Nije zvučni, ali su poput topa odzvonile riječi partijarha Porfirija, izrečene u Moskvi, a u prisustvu ruskog predsjednika Vladimira Putina. Da nije na strani studenata u blokadi - jasno je iz njegovih prethodnih izjava, a sada je aktuelnu situaciju u Srbiji i on prvi put nazvao obojenom revolucijom. Spreman da mu se svo nebo sruči na glavu da bi 9. maja video ovakvo nebo nad Rusijom.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025042323044_9cdba65c686679038a0e059f6060b55ef5906e2e3dda4db33dda2a530c245db1.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025042323044_9cdba65c686679038a0e059f6060b55ef5906e2e3dda4db33dda2a530c245db1" data-rendition-name="original" width="1536" height="1024" loading="lazy" alt="Nebo u bojama trobojke "> </figure>  Predsjednik Srbije za sada ostaje pri odluci da Dan pobede nad fašizmom provede u društvu Vladimira Putina. U društvu predsjednika Rusije, to je potvrdio i srpski patrijarh. - Imamo veoma dobre odnose sa predsjednikom, i on vam je poslao pozdrav i rekao mi je da će 9. maja biti ovdje nezavisno od okolnosti u Evropi i tako dalje - izjavio je patrijarh Porfirije. Na momente djelujući više kao Vučićev, nego božji izaslanik, poglavar Srpske pravoslavne crkve prvi put se jasno i bez uvijanja odredio prema studentskim protestima koji traju skoro pola godine. - I kod nas ovih dana imamo revoluciju. Kako se zove? - upitao je patrijarh. - Obojena - odgovorio je mitropolit Irinej. - Obojena revolucija, Vi to znate. Nadam se da ćemo to iskušenje pobijediti, kao što bi rekli. Jer znamo i osjećamo da centri moći žele da sa Zapada razbijaju identitet srpskog naroda i kulturu - nadovezao se Porfirije. - Ono što se danas dešava sa ljudskim moralom, sa moralnošću na Zapadu – reći ću glasno, nema šta da se stidim, to je sve demonsko - izjavio je patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril. - Da - složio se Porfirije. Slušajući baš ovaj deo razgovora dvojice patrijarha, profesor FDU Janko Baljak bio je, kaže posramljen. - Gdje se poglavar SPC obračunava s mladošću ove zemlje, gdje govori o demonima, a sjedi sa jednim od najvećih demona u čovječanstvu. Zaista jedan „slugeranski“ nastup poglavara SPC u inostranstvu - navodi Janko Baljak, profesor FDU. I ne jedini takav, jer u 18 minuta razgovora, srpski patrijarh prepričao je Vladimiru Putinu šta su on i jerusalimski patrijarh, razgovarajući o pravoslavlju globalno, nedavno zaključili. - Rekao mi je: mi pravoslavni imamo jedan adut. Pitao sam: koji? Vladimir Putin, rekao mi je. Te reči govore sve - rekao je Patrijarh Porfirije, poglavar SPC. Ovo je očajna manifestacija provincijelnog autokolonijalizma, kaže teolog Vukašin Milićević. Nedopustivo poniženje za svakog ko SPC osjeća svojom, ali i uvredljivo za srpsku nacionalnu čast koju su nam, ističe, studenti povratili. - Ako je do sada možda i bilo nekog prostora za sumnju da li je partijarh član ovg kartela koji je uzurpirao Srbiju ili je njegov talac. Mislim da od juče nema nikakvog prostora za sumnju. I jasno je da on tamo nije otišao kao izaslanik SPC i srpskog naroda, već kao član, izaslanik i emisar ovog režima“, objasnio je Vukašin Milićević, teolog. U crkvenoj diplomatiji, ova posjeta, dodaje Milićević, totalni je fijasko. Ali to s crkvom nije ni imalo veze, zaključuje. Jer govoreći o mogućem novom geopolitičkom razgraničenju, srpski poglavar rekao je da je njegova i želja crkve da u tom razgraničenju Srbija ostane u ruskom okruženju, na šta je mitropilit Irinej precizirao „u ruskom svetu“.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Porfirije s Putinom više kao Vučićev, nego božiji izaslanik: „Nedopustivo poniženje za svakog ko SPC osjeća svojom“

Demokrate Alekse Bečića su u retoričkom smislu najopasnija politička organizacija, koju Crna Gora ima. Njihova targetiranja mladih ljudi, pokušaji kompromitacije, su brutalna i strašna propaganda, koja se u nekom trenutku mora pretvori i nekakvo fizičko nasilje - kazao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata Televizije E istoričar Milivoj Bešlin.
