Regionalna unija teatara (RUTA) nam je bila važna i ona, ipak, ostaje da živi. Vidjećemo sa kojim crnogorskim teatrom kao dijelom njenog mozaika, kazao je za Portal ETV proslavljeni crnogorski reditelj Danilo Marunović.
Domaću kulturnu scenu juče je iznenadila vijest da Gradsko pozorište istupa iz Regionalne unije teatara, koju su u oktobru 2019. godine formirali predstavnici šest pozorišta sa prostora nekadašnje Jugoslavije.
Zahvaljujući ovoj saradnji teatara, publika u Podgorici bila je u prilici da gleda najbolje predstave iz regiona, crnogorski glumci nastupali su u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Skoplju, a rađene su i velike koprodukcije.
<h2>Markantne memorije</h2>
Iz pozicije reditelja koji je u Gradskom pozorištu radio predstavu koja je obilježila posljednje sezone ovog teatra “Mislim da treba da razgovaramo”, Marunović kaže da je RUTA za to vrijeme figurirala kao jedinstvena prilika da se svi skupa kontinuirano predstave regionalnoj pozorišnoj javnosti.&nbsp;
- RUTA nam je svima podarila neke od najmarkantnijih memorija u karijeri. Poput one gdje smo u Ljubljani devet puta vraćeni na scenu u aplauzu. Poput razgovora nakon predstava kojima prisustvuje nevjerovatan broj ljudi, kada osjetiš da je pozorište važno, kada po regionu srijećeš prijatelje, kolege, upoznaješ nove, stičeš prijateljstva, konekcije... RUTA nam je bila važna. Šta su produkcijski razlozi za tu odluku meni ostaju enigma, i van zone mojih saznanja – kazao je Murunović za Portal ETV.
"Rađanje" festivala poput RUTE, napominje on, daju smisao rediteljskom i glumačkom poslu i otvaraju veliki teren na koji "istrčavaju" umjetnici, predstavljaju se, reklamiraju...&nbsp;
- RUTA ipak ostaje da živi. Vidjećemo sa kojim crnogorskim teatrom kao dijelom njenog mozaika – uvjeren je Marunović.
Uniju RUTA su do prije nekoliko dana činili: Beogradsko dramsko pozorište, Dramski teatar Skopje, Kamerni teatar 55 iz Sarajeva, Gradsko pozorište iz Podgorice, Mestno gledališče ljubljansko iz Ljubljane i Teatar/kazalište Ulysses iz Zagreba/Brijuna.
<h2>Osnivaju domaći festival</h2>
Odluka Gradskog pozorišta Podgorica, u koju je Portal Standard imao uvid, da istupi iz Regionalne unije teatara donijeta je u petak, 25. oktobra. Navedeno je da će suma od više od 100.000 eura, koja je do sada izdvajana godišnje za učešće u ovom obliku saradnje, biti uložena „u značajnije povećanje pozorišne produkcije i osnivanje sopstvenog festivala “Jagoš Marković” koji će imati regionalni karakter“.
To je sinoć potvrdila i direktorica Gradskog pozorišta Ivona Čović-Jaćimović koja je rekla da je Regionalna unija teatara u međuvremenu preregistrovana i da vodi kao nevladino udruženje, pa im novi aranžman više ne odgovara.
Čović-Jaćimović je istakla da je RUTA dobro zamišljen projekat koji je tom teatru omogućavao promociju na šest scena u regionu tokom godine, ali je stava da su postali "zatočenici jedne matrice po kojoj kružimo već nekoliko godina".&nbsp;
- Naše predstave gostuju u istim gradovima, na istim scenama, pred istom publikom. Stvorena je jedna vrsta "institucionalne ljušture", jedan prividni osjećaj samodovoljnosti, kao da ne postoje druge mogućnosti teatarskog učešća u regionu, čak i šire - kazala je Čović-Jaćimović.
Naglašava da Gradsko pozorište ne može da istupi iz nečega što nije njegovo, ali da može sa Glavnim gradom Podgorica da ukine finansiranje privatnog festivala.
<h2>Vizija</h2>
- U ponuđenom sporazumu za nastavak petogodišnje saradnje preuzima se formulacija iz bivše Unije, pa se i u novoformiranoj NVO RUTA može pročitati da su „članovi RUTE jedini i ekskluzivni predstavnici država iz kojih dolaze“. Dok se god festival RUTA vodio pod osnivačem Gradsko pozorište, njegov život i postojanje se nije dovodilo u pitanje. Glavni grad kao osnivač našeg pozorišta nikada i nikoga nije delegirao, kao ni Gradsko pozorište za svog predstavnika u novoformiranom NVO RUTA, čak i da jeste to bi mogao biti samo predstavnik Glavnog grada, a ne države. Ovim činom kreator nanosi štetu i državi Crnoj Gori, jer istu tu štetu moguće je pročitati na način kako su države akreditovale UO RUTE i samim time postale osnivači nevladine organizacije. Meni je posve jasno da njima nije stalo do države, ni do legitimiteta našeg pozorišta. Njima je jedini cilj da se upotrebom riječi “država” što brže primaknu državnim sredstvima. Uvjerena sam da Gradskom pozorištu, instituciji staroj 75 godina nije mjesto u takvoj nevladinoj organizaciji - kazala je direktorica pozorišta.
Ona je rekla da će Gradskom pozorištu biti drago da ugosti predstave iz Beograda, Zagreba, Sarajeva, Skoplja, Ljubljane na domaćem festivalu "Jagoš Marković" koji će pokrenuti naredne godine.
- Naša vizija programske orijentacije za narednu godinu usmjerena je na realizaciju dva cilja. Da povećamo sopstvenu produkciju za dvije do tri premijere i da osnujemo naš festival pod imenom “Jagoš Marković” koji bi imao regionalni karakter. Sa povećanjem naših premijera, uvećale bi nam se prilike da budemo učesnici mnogih festivala u regionu, a sa osnivanjem našeg festivala, postali bi kredibilna pozorišna adresa za okupljanje teatarskih autora i ansambala iz regiona. Zato smo donijeli odluku da sredstva koja smo do sada trošili za RUTU, preusmjerimo u pravcu realizacije postavljenih ciljeva - poručila je Čović-Jaćimović.

