Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
Kao što Vam je vjerovatno dobro poznato, prije dva dana obilježena je godišnjica smrti Rajka Cerovića. Fakultet za crnogorski jezik i književnost upriličio je omaž tom velikom televizijskom stvaraocu, književniku i publicisti.
Mojoj generaciji Rajko je bio uzor, nepogrješivi orjentir kad smo se dvoumili i brižan stariji kolega čije smo savjete upijali. Njegove televizijske priče odavno su zavrijedile status antologijskih, a on sam, uvijek je bio paradigma intelektualne i građanske hrabrosti.
Rajko i njegovi savremenici stvarali su ovu kuću, u nju ugradili svoje živote i ostavili televizijska djela koja će teško nadmašiti buduće generacije. I pored toga RTCG nije se sjetila da upriliči omaž sličan onom koji je organizovao FCJK.
Jesam li iznenađena? Naravno da ne. Iznenadilo bi me, uvaženi Docentu, da je bilo drugačije.
I, na ovu temu, stavljam tačku.
Posvetiću nastavak pisma jednoj zanimljivoj uredbi. Slutim ko je autor, a sigurno znam ko je potpisao - naravno generalni Boris! Da pojasnim o čemu se radi. Na ulaznim vratima naše kuće osvanuo je, sa sve štambiljom, ukaz o garderobnim pravilima uposlenika RTCG. Elem, ukazom se propisuje da „lica koja borave u zgradi RTCG moraju biti prikladno odjevena, na način kojim se čuva dostojanstvo i ugled RTCG“!
E, sad, ako nekom nije jasno kako se garderobno čuva ugled i dostojanstvo Javnog servisa, naš generalni Boris je i to pojasnio. Pod jedan - na posao se ne dolazi u kupaćem kostimu!
Valjda je menadžment zapazio da djelatnici Javnog servisa, naročito tokom januara, listom navuku kupajuće gaće i dolaze na mjesto rada i službenog djelovanja. Ah, kakva slika. Zamišljam sa strahom članove menadžmenta, a bogami i Vas i Vaše kolege iz Savjeta - desetine obnaženih na prijavnici! Iskreno, to se ne gleda bez upozorenja + 18!
Valjda menadžment zna šta radi. Nijesu to, sigurno, bez neke isturili kao ključni problem koji utiče na ugled i dostojanstvo RTCG.
Dakle, kako uredba nalaže - protjerujemo iz kuće i patike i ostalu sportsku garderobu!
Pa, kako ste Vi shvatili ovo u vezi s patikama? Da sam na Vašem mjestu, ja bih doživjela vrlo lično. Mislim, toliko ste radova posvetili toj garderobnoj jedinici i sad odjednom one se pojavljuju kao remetilac ugleda i dostojanstva Javnog servisa. Baš nije fer. Ni prema Vama, a ni prema patikama.
Tačno slutim gdje je korijen problema. Svi mi, koji smo u ovoj kući počeli da radimo decenijama prije „oslobođenja“ garderobno sabotiramo ugled i dostojanstvo Javnog servisa. Evo, recimo ja.
Nema mi šta milije nego kad duva sjeverac da obučem kupaći, obujem patike i pravac posao. Samo da bih sabotirala ugled i dostojanstvo RTCG! Inače, opšte je poznato da kao i svaki „režimski OKG uposlenik“, koji nije bio biven i mučen tokom prošle diktature, imam sigurno nekoliko bundi i roleks satova! I šta bi falilo da popijem praškove, navučem bundu, turim roleks i dođem na posao?! Ali, neću. Eto, zbog čiste zlobe. Samo zato jer sam „plaćenik prošlog režima“ i namjerno oću da urušim ugled i dostojanstvo RTCG. I, što je još gore, nijesam jedina.
Ali, evo, imam ideju i konkretan prijedlog. Da se u rješavanje ove problematike ubaci i neki eksterni autoritet. Kako svjedočimo nema auoriteta koji se može mjeriti sa crkvenim. Vi ste, svima nam je dobro poznato, jako dobri sa njihovim djelatnicima. Toliko, da i Vas skoro možemo smatrati duhovnikom, pa ću Vas u nastavku pisma, sukladno tome i oslovljavati.
Dakle, Oče Veseline, da li bi mogli da uturite jednu urgenciju crkvenim ocima da nas stilizuju? Ili makar da se oformi komisija u kojoj bi u značajnom broju bili prisutni predstavnici crkvenog života i “Prijatelji Vraneša”, NVO koju ste osnovali . Pod uslovom da ova Vaša NVO ima kad, budući da se zanima televizijskim projektima i agitovanjem za Zakon o dvojnom državljanstvu. Ako nađete slobodnog vremena, prisustvo “Vranešana” bilo bi dragocjeno.
Elem, komisija bi se zvala - Odbor za garderobno upodobljavanje djelatnika RTCG. Vrlo jednostavno. Zadatak tog tijela bio bi utvrđivanje čvrstih garderobnih pravila, a sprovođenje bi pratio pododbor. Članovi pododbora bivstvovali bi i činodejstvovali na ulazu zgrade RTCG i procjenjivali garderobnu podobnost djelatnika.
U međuvremenu, dok to ne profunkcioniše, htjela bih da Vas pohvalim I istovremeno skrenem pažnju na jedno saznanje (ako nije tačno, laž čula laž prenijela). Pohvaljujem Vas zato što ste aktivirali razglas pa svi koji vole mogu, ispred zgrade RTCG, da slušaju Betovena, Mocarta I ostale klasike. Pomenuto saznanje odnosi se na sljedeće - Čula sam da se u popodnevnim satima, u prostorijama RTCG širi miris tamjana. Kade se kancelarije, a navodno i bife.Valjda da se poradi na ugledu I dostojanstvu!?
E, sad, ja brinem zbog shizofrenosti čitavog projekta. Betoven I tamjan, pa ne znam? Ako me razumijete šta hoću da kažem.
I na kraju moram da primijetim - vratili ste državnu zastavu na mjesto koje joj pripada. Eto, vidite, kako sve može, đe ima volje ima i načina.
Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.
Tanja Šuković, novinarka RTCG

