Plenković i Obuljen nastaviće da finansiraju lijeve uhljebe, udruge, medije, SNV i Pupovca. Jer moraju. Zauzvrat, oni će njega i HDZ rušiti zbog “fašizacije”.
Da, da. Ipak njih boli Vukovar i vukovarske žrtve. Uvijek nekako s novembrom počinju da kljucaju po simbolizmu Vukovara, koji za njih održava taj nacionalni osjećaj i prkos Hrvata, njima toliko nepodnošljiv. Ove su se godine posebno raskokodakali, ali su pametniji. Više ne rade to, što bi rekli Dalmatinci, grezo, grubo i primitivno, kao prije par godina, kada su čak psovački poručili: “Jebo vas Vukovar.” Psovki sada nema, ali “satira” je ostala. Kažu sada lijevi uhljebi iz kulturnjačkih udruga i medija da je njima svima, kao i Srbima u Hrvatskoj, suspendovana sveobuhvatna sloboda, ukinuta im ljudska i kulturna prava, pravo na slobodu izražavanja, otkazane brojne izložbe, tribine, književne večeri i folklorne manifestacije.
Jer je novembar. Ne kažu, međutim, da im državni novac i dalje uredno pristiže. A pritječu im stotine miliona eura svake godine. I u novembru. O tome da njihovo postojanje, djelovanje i slobodu izražavanja godinama finansira država — konkretno već tri mandata HDZ-a — oni neće reći ni riječ. Pogotovo ne sada, kada su u “slobodarskom” i “revolucionarnom” zanosu usmjereni baš na rušenje Plenkovićeve koalicione vlasti HDZ-a i DP-a, zbog “fašizacije”, suspendovanja Republike, demokratije, Ustava. Kako sada spominjati taj novac, jer, zaboga, kakva je to “ustaška vlast” koja i dalje redovno finansira sve te silne lijeve uhljebe, njihove kulturnjačke događaje, festivale, zabave, književne večeri, tribine, knjige i prevode. I da, nastavlja finansirati izgradnju oko 40 srpskih kulturnih centara širom Hrvatske, bez obzira na kontroverzne sadržaje koji iz tih centara sada izbijaju kao gljive nakon kiše.
Ostaje pitanje: da li je do polarizacije u hrvatskom društvu došlo nakon Thompsona, ili je Thompsonovo ljeto 2025. reakcija na polarizaciju koja je došla slijeva i koja bi Hrvatsku opet željela vidjeti, ako ne kao neki regionalni privjesak, onda kao “modernu”, anacionalnu i ateističku državu. Polarizacija ostaje i sada je već jasno da će se ona nastaviti produbljivati. To će svakako imati uticaja na političku scenu i formiranje oštro suprotstavljenih tabora, čemu ćemo svjedočiti na parlamentarnim izborima 2028. ili ranije. Polarizacija koja bi ideološki bila sve ekstremnija ne odgovara vladajućem HDZ-u, jer se smanjuje prostor i mogućnost za nastavak politike umjerenog desnog centra. Ona, pak, odgovara bloku SDP–Možemo!, koji će nastaviti širiti svoj lijevi cordon sanitaire prema “snagama fašizacije”. I dok će s jedne strane Plenkovićev HDZ optuživati zbog fašizacije, s druge strane desnije političko i biračko tijelo Hrvatske sve će ih više prozivati zato što finansiraju anacionalnu političku ljevicu i gradnju 40 srpskih kulturnih centara, što kod tog biračkog tijela izaziva veliku sumnjičavost.
Činjenica je da Vlada RH velikim novcem redovno finansira stotine kulturnjačkih udruga koje su, ispostavilo se, u ogromnoj većini ljevičarske, čak ultraljevičarske. Država to čini jer joj je dužnost finansirati i tzv. civilno društvo. Hrvatska je posebnost u tome što su se u te udruge uglavnom infiltrirali ljevičari. Otkako se pojačalo finansiranje, stvorena je cijela paukova mreža raznih takvih udruga, tribina, manifestacija, filmskih i drugih festivala, koja je prekrila cijelu Hrvatsku. Da nije bilo frke oko onog festivala u Benkovcu, ne bi se ni znalo da su se lijevi infiltrirali čak i u jednom Benkovcu, u kojem živi ortodoksno desni birački puk. Desnih kulturnjačkih udruga, pak, mnogo je manje, ako ih uopšte ima, i one prolaze daleko trnovitiji put do državnog novca. Stoga nije čudno da ritam kroz medije i kulturu nameće ljevica. Koja će tu uvijek spomenuti i Pupovčeve Srbe. Uzeće ih u zaštitu čak i kada naprave izložbu posvećenu jednom od tvoraca Memoranduma SANU, Medakoviću će tepati da je bio dobri, nježni djedica, a sigurno će naći koju lijepu riječ i za manifestaciju SKC-a iz Pule, gdje je Vlaho Bukovac smješten među srpske slikare. Namjera je da se Pupovac prebaci u antihadezeovski tabor.
Plenković i Obuljen su, dakle, izdašno finansirali brojne lijeve uhljebe smatrajući valjda da će ih udobnost uspavati. Isti je pristup prema SNV-u i Pupovcu. Morali su izaći iz Vlade, ali zato su dobili koji milion eura više.
Što se hrvatske ljevice tiče, ona ne prihvata ni novije istorijske lekcije. Prije nekoliko godina, prije nego što je postao patrijarh SPC-a, Porfirije je bio od njih proglašavan čovjekom mira i s tim se “mirotvorcem” svakog vikenda družilo. Bila je stvar prestiža u zagrebačkim i hrvatskim kulturnjačkim krugovima reći da te je pozvao Porfirije. A kada se Porfirije preselio u Beograd i pretvorio u jednog od glavnih protagonista velikosrpstva, u tim krugovima prestalo se o njemu govoriti. Ne mogu ga kritizirati, jer bi priznali da ih je “mirotvorac” namagarčio, a sami ispali tragično naivni. Frustraciju i ljutnju radije su preusmjerili na “fašistoide” iz Banskih dvora. Boli ih briga, novac i dalje pristiže, jer bi suspenzija bila “gušenje slobode izražavanja”. To se nekada zvalo saradnja s režimom.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Sjetite se Porfirija, kada su hrvatski ljevičari ispali tragično naivni

