Rasprava o izmjenama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, koju su u Skupštini pokrenuli poslanici Pokreta Evropa sad, ponovo je otvorila jedno od najosjetljivijih poglavlja crnogorske istorije – pitanje aneksije iz 1918. godine. Više od vijeka kasnije, prijedlog da se iz zakonskog teksta izbriše odrednica da je tadašnja aneksija bila nasilna izazvao je žustre reakcije u stručnoj i javnoj sferi, ali i razotkrio duboku simboličku podjelu između tumačenja prošlosti i političkih kalkulacija sadašnjosti.
Prijedlog poslanika PES-a podržao je i princ Nikola prihvativši tumačenje da čin aneksije zemlje po definiciji ne može biti nasilan. Time je, kako ocjenjuju istoričari, ne samo dao legitimitet revizionističkom čitanju jednog od najtragičnijih događaja crnogorske državnosti, već i doveo u pitanje simbolički odnos prema sopstvenim precima.
U sjenci ove polemike ostala je činjenica da će izmjenama Zakona princ Nikola dobiti dvorac svoga prađeda kralja Nikole na Kruševcu u Podgorici, ali i da se time odustaje od izgradnje kuće za potrebe dinastije na Cetinju, istorijskoj prijestonici Crne Gore.&nbsp;
O širim posljedicima odluke o izmjeni zvanične karakterizacije aneksije kao nasilne, ali i istorijskom kontekstu u kojem se to dešavalo te odnosu kraljevih sinova o detronizaciji dinastije i potpunog lišavanja Crne Gore njene samosvojnosti u novoj državi, za Analitiku govore istoričari Milan Šćekić i Petar Glendža.
<h2>Uklanjanje termina „nasilna“ bilo bi opasno i loša simbolika</h2>
Naši sagovornici saglasni su u ocjeni da je period između dva svjetska rata, posebno onaj neposredno nakon formiranja prve Jugoslavije, dugo bio zapostavljen i da je laička javnost o njemu bila slabo informisana.&nbsp;
Na primjer, govoreći o sinovima crnogorskog suverena, Šćekić napominje da se njima do sada niko nije studiozno i istraživački bavio.
- Istoričari o sinovima kralja Nikole uglavnom sude na osnovu svjedočenja savremenika, a koji prema njima nijesu uvijek bili pravedni i korektni. Budući da svjedočenja ne predstavljaju pouzdan istorijski izvor, prema ovoj vrsti izvora moraju se imati velike rezerve. Tim prije jer su ta svjedočenja nastala nakon 1918. godine, kada je o dinastiji Petrović Njegoš bilo i te kako poželjno pisati u negativnom kontekstu- ističe Šćekić.
Glendža je kao opasan opisao kompromis princa Nikole o uklanjanju termina nasilna sa poslanicima PES-a, Stojovićem i Pižuricom, sve i da je, kako kaže, uvjeren u njihove „najčistije i najiskrenije pobude“, jer kaže da je u pitanju - loša simbolika.
- Konkretno, mislim na sve one političko-ideološke konstrukcije nakon 1918. kojima se zamagljivao taj toliko traumatičan događaj decenijama, čak i u socijalizmu. Uz to, svakako i su se i minimizirale njegove posljedice, odnosno reakcije Crnogoraca, protivnika bezuslovnoga ujedinjenja. Kao dobru ilustracijunavodim činjenicu da su se u udžbenicima za istoriju, korišćenima u Crnoj Gori u periodu od 1945. pa do kraja 20. vijeka, taj period i posljedični mu događaji, predstavljali sa jednom i po rečenicom- napominje Glendža.
<h2>Za vrijeme rata od crnogorskih prinčeva gotovo da nije bilo koristi</h2>
Govoreći o držanju crnogorskih prinčeva tokom Prvog svjetskog rata, Šćekić podsjeća da njihov doprinos odbrani Crne Gore nije bio na nivou koji bi se očekivao.
- Ako izuzmemo najmlađeg sina kralja Nikole, princa Petra, koji je u Prvom svjetskom ratu komandovao Lovćenskim odredom i time dao doprinos zemlji koja se nalazila u ratu, njegova braća, Danilo i Mirko, bila su na bezbjednoj udaljenosti od fronta i praktično nijesu vidjeli neprijatelja- rekao je on.
Napominje da kada su počele ratne operacije između Crne Gore i Austrougarske, prijestolonasljednik Danilo nalazio se u Francuskoj i ako je, kaže, vjerovati svjedočenjima savremenika, vladarska porodica ga je nakon mnogo urgencija i napora jedva namorala da dođe u Crnu Goru.&nbsp;
- Prijestolonasljednik je u Crnu Goru stigao 6. septembra 1914, dakle oko mjesec nakon ulaska Crne Gore u rat, a napuštio ju je u sred rata, avgusta 1915, da bi se navodno liječio. Bio je neambiciozan, nezainteresovan za politiku, povremeno se sukobljavao sa ocem, bio je u lošim odnosima sa mlađim bratom, princom Mirkom- naveo je Šćekić.&nbsp;
Podsjeća da je nakon smrti kralja Nikole, 1921. godine abdicirao u korist svog sinovca Mihaila te da je, kako bi regulisao apanažu, 1927. priznao Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.
