Jako je tužno da u momentima opšte društvene mobilizacije zbog požara širom države DPS u kancelarijama sastavlja saopštenja pokušavajući da jeftino poentira - ocijenila je predsjednica kluba odbornika Pokreta Evropa sad u Glavnom gradu Anđela Mićović nakon što su u toj partiji ukazali da bi Vlada hitno trebalo da uputi zahtjev za pomoć NATO u gašenju požara.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fdps-podgorica-umjesto-sto-prima-vucicevu-milostinju-vlada-hitno-da-uputi-zahtjev-za-pomoc-nato-u-gasenju-pozara&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Ona cijeni da je degutantno da daju takve savjete jer su kao dio vlasti 1993. prodali kanadere Grčkoj.
- Da su imali osjećaja za odgovornost dok su bili vlast, kao što imaju sada kada su opozicija, vjerovatno nam ne bi trebala pomoć bilo koga. Zato je krajnje degutantno da DPS daje savjete iz opozicije, a za vrijeme vlasti su rasprodali sve kanadere. Podsjećamo da je naša država imala čak četiri kanadera, a danas nijedan. Te avione je tadašnja sa­ve­zna vlast, koju je činio i DPS, 1993. go­di­ne prodala Grč­koj za sve­ga 8,4 mi­li­o­na, s 13 re­zer­vnih mo­to­ra za te avi­o­ne i pre­ko 3.500 ko­ma­da raz­ne opre­me i re­zer­vnih dje­lo­va za njih - navela je Mićović.
Nakon toga, kaže ona, nijesu obezbijedili nijedan kanader.
- Zato su suvišni bilo kakvi savjeti od ove partije. U međuvremenu Vlada Crne Gore na čelu sa premijerom i nadležnim resorima uradila je sve da obezbijedi svu raspoloživu pomoć, uključujući regionalnu, ali i od Evropske unije i NATO saveza - zaključila je Mićović.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Mićović: DPS jeftino poentira, 1993. su bili u saveznoj vlasti prodali kanadere Grčkoj