U Beogradu je sinoć održana proslava u u Narodnom pozorištu povodom obilježavanja Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, kao i jubileja – 150 godina od „Nevesinjske puške“, simbola prkosa i slobode srpskog naroda, u ime SNP Crne Gore prisustvovao je predsjednik partije Vladimir Joković, saopšteno je iz ove stranke.
Pored lidera SNP-a, svečanosti su prisustvovali premijeri Srbije i Republike Srpske, prof. dr Đuro Macut i Savo Minić, patrijarh srpski Porfirije, kao i brojni članovi Vlade Srbije – ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, ministar kulture Nikola Selaković, ministar pravde Nenad Vujić, ministarka privrede Adrijana Mesarović, ministar omladine i sporta Zoran Gajić i drugi.&nbsp;
Među zvanicama je bio i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić.
SNP u saopštenju posebno naglašava značaj jubileja „Nevesinjske puške“, kao događaja koji je označio početak ustaničkog otpora i slobodarskog pokreta srpskog naroda.
Ističu da su slobodarske tradicije Crne Gore neraskidivo povezane sa tim istorijskim momentima, a naš narod je kroz vjekove doprinosio očuvanju ideala slobode, dostojanstva i zajedništva.
- Uvjereni smo da se čuvanjem ovih vrijednosti mladim generacijama ostavlja snažna poruka i trajna inspiracija – da sloboda, jedinstvo i zajedništvo ostaju temelj našeg identiteta i našeg puta u budućnost - zaključeno je u saopštenju

500x500

Proslavi Dana srpskog jedinstva prisustvovao i crnogorski ministar Joković, sa patrijarhom Porfirijem, srpkim premijerom i ministrima