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Garderobno čuvanje ugleda

„Određeni broj zaposlenih ponaša se suprotno Etičkom kodeksu RTCG“ okačeno je u RTCG u susret Danu novinara čime je generalni direktor, reklo bi se, prigodno nagovijestio postupke protiv takvih.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250122120156_5db1396fcba638a29a2499f60e96d9655178185cf43537743810c4f411786a49.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250122120156_5db1396fcba638a29a2499f60e96d9655178185cf43537743810c4f411786a49" data-rendition-name="original" width="2000" height="1126" loading="lazy" alt="Etički kodeks RTCG"> </figure>  Ništa o većoj plati, varijabilnim izazovima, beneficijama, otključanim vratima svuda za poslenike javne riječi... Nema čak ni šifre za nuždu na šestom spratu. Običan radnik je odsad svuda nezaštićen. <h2>Sve nam je gore</h2> Vojnik, policajac, pop i pripadnik RTCG sada su jednako samostalni.&nbsp; Posljednji, fakat, ne nosi uniformu (evo biznis ideje za menadžment) ali ne smije slobodno pričati na mrežama! Sve može biti tabu. Ubuduće da se samocenzurišemo, prećutkujemo loše. Sklopimo oči za eventualna nova nepočinstva višestruko nezakonitog ili nekoga mu bliskog. Do sad smo o greškama rukovodstva alarmirali kod drugih ili na mrežama jer doma nijesmo mogli. Nije bilo gotovo ni slova na Radiju, TV ili Portalu - iako je svaki kritički tekst uredno proslijeđen prvenstveno redakcijama Javnog servisa. Sad već čuveni optuženik pokušava proširiti kontrolu na kompletan pojam javnosti. Proglasiće službenom tajnom ili narušavanjem ugleda sve što „ne legne“. Norma za suze i smijeh: što javno napišemo smatra se djelom RTCG. Ako ispričamo vic moramo etičare nasmijati. Inače aneks! Ne preciziraju može li masno. Dokle su dometi. U ljubavnim izjavama moramo paziti na radnje, izraze i subjekte. Ne daj bože da podržimo Kamo śutra, rizik je. Čini mi se nijesu dragi ni Bobiju ni Mačku.&nbsp; Smijemo li makar lajkovati objave? Pomen male naše plate biće vjerovatno oprošten, ali osudi naredbodavčeve - stop.&nbsp; Sve je odsad njihovo, naše misli, naši sni. Očekujem da se formira Redakcija za društvene mreže koja bi čitala postove radnika i dostavljala sumnjive tvitove. Ima i druga strana medalje. Ako sam već dio RTCG. Priznajem da su nelegalni! I u to ime očekujem da generalni i utuženi dio Savjeta makar ponude ostavku. Kao časni i odgovorni. Jer su na sudu zbog sumnjivih nekih radnji. Dokazaće oni, je li, svoju nevinost - pa dotad neka im ta ponuda obraz osvjetla. Bruka i sramota nije (kažem li da jeste fasovaću). Zasad im sve klizi u firmi. Iako se ročišta nižu, i krivične prijave, uglavnom gube ali - opstaju. Istražio bih. Ali … tajna? <h2>Ne dirati političare i javne službenike</h2> Građanina običnog visotina ne pominje. Nego da treba „političare, vladu, službenike, javne funkcionere“ paziti od uvrede. Stoga ne smijem napisati što mi pade na'm. Nije pežorativno, ali što znaš. Opasno je. Tako tamo piše. Umjesto novinari da kreiraju vijesti, nalaze skriveno, otkrivaju tajne, sada etički strecamo. Što javnim nastupima moguće ne čuvamo programske interese RTCG, čitaj volju establišmenta. Sada je ta volja promovisana kao takav interes. Ne pominjati ih ili hvaliti samo? Poštovanje poslovnih interesa me posebno zainteresovalo, koji su?&nbsp; Učestvovao bih, pospješio, borio se za veću platu, znam mnogo, ne samo ja. Ali došao je specifičan menadžment! Puno planira, tiho troši, ponešto oglašava, konspirativno dijeli, čak i putuju na američke izvore. Dok im sposobno pleme snom mrtvijem spava. Makar da su obavijestili urednike što ćute po kancelarijama kako im bi s Trampom! Saznasmo sa društvenih mreža o putešestviju. I zato nema više. Takvog saznavanja. Suzbijeno! Za prigodan komentar moraš im biti baš friend. Kad bude što važno biće nam rečeno preko novina. Kao o OTT platformi. Nema informisanja u okviru kolektiva, i kakve koristi imamo od toga. Ispade na kraju da je bilo mimo propisa i neke posebne potrebe. Molim da me ne kaznite jer sam pročitao. Da smo „prijatelji“ u reakcijama na slike sa posljednjeg skijanja bih dao pomen. Pomenuo kako se evo peta godina iščuđavamo dokle će radovi na fasadi i mušeme po podu. Bilo bi to ponašanje mimo direktive da se „ne smije ugroziti društveni ugled RTCG“. Što ne važi za aktuelni Drljevićev serijal o Vranešu. S teškim istorijskim falsifikovanjem. Protiv kojeg su listom pripadnici Muslimana i Bošnjaka. Ko će u kući pokrenuti postupak protiv generalnog kad srozava ugled firme nije jasno. Kao evo nedavno o novinarstvu. Toliko se loše na javnom skupu pravio znalcem, da su ga sagovornice pitale što je on došao o tome da priča? Smijemo li se javno nasmiješiti makar kad se priča o nečuvenom i neprimjerenom vođenju Montevizije. Ili o sudanijama i čudnim (ne)ostavkama umjetničkog kora? Možemo li lavirati na temu da predsjednik Savjeta dobar duh? Tako ga je častio privržen režiser u jutarnjem. Posmatram potom. Nit leluja nit je duhovit. Jedino je, dokazano, uredan. Pridjev je OK. Dobro ga prozivaju. <h2>Etička bodljikava žica</h2> „Ni preśednik države se ovako od javne kritike nije ogradio sa tri reda bodljikave žice“ piše mi jedan kolega povodom objave. Da se radi o klasičnom uvođenju cenzure, gašenju prava na javnu kritiku, a pošto etički kodeks on, tvrdi, prvi krši „kad će Raonić da se samodisciplinski samoizbičuje i samoprocesuira“. Druga koleginica je u dilemi „Je li ovo zastrašivanje, misli li na mene, jer sam preaktivna na mrežama?“. Treća se pribojava „Sprema nekome kaznu, a ja mislim da je ….. …….“. Rekoh: ne vjerujem jer je ta novinarka javno bliska sa predsjednikom Savjeta! Četvrti kolega je proširio kritiku i ka Savjetu RTCG podsjećajući da nije ispunio sudski nalog u roku od 15 dana pa umjesto toga najavljuju novi progon zaposlenih. Potom temeljito razložio. „RTCG mora poslovati transparentno i ne smije imati poslovnu tajnu. To je izmislio Raonić“. Ko određuje u ime RTCG što je poslovna tajna? Tačka 8 uskraćuje pravo na kritički stav, to je ugrožavanje ljudskih prava dodaje on, a član 13 je „čista diskriminacija“ jer probrani mogu reklamirati za druge medije i uzimati novac. „Na osnovu čega generalni selektuje zna samo on. Čista korupcija uticajem“. I na kraju „kompletan Etički kodeks je problematičan jer ga je donio nezakoniti direktor i kao takav ne može imati pravnu snagu“.&nbsp; Srećan svim kolegama Dan novinara. Posebno u RTCG.

Strah od društvenih mreža: Kako Raonić za Dan novinara disciplinuje zapošljene u RTCG