On ističe da je jugoslovensko društvo bilo inspirator nekih najbolje organizovanih studentskih protesta, ili studentskih revolucija, tridesetih godina 20. vijeka, na Beogradskom univerzitetu. To je, kaže, neraskidivo povezano Crnom Gorom, jer je veliki broj lidera tih protesta, u sklopu revolucionarnog omladinskog studentskog pokreta, bio upravo iz Crne Gore - od Milovana Đilasa, Veljka Vlahovića i tako dalje… Istorijat studentskih borbi za bolje društvo je dug.
- Tridesetih godina prošlog vijeka događale su se brutalne stvari. Student, ubijen četvrtog aprila 1936. godine, bio je Žarko Marinović, sa Cetinja, iz Crne Gore. Po njemu je kasnije u čitavoj Jugoslaviji obilježen Dan studenata. Obračuni su bili brutalni, postojala je studentska policija, otvarani su prvi logori, poput onog u Višegradu (1935) za studente, prije svega, Beogradskog univerziteta, koji su bili neposlušni. Tu je i čuvena ‘68. godina kada su u čitavoj Jugoslaviji, na svim univerzitetima, održani studentski protesti. Da ne govorim od devedesetim… Ogroman protest beogradskih studenata desio se ‘91, potom ‘92. godine, a možda i najpoznatiji, istorijski, četvoromjesečni studentski protest u Srbiji bio je ‘96. i ‘97. godine, zbog krađe rezultata na izborima na kojima je opozicija pobijedila. Svi ti protesti, buntovi, demonstracije, duboko su mijenjali naše društvo, mlade generacije su izlazile sa novom vizijom društva - podsjeća Bešlin.
<h2>Vijek studentskih protesta</h2>
Istoričar ističe i da mladi nijesu samo mijenjali društvo, već i sebe, što je obilježilo čitave njihove živote. Mnogi od njih, pogotovo tridesetih godina, završavali su kao komadanti, koji su se borili za svoje ideale tokom Drugog svjetskog rata, a potom postajali visoki državni i politički funkcioneri.
- Ljudi iz ‘68. godine, koji su bili vođe protesta, uglavnom su kasnije premrežili jugoslovensko društvo kroz kulturu i umjetnost, a kasnije, kad je došlo do političke pluralizacije ‘90, i čitavu političku scenu. Uticaj studentskih protesta uvijek je bio snažan - ističe Bešlin.
Smatra da studenti jesu bili samostalni, ali u sjenci nekakve političke strukture.
- Studentski pokret ‘30. djelovao je pod okriljem zabranjene ilegalne Komunističke partije Jugoslavije. Studenti ‘90. u Srbiji djelimično su bili u sjenci političkih struktura ili koalicije Zajedno, ili široke opozicione koalicije 9. marta ‘91. godine - podsjeća Bešlin.
Napominje da se aktulenim studentskim protestima i Crnoj Gori, i Srbiji, dešava presedan.
- Prvi put se dešava, što je presedan u našoj istoriji, da studenti i u Srbiji, i u Crnoj Gori, idu ispred političkih struktura. U Srbiji, prije svega, zato što je opozicija pod nemogućim represivnim i autoritarnim režimom, potpuno razbijena i potisnuta. Opozicija je prvi put sad u potpunoj sjenci studenata. Studneti prednjače, oni vode ovaj protest, oni su formirali zahtjeve i pozivaju na široke demonstracije, poput onih na Slaviji - kaže Bešlin.
Smatra da se u Crnoj Gori dešava isto. Studenti su neprikosnovene vođe protesta, s tim što je, kako kaže, opozicija, za razliku od Srbije, značajno snažnija.
- Zbog prirode zahtjeva, mislim da je mnogo logičnije što se u Crnoj Gori pojavljuje studentski pokret kao inicijator protesta, a ne opozicija. To je nešto što vidim kao specifikum. Mlada generacija je izašla na svjetlost dana i bukvalno, bez floskule, uzela stvar u svoje ruke - uvjeren je Bešlin.
