Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan izjavio je danas da Turska vjeruje da je najrealnije rješenje za politički zastoj oko Kipra postojanje dvije države na tom etnički podijeljenom ostrvu.
Erdogan je na zajedničkoj konferenciji za medije sa novoizabranim predsjednikom kiparskih Turaka, Tufanom Erhurmanom podržao politiku dvije države, kako bi se okončala skoro 50 godina stara podjela ostrva.
- Kiparska grčka strana rješenje za Kipar vidi kao svođenje kiparskih Turaka na status manjine u partnerskoj državi, koja sada ne postoji - rekao je Erdogan, prenosi Tanjug.
Erhurman, koji je u svojoj prvoj inostranoj posjeti po tradiciji posjetio Tursku, koja jedina priznaje otcijepljenu tursku Republiku Severni Kipar, rekao je da obje strane na ostrvu moraju “naučiti lekciju” iz prošlih metoda, koje nisu dale rezultate ili su se završile neuspješno.
- Kiparski Turci su jedan od dva osnivačka partnera ostrva i ovaj status za moj narod nije ni otvoren za debatu, pregovore niti cenkanje. Niko ne bi trebalo da očekuje od nas da idemo putem koji je više puta pokušan u prošlosti i nije vodio nikuda - rekao je Erhurman.
Kipar je podijeljen na grčki i turski dio od 1974. godine a mirovni pregovori između kiparskih Grka i kiparskih Turaka su u zastoju od 2017. godine.
Republika Kipar, u kojoj živi grčko stanovništvo, članica je Evropske unije.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Erdogan: Najrealnije rješenje za Kipar je postojanje dvije države

Turski tužioci zatražili su potencijalnu kaznu zatvora od više od 2.000 godina za gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua.
Podsjećamo, Imamoglu je uhapšen u martu i suočava se s optužbama za korupciju koje on i njegova glavna opoziciona stranka poriču.
Optužnicom se Imamoglu i 401 drugih osoba terete za učešće u mreži korupcije koja je navodno prouzrokovala štetu državi od 160 milijardi lira (3,81 milijardi dolara) tokom perioda od 10 godina.
Stotine članova i izabranih lidera Imamogluove glavne opozicione Republikanske narodne stranke (CHP) suočavaju se s nizom optužbi za korupciju u obračunu koji stranka naziva politiziranim i antidemokratskim.
Imamoglu važi za najvećeg protivnika turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana. Njegovo hapšenje u martu izazvalo je najveće proteste u zemlji u posljednjih deset godina i dovelo do naglog pada turske lire.
Od Imamogluovog hapšenja, deseci zvaničnika iz općina pod kontrolom CHP-a suočili su se s talasima hapšenja u sklopu istraga o navodnom namještanju konkursa i podmićivanju.
Imamoglu je optužio pravosuđe da djeluje pod pritiskom vlade.

Tužilaštvo traži više od 2.000 godina zatvora za glavnog Erdoganovog rivala Imamoglua

Njemački kancelar Fridrih Merc vidi Tursku kao bliskog partnera Evropske unije i želi da razvija bilateralne ekonomske odnose, uključujući i sektor transporta, rekao je danas tokom svoje prve zvanične posjete toj zemlji.
- Lično ja, kao i njemačka vlada, vidimo Tursku kao bliskog partnera Evropske unije. Želimo da nastavimo da olakšavamo put ka Evropi - rekao je Merc na konferenciji za novinare sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom.
On je dodao da su razgovarali o migracijama i da žele da postignu dalji napredak u povratku osoba kojima je odbijen azil.
Erdogan je tokom zajedničke konferencije za medije kritikovao Njemačku zbog, kako je rekao, njenog neznanja o „genocidu“, gladi i napadima Izraela u Gazi.
On je rekao da Izrael posjeduje nuklearno i drugo oružje kojim prijeti i koristi protiv Gaze, dok palestinska militantna grupa Hamas nema ništa od toga. Dodao je da je Izrael ponovo napao Gazu u posljednjih nekoliko dana, uprkos primirju u enklavi.
- Zar Njemačka ovo ne vidi? - upitao je, dodajući da je humanitarna dužnost Turske, Njemačke i drugih zemalja da okončaju glad i masakre u Gazi.

Merc vidi Tursku kao bliskog partnera EU; Erdogan: Zar Njemačka ne vidi genocid Izraela u Gazi?

Isporuka turskih dronova-kamikaza Kosovu dovela je do nove, kratkotrajne krize u već napetim odnosima Beograda i Prištine, ali i do oštre izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na račun politike Ankare.
Iako je samo dan kasnije predsjednik Vučić ublažio retoriku, ova kriza je pokazala kakva je pozicija Turske i njene politike u regionu.
Turska je posljednjih godina povećala izvoz na Balkan, ali su ugovori iz oblasti vojske i odbrane sa različitim zemljama dospjeli u centar medijske pažnje.
Stručnjaci tvrde da ovakvi potezi predstavljaju značajno odstupanje od politike „meke moći“ usmjerene na kulturnu diplomatiju, koja je bila primjenjivana do prije jedne decenije.
BBC na turskom istraživao je kako se politika ove zemlje prema Balkanu promijenila posljednjih godina.
<h2>Sporazumi o odbrani umjesto stipendija za obrazovanje</h2>
Albanija, Kosovo, Rumunija i Srbija su među desetinama zemalja sa kojima je Turska nedavno proširila mrežu izvoza naoružanih bespilotnih letjelica.
Slično tome, Turska širi saradnju u ovoj oblasti potpisivanjem okvirnih vojnih sporazuma sa brojnim balkanskim zemljama.
Jedan od najznačajnijih takvih sporazuma bio je onaj potpisan 2024. godine između kompanije Otokar, koja posluje u okviru Koç Holdinga, i rumunskog Ministarstva odbrane, za tender za oklopna vozila vrijedan približno 857 miliona eura.
Neki stručnjaci smatraju da je ovaj razvoj događaja „značajna prekretnica u turskoj politici na Balkanu u posljednjoj deceniji“.
Tokom premijerskog mandata Ahmeta Davutoğlua, između 2014. i 2016. godine, na Balkanu se sprovodila politika „meke moći“ koja je davala prioritet kulturnim i vjerskim vezama.
Vuk Vuksanović, viši istraživač u Beogradskom centru za bezbjednosnu politiku, rekao je za BBC na turskom da je nakon pokušaja puča 2016. godine, koji je uslijedio poslije Davutoğluovog odlaska, predsjednik Recep Tayyip Erdoğan „postao lice lične diplomatije“ i počeo da naglašava ekonomska ulaganja.
„Postoji više naznaka da Turska kroz bezbjednosnu saradnju i vojnu industriju pokušava da stekne isti uticaj koji je ranije imala kroz škole i stipendije“, kaže Vuksanović.
„To je trenutna filozofija turskih političara: davanje stipendija studentima za učenje turskog jezika je u redu, ali ako imate lokalnu odbrambenu saradnju, to stvara mnogo veći i jači politički uticaj.“
<h2>„Turska želi da bude efikasan i vidljiv akter u svakoj oblasti“</h2>
Turska saradnja na Balkanu nije ograničena samo na odbranu.
Mehmet Ugur Ekindži, istraživač u Fondaciji SETA, kaže da „tržište oblikuje investicije“.
„Turske kompanije ulaze na Balkan u oblastima u kojima su jake i imaju mogućnosti“, kaže on. Ekindži ističe da su turske kompanije uključene u projekat auto-puta Beograd–Sarajevo, gasovoda u Rumuniji, te brojne putne, željezničke i građevinske projekte u regionu.
„Ankara želi da bude uticajan i vidljiv akter u svakoj oblasti u regionu.
 Što više turskih kompanija posluje u regionu, to će veće biti ekonomsko prisustvo i vidljivost Turske“, komentariše on.
Ekindži naglašava da turske kompanije posluju i u oblastima transporta, rudarstva, bankarstva, turizma, energetike, zdravstva i telekomunikacija.
<h2>Bilateralni odnosi su toliko važni da se razlike brzo rješavaju</h2>
Napetosti između Srbije i Kosova su u srži turske politike na Balkanu.
Turska i Srbija vode dijametralno suprotne politike kada je riječ o Kosovu, što može dovesti do nestabilnosti u odnosima između Ankare i Beograda.
Napetosti na Kosovu između većinskog albanskog stanovništva i manjinskih Srba prisutne su dugo vremena.
Kosovo je u februaru 2008. godine jednostrano proglasilo nezavisnost od Srbije.
Turska je bila jedna od prvih zemalja koja je priznala Kosovo.
Danas Kosovo priznaje više od 100 zemalja, među kojima su Sjedinjene Američke Države i neke članice Evropske unije.
Srbija, uz podršku moćnog saveznika Rusije, ne priznaje Kosovo. Isto važi i za većinu etničkih Srba na Kosovu.
Turska nastavlja da njeguje bliske odnose sa Kosovom u različitim oblastima – od odbrane do kulture.
Takođe podržava pravo Kosova da osnuje sopstvenu vojsku kroz razne sporazume.
Kao dio dogovora Ankare i Prištine, nedavno je objavljeno da će Mašinska i hemijska industrija (MKE) osnovati pogon za proizvodnju metaka na Kosovu, sa godišnjim kapacitetom od 20 miliona jedinica.
 Završetak projekta planiran je za 2026. godinu.
Ekindži smatra da su bespilotne letjelice Skydagger, koje je Kosovo kupilo od Turske, dio ovog šireg trenda.
„Kosovo, čija bezbjednost u velikoj mjeri zavisi od NATO-a (KFOR), vidi Srbiju kao značajnu prijetnju.
 Stoga želi brzo da osnuje sopstvenu vojsku i to u skladu sa NATO standardima.“
Srbija, koja ne priznaje Kosovo, reaguje na ovakva dešavanja. Beograd je 2023. godine objavio da odustaje od kupovine turskih bespilotnih letjelica tokom slične krize.
„To je zato što se svaki potez Kosova da ojača vlastitu odbranu i bezbjednost – koliko god bio normalan i razuman za nezavisnu državu – prikazuje kao prijetnja Srbiji“, kaže za BBC na turskom Armend Bekaj, viši istraživač za studije mira i sukoba na Univerzitetu u Upsali.
<h2>„Srbija će uvijek ostati u centru“</h2>
Ipak, za razliku od nekih ranijih događaja, napetosti do sada nisu prouzrokovale trajnu štetu odnosima.
Tokom posjete Beogradu 2024. godine, Erdoğan je izjavio da dvije zemlje doživljavaju „zlatno doba“ u odnosima.
„S obzirom na teškoće sa kojima se Vučić trenutno suočava u domaćoj i spoljnoj politici, ne očekuje se da će napustiti dijalog i saradnju sa Turskom“, kazao je Ekindži.
Vuk Vuksanović ističe da su „bilateralni odnosi i dalje toliko važni da se razlike brzo rješavaju“.
„U Bosni i Hercegovini često postoji osjećaj razočaranja što Beograd dobija investicije, uprkos porukama o bliskosti iz Turske.
 Međutim, za Tursku, Srbija ostaje ključna zemlja na Balkanu i, uprkos svim problemima, vjerovatno ekonomski najfunkcionalnija među susjedima. Stoga će uvijek ostati u centru pažnje.“
Vuksanović podsjeća da Turska želi da poveća uticaj na Balkanu.
„To znači da [Turci] ne mogu da zanemare Albance, kao ni Srbe – a samim tim ni isporuku dronova.
 Zato trgovina i odnosi predstavljaju vrlo čudnu mješavinu ljubavi i mržnje.“
<h2>Erdoğanova prednost je što može da razgovara sa svima</h2>
Neki stručnjaci smatraju da je Erdoğanov stil vođenja države jedna od najvećih prednosti Turske u ovom regionu, gdje su prisutni i zapadni i ruski uticaj.
„Najveća prednost Turske na Balkanu je to što je Erdoğan lider orijentisan ka ciljevima i što može da komunicira sa svima.
 Može da sklapa sporazume sa svakom etničkom i vjerskom grupom pojedinačno, kako želi.“
Vuksanović smatra da je višestruka politika Turske – koja sarađuje i sa Zapadom i sa Rusijom – takođe „privlačna“ zemljama poput Srbije.
Srpska spoljnopolitička doktrina sa „četiri stuba“ promoviše uravnoteženu saradnju sa svim geopolitičkim akterima.
<h2>„Etničke i vjerske napetosti zahtijevaju oprez“</h2>
Etničke i vjerske napetosti u regionu predstavljaju jednu od najznačajnijih linija razdora za zemlje poput Turske, ocjenjuju stručnjaci.
„Problemi u regionu zahtijevaju od Turske da djeluje osjetljivo i uravnoteženo u odnosima.
 Kao i u nedavnim dešavanjima, angažovanje jedne strane može izazvati reakciju druge“, kaže Mehmet Ugur Ekindži.
Vuk Vuksanović opisuje rizike sa kojima se Turska suočava u tom pogledu.
„Ako Turska ode predaleko u podsticanju verzije političkog islama ili nacionalizma koju, na primjer, većinski hrišćanske zemlje Balkana ne odobravaju, mogla bi da se suoči sa rizikom da Grčka, Bugarska, Srbija i druge zemlje počnu da sarađuju protiv nje.“
<h2>Turska sebe vidi kao dio Balkana</h2>
U spoljnoj politici, Turska sebe definiše kao dio Balkana i ističe da preduzima korake za očuvanje mira.
Predstavnici Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Srbije, Albanije i Kosova prisustvovali su Balkanskoj mirovnoj konferenciji održanoj u Istanbulu 26. jula.
U saopštenju nakon sastanka, ministar vanjskih poslova Hakan Fidan rekao je:
„Okupili smo se da pronađemo balkanska rješenja za balkanske probleme i da razvijemo konkretne projekte. Razgovarali smo o regionalnim pitanjima.“
<h2>Zabrinutost zbog vjerske radikalizacije</h2>
Radikalizacija, naročito među mladim muslimanima, predstavlja veliku zabrinutost za neke balkanske zemlje.
Tokom građanskog rata u Siriji, Kosovo je bilo među zemljama sa najvećim brojem boraca ISIS-a po glavi stanovnika u Evropi.
Prema istraživanju Ujedinjenih nacija iz 2017. godine, skoro 70 odsto stanovnika Kosova vjerovalo je da u njihovom društvu postoji problem radikalizacije.
Skoro četvrtina ispitanih rekla je da poznaje nekoga ko je bio radikalizovan.
Armend Bekaj kaže da ta zabrinutost i danas postoji i da nije ograničena samo na Kosovo.
„Postoji bojazan da vjerske inicijative koje potiču ili imaju podršku iz Turske mogu dovesti do radikalizacije mladih ljudi u zemljama poput Kosova, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine“, kaže on.
Ekindži tvrdi da turska ulaganja u vjerske projekte imaju suprotan efekat.
„Danas se Turska smatra važnim regionalnim akterom, posebno u pogledu ekonomije i bezbjednosti.
 Aktivnosti restauracije se pozitivno posmatraju jer doprinose očuvanju istorijskog nasljeđa regiona, a podrška vjerskim institucijama vidi se kao pozitivan korak u sprječavanju radikalnih pokreta.“

