Crnogorsko narodno pozorište (CNP) obilježiće u četvrtak, 27. marta, Svjetski dan pozorišta promocijom drame „Princeza Ksenija od Crne Gore”, autorke Radmile Vojvodić u press sali u podne, a potom izvođenjem istoimene predstave na Velikoj sceni u 20 sati. Prije početka predstave, prvakinja drame Crnogorskog narodnog pozorišta, glumica Ana Vujošević pročitaće poruku koju je za Svjetski dan pozorišta ove godine uputio istaknuti grčki autor i pozorišni reditelj Teodoros Terzopulos (Theodoros Terzopoulos). "Može li pozorište čuti poziv za pomoć koji nam naša vremena upućuju u svijetu osiromašenih građana, zaključanih u ćelijama virtuelne stvarnosti, ukopanih u svoju privatnost koja ih guši? U svijetu robotizovanih života unutar totalitarnog sistema kontrole i represije na svim poljima života? Da li je pozorište zabrinuto zbog ekološke destrukcije, globalnog zagrijavanja, masovnog gubitka biodiverziteta, zagađenja okeana, topljenja glečera, sve češćih šumskih požara i ekstremnih vremenskih nepogoda? Može li pozorište da postane aktivni dio ekosistema? Pozorište već godinama svjedoči uticaju čovjeka na planetu, ali ne nalazi način da se suoči s ovim problemom. Da li je pozorište zabrinuto zbog stanja svijesti koju oblikuje 21. vijek u kojem se ljudima manipuliše zbog političkih i ekonomskih interesa, uz pomoć medija i kompanija koje oblikuju mišljenje? Društvene mreže, koliko god da olakšavaju komunikaciju, postale su njen veliki alibi, jer pružaju potrebnu sigurnu distancu od Drugog? Sveprožimajući strah od Drugog, drugačijeg, Stranca, dominira našim mislima i djelima. Može li pozorište funkcionisati kao radionica za suživot različitosti, ne zanemarujući krvareću traumu? Krvareća trauma nas poziva da rekonstruišemo mit. I, riječima Hajnera Milera: „Mit je agregat, mašina kojoj se uvijek mogu priključiti nove i različite mašine. On prenosi energiju sve dok rastuća brzina ne eksplodira u kulturnom polju”, a ja bih dodao – i u polju varvarstva. Mogu li reflektori pozorišta osvijetliti društvenu traumu i prestati da zavaravajuće osvjetljavaju sami sebe? Pitanja koja ne dozvoljavaju konačne odgovore, jer pozorište postoji i opstaje zahvaljujući neodgovorenim pitanjima. Pitanja koja pokreće Dionis, prolazeći kroz svoje rodno mjesto, orkestar antičkog pozorišta, i nastavljajući svoje tiho izbjegličko putovanje kroz ratne pejzaže, danas, na Svjetski dan pozorišta. Pogledajmo u oči Dionisa, ekstatičnog boga pozorišta i mita, koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost, dijeteta dvaput rođenog – od Zevsa i od Semele, nosioca fluidnih identiteta, ženskih i muških, gnjevnih i blagih, božanskih i životinjskih, na granici između ludila i razuma, reda i haosa, akrobate na granici života i smrti. Dionis postavlja suštinsko ontološko pitanje: „O čemu se tu zapravo radi?“ – pitanje koje stvaraoca podstiče na sve dublje istraživanje korjena mita i mnogostrukih dimenzija ljudske enigme. Potrebni su nam novi načini pripovijedanja usmjereni ka njegovanju sjećanja i oblikovanje nove moralne i političke odgovornosti, kako bismo izašli iz višestruke diktature savremenog srednjeg vijeka.“ 27. mart – Svjetski dan pozorišta širom svijeta obilježava se od 1962, dok na poziv Međunarodnog teatarskog instituta – I.T.I. svake godine poruku upućuje pozorišna ličnost izuzetne inostrane reputacije. Teodoros Terzopulos je grčki reditelj, pedagog, pisac, osnivač i umjetnički direktor Attis pozorišta, pokretač Pozorišne olimpijade i predsjednik Međunarodnog komiteta Pozorišne olimpijade.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250325120344_d29a885c6b967975511b5f3fd4894ca484d7cbffb24b9fc521393c51de5a2b0f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250325120344_d29a885c6b967975511b5f3fd4894ca484d7cbffb24b9fc521393c51de5a2b0f" data-rendition-name="original" width="940" height="400" loading="lazy" alt="teodros"><figcaption>Teodoros Terzopulos(Photo: I.T.I.)</figcaption></figure>  Razvija koncept pozorišta kroz tehnike dionizijskog zanosa kako bi otkrio nevidljivo i nesagledivo. Njegov pristup ističe tragične dimenzije teatra, dajući glas pozorištu koje se rađa iz dubina. Ovaj neobični pristup, koji prkosi svakoj akademskoj kategorizaciji, posjeduje sopstvenu autonomiju. Njegovu metodu ne karakteriše samo rad na antičkoj grčkoj tragediji već i na raznovrsnim poetskim tekstovima. Putujući svijetom više od četrdeset godina, neumorno istražuje ljudske vizije i njihovu istoriju, usmjeravajući se na susret sa Drugim, u kojem prepoznaje sebe. Tokom proteklih 40 godina, Terzopulos i Attis pozorište izveli su 2300 predstava na najprestižnijim međunarodnim festivalima i scenama širom svijeta. Terzopulos je osmislio i utemeljio jedinstvenu glumačku metodu, koja se sastoji od niza fizičkih i glasovnih vježbi usmjerenih na razvoj osnovnih elemenata glumačke prakse. Njegov metod i pristup antičkoj grčkoj tragediji predaju se na više od trideset akademija dramskih umjetnosti, instituta i odsjeka klasičnih studija širom svijeta. Njegov metod i rad detaljno su proučavali istaknuti pozorišni istraživači, a objavljene su knjige na grčkom, engleskom, njemačkom, kineskom, turskom, ruskom, poljskom, korejskom, mandarinskom, italijanskom, francuskom, mađarskom, gruzijskom, španskom i arapskom jeziku. Knjiga o njegovoj metodi, pod nazivom „Povratak Dionisa“ (The Return of Dionysus), objavljena je 2015. godine i do sada je prevedena na 15 jezika.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Promocija drame „Princeza Ksenija od Crne Gore” na Svjetski dan pozorišta