- Za razliku od prijestolonasljednika Danila, princ Mirko je bio vrlo ambiciozan i vlastoljubiv. Jedan od savremenika, čini se s punim pravom, spočitava mu da je bio cinik. Iako izvjesni savremenici govore za njega da je u suštini bio dobar, sa ocem i bratom Danilom je bio u lošim odnosima, sklon je bio intrigama, agitovao je protiv vlade Janka Vukotića- naveo je Šćekić zaključivši kako „za vrijeme rata od njega praktično nije bilo nikakve koristi“.&nbsp;
Ipak, kako dodaje, za razliku od oca i braće, 1916. godine nije napuštio Crnu Goru.&nbsp;
- Umro je u Beču početkom marta 1918, ne dočekavši kraj rata- podsjeća naš sagovornik.
<h2>Što ako sjutra zasmeta i termin - aneksija</h2>
Glendža smatra da je podilaženje princa Nikole poslanicima Pokreta Evopa sad „truo“ kompromis i iz razloga što se na taj način nekorektno odnosi prema žrtvi onih koji su za odbranu Crne Gore položili živote.
- Takav njegov stav može se podvesti i pod nemar u odnosu na one koji su bez razmišljanja, sa oružjem stali uz njegovoga prađeda, da odbrane državnost Kraljevine Crne Gore, bez obzira na visoku cijenu, koje su bili svjesni. Takođe, kao uvredu ga mogu doživjeti njihovi potomci, baštinici vrijednosti svojih predaka, koji bi i sami donijeli iste odluke, bez obzira na sve- upozorava sagovornik Analitike.
Glendža ističe i kako princ Nikola nije smio tek tako da pristane na ovaj prijedlog jer, kako navodi, postoji mogućnost da se uz neku tehničku izmjenu, sljedeći put potraži i neki drugi termin umjesto „aneksija“, zarad postizanja novih kompromisa.&nbsp;
-To sigurno nije nemoguće jer, složićemo se, prekrajanje istorije i nije neki preveliki problem za najveći dio vladajuće koalicije. Posebno za onaj koji baštini i slavi upravo politiku koja je izbrisala Crnu Goru 1918. i detronizovala Petroviće- upozorava on.
<h2>Neprihvatljivo da rezidencija bude bilo đe osim na Cetinju</h2>
Glendža ističe i kako ga je neprijatno iznenadila odluka princa Nikole da odustane od rezidencije na Cetinju zarad dvorca u Podgorici u kojem je rođen njegov otac princ Mihailo.
- Bez obzira što apsolutno razumijem porodičnu sentimentalnost i vezanost za dvorac na Kruševcu, smatram da je neprihvatljivo da rezidencija bude bilo đe osim na Cetinju. Spisak argumenata za to je podugačak i neosporan, i ovakva odluka se ne može pravdati ni sentimentalnošću, niti apsolutnim nerazumijevanjem onih koji za deceniju nijesu sproveli sve stavke Zakona donijetoga 2011. godine- podvlači Glandža.
Glendža ističe i kako princ Nikola nije smio tek tako da pristane na ovaj prijedlog jer, kako navodi, postoji mogućnost da se uz neku tehničku izmjenu, sljedeći put potraži i neki drugi termin umjesto „aneksija“, zarad postizanja novih kompromisa.&nbsp;
- To sigurno nije nemoguće jer, složićemo se, prekrajanje istorije i nije neki preveliki problem za najveći dio vladajuće koalicije. Posebno za onaj koji baštini i slavi upravo politiku koja je izbrisala Crnu Goru 1918. i detronizovala Petroviće- upozorava on.
<h2>Neprihvatljivo da rezidencija bude bilo đe osim na Cetinju</h2>
Glendža ističe i kako ga je neprijatno iznenadila odluka princa Nikole da odustane od rezidencije na Cetinju zarad dvorca u Podgorici u kojem je rođen njegov otac princ Mihailo.
- Bez obzira što apsolutno razumijem porodičnu sentimentalnost i vezanost za dvorac na Kruševcu, smatram da je neprihvatljivo da rezidencija bude bilo đe osim na Cetinju. Spisak argumenata za to je podugačak i neosporan, i ovakva odluka se ne može pravdati ni sentimentalnošću, niti apsolutnim nerazumijevanjem onih koji za deceniju nijesu sproveli sve stavke Zakona donijetoga 2011. godine- podvlači Glandža.
Osvrnuvši se na činjenicu da princ Nikola nijednom nije reagovao povodom nasrtaja na crnogorsku državnost, kulturu i identitet koji su bili brojni u posljednjih nekoliko godina, Glendža kaže kako je siguran da ih je nemali broj Crnogoraca očekivao i da su opravdano razočarani zbog toga.
- Istina, iz nekih drugih prinčevnih izjava se da naslutiti da nije želio učestvovati u dnevnopolitičkima nadgornjavanjima i podjelama, no, bilo je situacija koje su značajno nadilazile svakodnevnu politiku. S toga i ne čudi aluzija na račun princa Nikole, da je devedestih svojim zalaganjem i angažmanom djelovao kao mitropolit Vasilije Petrović Njegoš, a da danas bira da bude mitropolit Sava- zaključio je Glendža.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Šćekić: I izvjesni Petrovići pomalo izdali Crnu Goru; Glendža: Princ Nikola danas bira da bude mitropolit Sava