Koliko se promijenila politika Turske na Balkanu

"U centru pažnje je bilateralni razgovor sa gospodinom Erdoganom". To je, manje-više, sve što je jedan portparol Vlade u Berlinu bio spreman da kaže o boravku kancelara Fridriha Merca (69) u Turskoj ove srijede i četvrtka. Biće to prva kancelarska posjeta Merca domaćinu Redžepu Tajipu Erdoganu (71), piše Dojče vele.
Više puta su se njih dvojica sretali na marginama većih samita, recimo u maju u Tirani. Turska je važna članica NATO, ali vrlo udaljena od članstva u EU.
Merc je novajlija u poslovima upravljanja državom, dok je Erdogan u tome prekaljen. Dočekivao je prve posjete i prošlog kancelara Olafa Šolca i Angele Merkel davne 2006. godine.
Svo to troje kancelara bili su iz raznih razloga upućeni na Tursku. Merkel kako bi prevladala izbjegličku krizu 2015. godine, Šolc poslije ruske invazije na cijelu teritoriju Ukrajine u februaru 2022. Sada i Merc, jer računa na posredovanje Turske u Ukrajini i Gazi.
<h2>Druga vremena</h2>
Uloge su se bitno promijenile tokom decenija. Legendarni kancelar Helmut Kol (vladao od 1982. do 1998.) išao je u Tursku tek poslije tri godine mandata. Gerhard Šreder (1998-2005.) tek poslije pet i po godina.
Protivljenje Njemačke obilježilo je Turske napore za pridruživanje EU. Pristupanje je zatraženo još 1999, a formalni pregovori počeli su 2005. godine, ali nisu daleko odmakli.
Koordinate njemačke politike prema Turskoj su sada bitno drukčije, kaže Jašar Ajdin iz berlinske Fondacije za nauku i politiku (SWP). Kaže, u posljednje vrijeme su odnosi Berlina i Ankare „pragmatični“ i utemeljeni logikom geopolitike i moći.
Početak je, kaže Ajdin za Dojče vele, izbjeglički dil kancelarke Merkel o kojem se mnogo pričalo u Njemačkoj 2016. godine. Erdogan je trebalo da zaustavi slobodan prolaz izbjeglica iz Turske ka Grčkoj i Bugarskoj, u zamjenu za milijarde iz fondova EU i izgled za ukidanje viza za turske građane.
Takav odnos se nastavio oko rata u Ukrajini.&nbsp;
- To je "ja tebi, ti meni" - kaže Ajdin.&nbsp;
Odnosi su, kaže, drukčije nego u vremena kancelara Kola koji je zastupao recimo ograničenja u prodaji oružja Turskoj.
Dolazak Merca se, kaže Ajdin, uklapa u signale moći predsjednika Erdogana. U ponedjeljak ga je pohodio britanski premijer Kir Starmer, koji se pride odrekao susreta sa predstavnicima opozicione kemalističke CHP, iako je u pitanju sestrinska stranka britanskih laburista. Svečano je sa Erdoganom potpisao ugovor o nabavci dvadeset vojnih aviona Jurofajtera od Britanije.
Njemačka je pak bitna za Tursku kao najveća zemlja EU u kojoj živi tri miliona turskih migranata, te je i najveće izvozno tržište za Tursku. Erdogan se, smatra Ajdin, nada modernizaciji carinske unije sa EU.
<h2>Kraj otvorenih kritika</h2>
Posebno su njemački Demohrišćani vazda bili kritični prema Turskoj zbog uticaja koje ova ima na turske migrante u Njemačkoj. Dalje, jer turske vlasti kod kuće guše opoziciju. I doskorašnja zelena šefica diplomatije Analena Berbok više puta je oštro kritikovala Erdogana i izazivala reakciju Ankare.
U vladajućim krugovima u Berlinu čulo se ovih dana da Mercova posjeta ima veze sa ekonomijom, migracijama i bezbjednošću. U to paše i što je svega jedanaest dana ranije u Ankari bio ministar spoljnih poslova Johan Vadeful - i on, kao i Merc, demohrišćanin.
Vadeful je potcrtavao značaj Turske kao partnera i saveznika u NATO. Pričalo se o ratovima u Ukrajini i Gazi. Kritičkih tonova skoro da nije bilo.&nbsp;
- Želimo apdejt carinske unije, želimo viznu liberalizaciju. Želimo načelno pozitivnu agendu - rekao je Vadeful.
Moguće da je to fon na kojem će i Merc nastaviti.

1250x600

1084x550

Merc u Turskoj: Sad je neko drugo vrijeme

Bivši generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg u svojim novoobjavljenim memoarima "On My Watch: Leading NATO in a Time of War" ("Na mojoj straži: Vođenje NATO-a u vrijeme rata") otkriva do sada nepoznate detalje o napetostima unutar Saveza nakon što je Turska 2015. godine oborila ruski ratni avion, kao i o razgovorima iza kulisa koji su se vodili tokom rata u Ukrajini.
Stoltenberg, koji je na čelu NATO-a bio skoro deset godina, u knjizi posebno ističe kompleksan odnos sa predsjednikom Turske Redžepom Tajipom Erdoganom, kojeg opisuje kao "čvrstog i odlučnog sagovornika" koji je često insistirao na razumijevanju turskih sigurnosnih prijetnji.
- Bilo je neosporno da je Turska jedna od članica NATO-a koja je najviše pogođena terorizmom - navodi Stoltenberg, prisjećajući se kako je više puta podržao Erdoganovu zabrinutost zbog terorističkih napada u zemlji i hiljada izgubljenih života.
Stoltenberg u knjizi otkriva da je unutar NATO-a postojala napetost oko odnosa prema kurdskim grupama PKK i YPG. Dok su Sjedinjene Američke Države i pojedine zapadne članice pravile razliku između njih, Turska je obje organizacije smatrala terorističkim.
- Nakon što su SAD i druge zemlje NATO-a naoružale YPG, više nije bilo moguće tvrditi da su teroristi - zapisao je Stoltenberg, ukazujući na to koliko je ova tema bila izvor neslaganja u Savezu.
<h2>"Kukuruz" s Erdoganom</h2>
U knjizi se nalaze i lični detalji iz susreta s turskim predsjednikom. Stoltenberg evocira jedno neobično sjećanje iz Ankare, kada mu je Erdogan tokom razgovora neočekivano ponudio kukuruz.
- Pitao me: 'Voliš li kukuruz?' Kad sam odgovorio da volim, rekao je: 'Onda ćemo jesti kukuruz' i dao nalog da se donese. Osmero do deset ljudi jelo je kukuruz zajedno - prisjetio se bivši generalni sekretar NATO-a.
Erdogan je, navodi Stoltenberg, tokom jednog susreta insistirao da Turska ima isto pravo kao i SAD da sprovodi vojne operacije u Siriji, podsjećajući ga da su hiljade turskih građana ubijene u terorističkim napadima.
- Još jednom, Erdogan je bio u pravu. Kroz koaliciju podržanu od NATO-a vodili smo opsežne operacije na kopnu i u zraku kako bismo uništili ISIL. Djelovali smo prema principu legitimne odbrane - zapisao je Stoltenberg.
<h2>Finska, Švedska i "ključ u Erdoganovim rukama"</h2>
Posebno poglavlje Stoltenberg posvećuje procesu pristupanja Finske i Švedske NATO-u, navodeći da je upravo Turska imala odlučujuću ulogu.
- Ključ je bio u Erdoganovim rukama - piše Stoltenberg, dodajući da je paljenje Kur’ana ispred turske ambasade u Stokholmu dovelo do privremenog zastoja u pristupanju Švedske.
U dijelu knjige koji se bavi ratom u Ukrajini, Stoltenberg opisuje razgovor s tadašnjim ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom tokom ljeta iz Kijeva. Porošenko je, kako navodi, bio zadovoljan turskom podrškom u vidu Bajraktar dronova, ali razočaran što zapadne sile nisu bile spremne isporučiti oružje.
Bivši šef NATO-a prisjetio se i posjete Ankari nakon neuspjelog pokušaja vojnog udara 15. jula 2016. godine.
- U Velikoj narodnoj skupštini Turske vidio sam gomile betona i ruševina, s velikom rupom iznad mene koju je napravila bomba. Te noći je oko 300 ljudi izgubilo živote, a više od 2.000 ih je ranjeno - napisao je Stoltenberg.
Dodao je da su mnogi u Turskoj smatrali da je reakcija Zapada bila mlaka.
- Turski narod osjećao je da se prema njima postupa drugačije nego prema drugim saveznicima. Erdogan i javnost doživjeli su taj pokušaj puča kao teroristički čin i očekivali su snažniju podršku - napisao je bivši šef NATO-a.
Na kraju, Stoltenberg zaključuje da je Turska bila jedna od ključnih zemalja tokom njegovog mandata na čelu NATO-a, ne samo zbog borbe protiv ISIL-a, nego i zbog njenog značaja u procesu proširenja Saveza.
- Turska je postala fokus moje pažnje tokom mog vremena kao generalnog sekretara NATO-a - poručio je Stoltenberg u memoarima koji nude rijedak uvid u odnose unutar najmoćnijeg vojnog saveza svijeta i lične dileme jednog od njegovih najdugovječnijih lidera.