Tamara Klikovac

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Marunović: RUTA će živjeti, vidjećemo sa kojim crnogorskim teatrom kao dijelom njenog mozaika

Protiv D.R. (42) iz Plava podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je počinio krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju.
D.R. se sumnjiči da je, u svojstvu glavnog blagajnika jedne banke, sa računa jednog klijenta – fizičkog lica "skinuo" 24.808,99 eura i pribavio sebi protivpravnu imovinsku korist.
- Otkrivanje i suzbijanje ekonomskog kriminala, kao i svih ostalih oblika kriminaliteta, će i u narednom periodu biti u fokusu rada policijskih službenika, radi stvaranja sigurnijeg ambijenta u društvu - saopšteno je iz Uprave policije.

Plav: Glavni blagajnik banke osumnjičen da je "skinuo" 25.000 eura sa računa klijenta

U Crnoj Gori u posljednja 24 sata evidentirane su 23 saobraćajne nezgode, u kojima su dvije osobe povrijedjene teže, a devet lakše.
Iz Operativno-komunikacionog centra Uprave policije saopšteno je da je u Podgorici evidentirano osam nezgoda, Baru pet, Budvi tri, Pljevljima dvije.
Po jedna nezgode evidentirana je u Cetinju, Herceg Novom, Kotoru, Tivtu i Nikšiću.
Izdato je 377 naloga za uplatu novčanih kazni i podnijete 33 prekršajne prijave.
Policija je oduzela dva para registarskih tablica.