Monografija „Istorija crnogorske kulture”, prvo izdanje koje obuhvata cjelokupan razvoj crnogorske kulture od najstarijih vremena do savremenog doba, predstavljena je danas u Kraljevskom pozorištu Zetski dom. 
Djelo, koje je rezultat predanog rada grupe uglednih autora, prema riječima gradonačelnika Prijestonice Cetinje Nikole Đuraškovića, svjedoči o kontinuitetu duha koji se nije dao izbrisati i koji se, uprkos svim pokušajima negacije i potiranja, razvijao, opstajao i koji se danas iznova potvrđuje kroz ovo kapitalno izdanje.
- U svijetlu savremenih geopolitičkih previranja i izazova pred kojima se nalazi Evropa, u vremenu kada se magle revizionizma i relativizacije ponovo nadvijaju nad našim regionom, i u trenutku kada se ideje negacije crnogorskog identiteta ponovno pojavljuju možda i snažnije nego ikada, naša obaveza da branimo i čuvamo sopstvenu kulturu postaje moralna dužnost i pitanje našeg dostojanstva i opstanka – poručio je Đurašković.
Voluminozno i temeljito izdanje, prema riječima direktorice Centra za kulturu Jelene Milošević, vodi nas kroz sve ključne etape kulturnog razvoja Crne Gore – od praistorijske Crvene Stijene pa sve do obnove nezavisnosti 2006. godine.
- U ovom djelu objedinjene su najvažnije teme, artefakti, procesi, epohe, pojave i ličnosti koje su oblikovale kulturni identitet naše države, predstavĪjajući tako ne samo zbir znanja, već i trajni spomenik crnogorskoj kulturnoj samosvojnosti - kazala je Milošević.
Prva knjiga ovoga tipa u kulturnoj montenegristici prema riječima doc. dr Jelene Šušanj, iako ne obuhvata sve sto se pod crnogorskom kulturom podrazumijeva, ne samo da nadomješćuje praznine u našoj nauci nego pruža lakši uvid i stranim kulturolozima koji dosad opisane pojave nijesu mogli naći na jednome mjestu.
- Ona je od posebna značaja u aktuelnome trenutku kad se crnogorska kultura nastoji po starome receptu prikazati kao regionalni dio navodnoga šireg korpusa, srvi znamo kojega, te asimilovati utopiti u taj korpus. Ova je knjiga tu kao bedem koji će sprečavati dalju kulturnu aproprijaciju i reviziju i crnogorske kulture i crogorske istorije – naglasila je Šušanj.
Istorija kulture je mnogo više od naslova, istakao je istoričar Boban Batrićević, bio je to jedan, kako ga je nazvao, ambiciozan projekat.
- Pošli smo iz perspektive da država Crna Gora i njena teritorija, u današnjim granicama, kroz istoriju tvore nešto što se zove crnogorska kultura. Mi smo zaista napravili jedan ambiciozan plan da pokušamo sve segmente ljudskoga duha, koji su na ovoj teritoriji bitisali od Crvene stijene pa neđe do obnove državnosti 2006. pomenemo – objasnio je Batrićević. 
Predstavivši strukturu knjige, urednik Monografije Petar Glendža posebno se zahvalio izdavačima Prijestonici Cetinje, Fakultetu za crnogorski jezik i književnost i Centru za kulturu.
- Oni ovako udruženi šalju jednu snažnu i važnu poruku: Ima ko i na dostojan način da obilježi Dan državnosti Crne Gore – poručio je Glendža.
Monografija, predstavljena povodom Dana državnosti Crne Gore, namijenjena je ne samo naučnoj zajednici, već i široj javnosti, kao trajno svjedočanstvo o bogatstvu i kontinuitetu crnogorskog kulturnog identiteta.