Hrvatski zastupnik u Evropskom parlamentu, Tomislav Sokol, gostujući u emisiji „24 sata“ &nbsp;Televizije E, osudio je veličanje četničkog ratnog zločinca Pavla Đurišića i ukazao na opasne posljedice prelivanja velikosrpskih ideologija iz Srbije u Crnu Goru. On je istakao ulogu Srpske pravoslavne crkve kao političkog faktora koji destabilizuje Crnu Goru i upozorio na zabrinjavajuće djelovanje prosrpskih snaga unutar crnogorske vlasti, posebno Demokrata.&nbsp;
Govoreći o bilateralnim odnosima Hrvatske i Crne Gore, osvrnuo se i na aktuelna sporenja oko vojne imovine i sigurnosnih pitanja, ističući da Crna Gora mora jasno izabrati svoj evropski put i odmaknuti se od destruktivnih ideologija koje ugrožavaju stabilnost i regionalnu saradnju.
TVE: Gospodine Sokol, reagovali ste kada je u berasnkom selu postavljen spomenik četničkom zločincu Pavlu Đurišiću porukom da - "Vrijeme prodavanja magle od prosrpskih stranaka i SPC lagano prolazi" i da za one koji podržavaju četničke zločine nema mjesta u Evropskoj uniji. Da li to znači da će Brisel reagovati i ima li mjesta u Uniji za državu koja ne može ili neće da se izbori sa ideologijama koje promiču fašizam?
Sokol: Dakle, radi se o kolaboracionistima koji su odgovorni za niz zločina prema prvenstveno hrvatskom i muslimanskom narodu. Konkretno, kada govorimo o Pavlu Đurišiću, on je najviše operirao upravo u području istočnog dijela Bosne i Hercegovine, gdje je na području Foče, Goražda i tako dalje počinio niz zločina, odgovoran je za niz zločina u kojima su pobijene hiljade civila.
Dakle, neosporno se radi o zločincu, a isto tako je neosporno da je četnički pokret bio kolaboracionistički pokret koji je surađivao sa Njemcima, a pogotovo Italijanima na području bivše Jugoslavije. Tako da nema dvojbe da se radi o pokretu čije bilo kakvo priznavanje, rehabilitiranje ili bilo što slično je neprihvatljivo u normalnoj evropskoj državi.
Ja bih samo podsjetio na nedavnu rezoluciju Evropskog parlamenta gdje se osuđuju svi totalitarni režimi i tu se svakako spadaju i fašisti, ali i svi njihovi kolaboracionisti. I naravno da se to odnosi i na černički pokret. Dakle, veličanje takvih ljudi, takvih zločinaca je apsolutno neprihvatljivo.
Ono što je međutim činjenica je da taj pokret i taj trend opet nije došao iz same Crne Gore, nego dolazi prvenstveno iz Srbije. Dakle, opet vidimo preljevanje zločinačkih ideologija i kojekakvih hegemonističkih politika iz Beograda, nažalost preko prosrpskih, velikosrpskih stranaka u Crnoj Gori, priljevanje na samu Crnu Goru. I to je ono što je glavni problem i to je ono protiv čega se treba boriti.
Međutim, ako stavimo stvari u kontekst, ono što bih ja rekao je da je tu država svakako trebala prije reagovati. Dakle, država je reagovala post festum, državne institucije su reagovale post festum, što mislim da je svakako prekasno, ali isto tako je i činjenica da je ovaj događaj koji je za svaku osudu pokazao vrlo negativnu ologu Srpske pravoslavne crkve o kojoj smo više puta govorili, koju je na kraju kraja u jednoj od nedavnih rezolucija osudio i Evropski parlament, ali isto tako se radi i o tome da se s ovime skreće pažnja sa mnogih negativnih stvari koje su se dogodile u zadnjim danima, a koje su isto tako inscenirane, odnosno uzrokovane od strane prosrpskih snaga u vladajućoj koaliciji, mislim najviše na Demokrate i njihovog ministra Krapovića, koji je opet učinio sve kako bi narušio odnose Hrvatske i Crne Gore. I svakako ne bi bilo dobro da ovaj događaj, koji je za svaku osudu, na neki način baci u drugi plan, ono što rade Demokrate kao još jedan izdanak te velikosrpske politike i kao neko ko se danas predstavlja kao možda i najveći problem u samom funkcionisanju crnogorske vlasti, jer mi sad vidimo da su Demokrate, Bečić, Krapović i cijela ta ekipa, trenutno više na braniku velikosrpske ideje, velikosrpske politike od samih Mandića i Kneževića, koji su se nekako povukli u drugi plan.
Tako da generalno sve što se događalo u zadnjih nekoliko nedjelja u ovim ljetnim vremenima u Crnoj Gori nije dobro. Mi imamo opet situaciju da vidimo da Crna Gora sve više i više klizi prema nejakom srpskom svetu, prema uticaju iz Beograda, da se to vidi i kroz veličanje četnika i kroz jačanje uloge Srpske pravoslavne crkve koja tome apsolutno daje podršku, ali isto tako i kroz to da pojedine političke stranke u vladajućoj koaliciji, sada konkretno Demokrate, čine sve kako bi Crnu Goru što više maknule od Zapada, od pozitivnih veza s Hrvatskom i približile više srpskom i ruskom svetu i to je ono što je najviše zabrnjavajuće u ovoj cijeloj situaciji, dakle trend nikako nije dobar.
TVE: Bronzanu statuu ratnog zločinca sada čuvaju popovi. Crkva Srbije u Crnoj Gori je Temeljnim ugovorom postala praktično država u državi, za nju ne važe zakoni Crne Gore. Tako se i ponaša i ima svoje sljedbenike, koji jedino crkvu doživaljavaju kao autoritet. Što ova situacija govori o državi Crnoj Gori, o društvu, vlastima?
Sokol: Srpska pravoslavna crkva je očito glavni temelj velikosrpske hegemonističke politike, to smo vidjeli i devedesetih, a to nažalost vidimo i danas, vidjeli smo to i za vrijeme litija, a nažalost vidimo i upravo u ovom vremenu. To je definitivno nešto što je veliki problem. Dokle god Srpska pravoslavna crkva igra ulogu koju igra, jako teško će se Crna Gora moći potpuno odvojiti iz kandža velikosrpstva u koje nažalost sve više i više ulaze. Svakako, ja sam rekao više puta, Evropski parlament je u nedavnim rezolucijama, spomenuo upravo to negativno djelovanje Srpske pravoslavne crkve i svakao sve više i više sazrijeva misao, sazrijeva svijest u europskim institucijama.
Dakle, govorimo o Srpskoj pravoslavnoj crkvi da je ona puno više od obične vjerske, religijske organizacije, da je ona praktički parapolitička struktura, parapolitička sila, koja je zapravo glavni čimbenik širenja velikorpskog uticaja i destabiliziranja okolnih zemalja, pa tako i Crne Gore.
Dakle, Srpsku pravoslavnu crkvu ne treba gledati na način kao što se gledaju druge vjerske zajednice, druge religijske organizacije, nego kao organizaciju koja je sve samo ne vjerska, odnosno ne religijska i koja ima vrlo jasne političke ciljeve.
Ja bih samo podsjetio na nedavne izbore u Nikšiću gdje znamo da je SPC praktično odradila kompletnu kompaniju za velikosrpske hegemonističke stranke gdje oni praktično na terenu nijesu morali ni izlaziti kada im je crkva odradila teren kompletno. I vidjeli smo kakvi su bili rezultati. Tako da, to je izuzetno veliki problem. Poseban status koji SPC uživa u Crnoj Gori je isto tako ono što je problem. I dok je njeno djelovanje takvo i dok ono ima moć koju ima, teško će se Crna Gora moći stabilizovali i potpuno odmaknuti od tog negativnog srpskog uticaja. Ali ono što je važno je da i te kako sazrijeva svijest o tome i u evropskim institucijama i da se shvaća da se tu mogu povlačiti neke vrlo jasne paralele.
Dakle, kao što je Ruska pravoslavna crkva gleda na Ukrajinu, slično Srpska pravoslavna crkva gleda na Crnu Goru na način da je potpunosti zapravo negira temelje crnogorskog identiteta i samobitnosti, da se Crnu Goru gleda kao nekakvo drugo oko u glavi, kao nekakvu drugu srpsku državu. I to je ono što je izvor, ja bih rekao, svih problema od Crnoj Gori, a Bećić, Mandić, Knežević i tako dalje, oni su samo provoditelji, odnosno izvršioci takve politike.
TVE: Kome na političkoj sceni, u Crnoj Gori, u regionu, odgovara veličanje zločinačkih ideologija? Zbog čega?
Sokol: Pa svakako odgovara ovom prosrpskom dijelu vladajuće koalicije, to je jasno svakome. Hrvatska vrlo dobro zna o kome se radi i nijesu slučajno upravo Mandić, Knežević i Bećić bili proglašeni personama non grata. Dakle, jasno je i vidimo o kome se radi, koje su to osobe koje su glavni problemi, koji su to glavni, kao što sam rekao, izvršioci te velikosrpske politike koja dolazi iz Beograda.
Nažalost, situacija u vladajućoj koliciji je takva da je očito i Pokret Evropa Sad u velikoj mjeri podijeljen. Tamo postoje i ljudi koji su procrnogorski, proevropski orientisani, ali postoji i veliki dio koji je prosrpski orijentisan, koji sa Evropom, osim u toj deklaratornoj razini, na taj deklaratorni način zapravo nema puno veze. I to je ono što je glavni problem, jer PES, ovakav kakav je, služi kao smokvin list upravo za te velikosrpske snage i dok je to tako, Crna Gora teško da se može stabilizovati i teško da može napraviti onaj ključni iskorak prema samoj Evropskoj uniji. A pogotovo u situaciji gdje te i takve srpske snage, odnosno stranke, u vladajućoj koaliciji kontolišu praktički kompletan sigurnosni i vojni sektor, dakle opet mislim na Demokrate, i dok je takva situacija da imamo praktički prosrpske i proruske političke snage koje drže ono što je ključ za nacionalnu sigurnost u zemlji koja je članica NATO-a, naravno da tu neće moći biti nekakve stabilnosti i naravno da će teško Crna Gora moći napraviti taj ključan iskorak prema samoj Evropskoj uniji.
TVE: Vidite li prostor u kojem se premijer Crne Gore Milojko Spajić može i mora otrgnuti od destruktivnih ideologija koje mogu državu koštati prije svega puta ka EU, može li se to uraditi rekonstrukcijom postojeće Vlade ili vanrednim parlamentarnim izborima koje pominju neki poslanici iz partija manje brojnih naroda?
Sokol: Ja bih rekao, da će PES ako ostane u koaliciji sa ovom prosrpskom ekipom nestati. Shvatam kako je PES nastao, shvatam da postoji određeni zazor od strane PES-a i dijela njegovih birača prema crnogorskim suverenističkim snagama i postoji ideja da ako bi PES promijenio koalicijske partnere, da bi to dovelo do toga da izgube velik dio svojih birača, ali mi vidimo da se taj scenarij događa ovako i onako.
Dakle, mi vidimo što se dogodilo u Nikšiću, vidjeli smo što se dogodilo i na drugim lokalnim izborima, da dok je PES u koaliciji sa velikosrpskim snagama, velikosrpske stranke jačaju, pogotovo Mandić koji se mudro izmaknuo sad iz prvog plana, ali oni radi na terenu, imaju podršku SPC i svakako jačaju, dok PES lagano kopni. Iako bi se u ovoj situaciji dogodili izvanredni izbori, mislim da bi PES prošao jako loše, a da bi velikostrpske stranke samo jačale. Tako da ne vidim da je to nekakva solucija, mislim da se treba razmišljati o drugim rješenjima, ali kažem, ja naravno neću sada tu suflirati i govoriti ko s kim treba i sl. Ali sigurno je da u ovom trenutku, ako se ovi trendovi ne okrenu, ako ovako nastane ili čak i dođe do nekakvih prijevremenih parlamentarnih izbora, bez da se dogodi radikalna promjena u odnosima unutar vladajuće koalicije, da će PES proći jako loše i da će velikosrpske stranke biti jače nego što su sada u Skupštini i to je nešto što nikako ne bi bilo dobro.
Dakle, rekao bih da se PES mora jako dobro zabrinuti o svojoj dugoročnoj sudbini, o svojoj dugoročnoj orijentaciji. Ja sam više puta rekao da vrijeme prodavanja magle, kao što sam spomenuo i u ovom tweetu, lagano prolazi. I da zbog toga oni naprosto se moraju odlučiti gdje su, s kim su i shvatiti da će njihova odluka imati posljedice. Dakle, pokušaj sjedinja na dvije stolice jednostavno očito ne funkcionira. Dakle, morat će se predijeliti jesu li za crnogorsku suverenističku prozapadnu proevropsku orijentaciju ili su za prosrpsku, prorusku sa svim posljedicima koje to nose. U svakom slučaju je ova ideja da oni mogu biti catch-all stranka koja će obugačati i jedno i drugo, mislim da to jednostavno ne funkcionira, da to jednostavno neće tako ići. I ako PES nastavi sa pokušajima da sjedi na taj način na više stolica, da će to dovesti do nesnaka, odnosno potpune marginalizacije samog PES-a i da će onda taj prostor između crnogorskih suverenističkih jasnih snaga i s druge strane prosrpskih snaga da će onda popuniti netko drugi. Tako da mislim da PES nema puno vremena. Ne vidim, kao što sam rekao, da su iznenredni izbori sada neakvo rješenje, ali doista PES se treba jasno odrediti kamo pripada, u koju smjeru ide, a naravno tome onda ovisi izbor s kim će ići u tom smjeru.
TVE: Hrvatska je nedavno Crnoj Gori poslala još jednu protestnu notu, nakon što je Ministarstvo odbrane izradilo značke na kojima je školski brod Jadran. Taj brod Hrvatka smatra svojom vojnom imovinom. Nije jedini. Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova Hrvatske tvrdi da joj Crna Gora, po osnovu sukcesije vojne imovine iz jugoslovenskog perioda, duguje dvije milijarde dolara. Hoće li to postati nova tačka u sporenjima Hrvatske i Crne Gore?
Sokol: Prvo što bih svakako istaknuo, i to je ključno, Hrvatskoj je u geopolitičkom, geostrateškom, svakom drugom interesu da Crna Gora uđe u Europsku uniju da se jasno odredi prozapadno. Ali ne Crna Gora koja će biti ispostava ruske ili srpske politike na Mediteranu, nego Crna Gora koja je suverenistička, koja je nezavisna, koja je samostalna i koja doista gleda prema Zapadu u punom smislu riječi. Dakle, naravno da u takvoj Crnoj Gori za one koje veličaju četničke ratne zločince ne može biti mjesta. To je nešto što je potpuno jasno, a isto tako i za političke stranke koje se ponašaju na način da uporno destabilizuju odnose između Hrvatske kao zemlje članice EU i Crne Gore.
Mi smo imali situaciju da je Krapović odbio poslati izaslanstvo na vojni mimohod u čast Oluje sa nekakvim obrazloženjem da je to osjetljivo pitanje unutar Crne Gore. Sad, ne znam kako Oluja, koja je bila ključna vojna akcija koja označila slom velikosrpske politike, može biti osjetljiva u Crnoj Gori. Ja ne znam kome je to osjetljivo. To jedino može biti osjetljivo onima koji su zagovornici velikosrpske politike, očito. Jer oni koji nisu zagovornici velikosrpske politike mogu samo slaviti Oluju, čestitati joj i biti sretni što se ona dogodila. Dakle, imamo to. Imamo opet novu provokaciju vezanu za ove značke i brod Jadran. Imamo rezoluciju o Jasenovcu. Dakle, imamo niz situacija koja su pokazale da je ovakva situacija u kojoj Demokrate zapravo drže vojnosigurnosni aparat u Crnoj Gori, nešto što i za Hrvatsku, ali i širem smisom, ja bih rekao i za NATO, predstavlja ozbiljan sigurnosni problem. Dakle, to je nešto što definitivno se mora riješiti.
Postoji, naravno, i niz bilateralnih pitanja koje su u procesu rješavanja. Pitanje sukcesije je samo jedno od njih, o tome se svakako treba razgovarati, ali ono što je ključno pitanje tu je da dok imamo ovakvu strukturu vlasti, dok imamo jednu stranku koja je navezana na prosrpsku i prorusku politiku, koja drži vojnosigurnosni aparat u Crne Gori, teško da možemo govoriti o Crnoj Gori kao nekakvoj pozdanoj članici NATO-a i zemlji koja bi ispunjavala uvjete za ulazak u EU.
Demokrate predstavljaju sigurnosni problem koji je širi od Hrvatske i Crne Gore. To je nešto što se mora riješiti. A naravno Hrvatska će učiniti sve da pomogne Crnoj Gori, ali naravno onim zapadnim političkim snagama u Crnoj Gori, da Crnoj Gori ispuni sve uvjetne i da postane nova članica EU. Ali kao što sam rekao, ruka koja je ispružena s hrvatske strane, mora dobiti odgovor i sa crnogorske strane. Dakle, mi ne možemo s jedne strane pogušavati rješavati bilateralne probleme, činiti sve da pomognemo s jedne strane Crnoj Gori koliko možemo, a s druge strane uporno dobivati pljuske, dobivati nove provokacije, dobivati nove pogušaje destabiliziranja, gledati nove poteze gdje zapravo dijelovi crnogorske vlasti se jasno stavljaju na stranu Beograda i velikosrpske mitomanije i velikosrpskog narativa kao što recimo o Oluji. Dakle, to je nešto što apsolutno nije prihvatljivo. Dakle, one kojome je Oluja osjetljiva, Oluja koja označila kraj velikosrpske hegemonije 90. očito nije netko s kime se može na ozbiljan način razgovarati i ko može biti dio vlasti koja Crnu Goru želi uvesti u Evropsku uniju.