Bivši šef NATO-a u memoarima razotkrio sukobe unutar saveza: Erdogan je bio u pravu

Turske veze sa Hamasom, koje su nekada predstavljale problem u Vašingtonu, pretvorile su se u geopolitičku prednost. Uvjeravajući Hamas da prihvati Trampov sporazum o Gazi, Ankara se ponovo nametnula na šahovskoj ploči Bliskog istoka, na užas Izraela i arapskih rivala.
U početku otporni ultimatumu američkog predsjednika — osloboditi izraelske zarobljenike ili se suočiti sa nastavkom razaranja — čelnici Hamasa popustili su tek kada ih je Turska, zemlja koju smatraju političkim pokroviteljem, pozvala da pristanu na američki plan.
Dva regionalna izvora i dva zvaničnika Hamasa kazala su Rojtersu da je poruka Ankare bila nedvosmislena: Došlo je vrijeme da se prihvati.
- Ovaj gospodin iz države zvane Turska jedan je od najmoćnijih na svijetu - rekao je Tramp prošle sedmice, misleći na turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, nakon što je palestinska grupa pristala na prekid vatre i plan oslobađanja zarobljenika.
Erdoganov potpis na dokumentu o Gazi dodatno je podstakao turski pritisak da preuzme centralnu ulogu na Bliskom istoku — status koji Erdogan sve više nastoji da povrati, često se pozivajući na veze i vođstvo iz osmanskog doba.
Sada, nakon sporazuma, Turska nastoji da ubere dividende, uključujući i u bilateralnim odnosima sa Sjedinjenim Državama, navode izvori.
Sinan Ulgen, direktor istanbulskog tink-tenka EDAM i viši saradnik u Carnegie Europe, rekao je da je Ankari uspjeh u ubjeđivanju Hamasa da prihvati sporazum o Gazi donio novu diplomatsku moć i kod kuće i u inostranstvu.
Turska će, kazao je on, vjerovatno iskoristiti obnovljenu dobru volju u Vašingtonu kako bi podstakla napredak u zaustavljenoj prodaji borbenih aviona F-35, ublažavanje američkih sankcija i američku podršku turskim bezbjednosnim ciljevima u susjednoj Siriji.
- Ako se te Trampove pohvalne izjave pretvore u trajnu dobru volju, Ankara bi mogla da iskoristi taj zamah za rješavanje nekih od dugogodišnjih nesuglasica - rekao je Ulgen za Rojters.
Diplomatsko preoblikovanje odnosa između Ankare i Vašingtona, prema riječima zvaničnika, počelo je tokom Erdoganove posjete Bijeloj kući u septembru — prve u šest godina.
Na sastanku su razmatrana otvorena pitanja, uključujući turski pritisak za ukidanje američkih sankcija uvedenih 2020. godine zbog kupovine ruskog raketnog sistema S-400, poteza koji je razljutio Vašington i doveo do isključenja Turske iz programa F-35.
Sirija je bila još jedna ključna tema. Turska želi da izvrši pritisak na kurdske Sirijske demokratske snage (SDF), koje podržavaju SAD, da se ujedine sa sirijskom vojskom. Ankara SDF smatra prijetnjom zbog njihovih veza sa PKK-om, koji Turska označava kao terorističku organizaciju.
Čini se da taj pritisak daje rezultate. Komandant SDF-a, Mazlum Abdi, potvrdio je mehanizam za integraciju sa sirijskom vojskom — ishod koji Turska vidi kao stratešku pobjedu.
Sporazum o Gazi uslijedio je nakon drugih podsticaja turskom prestižu. Tramp je ranije pohvalio Erdogana zato što je bio domaćin pregovorima između Rusije i Ukrajine, a uticaj Ankare dodatno je porastao nakon pada Bašara al-Asada u Siriji 2024. godine, gdje je Turska podržavala opozicione snage.
Turska ambicija da povrati dominantnu ulogu na Bliskom istoku podsjeća neke skeptike na nasljeđe Osmanskog carstva, koje je nekada vladalo većim dijelom regiona. Njegov slom prije jednog vijeka ostavio je modernu Tursku okrenutu unutrašnjim pitanjima dok je gradila sekularnu republiku, donekle marginalizovanu u regionalnoj diplomatiji.
Godinama Ankara nije bila dio napora na visokom nivou za rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba, glavnog izvora nestabilnosti u regionu.
Turska podrška islamističkim pokretima — uključujući političku i diplomatsku podršku Hamasu, čijim je vođama bila domaćin — zategla je odnose sa Izraelom i više arapskih država, a njeno uočeno odstupanje od NATO normi pod Erdoganom dodatno ju je udaljilo od mirovnog procesa.
Ali kako bi prekinuo zastoj u pregovorima o prekidu vatre u Gazi, Tramp se okrenuo Erdoganu, računajući na uticaj turskog lidera nad Hamasom.
Turski zvaničnici, predvođeni šefom obavještajne službe Ibrahimom Kalinom, ubjeđivali su Hamas da primirje ima regionalnu i američku podršku — uključujući Trampovu ličnu garanciju.
Angažovanjem Erdogana, Tramp je Ankari dao ulogu koju je željela — kao dominantna regionalna sunitska sila. Taj potez uznemirio je Izrael i suparničke arapske države, uključujući Egipat, Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate, koje su dugo bile oprezne prema Erdoganovim „islamističkim“ ambicijama, kazala su dva diplomate.
- Erdogan je majstor u širenju svog uticaja, iskorišćavanju prilika i događaja, preokretanju situacija u svoju korist i preuzimanju zasluga. Zemlje Persijskog zaliva nijesu bile zadovoljne što je Turska preuzela vodeću ulogu u Gazi, ali su istovremeno željele kraj sukoba, postizanje sporazuma i marginalizaciju Hamasa - rekao je arapski politički komentator Ajman Abdel Nur.
Dok su arapske države dijelile interes sa Turskom u želji da se rat okonča, rekao je libanski analitičar Sarkis Naum, veća uloga Ankare bila je za njih zabrinjavajuća, podsjećajući na istoriju osmanske vlasti nad mnogim zemljama regiona.
Tursko Ministarstvo vanjskih poslova i obavještajna agencija MIT nijesu odgovorili na zahtjeve Rojtersa za komentar. Američki Stejt department takođe nije odmah reagovao.
Za Hamas je glavna briga bila mogućnost da Izrael odustane od sporazuma i nastavi vojne operacije. Duboko nepovjerenje skoro je poremetilo proces, rekli su regionalni izvori.
- Jedina prava garancija - rekao je visoki zvaničnik Hamasa za Rojters, „došla je od četiri strane: Turske, Katara, Egipta i Amerikanaca. Tramp je lično dao riječ. Poruka SAD-a bila je: "Oslobodite taoce, predajte tijela i garantujem da neće biti povratka ratu".“
Učešće Turske u pregovorima u početku je blokirao Izrael, ali je Tramp intervenisao, izvršivši pritisak na Izrael da dozvoli angažman Ankare, navela su dva diplomate.
Nije bilo neposrednog komentara izraelskog Ministarstva vanjskih poslova.
Visoki zvaničnik Hamasa kazao je da su vojni lideri Gaze prihvatili primirje ne kao predaju, već pod snažnim pritiskom neumoljivog posredovanja, pogoršavajuće humanitarne situacije i javnosti umorne od rata.
Hoće li sporazum o Gazi na kraju otvoriti put ka palestinskoj državi, ostaje neizvjesno. Turska i arapske države, uključujući Katar i Egipat, tvrde da planu nedostaje mapa puta ka rješenju sa dvije države — istorijskom palestinskom zahtjevu.
Upitan o mogućem raspoređivanju turskih trupa u Gazi u poslijeratnom periodu i načinima obezbjeđivanja bezbjednosti enklave, Erdogan je 8. oktobra rekao da su pregovori o prekidu vatre ključni za dalju raspravu o tom pitanju, ali da su prioriteti potpuni prekid vatre, dopremanje pomoći i obnova Gaze.

Velika analiza Rojtersa: Kako je Erdogan Trampov plan za Gazu pretvorio u igru moći za Tursku

Američki predsjednik Donald Tramp danas je zatražio od svog turskog kolege Redžepa Tajipa Erdogana da prestane da kupuje rusku naftu, dok ga je primao u Bijeloj kući.
- Želio bih da prestane da kupuje naftu od Rusije - rekao je američki predsjednik, sjedeći sa svojim gostom u Ovalnom kabinetu.
Tramp je rekao da je spreman da ukine američke sankcije protiv turskog odbrambenog sektora "gotovo odmah".
SAD su 2020. godine uvele sankcije Turskoj, uprkos tome što je njihov saveznik u NATO-u, zbog kupovine ruskog sistema protivvazdušne odbrane S-400.
To je Erdoganovo prvo putovanje u Bijelu kuću od 2019. godine.

