure>  Kasnije, kada su optužbe za učešće u beskrupuloznom ubijanju civila na ulicama Sarajeva počela da se vežu za njegovo ime – oštro je negirao. Tako je marta 2021. godine, u razgovoru za Fejs TV Senada Hadžifejzovića, Vučić odbacio priče o njegovom učešću u snajperskom safariju i ustvrdio da su to - bestidne laži. I -Da vam ja nešto kažem dobijam ja to kako sam snajperom ubijao ljude po Sarajevui čitam gluposti svakog dana nikad snajper nisam uzeo u životu u ruku. Ajde molim vas, ne mogu gluposti i laži da slušam – odbrecnuo se Vučić tokom razgovora. &nbsp; Hažifejzović nije odustajao, ponovio je pitanje:,,Jeste li pucali na Sarajevo?” -Nisam pucao, ali sam bio na Palama, radio i radio svoj posao – odgovorio je Vučić, ne objašnjavajući koji je posao radio kao tadašnji dobrovoljac u paravojnoj jedinici. &nbsp; NOVI DOKAZI Pitanje je da li će, nakon otvaranja istrage u Milanu - ali i nastavka istrage u Sarajevu - predsjednik Srbije, moći ponovo lakonski da odbacuje nezgodna pitanja. Jer, sada se pojavljuju novi optužujući dokazi i svjedočanstva.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191132_ff5de4ad40a3e48e2c4d4e7fe7c8b1f5ce20e217ac7457dbac53091e8d1a9e48.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251119191132_ff5de4ad40a3e48e2c4d4e7fe7c8b1f5ce20e217ac7457dbac53091e8d1a9e48" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="INFORMACIJE ZA TUŽILAŠTVO U MILANU: Domagoj Margetić, istraživački novinar"> <figcaption>INFORMACIJE ZA TUŽILAŠTVO U MILANU: Domagoj Margetić, istraživački novinar(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Javnom tužilaštvu u Milanu 14. novembra ove godine hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić je priložio informacije o, kako je nazvao, ,,povezanosti trenutnog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića s ljudskim safarijima u ratnom Sarajevu”. &nbsp; -Upravo je Jevrejsko groblje u Sarajevu, dakle borbena pozicija na kojoj je kao dobrovoljac 1992. i 1993. godine bio Aleksandar Vučić, bila položaj u stravičnoj ,,turističkoj” ponudi ljudskog safarija imućnim i utjecajnim ljudima iz Italije i bio poznat kao jedna od najluksuznijih, najtraženijih i najskupljih lokacija za ljudski safari, za lov na ljude u Sarajevu, posebno za safari ubijanja djece u naručju majki u Sarajevu – piše Margetić, između ostalog, u prijavi Javnom tužilaštvo grada Milano. &nbsp;&nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191132_5ba68260286256095291720d7f4ce2e641aa5e048417b3907075369ea2408e31.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251119191132_5ba68260286256095291720d7f4ce2e641aa5e048417b3907075369ea2408e31" data-rendition-name="original" width="1197" height="790" loading="lazy" alt='DOKAZI: Informacija od značaja za predmet istrage ,,Ljudskih safarija"'> <figcaption>DOKAZI: Informacija od značaja za predmet istrage ,,Ljudskih safarija"(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  HELEZ: POSTOJE SVJEDOČANSTVA! Nije novinar Margetić jedini koji tvrdi da je aktuelni predsjednik Srbije pucao na Sarajlije tokom opsade grada. &nbsp; U izjavi za Televiziju E, ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez govori da postoje takva svjedočanstva:  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191136_aa620f911b240e36aeb787748f9c64035910ab566722a4e97e8a7dae7ca92bcb.