Predstava “Naličje”, autorski projekat reditelja Borisa Liješevića, biće izvedena večeras i sjutra veče (ponedjeljak i utorak) na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta u 20 sati.
- Naličje je priča o vremenu čiji je Bog postao novac, a molitva - sticanje. O vremenu koje ne bira sredstva. O iscrpljivanju dužnika do posljednjeg centa. O čovjeku koji više ne vidi čovjeka. O čovjeku koji zaboravlja na postojanje. Priča o vremenu koje je izgubilo lice i koje više ne razlikuje lice od naličja - istakao je reditelj Boris Liješević.
U predstavi igraju: Aleksandar Radulović, Jadranka Mamić, Danilo Čelebić, Zoran Vujović, Ana Vujošević, Nada Vukčević, Gorana Dragašević, Tihana Ćulafić, Jelena Minić, Jelena Nenezić, Žana Gardašević Bulatović, Kristina Obradović, Branka Otašević, Julija Milačić Petrović Njegoš, Radmila Božović, Jovan Dabović, Lazar Đurđević, Jovana Brnović i Anđela Marunović. 
Dramaturzi predstave su Stela Mišković i Stefan Bošković, kostimografkinja je Lejla Hodžić, scenografkinja Andreja Rondović, kompozitorka Nina Perović, koreografkinja Tamara Vujošević Mandić, asistentkinje režije Nataša Milićević i Mirjana Spajić, asistentkinja scenografije Jelena Ivančević, asistentkinja kostimografkinje Gordana Bulatović, a izvršni producent Danilo Milatović. 
Ulaznice se mogu rezervisati i kupiti putem veb-sajta <a href="http://www.cnp.me">www.cnp.me</a> i na biletarnici, dok se publika o aktivnostima Crnogorskog narodnog pozorišta kao i na društvenim mrežama <a href="https://www.facebook.com/cnpozoriste/">Fejsbuk</a> i <a href="https://www.instagram.com/crnogorskonarodnopozoriste/">Instagram</a>, kao i <a href="https://invite.viber.com/?g2=AQAfeNNA4uCCT1J%2FuHJUWFtvRXmDEDrSzRzger6PpDJ8xOB%2B25TDyXmAZeMwndZq">Vajber kanalu.</a>

1250x600

1084x550

“Naličje” večeras i sjutra veče na Velikoj sceni

Isključivost i surovost mladih je ono što je dominantno u priči, a situacija se može izmjestiti i u realan život, jer po saznanju od mladih ljudi, kako kaže, takvo iskustvo, nasilja nad profesorima, nije rijetkost - kazala je u emisiji "Srećan dan", na Televiziji E, glumica Branka Femić Šćekić.
,,Draga profesorice” je predstava koja govori o sukobu generacija i sistema vrijednosti, a koja je rađena kao koprodukcija Centra za kulturu Tivat i Kraljevskog pozorišta Zetski dom. Nedavno je premijerno izvedena u Tivtu i na Cetinju.
Utisci nakon premijere su odlični, kaže Femić Šćekić, posjećenost je bila jako dobra, i, dodaje ona, ljudi koji su gledali nose snažne i pozitivne utiske, jer je takav komad.
- To je predstava puna strasti, puna dramskih obrta, i možda blizu i nekom tragičnom kraju, tako da podsjeća, ja volim da kažem, male nepretenciozne forme britanskih predstava. Prostor je jedinstven, sve se dešava u stanu profesorice, u koji dolaze njeni učenici i puno je emocija, emotivno je jako nabijena i mislim da je to, osim teme, što ističe publika kao najveću vrijednost - rekla je Femić Šćekić.
Isključivost i surovost mladih, objašnjava Femić Šćekić, je ono što je dominantno u priči, a situacija se može izmjestiti i u realan život, ističe ona, jer po saznanju od mladih ljudi, kako kaže, takvo iskustvo, nasilja nad profesorima, nije rijetkost.
Sagovornica emisije "Srećan dan" kaže da pamti samo fantastične pedagoge iz vremena svog školovanja, ali, ističe ona, imala je iskustava i sa profesorima koji su htjeli, kako kaže, silom da stiču autoritet.
- Autoritet nikad nije mogao neko kod mene steći silom, mogao je znanjem sposobnostima, i nekim časnim ljudskim odnosima. Čini mi se, ako se sjećamo nekih nastavnika, onako s pijetetom, sjećamo se onih koji su umjeli da nas uvaže, i koji su umjeli da nas inspirišu da učimo, a to je tako teško! Činjenica je da su ekstremi najgori, i da su profesori danas u jako nezavidnoj situaciji, zato što djeca sama ne poznaju granice, odnosno nijesu ih dobili kod kuće, pa onda ne mogu da ih dobiju ni u školi, niti da ih poštuju u školi. Ja se sjećam, i mnogo.sam zahvalna, čak nekad pomislim da sam tako imala sreće sa dobrim pedagozima, i dobrim profesorima, u toku svog školovanja - istakla je Femić Šćekić.
U predstavi je zanimljivo, kaže Femić Šćekić, što učenici kažu da poštuju i vole profesoricu, ali, sve što rade ne rade na ličnoj osnovi, nego, kako kaže, da ostvare cilj.
- U predstavi je isplivala ta &nbsp;surovost, čak taj ljudski plan, i &nbsp;taj pedagoški plan, potpuno se potire, samo da bi djeca ostvarila cilj koji su sebi zacrtala. U predstavi je to cilj dobre ocjene. Formalno ocjenjivanje, odnosno petice, koje im onda dalje uslovljavaju školovanje - zaključila je Femić Šćekić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DMVa5sAdMQUo&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Femić Šćekić: ,,Draga profesorice” je predstava puna strasti i dramskih obrta

