Predsjednik Rusije Vladimir Putin izjavio je da je zauzimanje strateški važnog ukrajinskog grada Pokrovska omogućilo ruskoj vojsci "napredak u ostvarenju zadataka" ofanzivnih operacija u Ukrajini, prenijeli su ruski državni mediji.
Putin se u nedjelju pojavio u vojnoj uniformi prilikom posjete komandnom mjestu, ističući da je riječ o, kako ga naziva, "važnom pravcu".
Prema navodima ruskih agencija, Putin je poručio da je osvajanje Pokrvoska i Vovčanska bilo od presudnog značaja za nastavak onoga što Moskva i dalje naziva "specijalnom vojnom operacijom", uprkos tome što invazija na Ukrajinu traje više od tri i po godine.
- Ruske oružane snage sigurno imaju inicijativu i nastavljaju da ispunjavaju zadatke operacije, napredujući praktično na svim smjerovima - rekao je Putin, dodajući da Ukrajina navodno nije u stanju odgovoriti na ruske prodore.
Posebno je istakao događanja na jugu zemlje, tvrdeći da ruske snage bilježe uspjehe u Zaporoškoj oblasti.
Putin je u obraćanju govorio i o velikim gubicima ukrajinske vojske, nazivajući ih "tragedijom ukrajinskog naroda". Naglasio je da je, prema ocjeni Moskve, "inicijativa u potpunosti u rukama ruskih Oružanih snaga duž cijele linije kontakta".
Kijev nije odmah komentarisao Putinove navode, dok se borbe u istočnim i južnim oblastima nastavljaju bez naznaka smirivanja.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Putin u vojnoj uniformi održao govor i najavio nove operacije: "Imamo Pokrovsk i Vovčansk"

Dok ukrajinska vojska vodi teške borbe za odbranu opkoljenog Pokrovska, pritisak jača i na frontu oko 90 kilometara jugozapadno, u Zaporožju.
Južno zapovjedništvo Ukrajine potvrdilo je da su se snage povukle iz malog naselja Rivnopilja, što je još jedno u nizu povlačenja od utorka. Time su ruske trupe stigle na oko 80 kilometara od Zaporožja, jednog od najvećih ukrajinskih gradova. Obje fronte su povezane jer Rusija ima veliku prednost u ljudstvu, dok Ukrajina nema kapacitete da istovremeno brani oba pravca.
Zapovjednik ukrajinskih snaga u Pokrovsku, koji je govorio anonimno, istakao je da bi rusko prodor dublje u grad bio jedan od najtežih izazova u posljednjim mjesecima.&nbsp;
- Pokrovsk je logističko i strateško čvorište. Njegov pad bi otvorio put ka Kramatorsku i Slovjansku- rekao je.
Pad Pokrovska oslabio bi i ukrajinske linije u Zaporožju, ugrozio opskrbne rute i otežao rotaciju rezervi. Istovremeno, Rusija trpi ogromne gubitke.&nbsp;
- Bacaju valove slabo obučenih vojnika. Svaki napad ih košta desetine, ponekad stotine života- tvrdi ukrajinski zapovjednik.
Kako više ruskih trupa ulazi u grad, borbe za visoke zgrade i blokove postaju sve intenzivnije. Napadi iz više pravaca stvaraju rizik od poluokruženja, a logistika je pod stalnim udarom dronova i mina. Magla i loša vidljivost dodatno otežavaju situaciju.
Ipak, ukrajinski zapovjednik poručuje da bi ruska pobjeda mogla biti preskupa: „I ako zauzmu Pokrovsk, to ne znači da će moći lako nastaviti ofanzivu. Mi ih iscrpljujemo svakog dana. Ovo im može postati novi Bahmut – pobjeda koja previše košta.“

