Crna Gore je nespecifično tržište, te iako je u okrużenju &nbsp;zabilježen pad cijena nekretnina, u Crnoj Gori se to još uvijek ne dešava, kazao je u emisiji "E uživo", na Televiziji E, analitičar tržišta Jovan Rabrenović.
- Kada govorimo o cijenama nekretnina, cijene u Crnoj Gori, ili da uzmemo Podgoricu kao grad u kojem se najviše gradi, zadnjih par godina su dosta uvećane, to je dostiglo svoj maksimum polovinom prošle godine, od polovine prošle godine cijene malo napredovale. U Podgorici &nbsp;se ne može kupiti stan u izgradnji ispod 1700 eura po kvadratu, a kad se zgrada završi cijena je otprilike 2000€, a u nekim zanimljivijim djelovima grada, oko poslovnih četvrti, tu je cijena i do 2500€, a zna biti i visočija, ako je u pitanju neki rezidencijalni objekat ili objekat luksuznije gradnje, građen za kupce sa većom kupovnom moći, može ići i do 3000€ po kvadratu - rekao je Rabrenović.
Što se tiče ostalih gradova u Crnoj Gori, objašnjava Rabrenović, iako djeluje iznenađujuće, više ni cijene na sjeveru i centralnom dijelu Crne Gore &nbsp;nijesu niske kao što su nekada bile, u Nikšiću, navodi Rabrenović, cijene se kreću od 1.700 do 1.900 eura po kvadratu, na Cetinju su cijene takođe pratile trend rasta, pa je u novogradnji kvadrat i do 2000 eura, kako kaže on, ali tamo se malo gradi.
- Budva već ima nerealno visoke cijene, kada su u pitanju stanovi i kuće. Niže cijene su u Baru i Ulcinju, dok su Tivtu visočije cijene, prvenstveno zbog Porto Montenegra. Crna Gora nije tržište gdje možemo reći da su cijeno od nekog iznosa do nekog iznosa, po statistici Monstarta na kraju drugog kvartala i već početkom trećeg kvartala cijene nekretnina u Podgoricu su bile 1.700 eura minimalne, a prosječne u državi su 1.800 eura po kvadratu. U tom trenutku cijene nekretnina u Budvi su otprilike 2.000 eurapo kvadratu. Ako uporedimo to sa nekim periodom od obnove nezavisnosti, znači 2006.godine, kad je krenuo ekonomski i investicioni razvoj Crne Gore, možemo reći da su te cijene za 100 odsto povećane - naglasio je Rabrenović.
Sagovornik "E uživo" smatra da Crna Gora ima problem sa radnom snagom iz oblasti gradnje, a to se dešava prvenstveno zato što naša radna snaga nije dovoljno plaćena, pa, kako kaže Rabrenović, odlaze u zemlje Evropske unije, jer su tamo mnogo više plaćeni.
- Naša radna snaga nije nekvalifikovane, ali žele za svoj rad, koji je vrlo naporan, obezbjedi sebi i porodici, &nbsp;veću zaradu, odlazi tamo gdje su veće zarade, nama ostaje radna snaga koje je manje kvalifikovana, ali možda je problem plaćanje radne snage. Mi možemo da dovedemo radnu snagu iz Indije, iz Kine, iz Pakistana, odakle god, ali smo u zabludi ako mislimo da će ti ljudi da rade za minimalne zarade - istakao je Rabrenović.
I cijene rentiranja nekretnina su izuzetno visoke, smatra Rabrenović, a sve je uslovljeno dolaskom stranaca u Crnu Goru, prvo su to bili Rusi, pa Turci, a zbog ratnih dešavanja i Ukrajinci, i za sve njih je karakteristično, dodaje Rabrenović, &nbsp;da su u startu više plaćali rentiranje, nego domaći zakupci, što je uslovilo i tako visoke cijene u tom segmentu.
- Taj dio stranaca, posebno Ukrajina i Rusa odlazi iz Crne Gore, ali izdavaoci nekretnina pokušavaju da održe te visoke cijene koje su bile dok su izdavali njima i nema nekog usklađivanja cijena na &nbsp;dolje, odnosno nivelisanja i dovođenja do nivoa koji bi prihvatljiv. Studentima, oko univezetskih centara su visoke i visočije nego što može to ijedan student, ja mislim, da izdrži. Onda zato imamo da u studentnim domovima, koji nijesu opet adekvatni, gdje su pritužbe studenata zaista realne, imamo situaciju prebukiranih studentskih domova, u pokušaju da ih zamjene stanovima gdje boravi po dvoje, troje i više studenata, da bi nekom uzajamnom solidarnošću u plaćanju zakupnine uspjeli da imaju stan koji je blizu fakulteta - istakao je Rabrenović.
Kada pričamo o stranim investicijama, kaže Rabrenović, to su u prvom redu investicije u nekretnine, i te investicije neće značajno uticati na našu ekonomiju,kaže on, iako ima kupovine poslovnih objekata, nema ozbiljnijih ulaganja u privredu.
- I građevinarstvo je privreda, definitivno, ali tu građani imaju najmanje koristi, ima država kroz poreze i doprinose, ali građani nemaju mogućnost da imaju jeftinije proizvode ili jeftinije usluge, kao što bi trebali. Mi smo država koja ima strašan izvozni deficit, i taj problem izlaznog deficita nam utiče na visinu cijena &nbsp;inače koje imamo, proizvoda i usluga u državi. Bilo bi dobro da te investicije, koje strani investitori imaju budu u oblasti privrede, a ne u oblasti građevinarstva, a sa druge strane &nbsp;ono što postoji u ekonomskoj teoriji kao aksiom jeste da se i u vremenu kriza ta luksuzna dobra uvijek bolje prodaju, i da tržište luksuza i dobara, uključujući luksuzne stanove i sve ono što spada u kategoriju luksuza, uvijek ima bolju prodaju, nego u vremenima kada su krize manje. To je nešto što je ekonomija zabilježila - zaključio je Rabrenović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na Jutjub kanalu TV E:
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D8fjJf2DJhyA&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Rabrenović: Iako Rusi i Ukrajinci odlaze, rentiranje stanova i dalje skupo, cijene ne padaju ni u dijelu prodaje nekretnina