Premijera predstave „Magareće godine“, koju po motivima romana Branka Ćopića režira Andrija Rašović, iz tehničkih razloga odgođena je za sredinu januara.
- Informacije o povratu novca od kupljenih ulaznica publika može dobiti na biletarnici KIC-a ,,Budo Tomović" u periodu od devet do 20 sati - saopšteno je iz Gradskog pozorišta.
Predstava je bila zakazana za <a href="https://etv.me/kultura/predstava-magarece-godine-15-decembra-u-kic-u">15. decembar</a>.

Premijera predstave „Magareće godine“ odgođena za sredinu januara

Premijera predstave „Magareće godine“, reditelja Andrije Rašovića, biće održana 15. decembra u Velikoj sali Kulturno - informativnog centra ,,Budo Tomović".
Adaptacija dobro poznatog djela Branka Ćorpića smještena je među trinaestom, četrnaestom i petnaestom godinom - u domu za đake, negdje među suncokretima koji šapuću i mjesečinom koja piše stihove, između prvih ljubavi i suza.
&nbsp;- To je svijet gdje se merdevine pretvaraju u snove - penjemo se njima ne samo da bismo se došunjali do drugara, već i da bismo pokušali dohvatiti mjesec. A onda shvatimo: mjesec se hvata golim rukama - naglasio je reditelj Andrija Rašović.
Buduća predstava oslobađa se, kako su kazali u Gradskom pozorištu, ratnog konteksta iz kojeg kreće roman i fokusirana je na centralni događaj pobune djece protiv uprave internata zbog izbacivanja jednog od drugara. Naglašavaju da se kroz predstavu prati i individualno sazrijevanje glavnog junaka Pjesnika, koji pored moralnog sazrijevanja upravo kroz pobunu, tek sazri i shvata da odrasta kad se zbog ljubavi rasplače.&nbsp;
Branko Ćopić te godine naziva magarećim - godinama nemira, pobune i ljubavi.&nbsp;
- Ova predstava ne govori samo o dječjoj pobuni protiv nepravde, već o njihovom pravu da budu zbunjeni svijetom koji smo im ostavili i o njihovom pravu da taj svijet prigrle s ljubavlju, iskreno i bez straha – istakli su u Gradskom pozorištu.
Kroz priču o velikoj pobuni malih ljudi i tihoj snazi ljubavi, kažu da predstava podsjeća da odrastanje nije u brojanju godina - već u učenju kako da volimo uprkos svemu.&nbsp;
- Jer da bismo dohvatili mjesec, prvo moramo naučiti kako da budemo mali - mali pred ljubavlju, prijateljstvom i svijetom koji nas pokušava slomiti – dodali su u Gradskom pozorištu.
Ovo je prva saradnja Gradskog pozorišta sa mladim rediteljem Andijom Rašovićem koji je Osnovne studije Filmske i TV režije završio na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju a trenutno završava Master studije Pozorišne režije.&nbsp;
- Imao sam deset godina kad sam u Gradskom pozorištu gledao ,,Toma Sojera", prvu predstavu u životu. Danas radim Magareće godine, svoj prvi profesionalni projekat u istom pozorištu, s nekim od glumaca koje sam tad gledao na sceni. Sve što sam kao dječak doživio kao publika i čime želim da se bavim kao reditelj, sada se prirodno nastavlja kroz ovu saradnju s Gradskim pozorištem Podgorica - kazao je Rašović, podsjećajući na omiljeni citat iz ovog Ćopićevog djela: „Vidim djeco, učili ste, ali nešto niste pri sebi. Ja to vidim, i znam dobro šta je to - magareće godine: trinaesta, četrnaesta, petnaesta godina kad se djeca uznemire, nepokorna su, svojeglava, pišu prve pjesme, bune se, a zagleda se i dječak u djevojčicu.“
Dramatizaciju predstave je uradio Vuk Draganić, scenografiju Smiljka Šeparović a kostime Mia Đurović. Glumački tim čine: Luka Stanković, Nevena Penava, Dejan Đonović, Zoran Dragićević, Marija Đurić, Željko Radunović i Božidar Zuber.
&nbsp;Predstavu ,,Magareće godine", finansijski je podržalo Ministarstvo kulture i medija.