Pola Srbije ustane, dođe pred Skupštinu i tu stane. Ovo društvo je paralizovano. Izgubilo je vitalnu snagu, istrošilo se u jurišanju na istorijske vjetrenjače i u krstaškim ratovima protiv realnosti, kaže za Nova.rs Svetislav Basara.&nbsp;
- Nakon što je moj poslednji roman „Rekapitulacija“ – u kojem sam iznio pojedinačne optužnice protiv osumnjičenih u zavjeri za ubistvo Zorana Đinđića – uprkos opstrukcijama novog menadžmenta JP Službeni glasnik izašao iz takozvane štampe, nakon što se Više javno tužilaštvo, uprkos obilju podastrtih dokaza, nije oglasilo, niti je bilo (makar negativnih) reakcija javnosti, postade mi jasno da su svi punoljetni građani Srbije – dead or alive, što rekle western potjernice – pasivni saučesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu za ubistvo Zorana Đinđića, i povukoh se u dobrovoljni egzil u selo B. da ližem rane i da poradim na konceptu neke radikalnije poetike…- navodi Basara.
E tu radikalniju poetiku Svetislav Basara predstavio je u novom romanu „Minority Report – podcast”. Roman je označio i još jedan „transfer“ književnika, ovoga puta iz državne kuće – Službeni glasnik, u manju, i privatnu – Deretu. I opet je, i s novim romanom, Basara bio u užim ili širim izborima za književne nagrade…
A u djelu „Minority Report – podcast“ piše kako je srpski jezik kontraindikovan za poeziju i prozu, da je mučilište pisaca, masovni ubica srpskih pesnika… I kako se onda već toliko godina nosi s istim tim jezikom Svetislav Basara objašnjava:
– Srpski jezik, ako i nije baš kontraindikovan, nije naročito podesna alatka za poeziju i prozu. Po ovdašnjem ustaljenom običaju, od svih mogućih srpskih jezika, odabran je najgori, najprostiji, najneduhovniji, onaj iz Vukove selendre. Srpski je jezik koji nema dubinu. Isto govore – posljedično isto i misle – Arkan i akademik Ćosić. Predsjednik republike i pijačna prodavačica. Standardni, takozvani književni jezici nisu govorni, narodni jezici, to su konstrukti. Stvoreni su u književnim radionicama i akademijama nauka. Kod nas to nije bio slučaj. I to je naš veliki, nevidljivi problem. Ako nemate riječi za stvari kao što su „čekič“ i „ekser“ – koje bi se, kad bi se malo pročeprkalo, našle u zaboravljenom jezičkom fondu – ako ste izbacili mnoge glagolske oblike, ako su još neke bazične riječi strane, onda ste vi, kako to Hajdeger kaže, „siromašni svijetom“, onda ne razumete ni svijet ni sami sebe- poručio je Basara.
Intervju za Novu prenosimo integralno:
Podsećate na jedan od svojih pređašnjih romana – „Kontraendorfin“. Prisećate se, iako ste verovatno iz zle namere dobili NIN-ovu nagradu (?), izazivanja anafilaktičkog šoka u ovdašnjoj javnosti. A priznajete i da je taj roman istovremeno kažnjen i nagrađen. Da li ste onda kažnjenik ili dvostruki NIN-ov laureat?
– Okanimo se nagrada i kazni. Zadržimo se na anafilaktičkim šokovima. Ovdašnja javnost zapada u anafilaktičke šokove zbog stvari koje nisu šokantne – poput, na primer, (istinite) anegdote o dupetu Desanke Maksimović u „Kontraendorfinu“, dok sa druge strane uopše ne primećuje – tačnije: pretvara se da ne primećuje – mnoštvo šokantnih, jezivih i odvratnih stvari. Dugo ću pamtiti vapaj jedne zavetnice na onoj neodržanoj književnoj večeri u Aranđelovcu (predstavljanje knjige „Kontraendorfin“ u okviru smotre „Mermer i zvuci“ sprečili su avgusta 2021. upadom na književno veče pripadnici aranđelovačkih „Zavetnika“, prim.aut.), koja mi se sva usplahirena, unosila u lice i ponavljala: „Ali gospodine, zašto u dupe, zašto u dupe?“ Malo je falilo da joj kažem: „A zašto ne.“
&nbsp;Delite li sud vašeg živopisnog junaka iz Srema Ogriskovića da je srpski svet početak kraja sveta?
– Da li je početak kraja sveta, to ne znam, ali je megalomanska ideja srpskog sveta sigurno krupan korak u pravcu srljanja u još jednu avanturu koja bi mogla završiti transformacijom Srbije u Južnu Belorusiju.
Zašto neko nije pravi Srbin ako je, primera radi, filozof i nema oružje u ruci?
– Evo zašto… Zato što se u Srbiji, kad se neko proserava, kaže da taj filozofira, a kad neko izgovori/napiše nešto pametno, onda se kaže da taj sere. Vrlo kratko. Vrlo jasno. Siguran sam, recimo, da će najmanje 60 odsto onih koji pročitaju ovaj intervju pomisliti: „Evo ga, Basara, opet nešto sere“. Ovaj narod je naprosto formatizovan da njime gospodare neuke siledžije, idioti i pokvarenjaci.
Provejava kroz roman rečenica da su „Srbi, Srpkinje i pravoslavlje nestabilan trokomponentni imploziv, koji razara i Srbe i Srpkinje i pravoslavlje“, a tu je i opaska da je i za članove svetosavskog Kju Kluks klana samo mrtav Đinđić mogao biti koliko-toliko dobar Srbin. Ako je zaista tako, šta biste sad rekli o SPC?