Predsjednik Francuske Emanuel Makron rekao je poslije videokonferencije takozvane "koalicije voljnih" koja okuplja oko 30, uglavnom evropskih zemalja da su oni spremni da pruže "bezbjednosne garancije" Kijevu, ako se zaključi primirje ili postigne mirovni sporazum sa Moskvom.
On je rekao da je pokrenut rad sa SAD i NATO-om o nadzoru poštovanja budućeg primirja i dodao da je potrebno da postoje "bezbjednosne garancije" kao i da je potrebno da postoji jaka ukrajinska vojska.
Makron je pred početak videokonferencije rekao da "konačno postoji šansa da se ostvari pravi napredak ka dobrom miru" između Ukrajine i Rusije.
- Ali apsolutan uslov za dobar mir je niz vrlo snažnih bezbjednosnih garancija, i ne samo garancija na papiru- kazao je.
Razgovori u Ženevi ovog vikenda su pokazali da ne treba da ima ograničenja za ukrajinsku vojsku, rekao je Makron, što je suprotno prvoj verziji američkog mirovnog plana za Ukrajinu, koju su Ukrajinci i Evropljani pokušali da izmijene.
Makron je rekao da će već od sjutra biti pokrenuta radna grupa "snaga za davanje uvejravanja", koja treba da učvrsti ukrajinsku vojsku ako se postigne rusko-ukrajinski sporazum. Radnu grupu će voditi Francuska i Britanija, sa bliskom saradnjom sa Turskom koja igra ključnu ulogu na pomorskom planu, i prvi put uz učešće SAD-a dodao je on.
Državni sekretar SAD Marko Rubio prisustvovao je današnjoj video konferenciji "koalicije voljnih".
- Narednih dana ćemo vrlo precizno finalizovati doprinos svakog i tako finalizovati te bezbjednosne garanci- rekao je Makron.
On je dodao da je to neophodno da bi se ispregovarao vjerodostojan mir i zadržao pritisak na Rusiju.
Makron je ocijenio da jasno nema ruske volje za primirjem i pozvao da se nastavi pritisak na Rusiju da pregovara.
Francuski predsjednik je takođe rekao da će narednih dana biti donijeta odluka o zamrznutim ruskim stredstvima, koji su u središtu političko-pravne dileme unutar Evrope koja pokušava da nađe sredstva za finansiranje Ukrajine.
On je rekao da su zamrznuta sredstva "jako važna" i da su takođe način pritiska na Rusiju.