500x500

Ukrajinske snage pod sve većim pritiskom kod Pokrovska i u Zaporožju

Više od 300 ruskih vojnika prodrlo je u južna predgrađa Pokrovska, koristeći gustu maglu kao zaklon od ukrajinskih bespilotnih letjelica, izvijestio je danas 7. korpus Vazdušno-jurišnih snaga Ukrajine na Telegramu.
- Gubimo Pokrovsk- stiglo je i upozorenje ukrajinskog poslanika u utorak ujutru. Oleksij Gončarenko na Telegramu objavio je neverifikovani video koji prikazuje ruske snage kako pod okriljem magle ulaze u Pokrovsk.
- Rusi su prodrli u grad - napisao je on.
Već nekoliko dana ruska vojska tvrdi da njihove snage napreduju ka centru grada sa dvije strane, opkoljavajući ukrajinske trupe unutar grada, čija se odbrana urušava. Ukrajina je više puta negirala takve izvještaje, opisujući borbe kao „teške“, ali daleko od završenih. Ovaj strateški važan grad nalazi se pod opsadom više od godinu dana, podnoseći glavni udar ruskog napada na istoku Ukrajine.
Gotovo trećina svih bitaka duž linije fronta duge 620 milja (oko 1.000 kilometara) trenutno se vodi u Pokrovsku. Danas Rusija tvrdi da ostvaruje napredak u područjima na istoku Ukrajine.
<h3>Ukrajina: 300 ruskih vojnika sada u Pokrovsku</h3>
Iako je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio da se grad Pokrovsk, koji je pod teškim borbama, i dalje nalazi u ukrajinskim rukama, ruske trupe snažno prodiru u nekadašnji željeznički čvor, prenosi Dojče vele (DW).
Navodno su pokušale da uđu u Pokrovsk lakim vozilima, ali su bile odbijene. Ukrajinska vojska saopštila je da se oko 300 ruskih vojnika sada nalazi u Pokrovsku, dodajući da pokušavaju da se probiju ka sjevernim djelovima grada i opkole preostale trupe koje ga brane. Rusija pokušava da zauzme Pokrovsk više od godinu dana, jer se grad nalazi na strateški važnom raskršću, koje bi ruskim snagama omogućilo bazu za dalje prodore u Donjeck.
Grad je u velikoj mjeri razoren. Ako grad padne, to bi predstavljalo veliku pobjedu za Rusiju, sličnu padu Avdijivke u februaru 2024. godine. Napredovanje ka Pokrovsku dolazi nakon ljetnje ofanzive tokom koje je Rusija osvojila male, ali teško izborene djelove teritorije. U međuvremenu, rusko Ministarstvo odbrane takođe je saopštilo da ruske snage sada u potpunosti kontrolišu istočni dio Kupjanska u Harkovskoj oblasti.