– Prvo bih i ja nešto pitao: šta je uopšte SPC? Postoji u Srbiji, kao i svugde uostalom, nevidljiva crkva, duhovna zajednica muškaraca i žena koji veruju da je Isus Hristos „put, istina i život“, da će „nebo i zemlja proći ali da njegove reči neće proći“ i da će, po obećanju „sve novo tvorim“, na kraju vremena presazdati tvorevinu i vratiti je u pretpadno (a možda i bolje) stanje. Za jedan deo tih muškaraca i žena – ne i za mene – zemaljska SPC je tzv. „carski put“, mentalni egzoskelet, usmeravač, korektor, neka vrsta turističkog vodiča. Za mnoge te muškarce i žene i ovakva SPC delimično, ali ipak solidno obavlja taj posao. Ali ima tu još jedna SPC, najmanja, ali najvidljivija i najagresivnija. Kad se u Srbiji kaže „crkva“ automatski se misli na Porfirija, Irineja, još nekoliko stand-up episkopa i njihovu administrativnu i pridvorsku služinčad. Podozrevam da i oni o sebi misle kao o kvintesenciji crkve. Ali u mojoj optici pomenuta gospoda su sekta – ne baš kao ona Džima Džonsa, ali ne ni predaleko od nje – dobrano zagazila u jeres etnofiletizma, pomahnitalog klerikalizma i najprimitivnijeg politikanstva. Ta gospoda su – da se izrazim teološki – krst i žalac u mesu velikom broju sjajnih monaha, mirskih sveštenika, veroučitelja i laika koji nemaju kud. Ili ne znaju kud bi. Za mene lično, oni su čir na dupetu. Pre tri-četiri godine sam se zbog tog čira ozbiljno nosio mišlju da pređem u katoličku crkvu, ali sam se opsetio da me je Proviđenje s dobrim razlogom postavilo da pravim budalu od sebe na mestu na kome jesam, pa sam odustao. Marketinški posmatrano: nema bolje reklame za bezbožništvo i borbeni ateizam od Irineja, Porfirija, Sergija i Davida i sličnih. Ništa tu nije čudno. U propalom društvu, podjednako propadaju i fudbal i crkva.
Moramo raditi sa ovim što imamo pa kud puklo da puklo. Ovo je poslednja šansa za Srbiju, kazuje u vašem romanu Zoran Đinđić Bebi Popoviću, koji ga upozorava na opasnosti uoči 5. oktobra… Zašto je zalud bilo njegovo ubeđenje da će izvesti revoluciju i dovesti Srbiji demokratiju? I stoji li onaj Monicin sud da „5. oktobar nije bio prevrat, nego kolektivno spotaknuće, izazvano domino-efektom; da su svi u Srbiji popadali, i nikada neće ustati“?
– Monica se to samo zajebava, tj. ja se zajebavam sa padom Miloševića kao posledicom domino-efekta izazvanog saplitanjem udbaša kome je Velja Ilić zavalio šamar. Sve ostalo je samrtno ozbiljno. Peti oktobar – sam po sebi nebitan datum, stvar je završena veče pre – i period do 12.3.2003. godine zaista su bili poslednja šansa za Srbiju. Bar poslednja za jedan veoma, veoma dug period, najverovatnije zauvek. Sad dobro slušajte. Velikom delu populacije Srbije, koja se smatra proevropskom i građanskom – i koja sada huška studentariju da smeni Vučića – uopšte se nije svidelo što je Đinđić bio zaista čvrsto naumio da iskoreni korupciju, nepotizam, burazersko poslovanje, razbacivanje para poreskih obveznika i sivu ekonomiju. Očekivali su deobu ratnog plena. Kad su videli da od toga nema ništa, pridužili su se hajci privremenih gubitnika, SPS-a i radikala, i građanske ljotićevske bagre okupljene oko višestrukog državnog udarnika Koštunice. Pučisti se nikada ne bi osmelili da ubiju Đinđića da nije imao svega sedam odsto podrške i da nije bio omražen od svih i svuda.
Posledice će trpeti generacije potomaka, koje će morati da otplate karmički dug predaka. Već ih trpimo – evo, Srbija, tj. pola Srbije ustane, dođe pred Skupštinu i tu stane. Ovo društvo je paralizovano. Izgubilo je vitalnu snagu, istrošilo se u jurišanju na istorijske vetrenjače i u krstaškim ratovima protiv realnosti.
I u ovom romanu, kao i u prethodnim, cepate u froncle „Večernje novosti“ i „Politiku“, pišete kako je davati izjavu za RTS isto što i hodati kroz kordon revidiranih golootočana koji te šibaju govnjivim motkama. Dokle će ti mediji biti „verna slika Srbije“?
– Kaže se da život piše romane, ali nije u životu sve kao u romanima. „Novosti“ nisam uzeo u ruke, kamoli ih pocepao, pa tako…negde od 1967. godine, a „Politiku“ sam – dok sam je još kupovao zbog Kulturnog dodatka – koristio u vikendici kao podmetač, da ne bih prljao stolnjak. Kad pojedem obrok, smotam otpatke u štampani otpadak i sve skupa bacim u kantu za smeće. Ali da, „Politika“ i „Novosti“ su i dalje verna slika Srbije. Nisu, međutim, ta dva štampana đubreta napravila Srbiju ovakvom kakva je. Ona su ogledalo Srbije. Latinka Perović je rekla veliku istinu, koju niko ne želi da čuje: Nemojte Srbiju objašnjavati Miloševićem, Miloševića objasnite Srbiji. Tako i ja poučen Latinkom godinama govorim: Nemojte loše stanje u zemlji pripisivati samo Vućiću. Pripišite bar deo sopstvenoj lenjosti, šljampavosti, neorganizovanosti i odsustvu artikulisane politike bitno drugačije od Vučićeve.
Za koga je danas Vučić Vrhovno Biće, kako ga oslovljavate u kolumnama?