Makron: Zemlje koalicije voljnih spremne da pruže bezbjednosne garancije Kijevu

Američki predsjednik Donald Tramp saopštio je da je naložio svom specijalnom izaslaniku Stivu Vitkofu da se u Moskvi sastane sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom da bi razgovarali "o samo nekoliko preostalih tačaka neslaganja“ između Rusa i Ukrajinaca.
Tramp je naveo da će se istovremeno sekretar vojske Den Driskol sastati sa Ukrajincima, nakon čega se nada da bi mogao da uslijedi njegov sastanak sa Putinom i Zelenskim, do kog će doći kada se usporazum usaglasi, prenosi CNN.
- Radujem se i nadam se skorom sastanku sa predsjednikom Zelenskim i predsjednikom Putinom, ali tek kada dogovor o okončanju ovog rata bude konačan ili u završnoj fazi- napisao je Tramp na društvenoj mreži Truth social.
Istovremeno će se i američki vojni sekretar Den Driskol sastati sa ukrajinskim predstavnicima kako bi se dovršio mirovni plan za Ukrajinu. 
 
- Biću obaviješten o svakom napretku, zajedno sa potpredsjednikom Džej Di Vensom, državnim sekretarom Markom Rubiom, ministrom rata Pitom Hegsetom, kao i sa šeficom kabineta Bijele kuće Suzi Vajls- napisao je Tramp. 
 
On je izrazio nadu da će se sastati sa Putinom i ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim uskoro, ali "samo ako plan za okončanje rata bude dovršen, ili u krajnjim fazama".
Američki predsjednik je istakao "ogroman napredak“ koji je njegov tim postigao tokom prošle nedjelje, napominjući da je "originalni mirovni plan od 28 tačaka, koji su sastavile Sjedinjene Države, podešen uz dodatne doprinose obje strane i da je preostalo samo nekoliko tačaka neslaganja“. 
 
Tramp je ponovio da do rata nikada ne bi došlo da je on bio predsjednik i naveo da je samo prošlog mjeseca poginulo 25.000 vojnika.

Tramp: Sastanak sa Putinom i Zelenskim uskoro, ako dogovor o miru bude konačan

Čelnici evropskih zemalja koje podržavaju Ukrajinu u okviru koalicije voljnih poručili su tokom videopoziva s američkim državnim sekretarom &nbsp;Markom Rubijem da sankcije protiv Rusije moraju ostati na snazi, saopštila je predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen.
Fon der Lajen je istakla da je „pritisak jedini jezik na koji Rusija odgovara“ i da će Evropa povećavati pritisak „dok ne bude iskrene spremnosti za angažman oko uvjerljivog puta ka miru“. Naglasila je da je središnja tema razgovora finansiranje Ukrajine, uključujući korištenje zamrznute ruske imovine u inostranstvu.
<h3>Radna grupa za bezbjednosne garancije</h3>
Sastanak su zajednički vodili francuski predsjednik Emanuel Makron i britanski premijer Kir Starmer. Učesnici su odlučili osnovati radnu grupu zvaničnika iz SAD-a i članica koalicije voljnih kako bi ojačali bezbjednosne garancije za Ukrajinu.
Makron je rekao da će grupu voditi Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo, uz saradnju s Turskom i, prvi put, SAD-om. Cilj je definisati detalje garancija nakon eventualnog mirovnog sporazuma. Najavio je i završne razgovore unutar EU o korištenju zamrznute ruske imovine kao izvora finansiranja ukrajinske odbrane.
<h3>Ukrajina spremna za okvir sporazuma</h3>
Ukrajina je poručila da je spremna podržati okvir mogućeg mirovnog sporazuma, ali da ostaju otvorena „osjetljiva pitanja“ koja će se rješavati na sastanku ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i američkog predsjednika Donalda Trampa.