Tramp zatražio od Erdogana da prestane da kupuje rusku naftu

Predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan obratio se prisutnima na sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, a na samom početku je izrazio nezadovoljstvo što je predsjedniku Palestine Mahmoudu Abasu zabranjen dolazak u Njujork. - Stojimo za ovom govornicom uz 86 miliona ljudi i palestinsku braću i sestre čiji se glasovi pokušavaju utišati. Pozivam sve zemlje koje nijesu učinile do sada to, da priznaju Državu Palestinu. Svrha UN-a je da podržava međunarodni mir i sigurnost. Dok govorimo ovdje, Izrael masakrira civile u Gazi. Broj civila u Gazi prešao je 65.000. Nažalost, broj ljudi koji su i dalje zarobljeni još se ne zna - rekao je Erdogan. Nakon toga, pokazao je fotografiju iz Gaze. - Svako od ovih ljudi je čovjek, ljudsko biće, nevini ljudi. Ljudi se ne ubijaju samo oružjem, već i glađu. U 21. stoljeću, u civilizovanom svijetu, ljudi umiru od gladi. Pokazaću vam fotografiju iz Gaze. Ovo su žene koje drže lonce. Odgovorite mi na pitanje - možemo li imati razlog za ovakvu brutalnost u 2025. godini? Ova sramotna fotografija iz Gaze se ponavlja svaki dan. Podržavam generalnog sekretara UN-a jer stalno skreće pažnju na genocid u Palestini i čestitam mu i ovaj put na tome. UN nije mogao zaštititi ni svoje osoblje u Gazi. Ljudi su ubijeni - naveo je. Poručio je kako se na izraelske prijetnje konačno treba reagovati.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250923180932_dec0658090b8dfae504d0f7ea5434cd57584dd324f63d1dfe12721b3df2a02ac.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250923180932_dec0658090b8dfae504d0f7ea5434cd57584dd324f63d1dfe12721b3df2a02ac" data-rendition-name="original" width="5531" height="3688" loading="lazy" alt="Redžep Tajip Erdogan "> <figcaption>Predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan drži fotografiju Gaze dok se obraća 80. zasijedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija(Photo: AP/Richard Drew)Copyright 2025 The Associated Press. All rights reserved</figcaption> </figure>  - Moramo shvatiti sljedeće. Jerusalim je zajedničko mjesto za tri monoteističke religije. Ne možemo više nastaviti s ovim ludilom. Moramo imati primirje u Gazi što je prije moguće. Napadi moraju prestati. Uz Božju pomoć, to će se i desiti. Svako ko šuti, odobrava ovo barbarstvo. Pozivam sve šefove vlada i država. Danas je taj dan, da stanemo uz Palestince i čovječanstvo. Dok vaši stanovnici reaguju na barbarstva u Gazi, pokažite hrabrost da poduzmete akciju na ovom mjestu. Ovo je politika genocida, masovnog ubistva, koja se provodi pod krinkom incidenta od 7. oktobra. Dok se Gaza uništava pod krinkom Hamasa, Zapadna obala, gdje Hamas nije na vlasti, postepeno se okupira, a nevini civili se masakriraju - poručio je Erdogan.&nbsp; Izrael se, kako objašnjava, ne ograničava samo na Gazu i Zapadnu obalu.&nbsp; - Uz svo dužno poštovanje, ovo je najniža tačka čovječanstva. Ljudska historija nije vidjela takav zločin u posljednjem stoljeću - zaključio je Erdogan.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250923180936_59f6c228194f7968ec6c51c6b36ef6d06d794a46bfb83a9b629d8d5292129e28.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250923180936_59f6c228194f7968ec6c51c6b36ef6d06d794a46bfb83a9b629d8d5292129e28" data-rendition-name="original" width="5616" height="3744" loading="lazy" alt="Redžep Tajip Erdogan"> <figcaption>Predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan drži fotografiju Gaze dok se obraća 80. zasijedanju Generalne skupštine Ujedinjenih nacija(Photo: AP/Yuki Iwamura)Copyright 2025 The Associated Press. All rights reserved.</figcaption> </figure>

Erdogan na zasijedanju UN-a pokazao fotografije iz Gaze: Ovo je najniža tačka čovječanstva

Predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan smatra da Hamas nije teroristička organizacija, već pokret otpora. On je to rekao u intervjuu za američku televiziju Fox News.
Izjava dolazi u danima kada se u Njujorku održava Generalna skupština Ujedinjenih nacija gdje je glavna tema priznavanje palestinske države.
Erdogan je kazao i da Hamasu nedostaje oružja i kapaciteta, ali da koristi raspoloživa sredstva kako bi se branio.

Erdogan: Ne smatram Hamas terorističkom organizacijom, već pokretom otpora

Šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johan Satler ocijenio je da je u protekle dvije godine došlo do vidnog ubrzanja evropskih integracija Crne Gore, naglašavajući da je sada presudno izbjeći greške.
- Crna Gora je dosta uradila, ali postojala su i velika očekivanja. Jasno je da ste vi oni koji će biti najbrži, ali ovo više nije Prva crnogorska liga. Ovo je priprema za najvažniju ligu – Ligu šampiona, i greške se više ne bi smjele događati. Barem ne u velikoj mjeri - poručio je Satler.
Istakao je da se u narednim nedjeljama fokus mora staviti na obaveze iz poglavlja 23 i 24.
- Vidjeli smo određene promjene. Ostvaren je dobar rezultat u saradnji sa Europolom i Eurodžastom - &nbsp;dodao je on.
Na pitanje da li je Crnoj Gori „progledano kroz prste“ prilikom dobijanja IBAR-a, Satler je odgovorio da je taj dokument bio preduslov za zatvaranje četiri pregovaračka poglavlja.
- U izvještaju se navodi da je Crna Gora na dobrom putu da ta poglavlja zatvori sljedeće godine - rekao je Satler.
Ministar pravde Bojan Božović osvrnuo se na reformske procese koje je vodilo Ministarstvo, naglasivši težinu poglavlja 23 i 24.
- Za pregovarački proces, poglavlja 23 i 24 nijesu samo najznačajnija – ona su pepeljuge pregovaračkog procesa - &nbsp;kazao je Božović.

Satler: Crna Gora će biti najbrža na putu ka EU, ali više nema mjesta greškama

To što je Crna Gora u Ujedinjenim nacijama glasala protiv rezolucije kojom se osuđuju nacizam, neonacizam, rasizam i istorijski revizionizam nije iznenađenje za generalnog sekretara SUBNOR-a Dragana Mitova Đurovića. Gostujući u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, Đurović pojašnjava da, ako Crna Gora podiže spomenike onima koji su bili protiv Crne Gore, crnogorske nacije i crnogorskog jezika, onda je to – najblaže rečeno – put prema fašizmu i vjetar u leđa onima koji bi svim silama da izvrše reviziju istorije.
– Opet se pokušava prodati da 1918. godina nije bila ono što je bila – teror nad Crnom Gorom, pa je i ponašanje crnogorske delegacije u UN-u očekivano – kaže on.
Antifašizam je sloboda za svakog čovjeka, narod i naciju, a Crna Gora, baštineći antifašizam, baštini slobodu već, kako kaže, deset vjekova. Od 13. jula 1941. godine, podsjeća Đurović, kada je Crna Gora u porobljenoj Evropi prva podigla svenarodni ustanak u borbi protiv fašizma, prepoznata je po antifašizmu.
– Antifašizmu je kolijevka Crna Gora, stoga je većinska Crna Gora antifašistička i crnogorska trenutna vlast, odnosno naša delegacija, po mišljenju SUBNOR-a Crne Gore, bila je obavezna da glasa Rezoluciju, bez obzira što znamo i ko je Rezoluciju podnio i koliko je zemalja glasalo i koje su bile protiv i koje su bile suzdržane. Antifašistička većinska Crna Gora i SUBNOR su protiv agresije na Ukrajinu i protiv rata u Gazi, kao i protiv svih ratova koji se vode na planeti. Naš slogan je na nedavnom kongresu bio „Mir za sve, sve za mir”, zato smatramo da je obaveza crnogorske delegacije, bez obzira na interese, bez obzira na velike sile, bila da glasa za pomenutu Rezoluciju – rekao je Đurović.
Ukazuje da je takav stav crnogorske delegacije politička kalkulacija vođena interesima, što za Crnu Goru, smatra on, ne može biti i nije opravdanje.
– Ugled crnogorskog antifašizma se ne može uništiti, on trenutno može biti nekim političkim odlukama doveden u pitanje, odnosno da blago izgubi sjaj, ali uništen biti ne može – poručio je Đurović.
Predloženi Zakon o zabrani fašističkih i nacionalističkih organizacija i njihovih simbola dobio je samo jedan glas u Odboru prije tri godine, podsjeća Đurović i dodaje da to govori o aktuelnoj vlasti i njenom odnosu prema antifašizmu.
– Antifašizam nije samo prošlost i ne treba stanovati u prošlosti, ali jeste poruka za sadašnjost i za budućnost. Crna Gora je antifašistička bila, jeste i ostaće – zaključio je Đurović.

Đurović: Ponašanje crnogorske delegacije u UN-u očekivano

Roditelji, kako male djece, tako i adolescenata, moraju razumjeti koji su rizici za nasilje kada su u pitanju njihova djeca i moraju ublažiti te rizike. Takođe je neophodno raditi sa školama, obučavati nastavni kadar i savjete, uvesti psihosocijalnu podršku i medijaciju u školama – rekao je, gostujući u jutarnjem programu Budilnik na Televiziji E, šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Servadei.
Svjetski dan djeteta obilježava se 20. novembra, a ove godine pod sloganom „Moj dan moja prava“.
Društvo treba da čuje svu djecu, kaže Servadei, da ih naglasi i radi za njih, jer svako dijete, ističe on, treba doživljavati kao malu odraslu osobu sa svojim pravima i obavezama, kao pojedinca, i njihov glas je, kako kaže, zaista važan u društvu.
– Druga stvar je inkluzija, da uključimo svu djecu, što znači da uključimo i najranjivije kategorije djece. Treba da imaju svi iste prilike, dakle i djeca iz romske zajednice i djeca sa invaliditetima, odnosno posebnim potrebama i ostale kategorije djece. Mislim da je Crna Gora bila vrlo uspješna u smislu rada sa djecom, deinstitucionalizacije, rada sa reformom obrazovanja, predškolskog obrazovanja, takođe imate i jako snažan Savjet za prava djeteta, puno stvari je urađeno u tom smislu. Sada radimo istraživanje da prikupimo podatke o djeci, tako da puno dobrih stvari se uradilo, ali i nekih loših stvari. Postoji četiri ili pet stvari na kojima vjerujemo kao UNICEF da još uvijek možemo raditi zajednički, a na vašem putu ka Evropskoj uniji, odnosno ka ciljevima održivog razvoja. Prva takva oblast je obrazovanje. U smislu obrazovanja mislim da su reforme snažne, imate snažne strategije sada, postoji nekoliko stvari koje se odnose na ravnopravnost u obrazovanju, moramo reformisati curriculume, radimo sa Ministarstvom na tome i moramo se postarati da imamo vještine za 21. vijek, moderne vještine u nastavnim planovima i programima. Takođe, zbog nešto nižih postignuća djece u školama nego u ostatku Evrope potrebno će biti da se tu poboljšamo, što uključuje i djecu iz ranjivih zajednica, djecu sa posebnim razvojnim potrebama. Kada je u pitanju rano djetinjstvo, odnosno rane intervencije, takođe puno smo radili, ali nedostaje zakon o intervencijama u tom ranom uzrastu, govorim o djeci sa posebnim razvojnim potrebama, odnosno smetnjama u razvoju – rekao je Servadei.
Ukazuje i na potrebu unapređenja kadrovske politike u dijelu intervencija u ranom djetinjstvu, te da se obezbijede specijalizovani stručni radnici.
– Želim da naglasim i ono što se odnosi na zaštitu, odnosno nasilje, koje je u porastu, kao što znamo, uključujući nasilje u porodici i društvu. Moramo napraviti platformu za djecu i njihove porodice, koja će im biti na raspolaganju. Jedna od stvari koje radimo sa Ministarstvom socijalnog staranja, brige o porodici i demografije jeste taj program koji će pružiti djeci žrtvama nasilja multisektorske usluge – naglasio je Servadei.
Naglašava porast vršnjačkog nasilja kako u cijeloj Evropi, tako i u Crnoj Gori, te smatra da za taj negativni fenomen postoji nekoliko uzroka.
– Mnogo je veći pristup digitalnim alatima uz nizak nivo digitalne pismenosti, dok se manje fokusa stavlja na probleme u obrazovnim programima. S druge strane, roditelji nijesu previše svjesni ovog problema, tako da postoji zanemarivanje kada je u pitanju praćenje djece u online okruženju, a takođe i određeni servisi koji treba da pruže odgovor, kao što su SOS linije, imaju prostora tu za napredak. Nasilje se dešava i u školi i u digitalnom svijetu. UNICEF radi studiju o nasilju u digitalnom svijetu i objavićemo rezultate veoma brzo, a rezultati su alarmantni jer pokazuju koliko je djece izloženo nasilju u tom mladom uzrastu, naročito su djevojčice izložene praksama vrbovanja i ucjenjivanja. Sve je to razlog za bojazan – zaključio je Servadei.