– Kako za koga… Za neke je objekat obožavanja – i izvor prihoda – za neke je zli demijurg. Neki ga obožavaju, neki ga mrze, neki čak odbijaju da se voze autoputem koji je, navodno, on sagradio. Kakogod, svi su fascinirani. A fascinacija – bila ona pozitivna ili negativna – uvek zaslepljuje, sputava i paralizuje fascinirane. Pa zar se to ne vidi? Nema ništa neučinkovitije i jalovije od moralne panike, samosažaljenja, samoviktimizacije i pljuvanja pod prozor. Hajde da se malo našalimo: kolikogod ona zavetnica naricala „ali gospodine, zašto u dupe“, Desanka ga je u romanu primila u bulju. Kolikogod građanske narikače kukale „ali zašto Vučić, otkuda Vučič“, Vučić i dalje opstaje zahvaljujući činjenici da jedini politiku shvata ozbiljno i da uspeva da organizuje stranku.
&nbsp;Komentarišući novu Vladu Srbije, potcrtali ste kako je deo ministara dizajniran tako da se uvuče u studentsko dupe, dočim je drugi deo tu da studentariji pripreti. Ko se uvlači, a ko preti za sada i dokle će Ministarstvo kulture ovde biti jedno od onih ministarstva-sendviča, a ministar istog raznositi tacne?
– Nisam komentarisao novu vladu, komentarisao sam samo ministra prosvete. Pojma nemam – niti imam nameru da imam – ko je još u vladi osim premijera Macuta i Vuka Dejana Stankovića. Nikada nisam imao pojma ko je bio ko u bilo kojoj vladi, osim što sam znao da je premijer Ana Brnabić, posle Vučević, a da – Dačić uvek mora biti ministar nečega. Svi u svim vladama, ne samo ministri kulture – uključujući i Tadićeve i Koštuničine vlade – iznose tacne, s tim što neki dobiju sendvič, a neki ferari. Pa zar vi mislite da ja nemam pametnija posla nego da mislim ko je ministar u kojoj vladi?
Nedavno ste konstatovali da je „protestna studentarija još uvek velika tajna, velika gotovo kao Srbija, a istovremeno i veliko čudo, jer na ovdašnjoj histeričnoj političkoj sceni nije bilo političkog gibanja bez preglasnog zasenjivanja prostote, obećanja bez krčmara i, uopšte, arlaukanja, vike i dreke“. I kako će se ta tajna rasplesti?
– To ćemo tek da vidimo, ali rasplitanje će potrajati. Sve češće sumnjam da će se tu nešto bitno rasplesti. Vidim masu, vidim energiju, ali ne vidim kuda je ta energija usmerena, pogotovo to ne vidim otkako je masa sve okićenija Prigožinovim barjacima. Ne vidim, nadalje, nikog u toj famoznoj opozicionoj građanskoj Srbiji ko sagledava – studenti nemaju ni životnog ni političkog iskustva da bi to mogli sagledati – da Vučić, koji jedva da dobija manji publicitet u vašim novinama nego u „Informeru“, nije problem, nego posledica neprekinutog niza problema koje je Zoran Đinđić pokušao da razreši i zbog toga bio javno streljan.
U prethodnom razgovoru za Nova.rs istakli ste da će Vučić biti na vlasti, ako se drugačije ne naredi, dok god se protiv njega budu „borili“ amateri iz beogradskih kafića i kupleraja. A šta sad kažete, posle petomesečnih protesta?
– A šta se to promenilo od prethodnog razgovora i šta posle petomesečnih protesta, osim što je društvena atmosfera dodatno zatrovana. Da vam nešto kažem: niko ovde nema nameru ništa da menja osim Vučića. Sve što sam rekao u prethodnom razgovoru i dalje važi. Vućić će ostati na vlasti dok mu se ne suprotstavi politika dijametralno suprotna njegovoj. Ili dok mu ne dosadi.
U Đinđićevom grobu smo svi živi sahranjeni i tu u neredu čekamo red za voskresenije, uviđate prilikom prve posete Đinđićevom grobu. A kakav je to onda život i da li je nada za vaskrsenjem besmislena?
– Kakav je ovo život? Upravo onakav kakav smo zaslužili. Za sve što nam se događa sami smo krivi. Ako ne verujete meni, verujte Mao Cedungu, koji je nekom aparatčiku – koji je hteo da mu se uvuče u dupe i avanzuje izgovarajući rečenicu: „Druže Mao, u provinciji toj i toj se događaju stvari koje ne treba da se događaju“ – rekao sledeće: druže Taj i Taj, niste u pravu, događaju se isključivo stvari koje MORAJU da se događaju.
Drug Taj i Taj je – kaže apokrif – završio na prevaspitavanju. I mi smo na prevaspitavanju, samo se ne prevaspitavamo.
Nedavno su otišli Filip David i Ljuba Simović, a u knjizi se sećate odlazaka Davida Albaharija i Gorana Petrovića. Beležite kako ste mislili da ako vi umrete prvi – za šta su šanse dugo bile na vašoj strani – da posmrtni govor napiše Albahari; potom citirate i Nenada Prokića, koji vam na vest o smrti Petrovića, piše: „Što nisi umro ti, ti si bio na redu, ispunjavao si sve uslove“. Vi i jeste bili na redu, smatrate…
&nbsp;– Savremena srpska književnost je u poslednje dve godine desetkovana. A zašto sam mislio da su šanse da umrem prvi bile na mojoj strani? Zato što jesu. Iako nisam bio nešto bolešljiv, niti sam dolazio u neke ozbiljne opasnosti, od adolescencije pa do danas nemam nimalo poverenja u pouzdanost i trajnost ljudskog organizma. Pravo je čudo poživeti 24 časa – svaki će vam fiziolog to reći – kamoli 70-80 godina. Pravo je čudo što postoji nešto – nema nikakvog razloga (a ni svrhe) da postoji – a ne ništa. A opet, sve postoji. Okruženi smo sve samim čudima, a vreme traćimo na razmatranja o ministrima.
I to bi bilo to. Nadam se da sam lepo srao.