Fon der Lajen: Kremlj jedino razumije pritisak, zato ćemo ga povećati

Policija Srbije uhapsila je Avnija Ćenaja, rođenog 1973. godine, zbog sumnje da je tokom rata na Kosovu, kao pripadnik Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), učestvovao u organizovanju grupe i podsticanju na genocid i ratne zločine, saopštilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije.
Ćenaj je, kako se navodi, 1998. pristupio lokalnom štabu OVK u selu Romaja kod Prizrena i učestvovao u napadu na karaulu Košare 1999. godine. Po nalogu javnog tužioca za ratne zločine, određen mu je pritvor do 48 časova, nakon čega će biti sproveden u nadležno tužilaštvo.
Gazmend Sulja, potpredsjednik Organizacije veterana OVK, potvrdio je hapšenje i naveo da je Ćenaj ranije više puta prolazio kroz Srbiju bez problema.
Ministarstvo spoljnih poslova i dijaspore Kosova obratilo se Kancelariji za vezu Kosova sa Srbijom radi potvrde hapšenja i obavijestilo Delegaciju Evropske unije u Srbiji, tražeći nadzor nad transparentnošću postupka. Takođe je upućena diplomatska nota zemljama KVINTE u Srbiji radi zaštite prava i bezbjednosti državljanina Kosova.
Bitka na Košarama, koja se odigrala od 9. aprila do 14. juna 1999. godine, bila je sukob Vojske Savezne Republike Jugoslavije i OVK-a na granici sa Albanijom tokom NATO bombardovanja SRJ. U njoj je poginulo 108 pripadnika jugoslovenske vojske, a prema podacima Prištine, 114 članova OVK.
Tokom devedesetih, Srbija je OVK smatrala terorističkom organizacijom, dok Kosovo smatra OVK svojim oslobodilačkim pokretom koji je branio lokalno stanovništvo i doprinio sticanju nezavisnosti pokrajine.

Srbija uhapsila bivšeg pripadnika OVK-a zbog sumnje za ratne zločine

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

More i noćne more

Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić optužio je specijalnog tužioca Miloša Šoškića da je "otuđio" skaj materijal iz kancelarije Saše Čađenovića.
-To je bilo 2021. godine, cilj je bio da se Čađenović optuži za skrivanje i utre put da je postao član kriminalne organizacije - kazao je Katnić.
Njegov branilac, advokat Ljubomir Raković kazao je da Katnić naveo da u spisima predmeta postoje dokazi iz kojih proizilazi da je Saša Čađenović bio jedini kome je dostavljen obavještajni paket Europola i da su se ti podaci nalazili u njegovoj kancelariji odakle su i otuđeni s ciljem da se dostave određenim medijima, što je i učinjeno.
- Katnić je zatražio da se u svojstvu svjedoka sasluša glavni specijalni tužilac Vladimir Novović i da se izjasni o curenju svih skaj komunikacija i njihovom objavljivanju u medijima, što je bio razlog za prekid saradnje fracuskih nadležnih organa sa Specijalnim državnim tužilaštvom Crne Gore - kazao je Raković.
On je dodao da je Katnić &nbsp;istakao da je tužilac Šoškić bio taj koji je dostavio podatke određenim medijima u Crnoj Gori, da bi mu na taj način nanio štetu i pripremio teren za njegovo hapšenje.