Servadei: Crna Gora ostvarila napredak u poštovanju dječijih prava

Povodom Dana opštine Pljevlja, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović uputio je čestitke rukovodstvu, skupštini i građanima ove Opštine.
- Na današnji dan, prije 81 godinu, kulminirale su slobodarske težnje naroda ovog kraja, koje su, od znamenite Pljevaljske bitke do konačnog oslobođenja Pljevalja 1944, u dušu ovoga grada i Crne Gore usadile vrijednosti antifašizma i slobode - kazao je Milatović.
Prema njegovim riječima, na tim vrijednostima izgrađen je građanski karakter Pljevalja.
- Zvona iz Manastira Svete Trojice i glas mujezina sa minareta Husein-pašine džamije zvuci su harmoničnog, multietničkog i multikonfesionalnog sklada, koji su Pljevljaci i Pljevljanke kroz istoriju s ponosom njegovali i štitili. To su vrijednosti moderne i evropske Crne Gore, a upravo Pljevlja predstavljaju mjesto gdje one dostižu svoje najveće domete - dodao je Milatović.
Kako je kazao, s vrhova Ljubišnje, dolinama Ćehotine i Tare, pa sve do pašnjaka Kosanice, Pljevlja predstavljaju parče crnogorskog tla neuobičajene ljepote.
- Stoga je vrijeme da zaštita životne sredine u Pljevljima ne bude više fraza, već konkretan zadatak, koji počinje od toplifikacije i ekološke rekonstrukcije Termoelektrane - istakao je Milatović..
Poručio je da ova zelena dolina mora postati mjesto u kojem ljudi dišu punim plućima.
- Ako hoćemo da mladi ostanu, da ovdje grade budućnost, moramo ih učiti evropskim vrijednostima, graditi moderne saobraćajnice i infrastrukturu, otvarati nova radna mjesta i usmjeravati razvoj po mjeri svakog građanina - poručio je Milatović.
Pljevlja, dodao je, kao istinska kapija Crne Gore, ništa manje i ne zaslužuju
- Dragi Pljevljaci i Pljevljanke, uvjeren sam da ćete i u budućnosti nastaviti da štitite građanski i antifašistički karakter grada pod Ljubišnjom, a u tome ćete, budite sigurni, imati moju punu podršku. U tom duhu, još jednom upućujem srdačne čestitke povodom Dana opštine Pljevlja - zaključio je Milatović.

Milatović: Pljevlja s ponosom njeguju i štite multietnički sklad i harmoniju

Otvaranjem istrage o ,,safari snajperistima” koji su sijali smrt tokom skoro četvorogodišnje srpske opsade Sarajeva, Tužilaštvo u Milanu otvorilo je i Pandorinu kutiju iz koje bi mogli da iskoče mučni, užasavajući detalji. I veoma neprijatne istine za neke bogate biznismene sa Zapada koji su plaćali velike sume novca da bi dolazili na srpske položaje iznag grada i snajperom ubijali civile po ulicama Sarajeva. &nbsp; Osim moćnih biznismena koji su išli u lov na ljude kao na divljač, nemirne snove bi mogao da ima i jedan balkanski moćnik – Aleksandar Vučić. &nbsp; RATNE GODINE &nbsp; Te 1992. godine, kada se kao član Srpske radikalne stranke, prijavio kao dobrovoljac za ratovanje na strani Srba u Bosni i Hercegovini, dvadesdvogodišnji Aleksandar Vučić je tek započinjao političku karijeru. Zato se trudio da bude u blizini svog političkog idola – Vojislava Šešelja. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191124_ef3b500d951da7b3117fa84c9862f57aeb124e573b389ec8ec6afc1ee6914709.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251119191124_ef3b500d951da7b3117fa84c9862f57aeb124e573b389ec8ec6afc1ee6914709" data-rendition-name="original" width="800" height="350" loading="lazy" alt="VRIJEME SRAMOTE: Šešelj, Vučić i Aleksić 1992. godine iznad opsadiranog Sarajeva"> <figcaption>VRIJEME SRAMOTE: Šešelj, Vučić i Aleksić 1992. godine iznad opsadiranog Sarajeva(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Tako je, negdje u kasnu jesen 1992. godine, mladi Vučić usnimljen na položajima iznad Sarajeva, kod Jevrejskog groblja. Kamera je zabilježila kako pozamašni Vojslav Šešelj u prvom planu obilazi paravojnu SRS jedinicu srpkog četničkog vojvode Slavka Aleksića. Tada je oko kamere zabilježilo i Aleksandra Vučića, u braon jakni i kariranoj košulji. U desnoj ruci, kako se vidi na snimku, Vučić drži predmet koji je teško identifikovati. &nbsp; Snimak je, nakon otvaranja istrage u Milanu, rasplamsao stare vatre optužbi da je upravo Vučić učestvovao u besprizornim snajperskim napadima na građane Sarajeva... &nbsp; Stvarno, što je sve radio Aleksandar Vučić tokom opsade Sarajeva? &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191128_0906856d2de254fd8ca21ef82792af8814b0fffb3d49d7a3bf7204ae14deed24.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251119191128_0906856d2de254fd8ca21ef82792af8814b0fffb3d49d7a3bf7204ae14deed24" data-rendition-name="original" width="1020" height="651" loading="lazy" alt="VIŠE OD 11 HILJADA ŽRTAVA ZA ČETIRI GODINE OPSADE: Ratno Sarajevo"> <figcaption>VIŠE OD 11 HILJADA ŽRTAVA ZA ČETIRI GODINE OPSADE: Ratno Sarajevo(Photo: Foto: MARIO BOCCIA)</figcaption> </figure>  ,,PRANJE” RATNE BIOGRAFIJE &nbsp; Neki su detalji poznati i utvrđeni. Kao član Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, mladi Vučić bio je, po soptvenom priznanju, tokom 1992. i 1993. godine pripadnik dobrovoljačkog paravojnog odreda zloglasnog komandanta Slavka Aleksića, koja je uglavnom djelovala u rejonu Jevrejskog groblja iznad Sarajeva, gdje je bilo smješteno i jedno od mnogih snajperskih gnijezda. &nbsp; Svojevremeno se i sam Vučić hvalisao ,,ratnom biografijom”. &nbsp; U intervjuu za beogradski magazin ,,Duga”, Vučić se 6. avgusta 1994. godine hvalisao kako je u vrijeme sarajevskih ,,ljudskih safarija” bio na lokaciji Jevrejskog groblja, upravo tamo gdje su dolazili bogati lovci na ljude snajperom ubijali ljude, kao da je u pitanju sport. Naravno, Vučić ne otkriva te mračne detalje, već govori o svojem mladalačkom doprinosu ,,srpskom intersu u Bosni”. &nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191128_f6843019baa17aec17e7b62ca5c0165c091d9105fdc4a3642f83409dc77999b7.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251119191128_f6843019baa17aec17e7b62ca5c0165c091d9105fdc4a3642f83409dc77999b7" data-rendition-name="original" width="676" height="380" loading="lazy" alt="NEGACIJA VLASTITOG BESČAŠĆA: Vučić u razgovoru sa Hadžifejzovićem za Face TV "> <figcaption>NEGACIJA VLASTITOG BESČAŠĆA: Vučić u razgovoru sa Hadžifejzovićem za Face TV(Photo: Screenshot Face TV )</figcaption> </figure>  Kasnije, kada su optužbe za učešće u beskrupuloznom ubijanju civila na ulicama Sarajeva počela da se vežu za njegovo ime – oštro je negirao. Tako je marta 2021. godine, u razgovoru za Fejs TV Senada Hadžifejzovića, Vučić odbacio priče o njegovom učešću u snajperskom safariju i ustvrdio da su to - bestidne laži. I -Da vam ja nešto kažem dobijam ja to kako sam snajperom ubijao ljude po Sarajevui čitam gluposti svakog dana nikad snajper nisam uzeo u životu u ruku. Ajde molim vas, ne mogu gluposti i laži da slušam – odbrecnuo se Vučić tokom razgovora. &nbsp; Hažifejzović nije odustajao, ponovio je pitanje:,,Jeste li pucali na Sarajevo?” -Nisam pucao, ali sam bio na Palama, radio i radio svoj posao – odgovorio je Vučić, ne objašnjavajući koji je posao radio kao tadašnji dobrovoljac u paravojnoj jedinici. &nbsp; NOVI DOKAZI Pitanje je da li će, nakon otvaranja istrage u Milanu - ali i nastavka istrage u Sarajevu - predsjednik Srbije, moći ponovo lakonski da odbacuje nezgodna pitanja. Jer, sada se pojavljuju novi optužujući dokazi i svjedočanstva.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191132_ff5de4ad40a3e48e2c4d4e7fe7c8b1f5ce20e217ac7457dbac53091e8d1a9e48.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251119191132_ff5de4ad40a3e48e2c4d4e7fe7c8b1f5ce20e217ac7457dbac53091e8d1a9e48" data-rendition-name="original" width="900" height="506" loading="lazy" alt="INFORMACIJE ZA TUŽILAŠTVO U MILANU: Domagoj Margetić, istraživački novinar"> <figcaption>INFORMACIJE ZA TUŽILAŠTVO U MILANU: Domagoj Margetić, istraživački novinar(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Javnom tužilaštvu u Milanu 14. novembra ove godine hrvatski istraživački novinar Domagoj Margetić je priložio informacije o, kako je nazvao, ,,povezanosti trenutnog predsjednika Srbije Aleksandra Vučića s ljudskim safarijima u ratnom Sarajevu”. &nbsp; -Upravo je Jevrejsko groblje u Sarajevu, dakle borbena pozicija na kojoj je kao dobrovoljac 1992. i 1993. godine bio Aleksandar Vučić, bila položaj u stravičnoj ,,turističkoj” ponudi ljudskog safarija imućnim i utjecajnim ljudima iz Italije i bio poznat kao jedna od najluksuznijih, najtraženijih i najskupljih lokacija za ljudski safari, za lov na ljude u Sarajevu, posebno za safari ubijanja djece u naručju majki u Sarajevu – piše Margetić, između ostalog, u prijavi Javnom tužilaštvo grada Milano. &nbsp;&nbsp;&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191132_5ba68260286256095291720d7f4ce2e641aa5e048417b3907075369ea2408e31.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251119191132_5ba68260286256095291720d7f4ce2e641aa5e048417b3907075369ea2408e31" data-rendition-name="original" width="1197" height="790" loading="lazy" alt='DOKAZI: Informacija od značaja za predmet istrage ,,Ljudskih safarija"'> <figcaption>DOKAZI: Informacija od značaja za predmet istrage ,,Ljudskih safarija"(Photo: Portal ETV )</figcaption> </figure>  HELEZ: POSTOJE SVJEDOČANSTVA! Nije novinar Margetić jedini koji tvrdi da je aktuelni predsjednik Srbije pucao na Sarajlije tokom opsade grada. &nbsp; U izjavi za Televiziju E, ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez govori da postoje takva svjedočanstva:  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191136_aa620f911b240e36aeb787748f9c64035910ab566722a4e97e8a7dae7ca92bcb.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20251119191136_aa620f911b240e36aeb787748f9c64035910ab566722a4e97e8a7dae7ca92bcb" data-rendition-name="original" width="768" height="476" loading="lazy" alt="BROJNA SVJEDOČANSTVA: Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine"> <figcaption>BROJNA SVJEDOČANSTVA: Zukan Helez, ministar odbrane Bosne i Hercegovine(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  -Vučić je više puta dolazio u okolinu Sarajeva po ratištima. To je bio njegov politički početak. Imao sam priliku, sad u Sarajevu imate priliku da razgovarate sa ljudima koji su bili u ratu na strani Srba i u toj srpskoj vojsci, ljudi koji kažu da su bili s njim i da je pucao sa Trebevića da se iživljavao iz različitih oružja po Sarajevu. Naravno, ljudi su me molili da ostanu anonimni, jer znate i sada kakvo je okruženje i izlaskom u javnost njihovih imena ljudi bi mogli tragično završiti -kazao je Helez. &nbsp; Ministar odbrane Bosne i Hercegovine je i ranije javno ukazivao da ima direktna saznanja od više bivših srpskih vojnika i oficira o povezanosti Aleksandra Vučića s ljudskim safarijima na sarajevskom Jevrejskom groblju. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119191136_419f771fa921475472c961f6e318459de6104a4874c7a5b0c08fb117ccdde50d.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20251119191136_419f771fa921475472c961f6e318459de6104a4874c7a5b0c08fb117ccdde50d" data-rendition-name="original" width="1200" height="800" loading="lazy" alt="JEDINI DOKAZANI SNAJPERISTA: Eduard Limonov uz nadzor Radovana Karadžića puca po Sarajevu"> <figcaption>JEDINI DOKAZANI SNAJPERISTA: Eduard Limonov uz nadzor Radovana Karadžića puca po Sarajevu(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ČEKAJUĆI PARVDU POSLIJE TRI DECENIJE... Istražitelje u Milanu, kao i one u Sarajevu koji su nakon 2022. godine obnovili istragu po prijavi bivše gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić, svako će intersovati da čuju nove pojedinosti, kao i imena onih koji su učestvovali u bestijalnoj akciji koja je trajala tokom čitave opsade Sarajeva. &nbsp; Za sada je jedino utvrđeno, pa i zabilježeno kamerom, kako je ruski književnik Eduard Limonov, u društvu Radovana Karadžića, pucao na Sarajevo. Na snimku se prvo vidi politički vođa bosanskih Srba kako priča telefonom sa nekom osobom kodnog imena ,,Orao”, dok se u pozadini vidi kako srpski vojniuci ,,obučavaju” Limonova. A onda Limonov ,,ponosno” ispaljuje rafal iz puškomitraljeza po Sarajevu... &nbsp; Eduard Limonov nikada nije procesuiran. I neće biti: preminuo je 2020. u 77 godini. Njegovog domaćina, Radovana Karadžića, ratnog zločinca, Tribunal za ratne zločine u Hagu, osudio je na doživotnu kaznu zatvora. &nbsp; Niti jedan "snajperista” za protekle tri decenije nije procesuiran. Tokom četvorogodišnje opsade ubijeno je više od 11 hiljada ljudi, od čega 1.600 sarajevske đece. Prema podacima udruženja žrtava svako deseto dijete ubijeno je snajperom. &nbsp;