Svetislav Basara: Nema bolje reklame za bezbožništvo od Irineja i Porfirija

Sindikat medija Crne Gore (SMCG) daje punu podršku i solidariše se sa Nemanjom Živaljevićem, novinarom koji je napustio je Newsmax Balkans televiziju nakon što je cenzurisan njegov intervju sa bivšim premijerom Zdravkom Krivokapićem u dijelu u kojem kritikuje patrijarha Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirija Perića.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fzivaljevic-napustio-tv-newsmax-balkans-zbog-cenzure-intervjua-sa-krivokapicem&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
U SMCG su poručili da je Živaljević hrabro i javno progovorio o cenzuri, te ukazali da je opisao način na koji su nadređeni intervenisali i suštinski izmijenili intervju koji je uradio, a iza kojeg više nije mogao da stoji u profesionalnom smislu.
- Poznavajući crnogorske medije, a i one iz regiona koji ovdje posluju, znali smo da je pitanje dana kada će neko konačno javno da ukaže na cenzuru kojoj su novinari i novinarke izloženi. Sva naša istaživanja iz godine u godinu pokazuju da su cenzura i autocenzura najveći problemi u novinarstvu. Takođe, istraživanja govore i da uticaj na novinare i novinarke vrše urednici i vlasnici medija, što je i kolega Živaljević potvrdio - istakli su u SMCG.
U Zakonu o medijima, a na inicijativu Sindikata medija Crne Gore, još od 2020. godine postoje odredbe koje štite novinare i novinarke, njihovu autonomiju i profesionalan odnos prema poslu, tako što se zabranjuje uredničko intervenisanje u tekstovima i prilozima koji suštinski mijenjaju novinarski rad.
Oni su podvukli da Televizija NewsMaxBalkan, shodno članu 43 Zakona o medijima, nije smjela da objavi intervju sa bivšim premijerom Crne Gore Zdravkom Krivokapićem jer autor nije bio saglasan sa izmjenama. 
- Naprotiv, oštro i kontinuirano se protivio, a cenzurisani intervju je emitovan uprkos otporu koji je Živaljević pružao. Imajući u vidu da je na ovaj način, kako i sam kaže i doživljava ovu situaciju, Živaljeviću nanijeta šteta, on može zahtijevati da mu ona bude nadoknađena - ustvrdili su u SMCG.
Oni su, kako su poručili, spremni kroz servis besplatne pravne pomoći da pomognu Živaljeviću i svim članovima i članicama koji se nađu u sličnoj situaciji.
- Cenzura je problem protiv kojeg se možemo izboriti samo ako smo solidarni, javno govorimo o tome i preduzimamo sve zakonske mjere koje su nam na raspolaganju i za koje smo se izborili - zaključili su u SMCG.

1084x550

SMCG: Spremni smo da pomognemo Živaljeviću kroz servis besplatne pravne pomoći, protiv cenzure se možemo izboriti samo ako smo solidarni

Naša pozicija kada je riječ o Kosovu, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, mislim i osjećam da zavisi i od stava Ruske države, Ruske Federacije, na globalnom nivou - izjavio je patrijarh srpski Porfirije Perić tokom razgovora sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Rekao je da, u slučaju nove geopolitičke podjele, želi da bude blizu ruskog okruženja.
- Moja želja, kao i želja većine u našoj crkvi, jeste da u perspektivi - ako dođe do nove geopolitičke podele - budemo blizu tog ruskog okruženja, u ruskom, pravoslavnom svijetu - dodao je on.
Iz Patrijaršije je saopšteno da je Porfirije istakao i da srpski narod prema ruskom narodu osjeća potpunu duhovnu bliskost, te da je „nemjerljivi značaj toga što predsjednik Putin zastupa, štiti i promiviše hrišćanske vrijednosti“.
- Odnos patrijarha Porfirija prema Ruskoj pravoslavnoj crkvi i ruskom narodu, koji odlikuje ljubav i želja za što bliskijom saradnjom, istovjetan je odnosu njegovih prethodnika, blaženopočivših patrijaraha Pavla i Irineja. Takav odnos ima i punoća Srpske pravoslavne crkve - naveo je Patrijarh Porfirije.
Predsjednik Rusije je o međusobnim odnosima dva naroda i države govorio u duhu razumijevanja i veoma dobrog poznavanja prilika na Balkanskom poluostrvu, ističući da Ruse i Srbe spajaju pravoslavna vjera i na njoj zasnovana zajednička kultura.
- Nedavno održani Svesrpski sabor dobar je način za čuvanje jedinstva i identiteta pravoslavnih Srba - rekao je Putin.
On je pozdravio najavljeno učešće predsjednika Srbije na proslavi osamdesete godišnjice pobjede nad fašizmom, 9. maja u Moskvi.
Patrijah moskovski i sve Rusije Кiril, govoreći o vezama dva naroda i dvije crkve, je rekao da se radi o najbližim bratskim narodima i vjernim saveznicima, uvijek u svim okolnostima vjernim jedni drugima.
Svi sagovornici su jednodušno izrazili nadu da će se Evropa, kao i cijeli zapadni svijet, vratiti hrišćanskim vrijednostima i načinu života, ističući kao vrijedan primjer novoupokojenog papu Franja, koji se za to zalagao.

Porfirije sa Putinom: Naša pozicija kad je riječ o Kosovu, RS i Crnoj Gori zavisi i od stava Rusije na globalnom nivou

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije biće svečano dočekan u Herceg Novom u petak, 27. septembra, u 18 sati kada je planirano osveštanje krsta na mjestu budućeg sabornog hrama u Bijeloj.
Kako su ranije najavili iz Mitropolije crnogorsko-primorske, Porfirije će od petka do nedjelje boraviti u Herceg Novom i Kotoru povodom hiljadu godina oltara i dva vijeka od izgradnje Crkve Polaganja Rize Presvete Bogorodice u Bijeloj.
- Svečana akademija, posvećena ovom velikom jubileju, biće održana u Domu kulture u Bijeloj, sa početkom u 19 sati - navedeno je u saopštenju.
Predviđeno je i da Porfirije prisustvuje liturgiji u Hramu Polaganja Rize Presvete Bogorodice u Bijeloj, svečanoj akademiji u Crkvi Svetog Nikole u Кotoru, a sam će održati službu u nedjelju u tom gradu.