Crnogorski javni servis, Radio televizija Crne Gore nastaviće večeras sa emitovanjem skandaloznog serijala „Vraneš zemlja i ljudi“ nezvanična su saznanja Portala ETV, a i u programskoj šemi najavljena je emisija u 22.55 sati. Urednik Prvog progama Televizije Crne Gore Bojan Terzić nije odgovorio na naše pozive i poruke, a prije tri dana, 10. januar, potvrdio je našem Portalu da je pokrenuo proceduru za obustavljanje prikazivanja emisije. Rekao je da su „pokrenute interne procedure“, te da će odluka biti donijeta veoma brzo i da je u odlučivanje uključeno „više ljudi“. U spornom serijalu, koji prema nezvaničnim informacijama sadrži čak 20 epizoda, brutalno se falsifikuju istorijske činjenice i u prve dvije epizode riječju nije pomenut masovni zločin u Šahovićima, današnjem Tomaševu, kada su 1924. godine, u mirnodopskim uslovima, pobijene muslimanske porodice koje su živjele u tom kraju, a preživjeli protjerani sa svojih ognjišta. Narator u emisiji kaže da su se Muslimani iselili 1924?!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250113160116_721f06d03e45b5527bcee4045fbe52cb77a84ad8cf5b5dee18df994ed50aa816.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250113160116_721f06d03e45b5527bcee4045fbe52cb77a84ad8cf5b5dee18df994ed50aa816" data-rendition-name="original" width="311" height="162" loading="lazy" alt="Bojan Terzić"> <figcaption>ĆUTI: Bojan Terzić(Photo: RTCG)</figcaption> </figure>  Serijal je sniman prošle i pretprošle godine, a sve je rađeno pod patronatom predsjednika Savjeta Javnog servisa Veselina Drljevića koji je porijeklom iz Vraneške doline. - Za ovaj serijal je u startu 2023. bilo opredijeljeno čak 80 snimajućih dana za 10 epizoda što je presedan. Kompletnom akcijom rukovodio je Veselin Drljević. On je ekipu predvodio tokom snimanja, a na raspolaganju su imali sve što su poželjeli. Niko od novinara nije bio uključen – kazali su ranije izvori Portala ETV iz Televizije Crne Gore. Prema njihovim riječima, praksa je da se dobije četiri do pet „snimajućih dana“ po emisiji od pola sata, ali da to nije bio slučaj i za ovaj serijal. - Ova ekipa je u startu imala po osam. Drljević je većinu vremena bio sa njima na terenu – rekli su naši sagovornici. Kako piše u odjavnoj špici, emisija je nastala po ideji d.o.o. Zlateš i Prijatelji Vraneša, nevladina organizacija čiji je jedan od vlasnika Veselin Drljević. Za d.o.o. Zlateš nema dostupnih podataka na interenetu. Koliko je novca Drljević dobio za svoj propagnadni uradak, za sada je nepoznato.&nbsp; Veselin Drljević je predsjednik Savjeta RTCG, tijela koje godinama nezakonito bira Borisa Raonića za generalnog direktora crnogorskog Javnog servisa, ne obazirući se na brojne presude, među kojima ima i pravosnažnih, da Raonićev izbor nije u skladu sa zakonskim procedurama.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024090316094_2d0f046537ee29a5fe2d3acf7740791e3c405329eb936a19b04ddf13ceb38bcc.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024090316094_2d0f046537ee29a5fe2d3acf7740791e3c405329eb936a19b04ddf13ceb38bcc" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="Drljević i Raonić"> <figcaption>TANDEM: Drljević i Raonić</figcaption> </figure>  Nakon druge epizode serijala „Vraneš zemlja i ljudi“ burno je reagovao dio javnosti sa zahtjevom da se obustavi emitovanje ovog „dokumentarca“.&nbsp; Iz Agencije za audiovizuelne medijske usluge Televiziji E saopštili su da će postupiti po prijavama, ali i da u njihovoj nadležnosti nije zabrana emitovanja spornih sadržaja, već da takvu odluku isključivo može donijeti sud. Bošnjačko vijeće saopštilo je da očekuju od RTCG izvinjenje potomcima žrtava genocida u Šahovićima, javnosti i bošnjačkom narodu. Funkcionerka Bošnjačke stranke Kenana Strujić Harbić je ocijenila da sporni serijal „predstavlja grubo falsifikovanje istorije toga kraja, ruganje žrtvama i porodicama žrtava jednog od najstrašnijih mirnodopskih zločina - genocida nad Bošnjacima Šahovića (Vraneške doline) i grubu zloupotrebu Javnog servisa“. Iz Savjeta muslimanskog naroda saopštili su da ovaj serijal ne sadrži ni minimum poštovanja prema nevino stradalim Muslimanima, čiji su životi brutalno oduzeti u jednom od najstrašnijih poglavlja crnogorske istorije. Istoričar i publicista mr Veselin Konjević u razgovoru za Portal ETV upozorio je da se u serijalu falsifikuju i krivotvore istorijske činjenice o prošlosti toga kraja, da je u emisiji prenebregnut stravičan zločin nad muslimanima u Vraneškoj dolini novembra 1924. godine, jer se želi stvoriti iskrivljena slika o tamošnjem stanovništvu i prošlosti toga kraja.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250113160116_c0989ca55e757b52a087edb720293d2d1b48c51cc5aa2b638cbf33468ef65b33.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250113160116_c0989ca55e757b52a087edb720293d2d1b48c51cc5aa2b638cbf33468ef65b33" data-rendition-name="original" width="1080" height="1129" loading="lazy" alt="Veselin Konjević"> <figcaption>FALSIFIKOVANJE ISTORIJSKIH ČINJENICA: Veselin Konjević</figcaption> </figure>  Emisija, prema njegovom mišljenu, podstiče mržnja prema drugim narodima i negira crnogorski nacionalni i kulturni identitet, jer se uzurpira crnogorska kulturna i istorijska baština i nasilno i asimilatorski djeluje na crnogorski nacionalni i kulturni identitet. - Sam naziv serijala „Vraneš - zemlja i ljudi“ ukazuje na elementarnu neupućenost autora ove emisije o prošlosti Vraneške doline. Vraneš kao geografski pojam danas ne postoji, niti ga ima upisanog ni na jednoj geografskoj karti. Vraneš je, prije svega, istorijski pojam, i u tom smislu njegove granice su relativne - objasnio je Konjević. Ukazo je na još jedan falsifikat u serijalu - notorna je neistina i informacija, koju je narator sporne emisije saopštio da su u turskom popisu Hercegovačkog sandžaka iz XVI vijeka u tom kraju bili upisani Srbi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250113160120_02d8fed08271d60ff1d584dedd77f09608f82b6ec8a79c6f201f013754027d17.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250113160120_02d8fed08271d60ff1d584dedd77f09608f82b6ec8a79c6f201f013754027d17" data-rendition-name="original" width="1080" height="810" loading="lazy" alt="Popisne knjige Vraneš"> <figcaption>Izvod iz popisnih knjiga</figcaption> </figure>  - Ni u jednom osmanskom popisu Hercegovačkog sandžaka (od njegovog osnivanja 16. januara 1470. godine), kao ni u bilo kojoj drugoj oblasti Osmanskog carstva nijesu upisivane nacinalnosti popisivanog stanovništva. ...Ne postoji turski dokument toga perioda koji svjedoči da je makar u jednom slučaju upisana nacionalna odrednica - kategoričan je on.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250113160120_59f14916716c3ec7070424f1169669a0d055160b0c7f9ca19361c9e5f1ff1186.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250113160120_59f14916716c3ec7070424f1169669a0d055160b0c7f9ca19361c9e5f1ff1186" data-rendition-name="original" width="1080" height="810" loading="lazy" alt="Izvod"> <figcaption>Izvod iz popisnih knjiga</figcaption> </figure>  Veoma opasno falsifikovanje i podmetanje, upozorava Konjević, je i podatak saopšten u emisiji o broju Srba u pojedinim selima Vraneške doline, u popisu „dacija“ (poreskih obveznika) iz 1913. godine, jer u tom popisu, što je vidljivo u originalnim dokumentima, nije upisivana nacionalna odrednica. Kategoričan je i da ne postoji nijedan relevantan dokaz da su manastiri i crkve sa područja današnje Vraneške doline zadužbina Nemanjića. - Sve je to izmišljeno, kao i mnogo šta drugo - kategoričan je Konjević. U autorskom tekstu za Portal ETV istoričar Novak Adžić precizno je objasnio što se dogodilo u Šahovićima 1924. godine. U Šahovićima se 1924. nije desilo, kako se u emisiji navodi, iseljavanje Muslimana, već se dogodio de facto genocid, jer po uzroku, načinu izvršenja, namjerama, ciljevima i posljedicama, kako je istakao Adžić, taj masovni zločin jeste biće onog krivičnog djela koje je kasnije obuhvatio pravni, međunarodno konvencionalno, definisani pojam genocida. - Faktički genocid u Šahovićima izvršen je pod egidom ondašnjeg režima karadorđevićevske Kraljevine SHS, koji je dopustio i prećutno odobrio i indirektno izvršio taj zločin. Naredbodavci i izvršioci nikada nijesu bili pravno procesuirani, a kamoli kažnjeni - ističe Adžić.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025010907014_de71a15eea9a06eae33cc0b2009b47f9e5632d34f6c6d1affc760cfa80ecf43f.webp" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025010907014_de71a15eea9a06eae33cc0b2009b47f9e5632d34f6c6d1affc760cfa80ecf43f" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Novak Adžić"> <figcaption>U ŠAHOVIĆIMA SE FAKTIČKI DOGODIO GENOCID: Novak Adžić</figcaption> </figure>  Inspiratori, naredbodavci, saučesnici u faktičkom zločinu genocida u Šahovićima bili su uglavnom sljedbenici ideologije (veliko)srpskog unitarizma i centralizma i bjelaške politike inaugurisane na Podgoričkoj skupštini novembra 1918. godine, a neki od njih bili su „poslanici“ na toj „skupštini“, neki pripadnici ondašnjih režimskih i drugih centralističkih partija, radikalne Pašićeve stranke i drugih partija, dok su neki od njih bili u organima vlasti države pod nazivom Kraljevina SHS na tome i širem području. Adžić objašnjava da je za povod genocida nad muslimanskim stanovništvom u Šahovićima i iseljavanje preživjelih iskorišćeno ubistvo lokalnog kabadahije Boška L. Boškovića, koji je bio načelnik kolašinskog okruga, a kasnije postao policijski inspektor MUD-a KSHS i penzionisan u tom statusu. Za Boška L. Boškovića, piše Adžić, karakteristično je i to da je bio protivnik kralja Nikole I Petrovića-Njegoša, pristalica Podgoričke skupštine (1918), brutalni neprijatelj Božićnog ustanka (1919) i crnogorskog komitskog (gerilskog) pokreta (1919-1924). Ubijen je 7. novembra 1924. godine na Obodu Cera na putu Mojkovac – Šahovići, a za njegovo ubistvo, bez dokaza je osumnjičen poznati muslimanski odmetnik, ustanik i komita Jusuf Mehonjić, kojeg je docnije u Albaniji likvidirala jugoslovenska tajna policija. - Poslije ubistava Boška Boškovića dogodio se, uz solidarnost ondašnjih državnih vlasti, iz osvetničkih ali i drugih poriva, bestijalni pokolj Muslimana/Bošnjaka u Vraneškoj dolini, Pavinom Polju i Šahovićima (današnje Tomaševo) 9. i 10. novembra 1924. godine, kojeg su izvršili brojni njegovi saplemenici u masovnom pohodu. Istraga o zločinima u Šahovićima nije sprovedena. Od strane vlasti zločin u Šahovićima je zataškan - piše Adžić. On je podsjetio i na tekst u iseljeničkom listu Montenegrin Herald (Crnogorski glasnik) od 15. decembra 1924. godine, u kojem piše kako je „na glas pogibije“ Boškovića, „odmah pošla vojska i policija i cijelo selo Pavino Polje izgorela, a svo stanovništvo poubijala tako da u istom selu nije ostalo žive duše, a isto selo imalo preko dvjesta kuća, sve sami muslimani“. - Pašićeva vlada sad ovi u istoriji nezapamćeni zločin baca na Crnogorce dajući izjavu kako su taj pokolj izvršili Crnogorci u osveti - piše u tom članku. Ističe se kako su Boškovića „ubili sami Crnogorci za osvetu jer je, dok je bio načelnik kolašinskog sreza, popalio mnoge kuće, ubio mirne građane, vršio najviša zvjerstva što se u istoriji ne pamti“. - Sadašnja Pašić–Pribićevićeva vlada ponovo ga je poslala da nasilno prisiljava narod da glasaju za radikale. Po Bijelom Polju i okolini počinio je pomoću vojske i policije nova čuda i uputio se bio u pljačku i batinanje, ali ga na putu dočekaše Crnogorci i ubiše ga sa još dvojicom njegovih pratilaca - citira Adžić dijelove teksta iz 1925. godine u iseljeničkim novinama u Americi. U tekstu piše i da je „pokolj stanovništva Pavinog Polja kao i popaljenje 200 kuća izvršila vojska i žandarmerija“. - Vijesti koje je Biograd proturio da su to izvršili Crnogorci posve su neistinite jer u okrugu Kolašinskom nema ni dva posto koji bi za Boškovićem zaplakali, a kamoli da ga svete - zaključuje se u tom tekstu.