Sokol: Demokrate čine sve kako bi Crnu Goru što više maknule od Zapada, PES će nestati ako ostane u koaliciji sa prosrpskom ekipom

Poslanik Pokreta Evropa sad (PES) i presjednik Odbora za bezbjednost i dobranu Miodrag Laković ocijenio je da je posebno zabrinjavajuće kada crkveni zvaničnici aktivno učestvuju u političkim procesima i javno afirmišu podizanje obilježja poput spomenika četničkom komandantu i zločincu iz Drugog svjetskog rata Pavlu Đurišiću kod Berana.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fmetodije-spomenik-pavlu-durisicu-cemo-staviti-u-crkvu-pa-neka-dodu-da-je-ruse&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Takvo djelovanje ne samo da produbljuje društvene podjele, već ugrožava međuvjersko povjerenje, stabilnost i demokratiju. Ovakvi činovi, sprovedeni suprotno zakonskim propisima i bez odobrenja nadležnih institucija, predstavljaju direktan napad na pravni poredak i vladavinu prava - istakao je Laković.
Oni su, kaže, i otvoreni izazov temeljnim vrijednostima Crne Gore - antifašizmu, multietničnosti, sekularizmu i demokratskom uređenju, pa i nacionalnoj bezbjednosti.
Laković je, u objavi na društvenoj mreži Iks (bivši Tviter), i oštro osudio svaki pokušaj rehabilitacije i veličanja ličnosti poput Pavla Đurišića i ideologija koje su u suprotnosti s temeljnim vrijednostima savremene Crne Gore i njenog evropskog puta. Uz to i naglasio da bi crkveni zvaničnici, koji ga promovišu, trebalo da budu most među ljudima.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FLakovicMiodrag%2Fstatus%2F1953789996671856755%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1953789996671856755%7Ctwgr%5Eeef37c85b08ca82b72207735cfc40c2faa7ed806%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

1250x600

Laković: Zabrinjavajuće što crkveni zvaničnici afirmišu podizanje spomenika Đurišiću, to je otvoreni izazov i nacionalnoj bezbjednosti

Najava formiranja Anketnog odbora povodom slučaja Telekom jeftin je medijski spin i nastavak pokušaja da se PES i parlamentarna većina konsoliduju nakon debakla koji su doživjeli na posljednjoj sjednici u julu - ocijenila je poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Sonja Popović.
Ideja im za to, cijeni ona, očigledno fali.
- Pa pokušavaju da recikliraju inicijative koje su već realizovane prije skoro 15 godina kada je Anketni odbor povodom ove teme vodio sadašnji šef parlamentarne većine Andrija Mandić - istakla je Popović.
Ne bi bilo, cijeni ona, loše prije nego što i zvanično u PES-u lansiraju neku inicijativu da provjere podršku u svojim redovima.
- Jer su posljednja dešavanja u Skupštini jasno pokazala potpuni raspad sistema koji ova politička grupacija doživljava - zaključila je Popović.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FMilatovicSonja%2Fstatus%2F1953149481287102649&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Popović: Najava formiranja Anketnog odbora zbog slučaja Telekom jeftin spin i pokušaj konsolidacije PES-a i većine nakon debakla

Odbornik DPS-a Andrija Klikovac upitao je gradonačelnika Podgorice Sašu Mujovića kada će da objavi da će se kolektor za prečišćavanje otpadnih voda graditi u Botunu.
- Kad će gradonačelnik Mujovićda objavi da se kolektor gradi u Botunu? (Sastanak iza zatvorenih vrata) Uskoro početak radova. Zašto se to krije od gradjana Podgorice i građana Zete - napisao je Klikovac na mreži X.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FAndrijaKlikovac%2Fstatus%2F1952716981158756836&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Mujović je danas govoreći o kolektoru u Botunu rekao kako „postoje stavke koje idu u prilog o izgradnji“.
- Znate i sami da imamo obavezu zatvaranja pregovaračkih poglavlja do 2028. godine. Svaka izmjena lokacije zahtijeva novo vrijeme, nove analize, a mi vremena nemamo. Sa tog aspekta, bojim se, smo pritisnuti u ćošak i da moramo krenuti u izgradnju na lokaciji koja je predviđena – Botun - kazao je Mujović.
On je dodao da je veliki dio problema nastao kao posljedica neadekvatne obaviještenosti građana i nedovoljno dobre komunikacije.
- Na veliki broj pitanja koja su građani postavili, nije se imalo odgovora na pravi način. Želim da se sa tom praksom prekine. Kada dođemo pred građane Botuna, moramo biti čvrsto utemeljeni i jasno znati odgovor na svako pitanje i tačno znati šta se može očekivati u svakom scenariju i kakvi će se koraci preduzimati - kazao je Mujović.
Zaključio je da se nada da će se stav građana po ovom pitanju promijeniti kada budu obaviješteni o svim pitanjima koja oni imaju.

Klikovac pitao Mujovića: Zašto krijete da će se kolektor graditi u Botunu?

Raznog zla ima. I ono se ne vidi odmah. Doduše, nije svakome dato da ga prepozna.
24.07.&nbsp;
14:47h﻿
Čitali ste Šekspirovu "Ukroćenu Goropadnicu".
Ne sumnjam da su to odavno uradili Bogdanović, Molje Koprivica plus - Dragaš.
Ime mu ne znam, iskreno.
Kao što ne znam ko je od njih troje Petručio.
On je bio šaljivčina.
Makar tako kaže Viljem.
Uz to, bio je, kako priča veli - dovitljiv, oštrouman, ali znao je da se napravi bijesan i naprasit.
Dakle, pljunuti Momo, Boris i ovaj iz PES-a.
E, sad. Katarina, kći Batiste, plemića iz Padove, imala je gadnu narav, pogan jezik, Padova se nje klonila.
Ne znam kako je stajala sa komisijom za koncesije.
Ni sa Milatovićem.
Petručio je odlučio da je ukroti.
Što su prihvatili i ova tri naša serdara.
Ne mogu da pohvatam vezu između Katarine i advokatice Vučinić, kojoj je greška što radi svoj posao, što je časna, ali petručevići znaju ponešto.
I kao kod Šekspira, blagoglagoljivo, džentlmenski, na neviđeno udariše po njoj.
Posebno što koncesije radi za Bemax, a Milatović nije upućen u tako opasnu stvar, usput ne znajući da Vlada Crne Gore evo pet godina ni jedan posao ne da tom pravnom licu. Osim skoro - sve.
Što će ubuduće biti važan zadatak za organe bezbjednosti i Demokrate, da bi se utvrdilo ko to tamo peva.
Za Bemax.
Pa je još i predložena za sudiju Ustavnog suda, čime bi taj sud vele naši petručići, &nbsp;automatski ušao među tigrove, lavove, male mace, betonjerke, rovokopače.
Ova pametna trojka pred cijelom javnošću mrčne države pokaza pravo muško lice, obrazovano, prefinjeno, vaspitano, uglađeno, kako i priliči ljudima koji vode državu u trenucima kada se ophode prema ženama.
Biti mamlaz nije lako. Ali baš zbog toga Advokatska komora i ženske NVO hitno treba da reaguju i daju ocjenu ovoj skandaloznoj bruci koja govori ogoljeno sa kim mi sve imamo posla.
Očekujem od istih da se posvete vetingu u zdravstvu. Pa ko god je liječio ili operisao nekoga iz Bemaxa, da se ukloni iz sistema.
U tom dijelu posla može mnogo da pomogne i Šaranović kao ministar MUP-a.
I poslednje.
Nema momka i djevojke iz PES-a ili Demokrata koji bi se zaručio, oženio ili neka udala za ove koji imaju nekog upošljenog u toj firmi, ili, ne daj Bože, rade u njoj.
P.S: Rekoh.
Da mogu da unište Bemax - ne bi ga mrzjeli.
Sad već na način koji pokazuje totalnu nemoć, a iz nje se samo ovako tupavo iskazana bedastoća može roditi.
I neka mrze, mržnja pomaže na plus 40.
P.S. 1: Raznog zla ima.
I ono se ne vidi odmah. Doduše, nije svakome dato da ga prepozna.
Ono potiče iz ljudske prirode, neko zlo stvore i prilike, slučaj.
Metnite ovu trojicu gdje god hoćete.
U priliku ili slučaj. U narav.
Gdje god bili.
Mogu Bemaxu, znate već što.