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20251119191136_aa620f911b240e36aeb787748f9c64035910ab566722a4e97e8a7dae7ca92bcb" data-rendition-name="original" width="768" height="476" loading="lazy" alt="BROJNA SVJEDOČANSTVA: Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine"> <figcaption>BROJNA SVJEDOČANSTVA: Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  -Vučić je više puta dolazio u okolinu Sarajeva po ratištima. To je bio njegov politički početak. Imao sam priliku, sad u Sarajevu imate priliku da razgovarate sa ljudima koji su bili u ratu na strani Srba i u toj srpskoj vojsci, ljudi koji kažu da su bili s njim i da je pucao sa Trebevića da se iživljavao iz različitih oružja po Sarajevu. Naravno, ljudi su me molili da ostanu anonimni, jer znate i sada kakvo je okruženje i izlaskom u javnost njihovih imena ljudi bi mogli tragično završiti -kazao je Helez. &nbsp; Ministar odbrane Bosne i Hercegovine je i ranije javno ukazivao da ima direktna saznanja od više bivših srpskih vojnika i oficira o povezanosti Aleksandra Vučića s ljudskim safarijima na sarajevskom Jevrejskom groblju. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191136_419f771fa921475472c961f6e318459de6104a4874c7a5b0c08fb117ccdde50d.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20251119191136_419f771fa921475472c961f6e318459de6104a4874c7a5b0c08fb117ccdde50d" data-rendition-name="original" width="1200" height="800" loading="lazy" alt="JEDINI DOKAZANI SNAJPERISTA: Eduard Limonov uz nadzor Radovana Karadžića puca po Sarajevu"> <figcaption>JEDINI DOKAZANI SNAJPERISTA: Eduard Limonov uz nadzor Radovana Karadžića puca po Sarajevu(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ČEKAJUĆI PARVDU POSLIJE TRI DECENIJE... Istražitelje u Milanu, kao i one u Sarajevu koji su nakon 2022. godine obnovili istragu po prijavi bivše gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić, svako će intersovati da čuju nove pojedinosti, kao i imena onih koji su učestvovali u bestijalnoj akciji koja je trajala tokom čitave opsade Sarajeva. &nbsp; Za sada je jedino utvrđeno, pa i zabilježeno kamerom, kako je ruski književnik Eduard Limonov, u društvu Radovana Karadžića, pucao na Sarajevo. Na snimku se prvo vidi politički vođa bosanskih Srba kako priča telefonom sa nekom osobom kodnog imena ,,Orao”, dok se u pozadini vidi kako srpski vojniuci ,,obučavaju” Limonova. A onda Limonov ,,ponosno” ispaljuje rafal iz puškomitraljeza po Sarajevu... &nbsp; Eduard Limonov nikada nije procesuiran. I neće biti: preminuo je 2020. u 77 godini. Njegovog domaćina, Radovana Karadžića, ratnog zločinca, Tribunal za ratne zločine u Hagu, osudio je na doživotnu kaznu zatvora. &nbsp; Niti jedan "snajperista” za protekle tri decenije nije procesuiran. Tokom četvorogodišnje opsade ubijeno je više od 11 hiljada ljudi, od čega 1.600 sarajevske đece. Prema podacima udruženja žrtava svako deseto dijete ubijeno je snajperom. &nbsp;

Aleksandar Vučić i ,,Sarajevo Safari"

Doskorašnja urednica Dokumentarnog programa Televizije Crne Gore Mila Vuković saopštila je da joj je urednik Prvog programa Bojan Terzić rekao da direktor TVCG Milan Knežević želi da pokrene njenu smjenu jer je uoči utakmice sa Hrvatskom emitovana epizoda „Perspektive“ koja kritički tematizuje rastući nacionalizam i ekstremizam u zemljama naše regije.
Mladi u ovoj epizodi, kako je pojasnila Vuković, na konkretnim primjerima osuđuju rast nacionalizma.