Za dan 23 saobraćajke, povrijeđeno 11 osoba

Rusija je tokom noći izvela napad na Kijev, a nešto prije sedam sati ujutro ukrajinsko ratno vazduhoplovstvo je saopštilo da prema gradu ponovo lete rakete. Tokom opsežnog noćnog napada poginulo je najmanje šest osoba, a desetine su povrijeđeni, saopštile su ukrajinske vlasti. - Kijev je ponovo pod vatrom. Ostanite u skloništima - napisao je na Telegramu gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko. U metropoli su se tokom noći čule detonacije, a u stambenim zgradama od deset i 22 sprata izbili su požari. U jutarnjim satima prijavljene su dvije eksplozije na sjeveru glavnog grada. Vlada je pozvala stanovnike da ostanu u skloništima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251125081148_e8f78a76dc43c19feb9a6f380539897a3bd8000db91326dc073c000ddb1bded2.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251125081148_e8f78a76dc43c19feb9a6f380539897a3bd8000db91326dc073c000ddb1bded2" data-rendition-name="original" width="5000" height="3334" loading="lazy" alt="Ukrajina"> </figure>  - Nažalost, potvrđeno je da je jedna osoba poginula u napadu. Prema ažuriranim informacijama, sedam je povrijeđenih - naveo je na društvenim mrežama načelnik vojne uprave Kijeva Timur Tkačenko. U jutarnjim satima precizirao je da su u napadu poginule dvije osobe, uključujući i 86-godišnju ženu. Nekoliko desetina minuta kasnije, Tkačenko je saopštio da su još četiri osobe poginule u zapadnom dijelu Kijeva. Spasilačke ekipe i dalje djeluju na terenu, a informacije se stalno ažuriraju. Pod ruševinama bi se mogle nalaziti dodatne osobe. Tokom opsežnog ruskog napada, u kojem su korišćeni dronovi, krstareće rakete i projektili, cijela zemlja bila je meta udara. U Dnjipropetrovskom okrugu zapalila se stambena zgrada od devet spratova. Spasioci i dalje pretražuju objekat kako bi provjerili da li ima zarobljenih. U gradu Bila Cerkva, nedaleko od ukrajinske prijestolnice, tokom ruskog napada poginula je jedna osoba, a povrijeđena je četrnaestogodišnja djevojčica, saopštili su gradonačelnik Volodimir Vovkotrub i šef vojne uprave Kijevske oblasti Mikola Kalašnik.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251125081148_77515874b68109d180e694ea0b9f988b037511f17265fed75cfe6c0353874d5c.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251125081148_77515874b68109d180e694ea0b9f988b037511f17265fed75cfe6c0353874d5c" data-rendition-name="original" width="3558" height="2372" loading="lazy" alt="Ukrajina"> </figure>  Raketni i napadi dronovima prijavljeni su i u drugim regijama, uključujući Zaporošku i Harkovsku oblast. Ukrajina se od februara 2022. brani od opsežne ruske vojne agresije. Bitan dio rata su zračni napadi koje izvode obje strane. Rusija je posljednjih sedmica ponovo pojačala udare na ukrajinsku energetsku infrastrukturu. Moskva se od početka invazije svake zime trudi da paralizira ukrajinsku energetsku mrežu u pokušaju narušavanja morala stanovništva napadnute zemlje i ometanja njene vojne industrije, navela je ranije agencija AP. <h2>Ruske vlasti javljaju o napadima dronova</h2> Jedna osoba je poginula, a tri su povrijeđene u noćnom napadu ukrajinskih dronova na Taganrog, saopštila je gradonačelnica ovog ruskog grada na obali Azovskog mora Svetlana Kambulova. Šest osoba, od čega četiri u Novorosijsku, ranjeno je u napadima dronova u Krasnodarskom kraju na jugu evropskog dijela Rusije, rekao je gubernator Venjamin Kondratjev. Kijev posljednjih mjeseci sve češće usmjerava udare, osim na ruske vojne ciljeve, i na energetsku te industrijsku infrastrukturu. Cilj je, prema zvaničnim izjavama, smanjiti borbenu sposobnost Moskve i otežati joj finansiranje rata prihodima od prodaje nafte i gasa. Tokom noći ukrajinski dronovi ponovo su napali crnomorsku luku Novorosijsk, preko koje se odvija dio ruskog izvoza nafte. Lokalni zvaničnici najprije su prijavili jednog povrijeđenog i oštećenje nekoliko kuća.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251125081148_7397372784d07427cbf044a631ef0b9a999590240d8843ac4521cebdc763c563.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251125081148_7397372784d07427cbf044a631ef0b9a999590240d8843ac4521cebdc763c563" data-rendition-name="original" width="5000" height="3333" loading="lazy" alt="Ukrajina"> </figure>  Gubernator Kondratjev je kasnije pojasnio da je u jednom od najdužih i najintenzivnijih ukrajinskih napada na Krasnodarski kraj povrijeđeno šest osoba, te da je najmanje 20 kuća oštećeno u pet naselja. Vatrogasci se bore s požarom na krovu jedne kuće u Tuapseu, a najteža situacija je u Novorosijsku i Gelendžiku, dodao je. Proteklog vikenda ukrajinski napad na Novorosijsk prekinuo je utovar nafte u tom pristaništu na dva dana. Izvoz iz luke iznosi 2,2 miliona barela dnevno, što je oko dva odsto globalne ponude, navela je tada agencija Rojters. Na ukupni ruski izvoz nafte Novorosijsk učestvuje sa oko petine. Prema Rojtersu, ovo je dosad bio najrazorniji ukrajinski udar na rusku infrastrukturu za izvoz nafte preko Crnog mora. Ukrajina je navela da je u napadu, između ostalog, koristila svoju krstareću raketu Neptun produženog dometa.