Monografija „Istorija crnogorske kulture”: Bedem koji će sprečavati dalju kulturnu aproprijaciju i reviziju i crnogorske kulture i crnogorske istorije

Predavanje pod nazivom „Kulturno-istorijski razvoj Cetinja u XX vijeku“ istoričara Petra Glendže održano je sinoć u Centru za kulturu Prijestonice na Cetinju. U ime organizatora prisutne je pozdravio generalni sekretar Matice crnogorske Ivan Ivanović.
Glendža je na samom početku istakao da 20. vijek smatra jako bitnim i zahvalnim za analizu i posmatranje, posebno što iz njega mogu da se izvedu neki zaključci u vezi sa današnjim statusom Cetinja. Predavanje je koncipirao u tri cjeline koje su postavljene na različitim osnovama kad su u pitanju političke i ideološke osnove. &nbsp;
On je istakao da je od početka 20. vijeka do početka Prvog svjetskog rata Cetinje je dostiglo svoj vrhunac u svakom smislu.
– Cetinje je u to vrijeme Crna Gora u malom, tako da državni razvoj Crne Gore prati razvoj Cetinja. Tu posebno mislim na institucionalni razvoj. Od 1860. do 1910. godine, do gradnje Vladina doma, možemo da pratimo tu liniju i to baš kroz državne projekte počevši od hotela Lokande, Dvora, Đevojačkog instituta, bolnice, apoteke, pošte, zgrade vojnoga stana, Prestolonasljednikova dvora i to je grubo nabrajanje onoga što će Cetinje da prenese u 20. vijek. Kruna ove platforme je gradnja zgrade Vladinoga doma ne samo zato što je to impozatan arhitektonski poduhvat toga doba, već i zbog simbolike i značaja koji ta zgrada ima i u svom i u vremenu nakon toga. U okviru ovoga institucionalnog razvoja neizostavno je pomenuti diplomatske aktivnosti koje se dešavaju na Cetinju i u tom kontekstui imperativ su zgrade pet velikih sila koje su izgrađene od 1899. do 1912. – rekao je Glendža.
Posebno uočljiva promjena je bila u pogledu stambene kulture, a time i kulture življenja.
– Često se postavlja pitanje kako je došlo od kuće prekrivene slamom do kuće Đukanovića koja ima svoj rezervoar za vodu, riješenu tavanicu, plastiku spoljne fasade i sl. i čini se da vrlo često uzimamo zdravo za gotovo. To je bio jedan dugotrajan postupak od gotovo pola vijeka, i njegove korijene u smislu planiranja i razvoja možemo da pratimo od 1870. kada se donosi prvi niz pravila koje će u arhitekturi definisati ono što ćemo iz današnje perspektive nazvati razvojem stambene arhitekture našega grada. Ta prva odluka koja je značila da se zabranjuje natkrivanje novoizgrađenih kuća slamom, a brzo nakon toga odluka da sve kuće u ovome što danas prepoznajemo kao istorijsko jezgro moraju zamijeniti stare slamene krovove novom tehnologijom označiće renesansu u razvoju stambene arhitekture Cetinja – rekao je Glendža i pomenuo, između ostalog, kamene „džade“ koje svi putopisci opisuju kao jako specifične zbog toga što ne zadržavaju ogromne količine padavina po kojima je Cetinje poznato, te pokrivanje Cetinja feralima, uređivanje parkova i sl.
Od 1892. je regulisano vodosnabdijevanje putem vodovoda, 1900. uveden telefon, 1910. se elektrifikuje grad, a već od 1911. i domaćinstva, podsjetio je Glendža.
Drugi period razvoja je međuratno doba. Kraj Prvog svjetskog rata će obilježiti gubitak crnogorske državnosti i nezavisnosti i Cetinje će kao kolijevka te ideje platiti cijenu. Prva reakcija na tu promjenu je bio ustanak, pa otvoreni građanski rat, te gerilske akcije koje su se dešavale kao posljedica nemirenja Crnogoraca sa tim što se desilo i sa državom, i sa dinastijom, i sa crkvom...
Administrativnom promjenom unutar kraljevine 1929. godine dolazi do novoga statusa Cetinja a to je status sjedišta Zetske banovine.
– Sve organizovane i dobro planiranje političke akcije koje su imale za cilj degradiranje Cetinja vođene su iz raznih političkih centara unutar same Crne Gore. Više autora navodi da kad god je došlo do toga trenutka da mora da se prelomi, da je sa najvišega mjesta odlučivano da se ništa ne mijenja. To najviše mjesto je kralj Aleksandar Karađorđević i to zvuči pomalo paradoksalno ako uzmemo u obzir sve ono što se desilo 1918, ako uzmemo u obzir što je uradio svom đedu i crnogorskoj državi, crnogorskoj crkvi u kojoj je kršten... Međutim, vođeni onom sine ira et studio bez dileme moramo konstatovati da Cetinje u tim trenucima ima njegovu podršku da zadrži status sjedišta Zetske banovine – rekao je Glendža. &nbsp;
To nije jedini paradoks, navodi crnogorski istoričar. U periodu velike svjetske ekonomske krize, Cetinje doživljava arhitektonski procvat i iz tog je perioda ostao jedan broj vrlo grandioznih zdanja koja potpisuju vrlo poznati arhitekte tog doba.
Ono što će se desiti poslije 1945. godine je sušta suprotnost od onoga što se očekivalo da će se desiti poslije oslobođenja.
– U kolektivnom sjećanju Cetinja i Cetinjana, blagostanje koje se desilo zahvaljujući industrijalizaciji je bez sumnje prvi utisak kad se pomene ovaj period, međutim ako uzmemo podrobno da analiziramo taj period do industrijalizacije možemo da izvedemo potpuno druge zaključke. Odluka iz 1946. godine na Ustavotvornoj skupštini da Cetinje ostane bez statusa glavnoga grada, a koju je početkom te godine formalno predložio Milovan Đilas, koja je bila pominjana u vrhu socijalističkih partijskih saopštenja, izvještaja i slično, a propagirao je Blažo Jovanović, započeće jedan proces koji je akademik Dušan Martinović poetski nazvao „tugom feniksa“ ili „mirnotopskim degradiranjem Cetinja“. Vrlo eksplicitni statistički podaci iz ovoga perioda govore da to ne može da bude splet po Cetinje nesrećnih okolnosti, jer toliko stvari koje su se desile Cetinju do 1964. godine dok nije pala ta socijalistička paradigma bila je loša namjera spram Cetinja, neka vrsta sukoba s onim Cetinjem s početka 20. vijeka – istakao je Glendža.
Posljednja decenija 20. vijeka je, prema Glendžinim riječima, značajna zbog statusa Prijestonice koji je donešen 1992. godine, ali i zbog demografskog slabljenja koje je počelo propadanjem privrede na nivou cijelog jugoslovenskog procesa.
– Ovaj period ostaje traumatičan kao svjedočanstvo tog lošeg tranzicionog iskustva Cetinja. Statistika pokazuje ogroman odliv stanovništva koji je prouzrokovao starenje populacije, a konačnu efektuaciju smo vidjeli na Popisu iz 2023. koji je pokazao da se Cetinje nalazi u najstarijoj grupi – rekao je Glendža.