Raković: Katnić je ukazao da je Šoškić otuđio skaj komunikacije iz Čađenoviće kancelarije, dao ih medijima i tako pripremio teren za hapšenje

Bivšem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katnić niko nije mogao da bude šef, niti da izdaje naređenja - kazao je u Višem sudu nekada prvi čovjek Specijalnog policijskog odjeljenja Dragan Radonjić.
On je ovo odgovorio na pitanje nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića koji se, optužnicom SDT-a, tereti da formirao kriminalnu grupu čiji je član navodno bio Katnić. U ovom postupku sudi se i suspendovnom specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću. Oni se terete da su svoje službene položaje podredili kavačkom mafijaškom klanu.
Svjedok Radonjić kazao je da Katnića poznaje od 2016. godine i da "subjektivno ne može da doživi da je Katniću &nbsp;neko šef".
- Njemu niko ne može da izdaje naređenja..Ne može ni u porodici da mu bude šef - to je moje mišljenje kazao je Radonjić.
On je bio kategoričan da nikada od Katnić nije dobio neki nezakoniti nalog, da neku osobu ne procesuira ili da neko treba da bude privilegovan.
- Svakodnevno sam imao komunikaciju sa njim. Upravo je on forsirao da prikupljamo podatke, da se što više osoba obuhvati pretkrivičnim postupkom - kazao je Radonjić.
Objasnio je da kada je formirano Specijalno policijsko odjeljenje - 2016. bilo 20 službenika i da su 2018. godine proširili tim sa još deset službenika.
Formiranjem Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala na čijem čelu je bio Zoran Lazović, prema riječima svjedoka, dobili su veliko pojačanje u borbi protiv organizovnog kriminala.
U tom sektoru su, kako kaže Radonjić, bili najbolji i najiskusniji operativci &nbsp;među kojima su Milorad Žižić, Dejan Knežević...
Na pitanje Katnićevog branioca, advokata Ljubomira Rakovića svjedok je kazao da 2017/2018. nijesu raspolagali informacijama da je Ljubo Milović član kavačke kriminalne grupe.
Radonjić zna da je Milović bio policajac i da je čuo da ima neke konekcije sa Rusima u "vezi nepokretnosti i da posreduje u kupovini banke".
-Imao sam kontakte sa mnogim rukovodioca stranih službi i nikada nijesam dobio informaciju o Miloviću - kazao je Radonjić.
Nakon promjene vlasti kada je ušao u uži zbor za direktora policije Radonjić je naveo da nije "odgovarao određenim strukturama i malo po malo su ga izolovali i poslali kući".
On je na pitanje Lazovića kazao da se bivši pomoćnika direktora nikada nije interesovanje ni za jedan predmet.
- Kolega Lazović se nije miješao u rad SPO, niti je bila ugrožena autonomija koju sam imao sa SDT-om. &nbsp;Pojedini prije njega su znali da budu "napadni" - rekao je Radonjić.
Za Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, kako je naveo, prvi put je čuo kada su stigli u Crnu Goru. Nije imao saznanja da su u našoj državi počinili krivično djelo.
- Tokom moga rada imao sam stalne kontakte sa starješinama iz bezbjedbosnog sektora iz Srbije i nikada mi ih nijesu pomenuli - istakao je Radonjić.
On je dodao da je spriječena njihova likvidacija i da je ta akcija vođena profesionalno uz konstataciju " da nema što da doda, niti da oduzme".
- Rukovodilac akcije je bio iskusni operativac Milorad Žižić - kazao je Radonjić.
Nekadašnji službenik SPO i bivši načelnik Odjeljenja bezbjednosti Cetinje Dalibor Šaban je ispričao da ga je Radonjić obavijestio da je u SPO došla osoba koja ima saznanja o organizovanim kriminalnim grupama.
U prostorije je došao Ivan Milović i, prema riječima Šabana, ispričao je da se osjeća ugroženo od grupe sa kojom je ranije sarađivao.
- Iznio je neke informacije o krijumčarenju droge u Crnoj Gori i to je bilo ono što je on čuo, u čemu nije učestvovao. Lično je, kako je naveo učestvovao u krivičnim dijelima u Francuskoj - ispričao je Šaban.
Kada su završili razgovor Šaban je o tome obavijestio Radonjića koji je dao nalog za mjere tajnog nadzora za Ljuba Milovića, Ivana Stamatovića i Miloša Mišurovića.&nbsp;
Te mjere nijesu dale rezultat jer, prema riječima svjedoka, nijesu dovele do osnovane sumnje da je neko počinio krivično djelo.
Šaban je ukazao da su se francuski istražitelji interesovali za krivična djela počinjena na njihovoj teritoriji i Ivanu Miloviću je bio ponuđen status svjedoka saradnika ali je "odustao od svega".
Šaban je odgovarajući na pitanje Lazovića kazao da nikada nije čuo da se bivši pomoćnik direktora interesovao za bilo koji predmet ili da je nekog pokušao privilegovati.
Svjedok Zdravko Nedović, koji je radio na imanju porodice Lazović u Bijelom Polju, potvrdio navode Lazovića da je imanje u Bijelom Polju naslijedio od oca 2012. godine.
Na tom imanju Nedović je radio fizičke poslove za dnevnicu od 20 eura. Uzgaja se povrće, a od šljiva i jabuka, kako je ispričao, pekli su veliku količinu rakije, a držali su i ovce, kokoške i svinje.
- Sve fizičke poslove tokom vikenda i praznika Lazović je radio sa mnom - ispričao je Nedović.
On je na pitanje advokata Nikole Martinovića rekao da bude oko 38 tona šljiva i 20 tona jabuka i da se od tog voća peče rakija.
Martinović je konstatovao da je samo od prodaje rakije mogao prihodovati od 20.000 do 80.000 eura u posljednjih 10 godina.
Suđenje se nastavlja 2. decembra kada će svjedok Radonjić odgovarati na pitanja Katnića. Sudija Veljko Radovanović kazao je da će pozivi za saslušanje biti poslati Sanji Jovićević i Nikoli Janičiću.