Zoran Piperović

Petruči(ći) iz našeg sokaka

Pokret Evropa sad (PES) omogućio je predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću da legalizuje nasilje u Crnoj Gori, saopštila je potpredsjednica DPS-a i poslanica u Skupštini Crne Gore Aleksandra Vuković Kuč.
Ona je istakla da su na njegovo destruktivno i antidržavno djelovanje upozoravali i ranije.
- I tokom opozicionog djelovanja NSD-a, upozoravali smo na njihovo antidržavno i destruktivno djelovanje. Pored toga što je ova politička grupacija vodila nacionalističku i antievropsku politiku, čiji je lider usred crnogorskog parlamenta na čijem se čelu danas nalazi, prijetio otkopavanjem oružja i ratnim drugovima koji spremno čekaju na njegovu komandu, imala je i funkcionere spremne da izazovu nerede - poručila je Vuković Kuč.
Kako je dodala, danas kad su došli na vlast i obukli poslovna odijela, oni i dalje kriminalno i rušilački djeluju, samo što je sada to 10 puta opasnije, jer sa pozicije moći i kontrole bezbjednosnog sektora, rade što im padne na pamet, kao u slučaju Mandićevog rođaka koji se bahati u stričevom od države dodijeljenom automobilu, pucajući na građane, dok se policija i pravosuđe prave mrtvi.
- Dok funkcioneri NSD-a tuku predśednika opštine Budva, što Mandić karakteriše kao svađu čije bi snimke trebalo pustiti u eter, jer nije dovoljno što smo prinuđeni da gledamo ubistva na crnogorskim ulicama uživo, koja nam prenose mediji pod Vučićevom i Mandićevom kontrolom, funkcioneri zaduženi za bezbjednosni sektor uzvikuju da je stanje u njemu idealno, da je Crna Gora raj za kulturu, a pakao za mafiju - naglasila je ona.
Prema riječima Vuković Kuč, sve djeluje kao horor film, a u stvari je ostvarivanje programa NSD-a, čiji je jedini zadatak da destabilizuje Crnu Goru i učini je sprdnjom od države.
- Slanje poruke sa vrha vlasti da će pucati u koga hoće i da će tući koga žele, budi ozbiljan strah kod građana i građanki Crne Gore, jer se usljed masovnih ubistava na Cetinju i krvavih obračuna kriminalnih klanova na ulicama crnogorskih gradova, ovakvo, neobuzdano, bahato i mafijaško ponašanje najviših državnih funkcionera mora definisati kao prijetnja po nacionalnu bezbjednost i atak na osnovne slobode građana - kazala je potpredsjednica DPS-a.
Mandića je vlast ogolila, a, kako kaže, status lidera vladajuće većine ga je kao svakog autokratu naveo na razna devijantna i opasna djelovanja, no najviše treba da nas zabrine što sve to odobravaju njegovi koalicioni partneri, bez mrve hrabrosti da mu se suprotstave i zaustave eskalaciju nasilja njegovih pulena.
- Politički moćnik Andrija Mandić bez kontrole izvodi svoje opasne akcije, dok mu u sprovođenju terora nad neistomišljenicima pomažu ulizice i podanici iz vladajuće većine, koji su, uprkos tome što su na izborima dobili najviše glasova za sprovođenje ekonomskog preporoda i evropske agende, postali tužni izvođači vojvodine ideologije i politike- istakla je Vuković Kuč.
Na kraju poručuje da nije PES-a ne bi NSD sa devet poslanika postrojavao građane na crnogorskim ulicama, jurišao crnim blindiranim automobilima, pljačkao crnogorski elektroenergetski sektor, veličao ratne zločince, zaustavljao evropski put Crne Gore i mafijaški se obračunavao sa današnjim predśednikom Budve.

Vuković Kuč: PES omogućio Mandiću da legalizuje nasilje u Crnoj Gori

U Nikšiću je i ove godine služen pomen četničkom vođi Draži Mihailoviću - i opet tradicionalno uz prisustvo Marka Kovačevića, nažalost predsjednika Opštine Nikšić, kao i potpredsjednika Vlade Crne Gore, Budimira Aleksića - ukazali su u Opštinskom odboru Demokratske partije socijalista (DPS) u Nikšiću naglasivši da nijesu iznenađeni prisustvu ove dvojice sljedbenika Dražine ideologije, ali i da više ne čudi ćutanje predsjednice SO Nikšić Milice Lalatović Žižić, te nosioca liste PES-a i aktuelnog direktora Opšte bolnice Nikšić dr Mrkića.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 53.7567%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fu-niksicu-sluzen-pomen-drazi-mihailovicu-prisustvovali-kovacevic-i-aleksic&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Oni pitaju jesu li ovo te građanske, antifašističke i evropejske ideje i postulati za koje su se deklarativno zalagali.
- Ili je ovo potvrda onom što smo svo vrijeme i govorili da je PES isto što i DF?! Je li to taj “zdrav Nikšić” o kom su pričali pred izbore, a suštinski ga učinili bolesnim i izopačenim, gradom u kojem se ne obilježavaju 21. maj i 13. jul, gradom u kojem se pokušavaju poniziti tekovine antifašizma, a onda se uvrijede kad im neko kaže da su fašisti?! - dodali su u nikšićkom DPS-u.
Njihovo ćutanje je, podvlače, potvrda da predsjednica Skupštine opštine Nikšić, Zoran Mrkić i ostali iz PES-a misle isto što i Kovačević.
- Ovo je još jedno njihovo ogoljavanje pred građankama i građanima Nikšića, ogoljavanje njihovog licemjerstva i gladi za foteljama.Ali Nikšić je najveći kad je najteže i Nikšić će pobijediti nazadne ideologije, kao što ih je kroz istoriju pobjeđivao. Jer Nikšić je Ljubo, a ne nikako i nikada Draža - ratni zločinac i saradnik okupatora! - zaključili su u nikšićkom DPS-u.

OO DPS: U Nikšiću parastos Draži Mihailoviću uz blagoslov PES-a

Poslanica Demokratske partije socijalista (DPS) Sonja Popović još jednom je informisala javnost da njen partijski kolega Nikola Rakočević nije bio predsjednik Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade.
To je, kako je konstatovala, njegov imenjak - funkcioner vladajućeg Pokreta Evropa sad (PES).
- Još jednom informišemo crnogorsku javnost da, ako je neko to i pomislio, da Nikola Rakočević, koji je bio predsjednik Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, nije Nikola Rakočević, poslanik DPS-a i potpredsjednik Skupštine Crne Gore. To je odbornik i funkcioner vladajućeg PES-a koji je učestvovao u skrnavljenju, degradaciji i sramoćenju najviše državne nagrade - navela je ona u objavi na društvenoj mreži Iks (bivši Tviter).
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FMilatovicSonja%2Fstatus%2F1943682625534578795&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Popović: Predsjednik Žirija nije Nikola Rakočević iz DPS-a nego funkcioner PES-a

Iz Građanske inicijative "21. maj" saopšteno je da je, prema njihovim informacijama, Brisel neformalno donio odluku da Crna Gora u naredne tri godine postane nova članica Evropske unije, što ocjenjuju kao pozitivan signal uslovljen geopolitičkim okolnostima, uključujući agresiju Rusije na Ukrajinu.
- Geopolitičke prilike i imperijalistička agresija Vladimira Putina na Ukrajinu presudno utiču na ovakvu orijentaciju Brisela. I to je dobra vijest. Međutim, ovakva odluka ostaće samo namjera ukoliko crnogorske vlasti ne pokažu minimum kredibiliteta u pogledu zatvaranja pregovaračkih poglavlja. I to je loša vijest - navodi se u saopštenju.
Iz Inicijative ocjenjuju da je aktuelna vlada „skup međusobno isključivih politika“, koje najmanje uzimaju u obzir državne interese i evropske aspiracije većinske Crne Gore.
- Deklarativni stavovi predstavnika vlasti često su usmjereni ka dijelu javnosti koja bira da ne vjeruje sopstvenim očima. Zato je moguće da predsjednik Skupštine Andrija Mandić govori o evropskoj predanosti, iako istovremeno, kako tvrdimo, djeluje u skladu s interesima Beograda i ometa evropski put Crne Gore - navodi se u saopštenju.
Građanska inicijativa ukazuje i na ulogu Srpske pravoslavne crkve, za koju podsjećaju da je Evropski parlament već identifikovao kao promotera antievropskih politika, kao i na, kako navode, „velikosrpski politički aparat u službi takvih interesa“.
Posebno se kritikuje djelovanje Demokrata, za koje navode da „se uvijek iznova identifikuju s kompromitovanim klerikalnim narativom“.
- To obuhvata i tzv. Demokrate koji se uvijek zaogrnu sa iskompromitovanim klerikalnim srpstvom. Zato će biti kasno kada živopisni PES shvati da je EU iluzija ukoliko se oslanja na savezništvo sa Vučićevim, Porfirijevim i Putinovim falangama. Tada se Spajić može pomiritii i sa Milatovićem jer će im u tandemu lakše pasti neizostavni tretman sa katranom i perjem - zaključuju u saopštenju.&nbsp;

GI 21. maj: Biće kasno kad PES shvati da evropske integracije nijesu moguće u savezništvu sa Vučićevim, Porfirijevim i Putinovim strukturama

Ministarka evropskih poslova Maida Gorčević izrazila je saučešće porodici vojnika Dejana Božovića koji je tragično stradao pokušavajući da pomogne sugrađanima u borbi protiv strahovitih požara.
- Naša vojska, vatrogasci i sugrađani i dalje istrajavaju boreći se protiv vatrene stihije. A zahvaljujući rescEU mehanizmu i direktnoj bilateralnoj saradnji, Hrvatske, Italije, Austrije, Češke i Mađarske šalju nam ljudstvo i letjelice za gašenje požara - poručila je Gorčević.&nbsp;
EU je, poručuje, sloga i solidarnost u teškim trenucima.