- I to je tema o kojoj se, objektivno, mora govoriti svaki dan. Usljed tehničkog problema, emitovanje je prekinuto nakon 13 minuta, a na adresu urednika Prvog programa TVCG, promtno stiže pitanje od portala „Pobjeda“: „Da li je predviđeno da dio redovne programske šeme TVCG1 za ponedjeljak 17.11 bude emisija „Perspektiva“ u produkciji RSE i ako jeste zbog čega se emituje epizoda koja je od 20. jula 2025, te da li je uredništvo uzelo u obzir potencijalne tenzije zbog održavanja utakmice između Crne Gore i Hrvatske?“ - navela je ona.
Otkako je prije četiri godine Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme raspoređena na radno mjesto urednika Dokumentarnog programa, sadržaj koji je stvarala sa kolegama je, kaže, nagrađivan i prepoznat kao primjer profesionalnih i etičkih standarda Javnog servisa.&nbsp;
- Dvoumila sam se da li ovu informaciju javno da podijelim, jer nijesam obznanila ni kada sam raspoređena na mjesto urednika Dokumentarnog programa, ali zbog načina na koji mi je menadžment posredstvom Arhive RTCG, poslao ponudu za zaključivanje Aneksa Ugovora o radu, koju potpisuju direktor TVCG Milan Knežević i generalni direktor RTCG Boris Raonić, bez prethodnog postupka, bez obrazloženja i bez ijednog zakonski propisanog koraka, sa zadovoljstvom ću to da uradim i odmah im poručim, naravno da ću pokrenuti zvaničan spor, jer je njihovo postupanje nezakonito! - navela je ona.
<h2>POKUŠAJ DISCIPLINOVANJA I POTČINJAVANJA RTCG</h2>
Vuković je istakla da po zakonu ne može biti smijenjena, jer nije ni izabrana u mandatnoj funkciji i ni na osnovu „želje“ ili impresija bilo kog pojedinca.
- Dakle, bez ijednog zakonski propisanog koraka, bez postupka utvrđivanja odgovornosti, bez pisanog upozorenja, obrazloženja i bez odluke o povredi radne obaveze. Ovo nijesu samo profesionalni pritisci, već i pokušaj uređivačkog disciplinovanja i potčinjavanja Javnog servisa ličnim ukusima i političkim očekivanjima – napisala je Vuković u objavi na Fejsbuku.
Pojasnila je da već drugu godinu zaredom, na Televiziji Crne Gore ponedjeljkom u 12.15 sati emituju Dokumentarni serijal „Perspektiva“ koji realizuju Radio Slobodna Evropa i The National Endowment for Democracy (NED).&nbsp;
- Shodno potpisanom ugovoru, Javnom medijskom servisu RTCG ustupljen je uz prava na emitovanje bez naknade i ograničenja. Serijal prenosi više od 30 televizija u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Namijenjen je mladima i pruža im prostor za dijalog i javnu debatu, o zidovima koje su među njima stvorili ratna prošlost, obrazovni sistem i mediji. Mladi u „Perspektivi“ imaju priliku da čuju jedni druge, slobodno razgovaraju o aktuelnim temama, debatuju o ljudskim pravima, multikulturalnosti, nasilju, opštim i ličnim vrijednostima, radikalizaciji, slobodi… U ponedjeljak 17. 11 2025. emitovana je epizoda koja kritički tematizuje rastući nacionalizam i ekstremizam u zemljama naše regije. Mladi u ovoj epizodi na konkretnim primjerima osuđuju rast nacionalizma i to je tema o kojoj se, objektivno, mora govoriti svaki dan - pojasnila je Vuković.
Usljed tehničkog problema emitovanje je, prema njenim riječima, prekinuto nakon 13 minuta - a na adresu urednika Prvog programa TVCG, promtno stiže pitanje od portala „Pobjeda“ : “Da li je predviđeno da dio redovne programske šeme TVCG1 za ponedjeljak 17.11 bude emisija „Perspektiva“ u produkciji RSE i ako jeste zbog čega se emituje epizoda koja je od 20. jula 2025, te da li je uredništvo uzelo u obzir potencijalne tenzije zbog održavanja utakmice između Crne Gore i Hrvatske?.