Predstava „Magareće godine“ 15. decembra u KIC-u

Njegošev dan, crnogorski praznik kulture, obilježen i u Ljubljani. Tim povodom, društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ iz Ljubljane, u saradnji sa Kulturnim centrom crnogorskih društava, organizovalo je svečanu proslavu, ugostivši prvaka Crnogorskog narodnog pozorišta Slobodana Marunovića.
Prvi događaj u čast velikog pjesnika i filozofa odigran je upravo u ulici koja nosi njegov naziv i koju krasi njegov spomenik.
Marunović je izveo performans sa stihovima prve ljubavne pjesme na Balkanu: Noć skuplja vijeka, prije čega je položen vijenac ispred spomenika.
Glavni događaj, predstava „Potonja ura Njegoševa“, po tekstu Slobodana Tomovića, a u režiji Blagote Erakovića, izveden je pred punom salom hotela „Intercontinental“.&nbsp;
Predstava je premijerno izvedena 19. maja 1988. godine u Crnogorskom narodnom pozorištu. Ovo je njena 37. godina kontinuiranog izvođenja, a odigrana je blizu 1.600 puta na svim kontinentima, osim Afrike. Predstava je dobitnik brojnih evropskih i svjetskih nagrada.
Ambasador Crne Gore, njegova ekselencija Dragan Tufegdžić, zajedno sa svojim saradnicima priredio je prijem u ambasadi za glumca Marunovića, ekipu predstave, te članove društva „Montenegro“.
- Crnogorci u Sloveniji sa zadovoljstvom obilježavaju velike datume Crne Gore, a 13. novembar je idealan za promociju crnogorske kulture, umjetnosti, istorije, nacionalnog identiteta, kao i državnosti naše hiljadugodišnje otadžbine - poručili su u crnogorskom društvu „Montenegro“ iz Ljubljane.
Oni će, kako su poručili u saopštenju medijima, i dalje uz pomoć Ministarstva dijaspore obilježavati ovaj praznik.

Njegošev dan obilježen u Ljubljani predstavom „Potonjom urom“

Crnogorsko narodno pozorište (CNP) u saradnji s Kraljevskim pozorištem “Zetski dom”, započelo je rad na obnovi predstave “Princeza Ksenija od Crne Gore – Izgnanička tugovanka doma Petrovića“, prema tekstu i u režiji Radmile Vojvodić, koja će premijerno biti izvedena u Podgorici i na Cetinju u februaru naredne godine, navode u saopštenju iz CNP-A.&nbsp;
Oni su kazali da drama “Princeza Ksenija od Crne Gore”, nakon uspješnog života predstave od praizvedbe 1994. godine i izvođenja na matičnim scenama i na brojnim gostovanjima do početka dvijehiljaditih, imaće svoje drugo premijerno izvođenje u novom rediteljsko-dramaturškom čitanju autorke.&nbsp;
Praizvedbu je imala u Zetskom domu 10. februara 1994. godine na Cetinje, a u obnovljenom Crnogorskom narodnom pozorištu u Podgorici i u koprodukciji sa Kraljevskim pozorištem Zetski dom premijerno je izvedena 1997. &nbsp;godine, dok je stoto izvođenje obilježeno igranjem 16.decembra 1998. Godine – kazali su u saopštenju.&nbsp;
Predstava je, ističu, stekla status kultne predstave, koja kao pozorišna priča zalazi neposredno u istorijsko pamćenje, a po ocjeni pozorišne kritike uspostavljao se odnos između gledališta i scene kroz posebno snažne emocije, gotovo pobožno kako zapisuje teatrolog Feliks Pašić, što je čini pozorišnim fenomenom.&nbsp;
- Ako devedesetih prošlog vijeka, kad se razarala jugoslovenska država, nijeste pakovali kofere i zavežljaje iz nužde, bježeći od ratnih pošasti ili mobilizacije, ako nijeste tu odluku donijeli u gnjevu i razočeranju, onda ste bili u tjeskobi unutrašnjeg egzila… Pa ste, na primjer, rekli: živjelo pozorište. Radili ste rizikujući i djelujući u solidarnosti na jednoj predstavi ili idući u pozorište da gledate tu predstavu – kazala je Radmila Vojvodić.&nbsp;
Autorka dodaje, da događaj ove predstave jeste dolazio iz teatra, ali nije imao veze samo sa njim. A danas se čini polemičko - politički još aktuelnije i izazovnije posegnuti za tom specifičnom građanskom glosom iz vremena kad je Crna Gora 1918, terra incognita; izgnanstvo ili samoizgnanstvo njenog suverena, svejedno je, jer proteže se crnogorski unutrašnji egzil do danas. Put u ponovni rad na predstavi nije stvar pukog remake projekta. Ova tema je dovoljno eksplozivan potencijal za novu teatarsku izvedbu, na novi način teatarski ljekovitu.&nbsp;
Dramaturg drame je Božo Koprivica, kostimograf Boris Čakširan, scenografkinja Marija Kalabić, kompozitor Žarko Mirković, izvršni producenti su Danilo Milatović i Vukosava Tomović, a urednici kataloga Janko Ljumović i Darja Šuković.