1084x550

Od vrhunca početkom 20. vijeka do grada sa najstarijim stanovništvom na prošlogodišnjem popisu

Ujedinjeni svjetski koledži su za Crnu Goru opredijelili pet stipendija za školsku 2026/2027. i 2027/2028. godinu za treći i četvrti razred gimnazije/srednje škole gimnazijskog tipa, saopšteno je iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija.
Crnogorskim učenicima su na raspolaganju stipendije u nekoliko obrazovnih ustanova:
<ul>
 <li>UWC - UWC Adriatic (Duino, Italija) - osnovan 1982. godine, prvi je UWC koji je osnovan u zemlji u kojoj se ne govori engleski jezik. Nalazi se u slikovitom primorskom selu Duino, na raskrsnici germanske, latinske i slovenske kulture. Koledž okuplja učenike iz više od 80 zemalja i promoviše kulturnu raznovrsnost. Pored UWC obrazovanja, učenici imaju priliku da nauče više o italijanskom kulturnom nasljeđu, dok muzička akademija u sklopu koledža omogućava izučavanje različitih žanrova i saradnju s profesionalnim muzičarima.</li>
 <li>UWC - UWC Mostar (Mostar, Bosna i Hercegovina) - osnovan je 2006. godine sa jasnim ciljem da doprinese rekonstrukciji postkonfliktnog društva. Koledž obrazuje učenike na način da uče o međusobnim kulturnim razlikama, istovremeno promovišući jednakost, toleranciju i kritičko razmišljanje. Interakcija učenika sa lokalnom zajednicom je suština UWC Mostara. Učenici i osoblje godišnje organizuju projekte i događaje otvorene za mostarsku zajednicu i šire.</li>
 <li>UWC - UWC Changshu China (Changshu, NR Kina) - osnovan je 2015. godine kao prvi UWC na kopnu Kine, na inicijativu bivšeg učenika UWC-a, Marka Jiapenga Vanga. Učenici koji pohađaju ovaj koledž imaju priliku da se upoznaju sa kineskim kulturnim nasljeđem, jer izučavaju barem jedan kurs kineskog jezika, književnosti i kulture. Značajna pažnja se posvećuje i očuvanju životne sredine, pa su učenici uključeni u aktivnosti poput reciklaže, organskog uzgoja i zaštite močvara.</li>
 <li>UWC Robert Bosch (Freiburg, Njemačka) - osnovan je 2014. godine sa posebnim fokusom na održivost. Škola se nalazi u „zelenom gradu“ Freiburgu, koji ima dugu istoriju ekološkog aktivizma i održivog upravljanja gradom, nove zgrade na kampusu su izgrađene po visokim standardima energetske efikasnosti, a škola je od samog početka imala važnu ulogu koordinatora održivosti. Učenici mogu imati koristi od njegovog kulturnog života jer kampus odlikuje raznolikost sa oko 90 nacionalnosti koje govore više od 60 jezika.</li>
</ul>
Detalji konkursa <a href="https://www.gov.me/clanak/stipendije-ujedinjenih-svjetskih-koledza-za-skolsku-2026-2027-i-2027-2028-godinu">nalaze se ovdje.</a>