- Nakon svega tri sata, portal „Pobjeda“ objavljuje tekst sa senzacionalističkim naslovom „TVCG danas emitovala emisiju koja prikazuje Hrvate kako veličaju ustaše i NDH“, navodeći u posljednjem pasusu „da su uredništvu TVCG poslali pitanja“ - navela je Vuković.
Tekst je, kaže, svega nekoliko sati uoči utakmice, sa istim naslovom, objavljen i na zvaničnom Fejsbuk nalogu „Pobjede“ uz osamdesetak komentara.
- Koji obiluju govorom mržnje, satanizacijom, diskreditacijom i ličnim uvredama na račun uredništva i menadžmenta Javnog servisa, uz tek poneki glas razuma, u kojima između ostalog korisnici društvenih mreža ukazuju da su komentatori samo pročitali naslov „Pobjede“. Iako gledaoci nijesu mogli odgledati emisiju do kraja, jer je bila prekinuta, širi auditorijum imao je priliku da je vidi i ranije, jer je „sporna“ epizoda već emitovana u regionu i dostupna je na vebsajtu RSE - dodala je Vuković.
<h2>TEHNIČKI PROBLEMI</h2>
Urednik Prvog programa je, kaže, u poneđeljak prvi put obavjestio o tehničkom problemu - neposredno nakon prekida emitovanja emisije, ne zahtijevajući njeno izjašnjenje kao urednika Dokumentarnog programa u čijem se Programsko-produkcionom planu nalazi dokumentarni serijal „Perspektiva“.
- U tom razgovoru prvi put saznajem, da su i prethodne tri epizode prekinute, i da kao urednik Prvog programa nije dobio objašnjenje iz tehničko-produkcijskog lanca, kako i zašto dolazi do prekida u emitovanju. Za sve vrijeme, kao urednik Dokumentarnog programa svakog petka uredno dobijam najave za svaku od epizoda serijala „Pesrpektiva“ od strane njihovog produkcijskog tima i upoznata sam sa sadržajem emisija, te stoga nijesam ni dovodila u pitanje da će u ponedjeljak 17. novembra biti emitovana najavljena epizoda koja je snimljena u Podgorici, niti me je iko iz Koordinacije programa obavijestio da će biti emitovana epizoda od 20. jula. Za preuzimanje sadržaja „Perspektive“ sa Ftp servera RTCG, zadužen je sektor Koordinacije i realizacije programa, od kojih u međuvremenu nijesam informisana da postoje smetnje u emitovanju serijala, niti je na moje upite iko od kolega koje sam kontaktirala u ponedjeljak, znao da objasni o čemu je riječ – istakla je Vuković.
Tek u korespondenciji sa produkcijskim timom „Perspektive“ saznaje ono o čemu je RTCG već informisana - da se tehnički problemi u emitovanju na TVCG javljaju zbog promjene formata dsitribucije.
- O čemu je njihov tehnički urednik na vrijeme obavijestio RTCG, ali da ta informacija nije proslijeđena unutar tima za realizaciju TVCG, kao što nijesu bili obaviješteni ni da je RTCG promijenila Ftp adresu, usljed čega je i došlo do zaostatka u preuzimanju novoproizvedenih epizoda i prekida emitovanja – navela je Vuković.
Naglasila je da im, uprkos apsolutnom razumijevanju produkcijske kuće „Mebius film“ i njihovom krajnje konstruktivnom pristupu u iznalaženju rješenja u otklanjanju tehničkih propusta do kojih je došlo u Televiziji Crne Gore, javno upućuje izvinjenje zbog kompromitacije superiornog sadržaja serijala „Perspektiva“ na Javnom medijskom servisu RTCG i senzacionalističkih, tendencioznih medijskih interpretacija koje su u potpunosti izvan standarda Javnog servisa.