Kaćuša Krsmanović

Sramni serijal „Vraneš zemlja i ljudi“ od večeras opet na programu Javnog servisa

Nakon što je tokom utakmice Crna Gora - Island na Televiziji Crne Gore utišana himna, generalni direktor tog medija Boris Raonić večeras je izjavio da su nakon 15 minuta utvrdili što se desilo i koji pojedinac je napravio grešku - ali da on nije bio spreman da to prizna i time dozvolio da „strukture organizovanih kriminalnih grupa preko botova koji imaju svoje medije koje finansiraju iz vakumiranih vreća para“ pokrenu „orkestriranu kampanju“ protiv Javnog servisa.&nbsp;
Na konstataciju novinara da su to ozbiljne optužbe - rekao je da se stavlja na raspolaganje tužilaštvu.
- Nadam se da će me tužilaštvo pozvati da razgovramo na ovu temu - dodao je on.
Rekao je da su očekivali da osoba do koje su došli prizna grešku.
- Guraćemo ovaj proces do kraja i angažovati vještake. Spreman sam u svim ostalim situacijama da zaštitim naše radnike - rekao je on.&nbsp;
Nakon što su utvrdili o kome se radi - kaže da je krenula „apsurdna priča da se progoni jer je Crnogorac ili Crnogorka“.

Raonić: Osoba koja je utišala himnu dozvolila da strukture OKG - preko botova koji imaju svoje medije koje finansiraju iz vakumiranih vreća para - pokrenu orkestriranu kampanju

Dugogodišnja urednica u Radio Televiziji Crne Gore (RTCG) Vesna Pejović uputila je pismo ambasadoru Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Johanu Satleru poručujući da ju je njegovo odsustvo sa proslave 80 godina Javnog servisa ohrabrilo jer to, kako je rekla, što god bio motiv - smatra pozitivnim jer bi svojim učešćem dao legitimitet nelegalnom generalnom direktoru Borisu Raoniću.
- Brojne generacije, među kojima i moja malenkost, decenijama su gradile imidž Javnog servisa koji je nikada kao sada ozbiljno narušen i može se porediti sa devedesetim godinama - navela je Pejović.
Ona je dodala da je proslava značajnog jubileja bila prilika da se, po ko zna koji put, ukaže na skandalozne odluke Savjeta RTCG.
- Dobrodošlicu u Crnu Goru sam Vam, zajedno sa mojim kolegama kandidatima za ombudsmana iz RTCG, već poželjela početkom septembra kada smo zatražili razgovor da bi smo Vam &nbsp;predočili zabrinjavajuću situaciju u toj medijskoj kući. Da li zbog zauzetosti ili nezainteresovanosti za ogromne probleme u nazovi javnom servisu tek za sada do razgovora nije došlo pa koristim mogućnost da Vam se javno obratim u nadi da ignorisanje pitanja koja Vam ne odgovaraju &nbsp;nije Vaš manir. U Crnoj Gori, samo na primjeru RTCG, to je uobičajena praksa i to od brojnih institucija koje evidentno neće da rade posao za koji su zadužene - istakla je Pejović u pismu Satleru.
<h2>Žmurenje na činjenice</h2>
Poručila je da joj je njegova promptna opravdana reakcija na nedavni napad na novinarku Pobjede Anu Raičković ulila nadu da će se, pored protokolarnih susreta, baviti i brojnim problemima u našem društvu na koje nas upozorava EU &nbsp;u izvještajima pa, kako je dodala, zašto da ne konačno i Javnim servisom.
Pošto je to izostalo, kaže da joj ne preostaje ništa drugo nego da mu postavi nekoliko pitanja u ime građana Crne Gore, iz čijih džepova se finasira Javni servis, i kako je kazala, naravno ne male apanaže članova Savjeta.
- Da li biste ćutali da se u Vašoj zemlji ne poštuju sudske odluke o nezakonitom imenovanju generalnog direktora što Savjet te kuće uporno ignoriše? - pitala je Pejović dodajući da je ironija još veća jer nas upravo EU stalno upozorava na probleme u sudstvu, kao i na korupciju.
Satlera je pitala da li bi, da je riječ o Austriji, žmurio na činjenicu da tužilaštvo, inspekcija rada, resorno ministarstvo i Direktorat za medije ostaju gluvi i nijemi na sve prijave i apele da Savjet postupi u skladu sa pravosnažnim presudama.
- Da li biste ignorisali i ćutali na neskriveno prilagođavanje Zakona o medijima osobi sa spornom diplomom kao i radnim iskustvom? Da li postoji sličan primjer tolike količine bahatosti i bezobrazluka igdje na svijetu a kamoli u Evropi? - pitala je jasno Pejović.
Dugogodišnju urednicu u Javnom servisu interesuje i da li bi se ambasador EU pretvarao da je nezainteresovan da u njegovoj zemlji javni servis voljom Savjeta mjesecima nema ombudsmana - a da se svakodnevno krši Kodeks novinara.
- Ne mogu a da se ne zapitam po čijim je to kriterijima u izvještajima EU isticano navodno „izbalansirano izvještavanje javnog servisa“ a svjedoci smo brojnih negativnih reakcija gledalaca, u posljednjih mjesec dana čak dva univerzitetska profesora koji su doživjeli neprijatnosti od takvog javnog servisa - „medija kome se najviše vjeruje“?! - podvukla je Pejović.
<h2>Po ukusu Savjeta</h2>
Istakla je da kao jedna od kandidata za ombudsmana RTCG sa dugogodišnjom novinarskom praksom, kao jedan od osnivača novinarskog samoregulatornog tijela - prvog u istoriji crnogorskog novinarsta, ali i kao jedan od autora i potpisnika Kodeksa novinara nije bila po ukusu Savjeta.
- I to s razlogom. U autorskom tekstu prije par godina kritikovala sam skandaloznu odluku novopostavljenog generalnog direktora uz podršku Savjeta o ukidanju Odjeljenja za italofonsku saradnju, čije je sjedište RAI-Rim, čime su demonstrirali i svoj stav o EU integracijama Crne Gore. Ogromna &nbsp;satisfakcija mi je što su dvoje uglednih kolega, uvažavajući moje iskustvo i rezultate, javno povukli svoje kandidature u moju korist (što je u Crnoj Gori gotovo nezamislivo), ali Savjet je imao plan da ugura prijatelja i poslovnog partnera predsjednika tog tijela &nbsp;koji je u javnosti označen kao plagijator... - pojasnila je Pejović.
U petom pokušaju nedavno je, kako je navela, izabrano NN (I.I.) lice koje sada nije angažovano u mediju.
- Jer četiri ugledna novinara i medijska radnika iz te kuće, među kojima i bivša ombudsmanka, ne odgovaraju kriterijima svemoćnog Savjeta, koji je očigledno iznad zakona, uprkos evidentnom pomanjanju opšteg obrazovanja pojedinih njegovih članova kao i nedovoljnog znanja kada je riječ o medijima - ocijenila je dugogodišnja urednica u RTCG.
Ona je Satlera pitala i da li bi ćutao da u javnom servisu njegove zemlje nelegitimni generalni direktor sankcioniše i suspenduje radnicu koja 28 godina profesionalno obavlja svoj posao optužujući je bez dokaza i disciplinskog postupka da je ugasila ton prilikom intoniranja himne, a uz to je, kako je ukazala, i napada na društvenim mrežama.
- Zbog evidentnog licemjerstva čelnika EU kada je u pitanju Crna Gora, koja je navodni lider u regionu, zbog nereagovanja na ove i mnoge druge nepravilnosti, bojim se da gubite povjerenje građana, moje malenkosti i mojih kolega - uprkos tome što smo decenije života i našeg profesionalnog rada posvetili upravo stremljenju ka evropskim vrijednostima - zaključila je Pejović u pismu Satleru.