Noć horora u Ukrajini: Rusi raketama i dronovima zasuli Kijev, broj poginulih raste

Klinički centar Crne Gore (KCCG) se, od 25. novembra do 10. decembra, pridružuje globalnoj kampanji „UNiTE to End Digital Violence against All Women and Girls“ — Ujedinjeni protiv digitalnog nasilja nad svim ženama i djevojkama.&nbsp;
Ove godine, kampanja 16 dana aktivizma posvećena je digitalnom nasilju, obliku rodno zasnovanog nasilja koji obuhvata onlajn uznemiravanje, proganjanje, ucjene, zloupotrebu privatnosti i govor mržnje prema ženama i djevojkama. &nbsp;
- Digitalno nasilje sve češće pogađa žene širom svijeta, a istraživanja pokazuju da je u istočnoj Evropi, uključujući Crnu Goru, više od 50 odsto žena starijih od 18 godina iskusilo neki oblik digitalnog, odnosno, tehnološki posredovanog zlostavljanja. Ovogodišnjoj globalnoj kampanji pridružujemo se ne samo zbog digitalnog nasilja, već i zbog dobro poznatih činjenica o pervazivnosti nasilja nad ženama, koji nam govore da je, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), jedna od tri žene u svijetu doživjela fizičko i/ili seksualno nasilje tokom života. Dodatno, izvještaj Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija iz 2024. godine prepoznaje i tri rastuća izazova u borbi protiv nasilja nad ženama: jačanje otpora prema pravima žena, ubrzan razvoj vještačke inteligencije i širenje tzv. „manosfere” — mreže mizoginog sadržaja koji utiče na javne stavove i podstiče nasilje prema ženama - navedeno je u saopštenju KCCG-a.
KCCG je odlučno osudio svaki oblik mizoginije, diskriminacije i govora mržnje prema ženama.&nbsp;
- U vremenu kada digitalni prostori postaju nova mjesta nasilja, zdravstveni sistem mora biti glas podrške, poštovanja i solidarnosti. Ostajemo posvećeni zaštiti dostojanstva, sigurnosti i prava žena na život bez nasilja, uz podsjećanje da je sprečavanje nasilja zajednička odgovornost cijelog društva - poručuju iz najveće zdravstvene ustanove.
Napominju da nasilje nad ženama i djevojkama predstavlja ozbiljan javnozdravstveni problem i zdravstveni sektor ima ključnu ulogu u njegovom sprečavanju i odgovoru na njega.&nbsp;
Kroz inicijativu „Hajde da pričamo“, koju sprovodi u saradnji sa kompanijom CrossMedia i drugim partnerima, Klinički centar nastoji da osnaži žene, unaprijedi brigu o mentalnom zdravlju i otvori prostor za iskren dijalog o temama koje su često prećutane.&nbsp;
- Putem online platforme i edukativnih sadržaja, inicijativa pruža stručne informacije o prepoznavanju nasilja, postavljanju granica i traženju pomoći, sa posebnim fokusom na prevenciju nasilja, rodnu ravnopravnost i razvoj empatije. Inicijativa „Hajde da pričamo“ povezuje zdravstveni sistem i zajednicu, spajajući medicinski, psihološki i društveni pristup prevenciji nasilja, zaštiti i podršci žena i djevojaka - navodi se u saopštenju.
Dodatno, KCCG je, u saradnji sa UNDP Montenergo, započeo i izradu Plana rodne ravnopravnosti, čiji su ciljevi unapređenje položaja žena u zdravstvu, jačanje svjesnosti o rodno zasnovanom nasilju, i integrisanje rodne perspektive u zdravstvenu praksu i edukaciju.&nbsp;
- Zdravlje, dostojanstvo i sigurnost žena su temelj zdravog društva. Zato se Klinički centar Crne Gore i inicijatica &nbsp;„Hajde da pričamo“ &nbsp;pridružuju kampanji 16 dana aktivizma, da zajedno podignemo glas protiv svakog oblika nasilja nad ženama i djevojkama — u stvarnom i digitalnom prostoru - zaključeno je u saopštenju.