Gorčević: EU je sloga i solidarnost u teškim trenucima

Sveštenstvo, monaštvo i kako navode, vjerni narod eparhije budimljansko-nikšićke objavili su saopštenje povodom, kako tvrde, učestalih napada na mitropolita Metodija, eparhiju budimljansko – nikšićku i Srpsku pravoslavnu crkvu.
Njihovo obraćanje prenosimo integralno:&nbsp;
- Mi, sveštenstvo, monaštvo i vjerni narod Eparhije budimljansko-nikšićke obavještavamo javnost povodom ishitrenih i rigidnih reakcija tužilaštva i organa krivičnog gonjenja, a na okolnosti događaja od dana 08. avgusta u selu Gornje Zaostro, izražavamo svoj protest, duboko nezadovoljstvo i zabrinutost zbog selektivnog i diskriminatornog postupanja.
Neshvatljivo je da u trenutku kada doznajemo da je nastupila zastarjelost u brojnim predmetima za najteža krivična djela, tužilaštvo po drugi put u posljednjih mjesec dana poziva Mitropolita Metodija na isleđivanje po policijskim stanicama, privodi sveštenstvo, a dva vjernika naše Eparhije pritvara na trideset dana, dok se u javnosti stvara atmosfera političkog progona i zastrašivanja. Kao i uvijek do sada, ovim putem se takođe pridružujemo javnoj osudi svakog nasilja i pokušaja izazivanja netrepeljivosti i mržnje po bilo kom osnovu. Upravo je Srpska Pravoslavna Crkva, najreprezentativniji primjer žrtve koja je poslednjih devedeset godina konstantno izložena nasilju i mržnji, a da je način na koji se u poslednje vrijeme od strane institucija i dijela medija i javnosti tretira Mitropolit Metodije dokaz prethodno rečenog.
Naime, Mitropolit Metodije kao glava naše Eparhije, sve od decembra 2019. godine, očigledno je meta nekih centara moći koji prate svaki njegov korak, svaku njegovu riječ. Pritom, njegovi najglasniji kritičari nikada nijesu uzeli učešća u molitvenim sabranjima u kojima je suština djelovanja Mitropolita Metodija, a da jesu, sami bi se uvjerili da Mitropolit Metodije, na svim bogosluženjima, poziva na mir, ljubav, zajedništvo, solidarnost, jednom riječju, na istinu. Utoliko je sasvim neprihvatljivo da Mitropolit Metodije bude, ne samo permanentno izložen javnom i medijskom linču, nego i konstantni predmet interesovanja organa krivičnog gonjenja, a da povod tog interesovanja bude pomenuti medijski linč. U tom smislu, mitropolitove izjave se krivotvore, zlonamjerno tumače ili mu se pripisuju djela koja nisu ni učinjena.
Smatramo da se na ovaj način, Mitropolitu Metodiju, a posredno, sveštenstvu i monaštvu, uskraćuju i ugrožavaju osnovna ljudska i građanska prava zajamčena Ustavom Crne Gore. Istovremeno, izražavamo nadu da će eventualno krivična građanska ili bilo koja odgovornost svih pritvorenih, biti utvrđena objektivno, nepristrasno, u skladu sa zakonom, a ne po diktatu i medijski, već unaprijed, pripremljenoj presudi. Takođe, očekujemo da će organi krivičnog gonjenja učiniti sve da, u što kraćem roku, procesuiraju i utvrde odgovornost svih onih koji su proteklih dana posredstvom medijskih platformi i drugih sredstava javnog oglašavanja, stigmatizovali Mitropolita Metodija i sveštenstvo i vjerni narod SPC i podsticali i izazivali vjersku i nacionalnu netrepeljivost i mržnju.
Stoga, sledujući pozivu Mitropolita Metodija i mi jednodušno pozivamo sve građane Crne Gore na međusobno izmirenje, u duhu bratoljublja i istine i molimo se Svemilostivom Gospodu da svima podari duh ljubavi i blagorazumnost".

Eparhija budimljansko-nikšićka: Isljeđuju Metodija po policijskim stanicama, meta je nekih centara moći koji prate svaki njegov korak

Vada je na telefonskoj sjednici donijela odluku da se preksjutra, 14. avgusta, proglasi Dan žalosti povodom smrti vojnika Dejana Božovića koji je danas stradao u prevrtanju cisterne tokom pružanja pomoći u gašenju požara.
- Usred vatrene stihije koja je zadesila Crnu Goru, ogromnu zahvalnost dugujemo pripadnicima službi spašavanja. Njihov trud i zalaganje su visoko cijenjeni i kao takvi će biti nagrađeni - poručio je premijer Milojko Spajić nakon sjednice Koordinacionog tima za zaštitu i spašavanje.
On je izrazio zahvalnost i Vojsci Crne Gore, istakavši da ona daje maksimalan doprinos na terenu.&nbsp;
- Nažalost, u ovoj plemenitoj borbi za druge, život je izgubio vojnik Dejan Božović. U svoje i ime Vlade Crne Gore izražavam najdublje saučešće njegovoj porodici - kazao je Spajić, dodajući da će Savjetu za odbranu i bezbjednost predložiti da Božović bude posthumno odlikovan.
Premijer je najavio da će Vlada sačiniti registar štete, a nakon zvaničnih procjena pružiti pomoć građanima čija je imovina stradala u požarima.
U međuvremenu, Crna Gora je uputila hitan poziv za pomoć susjedima, EU i NATO saveznicima.&nbsp;
- Na terenu je već pomoć iz Hrvatske i Srbije, a potvrđena je i podrška iz Austrije, Italije, Češke, Mađarske i drugih država van EU, poput Ujedinjenih Arapskih Emirata - naveo je Spajić.
On je istakao da će nadležni organi ispitati uzroke požara i da će, tamo gdje se utvrdi ljudski faktor, počinioci biti najstrože kažnjeni.&nbsp;
- Idemo i korak dalje – izmjenom regulative i kaznenih odredbi jasno ćemo poručiti da u Crnoj Gori nema tolerancije za ovakva djela. Piromani će se suočiti sa drakonskim zatvorskim kaznama - poručio je premijer.
Spajić je zahvalio vatrogascima iz opština gdje nema aktivnih požara na pomoći kolegama u ugroženim područjima, te pozvao i ostale opštine da u što kraćem roku pošalju ljudstvo i mehanizaciju. „Zbog herojstva i patriotizma, svi vatrogasci biće i finansijski nagrađeni“, najavio je on.
Dodao je da su Ministarstvo odbrane i cijela Vlada stavili na raspolaganje sve državne resurse, dok je Ministarstvo finansija zaduženo da obezbijedi sredstva za odgovor na vanrednu situaciju.
- Koordinaciono tijelo zasijedaće svakih 12 sati i dobijati ažurne izvještaje sa terena - zaključio je predsjednik Vlade.

Spajić: Predložiću posthumno odlikovanje vojnika Božovića; Preksjutra Dan žalosti povodom njegove smrti

Televizija E večeras emituje specijalnu emisiju posvećenu požarima, u kojoj će gosti biti:
- Goran Janković, bivši šef Službe zaštite i spašavanja Podgorice,&nbsp;
- Dario Gauš, vatrogasni zapovjednik Primorsko-goranske županije,&nbsp;
- Boro Vućinić, bivši ministar odbrane,&nbsp;
- Ivana Vojinović, direktorica Centra za klimatske promjene UDG,&nbsp;
- Azra Vuković iz NVO Green Home&nbsp;
- Jelena Pavićević, ekspertkinja za komunikaciju u krizama.
Ne propustite večeras od 21 do 23 sata na Televiziji E!

Specijalna emisija o požarima na TV E

Otkrivanju spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću prekjuče je prisustvovao i Vladimir Janković iz Beograda, član Zemunskog klana, saradnik Vojnobezbjednosne agencije Srbije i Bezbjednosno-informativne agencije, pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora.
Da je Janković prisustvovao događaju, vidi se i na fotografijama fotoreportera tog lista Borisa Pejovića, koji je u subotu u popodnevnim satima, nakon uklanjanja spomenika, maltretiran, dok je njegov kolega Stevo Vasiljević iz Pobjede fizički napadnut.
Janković je, kako pišu Vijesti pozivajući se na izvore iz bezbjednosnog sektora, porijeklom iz beranskog sela Dapsiće.
Ranjavan je u Budvi 2007. godine, u bašti restorana „Jadranska straža“. Tada su ubijeni ukrajinski državljanin Adalbert Šut i Vladimir Rakočević.
Navodno je Vladimir Janković bio i vođa (Team Leader) za obuku ozloglašene ruske plaćeničke grupe Vagner u Angoli.
Na svojoj Fejsbuk stranici objavio je veliki broj fotografija pravoslavnih crkava i manastira koje je obilazio po svijetu i Crnoj Gori, među kojima su i fotografije s pokojnim mitropolitom Amfilohijem, kao i njegovim nasljednikom Joanikijem, zatim sa tivatskim parohom Mijajlom Backovićem, sveštenikom Jovanom Plamencem kod crkve na Rumiji...
Jankovića, koji se prethodno prezivao Ćorac, je u objavi na Fejsbuku pomenuo i Slavko Perošević, jedan od vođa blokada puta koje je u Šavniku organizovala lokalna opozicija. Perošević se juče pohvalio da je poslije 84 godine postao „prvi četnički vojvoda koji je položio zakletvu“ u Crnoj Gori.
- Zakletvu sam položio pred mitropolitom Metodijem i sveštenstvom, kao i pred četničkim vojvodama Miletom Pavićevićem Čičom, Stankom Magudom, Gigom Božovićem, Slavkom Labovićem i Ćorcem... - napisao je Perošević koji je bio jedan od učesnika prosrpskog protesta u Nikšiću 13. jula 2022. godine, na kojem je došlo do nasilnih incidenata.