Radonjić: Katniću niko nije mogao biti šef, nikada od njega nijesam dobio nezakoniti nalog

,,Dvadeseti novembar je jedan od najtragičnijih dana u Pljevljima i zbog poštovanja prema civilnim žrtvama i njihovim porodicama, ne prisustvujem Danu opštine“. Ako ste povjerovali da je ovu rečenicu izgovorio neki Pljevljak, u namjeri da podsjeti na tragično vrijeme Drugog svjetskog rata kada su, prvo Italijani i četnici, a potom Njemci, četnici i balisti, činili zločine – nijeste pogodili. Opet, ako ste pomislili da se danas javno prisjetio mučne ‘43. godine kada su četnici Pavla Đurišića i Draže Mihailovića u pljevaljskom srezu za samo četiri krvava februarska dana ubili 678 ljudi, uglavnom muslimana - od čega dvjesta đece u dobi do osam godina – opet ste pogriješili. Citat s početka je ponosno vlasništvo Daria Vraneša, predsjednika opštine Pljevlja. Iako je prethodne dvije godine uredno obilježavao Dan opštine, Vraneš je ove naprasno ustanovio da mu je Dan oslobođenja od fašista i njihovih slugu - i mučan i tragičan.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509110_249850c4cbeae34b7e3f5823cb1e8559efc59f1fb8f316388faefcd35e5fe951.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025112509110_249850c4cbeae34b7e3f5823cb1e8559efc59f1fb8f316388faefcd35e5fe951" data-rendition-name="original" width="1000" height="660" loading="lazy" alt="VRIJEME IZDAJE I KOLABORACIJE SA OKUPATOROM: Pavlje Đurišić i Pircio Biroli u Kolašinu 1942. godine "> <figcaption>VRIJEME IZDAJE I KOLABORACIJE SA OKUPATOROM: Pavlje Đurišić i Pircio Biroli u Kolašinu 1942. godine(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ANTIFAŠISTIČKA I PROFAŠISTIČKA CRNA GORA I još se, veli Vraneš, njegovim obilježavanjem prave podjele u narodu. Ali ne na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, kako lažno govori Vraneš. Dan oslobođenja Pljevalja pravi podjelu na one koji podržavaju antifašizam i one koji bi da vaskrsavaju fašizam; pravi razdjelnicu između dobra i zla.&nbsp; Dario Vraneš ne krije da je na ovoj drugoj, mračnoj strani, na strani četničkih koljača. I valjda je zato u kabinetu, odmah iza svoje fotelje, postavio statuetu Draže Mihailovića, da svima pokaže kome se divi i za što se zalaže. Da mu može biti, vjerovatno bi u zgradu opštine - ili možda ispred zgrade - postavio i onaj veliki kip četničkog koljača Pavlja Đurišića.&nbsp; Sramota je današnje Crne Gore da je na čelu Pljevalja, jednog od najvećih crnogorskih gradova, čovjek koji ne poštuje sjene boraca koji su pali u borbi protiv fašizma i nacizma tokom Drugog svjetskog rata; junaka koji su svijetu pokazali snagu crnogorske zvijezde petokrake... Ali, to je crnogorska realnost: u vrhu vlasti, ne samo Pljevalja, ne samo Nikšića, već države Crne Gore nalaze se ljudi koji ne poštuju ni crnogorski 13. jul, ni vrijednosti antifašističke Crne Gore iz Drugog svjetskog rata. Niti žele da poštuju crnogorsku istoriju. POČASNA STRAŽA NA STRAŽICI&nbsp; ,,Pred veličinom vaše žrtve, pred zamahom vašeg pregnuća, mi savijamo naše borbene zastave i kažemo: vječna vam hvala drugovi.