Aleksandar Vučić i ,,Sarajevo Safari"

Brata Džemila Hodžića u maju 1995. godine ubio je snajperski hitac sa položaja koji je na brdima iznad Sarajeva držala Vojska Republike Srpske. Amel je imao 16 godina kada ga je ubio snajperista. Ispred zgrade je igrao tenis. Nekoliko metara dalje, dvanaestogodiišnji Džemil je gladao kako mu ubijaju brata.&nbsp; &nbsp;Amel je jedno od više od 1.600 sarajevske djece ubijene tokom skoro četvorogodišnje opsade Sarajeva. Prema podacima udruženja žrtava svako deseto dijete ubijeno je snajperom. Ranjeno ih je 14 hiljada. NOVA ISTRAGA O MRAČNOJ PROŠLOSTI&nbsp; Tužioci u Milanu pokrenuli su istragu o Italijanima koji su navodno dali ogromne sume novca srpskim snagama kako bi tokom opsade Sarajeva mogli da budu ,,vikend snajperisti” koji ubijaju građane zabave radi. Tu vijest 10. novembra prenijela je italijanska agencija ANSA pozivajući se na pisanje listova Đorno (Il Giorno) i Republika (La Repubblica). Ta dva lista objavila su da su sprskim snagama ,,ogromne” sume plaćali uglavnom krajnje desni fanatici za oružje kako bi pucali na ljude tokom opsade Sarajeva u kojem je tokom rata ubijeno ili nestalo više od 11 hiljada ljudi. Do pokretanja istrage Tužilaštva u Milanu došlo je zahvaljujući istraživanju italijanskog novinara i pisca Ecia Gavecanija (Ezio Gavazzeni). &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001124_f1d1c70e6bad24d98d565d952a45a018b6baa26cab55d33bc23551a2c0d47b28.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251119001124_f1d1c70e6bad24d98d565d952a45a018b6baa26cab55d33bc23551a2c0d47b28" data-rendition-name="original" width="573" height="573" loading="lazy" alt="GLEDAO SMRT SVOG BRATA: Džemil Hodžić"> <figcaption>GLEDAO SMRT SVOG BRATA: Džemil Hodžić(Photo: WARM festival)</figcaption> </figure>  Džemil Hodžić nije bio iznenađen da je u Milanu u Italiji pokrenuta istraga koja bi trebala da utvrdi da li su bogati stranci tokom rata u Bosni i Hercegovini (BiH) plaćali ogromne svote novca kako bi "iz zabave" snajperom ubijali civile u opkoljenom Sarajevu.&nbsp; &nbsp;Za Televiziju E je ispričao kako je sa italijanskim novinarom u kontaktu još od aprila, te da je upoznat s akcijom italijanskog tužilaštva. Vjeruje da ona može imati neki pozitivan rezultat, zato što dolazi, kako kaže izvana, jer se u tužilaštvima BiH i Srbije ne dešava ništa.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001128_36744fb3547d916de43c70ccc848ebbad0ef846e70ab4d3c0b445f1a6160a38a.webp" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251119001128_36744fb3547d916de43c70ccc848ebbad0ef846e70ab4d3c0b445f1a6160a38a" data-rendition-name="original" width="1200" height="675" loading="lazy" alt="STRAH OD SNAJPERSKOG METKA: Sarajevo, 1994. godina"> <figcaption>STRAH OD SNAJPERSKOG METKA: Sarajevo, 1994. godina(Photo: Oslobođenje)</figcaption> </figure>  &nbsp;-Znali smo za “vikend četnike”, ljude koji su dolazili najčešće subotom i nedjeljom da ubijaju djecu, civile, žene i starce. Kao dijete koje je preživjelo rat i genocid u BiH dobro se sjećam da su subota i nedjelja bile posebno opasne, nijesmo mogli izlaziti, baš zbog ljudi koji su dolazili. I za te ljude možemo reći da su dolazili na neku vrstu safarija. Jer ako su dolazili samo vikendom znači da nijesu bili regularni vojnici, možda su i oni plaćali ili su jednostavno dolazili iz zabave, kazao je Hodžić. SNAJPERSKI TEROR Na nišanu – između ostalog i snajpera. Tako su Sarajlije živjele skoro četiri godine opsade. Nove rane i stare slutnje otvorila je istraga u Italiji o „safari ratnicima“ - bogatim ljudima, mahom Italijanima koji su vikendom dolazili da, za novac, ubijaju civile u Sarajevu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001132_1a70aaa7514c0b34130c986fc117fc4e98346c6cd962f1b6e30da8eea12d14eb.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251119001132_1a70aaa7514c0b34130c986fc117fc4e98346c6cd962f1b6e30da8eea12d14eb" data-rendition-name="original" width="500" height="281" loading="lazy" alt="NOVINAR KOJI JE POKRENUO ISTRAGU U MILANU: Ecio Gavecani (Ezio Gavezzani)"> <figcaption>NOVINAR KOJI JE POKRENUO ISTRAGU U MILANU: Ecio Gavecani (Ezio Gavezzani)(Photo: N1)</figcaption> </figure>  - Safari je koštao današnjih 200 ili 300 hiljada eura. Snajperist nije bio ograničen ukoliko bi mu se na nišanu našlo dijete, pucao bi na dijete, ukoliko bi to bila žena ili muškarac pucao bi svejedno, nijesu imali nikakvu vrstu cenzure ili morala. Ja bih samo rekao da smo došli do nečega što je apsolutno zlo, dakle pucali su na bilo koga bez ikakvog razloga, ispričao je za sarajevsku Televiziju Face Ecio Gavecani, italijanski novinar. On je ubijanje Sarajlija iz zabave za novac godinama istraživao. Došao je i do imena i dokaze predao Tužilaštvu u Milanu koje je otvorilo istragu. - Ova aktivnost se realizovala svaki vikend između 1992. i 1995. godine, možda sa nekim prekidima. Moramo uzeti u obzir da je bilo oko 150 do 200 dolazaka u tih tri godine, rekao je Gavaceni. Priču o dolasku bogatih, da sa planina iznad Sarajeva za novac ubijaju ljude, aktuelizovao 2022. godine je film „Sarajevo safari“ slovenačkog rediteljla Mirana Zupaniča. OTKRIVANJE UŽASA&nbsp; Edin Subašić, bivši obavještajac, jedan od svjedoka u filmu, kaže da je o dolasku bogatih da ubijaju u Sarajevu čuo još 1993. godine kada je čitao zabilješke o saslušanju jednog srpskog zarobljenika iz Paraćina, koji je ispričao da su sa njim u BiH tokom rata ušli bogati Italijani koji će platiti srpskoj vojsci u Sarajevu da ih puste da pucaju na neke muslimane. Radilo se, kaže, o bogatim i uticajnim ljudima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001136_3651810b23a235ee1b4dd04f11ab09aaef23c593b1092519f3f33d5a6b7a4e3a.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20251119001136_3651810b23a235ee1b4dd04f11ab09aaef23c593b1092519f3f33d5a6b7a4e3a" data-rendition-name="original" width="940" height="529" loading="lazy" alt='ITALIJANI SU ZNALI O ,,SARAJEVO SAFARIJU" JOŠ 1993. GODINE: Edin Subašić'> <figcaption>ITALIJANI SU ZNALI O ,,SARAJEVO SAFARIJU" JOŠ 1993. GODINE: Edin Subašić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  - I to je jedan od razloga što su oni do sada i bili nedodirljivi. Nije to baš problem za koji se baš nije znalo u Italiji, ali jednostavno se nije otvarao jer su oni svojim uticajem i autoritetom mogli da zaustave efikasne istrage. To su do sada uspijevali, međutim ovolika količina dokaza natjerala je tužioca da otvori istragu - kazao je Subašić za Javni servis BiH. Prema do sada dostupnim podacima - iz filma ,,Sarajevo Safari", ali i onome što se zna o istrazi koja je pokrenuta u Milanu i medijskih izvještaja, procjenjuje se da je bilo najmanje 200 osoba koje su dolazile kako bi za novac ubijali ljude u Sarajevu. Jedan od najstrašnijih detalja je svjedočenje vojnog insajdera o postojanju takozvanog cjenovnika smrti. Ako su te informacije tačne, najviše novca su davali kako bi ubijali djecu. - Ta vrsta svjedočenja je zaista šokantna, da bi nekom čovjeku predstavljalo više užitka, ne znam ni kako to da nazovem, da ubije dijete i da plati više da bi ubio dijete. U tom izvještaju se kaže da su starci i starice bili besplatni. Jednostavno takav koncept ja ne mogu zamisliti. Da mi sada nađu čovjeka koji je ubio mog brata i da kažu da ja ubijem njegovo dijete ja ne bih to jednostavno mogao uraditi. Prije bih da mene ubiju nego da ubijem dijete, kaže Džemil Hodžić. OČEKIVANJE KONAČNE PRAVDE Svjedočenja iz filma bila su povod tadašnjoj gradonačelnici Sarajeva da 2022. godine podnese krivičnu prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Danas mnogo očekuje od italijanskih pravosudnih organa.