Ujedinjeni svjetski koledži za Crnu Goru opredijelili pet stipendija

Igrač iz Belgije osvojio je džekpot od 142 miliona eura u nagradnoj igri Euromillions, saopštila je danas belgijska Nacionalna lutrija.
Izvučena je dobitna kombinacija brojeva 2, 8, 13, 29 i 49, sa dopunskim brojevima 2 i 11, prenosi dnevnik "Brasels tajms", navodeći da identitet pobjednika koji je osvojio 142.433.804 eura nije otkriven.
Ovo nije prvi veliki dobitak u Belgiji u posljednjih nekoliko mjeseci, jer je prošlog septembra jedan belgijski igrač takođe osvojio džekpot, koji je tada iznosio oko 130 miliona eura.

Belgijanac osvojio džekpot od 142 miliona eura u nagradnoj igri "Euromillions"

Kandidatkinja Demokratske stranke za gradonačelnicu Majamija Ejlin Higins pobijedila je na gradskim izborima, čime je ta stranka prvi put poslije skoro tri decenije preuzela kontrolu u tom gradu, prenijeli su danas američki mediji.
Higins, bivša komesarka okruga Majami-Dejd, osvojila je 59 odsto glasova, naspram 41 odsto koliko je dobio kandidat republikanaca Emilio Gonzales, biznismen i bivši gradski menadžer koga je podržao predsednik SAD Donald Tramp, prenosi NBC.
Gonzales je u utorak uveče priznao poraz, saopšteno je iz njegovog izbornog štaba.
"Večeras su građani Majamija ispisali istoriju. Zajedno smo okrenuli novu stranicu posle više godina haosa i korupcije i otvorili vrata novoj eri za naš grad – eri u kojoj će vladati etičko, odgovorno rukovodstvo koje donosi stvarne rezultate za građane", izjavila je sinoć Higins.
Demokrate su pobedile na izborima za gradonačelnika Majamija prvi put posle skoro 30 godina - poslednji put je jedan demokrata bio izabran za gradonačelnika 1997. godine.
Oba kandidata su svoju kampanju bazirala na raskidu sa prethodnim gradskim administracijama u Majamiju i na rešavanju ekonomskih briga, nudeći različita rešenja, ali je trka u poslednjim nedeljama poprimila i nacionalni karakter. Ishod je zavisio od dobro poznatih tema koje će igrati veliku ulogu na izborima 2026. godine, kao što su pristupačnost stambenih prostora, oslabljeni politički položaj predsednika Donalda Trampa i njegova kontroverzna agenda masovnih deportacija u gradu sa značajnom hispano populacijom.

Pobjeda demokrata na izborima za gradonačelnika Majamija

Dvanaestoro ljudi poginulo je u požaru u stambenoj zgradi u južnom kineskom gradu Šantou, javila je državna novinska agencija Sinhua.
Požar je izbio u utorak u 21.20 sati po lokalnom vremenu u četvorosprtatnici i ugašen je oko 40 minuta kasnije, navodi Sinhua.
Istraga o uzroku požara je u toku.
Incident se dogodio nakon što se broj poginulih u najsmrtonosnijem požaru u Hongkongu u popeo na 160. Požar je podstakao pozive kineskih zvaničnika da se uklone bezbjednosni rizici u stambenoj industriji.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fcatchupbites%2Fstatus%2F1998646812052435132%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1998646812052435132%7Ctwgr%5E9e958489dafaeac5a2f2736649cc3adecb9af9b6%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
Kina je prošlog mjeseca takođe najavila sveobuhvatnu inspekciju standarda zaštite od požara u visokim zgradama širom zemlje nakon smrtonosnog požara u Hongkongu.
Požar u Šantouu posljednji je u nizu sličnih smrtonosnih incidenata širom zemlje posljednjih godina.
U aprilu je 20 ljudi poginulo u požaru koji je izbio u domu za starije osobe u sjevernoj pokrajini Hebej. Nekoliko nedjelja kasnije, u požaru u restoranu na sjeveroistoku Kine poginule su 22 osobe.