Porfirija svečano dočekuju u Bijeloj, Dom za kulturu na usluzi SPC

Patrijarha Crkve Srbije Porfirija Perića u Bijeloj će dočekati transparenti dobrodošlice.
Na transparentima okačenim iznad magistrale mogu se pročitati poruke: „Doborodošli vaša svetosti“ i „Blagosloven koji dolazi u ime gospodnje“.

On će u Crnoj Gori boraviti od petka 27. do nedjelje 29. septembra - kada će biti održani lokalni izbori u Podgorici i Kotoru.
Kao razlog posjete iz crkve Srbije su naveli da je u pitanju „kanonska pojseta Mitropoliji crnogorsko-primorskoj“.

1250x600

Porfirija u Bijeloj dočekuju transparentima dobrodošlice, na dan izbora u Kotoru služiće liturgiju

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije posjetiće Crnu Goru 27. i 28. septembra.
On će tih dana boraviti u Bijeloj, saopšteno je iz crkvene opštine SPC topaljsko-hercegnovske.
Povod posjete je proslava hiljadu godina oltara i dva vijeka od izgradnje crkve Polaganja Rize Presvete Bogorodice u Bijeloj.
- Doček Porfiriju planiran je za 27, septembar, a tada će biti upriličeno i osveštanje krsta na mjestu budućeg hrama u Bijeloj - navedeno je u saopštenju.

Porfirije sljedeće sedmice u Crnoj Gori

Poslanica CIVIS-a Maja Vučelić reagovala je nakon što su iz DNP-a danas usvojili niz zaključaka kojima traže od Vlade podršku za izmjene Ustava u dijelu srpskog jezika, kao i podršku zakonu o dvojnom državljanstvu, normiranje trobojke kao državne zastave, promjenu lokacije kolektora...
Ona je podsjetila da je vladina platforma „Barometar 26“, usvojena bez ijednog glasa protiv, pa i uz podršku DNP-a.
- Barometar jasno obavezuje sve potpisnike da se fokusiraju na jedinstvo i EU integracije, uz izbjegavanje identitetskih i drugih polarizujućih pitanja. Današnji zahtjevi DNP-a, uz njihovo otvoreno priznanje da se ta platforma kosi sa njihovim programom, direktno obesmišljavaju „Barometar 26“ i otvaraju rizik političke krize već u prvim danima 2026. godine koja je presudna za evropsku budućnost države, napisala je Vučelić na mreži “X”
Kako je kazala, u trenutku kada EU pokazuje spremnost za proširenje, Crna Gora nema luksuz da gubi fokus.
-Evropske integracije, vladavina prava i stabilnost moraju ostati iznad partijskih ultimatuma i političkih performansa koji proizvode podjele i blokade. Crnoj Gori je potrebno jedinstvo svih koji se istinski bore za vitalne državne ciljeve, a prema onima koji blefiraju i svjesno usporavaju evropski put mora se na vrijeme jasno odrediti u skladu sa državnim interesima - poručuje poslanica.
Kako je kazala, "Vlada nije poligon za lične frustracije, a Crna Gora je veća od bilo čijih političkih igara."

Vučelić: DNP obesmišljava platformu "Barometar 26", Crnoj Gori treba jedinstvo a ne blokada

Predsjednica francuske skupštine Jael Braun Pive sastala se u četvrtak ispred zgrade parlamenta sa poljoprivrednicima koji protestuju u Parizu, koji su je glasno izviždali.
Oni su dobacivali "ostavka, ostavka", prenosi Figaro.
Oko 100 poljoprivrednika okupilo se rano u Parizu uprkos zabranama, protestujući protiv sporazuma o slobodnoj trgovini sa Merkosurom i tražeći administrativna pojednostavljenja.
Demonstranti su blokirali Trijumfalnu kapiju i Ajfelov toranj, a djelimično je zatvoren auto-put A13 u zapadnom dijelu prijestonice, saopštila je pariska policija, preniose Nezavisne novine.
Poljoprivrednici iz sindikata Ruralne koordinacije takođe su blokirali pristup skladištu nafte DPA u Basensu, u blizini Bordoa.
Na licu mjesta je prisutna policija, a vlasti su apelovale na vozače da izbjegavaju pogođena područja.