- Nakon što me je urednik Prvog programa juče telefonom informisao o „želji“ direktora Kneževića da me „smijeni“ zatražila sam da me o tome obavijesti zvaničnim putem. Nakon pola sata, dobila sam poziv iz Arhive RTCG da preuzmem „ponudu“. Ponuda koja se ne odbija, glasi na zaključivanje Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kojom me na zahtjev direktora TVCG Milana Kneževića, upućuju za raspored na nižerangirano radno mjesto Urednik emisije 1 TV u Dokumentarnom programu. U ponudi navode da ispunjavam propisane uslove za navedeno radno mjesto, stručna sprema, radno iskustvo itd… Sve u skladu sa potrebama procesa rada, bez stvarnih razloga za premještaj na to radno mjesto i bez prethodno ispoštovane procedure – pojasnila je Vuković.
<h2>KULMINACIJA KONFLIKTA</h2>
Direktorova želja da je smijeni zbog „Perspektive“ takođe je, kaže, ispunjena bez prethodnog postupka utvrđivanja njene odgovornosti za povredu radne obaveze, bez pisanog upozorenja o postojanju razloga za izricanje bilo kakve mjere za povredu radne obaveze, u konačnom bez odluke o povredi radne obaveze.
Ovim je, kaže Vuković, kulminirao latentni konflikt između nje i direktora TVCG koji, prema njenim riječima, tinja godinu i jedanaest mjeseci koliko je prošlo od momenta njegovog dolaska na poziciju direktora TVCG.&nbsp;
- Taj sukob je zasnovan na našim duboko suprotstavljenim stavovima o uređivačkoj autonomiji, primjeni profesionalnih i etičkih standarda i ulozi Javnog servisa. Samo ne znam, kada je tačno donedavni urednik redakcije Dokumentarnog programa Televizije Pljevlja, obećao sebi da će da me „smijeni“ i koga je od svojih projektovao za radno mjesto urednika Dokumentarnog programa? Koje ga je tačno moje reagovanje upućeno lično njemu zaboljelo, koji zvanični dopis, koji zvanični e-mail… Posljednji je bio o razlozima zbog kojih sam insistirala da bi dokumentarnu emisiju o cetinjskoj tragediji nad tragedijama „Ranjeni grad“ trebalo emitovati u „prajm-tajmu“, nije bio ni za emitovanje. Ili je to bio onaj jedan jedini sastanak koji je do sada održao sa urednicima, gdje sam mu povrijedila direktorsku sujetu stavom da se Programsko-produkcioni plan Dokumentarnog programa ne može mijenjati i dopunjavati bez znanja i saglasnosti urednika Dokumentarnog programa, sadržajima poput „Vraneške doline“ recimo... Ili još ne može da mi oprosti dokumentarne filmove o „Gaeti“, „Štrpcima“ ili posljednji o „Deporatciji izbjeglica iz Herceg Novog“ kojeg je nakon emitovanja odćutao. Brzo je podlegao maniru naših „veljih“ urednika koji prema vlastitom priznanju, gle čuda, nikada ne gledaju emisije koje im programski pripadaju. Ali je direktor zato zatražio da radim priče „o zločinima nad Srbima“. Naravno! O Srđanu Aleksiću! Je li problem što njegovo herojstvo i primjer ljudskosti, nadilazi svaki nacionalni predznak?! – navela je Vuković.
Ili je, pita ona, aktuelnije o stradalniku i velikomučeniku Pavlu Đurišiću?&nbsp;
- Kad može spomenik, zašto ne bi i dokumentarac na Javnom medijskom servisu?! Može i to, ali mu se ni to ne bi dopalo! – dodala je ona.
<h2>OSLOBAĐANJE OD SVEGA CRNOGORSKOG</h2>
Pita i „oslobađaju“ li to program RTCG od Crnogoraca i svega crnogorskog.