U požaru u stambenoj zgradi na jugu Kine poginulo 20 ljudi

Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Nikšić pronašli su u stanu u Nikšiću tijela M. P. (74) i M. V. (41), a počinilac je identifikovan i na njegovom lociranju i hapšenju intenzivno rade, navodi se u saopštenju Uprave policije.
Kako su precizirali u saopštenju, sinoć su oko 19.20 sati obaviješteni od člana porodice da im se M. P. ne javlja na telefonske pozive i da nisu uspostavili kontakt sa njim već dva dana.
- Preduzimajući sveobuhvatne mjere i radnje na pronalasku ove osobe i utvrđivanju svih okolnosti policijski, službenici Odjeljenja bezbjednosti Nikšić su locirali jedan stan koji je bio zaključan. U skladu sa zakonskim ovlašćenjima policijski službenici su ušli u unutrašnjost stana gdje su zatekli tijelo M. P, kao i tijelo M. V. sa vidnim povredama za koje se sumnja da su nastale upotrebom hladnog oružja - noža. Iznajmljeni stan je koristila M. V - dodaje se u saopštenju.
Bez odlaganja je sa događajem upoznat tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici koji je sa policijskim službenicima izvršio uviđaj.&nbsp;
- Tokom preduzetih policijsko-tužilačkih aktivnosti policija je došla do saznanja o identitetu izvršioca ovog krivičnog djela, na čijem lociranju i hapšenju se intenzivno radi. Motiv ovog teškog krivičnog djela je poznat nadležnim organima, a uzimajući u obzir njegovu težinu, ali i privatne prilike oštećenih i izvršioca, u ovoj fazi postupka ne možemo saopštiti više detalja - kazali su iz Uprave policije.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F2kCWbGUAlNU&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F8rIM8NpHKpE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Pronađena tijela muškarca i žene u stanu u Nikšiću, policija identifikovala počinioca i radi na njegovom lociranju i hapšenju

Policajac Nikola Janičić kazao je u Višem sudu da sigurno Dušku Roganoviću, koji slovi za visokorangiranog člana kavačke kriminalne grupe, ne bi "oprostili" i izostavili ga iz krivične prijave da je bilo dokaza za njegovo procesuiranje, a vezano za šverc narkotika.
Janičić je svjedok u istrazi koju je SDT pokrenulo protiv nekadašnjeg policijskog funcionera Zorana Lazovića, bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i suspendovanog tužioca Saše Čađenovića.
Janičić je odgovorio na više od 30 pitanja Čađenovića i bio je decidan da nikada od njega nije tražio da Roganović bude izostavljen iz prijave i da ga ne procesuiraju.
- Čađenović je bio postupajući tužilac u većini predmeta i nikada nije rekao da nekog izostavimo ili zažmurimo na nešto - kazao je Janičić.
On je objasnio da se slučaj Nikole Stanišić vodio kao nestanak jer nijesu imali na početku informaciju da je ubijen do dostavljanja skaj izvještaja.
- Kada je dostavljen taj izveštaj sjećam se da je Čađenović tražio od nas da pronađemo sva lica mjesta koja se mogu povezati sa fotografijama iz skaj izveštaja. Tužilac je to tražio da bi se fotografije koje povezuju određena mjesta mogle potvrditi izlaskom na lice mjesta - kazao je Janičić.
Na pitanje Čađenovića objasnio je da je u tom izvještaju bilo identifikovano 11 ili 12 osoba, a da su oni radom uspjeli da dođu do još dvije ili tri osobe.
Za ubistvo Stanišića proceuirane su osobe iz kavačkog kriminalnog klana među njima su i Slobodan Kašćelan i Radoje Zvicer koji slove za vođe, a koje je navodno Čađenović štitio.
Janičić je rekao da je učestvovao u hapšenju i identifikovanju osoba koje se povezuju sa ubistvima Stanišića.
On je objasnio da je hapšenje trajalo dva - tri dana i da su osumnjičenje prvo pozvali u Odjeljenje bezbjednosti Kotor zbog nekog lokalnog događaja.
- Taktičku radnju su osmislili Čađenović i Milorad Žižić da budu pozvani u različitim terminima u kotorsku policiju i nakon tih saslušanja uhapšeno je šest osoba - ispričao je svjedok.
Nakon saslušanja kod sudije za istrage te osobe su puštene na slobodu ali, prema riječima Janičića, SDT je izjavilo žalbu.
- Po dogovoru sa Čađenovićem bili smo pripravni i u blizini njihovih kuća u slučaju da bude usvojena žalba. Kada je usvojena žalba uhapšeni su Slobodan Kašćelan, Zoran Kažić i Vladimir Vukčević - objasnio je Janičić. Tri osobe su pobjegle nakon što im nije određen pritvor.
Svjedok je objasnio da je bila priča da je grupa oko Duška Roganovića proslavljala kada je ubijen Predrag Pejović.
- Milan Kankaraš je na jednom saslušanja reko da je Roganović napisao " Pedala otišla" ali mi nijesmo imali dokaze za umiješanost Roganovića u ubistvu Pejovića - kazao je Janičić.&nbsp;
On će 22. decembra nastaviti da odgovara na pitanja Čađenovića. Za tada je planirano saslušanje tužiteljki Sanje Jovićević i Mire Samardžić.