CNP: Počele probe za predstavu “Princeza Ksenija od Crne Gore”

Predstava „Šćeri moja“, Maje Todorović u adaptaciji i režiji Ane Vukotić, biće izvedena večeras u 20 sati na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta.
U fokusu drame "Šćeri moja“ je položaj žene u savremenom svijetu i odnos prema ženskom djetetu.
Kako navode u najavi, s ciljem da podstakne na razmišljanje i muškarce i žene, autorka je problematiku komada postavila u istorijski okvir.
- Priča prati transformaciju knjeginje Zorke Petrović od djevojčice koja se igra loptom do odrasle žene udate za Petra I Karađorđevića. Na tom putu vidimo društvo u kojem i danas živimo – svijet u kojem se žene još uvijek ne tretiraju na isti način kao muškarci - saopšteno je iz CNP-a.
Uloge tumače: Vanja Jovićević, Mirko Vlahović, Varja Đukić, Slavko Kalezić, Dušan Kovačević, Goran Vujović, Jovan Dabović, Slobodan Marunović, Danilo Čelebić, Zoran Vujović i Mišo Obradović.
Scenograf je Aleksandar Vukotić, kostimograf Leo Kulaš, asistentkinja kostimografa Lina Leković, kompozitor Aleksandar Radunović Popaj, koreograf Sonja Vukićević, saradnik na dramaturgiji Balša Poček, a izvršna producentkinja Nela Otašević.
Drama “Šćeri moja” Maje Todorović nagrađena je kao najbolja na konkursu Crnogorskog narodnog pozorišta za savremeni domaći dramski tekst, a premijerno je izvedena 17. maja 2016. godine.
Ulaznice se mogu rezervisati i kupiti putem veb-sajta www.cnp.me i na biletarnici, a više informacija o aktivnostima nacionalnogteatra dostupno je na društvenim mrežama Fejsbuk i Instagram, kao i Vajber kanalu.

„Šćeri moja“ večeras u CNP-u

Predstava „Ibzen mašina“ biće izvedena večeras 29. Jugoslovenskom festivalu „Bez prevoda“ u Užicu. Režiju potpisuje crnogorska rediteljka Ana Vukotić koja je, sa dramaturškinjom Željkom Udovičić-Pleština, u „Ibzen Mašinu“ objedinila četiri djela čuvenog norveškog dramskog pisca Henrika Ibzena: „Stubovi društva“, „Heda Gabler“, “Nora” i “Narodni neprijatelj”.&nbsp;
- Predstava je premijerno izvedena u aprilu i naišla je na odlične reakcije publike - saopšteno je iz Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP).
Drame, po kojima je predstava rađena, prevela je Anka Katušić-Balen. Za scenografiju i dizajn plakata je zaslužan Vanja Magić, za kostime Lina Leković, dok su koreografija i scenski pokret djelo Sonje Vukićević. Dizajnom svjetla bavili su se Ana Vukotić i Vanja Magić. Rediteljka Vukotić potpisala je i izbor muzike. Njena asistentkinja je Nataša Milićević, dok su asistentkinje kostimografa i scenografa Mia Đurović i Jelena Ivančević. Izvršna producentkinja predstave je Janja Ražnatović.&nbsp;
Pored Sima Trebješanina i Jelene Minić, uloge tumače i Žana Gardašević-Bulatović, Miloš Pejović, Ana Vujošević, Dejan Ivanić, Luka Stanković, Radmila Škuletić, Lazar Đurđević, Jovan Dabović i Ana Vučković.&nbsp;
Osim CNP-a, na 29. Jugoslovenskom festivalu „Bez prevoda“ u Užicu koji se ove godine održava pod sloganom „Gde žive istina i pravda?“ i traje od 1. do 7. novembra od učestvuju i: Jugoslovensko dramsko pozorište Beograd, Atelje 212 iz Beograda, Kazalište Kerempuh iz Zagreba, Narodno pozorište Sombor, Beogradsko dramsko pozorište i NP Sombor u korpodukciji sa festivalom Grad teatar Budva.
Publika se o aktivnostima Crnogorskog narodnog pozorišta može informisati putem veb-sajta <a href="https://cnp.me/">CNP-a</a> i na biletarnici, kao i na društvenim mrežama Fejsbuk i Instagram, kao i Vajber kanalu.