- A zašto, direktore, ne bismo i zločine srpskih oficira nad Crnogorkama i Crnogorcima?! Zašto ne o „Bijelom teroru“, o mučenju, ubijanju, klanju i spaljivanju porodice Zvicer: Anđe, Petra, Zagorke, Vidaka, Plane…Petrove babe koju su svezali za trešnju ispred kuće, da gleda kako joj sreća gori…Zašto ne o Savu Otaševiću, Marku Jakovljeviću, o Ružici, Plani, Stanici, Manji, Milici, Petrani Bulatović, o Peru i Radivoju Bulatoviću, zašto ne o proslavljenom komandiru Šćepanu Mijuškoviću? Kako, kad ste mi iz prijedloga PP plana za ovu godinu bez obrazloženja ukolnili sve dokumentarne formate koji su imali crnogorski predznak! Oslobađate li vi to program RTCG od Crnogoraca i svega crnogorskog? Pa nijeste valjda i na mene „udarili“ jer sam Crnogorka?! Ne, ne vjerujem zlim jezicima… Čak ste nam za sljedeću godinu uklonili i serijal povodom 60 godina Dokumentarnog programa Televizije Crne Gore, jedinog programa koji u kontinuitetu traje koliko i sama TVCG. A zanimalo Vas je i do kada planiramo da emitujemo serijal „Bella Ciao“? Crna Gora ima 257 narodnih heroja, među njima je osam žena, pa izračunajte! – naglasila je Vuković.
Javni servis, kako je podvukla, nije ničija lična prćija.
- Funkcija direktora TVCG je prolazna. Javna institucija poput RTCG ne može se voditi po modelu lične volje, niti se zaposleni mogu premještati kao predmeti sa police na policu. Kao urednica i kao građanka Crne Gore, dužna sam da zaštitim zakonitost postupanja, profesionalne standarde, uredničku autonomiju, javnost i transparentnost rada Javnog servisa. To ću i uraditi, svim pravnim sredstvima - zaključila je ona.

Knežević bez formalnog obrazloženja pokrenuo smjenu Mile Vuković nakon epizode „Perspektive“ uoči utakmice sa Hrvatskom

Nikakvog incidenta 8. avgusta nije bilo u Gornjem Zaostru – tvrdnja je svjedoka koji su juče saslušani u Osnovnom sudu u Beranama na suđenju Danku Femiću iz Podgorice optuženom za dva krivična djela prinude, odnosno da je prisilio fotoreportere Vijesti i Pobjede – Borisa Pejovića i Steva Vasiljevića da mu predaju fotoaparate, ljut što su fotografisali akciju uklanjanja statue četničkog zlikovca Pavla Đurišića, koja je potom sklonjena u obližnju crkvu kojom gazduje Crkva Srbije. Vjernici Crkve Srbije toga dana skinuli su Đurišićevu statuu sa postamenta, postavljenu dan ranije, kako bi spriječili da je ukloni policija i preda tužilaštvu kao dokaz u predmetu koji je formiran zbog podizanja spomenika četničkom vođi, zločincu koji je tokom Drugog svjetskog rata pobio hiljade nedužnih ljidi, listom Muslimana u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, u okviru monstruoznog plana stvaranja etnički čiste takozvane velike Srbije.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112007118_8838f2ad2f7f9f691e0a2bfe7b9de1f14c744887b15ea218df2ae0d43d8a6fda.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025112007118_8838f2ad2f7f9f691e0a2bfe7b9de1f14c744887b15ea218df2ae0d43d8a6fda" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="femić"><figcaption>OTEO FOTOAPARATE: Danko Femićetv</figcaption></figure>  Svjedoci Drago Labović, Dragoljub Šćekić, Radovan Obradović, Milić Ralević i Vojislav Rmuš, osim tvrdnji da fotoreporteri nijesu bili meta bilo kakvog napada, požalili su se juče sudu i kako niko nije ni znao da su oni novinari, jer nijesu imali „nikakva