1084x550

Više od 300 ruskih vojnika ušlo u strateški važan ukrajinski grad Pokrovsk

Odluka administracije Donalda Trampa da se distancira ili povuče podršku Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove, u simboličkom, političkom i finansijsko-upravnom smislu, predstavlja nastavak dugogodišnjeg američkog skepticizma prema međunarodnim sudskim institucijama koje ograničavaju apsolutni suverenitet država. Taj skepticizam ne može se pripisati isključivo Trampovoj administraciji, jer Sjedinjene Američke Države (SAD) nijesu podržale, niti danas podržavaju, stalni Međunarodni krivični sud (MKS) od njegovog osnivanja 2002. godine.
Velike sile – Rusija i Kina – nikada nijesu prihvatile stvaranje globalnog poretka međunarodne krivične pravde. Sada im se u tom pogledu, bez ikakvih kočnica, pridružuju i SAD. U tom smislu svjedočimo svojevrsnoj „zoni sumraka“ međunarodnog krivičnog prava, u kojoj se postojeće institucije formalno još održavaju, ali im se sistematski potkopava finansijska, politička i moralna osnova.
Povlačenje administracije Donalda Trampa iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove posebno je znakovito i predstavlja konkretnu istorijsku prekretnicu. Iako su SAD imale ključnu ulogu u osnivanju i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR) 1993, odnosno 1994. godine, to razdoblje podrške je iza nas. Ova Trampova uredba nije došla kao grom iz vedra neba. Obznanjena je već 4. februara 2025. godine, a njena primjena stupa na snagu 4. februara 2026. SAD time šalju poruku da daju prioritet nacionalnim interesima i unutrašnjopolitičkoj logici nad multilateralnim mehanizmima međunarodne pravde, čak i kada je riječ o instituciji poput Mehanizma, koji je pravni nasljednik sudova osnovanih uz snažnu američku podršku.
SAD su se decenijama pozicionirale kao ključni zagovornik međunarodne pravde i vladavine prava, naročito u godinama neposredno nakon Drugog svjetskog rata te tokom osnivanja ad hoc sudova za ratne zločine nakon završetka Hladnog rata, početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Slabljenjem podrške Mehanizmu, SAD rizikuju gubitak moralnog autoriteta i kredibiliteta u budućim raspravama o ljudskim pravima, ratnim zločinima i odgovornosti političkih i vojnih elita. Istovremeno, takav potez može ohrabriti druge države da preispitaju ili smanje sopstvenu saradnju s međunarodnim sudovima, pozivajući se upravo na američki primjer, čime se dodatno urušava autoritet, prije svega Međunarodnog krivičnog suda.
SAD time šalju poruku da se međunarodne obaveze mogu relativno lako suspendovati iz unutrašnjopolitičkih razloga, bez obzira na to što to dugoročno potkopava stabilnost međunarodnog poretka i vodi njegovom urušavanju od strane velesile koja ga je i uspostavila. Jedan se poredak urušava, a nema nikakvih naznaka čime će biti zamijenjen. Ovakav razvoj događaja dodatno potvrđuje koliko je sistem međunarodne pravde i multilateralne saradnje ranjiv na političke promjene velikih sila. Za žrtve ratnih zločina i za države koje se oslanjaju na mehanizme Ujedinjenih nacija, poruka je izuzetno zabrinjavajuća: međunarodna pravda i globalna solidarnost nijesu zagarantovane, već zavise od trenutne političke volje i oportunističkih prioriteta zasnovanih na nacionalnim interesima.
Za Međunarodni rezidualni mehanizam, američko povlačenje iz finansiranja ove institucije Ujedinjenih nacija predstavlja ozbiljan finansijski i reputacioni udar. Politička podrška pojedinačnih država članica UN-a bila je i ostala ključna karika njegovog legitimiteta, finansiranja i sprovođenja mandata. Povlačenje SAD-a ipak ne znači nužno i trenutnu institucionalnu paralizu. Mehanizam nikada nije ni trebalo da bude trajna institucija u okviru UN-a i, po prirodi svog mandata, od samog početka nalazi se u fazi postepenog zatvaranja kroz smanjenje obima rada. Pitanje je, međutim, koliko će gubitak finansijske podrške jedne od najvećih donatorki, u samoj završnici, dodatno otežati izvršavanje preostalih zadataka – od nadzora nad izvršenjem kazni do zaštite arhiva i svjedoka.
<h3>Gase se svjetla: jedno po jedno</h3>
Činjenica da se čak 31 agencija sistema Ujedinjenih nacija nalazi na istoj listi pokazuje da ne govorimo o izolovanom potezu, već o potencijalnoj paralizi velikog dijela operativnog rada UN-a. UN nema mehanizam kojim bi kratkoročno mogao finansijski nadomjestiti izostanak američkih sredstava za projekte tih agencija. Posljedice su zamrzavanje programa, odlaganje isplata, rezanje terenskih operacija i smanjenje prisustva UN-a upravo u najosjetljivijim regionima svijeta. U praksi to znači da se međunarodna pravda, humanitarna pomoć, razvojni projekti i zaštita ljudskih prava direktno dovode u pitanje – ne iz pravnih, već iz finansijskih razloga, zbog odluke jedne države.
Pitanje je u kojoj mjeri ova administracija SAD-a finansijske razloge koristi kao smokvin list pred američkim građanima kako bi zapravo legitimisala urušavanje multilateralizma. Jedan od najefikasnijih, ali i politički najtiših načina da se „ugase svjetla“ u rijetkim preostalim institucijama međunarodne pravde upravo je ukidanje ili drastično smanjenje finansiranja. Bez otvorenog ukidanja mandata i bez formalnog povlačenja potpisa, institucije se dovode u stanje funkcionalne paralize.
<h3>Ko će zaključati vrata zgrade i baciti ključ?</h3>
Važno je naglasiti da se Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove već od februara 2025. godine postepeno priprema za zatvaranje, ali taj proces prate brojna ozbiljna i zasad neriješena pitanja, kao i nezavršeni projekti. Ključni projekat odnosi se na arhivsku zaostavštinu – jedan od najvažnijih, ali i najskupljih segmenata rada Mehanizma.
U kontekstu drastičnih finansijskih rezova, sve je izvjesnije da će se arhiv tretirati prvenstveno kroz prizmu minimizacije troškova, što otvara zabrinjavajuće dileme: u kojoj mjeri će se arhivska građa reducirati, selektovati ili ograničiti u pristupu, te da li će kriterijumi biti vođeni istorijskim i pravnim značajem ili isključivo finansijskom logikom.
Dodatni problem predstavlja pitanje institucionalne i tehničke održivosti pristupa arhivu. Čak i ako arhiv formalno ostane pod okriljem Ujedinjenih nacija, pristup toj građi nije moguć bez stalnih institucionalnih i uslužnih kapaciteta – od stručnog osoblja, digitalne infrastrukture i bezbjednosnih protokola do pravnih mehanizama koji regulišu korišćenje osjetljivih podataka.
Arhiv Mehanizma nije samo administrativna zaostavština, već temeljni resurs za istoričare, pravnike, novinare, istraživače i same žrtve. Njegova sudbina direktno utiče na mogućnost budućeg suočavanja s prošlošću, utvrđivanja činjenica i sprečavanja revizionizma.
U trenutku kada se istovremeno smanjuju sredstva za desetine agencija UN-a, ostaje otvoreno pitanje da li će UN uopšte biti u stanju da dugoročno obezbijedi smislen, funkcionalan i transparentan pristup arhivu Mehanizma. Bez stabilnog finansiranja postoji realna opasnost da arhiv, iako formalno očuvan, u praksi postane teško dostupan, fragmentisan ili sveden na simboličan nivo.
U tom kontekstu, sudbina arhiva i memorijalizacija zgrade postaju više od tehničkog pitanja nekretnine. To prerasta u test političke volje međunarodne zajednice da sačuva institucionalno pamćenje i normativnu vrijednost međunarodne krivične pravde.
Kraljevina Holandija, Evropska unija ili države sljednice bivše Jugoslavije, na čijim su se teritorijama vodili ratovi i koje imaju neposredan interes za očuvanje arhiva kao dijela kulturne i istorijske baštine, imaju posebnu odgovornost u tom procesu.
Sama zgrada bivšeg Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju nedavno je otkupljena od dugogodišnjeg zakupodavca, osiguravajućeg društva Aegon, i sada je u vlasništvu holandske države, odnosno Ministarstva pravde i bezbjednosti Holandije. Trenutno se vode rasprave o mogućnosti da se u tu zgradu smjesti Direktorat Evropske unije za carine, čime bi objekat dobio novu administrativnu funkciju. Ukoliko do toga ne dođe, postoji realna opcija proširenja kapaciteta Europola, čije se sjedište već nalazi u neposrednoj blizini.
Istovremeno ostaje otvoreno jedno od najosjetljivijih pitanja: da li će se, i na koji način, dio zgrade prenamijeniti u spomen-obilježje i otvoriti za javnost. Upravo se o toj simboličkoj i memorijalnoj dimenziji zgrade trenutno pregovara, ali je ishod krajnje neizvjestan.
Kada je riječ o državama sljednicama bivše Jugoslavije, njihove inicijative nijesu samo poželjne, već i obavezujuće prema sopstvenim građanima. Koliko se država do sada javilo s ponudom da smjesti arhivsku građu u svoje nacionalne arhive? Da li se to uopšte dogodilo? Ispada da je svima najlakše da za sve okrive Donalda Trampa.