Saradnik BIA prisustvovao otkrivanju spomenika Đurišiću

Povampirene velikosrpske i četničke falange nemaju problem sa razumom i logikom. Razuma kod njih manjka od samog starta, jer da se javlja makar u česticama, ne bi danas novočetnici jednako voleli saradnike nacista (četnike, JVuO) i potomke dela onih koji su nacizmu stali nogom za vrat (Ruse, odnosno Putina).&nbsp;
Na logici tek padaju. Tvrde da su poštovaoci "prvog gerilskog antifašističkog pokreta u Evropi", misleći na formacije Draže Mihailovića. I dok su Mihailovićeve četničke formacije imale bar neke dve istorijski potvrđene bitke protiv nacista, pre nego što su postale njihova verna pomoćna vojska i koljači civila, današnji simpatizeri pokreta DM ne vide contradictio in adjecto čak ni u činjenici da sebe nazivaju antifašističkim pokretom, a podižu spomenik fašisti koga je odlikovao Adolf Hitler.
Ta bi zbrka u glavama pojedinaca bila lako rešiva na nivou Toponica ili Kovin u Srbiji, odnosno Dobrota u Crnoj Gori, da nosioci političke vlasti u ove dve države ne igraju "stiskavac" upravo s baštinicima tih retrogradnih ideja. Trljkajući se znojavim telima s dlakavim četništvom u ritmu "drma mi se na šubari cveće", političari u stvari plešu s najprimitivnijim i najzaostalijim, shodno tome i najkrvoločnijim, delom biračkog tela.&nbsp;
Tim trulim kompromisom trenutno obezbeđuju sebi glasove, ali istovremeno guraju obe države u živi pesak velikosrpskog šovinizma, iz koga se u ranijim, ne tako davnim prilikama, izlazilo teškom mukom i uz velike žrtve. I kako sada vidimo - samo privremeno.
No, pisali smo već o minornom intelektualnom i moralnom kapacitetu ljudi koji su se, u tranzicionom periodu i usled prirodnog nezadovoljstva nedovoljnim napretkom dvaju država pod demokratskim vlastima, dočepali političke vlasti. Njihov je učinak - u Srbiji od 2012, a u Crnoj Gori od 2020. - merljiv vekovima: države su civilizacijski i ekonomski vratili u XVIII, a građane mentalno i logički u XIII vek.
Danas ćemo se pozabaviti njihovim drugim trulim kompromisom, erotski vrućim plesom s organizacijom koja je poslednjih godina pedantno očistila svoje redove od svih progresivnih, slobodnomislećih i zdravorazumskih ljudi. Onom koja upravo ovih dana u Beogradu završava javni inkvizitorski obračun s poslednjom dvojicom teologa koji su se usudili da je kritikuju: s Vukašinom Milićevićem i Blagojem Pantelićem. Dakle, pozabavićemo se organizacijom koja sebe naziva "Srpska pravoslavna crkva", dočim je u međucrkvenoj komunikaciji to Crkva Srbije.
Iako je već od početka devedesetih SPC korisno poslužila balkanskom kasapinu Slobodanu Miloševiću u nastojanju da ratom i etničkim čišćenjem zadrži "sve Srbe u jednoj državi", ta je crkva tek od demokratskih promena 2000. godine postala zaista država u državi. Ne samo da ne plaća nikakav porez na svoju razgranatu privrednu delatnost, nego država pokriva doprinose sveštenika za penziono i zdravstveno osiguranje. Najzad, malo-malo Vlada opredeli neka sredstva za gradnju ili renoviranje hramova, izdaju se i obavezne doplatne poštanske markice, a stižu i bogate donacije iz inostranstva, najviše od ruske države i crkve.
<h2>ĆAR ZA VAJDU</h2>
Kako neki čitalac ovakvog pisanja uvek kaže ono čuveno "da, ali", da ga predupredimo: slične privilegije u Srbiji imaju i ostale verske zajednice. Ipak, slika davanja i uticaja biće potpuna tek kada kažemo da se po popisu 2022. u Srbiji čak 81,1 odsto građana izjasnilo kao pravoslavac, dok sve ostale verske zajednice i ateisti i agnostici zajedno čine preostalih 18,9 procenata.&nbsp;
Doduše, u praksi, većina deklarativnih vernika ne ponaša se kao vernik, pa crkve zvrje prazne. SPC zato od ideje da živi od parohijala, a ne od državnih davanja i oprosta troškova, beži kao đavo od krsta. I tu da bacimo dodatno svetlo podsećanjem na činjenicu da je u deset godina koje su prethodile tom popisu, u Srbiji izgrađeno oko hiljadu crkava, i samo 13 škola.
Dakle, davanjima pravoslavnoj crkvi, političari obezbeđuju njenu podršku, a s obzirom na razgranatost crkvenog sistema i veliki uticaj u narodu, to je možda i investicija s najbržim povratom u poslovnom okruženju. Iako je Ustavom crkva odvojena od države, normalizuje se neformalni političko-crkveni brak iz interesa, i tako sveštenstvo podržava galantnost trenutne vladajuće političke opcije, podržavajući njenu politiku.
U praksi, bar u Srbiji, popovi SPC postali su vrhovni autoritet za sve. Od abortusa do dogmatizovanog Kosova, od vaspitanja dece do nacionalnih pitanja koja su, od 2012. posebno, izgrađena na velikosrpskom šovinizmu i težnji za hegemonijom. Iako bi državne institucije morale da budu laičke, svaki državni organ ili opština imaju slavu, vojska se koristi u verskim ceremonijama, vreme se meri po verskom kalendaru, politički funkcioneri pokazuju svoju religioznost u svakoj situaciji, nema manifestacije kojoj vrh crkve nije gost, a redovno se ide kod patrijarha po duhovni savet.&nbsp;
U Crnoj Gori, opet, svedoci smo posebnog apsurda. Crkva koja zvanično ne priznaje postojanje čitavog jednog naroda (što sadrži i elemente krivičnog dela), koja teritoriju Crne Gore tretira kao teritoriju Srbije, aktivno učestvuje u političkom životu, "komanduje" političkim strankama i njihovim liderima, javno demonstrirajući prezir prema svakom obliku državne vlasti i državnim simbolima Crne Gore. Nema bolje ilustracije za to od odnosa Ljubiše Ostojića - Metodija prema podizanju spomenika ratnom zločincu i saradniku okupatora, kojom je prilikom intonirana i himna strane države, Srbije. Tim stavom, on nije samo bacio pod noge i hrišćanstvo i moral, on je bacio pod noge državu, i tu, u stvari, dolazimo do suštine problema.
Ne postoji, niti u modernom demokratskom društvu sme da postoji, verska ili bilo kakva druga organizacija, koja je "starija" od države. Ne po godini osnivanja, koja je nebitna, već po statusu. Ono šta je ključno je da je država po svojoj suštini zajednica svih njenih građana, dok je crkva - kao i svaka druga uža organizacija (udruženje, klub, savez...) - zajednica tek jednog dela stanovnika države. I u tom je smislu država "starija": zakoni države (moraju da) se primenjuju (i) na crkve i na vernike, crkveni "zakoni" važe samo interno, za one koji su "članovi" crkve i time njene "zakone" prihvataju.
Ne postoji, i ne sme da postoji, nekakav "temeljni ugovor" ili bilo kakav drugi akt ili dokument, koji pripadnicima jedne organizacije (verske, ili bilo koje druge), daje veća prava i manje obaveza nego ostalim građanima. Odnosno, ako tako šta postoji, Ustavni sud mora da reaguje i obezbedi jednakost svih pred Ustavom.
<h2>ISKAČE OSIGURAČ</h2>
Naravno, treba imati u vidu i činjenicu da su svojim ustavima i Srbija i Crna Gora definisane kao sekularne, odnosno, da je crkva odvojena od države. Otuda je u obe zemlje nedopustivo - a da je demokratske i parlamentarne svesti bilo bi i politički kažnjivo - svako koketiranje političara sa religijskom (ili najzad i bilo kojom drugom) organizacijom, kojim se jedan deo društva favorizuje. Jer, političar - posebno onaj na vlasti - obavlja funkciju od javnog interesa i predstavlja i zastupa jednako sve građane, a ne samo svoje simpatizere i ne samo vernike "svoje" crkve. Vera je, kao i kod svakog drugog građanina, njegova privatna, intimna stvar. I ona, u stvari, ostaje na vratima verskog hrama i privatnog doma.
Treba li, najzad, uopšte naglašavati da religijska pravila dotiču samo vernike i da ni u kom obliku i ni na koji način ne smeju da postanu uobičajena za celo društvo, a nekmoli opšteobavezna? Treba li pominjati da crkvi nije mesto u politici, ni u kom obliku ili formi?
Srbija i Crna Gora, na žalost, prečesto i previše se manifestuju kao prepolitička društva. Lično konjukturno i opšte moderno u ove dve države su izgleda uobičajeni motivi delovanja. Interes države i nacije je uvek u senci lukrativnog. Kako se svojevremeno pohrlilo u kom-partiju zarad vajde, sada se trči u religiju zbog ćara. Vera i versko se potežu u cilju jačanja nacionalizma i pravdanja nepočinstava koja se rade, ili tek planiraju.
Pravo verništvo i "snaga vere" u obe države bi se lako izmerili ukidanjem državnih sredstava verskim organizacijama (sem za verske objekte pod zaštitom države, kad važe posebna pravila) i uvođenjem parohijala. Što će reći: ako si član crkve, to članstvo moraš da platiš; koliko članova, toliki je i crkveni guber.&nbsp;
Do tog momenta je, međutim, još dalek put. Na njemu se crkva pruža onoliko koliko joj politika, vođena sopstvenim sebičnim ili na drugom mestu isplaniranim interesima, dopušta. Nekad uspe da "ukoči", svesna sopstvenih religijskih i moralnih normi, ali u poslednje vreme sve češće "iskače osigurač". A to onda nije samo unutarcrkveno pitanje, to je pitanje dalekosežnih i krupnih posledica.
Crkva mora da se vrati u pravni poredak i u okvire suštine sopstvenog postojanja. Ako to nije moguće, zabrana delovanja - bar tamo gde nije u matičnoj državi, plus ispitivanje poslovanja, odgovornost za narušavanje zakonom zaštićenih verskih objekata, pa čak i krivično gonjenje crkvenih velikodostojnika, uprkos odredbama nekakvih ugovora, uopšte nisu nerealna opcija.