Po nalogu Čađenovića uhapšen Kašćelan zbog ubistva Stanišića, prijave podnijete protiv Zvicera i više osoba

Branilac nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, advokat Zoran Piperović kazao je nakon završenog ročišta da je potpuno delegtimisana optužnica protiv njegovog branjenika, bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i suspendovanog tužioca Saše Čađenovića.
- Raspravljene su kontraverze oko Kankaraša kao zaštićenog svjedoka ili svjedoka saradnika svakako i njegovog saslušanja odnosno uzimanja izjave prvi put pa onda drugi, uz dogovor Čađenovića i dva policajca od kojih je jedan bio Nikola Janičić. Jedan ozbiljan dio inkriminacije a tiče se zašto nisu procesuirana određena lica zbog izjave Kankaraša, što se stavlja i Zoranu Lazovići na teret potpuno je delegitimisana optužnica u tom dijelu i ja ne znam što će od nje na kraju pretresa da ostane a već skoro pa ništa nije ostalo &nbsp;- kazao je Piperović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6667%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fjanicic-nikada-me-lazovic-nije-pozvao-da-mi-kaze-da-nekoga-ne-procesuiramo-o-nasem-radu-najbolje-govore-rezultati&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Piperović: Optužnica je potpuno delegitimisana

Nije mi poznato da je bivši visoki policijski funkcioner Zoran Lazović imao bila kakve veze sa kriminalnim grupama, niti smo to mogli utvrditi iz mjera tajnog nadzora. &nbsp;O našem radu najbolje svjedoče rezultati - predmeti koji su realizaovani i u toku su pred Višim sudom u Podgorici - kazao je policajac Nikola Janičić, koji je bio zaposlen u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala kojim je rukovodio Lazović.
Janičić je ovo saopštio na pitanja Lazovića protiv kojeg je SDT pokrenulo postupak zbog sumnje da svoj službeni položaj podredio kavačkoj kriminalnoj grupi. Na optužnici su i bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i suspendovani tužilac Saše Čađenovića. Oni su u odbranama kategorično negirali navode optužnice koju potpisuju tužioci Miloš Šoškić i Zoran Vučinić.
Janičić je tri i po sata odgovarao na pitanja optuženih i njihovih branilaca. On je bio decidan da niko od njega nije tražio da se neka osoba izostavi iz krivične prijave.
- Nikada me Zoran Lazović nije pozvao da kaže da neka osoba ne treba da bude procesuirana, pogotovo ne Duško Roganović &nbsp;- rekao je Janičić odgovarajući na pitanje jednog od Lazovićevih branilaca, advokata Stefana Jovanovića.
On je na pitanje advokata Zorana Piperovića objasnio da kolegijumima na kojima su dogovarali koje će aktivnosti preduzete nije prisustvovao Lazović.
- Predložio sam da se sasluša Milan Kankaraš. On je bio u programu zaštite svjedoka. To sam predložio Zoranu Backoviću i Miloradu Žižiću. Oni su upoznali Čađenovića i on se sa tim saglasio - rekao je Janičić.
Na pitanje advokata Piperovića on je pojasnio i da je sa Čađenovićem imao komunikaciju i u vezi drugog saslušanja Kankaraša.
Tužilac Čađenović mu, kako je naveo, nikada nije rekao da je u vezi Kankaraša imao komunikaciju sa Lazovićem.
Piperović je objasnio da ova pitanja postavlja jer se Lazoviću stavlja na teret da je postupao suprotno članu o državnoj upravi što, kako je naglasio, nije tačno.
Policajac je na pitanje Lazovića kazao i da kada su u Crnu Goru u januaru 2021. godine ušli Veljko Belivuk i Marko Miljković nijesu imali informaciju da su počinili neko krivično djelo u Crnoj Gori, niti da planiraju izvršenje nekog krivičnog djela.
Kada su ušli u Crnu Goru, kako je rekao, dobili su informaciju da se priprema likvidacija Belivuka i Miljkovića i oni su je spriječili.
- Nakon toga organizovan je bio sastanak u Banja Luci. Na tom sastanku su bili Žižić i Lazović sa kolegama iz Srbije i Banja Luke. Razmijenili su informacije o predmetu koji se odnosio na Belivuka i Miljkovića - kazao je Janičić.
Uslovi za rad dok je bio Lazović, prema riječima svjedoka, bili su najbolji i sektor je bio kadrovski ojačan.
Janičić je na pitanje Lazovića kazao da ga je prvi put vidio 2019. godine u kancelariji načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi kada je ubijen Stefan Šarović.
On je istakao da je zahvaljujući Lazoviću taj slučaj odmah riješen jer je rekao da se obezbijedi helikopter, da dođu forenzičari &nbsp;i da tužiteljka sasluša odmah svjedoka iako je htjela da saslušanje "odgodi zbog umora".
- Lazović se uključio u realizaciju tog predmeta- kazao je Janičić.
Tako se, kako je objasnio, radilo i kada su ubijeni Šćepan Roganović i Saša Klikovac.
Suđenje se nastavlja 22. decembra, kada će Čađenović nastaviti da ispituje svjedoka.

Tag: petar-glendza