Francuski poljoprivrednici izviždali predsjednicu skupštine

Sada je i zvanično. Na božićnoj proslavi televizije Informer pjevao je osuđeni ubica. Da je Dragan Ašanin počinio ubistvo 1992. godine za N1 potvrdio je i Viši sud u Beogradu, navodeći da je zbog toga osuđen na 11 godina zatvora. Ali kako je moguće da se takav čovjek našao u društvu štićenih ličnosti - predsjednika države, predsjednice Skupštine i gotovo pola Vlade? Da li je sistem obezbeđenja zakazao ili je jedini dosije koji se računa – partijski?
Zar nijeste oduvijek željeli da znate kako izgleda privatna zabava gotovo cijele Vlade Srbije, skupa s predsjednicom Skupštine i predsjednikom države. Ko se napio, ko posvađao, šta su jeli i uz koje su se pjesme veselili?
Kako piše N1, do pojave televizije Informer na medijskom nebu Srbije, bilo je nezamislivo ovakve scene gledati uživo. U uređenoj zemlji, nezamislivo je i da se u društvu štićenih ličnosti, a prije svega predsjednika države, pojavi osuđeni ubica.
Jer čovjek koji se fotografisao s predsjednikom Aleksandrom Vučićem, koji se više puta našao u zagrljaju ministra Darka Glišića, koji je predsjednici Skupštine pjevao na uvce i koji je dijelio mikrofon s ministrom policije Ivicom Dačićem - e taj čovek izvršio je ubistvo 1992.
Dragan Ašanin, umjetničkog imena Aške, tada harmonikaš, oktobra '92. u Novom Beogradu ubio je svoju bivšu partnerku, tada 18-godišnjakinju u koju je iz pištolja pucao pred njenim maloljetnim bratom.
Tu informaciju prvi je objavio Nemanja Šarović, za N1 to je potvrdio i Viši sud u Beogradu.
„Presudom Okružnog suda u Beogradu od 26.05.1993. koja je preinačena odlukom Vrhovnog suda Srbije od 19.05.1994. okrivljeni Dragan Ašanin oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog djela ubistvo, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru“, stoji u odgovoru Suda.
„Samo da objasnim, ja to nisam znao! Istina je da je gospodin Ašanin 1992. godine počinio to ubistvo koje je u presudi okarakterisano kao ubistvo bez predumišljaja. Ja da sam znao, ili da je bilo ko iz Informera znao, na našoj Božićnoj proslavi gospodin Ašanin ne bi pjevao, ali ne zato što to nije po zakonu jer je, pošto je odslužio zatvorsku kaznu, po zakonu on slobodan čovjek. Ja ga ne bi pozvao da pjeva da sam to znao iz moralnih razloga“, rekao je Dragan J. Vučićević, glavni urednik TV Informera.
Glavni urednik Informera nije morao da zna, ali je morala služba obezbjeđenja predsjednika države.
„Ko bi tamo mogao da bude, sa kojom namjerom, zašto - pojednostavljeno, to je zanat kojim se ti ljudi bave i bezbjednjaci moraju da saznaju ko su ta lica koja bi mogla neposredno da ugroze štićeno lice ili da ga kompromituju svojim prisustvom“, kaže Aleksandar Radić, vojni analitičar.
Kako je onda pripadnicima Vučićevog obezbjeđenja promakao ni manje ni više nego - osuđeni ubica?
„Mislim da službi bezbjednosti nije promakao osuđeni ubica, ne mogu vjerovati da nisu znali ko je i šta je tamo, nego je jednostavno sistem vrednosti promijenjen. Društvo je podijeljeno na vas i nas. Postoje dvije grupe ljudi, oni koji vole predsjednika Republike i to su dobri ljudi, nezavisno od toga da li su ležali zbog ubistva 18-godišnjakinje u zatvoru ili za silovanje muškaraca - jednostavno oni su politički podobni“, kaže Radić.
U kratkom telefonskom razgovoru za N1, bivši predsjednik Srbije Boris Tadić kaže da je napravljen strašan propust, pa konstatuje - da smo mi normalna zemlja, ovdje bi morala biti pokrenuta istraga.

Srbija: Osuđeni ubica pjeva državnom vrhu - propust službe ili su sada takvi ljudi politički podobni

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović večeras je odgovarao na pitanja medija uoči svečane akademije "Veče međimurskog identiteta", a jedna od onih zanimljivih odnosila se na američke pretenzije na Grenland.
- To je danska teritorija, ne možete nego biti na strani Danske. Stvari su potpuno jasne... Možda tu priču s Grenlandom treba demistifikovati - kazao je Milanović novinarima.
U nastavku je ocijenio da "Grenland za američku sigurnost ne predstavlja ništa, a ako jednog dana bude nešto predstavljao, tada više neće biti ni Evrope ni Amerike jer to znači da će se arktički led do te mjere otopiti da će Amerika, ako opstane, imati glavni grad u Denveru, a ne Vašingtonu".
- Postoje, samo ne znam jesu li u američkoj administraciji to još vidjeli na karti, Svalbardska ostrva. Ona pripadaju u principu Norveškoj. Ona su malo istočnije od Grenlanda i tamo završava golfska struja i more nije zaleđeno. To je interesantno. Evo, dao sam im temu za razmišljanje. Možda su vidjeli na karti da postoje i ta ostrva. Grenland je beskoristan - tvrdi Milanović.
Dodao je da "nije na njemu da se miješa u poteze Trumpa" i kazao da u hrvatskom interesu nije da kaže baš sve što misli o tom njegovom potezu.
- Ovo je dokaz da međunarodno pravo ne postoji ni kao fikcija - zaključio je Milanović prenosi Index.hr.&nbsp;

Tag: patrijarh-porfirije