„Ibzen mašina“ na 29. Jugoslovenskom festivalu „Bez prevoda“ u Užicu

Operska predstava „Jedino lice sreće“, rađena po idejnom konceptu i muzičkoj dramaturgiji naše proslavljene operske dive i profesora sa Fakulteta dramskih umjetnosti Sare Vujošević-Jovanović, a u koprodukciji sa Univerzitetom Crne Gore i Operskom kućom i fondacijom "Teatro Petruzzelli" iz Barija, biće premijerno izvedena sjutra veče od 20 sati u Kraljevskom pozorištu „Zetski dom“ na Cetinju.
- Riječ je o istorijskom muzičko-scenskom projektu koji u čast jubileja, 140 godina od postavljanja kamena temeljca Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ i 50 godina od osnivanja Univerziteta Crne Gore, spaja tri žile kucavice umjetnosti i kulture u Crnoj Gori: Fakultet dramskih umjetnosti, Fakultet likovnih umjetnosti &nbsp;i Muzičku akademiju sa Cetinja. Inicijativa u okviru projekta ima izuzetan značaj jer po prvi put ujedinjuje napore profesora, alumnista i studenata svih cetinjskih fakulteta Univerziteta Crne Gore. Ova umjetnička sinergija stvara scensko-muzički dijalog koji za rezultat ima svojevrsnu premijernu operu jednočinku crnogorskog akademskog stvaralaštva - kazali su u „Zetskom domu“.
Projekat “Jedino lice sreće“ predstavlja, dodaju, omaž braći Hajdn.
- Vješto povezujući fragmente kantate “Ovacije“ i djelove poznatih simfonija starijeg, planetarno poznatog kompozitora Franca Jozefa Hajdna, sa izuzetnim muzičko-scenskim ostvarenjem - njemačkom komičnom operom “Kontrabasista iz Vergla“ koju je komponovao njegov mlađi brat Johan Mihael Hajdn. Operska predstava “Jedino lice sreće“ otvara put spajanju uzvišene muzičko-filozofske misli iz kantate “Ovacije“ F. J. Hajdna sa svakodnevnim scenama iz komične opere (zingšpila) J. M. Hajdna, čime se predstava oblikuje kao cjelovito muzičko-scensko djelo - naveli su u saopštenju.
Za idejni koncept i muzičku dramaturgiju ove operske predstave pobrinula se Sara Vujošević Jovanović, prof. sa Fakulteta dramskih umjetnosti, dok je za režiju zadužena Minja Novaković, alumnista Fakulteta dramskih umjetnosti iz klase profesorke Radmile Vojvodić.&nbsp;
- Scenografija je povjerena profesorima i studentima studijskog programa Vajarstvo sa Fakulteta likovnih umjetnosti. Na projektu rade profesori Željko Reljić i Adin Rastoder, zajedno sa studentima Milutinom Kasomom, Evgenijom Popović, Ivom Tripković, Vasilijem Anđušićem, Bobanom Vlahovićem. Takođe, na izradi scenografije je radio i poznati umjetnik iz Srbije, Milan Marković - dodali su u „Zetskom domu“.
Operski solisti su Sara Vujošević Jovanović (sopran) i Dimitrije Grinih (bariton), a dirigent je Aleksej Molčanov, prof. sa Muzičke akademije, Cetinje. Sastav orkestra čine profesori, alumnisti i studenti Muzičke akademije sa Cetinja, kao i istaknuti umjetnici izvođači iz Rusije i Ukrajine: Marija Lazuka i Tanja Bogdanović (violine), Gljeb Bednjakov (viola), Vladimir Stoljetov/ Teodora Uskoković i Maja Antić (violončela), Aleksandra Trifunović (kontrabas), Dijana Orlandić (flauta), Mikola Gorbenko (oboa), Nikola Kovačević (horna), Anica Bulatović (truba), Aleksej Molčanov (čembalo I), Anja Abramović- Vujović (čembalo II), pod budnim okom umjetničkog rukovodioca kamernog orkestra: Tanje Bogdanović. Notografi su Georgij Solomatin i Vasilije Vujadinović. 
 
- U ovoj jedinstvenoj operskoj predstavi učestvuju studenti i alumnisti sa Fakulteta dramskih umjetnosti, sa studijskog programa Gluma, iz klasa profesora Branimira Popovića i Branislava Mićunovića: Kristina Mrkić, Iskra Zeković, Darija Pravilović, Marija Vujović, Aleksa Balević i Luka Stanković. Za koreografiju i scenski pokret zadužena je Tamara Vujošević-Mandić, dok je kostimograf Jelena Roganović. Producent predstave je Luka Radović, a izvršni producent je Ognjen Savić - dodali su u saopštenju.
Reprizno igranje operske predstave predviđeno je u ponedjeljak veče u istom teminu i na istom mjestu.&nbsp;
Partneri na ovom kapitalnom projektu su: Opština Budva, Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori, Evropska kuća, NLB banka, Atelier ‘JR’, Atena Bohor i VHM Solutions.

Operska predstava „Jedino lice sreće“ sjutra premijerno u Zetskom domu

Zemljotres jačine 6,1 stepen po Rihterovoj skali registrovan je oko dva sata u morskom području, 20 kilometara južno-jugozapadno od ostrva Kasos, istočno od Krita, saopštio je Geodinamički institut Nacionalne opservatorije Atine.
Epicentar potresa nalazio se na dubini od 64,4 kilometra, prenosi Katimerini.
Zemljotres se osjetio kod Krita, kao i kod ostrva Rodos i Kos, kao i u nekim djelovima Turske, a kao mjera predostrožnosti izdato je upozorenje na cunami.
Za sada nema izvještaja o povrijeđenima niti o ozbiljnoj materijalnoj šteti. Predsjednik Organizacije za planiranje i zaštitu od zemljotresa (OASP) i profesor geologije Efimios Lekas rekao je da je dubina od 60 kilometara ključna karakteristika ovog potresa, jer je zbog toga intenzitet na površini bio smanjen.
Prema prvim opisima stanovnika, nije zabilježeno značajnije dejstvo zemljotresa.
Lekas je naglasio da se ovakvi zemljotresi na toj dubini obično javljaju kao pojedinačni događaji, bez izražene pred ili postseizmičke aktivnosti.
On je dodao je da se potres dogodio na "Grčkom luku", mjestu sudara evropske i afričke tektonske ploče.
Komentarišući moguće veze sa nedavnim potresima na Santoriniju i u Turskoj, Lekas je istakao da ne postoji nikakva povezanost, jer su geotektonski uslovi različiti.