Pejović Satleru: Da li biste ćutali da se u Vašoj zemlji ne poštuju odluke o nezakonitom imenovanju generalnog direktora Javnog servisa?

Jedan od kandidata za generalnog direktora Radio Televizije Crne Gore (RTCG) na minulom konkursu Srđan Čović uputio je toj medijskoj kući pismo sa prijavom protiv direktora Javnog servisa Borisa Raonića koja se odnosi na lakše i teže povrede radnih obaveza.
U tom pismu Čović je, između ostalog, objelodanio da mu je Raonić svojevremeno nudio da odustane od tužbe u parničnom procesu koji je protiv njega vodio zbog nelegalnog izbora na čelo RTCG - a da zauzvrat bude nagrađen.
- Raonić mi je ponudio da odustanem od tužbe u parničnom procesu koji sam vodio protiv njegovog nelegalnog izbora, a da zauzvrat biram mjesto, a da moja supruga dobije uredničko mjesto - saopštio je Čović.
To, kako je konstatovao, nije dozvoljeno zakonima.
On je Raonića prijavio za neuredno ili nesavjesno čuvanje službenih spisa, podataka, video i audio zapisa, koji nemaju karakter povjerljivosti.&nbsp;
- Raonić ni poslije tri &nbsp;godine nije dostavio audio zapis sjednice Savjeta od 23.07.2021. i pored nekoliko rješenja AZLP da se na osnovu zahtjeva ostvari uvid i slušanje tog zapisa koji bi trebalo da sadrži izrečeno mišljenje Pravne službe da u toku izbora za generalnog direktora RTCG, on nije imao 10 godina radnog iskustva, a bio je i u konfliktu interesa zbog članstva u Savjetu AEM - precizirao je Čović u pismu.
<h2>MOBING</h2>
Prijavljuje ga, kaže, i zbog &nbsp;ometanja i otežavanja zaposlenom da izvršava svoje radne obaveze i konkretnih slučajeva Duške Stanić i Željka Žugića.
- Boris Raonić je poslije prvih uspjeha Službe statistike i planiranja I kvalitetnog izvještaja na koji AEM nije imala primjedbi, ukinuo radno mjesto Duški Stanić, bez konsultacija sa njenim neposrednim rukovodiocem, Pravnom službom i HR službom. Željka Žugića je dislocirao na mjesto inženjera Održavanja a dužio ga zadacima obrade statističkih podataka što on iz te pozicije nije mogao da obavlja u punom kapacitetu. Pokušao je i da pošalje u Održavanje doma RTCG i staranje o vodovodnoj i kanalizacionoj infrastrukturi i inženjera Srđana Čovića i pored njegovog ogromnog iskustva u Tehnici i Produkciji RTCG. Čitavo to vrijeme se držao kompulsivne ideje da iseli ljude iz njihovog ionako skromnog kancelarijskog prostora. Ovih dana je dao otkaz kolegi Žugiću na osnovu bizarnih razloga koje je vjerovatno izmislio Raonić a potpisao neko od renta advokata - istakao je Čović.
Čović smatra da se sve ovo može računati i kao psihičko zlostavljanje ili ponižavanje drugog zaposlenog sa ciljem ugrožavanja njegovog ugleda, ličnog dostojanstva i integriteta - mobing.
- Taj tretman su imali i neki ljudi iz Arhive RTCG u momentu kad su procurili nelegalni ugovori Raonićevih najbližih saradnika - saopštio je Čović.
<h2>BELVEDER</h2>
On je Raonića prijavio i za iznošenje netačnih informacija i neistinito obavještavanje javnosti kojim se narušava kredibilitet poslodavca. U tom kontekstu je ukazao i na neistinito iznošenje informacija tokom ustoličenja Mitropolita Joanikija na Cetinju 5. septembra prije tri godine, kada je ta medijska kuća objavila da su građani pucali na policiju.&nbsp;
- Boris Raonić je direktno odgovoran za neistinito iznošenje informacija u vezi sa događajima na Belvederu, a dugo vremena obmanjuje javnost sa rezultatima gledanosti, tako što netačno interpretira SHR kao osnovni parametar gledanosti televizija - ukazao je Čović.
<h2>SPORNI FINANSIJSKI IZVJEŠTAJI</h2>
Čović je naveo da u finansijskim izvještajima nema podataka o broju zaposlenih i angažovanih po ugovoru o radu, kao i da Raonić sa paušalno iznešenim brojkama takođe obmanjuje javnost.
- Podsjećam, akt Poslodavca , Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, pod obavezama generalnog direktora RTCG podrazumijeva staranje da RTCG radi po zakonu. Osim nelegalnih izbora koje su obilježje Raonićevog djelovanja on je u slučajevima kad je profesionalno degradirao i otpuštao naše kolege kršio ičlan 224 KZCG (Ko se svjesno ne pridržava zakona ili drugih propisa, kolektivnih ugovora...) - naveo je Čović.
<h2>NEPROCESUIRANA PRIJAVA</h2>
Podsjetio je da je i ranije interno i javno reagovao na ove neprofesionalne i nezakonske postupke, te da je većinu reagovanja sublimirao u: prijavi protiv ugrožavanja javnog interesa – korupcije, naslovljenu licu za prijem i postupanje po obavještenjima o sumnjama na nepravilnosti i prevare, 29.12.2023.&nbsp;
Tu prijavu je prilažio kao dodatak ovom obraćanju - a ona do danas nije procesuirana.
- Niti sam dobio bilo kakav odgovor, što najbolje govori o vladavini zakona u RTCG - ukazao je Čović.&nbsp;
U međuvremenu je sa kolegama inicirao još jednu krivičnu prijavu.
- Pretpostavljam da ćete podržati da se prijavljeno lice sprovede kroz disciplinski postupak - zaključio je Čović.

Anja Ivanović

Čović: Raonić mi je ponudio da odustanem od tužbe i zauzvrat biram mjesto, a da moja supruga bude urednica