obilježja“. Rekli su i da je lokalni svještenik Milenko Ralević zabranio snimanje uklanjanja statue sa postamenta, što fotoreporteri nijesu poštovali. Kazali su i da su na skupu bila dvojica policajaca u civilu, te da bi oni sigurno reagovali da se dogodio bilo kakav incident. Insistirali su i na tome da se skup odvijao na privatnom imanju. <h2>SVJEDOČENJA</h2> Svjedok Labović je, kako piše u zapisniku sa jučerašnjeg ročišta, vidio Femića, Vasiljevića „i još jednog momka“ kojeg ne zna, kako razgovaraju kod crkve u Gornjem Zaostru. - ...držali su fotoaparate u rukama i čuo je kada ih je Femić zamolio da izbrišu fotografije koje su napravili prilikom uklanjanja spomenika, nakon čega mislim da je oštećeni Stevo Vasiljević to i uradio, te mu je optuženi Femić predao opremu - fotoaparat, nakon čega su se pozdravili i u prijateljskom raspoloženju rastali maltene samo što se nijesu poljubili i nije bilo nikakvog incidenta tu – piše u zapsiniku. Rekao je i da se ne razumije u novinarstvo, ali da mu „neka logika kaže da su isti trebali da imaju neki prsluk, na kojem bi pisalo da se radi o novinarima ili neki bedž“. Novinarskim obilježjima pozabavio se i svjedok Šćekić koji je kazao kako su „svi prisutni na navedenom skupu bili ugošćeni i počašćeni, pa i ovdje prisutni oštećeni Stevo Vasiljević sa dvojicom svojih kolega, koji nijesu imali obilježja da bi znao da se radi o novinarima“. Kako piše u zapisniku, ovaj svjedok je rekao i da je „svještenik Milenko Ralević sa razglasa tri-četiri puta zamolio građane i novinare da ne fotografišu i snimaju uklanjanje spomenika, te da sjednu pod šator dok se spomenik ne ukloni“. Ustvrdio je i da bi on, jer je bio na dizalici, najbolje mogao da čuje i vidi da je bilo „kakvo guranje, ili kakvu galamu, prijetnje, psovanje i slično“. - Skup je mirno završen bez bilo kakvih tenzija, a bila je prisutna i policija – kazao je ovaj svjedok. Svjedok Obradović je posebno naglasio, kako proizilazi iz zapisnika, da je svještenik Ralević ponovio „četiri-pet puta“ da se ne snima uklanjanje spomenika i ne objavljuje na društvenim mrežama. Svjedok Ralević je kazao da je svještenik Ralević „tri puta pozvao i zamolio na ozvučenje da niko od prisutnih ne fotografiše i ne snima demontažu spomenika“. On je ispričao i da je kada je statua unijeta u crkvu, nekoliko minuta kasnije vido Femića kako prilazi „i ima dva fotoaparata oko vrata“. - ...tada su nam prišli ovdje oštećeni Stevo Vasiljević i Boris Pejović, koji su nam tom prilikom rekli da su novinari i zamolili oca Milenka da posreduje da im se vrati oprema. Otac Milenko je tada kazao da ne može da posreduje, da ne zna ljude i da ga ne zanima ono što se dešava van crkve – rekao je on. Poslije toga su, kako je ispričao, zamolili njega da pita Femića da im vrati opremu, što je ovaaj i učinio.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112007118_316a1b85e60bdec2450ff58e9d0b98200a325ed0e6fbfd11e942654c7c95e9a6.