“ Tako je 21. decembra 1941, samo dvadeset dana nakon traumatične Pljevaljske bitke Glavni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda za Crnu Goru i Boku odao pomen palim borcima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509114_47a747b9158b31adc1e1dfd182c0201653c9d7b396568b8ef0965e409413fb38.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112509114_47a747b9158b31adc1e1dfd182c0201653c9d7b396568b8ef0965e409413fb38" data-rendition-name="original" width="512" height="615" loading="lazy" alt="U ČAST STRADALIM U BORBI PROTIV FAŠIZMA: Spomenik na Stražici "> <figcaption>U ČAST STRADALIM U BORBI PROTIV FAŠIZMA: Spomenik na Stražici(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  Dvije decenije kasnije, 1961. godine, na Stražici iznad Pljevalja otvoren je Spomenik palim borcima u Plјevalјskoj bici ali i svim žrtvama fašističkog terora tokom Drugog svjestkog rata. U centralnoj prostoriji spomenika na Stražici, nalaze se dva velika mozaika, koje su zajedno izradili čuveni crnogorski slikari Aleksandar Aco Prijić i Branko Filo Filipović, a na spoljnom zidu kripte, sa desne strane od ulaza nalazi se monumentalni bronzani reljef, poznatog crnogorskog vajara Draga Đurovića. A u bronzanom sarkofagu u kripti su posmrtni ostaci posmrtni ostaci 412 osoba stradalih od ruku fašista i domaćih kolaboranata. Zar je moguće da - osamdeset i četiri godine od Pljevaljske bitke, osam decenija od 9. maja 1945, Dana pobjede - prvi čovjek Pljevalja ne zna da taj Spomenik na Stražici nije samo počast partizanima, već simbol pobjede nad fašizmom? PLANSKA REVIZIJA ISTORIJE Ali, nije ovđe riječ o nepoznavanju istorijskih fakata. Dario Vraneš - koji ima odlične pozicije i kod Andrije Mandića u Podgorici i Aleksandra Vučića u Beogradu - dobro zna što radi i zbog čega besprizorno ignoriše istorijske istine. Na djelu je svjesni, planirani istorijski revizionizam. Ne samo čelnika Pljevalja i funkcionera Mandićeve stranke, već najvećeg dijela parlamentarne većine.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509114_4a8939ab07036a44e94812a830504a5d3e742796c862e93e4094122776044f81.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112509114_4a8939ab07036a44e94812a830504a5d3e742796c862e93e4094122776044f81" data-rendition-name="original" width="2560" height="1706" loading="lazy" alt="PLANSKA REVIZIJA ISTORIJE: Andrija Mandić i Joanikije Mićović "> <figcaption>PLANSKA REVIZIJA ISTORIJE: Andrija Mandić i Joanikije Mićović(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  To je igranje po taktu velikosrpskog projekta u kojem nema mjesta za partizane, za antifašizam i, uopšte, za slobodarsku, građansku Crnu Goru. U osnovi tog imperijalnog programa je velikosrpski nacional-šovinistički projekat, uobličen u programskom dokumentu ,,Homogena Srbija" Stevana