Savjet Radio Televizije Crne Gore (RTCG) izabrao je Borisa Raonića za čelnika Radio Televizije Crne Gore uprkos činjenici da Zakon o nacionalnom javnom emiteru ne dozvoljava da jedna osoba tri puta bude na toj funkciji, ali i zanemarivši činjenicu da su Osnovni, Viši, Vrhovni sud i Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) potvrdili da su njegova dosadašnja imenovanja bila nelegalna.
Pet od šest članova Savjeta glasalo je za Borisa Raonića, dok je jedan listić bio nevažeći - nije zaokružen niko.
Na sve to su ukazali ostali kandidati za čelnika RTCG koji se danas nijesu pojavili na intervjue. Njih osmoro (Andrijana Kadija, Snežana Burzan Vuksanović, Slaven Knezović, Sabrija Vulić, Vladimir Maraš, Žarko Božović, Časlav Vujotić i Srđan Čović) je zatražilo odgađanje intervjua sve dok nadležne institucije ne provjere i potvrde ispravnost pristiglih prijava.
U pismu koje su uputili Savjetu i Drljeviću su ukazali da, s obzirom na presude protiv Raonića, on u najboljem slučaju ima tri godine i četiri mjeseca zakonitog radnog iskustva – što nije dovoljno za poziciju koju pokriva.
Članovi Savjeta oglušili su se o njihov zahtjev i <a href="https://etv.me/pocetna/savjet-rtcg-ce-intervjuisati-raonica-iako-ostali-kandidati-nijesu-prisutni" target="_blank">svakako održali sjednicu bez njihovog prisustva</a>. Jedini kojeg su intervjuisali bio je upravo Raonić.
-Ako se neko od kandidata pojavi saslušaćemo njegov plan razvoja RTCG. Pravni eksperti su potvrdili da ne postoji zakonski osnov da se sjednica ne nastavi – tvrdio je danas predsjednik Savjeta Veselin Drljević.
Kazao je da su svi kandidati uredno pozvani i da su potvrdili učešće na intervjuima – zanemarivši činjenicu da su jutros obavijestili i njih i javnost o svojem zahtjevu.
- Pošto je (Časlav) Vujotić odustao, pozvaćemo sljedećeg kandidata da se pojavi. Ako se neko pojavi bićemo spremni da saslušamo njegov plan razvoja RTCG, ako se ne pojavi: glasački listići su spremni i na njima se nalaze svi kandidati koji su podnijeli dokumentaciju, a Savjet je ustanovio da je ona valjana. Mi ćemo danas glasati kao da su oni prošli intervju jer zvanično nijesu odustali ukoliko su se prijavili, a uz to su potvrdili prisustvo - rekao je Drljević.
Nemaju, kako je rekao, dileme da li će nastaviti sa sjednicom.
- Na svakih pola sata ćemo se okupiti i prozvati sljedećeg kandidata - rekao je Drljević.
Raonić je u 14 sati započeo intervju pred Savjetom koji je trajao nešto duže od pola sata, kako je i predviđeno.
Drljević je oko 17 sati saopštio da će svi kandidati - bez obzira jesu li bili na intervjuu, biti na glasačkim listićma, te da će članovi Savjeta moći da glasaju za njih.
Balša Milić iz pravne službe je rekao da „pravnih nedoumica nema“, te da „možemo reći da svi ispunavaju uslove za javni konkurs“.
-Upoznati smo da je konkrus raspisan 15.7. Nakon toga je oformljena Komisija za prijave. Otvorila je zapisnik i uputila vama, članovima Savjeta. Na konsultativnom sastanku smo iznijeli nedoumice za tri kandidata. U pitanju su Žarko Božović, Snežana Burzan i Vladimir Maraš. Kod Božovića i Maraša smo uvijdeli da potvrde o radnom iskustvu nijesu bile naznačene za konkurs za izbor generealnog direktora. Kako smo sa vama ustanovili te potvrde je izdala RTCG kao svojim zaposlenim licima, iako je prema Zakonu o upravnom postupku naznačeno da se potvrda može koristiti samo u svrhe koje je naznačena. To bi samo bilo na štetu kandidata. Gospođa Burzan je dostavila radnu knjižicu kao dokaz o radnom iskustvu. Po praksi radna knjižica nije uzimata kao dokaz o radnom iskustvu. Tu smo isto bili široki u tumačenju i uzeli činjenicu da je bila direktorica KIC-a 10 godina, te da je stekla potrebno radno iskustvo. Što se tiče ostalih kandidata sve je bilo u redu i kako treba. Možemo reći da svi ispunavaju uslove za javni konkurs - naveo je Milić.
<h2>PISMO</h2>
Sumnju ostalih osam kandidata da nemaju svi jednak tretman u ovom procesu produbljuje tvrdnja potpredsjednice Savjeta RTCG Marijane Camović-Veličković da je predsjednik Savjeta RTCG Veselin Drljević zloupotrijebio svoj položaj i angažovao advokate sa ciljem favorizovanja kandidata Borisa Raonića, uprkos činjenici da je odluka o pravnoj valjanosti pristigle konkursne dokumentacije isključivo u nadležnosti Pravne službe RTCG i formirane Komisije.
U pismu koje su jutros dostavili Savjetu i javnosti naveli su da nakon ispunjenja svih navedenih uslova s nestrpljenjem očekuju nove termine za predstavljanje nacrta planova razvoja RTCG.
- U zavisnosti od daljih postupaka Savjeta i drugih navedenih državnih organa, u dalju proceduru uključićemo sve relevantne domaće i međunarodne organizacije i institucije- zaključili su u saopštenju.
<h2>RASPRAVA</h2>
Marijana Camović Veličković je tokom prvog dijela današnje sjednice saopštila da od drugog neće biti ništa jer kandidati smatraju da nemaju fer uslove. Konstatovala je da od TV prenosa intervjua neće biti ništa jer neće imati ni što da se prenosi.
Predsjednik Savjeta Veselin Drljevic kazao je da kvorum za sjednicu neće nedostajati jer su ostali članovi na putu i biće prisutni.
Dodao je da će nastaviti rad onako kako je dogovoreno.
Članica Savjeta Amina Murić je saopštila je da nije saglasna sa predlogom Camović- Veličković.
- Mi smo kandidate pozvali i zakazali intervju, na njima je da li žele da dođu na intervju ili ne. Saglasna sam da nastavimo sa sjednicom - dodala je ona.
Camović-Veličković je ukazala da neće imati sa kim da obavljaju intervjue.
Članica Savjeta Milica Špajak je kazala da je krajnje neozbiljno da na putu do sale dobijaju saopštenje da kandidati neće prisustvovati sjednici.
Drljević je kazao da će imati pauzu između dvije sjednice.
- Ostajem pri stavu da niko ne može uslovljavati Savjet. Vidjećemo da li opstrukcija može pobijediti Savjet i državu - dodao je on.
<h2>SPORNO RADNO ISKUSTVO</h2>
Potpisnici dopisa problematizovali su i Raonićevo radno iskustvo u kvalifikaciji traženog nivoa obrazovanja, koje je izmjenama Zakona o RTCG u „pet do 12“ tokom usvajanja seta tzv. IBAR zakona sniženo sa 10 na pet godina amandmanima koji su pisani upravo u kabinetu generalnog direktora RTCG.
- Ko je Borisu Raoniću izdao i potpisao potvrdu da ima radno iskustvo od pet godina, s obzirom da član 5, tačka 8, Zakona o radu radno iskustvo definiše kao vrijeme provedeno u radnom odnosu i stručnom osposobljavanju u skladu sa zakonom, u kvalifikaciji nivoa obrazovanja, odnosno u stručnoj kvalifikaciji - navodi se u dopisu.
Potpisnici ističu da je iz priloženih dokumenata lako uočiti da je Boris Raonić stekao VII1 stepen u aprilu 2018.godine, te da su Osnovni, Viši, Vrhovni sud i Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) potvrdili da su njegova imenovanja bila nelegalna, tako da u najboljem slučaju ima tri godine i četiri mjeseca zakonitog radnog iskustva.
<h2>DOGOVOR SA SPAJIĆEM, MANDIĆEM I KNEŽEVIĆEM</h2>
Direktor Media centra Goran Đurović ocijenio je ranije da je treće imenovanje Raonića plod dogovora Milojka Spajića (predsjednika Vlade i PES-a), Andrije Mandića (predsjednika Skupštine Crne Gore i NSD-a), Milana Kneževića (predsjednika i poslanika DNP-a) i Borisa Raonića - koji je dva puta nezakonito izbaran na funkciju generalnog direktora.
-To što među prijavljenim kandidatima na konkursu ima dosta prepoznatljivih imena koja zaslužuju poštovanje, neće uticati na članove i članice
Savjeta osim, naravno, Marijane Camović Veličković – ocijenio je Đurović.
<h2>KRIMINALNO UDRUŽIVANJE</h2>
Protiv generalnog direktora Javnog servisa Borisa Raonića, predsjednika Savjeta Veselina Drljevića, članova Savjeta Naoda Zorića, Filipa Lazovića, Amine Murić, Milice Špajak i Vladimira Drekalovića, te Željka Mićovića, rukovodioca pravne službe, grupa zapošljenih u Radio televiziji Crne Gore, među kojima su i četiri kandidata za generalnog direktora, podnijela je nedavno Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu zbog kriminalnog udruživanja.
U krivičnoj prijavi navodi se da je ova grupa udruženo kršila zakone, čime je omogućila Borisu Raoniću sticanje enormnih novčanih sredstava, te da postoji osnov da budu procesuirani zbog kršenja više članova Krivičnog zakonika Crne Gore: kriminalno udruživanje, stvaranje kriminalne organizacije, produženo krivično djelo, prevara, dogovaranje ishoda takmičenja, zloupotreba položaja u privrednom poslovanju, sprječavanje dokazivanja, neizvršenje sudske odluke i zloupotreba službenog položaja.
Prema krivičnoj prijavi, ta grupa je u dugom roku, od juna 2021. godine i raspisivanja konkursa za generalnog direktora RTCG, kršila zakone, s umišljajem, voljno i namjerno, i ugrožavala javni interes, a Borisu Raoniću omogućila nezakonito sticanje preko 170 hiljada eura bruto, odnosno oko 128 hiljada eura neto.
- Sva ova lica su kršenjem Zakona o nacionalnom javnom emiteru, Zakona o radu, i Zakona o platama javnih funkcionera, tri puta nelegalno izabrali Borisa Raonića za generalnog direktora RTCG (6. avgusta 2021, 1. juna 2023. i za v.d. generalnog direktora RTCG 9. jula 2024) uprkos obavezama članova Savjeta da postupaju u skladu sa znanjem, svijesti i savjesti, poštujući odluke nadležnih sudova - navodi se u prijavi.
Dodaje se da su, osim što su tendenciozno tumačili zakone u korist Borisa Raonića, očigledno po prethodnom dogovoru, navedena lica ignorisala i sudske odluke i to 4 odluke Osnovnog suda: slučajevi Marković (Nikola) i Čović (Srđan), odluku Višeg suda (slučaj Marković - prva tužba), odluku Vrhovnog suda (mart 2024), mišljenje ASK (01.03 2024, broj 03-02-24-24-6) i odluku Upravnog suda od 15. februara 2024.
O prijavi koju su podnijeli dugogodišnji profesionalci iz RTCG Srđan Čović, Tanja Šuković, Časlav Vujotić, Mladen Vukčević, Slaven Knezović i Žarko Božović, prema najavama ODT Podgorica će odluku donijeti tokom septembra.