Više od 50 odsto žena iskusilo neki oblik digitalnog nasilja

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Crnogorskim medijima iz kabineta predsjednika Skupštine dostavljena je čestitka predsjednika parlamenta Andrije Mandića povodom Dana opštine Bar koji se obilježava danas. Međutim, naslov zvaničnog dokumenta iz kabineta glasi "Predsjednik Mandić čestitao Dan opštine Pljevlja". Tako je, naslovljenom na Pljevlja, čestitkom Mandić poručio da je Bar oduvijek važio za ključno saobraćajno raskršće i opštinu od izuzetnog značaja za našu državu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251124121152_2da95f70a5fa605cd811772fd1505b5a2a23babf5de9c9d40d5501d03e8b2484" data-rendition-name="original" width="948" height="656" loading="lazy" alt="Čestitka"> <figcaption>Čestitka(Photo: screenshot)</figcaption> </figure>  Podsjetimo Dan opštine Pljevlja obilježava se 20. novembra, a ono što jeste interesantno je da ove godine, vodeći se pretragom sa sajta Skupštine, Mandić nije uputio čestitku. Prošle godine predsjednik Skupštine čestitao je predsjendiku Opštine Pljevlja Dariju Vranešu, predsjednici skupštine opštine Jovani Tošić kao i svim građanima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251124121152_f5f5e2a81864d0a8a93b026eaceef7abcd467ac6efb04dc34af2ac18b0488745" data-rendition-name="original" width="926" height="922" loading="lazy" alt="Čestitka"> </figure>  Ove godine to je izostalo, već čestitka za Dan opštine Pljevlja koja je stigla iz Skupštine upućena je od potpredsjednika Nikole Camaja. Da li je Mandić zaboravio ili planirao da čestita Dan opštine Pljevlja pa odustao i tako ostao sačuvan draft sa tim naslovom, ili je u pitanju nepažnja, ostaje na javnosti da cijeni.

FOTO: Mandićeva čestitka za Dan opštine Bar naslovljena na Pljevlja

Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja. Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje. A za jadac zna i onaj - koji zna.
24.11.
19:40h
Ne znam ko će u Apelacionom sudu zadužiti predmet u kojem se traži da se pritvor koji je produžen Vladanu Ivanoviću za još dva mjeseca - isključivo zbog uticaja na svjedoke, produži i zbog tačke 4. Koja se u prevodu zove - nikad u dom.
Znam jedno. Da te sudije treba da pogledaju dispozitiv naredbe o istrazi koja je Vladana poslala "tamo" i dispozitiv nove naredbe u kojoj on nije sam (ima ih još), a koji je spojen sa naredbom gdje Ivanović samuje. U toj prvoj pare uzima njegov blagajnik, u drugoj pare uzima Ubović, a Vlado prikriva stanove sa svojom firmom.
Svjedoci su isti.
Za sve okrivljene i pravna lica.
Koji treba svjedočkim iskazom, kako napisa sud, u rješenju o određivanju pritvora da pomognu finansijskom vještaku.
Tapetari.
Koju će dokumentaciju da vještače vještaci - vile znaju. Nje nema. Ona ne postoji. Postoji jedna skaj poruka trećeg lica.
A zašto sudije treba da pogledaju?
Da vide, pod jedan, zašto je pritvor uopšte određen, pod dva, kako se po prvi put u istoriji spajaju dvije različite radnje istog okrivljenog.
I pod tri, da se upitaju, što bi rekli mladi, "može li ovo".
Ima i pod 4 - vidjeće da se pritvor hoće pojačati jer je samo njegova dužina bitna. Ostalo nije.
Koliko me intelekt služi - opasna su vremena.
Kada se ovo traži i može.
Ili ja pojma nemam.
Što je vrlo moguće.
P.S: Znanje nečega uvijek je istinitije od dobrog zaključivanja.
Posebno kada onaj koji zaključuje zna - zašto baš tako zaključuje.
A za jadac zna i onaj - koji zna.

Tag: regionalna-unija-teatara

Marunović: RUTA će živjeti, vidjećemo sa kojim crnogorskim teatrom kao dijelom njenog mozaika

Plav: Glavni blagajnik banke osumnjičen da je "skinuo" 25.000 eura sa računa klijenta

Za dan 23 saobraćajke, povrijeđeno 11 osoba

Noć horora u Ukrajini: Rusi raketama i dronovima zasuli Kijev, broj poginulih raste

Više od 50 odsto žena iskusilo neki oblik digitalnog nasilja

PRATITE TVe UŽIVO