Zemljotres magnitude 6,1 pogodio Grčku

Utakmice 34. kola Meridianbet Prve crnogorske fudbalske lige biće odigrane danas.
Budućnost, koja je ranije osigurala titulu, ugostiće Jezero, Petrovac će na stadionu Mitar Mićo Goliš, biti domaćin Bokelju, dok će se u Tuzima sastati Dečić AdmiralBet i Jedinstvo-Franca.
U Tivtu rivali će biti Arsenal i Mornar, dok će se u Nikšiću sastati Sutjeska i Otrant-Olimpik.
Svi mečevi počeće u 17 sati i 30 minuta.
Budućnost, nakon 33. kola, ima 81 bod, 22 više od drugoplasiranog Petrovca.
Sutjeska je treća sa 47, na četvrtom mjestu je Dečić sa 45, dok su po 41 bod osvojili Jedinstvo i Bokelj.

Danas utakmice 34. kola Meridianbet Prve crnogorske fudbalske lige

Saobraćajna policija uhapsila je u Budvi M. M. (41) iz Podgorice za kog je testiranjem utvrđeno da je upravljao vozilom pod dejstvom šest vrsta opojnih droga.
Kako su precizirali iz Uprave policije na mreži Iks, radi se o kokainu, metamfetaminu, marihuani, benzodijazepinu, opijatu i buprenofinu.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fpolicijacg%2Fstatus%2F1922536242534621389%3Fs%3D54&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Uhapšen Podgoričanin u Budvi: Vozio pod dejstvom šest opojnih droga

Poliklinika Medikol uspješno je počela sa sprovođenjem PET/CT dijagnostike u Podgorici, u saradnji sa Fondom za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZO).&nbsp;
Prvi pacijenti su, kako je istaknuto u saopštenju, snimljeni prošle sedmice, a svi termini prvog radnog dana bili su popunjeni - što potvrđuje veliki interes i stvarnu potrebu za ovim oblikom savremene dijagnostike u Crnoj Gori.
- Uređaj za snimanje je potpuno funkcionalan, a ključni radioizotop FDG, neophodan za izvođenje pretraga, redovno je obezbijeđe. Dijagnostičke nalaze očitava iskusan tim stručnjaka Poliklinike Medikol, specijalista iz oblasti radiologije i nuklearne medicine - istaknuto je u saopštenju.
Direktorica Poliklinike Medikol dr Ivanka Trstenjak-Rajković kazala je da je ovo veliki iskorak za crnogorski zdravstveni sistem i još veća podrška onkološkim pacijentima koji više ne moraju putovati van zemlje radi ove ključne dijagnostike.&nbsp;
- Ponosni smo što možemo doprinijeti boljim ishodima liječenja kroz dostupniju i pravovremenu medicinsku uslugu - navela je Trstenjak-Rajković.
Zadovoljstvo nisu krili ni pacijenti koji su među prvima obavili snimanje:
- Bila sam spremna da idem u Tursku, jer mi je kao onkološkom pacijentu PET/CT od presudnog značaja. Neizmjerno sam zahvalna što sam pregled mogla da obavim ovdje, bez dugih putovanja i dodatnog stresa. Osoblje je izuzetno ljubazno, sve je odlično organizovano i bez čekanja - izjavila je pacijentkinja iz Bara.
PET/CT dijagnostika se obavlja u prostoru bolnice Codra u Podgorici i dostupna je pacijentima uz medicinsku indikaciju ljekara specijaliste putem odobrenja Konzilijuma KC i uputnica Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZO).
Pacijenti svoje termine mogu zakazati telefonom na broj 067 072 700, putem imejla info@medikol.me ili lično na šalteru u bolnici Codra na prvom spratu.

PET/CT dijagnostika u Podgorici uspješno počela s radom

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Što je to u biografiji Pavla Đurišića herojsko i junačko?