Savjet i treći put izabrao Raonića za čelnika RTCG

Protiv generalnog direktora Javnog servisa Borisa Raonića, predsjednika Savjeta Veselina Drljevića, članova Savjeta Naoda Zorića, Filipa Lazovića, Amine Murić, Milice Špajak i Vladimira Drekalovića, te Željka Mićovića, rukovodioca pravne službe, grupa zapošljenih u Radio televiziji Crne Gore podnijela je Osnovnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu zbog kriminalnog udruživanja.
U krivičnoj prijavi navodi se da je ova grupa udruženo kršila zakone, čime je omogućila Borisu Raoniću sticanje enormnih novčanih sredstava, te da postoji osnov da budu procesuirani zbog kršenja više članova Krivičnog zakonika Crne Gore: kriminalno udruživanje, stvaranje kriminalne organizacije, produženo krivično djelo, prevara, dogovaranje ishoda takmičenja, zloupotreba položaja u privrednom poslovanju, sprječavanje dokazivanja, neizvršenje sudske odluke i zloupotreba službenog položaja.
Ova grupa je, prema krivičnoj prijavi, u dugom roku, od juna 2021. godine i raspisivanja konkursa za generalnog direktora RTCG, kršila zakone, s umišljajem, voljno i namjerno, i ugrožavala javni interes, a Borisu Raoniću omogućila nezakonito sticanje preko 170 hiljada eura bruto, odnosno oko 128 hiljada eura neto.
„Sva ova lica su kršenjem Zakona o nacionalnom javnom emiteru, Zakona o radu, i Zakona o platama javnih funkcionera, tri puta nelegalno izabrali Borisa Raonića za generalnog direktora RTCG (6. avgusta 2021, 1. juna 2023. i za v.d. generalnog direktora RTCG 9. jula 2024) uprkos obavezama članova Savjeta da postupaju u skladu sa znanjem, svijesti i savjesti, poštujući odluke nadležnih sudova“, navodi se u prijavi.
Dodaje se da su, osim što su tendenciozno tumačili zakone u korist Borisa Raonića, očigledno po prethodnom dogovoru, navedena lica ignorisala i sudske odluke i to 4 odluke Osnovnog suda: slučajevi Marković (Nikola) i Čović (Srđan), odluku Višeg suda (slučaj Marković - prva tužba), odluku Vrhovnog suda (mart 2024), mišljenje ASK (01.03 2024, broj 03-02-24-24-6) i odluku Upravnog suda od 15. februara 2024.
„Pravnik RTCG Mićović je, u junu 2023, ne štiteći interese RTCG, tendenciozno i neprecizno tumačio Odluku Višeg suda, podstičući članove Savjeta RTCG da ponovo izaberu Raonića, uprkos Odluke Višeg suda. Posebno je interesantno što je na pripremnoj sjednici za drugi neregularni izbor bio prisutan Raonić sa svojim advokatima. Najveći dio ovih informacija i optužbi poznat je organima crnogorskih tužilaštava, ali su oni dugo odlagali pokretanje postupka (istrage), pravdajući se formalnim razlozima nadležnosti ODT ili SDT“, piše u krivičnoj prijavi.
Podnosioci prijave sumnjaju i da je u pitanju bila želja da se naknadno stvore uslovi za Raonićevu regularnost.
„To je postalo, nažalost, jasno u momentu kad su se amandmani višestruko nezakonitog Raonića pojavili kao zvanični amandmani Vlade tokom junskih IBAR sesija. Ko je tu bio neoprezan i naivan, a ko je sarađivao sa Raonićem ostaće nadležnim organima za prosuđivanje“, piše u prijavi.
Sa gledišta odgovornog rukovođenja preduzećem od javnog interesa, tvrde podnosioci prijave, sva načela integriteta su ugrožena i povrijeđena, jer su službe pod potpunom kontrolom ili derogiranjem funkcija od strane Raonića.
Oni navode da mu je pružen veliki i nekontrolisani prostor donošenja diskrecionih odluka prilikom donošenja prerasporednih rješenja, odluka o varijabilnom dijelu zarade i drugih odluka od značaja za rad edukaciju, usavršavanje i materijalni status zapošljenih.
Navode i da je omogućeno neadekvatno i nedovoljno transparentno trošenje budžetskih sredstava, te davanje prednosti određenoj firmi u procesu javne nabavke, na način da se uslovi tendera prilagođavaju za određenu firmu.
„To se naročito ogleda kroz nekoliko stotina promjena radnih mjesta u Pravilniku o unutrašnjoj sistematizaciji i organizaciji, kao i nepostojanju prečišćene tabele sistematizacije, što stvara haos u RTCG i generiše mnoge radno-pravne sporove. Najveći dio ovih tvrdnji nalazi se u krivičnim prijavama - Media Centra iz juna 2023. i Srđana Čovića od 9. novembra 2023. godine, tako da ovu krivičnu prijavu možete smatrati i kao dopunu postojećim prijavama“, piše u krivičnoj prijavi koja je u pisarnici Osnovnog državnog tužilaštva zavedena 16. avgusta.
U međuvremenu, kako se navodi, Pravna služba i Savjet nijesu reagovali na pisma u kojima se odgovornom licu RTCG za prijem i postupanje po obavještenjima o sumnjama na nepravilnosti i prevare skreće pažnja na Raonićevo ugrožavanje javnog interesa (29.decembar 2023, RTCG broj 04-10561), nijesu odgovarali na dopis Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP) da se, shodno Zakonu o SPI, objelodani tonski zapis iz jula 2021, na kojem najvjerovatnije postoje informacije o tome ko ne može biti generalni direktor.
„Uz to odbili su da se izjašnjavaju o odlukama Vrhovnog suda i ASK (mart 2024), valjda kupujući vrijeme za izbor v.d. generalnog direktora RTCG koji je takođe nezakonit, jer Raonić i dalje nema stečene zakonske uslove da bude generalni direktor RTCG“, piše u prijavi.
Prema tom dokumentu, posljednji antizakonski čin bio je izbor ombudsmana RTCG, prema ličnim preferencama predsjednika Savjeta RTCG, Veselina Drljevića.
„O ličnom integritetu ove grupe govori i činjenica da se Boris Raonić, na skupu Savjeta Evrope 2010. godine predstavljao kao diplomirani pravnik, iako je opštepoznata, i od sudova Crne Gore potvrđena, činjenica da je akademski status stekao 2018. godine okončavši Pravni fakultet poslije 25 godina“, navodi se na kraju prijave koju su podnijeli dugogodišnji profesionalci iz RTCG Srđan Čović, Tanja Šuković, Časlav Vujotić, Mladen Vukčević, Slaven Knezović i Žarko Božović.

Duško Mihailović

Raonića, Drljevića i ekipu terete za kriminalno udruživanje

Vijeće Višeg suda u Podgorici odbilo je žalbu branilaca na odluku sudije za istrage kojom je njihovom branjeniku- penzionisanom službeniku Agencije za nacionalnu bezbjednost Dušku Golubović određen pritvor do 30 dana - potvrđeno je Portalu ETV iz Višeg suda.
Njemu je sudija za istrage pritvor odredio zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke.
Golubovića su 9. maja uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja a po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva.
On je negirao optužbe Specijalnog državnog tužilaštva da nekretnine koje posjeduje potiču od pranja novca. Za sve što ima, kako je kazao, postoji dokumentacija, kao i dokazi o porijeklu novca kojim su nekretnine kupljene, a za koje tužilaštvo sumnja da su stečene kriminalnom djelatnošću.
Jedan od njegovih branilac, advokat Velibor Marković ranije je &nbsp;kazao za Portal ETV da su pretreseni objekti Golubovića, ali da nije pronađen nijedan dokaz da je počinio krivično djelo pranje novca.
- Stavljeno mu je na teret krivično djelo pranje novca u produženom trajanju iz člana 268 stav 3 u vezi stava 1 u vezi člana 49 krivičnog zakonika - rekao je Marković.