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001152_eafed7dbd2ad2d7d6b64ed64174659d7cce0928bab2d238b9471c004d587a095.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20251119001152_eafed7dbd2ad2d7d6b64ed64174659d7cce0928bab2d238b9471c004d587a095" data-rendition-name="original" width="700" height="392" loading="lazy" alt="TUŽBA U FIJOKAMA TUŽILACA: Benjamina Karić"> <figcaption>TUŽBA U FIJOKAMA TUŽILACA: Benjamina Karić(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  - Stavila sam se na raspolaganje za svjedočenje Tužilaštvu u Milanu. Nadam se da će istraga pokazati nove činjenice, mislim da tužioci u Milanu čak imaju imena i prezimena osoba- rekla je Benjamina Karić za BHRT. Iz Tužilaštva BiH, bosanskohercegovačkim medijima su rekli da je predmet po prijavi bivše gradonačelnice u radu, te da tužiteljska odluka još nije donešena.&nbsp; O lovu na ljude u opkoljenom Sarajevu još ratne 1993. godine, pozivajući se na italijanske medije, pisalo je i sarajevsko Oslobođenje, a snajpersko djelovanje u haškim presudama označeno je kao poseban teror nad civilima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001152_24e714b31f4fa7908f16179f72dff97e1e4a1237abc01bcfc45c7fb5979f61b0.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="20251119001152_24e714b31f4fa7908f16179f72dff97e1e4a1237abc01bcfc45c7fb5979f61b0" data-rendition-name="original" width="276" height="182" loading="lazy" alt='DOKAZ DA SE ZNALO: Naslovnica sarajevskog ,,Oslobođenja", april 1995. godine '> <figcaption>DOKAZ DA SE ZNALO: Naslovnica sarajevskog ,,Oslobođenja", april 1995. godine(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  "Sarajevski civili bili su gađani iz snajpera dok su išli po vodu. Iz snajpera se pucalo po djeci dok su se igrala ispred svojih kuća, šetala s roditeljima ili se vraćala kući pješke iz škole, dok su vozila bicikle, kazao je tokom izricanja pravosnažne presude Radovanu Karadžiću 2019. godine sudija O-Gon Kwon. (NE)DOSTIŽNA PRAVDA Džemil Hodžić podsjeća da Sarajlije pravdu i ubice traže već 30 godina i poručuje da ne smiju i neće odustati. - Dok sam živ pričaću, govoriću, dijeliću istinu. Optimista sam, razmišljam, nadam se i bilo šta da se desi poslije ovoga slučaja u Milanu je dobrodošlo, ali jednostavno čovjek mora biti malo i sumnjičav i skeptičan s obzirom da je prošlo 30 godina i niko nije u zatvoru kada su snajperisti u pitanju, tako da pravda jeste spora, ali i te kako je dostižna. Na nama koji smo preživjeli je da se borimo i da ustrajemo u svom putu - poručio je Hodžić.&nbsp; Niko ne zna tačan broj takozvanih snajperskih gnijezda smještenih na obroncima planina koje okružuju Sarajevo. Niti onih u dijelovima grada koje je tokom rata kontrolisala Vojska Republike Srpske. Nema nijedne presude ni pred međunarodnim ni domaćim sudovima za snajperiste koji su djelovali tokom opsade Sarajeva. - Svake godine posjetim te rovove i pogledam putanju odakle je ispaljen metak. Postoji opcija da su mijenjali svoju lokaciju i da su pojačavali snajpersko djelovanje. To nama nije sasvim poznato, na sudu je, tužilaštvu i na nama pojedinačno da pronađemo ubice. Ne želim da zvučim pesimistično i negativno, sporo je, teško je… Bavim se ovim sedam godina kada je projekat u pitanju, a u stvari moja privatna potraga traje od onog dana kada je Amel ubijen na moje oči - ispričao je on televiziji E.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025111901114_1c0bffb09ba73b8aae544a58d900bd5075e8cb6bb776d2e9b7c0614ae728725d.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="2025111901114_1c0bffb09ba73b8aae544a58d900bd5075e8cb6bb776d2e9b7c0614ae728725d" data-rendition-name="original" width="1024" height="682" loading="lazy" alt='RIZIKOVANJE ŽIVOTA: Prelazak preko ,,snajperske ulice"'> <figcaption>RIZIKOVANJE ŽIVOTA: Prelazak preko ,,snajperske ulice"(Photo: Getty Images)Getty Images</figcaption> </figure>  SNIPER ALLEY Kroz projekat i sajt Sniper Alley pokušava da skupi i sačuva što više dokaza. Skupljajući fotografije ratnog Sarajeva, počeo je da radi serijal koji se bavi fotografima i novinarima koji su pokrivali opsadu Sarajeva.&nbsp; - U dvije ili tri epizode ti fotografi koji su dolazili u Sarajevo u toku rata, &nbsp;posjećivali su i pozicije srpskih vojnika i Republike Srpske i ispričali su kako su na tim položajima zaticali &nbsp;Grke, Ruse, srpsku dijasporu. Tako da mene ovaj fenomen ne iznenađuje toliko - istakao je Hodžić. Ratni fotoreporteri koji su izvještavali iz Sarajeva, ali i sa položaja Vojske Republike srpske, smještenim na okolnim brdima, u dokumentarnom serijalu ,,Priča iza fotografije “u okviru projekta Sniper Alley Photo, svjedočili su o onima koji nijesu nužno dolazili da ubijaju za novac, ali jesu zbog izopačenih ideologija, ali i iz zabave.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001136_4bb5be68cf3f5801e2b5ad9e94092a8e9fb1b284506a43d33aeb96a912f67a44.jpg" data-media-id="editor_7" data-image-id="20251119001136_4bb5be68cf3f5801e2b5ad9e94092a8e9fb1b284506a43d33aeb96a912f67a44" data-rendition-name="original" width="728" height="533" loading="lazy" alt="SVJEDOČENJE IZ PRVE RUKE: Mario Boka (Mario Bocca) italijanski fotoreporter"> <figcaption>SVJEDOČENJE IZ PRVE RUKE: Mario Boća (Mario Boccia) italijanski fotoreporter(Photo: Sniper Alley photo)</figcaption> </figure>  - U bazi na Grbavici sam upoznao momka koji je došao iz Grčke. Mladog momka iz Grčke koji je došao da se bori u ime pravoslavne solidarnosti i bio je potpuni ludak. Imao je nenormalne tvrdnje. Na primjer, rekao mi je da je ovdje da se bori protiv Muslimana i Jevreja koji hoće da osvoje svijet. Grk je imao plavu majicu sa bijelim prugama. I oni su došli izvana da se bore. Jedan lik je došao iz Njujorka, bio je američki državljanin srpskog porijekla, koji je naročito došao iz Njujorka u Sarajevo da puca na ljude, na djecu na prave ljude, ispričao je Mario Boća (Mario Boccia), italijanski fotoreporter za projekat Sniper Alley Photo. Drugi fotoreporter, Njemac Petar Kulman (Peter Kullmann), u okolini Sarajeva, na položajima Vojske Republike Srpske sreo je ljude koji su živjeli i radili u Njemačkoj.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251119001140_805947ec8aac8a97c5f60e4d33fc4bacee3e2df81564d685a58adc41ece60614.jpg" data-media-id="editor_8" data-image-id="20251119001140_805947ec8aac8a97c5f60e4d33fc4bacee3e2df81564d685a58adc41ece60614" data-rendition-name="original" width="975" height="638" loading="lazy" alt="JOŠ JEDNO SVJEDOČANSTVO: Peter Kulman, njemački fotoreporter"> <figcaption>JOŠ JEDNO SVJEDOČANSTVO: Peter Kulman, njemački fotoreporter(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  - A ja kako sam Njemac… Kako su neki od njih pričali njemački sa mnom, rekli bi: „Mi radimo u Štutgartu, radimo za veliku auto kompaniju. I tako dalje i tako dalje. Moramo se naći kad se ovo završi i slične stvari, što je bilo jako čudno. Rekli su da su došli u grupama u osnovi, nije bio samo jedan po jedan, nego su se udružili u Njemačkoj, sjeli na autobus ili kombi i jednostavno došli petkom naveče i vraćli se nedjeljom naveče ili ponedjeljkom ujutro, kako bi bili na vrijeme za večernju smjenu u ponedjeljak, kazao je on za projekat Sniper Alley Photo. &nbsp; U Sarajevu je tokom skoro četvorogodišnje opsade grada ubijeno više od 11 hiljada ljudi. &nbsp;

Hodžić: Kao djeca smo znali za ,,vikend četnike”, ljudima koji su dolazili subotom i nedjeljom da ubijaju djecu, žene i starce