Moljevića. Koji je opet izveden iz onog ,,Načertanija“ Ilije Garašanina, nacrta spoljne, ali prvenstveno nacionalne imperijalne politike Srbije. I koji je osnova ovog što se danas nad Crnom Gorom sprovodi – kroz maligni ruski i srpski uticaj: obezličenje crnogorskog identiteta da bi se Crna Gora uklopila u projekat ,,Ruskog mira“, odnosno ,,Srpskog sveta“. Nije to novost: velosrpski projekat podrazumijeva pokornu Crnu Goru, Intrigantno je, međutim, ćutanje ljudi iz vrha Evropske unije. EVROPSKA (NE)DOSLJEDNOST Da, djeluje čudno ta evropska šutnja. Državu, u kojoj većina u vlasti koketira sa klerofašizmom; u kojoj popovi sve manje propovijedaju, a sve više zapovijedaju; državu koja je postala zavisna od politike Beograda i Moskve - ovakvu Crnu Goru - Evropa žuri da primi u naručje. Po svaku cijenu, i ne pitajući za cijenu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112509114_0d19707b16207a97282c82d00580725178354ffaaee943abe91f6cfbb475a531.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025112509114_0d19707b16207a97282c82d00580725178354ffaaee943abe91f6cfbb475a531" data-rendition-name="original" width="1024" height="538" loading="lazy" alt="VESELI SE EVROPSKI RODE: Marta Kos nosi značku sa crnogorskom i zastavom Evropske unije "> <figcaption>VESELI SE EVROPSKI RODE: Marta Kos nosi značku sa crnogorskom i zastavom Evropske unije(Photo: UGC )</figcaption> </figure>  I zaista liči na političku farsu kada komesarka za proširenje Marta Kos poručuje, sjedeći pored crnogorskog premijera Milojka Spajića, da je Crna Gora tako mala država da se njen ulazak u Evropsku uniju – i neće osjetiti. ,,Znate li koliko je mala Crna Gora? Kao trećina Beča, kao Tuluz ili Štutgart. Naravno da možemo da integrišemo Crnu Goru i bez velikih reformi“, poručila je Kos protekle sedmice na Forumu o proširenju u Briselu. Ali, nije bila farsa; niti se komesarka šalila. Već je poslala jasnu poruku: ubacićemo vas u Uniju kakvi kod da budete, kakve god klerofašističke ideje bile dominantne u Crnoj Gori. Mučna je to poruka za Crnu Goru. Jer, na kraju te evropske balade ispada da su Vraneš i družina na vlasti koja glorifiuje četnike, kvislinge iz Drugog svjetskog rata - u pravu kada revidiraju istoriju, kada veličaju ratne zločince i naciste – jer sve to nije prepreka na putu za Evropu?! Ispada da je evropskoj birokratiji potrebna Crna Gora, kakva god bila, samo da bi štrikirali sebi jedan uspjeh u evropskim integracija. Baš mučna poruka iz Brisela.&nbsp;

Tag: rentiranje

Rabrenović: Iako Rusi i Ukrajinci odlaze, rentiranje stanova i dalje skupo, cijene ne padaju ni u dijelu prodaje nekretnina

Makron: Zemlje koalicije voljnih spremne da pruže bezbjednosne garancije Kijevu

Tramp: Sastanak sa Putinom i Zelenskim uskoro, ako dogovor o miru bude konačan

Fon der Lajen: Kremlj jedino razumije pritisak, zato ćemo ga povećati

Srbija uhapsila bivšeg pripadnika OVK-a zbog sumnje za ratne zločine

PRATITE TVe UŽIVO