Vrele igre pod mantijom

Pamflet istorijskog revizionizma, poluistina, prećutkivanja, propagandnog falsifikovanja, u formatu dokumentarnog filma o 13. julu, kojim se normalizuje velikosrpska mitologija, osvanuo je sredinom jula na Jutjub kanalu prosrpske Demokratske narodne partije (DNP), a premijerno je prikazan na Adria Televiziji.
Neskriveni i ključni cilj lažnih istorijskih konstrukcija u ovom uratku jesu otvorena delegitimizacija crnogorske borbe za obnovu državnosti, osporavanje autentičnosti antifašističkog ustanka iz 1941. godine, ali i da se zatomi istina o okupaciji Crne Gore 1918. godine Podgoričkom skupštinom i nametne narativ da su Crnogorci zapravo Srbi koji treba da se vrate sebi.
<h2>TAJNI PODACI O AUTORSTVU</h2>
Transparentnih podataka o režiji, produkciji i autorstvu nema, ali je mnogo toga jasno - a prije svega da je film u javnost plasiran u jeku sve intenzivnije revizije istorije u Crnoj Gori i dok politička vladajuća struja koristi svaki mogući alat - od institucionalne moći do medijske propagande - kako bi poništila crnogorski istorijski i identitetski kontinuitet.
Film od samog početka ne krije da ima političko-revizionističku agendu pošto naratorka u prvim minutima govori o tome da „Crna Gora ima dvije zastave, himne, dva imena, dva pravca ali i dvije istorije“ - tako otvoreno afirmišući „istoriju“ napisanu iz velikosrpskog ugla.
To nije samo ulazna tačka u pokušaj da se gledaoci ubijede da su „dvije istorije“ ravnopravne - da se ne radi o sukobu činjenica i političkoj propagandi, nego i priznanje da autori filma, ko god oni bili, ne prihvataju zvaničnu, međunarodno priznatu i utemeljenu istoriju Crne Gore.
<h2>KLJUČNA ZAMJENA TEZA</h2>
Tako se, pored ostalog, italijanska okupacija iz 1941. godine koristi kao zgodan izgovor da se prikriju mnogo dublji i trajniji ožiljci - poput onih iz 1918. kada je Crna Gora anektirana, a Karađorđevićima omogućeno da pod maskom „volje srpskog naroda“ sebi pripoje novu teritoriju - da bi Srbija, proširena Crnom Gorom i Makedonijom, tvorila kraljevinu tri naroda - Srba, Hrvata i Slovenaca.
Tada su srpski agenti poslati u Podgoricu, proglašeni „velikom narodnom skupštinom“ i, uz prismotru srpske žandarmerije, izglasali brisanje države Crne Gore - odnosno rezoluciju koju je srpska vlast napisala na Krfu, a kojom se okupacija Crne Gore prihvata proglašenjem pripojenja Srbiji.
U tom trenutku je postojala redovna crnogorska narodna skupština, i to po tadašnjem ustavu jedina koja je mogla raspolagati sudbinom ove države, ali desilo se što se desilo.
Uslijedio je Božićni ustanak, spaljivanje hiljada crnogorskih domova, progon komita, ubijanje onih koji su bili vjerni crnogorstvu i državnoj slobodi. Dvadesetak godina kasnije, a pošto je narod bio za to da zajednica bude organizovana tako da sve zemlje budu slobodne i ravnopravne - a što su srpski politčari odbijali, desio se Petrovdanski sabor na kojem su federalisti, na čelu sa Sekulom Drljevićem, uz Italijane proglasili nezavisnost.
No, ovako posloženih fakata u DNP-ovom i Adrijinom uratku nema. Oni, bez bilo kakvog detaljisanja, konstatuju da je u tom periodu Crna Gora bila dio Zetske banovine, što prati i dalje navođenje da je parola crnogorskih komunista bila „srpstvo, slovenstvo, sloboda“ ili, kako naratorka kaže: „tadašnje rukovodstvo crnogorskih komunista je sebe i te kako smatralo Srbima. Čak i oni koji su se nacionalno izjašnjavali kao Crnogorci nijesu na srpstvo gledali kao na nešto što je strano, nametnuto ili neprijateljsko“.
Sve to vodi do njihove suštine - tvrdnje da je „ustanak 13. jula 1941. bio borba za zajedničku jugoslovensku državu“, odnosno, po njihovom poimanju, za crnogorsko zajedništvo sa Srbijom, a da je deklaracija donijeta 12. jula bila težnja ka separatizmu koja je idućeg dana dobila odgovor.
Ovo je ključna zamjena teza jer je ustanak 13. jula, prije svega, bio antifašistička odbrana dostojanastva naroda koji nije zaboravio ni Podgoričku skupštinu, niti prihvatio ideju da mu se ponovo o sudbini odlučuje „odozgo“. Crna Gora se borila za slobodu - od fašizma i hegemonije, zato je jasno da se plasiranjem narativa o trinaestojulskom ustanku kroz prizmu „jugoslovenskog patriotizma“, a ne i crnogorskog otpora dugotrajnoj fašisitčkoj manipulaciji identitetom, pokušava zbrisati srpska prljava uloga okupatora, a samim tim i crnogorski subjektivitet u Trinaestojulskom ustanku.
<h2>POKUŠAJ DEMONIZACIJE SUPROTSTAVLJANJA SRPSKOJ HEGEMONIJI</h2>
Dodatno, karakterisanjem deklaracije koja je donijeta 12. jula „težnjom ka separatizmu“ između redova se opasno implicira da je svaki zahtjev za crnogorskom nezavisnošću sam po sebi fašistički, a ta teza im služi i za diskreditaciju savremenih crnogorskih državotvornih ideja.
Pored toga, Sekula Drljević, politički lider crnogorskih federalista i separatista koji je isprva svoje djelovanje bazirao na protivljenju srpskoj aneksiji Crne Gore 1918. godine, u filmu se poredi sa Antom Pavelićem - vođom ustaškog pokreta koji je predvodio genocidni režim NDH koji je odgovoran za smrt stotine hiljada ljudi - i to uz tvrdnju da je bio zamišljen kao crnogorski pandan ustaškom poglavniku, tj. da je Crna Gora 1941. trebalo da bude fašistički protektorat sličan NDH.
Kolaboracija Drljevića sa fašistima ostaje fakat - ali se on u ovom filmu demonizuje kao ustaški pandan - iako nikad nije imao oružane snage, niti sprovodio represiju nad bilo kakvim civilima - dok su, sa druge strane, mnogi četnički komandati, poput Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, sarađivali sa Italijanima i nacistima - i to ništa manje - nego mnogo više.
Samim tim je jasno da je Drljević, koliko god bio sporan, tvorcima ovog filma poslužio isključivo da bi zalaganje za crnogorsku državnost prikazali kao oličenje fašizma - što im onda i omogućava pravdanje narativa u kojem je jedino čista opcija prosrpska - a sve drugo izdajničko. Zato njegovo poređenje sa Pavelićem služi samo kao alat za brisanje legitimiteta crnogorskih političkih pokreta koji su se suprotstavili srpskoj hegemoniji.
Svime time se pokušava zatvoriti prostor za bilo kakvu diskusiju o crnogorskoj državnosti - jer ako je svaka priča o nezavisnosti fašizam - onda je, valjda, jedina antifašistička opcija ostanak u velikosrpskoj dimenziji.
<h2>,,PRANJE“ ČETNIČKOG POKRETA&nbsp;</h2>
Iako su saradnja četničkog vođe Draže Mihailovića sa okupatorskim silama i masovni zločini nad civilima koji su se suprotstavljali kolaboraciji neupitni, nepobitni i jasni, u filmu se pokušalo ,,pranje” četničke biografije, predstavljajući kolaboraciju četnika Pavla Đurišića sa Italijanima kao - „reakciju na komunističke zločine“.
Tako naratorka kaže da su komunistički zločini „prouzrokovali odluku četnika da sklope ratni sporazum sa Italijanima - sa ciljem uništenja komunista“. Koji su to zločini komunista 1941. godine natjerali četnike na kolaboraciju sa fašistima Pircija Birolija - nije objašnjeno. Očito jer nije se mogla isfabrikovati ,,nova istorija”.&nbsp;
A kako to u propagandnim uratcima obično i biva, jedan narativ temelj je za drugi - pravdanje četnika brzo vodi i do rusofilije koja se silu na sramotu predstavlja kao oličenje crnogorskog mentaliteta.
- Važan faktor motivacije među borcima NOB-a, naročito Crnogorcima, bila je privrženost Moskvi koja je, sem iz ideoloških razloga, proisticala iz tradicionalnih i ratničkih spona prethodnih stoljeća. Još od 18. vijeka osnovni elementi crnogorske državnosti obrazovanja i duhovnosti uživali su jedinu podršku u Rusiji. Poznata krilatica „sa Lovćena kliče vila, oj Rusijo majko mila“ bila je dio mentaliteta mladih partizana. Ne treba da nas čudi što je samo u Crnoj Gori ustaljeni partizanski pozdrav „smrt fašizmu sloboda narodu“ dijelom zamijenjen sa „crvena armija je s nama pobjeda je naša“ - navodi naratorka, dramatično falsifikujući istoriju, sve radi predstavljanja Crnogoraca kao „pravoslavnog“ kulturnog i ideološkog svijeta koji prirodno gravitira ka Srbiji i Rusiji.&nbsp;
Time su u ovom filmu zanemareni i zbrisani svi temelji crnogorskog građanskog i sekularnog identiteta, a trenutno stanje u državi i neophodni otpor srpsko-ruskom uticaju između redova upakovani u izdaju sopstvenog karaktera.&nbsp;
<h2>„DRUGOSRBIJANCI“ I „MONTENEGRINI“</h2>
Ne čudi što je jedan od sagovornika u ovom uratku, pored predstavnika Istorijskog instituta i Milana Kneževića i srpski istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i jedan od ideologa velikosrpskog projekta, Čedomir Antić, koji docira o tome kako u Crnoj Gori „nema drugosrbijanaca“.
- Svi drugosrbijanci su postali montenegrini. To je vrlo zanimljivo i govori da je to jedinstvena zemlja. Bila je srpska, danas više nije. Toliko su netolerantni ti ljudi da ne priznaju srpstvo - govori Antić.
Nijesu anonimni autori ovog filma ni prvi ni jedini koji su pokušali lansirati tezu o tome da je crnogorski identitet tvorevina nekadašnjeg komunističkog vođe Milovana Đilasa.&nbsp;
- U jugoslovenskoj javnosti toga vremena nerijetko je bilo zastupljeno stanovište o Đilasu kao tvorcu crnogorske nacije - neki će reći jedne izrazito anti-srpske pojave i dezintegrativnog faktora u odnosu na srpski nacionalni korpus. Sa današnjeg aspekta, postavlja se pitanje da li je to baš tako. Đilasovo nacionalno opredjeljenje bilo je u većem dijelu života nesumnjivo srpsko. O tome govore njegova centralna literalna djela - navodi naratorka.
Na to se nadovezuje Antić koji ističe da „vidimo da je on drugosrbijanac“, te da je „to srpstvo kod njega jako relativno“.
- Zvaničan stav Komunističke partije Jugoslavije prema crnogorskoj naciji nije bio još uvijek jasno i u potpunosti definisan. Crnogorsku naciju je trebalo, po stavu Komunističke partije Jugoslavije, u perodu pred izbijanje rata tek definisati i naučno objasniti. Iz tog razloga je to pitanje ostavljeno za poslije rata. A onda je ponuđeno najviđenijem Crnogorcu među komunistima da ga definiše i na neki način postavi kao model za novu naciju u novoj državi. Ta ličnost bio je Milovan Đilas...Iskustvo ovog rata govori da crnogorski narod, ne samo što je ustao protiv okupatora, nego je pošao i protiv onih struja koje su htjele da ga odvoje od Srba - govori naratorka.
Suština svih ovih navoda je ista: ubijediti Crnogorce da su zapravo Srbi - a kako to uvjerljivije učiniti nego reći da je upravo „tvorac nacije“ u biti Srbin - koji se samo radi partijskih interesa zalagao za crnogorstvo.
<h2>REHABILITACIJA DEVEDESETIH</h2>
Tokom cijelog filma konstanta je nametanje narativa da su crnogorska nacija i državnost produkt manipulacija i zavjere protiv srpstva - uz osporavanje svakog procesa koji je vodio do emancipacije naše države.&nbsp;
Tako Antić riječima da je „dugoročno pobijedila „nidologija“ koja je imala veliku sreću i u jugoslovenskoj državi učinila sve da odvoji Srbiju od Crne Gore“ samo učvršćuje korijene ratnih devedesetih - čiji krici, kroz pritiske i pokušaje podrivanja suverenosti - što iznutra - to i spolja, i danas odjekuju Crnom Gorom.
Dokaz za to je i tvrdnja da je uplivom hrvatskog nacionalizma u vrh crnogorskog dijela KP u potpunosti je narušen „revolucionarni moral čiji su nosioci bili upravo srpski komunisti“.&nbsp;
I više je nego jasno da se radi o grubom pokušaju kriminalizacije crnogorske državnosti i to kroz rehabilitaciju velikosrpske hegemonije čija je suština uvijek bila, i danas jeste, teza da su svi drugi identiteti na ovim prostorima devijantni, nepostojeći – odnosno izdajnički.
<h2>VELIČANJE AB REVOLUCIJE</h2>
U nastavku filma autori su se dotakli Antibirokratske revolucije nazivajući je „savršenim primjerom sadejstva između crnogorstva i srpstva“ - kao da nije riječ o politički dirigovanom puču tadašnjeg režima Slobodana Miloševića kojim je u Crnoj Gori instalirano njemu odano rukovodstvo radi namjere da kontroliše Predsjedništvo SFRJ - a što se nije moglo bez podrške zvanične Crne Gore.
No, ni ovo nije ništa novo, niti čudi, kada se uzme u obzir da je upravo DNP bio jedan od nosioca nastavka kontrarevolucije - odnosno litija 2020. godine. Obje kontrarevolucije su osmišljene i koordinisane iz Beograda, a nacionalizam i navodna ugroženost crkve iskorišteni za vraćanje Crne Gore u velikosrpski kolosjek i ostvarenje njihovih interesa.&nbsp;
Obje su, u konačnom, imale razarajući efekat po crnogorsko društvo i demokratski razvoj.
<h2>VOZ I ŠINE</h2>
Završni dio filma kulminira otvorenim poricanjem i omalovažavanjem savremene državnosti Crne Gore i referendumske volje.
- Riječi i nedjela Štedimlije i Drljevića referendumski su nadglasale borbu naših predaka koji su živote dali boreći se protiv tekovina 12. jula. Iako je 13. jul i danas Dan državnosti Crne Gore - on je nažalost samo broj na zidnom kalendaru, odmah pored slavske ikone kod onih koji je još uvijek imaju. Nerijetko u narodnoj skupštini i u javnosti možemo da čujemo kako se mnogi pozivaju na narodno-oslobodilačku borbu, istrajavanje na himni koja predstavlja ništa drugo do plagijat ratnog zločinca Sekule Drljevića. Priča o precima koji su se borili za slobodu trebalo bi da nam daju danas zajednički put i pravac kojim treba da idemo - navodi naratorka u završnom dijelu.
Nastavlja dociranjem o odnosu crnogorstva i srpstva.&nbsp;
- U našoj državi se najbolje oslikava kroz metaforu kolosjeka: jedno bez drugog ne može da funkcioniše, odnosno voz ne može da nastavi dalje. Potreban je balans jer zabluda je da vlak može zamijeniti voz i da je povijest važnija od istorije. Moramo biti svjesni riječi naših predaka, ne smijemo doživjeti sudbinu Kajina i Avelja, jer braća su braća čak i kada se posvađaju jer ako se odreknemo prošlosti nećemo imati ni budućnost - govori naratorka.
Ova metafora ne znači nikakvo „pomirenje“ niti simboliše bratstvo - već podređenost. Voz predstavlja Crrnu Goru - koja, prema njihovom poimanju, ne može ići bez šina - odnosno Srbije.
Tako je napravljen puni krug: u samoj završnici je potvrđeno da je glavna vodilja ovog uratka upravo nastavak diskursa i velikodržavnih pretenzija koje su 1918, ali i devedesetih započele oružjem, a u 21. vijeku nastavljene sofisticiranijim sredstvima - prije svega institucionalnom revizijom istorije.