Zona sumraka međunarodne kaznene pravde

Iran će uzvratiti na svaki napad Sjedinjenih Američkih Država (SAD) udarima na Izrael i američke vojne baze u region - poručio je predsjednik iranskog parlamenta Mohamed Baker Kalibaf.
Kalibaf je u obraćanju u parlamentu rekao da Iran upozorava američkog predsjednika Donalda Trampa da bi svaki američki napad doveo do toga da Teheran uzvrati udarcem na Izrael i regionalne američke vojne baze kao na "legitimne mete", prenosi Rojters.
Tramp je posljednjih dana više puta prijetio intervencijom, upozoravajući iranske lidere da ne koriste silu protiv demonstranata, a u subotu je rekao da su SAD „spremne da pomognu“.
Izvori su saopštili da je Izrael u stanju visoke pripravnosti zbog mogućnosti intervencije SAD, kako bi se podržali protesti koji se održavaju širom Irana.
Protesti nastavljeni na ulicama gradova u Iranu, pri čemu su hiljade ljudi protestovale u Teheranu tokom noći i jutros, prkoseći eskalirajućim mjerama vlasti protiv sve većeg protestnog pokreta, o čemu svjedoče video-snimci koji su se pojavili iako su internet i mobilne telefonske mreže u prekidu, prenosi Gardijan.&nbsp;
Demonstranti su, na novim protestima koji su počeli kasno sinoć u sjevernom distriktu Teherana, uzvikivali "Smrt (ajatolahu Aliju) Hamneiju" i "Živio šah", a tokom demonstracija su zapalili jednu džamiju.
Vjeruje se da je na protestima na stotine demonstranata ubijeno ili povrijeđeno, a mnogo više ih je pritvoreno.
Prema procjenama aktivista iranske Novinske agencije za ljudska prava iz SAD, na protestima u Iranu do sada je ubijeno najmanje 116 osoba, a preko 2,6 hiljada je pritvoreno.
Protesti su počeli u Teheranu 28. decembra prošle godine, zbog pada vrijednosti iranske valute i ekonomskih teškoća u zemlji, a od tada su se proširili na više od 100 gradova i mjesta širom iranskih provincija.