Crnogorska javnost, ali ni mještani mojkovačkog sela Štitarica ni pola godine od kada su vandali ošegali i ukrali jarbol sa crnogorskom zastavom ispred crkve na mjesnom groblju do danas nemaju odgovor ko je to i zašto učinio, kao ni ko je i zašto ponovo pokušao da uradi isto nedjelo kada su Štitaričani sjutradan, 3. novembra, postavili novi jarbol sa državnom zastavom Crne Gore, iako su tada osumnjičeni izgrednici privođeni.&nbsp; Skoro tri mjeseca policija je svake noći čuvala jarbol od huligana, a neko vrijeme su im pomagali i mještani.&nbsp; Jarbol sa crnogorskom zastavom grupa Štitaričana postavila je kao odgovor na postupak Crkve Srbije čije svještenstvo i vjernici su početkom oktobra prošle godine na grobljanskoj crkvi postavili jarbol sa srpskom trobojkom, sa četiri S. Na molbu dijela mještana da uklone zastavu, ova vjerska zajednica je ostala gluva, pa su se oni organizovali, skupili novac i kupili metalni jarbol, dugačak 10 metara, koji su 2. novembra postavili u dvorištu crkve i na njemu je zaviorila crnogorska državna zastava. Iste noći do danas neidentifikovani vandali posjekli su i odnijeli jarbol. Već sjutradan postavljen je novi i organizovane su straže da čuvaju zastavu. Samo dvije noći kasnije, između 5. i 6. novembra, jarbol sa crnogorskom zastavom opet se našao na meti huligana, ali je odbranjen, a dvojica od četvorice izgrednika su uhvaćena, dok su dvojica uspjela da umaknu.&nbsp; Crnogorske vlasti i policija od tada ćute o dešavanjima u Štitarici. Portalu ETV nijesu odgovorili iz Uprave policije da li su privedeni i procesuirani vandali i u kojoj je fazi istraga u slučaju posječenog i ukradenog jarbola sa crnogorskom državnom zastavom. Pitali smo ih i kakva je procjena bezbjednosne situacije u ovom selu. Policiji su se obratili i mještani koji su delegirali Dušana Bakovića da od institucija zatraži odgovore o toku istrage, ali su i oni ostali bez odgovora.&nbsp; U dopisu dostavljenom institucijama Baković je tada ukazao na činjenicu da je u grupi koja je pokušala da ošega i ukrade drugi jarbol sa crnogorskom zastavom bio i pripadnik Vojske Crne Gore.&nbsp; Portalu ETV mještani Štitarice kažu da svi u selu znaju ko su četvorica muškaraca koji su pokušali da posijeku drugi jarbol i ističu da je samo jedan iz Štitarice, dok su trojica iz Mojkovca. Mještani su Crkvi Srbije ponudili da, „radi mira u selu“, uklone obije zastave, ali uzalud. U ovoj vjerskoj zajednici tvrde da je trobojka postavljena u skladu sa takozvanim temeljnim ugovorom i da je to crkvena zastava. Crkva u Štitarici sagrađena je 1896. godine, kao zadužbina kralja Nikole. Da je nekada složno selo danas opasno podijeljeno upozoreno je i sa Prvomajskog uranka koji je dio mještana organizovao u Štitarici, na kojem se okupilo blizu 300 ljudi, Štitaričana i njihovih gostiju.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512060520_36d61c71c9e07a8f7fb1d8296023e4581137294a3201a9c0a2197e8acd5c5b39" data-rendition-name="original" width="1600" height="1064" loading="lazy" alt="Prvomajski uranak u Štitarici"> <figcaption>Prvomajski uranak u Štitarici</figcaption> </figure>  - Praznik rada je u ovim krajevima uvijek imao poseban značaj, bijaše to vrijeme kada se svom zavičaju vraćahu radnici i školarci koji su veći dio godine provodili van rodnog mjesta. Zadnjeg aprilskog dana bi pošli na obližnje brdo iznad sela i zapalili vatru čiji bi odsjaj najavio prvomajske praznike, dane za druženje, obilaske i za pomalo rada na imanju. Ovo mjesto nazivamo „zborno mjesto“, tu se godinama u predvečerje igrao lijep fudbal, a u ovom Mjesnom domu se organizovale najbolje igranke. Bijaše to vrijeme bez podjela, bez vjera i bez nacija, ni prezimena jedni drugima skoro da ne spominjasmo, bijasmo samo Dragan Lekov, Raka Bajov, Rajko Tofilov, Brano Gilev. Bijaše to vrijeme kada više vjerovasmo Darvinu nego sijačima mržnje i falsifikatorima istorije. Bijaše vrijeme kada se prezirahu srebrnjaci. Bijaše vrijeme sloge, druženja i akcija. Možda bi se ponekad i posvađali, ali sama pomisao na svog, i oca onog drugog, bi svaku svađu prekidala – podsjetio je na neka druga vremena Svetozar Baković, u pozdravnom govoru 1. maja. Štitarica, kako je kazao, poslije oslobođenja od Turaka ubrzano se naseljavala iz Čeva, Morače, Uskoka, Kuča, kolašinskog kraja i drugih mjesta. - Pošto je svo stanovništvo bilo pravoslavno pojavila se želja za izgradnjom pravoslavne bogomolje, a tadašnji crnogorski knjaz Nikola Petrović im to i odobri uz obezbjeđenje novčanih sredstava i zidara Vasa Porobića iz Herceg Novog, a narod je donosio kamen i šegrtovao. Po starom crnogorskom običaju u donošenju kamena iz par kilometara udaljenog Brežđa učestvovalo je svo selo i staro i mlado i muško i žensko, kako bi crkva bila zajednička, crkva narodna. Sve to je u kamen uklesano iznad vrata kao istorijski podsjetnik za sva vremena. Crkva je sagrađena 1896. godine, a osvještana tri godine kasnije od strane mitropolita autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve Mitrofana Bana. Sve do 2015. godine se štitarička crkva svetog Arhangela Mihaila, koju je knjaz posvetio krsnom imenu najbrojnijeg bratstva Rakočević, doseljenog iz Morače, vodila na državu Crnu Goru i opštinu Mojkovac, a poslije, gle čuda, na osnovu aero foto snimka crkvu prepisaše nekom drugom u vlasništvo, a od prošle godine i neku tuđu zastavu staviše ispred nje – podsjetio je Baković na dešavanja u Štitarici nekada i danas. Poručio je negatorima crnogorske države i nacije „da njihov srednjevjekovni mrak nikada neće biti dovoljno jak da zacrni nam Goru Crnu“. - ...sve dok nam preci služe za uzora, a potomci za zora vjekovaće i Crna Gora – poručio je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250512060524_cd77d758501f4448fd90eee05c5b5f844cbfe1a977c4c67f1fe3a79fe2a0828f" data-rendition-name="original" width="1080" height="1440" loading="lazy" alt="Štitarica 1. maja"> <figcaption>Štitarica 1. maja</figcaption> </figure>

Tag: predstava