DNP i Adria TV revizionistički dokumentarni film o 13. julu iskoristili da još jednom nametnu narativ da su Crnogorci Srbi koji treba da se vrate sebi

Javnost s pravom pita: zašto lider GP URA Dritan Abazović nije u petak bio u Beranama? Gdje je nestao čovjek koji je, kao premijer 2022. godine, svojim potpisom na Temeljni ugovor predao dio državnog suvereniteta Crkvi Srbije? Zašto nije bio prisutan da svjedoči posljedicama tog, po mnogima, izdajničkog čina? Zašto nije bio rame uz rame sa onima koji su u objektu Crkve Srbije slavili lik ratnog zločinca i četničkog komandanta Pavla Đurišića? Zar nije prirodno da se pojavi tamo gdje se njegovo djelo slavi – i to s aplauzima? Jer upravo je on – Dritan Abazović – omogućio ovakve scene. Scene u kojima se u crkve unose kipovi zločinaca, a država Crna Gora ne smije ni da pisne bez “blagoslova” Crkve Srbije. Sve to stoji kao posljedica potpisanog Temeljnog ugovora – dokumenta koji je, u tajnosti, bez javne rasprave, bez parlamentarne procedure, dogovoren s Porfirijem i Srbijom i potpisan u Vili Gorica, 3. avgusta 2022. godine. Tako se ne potpisuje ugovor u ime jedne suverene države. Tako se sklapa pakt u korist druge. Čudi što nije Abazović iskoristio priliku da ga – kako je najavljivao velikosrpski ideolog Matija Bećković – srpska omladina nosi na rukama. Podsjetimo se: - Kad bi Dritan Abazović sjutra stigao u Beograd, nosila bi ga srpska omladina na rukama - izjavio je Bećković nakon izbora 2020. Gdje su sada ti “mladi nosioci”? Gdje su srpski aplauzi za “najbolju investiciju velikosrpske politike” u Crnoj Gori? Tu su bili, spremni, ali Abazovića nije bilo. A bilo je za očekivati da Abazović bude među onima koji su slavili – jer on je omogućio sve: i kip zločinca, i crkvenu moć, i državnu nemoć. Omogućio je da se crkveni hramovi koriste kao političke tvrđave, a oltari kao pozornice za reviziju istorije. Možda je trebalo da bude tamo – da ga dočekaju “prepodobni” vjernici, spremni da mu zapjevaju, uz himnu Srbije. Jer da nije bilo njegovog potpisa – ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Da, Dritan Abazović je potpisao Temeljni ugovor sa Crkvom Srbije – u ime Crne Gore, a bez Crne Gore. Ignorišući pravna upozorenja, protivljenje stručnjaka, akademske zajednice, NVO sektora, političara… Potpisao je ono što nijedan premijer jedne suverene države sebi ne bi smio dozvoliti. Zato pitamo: ako nije imao problem da potpiše, zašto ima problem da se pojavi? Slavili bi ga. Imaju i razloga.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250808090832_0948673d748876542c9af02a2e055b3b9a4997af5d6306faba16fdc81d811951.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250808090832_0948673d748876542c9af02a2e055b3b9a4997af5d6306faba16fdc81d811951" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Metodije drži liturgiju Pavle Đurišić"> </figure>

Tag: pes