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112007118_316a1b85e60bdec2450ff58e9d0b98200a325ed0e6fbfd11e942654c7c95e9a6" data-rendition-name="original" width="892" height="527" loading="lazy" alt="vasiljević"><figcaption>RULJA GA MALTRETIRALA SAT VREMENA: Stevo Vasiljevićetv</figcaption></figure>  - Imao je dva fotoaparata, izvadio je dvije baterije i kartice iz džepa i sve stavio na haubu od vozila i oni su uzeli svako svoj aparat i njegove sastavne djelove i tada su nam se još jednom izvinili i pokazali da su izbrisali fotografije – rekao je on. Ralević je ispričao i da je zamolio fotoreportere „da idu kako ne bi došlo do eskalacije sukoba, jer nijesu ispoštovali blagoslov sveštenika“. Svjedok Rmuš je ispričao da je svještenik pozvao da se ne fotografiše, „bukvalno molio kako ne bi došlo do provokacija ili bilo kakvih drugih incidenata što je trajalo nekih 15 minuta“. - Nakon čega su ovdje oštećeni Stevo Vasiljević i sa njim još dvoje ljudi, od kojih je jedan bio mlad, počeli da fotografišu što je izazvalo reakciju kod okupljenih, što su shvatili kao prvokaciju – piše u zapisniku njegovog svjedočenja. Rekao je i da ih „niko pipnuo prstom nije, niti im je šta drugo uradio“. Sljedeće ročište zakazano je za 24. decembar. Proces vodi sudija Tomo Zečević. <h2>STRATEGIJA</h2> Upoređujući jučerašnja svjedočenja sa izjavom episkopa Metodija Ostojića koji je u avgustu saslušavan zbog događaja u Gornjem Zaostru, proizilazi da je strategija odbrane Femića da niko nije znao da su oni novinari, jer nijesu imali obilježja, da su snimali na privatnom posjedu, da su oni ti koji su izazvali incident, da se niko nije nad njima iživljavao. Ostojić je rekao kako novinari Pobjede i Vijesti nijesu imali akreditacije i „press“ prsluke.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112007118_f1221ba0763c02ff9829e261147035c23e0ac6bd598201c784c7fe346f9742ad.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112007118_f1221ba0763c02ff9829e261147035c23e0ac6bd598201c784c7fe346f9742ad" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="ODT Beraane"><figcaption>NAPADAČI NIJESU PROCESUIRANI: Osnovno državno tužilaštvo BeraneODT</figcaption></figure>  - Od ostalih su se razlikovali samo po tome što su nosili fotoaparate. ...Stoga, pod punom moralnom i krivičnom odgovornošću izjavljujem da sve dok sam bio prisutan u hramu i kasnije na imanju porodice Dobrašinović, nijesam vidio i koliko je meni poznato nije bilo nikakvih incidenata, niti verbalnog i fizičkog nasilja prema bilo kom prisutnom licu. ...Sveštenik je zamolio da se uklanjanje spomenika ne snima iz namjere da se ko ne sladi fotografijama velikog vojvode Pavla Đurišića dok ga skidaju sa postamenta. Lično je bio prisutan sve vrijeme i nadgledao kada su civilnim vozilom pristigli novinari, prošli na vrh puta, ušunjali se i odmah počeli da snimaju. To je izazvalo izmučeni narod i prema riječima prisutnih došlo je do komešanja. Niko nikog nije udario – ispričao je tada Ostojić. Tužilaštvo do danas nije identifikovalo napadače i pokrenulo postupak protiv aktera jednog od najbrutalnijih napada na novinare ikada zabilježen u Crnoj Gori i to naočigled dvojice službenika policije koji nijesu reagovali?! Novinar Vijesti Balša Rudović i fotoreporter Pejović ispričali su nakon događaja da ih je „bijesna masa pijanih ljudi“ sat i po psihički maltretirala i prijetila im smrću, a da je Vasiljevića tuklo više desetina osoba, da su svještenici sve posmatrali, ne reagujući na njihov poziv da im pomognu. Vasiljevića je rulja maltretirala skoro sat. Jedan od napadača, kako je ispričao, prijetio mu je nožem, jedan mu je lomio opremu, udarali su ga... Iz te rulje izvukao ga je jedan prisebni mještanin.

Tag: partizani