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,
&nbsp;
Uvaženi Okrivljeni,
&nbsp;
Šta da Vam kažem?! Svakog dana u svakom pogledu bilježimo nekakav napredak I inovaciju. Evo, Dragan Koprivica izabran za direktora Doma omladine Budo Tomović, takozvanog KIC-a.
Šta je Koprivica, a mora bit direktor
E, falim te bože, pa smo I taj problem riješili i tu veliku ambiciju ispunili. To što je doktor Koprivica skoro pa vrsnik Buda Tomovića, nema veze. Mada… Kako je moglo da bude, ooodlično smo prošli! Šta bi da je profesoru doktoru ambicija bila da ode na Eurosong?! A da tekstopisac bude Bećir? Nema tog majčinog sina koji bi to spriječio.
A nije da nas I to zgibenije nije moglo zadesit. Koliko je samo oda doktor Koprivica Raoniću napisao, koliko je toplih riječi svakom Bobijevom građevinskom pothvatu posvetio. Koliko je cigli opjevao, koliko je laminata pohvalio… Nego, nas je bog pogledao, pa su ovi dragi ljudi što biraju direktora omladine, mudro promislili I doktora izabrali. Ne bi nam se drijemalo, da je bilo drugačije, sigurni budite.
Dakle, Koprivica zbrinut. Mašala!
Joanikijev “premijerski sat”
Nego, približava nam se još jedna godišnjica našeg Javnog servisa. Što bi rekao pjesnik – godine su prošle pune muka, a bogami da dodamo I fiskova. Petu godišnjicu već, u ime ove kuće, obilježava osoba koja se lažno predstavlja kao generalni direktor. I kako izgleda, kani tako I dalje. Ako se prisjetimo da je prije nekoliko dana, jedan od dvojice mitropolita, ničim izazvan, održao “premijerski sat” u udarnom terminu na RTCG, blagoslov za produžetak mandata već je dobiven! Da se ne lažemo, odlično zna Boris ko je na čelu prave Uprave za kadar. I sukladno tom poznaniju bira I zove sagovornike.
U emisiji koja se zove “Argumenti”, a više je bila “Naši talasi vašima u susret”, jedan od dvojice mitropolita, divno je zborio o smislu I besmislu, EU I položaju Crkve, bitku I nebitku, vjerskim školama I sličnim gorućim pitanjima našeg društva. Istovremeno, smireno I očinski, odgovarao je na nadasve provokativna pitanja buntovne mladosti, poput onog – da li je I zašto nije moguće ostati u svijest ako nijeste vjernik… I tako dalje I tome slično. Pritom, treba napomenuti, da je, kao što se moglo I zaključiti, pobunjena mladost u studiju, bila potpuno slučajno izabrana, što bi se reklo odokativno. Jedino, eto, možda se, prilikom odabira, insistiralo malo više da omladina prisutna u studiju, redovnost prisustva liturgijama nadredi pohađanju nastave. Eto, možda samo to. I nije se insistiralo da obuku mantije. Znači, maksimalno je poštovana ustavom garantovana sloboda garderobnog odabira!
Uglavnom, da sumiramo ovaj dio zapažanjem jednog mudrog građanina: “Ko misli da leleče - vakat mu je”!
&nbsp;
Programska šema svečarskog dana
&nbsp;
A, sad da predložimo, uvaženi Docentu, neke programske segmente koje bi valjalo realizovati na dan obilježavanja godišnjice RTCG.
*Predlažem da uređivački tim, zajedno sa menadžmentom, svečarski dan, umjesto kolegijumom, započne jednom liturgijom koja bi bila direktno prenošena na Prvom kanalu RTCG. Bio bi to lijep način izražavanja zahvalnosti onima koji su najzaslužniji za pozicije na kojima se nalazite. Mantije nijesu obavezne.
*Jutarnji program da otvori Andrija Mandić. Niko, kao on, nema takav osmjeh da nam poželi – Dobro jutro Crna Goro I odmah da pređe na pregled štampe. Gosti u studiju, za tu rubriku, dvojica mitropolita – Joanikije I Metodije. Da odmah znamo na čemu smo I šta nas čeka. Predložila bih da se u korpus glasila koja se prelistavaju uvrste I Svetigora, Slovo ljube, Sveviđe… Za tu, rekla bih, posebnu priliku, trebalo bi, radi bogatstva scenografije, ubačit I bronzu u obliku Pavla. Ako ne mogu da nađu onog što je pobjegao Metodiju, neka se izlije još jedna replika. Valjalo bi, da stoji između učesnika, kao važan detalj koji simbolizuje nagovještaj novih dana pomirenja.
*U okviru Jutarnjeg nezaobilazna je rubrika o stanju na putevima I cijenama nafte I benzina. Naravno, taj segment bi uredila I vodila Zdenka Popović.
*Pošto je bez igre I pjesme nemoguće zamisliti neki svečarski program, predložila bih da lakim plesnim korakom, u ritmu sambe, veliki studio optrči u nekoliko krugova Slađa Kaluđerović. Kad smo već kod muzičko-scenskog spektakla, kako da zaboravimo gore pomenutog doktora Koprivicu I tek sad prozvanog Milana Kneževića?!
*Priča o selu I poljoprivredi, uz neke male šale, bila bi rezervisana za ministra Jokovića. On će to odlično da iznese.
*Odmah, nakon njega, prelazimo na priču koja tretira novo doba. Tu već imamo spremnu rubriku. Jelena Nedović. Samo malo da uobliči već gotov rad – prije nekoliko dana je sa predstavnicima Kraljevine Saudijske Arabije imala koristan razgovor o razvoju I primjeni vještačke inteligencije u obrazovanju I zdravstvu. Ili… Ukoliko joj više odgovara, da ponovi izlaganje koje je već održala na nekom međunarodnom skupu – Rješavanje krize na Bliskom istoku. Bilo bi iznimno zadovoljstvo čuti ekspertsko izlaganje na jednu od ove dvije teme.
Lutajući i zalutali reporteri
*Nijesmo zaboravili ni javljanja uživo, sa terena. E, tu imamo dva lutajuća ili zalutala reportera, dvije komunikacijski iznimno vješte mlade nade – Vasilija Čarapića I Momčila Lekovića. Vasilije voli ekonomiju, pa neka trkne do pjace, neki pijačni barometar da uradi, a Momčilovom senzibilitetu više leži neka “crna hronika”. I, obavezno, da urade ankete sa građanima. Ako ih neko takne, neka zovu Šaranovića.
*Vremenska prognoza zaokružiće ovo prijepodnevno izdanje svečarskog TV programa. Branka Marković će, uz prigodan moleban, u ovom programskom segmentu zahvaliti bogu na kiši, suncu, snijegu I vjetru. Šta god da je, dobro je. Viša sila je u pitanju, pa da ne crnjačimo.
* Urednik I voditelj svih vijesti, tokom dana I noći, naravno bio bi Boris Bogdanović. Ako se zamori, kao zamjena uskaču Šaranović I Šćepanović. Vijesti svakako zahtijevaju malo adrenalinskog pretjerivanja, pa neka se išćejfe. Tu bi mogli malo I kostimografi da se iskažu, pa da recimo za Dnevnik u 19.30, urednik I voditelj, to jest BB, obuče kostim Supermena ili Spajdermena. Šta više voli.
Zvezde grand finala
*Popodnevni program, takozvani Raspašoj, vodio bi onaj jedan poslanik Demokrata što viče, ali ne mogu trenutno da se sjetim imena. E, tu bi svi, koliko ih ima u parlamentarnoj većini, mogli da kažu po nekoliko motivacionih rečenica – zašto je dobro da se oni i dalje žrtvuju na mjestima koja su ih zapala.
*Za kraj večeri malo humora i zabave. Voditelji: Milojko i Bečić. Ekonomski program, sektor bezbjednosti, male šale, dobar vic. Ionako to više niko ozbiljno ne doživljava, pa nemamo ni sinopsis. Neka to bude nekakvo praćenje toka (ne)svijesti učesnika. Baš nekako moderno, kako uostalom digitalni Milojko i analogni Bečić preferiraju - jedno jedinstvo suprotnosti.
I, grand finale - Veliki studio, svi učesnici, a Vi na podijumu, sa zdravicom i Bobijem, uz prigodan domaćinski govor i obavezan pozdrav - na mnogaja ljeta!
Završna scena - svi igraju i pjevaju.
Za moj pojam ovo je TOP!
Neka Vam bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.
&nbsp;
Tanja Šuković, generalni direktor RTCG ( kad može Bobi tako da se potpisuje, mogu vala i ja)

Ko misli da leleče - vakat mu je!

Predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević u emisiji „Iznova“ na TV Nova M iznio je niz oštrih kritika na račun vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića, poručivši da je – što se njega tiče – on već „bivši VDT“.
Knežević je kazao da očekuje podršku za Markovićevu smjenu, uprkos najavama da Poslanički klub PES-a neće podržati inicijativu.
– Što se mene tiče, Milorad Marković je već bivši VDT. Gospodin Marković se krije iza rezultata SPO-a, a on je čovjek koji ima najjača ovlašćenja u Crnoj Gori. Ono što mu zamjeram jeste što se on ne miješa u svoj posao. On može uzeti bilo koji predmet u svakom trenutku, ali nikada nije dao komentar ni o jednom predmetu niti problemu u Tužilaštvu. Najviše voli da ide po seminarima i da pokazuje dijagrame – uhapsili smo ovoga što je silovao kozu, uhapsili smo onoga što je udario psa pa pobjegao – i sve to ubaci u statistiku. A glavu hobotnice niko ne dira. Ne može dobiti našu podršku, on je već bivši - poručio je Knežević.
<h2>„Neka pokaže jedan jedini dokaz u predmetu Državni udar“</h2>
Knežević je pozvao Markovića da predoči „jedan jedini dokaz“ kojim se potvrđuje da su on, Andrija Mandić i Mihailo Čađenović učestvovali u slučaju „Državni udar“.
– On je inicirao žalbe u tom predmetu, iako zna da tu nema ni jedan procenat istine. I dalje postupa po optužnicama Milivoja Katnića i Saše Čađenovića, koji su u zatvoru zbog zloupotrebe službenog položaja, rekao je Knežević.
<h2>„Sa njim nema zatvaranja poglavlja 23 i 24“</h2>
Lider DNP-a tvrdi da bi smjena Markovića bila iskorak, a ne kočnica evropskim integracijama.
– Mi nikada nećemo riješiti poglavlja 23 i 24 ako on bude na čelu Tužilaštva. Evropska komisija treba da pozdravi ovu moju odluku. Nama treba VDT koji je spreman da pogine ako treba – metaforički rečeno – a ne čovjek koji izbjegava odgovornost - kazao je on.
<h2>„Podržali smo ga zbog cipela“</h2>
Knežević je podsjetio da su DNP i NSD dali Markoviću „uslovnu podršku“ prilikom izbora, tvrdeći da je konačna odluka bila motivisana njegovim skromnim izgledom.
– Pitajte gospodina Mandića jesu li prelomile njegove "ukopne cipele" i odijelo. Rekli smo – greote, ovo je pošten čovjek. A vidite kakve cipele sad nosi. I onda on kaže da smo mi izvršili pritisak na njega - naveo je Knežević.
<h2>Marović, Srbija i odgovornost</h2>
Govoreći o neizručenju Svetozara Marovića, Knežević je optužio bivšeg predsjednika Višeg suda Borisa Savića da je omogućio Maroviću odlazak u Srbiju.
– Znate li ko je pustio Svetozara Marovića da ode u Srbiju? Boris Savić. On je znao da Marović treba da ide na izdržavanje kazne. Sad je, navodno, Vučić kriv što ga ne izručuju, a Savić ga je pustio da napusti zemlju - kazao je.
Istakao je da ga nikada nije pitao predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o Maroviću, uz obrazloženje da ga ta tema nije posebno interesovala.
– Nekoga boli Marović, nekoga priznanje Kosova. Da sam pitao Vučića o Maroviću, on bi mene pitao: A što ste vi priznali Kosovo? - rekao je Knežević.
Dodao je da Crna Gora treba da nastavi da insistira na izručenju Marovića, koji će, uprkos priznanju krivice, u oktobru naredne godine biti slobodan čovjek.

Tag: redzep-tajip-erdogan