Iran prijeti odmazdom u slučaju američkog napada

Lider i poslanik Građanskog pokreta URA Dritan Abazović tužio je direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića jer je, kako navodi, neistinama i uvredljivim tvrdnjama, iznijetim krajem jula u parlamentu, povrijedio njegov ugled, čast i dostojanstvo.
U tužbi za naknadu nematerijalne štete, bivši premijer precizirao je da ga je Šćepanović, u svojstvu direktora policije, vrijeđao i klevetao 28. jula tokom zasjedanja Skupštine i televizijskog prenosa uživo na Javnom servisu RTCG.
- Tuženi Lazar Šćepanović, u svojstvu direktora Uprave policije, iznio je neistinite i uvredljive tvrdnje na račun tužioca, izjavivši: ‘Rade Milošević je švercovao duvan i Vi sa njim... a i brzo ćete sa njim’. Ove riječi bile su jasno upućene tužiocu, izrečene bez ikakvog povoda, dokaza, ni pravnog, niti činjeničnog osnova. Cjelokupan događaj je bio direktno prenošen na Javnom servisu, te je navedena izjava postala dostupna široj javnosti. Osim toga, istu su prenijeli i brojni online mediji, uključujući i portal dnevnog lista Pobjeda, gdje se i danas nalazi objavljen predmetni članak - piše u tužbi u koju “Vijesti” imaju uvid.

Abazović tužio Šćepanovića, tvrdi da su mu povrijeđeni ugled i čast

Principi međunarodnog prava važe za sve, uključujući i Sjedinjene Američke Države (SAD).
To je danas izjavio njemački ministar finansija i vicekancelar Lars Klingbajl osvrnuvši se na prijetnje predsjednika Donalda Trampa da bi mogao da preuzme Grenland.
- Isključivo je na Danskoj i Grenlandu da odluče o budućnosti Grenlanda. Teritorijalni suverenitet i integritet moraju se poštovati - rekao je Klingbajl uoči odlaska u Vašington, gdje će učestvovati na sastanku ministara finansija Grupe sedam najrazvijenijih ekonomija (G7).
Eventualno američko vojno preuzimanje ovog arktičkog ostrva bogatog mineralima, koje bi bilo oduzeto Danskoj, dugogodišnjem savezniku, izazvalo bi snažne potrese unutar NATO-a i dodatno produbilo jaz između Trampa i evropskih lidera.
- Bezbjednost na Arktiku jačamo zajedno, kao saveznici u NATO-u, a ne jedni protiv drugih - poručio je Klingbajl.
Sastanak G7 zakazan za ponedjeljak biće fokusiran na pristup ključnim mineralima, u trenutku kada zapadne zemlje nastoje da smanje zavisnost od Kine, imajući u vidu poteze Pekinga da uvede stroge kontrole izvoza rijetkih zemnih elemenata.
Klingbajl je rekao da Njemačka ima snažan interes da proširi međunarodnu saradnju u ovoj oblasti, kako bi ojačala sigurnost snabdijevanja, smanjila zavisnosti i obezbijedila pouzdane ekonomske okvirne uslove.
- Zato je važno da se konsultujemo sa međunarodnim partnerima i - gdje god je to moguće - djelujemo zajednički - rekao je on.
Kina dominira lancem snabdijevanja ključnim mineralima, prerađujući između 47 i 87 odsto bakra, litijuma, kobalta, grafita i rijetkih zemnih elemenata, navodi Međunarodna agencija za energiju.

Tag: pokrovsk