Golubović ostaje u pritvoru

Grupa građana sa Cetinja je u susret prazniku, Danu nezavisnosti 21. maja, zamijenila stare crnogorske zastave novim na Cetinjskom manastiru. Zastave se sad već tradicionalno mijenjanju u susret 21. maju.
Zastave se, kako navode iz Grupe građana, redovno mijenjaju i pred ljeto i zimu.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 56vh;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 177.7778%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fshorts%2F5ROLxUdJ2Ao&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Postavljene nove crnogorske zastave na Cetinjskom manastiru

Službenici policije su sinoc u Nikšiću izvršili veliku raciju, &nbsp;od 21.00 do 01.00 časova, i kontrolu lica, vozila i pregled gostiju u više ugostiteljskih objekata i tom prilikom uhapšeno je operativno interesantno lice, podnijeta prekršajna prijava zbog opojnih droga, pronađena opojna droga kokain, pronađen i oduzet nož, sprej sa nadražujućim dejstvom, baklje, elektrošoker, navode iz Uprave policije.
Naime, policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Nikšić u saradnji sa službenicima Posebne jedinice policije, izvršili su sinoć planske pojačane aktivnosti kontrole lica i vozila, kao i operativno-taktičku mjeru i radnju „Racija“ i tom prilikom kontrolisali više ugostiteljskih objekata u Nikšiću i izvršili pregled 500 lica od čega 10 operativno – interesantnih lica.
&nbsp;Prilikom kontrole operativno interesantnog lica Aleksandra Kovačevića (47), policija je pronašla manje pvc pakovanje sa sadržajem nalik na opojnu drogu kokain, nakon čega je Kovačević lišen slobode zbog počinjenog prekršaja iz Zakona o sprečavanju zloupotrebe droga. Kontrolom su kod operativno interesantnog lica Ivana Vojinovića (42) pronađena i oduzeta sredstva podobna za napad - nož i ručni sprej sa nadražujućim dejstvom.
Policija je potom izvršila pretres u ugostiteljskim objektima u kojima su boravila ova lica i pronađeno je i 16 pirotehničkih sredstava - baklji, drobilica za marihuanu i elektrošoker.&nbsp;
- Daljom kontrolom objekata pronađena su dva odbačena pvc pakovanja sa sadržajem nalik na opojnu drogu kokain, koja će biti predmet daljeg vještačenja- poručeno je iz policije.

Nikšić: Uhapšeno operativno interesantno lice, pronađena pakovanja kokaina, elektrošoker, baklje, nož, drobilica

Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić 14. maja uputio je zahtjev predsjednici Vrhovnog suda Valentini Pavličić u kojem je zatražio da u skladu sa odredbom člana 339 stav 2 Zakonika o krivičnom postupku omogući javno emitovanje njegove odbrane – kazao je za Portal ETV Katnićev branilac, advokat Ljubomir Raković. Protiv Katnića, bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Zorana Lazovića i susupedovanog specijalnog tužioca Saše Čađenovića 9. maja pred vijećem sudije Veljka Radovanovića počelo je suđenje optuženima koje SDT tereti da su svoje položaje zloupotrijebili u korist kavačkog mafijaškog klana. Nakon okončanja prvog ročišta emitovan je snimak na sajtu Višeg suda u trajanju od sat, 47 minuta i 38 sekundi, javnost je mogla čuti samo detalje iz optužnice tužioca Miloša Šoškića i izjašenje optuženih da ne priznaju krivicu, te da će iznijeti odbrane, ali ne i samu odbranu Lazovića. Iz Vrhovnog suda objasnili su odobreno audio-vizuelno snimanje u dijelu „početka glavnog pretresa - konstatovanjem prisustva stranaka, čitanja i pojašnjenja optužnice, izjašnjavanja optuženih o krivici u smislu člana 339 Zakonika o krivičnom postupku, kao i u dijelu davanja završnih riječi i izricanja i objavljivanja presude“. &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250518120540_1170c096e60a404204c82158c2d7b62d4d85cc21ed13906ec0fa9d9846b7a8da.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250518120540_1170c096e60a404204c82158c2d7b62d4d85cc21ed13906ec0fa9d9846b7a8da" data-rendition-name="original" width="1243" height="1600" loading="lazy" alt="Ljubomir Raković"> <figcaption>Ljubomir RakovićPrivatna arhiva</figcaption> </figure>  Raković je kazao da odredbom 339 Zakonika o krivičnom postupku predviđeno je da će predsjednik vijeća nakon pojašnjenja optužnice pozvati optuženog da se, ako to želi, izjasni povodom svake tačke optužbe, da li priznaje da je učinio djelo za koje je optužen i da li priznaje svoju krivicu kao i da, u slučaju priznanja, pruži potrebna objašnjenja, a u slučaju poricanja, iznese svoju odbranu. - &nbsp;&nbsp;Iz ove odredbe proizilazi da nije moguće poricati krivicu a ne iznijeti svoju odbranu, što znači da izjašnjavanje o krivici podrazumijeva i iznošenje odbrane ako je optuženi prethodno negirao krivicu. Međutim, iako je prvobitno bio objavljen snimak glavnog pretresa održanog 9. maja ove godine, on je poslije nekoliko sati uklonjen i zamijenjen novim skraćenim snimkom na kojem je izostala odbrana optuženog Zorana Lazovića, što znači da odbrane optuženih Milivoja Katnića i Saše Čađenovića neće biti snimane, niti javno prikazane – kazao je Raković. On je istakao da je ovakvim postupanjem grubo povrijeđeno osnovno pravo optuženog na procesnu ravnopravnost sa tužiocem. Advokat je kazao da je tužiocu omogućeno da 70 minuta čita optužnice i upozna cjelokupnu javnost sa njenim sadržajima, dok je optuženima data samo mogućnost da se u svega nekoliko minuta izjasne o krivici, bez javnog prikazivanja njihove odbrane, što je suprotno Zakoniku o krivičnom postupku. - Ukazujem da je bilo dozvoljeno javno prikazivanje cjelokupnog toka jednog krivičnog postupka pred Višim sudom u Podgorici, pa je nejasno zbog čega u ovom slučaju ne bi moglo biti javno prikazano makar iznošenje odbrane optuženih, a u smislu odredbe člana 339 stav 2 Zakonika o krivičnom postupku koja jasno predviđa da optuženi u slučaju poricanja krivice iznosi svoju odbranu. Kako su okrivljeni odlučno negirali krivicu za sva krivična djela koja su im stavljena na teret, potrebno je obezbijediti javno prikazivanje njihove odbrane jer bi se samo na taj način obezbijedila potpuna ravnopravnost tužioca i optuženih – naveo je advokat Raković. Omogućavanjem javnog prikazivanja čitanja i pojašnjenja optužnice i istovremenim uskraćivanjem javnog prikazivanja odbrane optuženih bila bi, prema njegovim riječima, povrijeđena jednakost tužioca i optuženih kao stranaka u krivičnom postupku.&nbsp; - To bi značilo davanje prednosti tužiocu koji je imao mogućnost da pred cjelokupnom javnošću pročita i pojasni optužnicu i dovođenje u neravnopravan položaj optuženih kojima nije data mogućnost da pred javnošću iznesu svoju odbranu, čime bi bilo povrijeđeno načelo istine i pravičnosti koje nameće obavezu sudu da strankama i braniocu obezbijedi jednake uslove u pogledu predlaganja dokaza i pristupa dokazima i njihovom izvođenju – naglasio je advokat Raković. On smatra i da bi ovakvim postupanjem bilo povrijeđeno i načelo javnosti suđenja kao jedno od temeljnih načela procesnog prava koje je garantovano kako Zakonikom o krivičnom postupku tako i Ustavom. - Očigledno je veliko interesovanje javnosti za ovaj krivični postupak o tome govori podatak da je do sada skraćeni snimak glavnog pretresa imao više od 20.000 pregleda. Javno prikazivanje iznošenja odbrane optuženih ne bi ni na koji način moglo uticati na postupanje stranaka u postupku, niti bi moglo voditi odugovlačenju suđenja, već bi naprotiv zadovoljilo ogromnu znatiželju javnosti i doprinijelo njenom upoznavanju sa detaljima ovog slučaja.U duhu stare latinske izreke Audiatur et altera pars (Neka se čuje i druga strana) neophodno je da se javnosti omogući da čuje odbranu Milivoja Katnića i ostalih optuženih i da se javnim prikazivanjem njihove odbrane obezbijedi ravnopravan položaj tužioca i optuženih u ovom krivičnom postupku – zaključio je advokat Raković.

Katnić ponovo uputio zahtjev Pavličić i traži da budu emitovana njegova odbrana

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: radio-televizija-crne-gore