<h2>Od verblanog do stvarnog nasilja</h2>
Društvo pokušava da drži korak sa studentima i štiti ih, kao što je to slučaj u Srbiji, jer su, ističe Bešlin, studneti ozbiljno ugroženi od različitih režimskih provokatora. Objašnjava da nasilje najprije kreće od riječi, a kada već postoji u govoru, kao što je to slučaj u retorici političara u Crnoj Gori, postaće i stvarno.
- Verbalno nasilje će da eskalira, kao što se desilo u Srbiji. Najprije su počela targetiranja studenata, onih koje je režim u Srbiji pokušavao da označi kao tobožnje lidere, iako je činjenica da su studentski zahtjevi univerzalni. U međuvremenu, studentska organizacija postala je toliko fraktalna, da režim nema koga da targetira, ne postoje lideri koje bi mogli da potkupe, ne postoji način da ih zaplaše, i ostaje im neselektivno nasilje. Režim poseza za suludim akcijama, kao što je, nažalost, ona u kojoj je povrijeđena studentkinja iz Beograda. Vidjeli smo i da je pristalica režima posezao nož na studente Medicinskog fakulteta u Novom Sadu. To je primjer kako od riječi kreće nasilje, a zeleno svjetlo za nasilje u Srbiji dao je predsjednik Aleksandar Vučić porukom - da onaj ko blokira ulicu može biti žrtva nasilja - podvlači Bešlin.
Smatra da se retorika režima i u Beogradu, i u Podgorici, u odnosu prema studentima u mnogo tačaka poklapa.
- Činjenica je da kad razgrnete njihovu evropsku pozlatu možete da vidite da se režim, kad je u krizi, zapravo razotkriva po svojim metodama, po retorici, razotkriva svoju suštinu, a to je stara radikalska, ekstremno desničarska militantna i nasilnička politička organizacija. Slično je i u Crnoj Gori. Kad odbacite ekonomske ideje i evropsku retoriku, i kad dođe do krize, režim u Podgorici dođe do svoje suštine. A suština je, zapravo, šešeljevski govor i predsjednika Skupštine (Andrije Mandića), i njegove političke partije. To smo mogli da vidimo u saopštenju te partije u vezi sa situacijom u podgoričkoj Gimnaziji (slučaj seksulanog uznemiravanja bivše učenice), kao i zaista brutalnim i jezivim saopštenjima i targetiranjima Bečićevih Demokrata, koje su možda, danas, u tom retoričkom smislu i najopsanija politička organizacija koju Crna Gora ima. Njihova targetiranja mladih ljudi, ta vrsta pokušaja kompromitacije, je zaista jedna tako brutalna i strašna propaganda, koja neminovno mora da se u nekom trenutku pretvori i u nekakvo fizičko nasilje - smatra Bešlin.
U osnovi desničarskih i ultranacionalističkih režima je da se, kako kaže, neće libiti da upotrijebe nasilje. Dodaje da se autoritarni sistem u Crnoj Gori poziva na trideseto avgustovski zavjet i želi da vlast postane nepromjenjiva.
- Kroz političku artikulaciju protesta mora se pokazati da je vlast smjenjiva, pa će samim tim i postati odgovorna. U ovom trenutka oba režima (Beograd i Podgorica) duboko su neodgovorna. Svako pozivanje na vlastitu odgovornost tumače potpuno brutalno, kao na nekakvo neprijateljstvo, pozivaju na linč onih dijelova društva i studente koji ih pozivaju na odgovornost. To je karakteristika svake autokratije i u tom smislu ovi protesti moraju dobiti političku artikulaciju, kako bi se pokazalo da vlast mora da bude smjenjiva, pa samim tim i odgovorna - zaključio je Bešlin.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DxEuxgTbPVCM&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Bešlin: Demokrate su u retoričkom smislu najopasnija politička organizacija

Samo su protesti važni i jedinstvo svih za Crnu Goru - poručio je predsjednik Crnogorske evropske partije (CEP) Novak Adžić uoči večerašnjeg protesta u organizaciji neformalne grupe studenata „Kamo śutra” koji, između ostalog, traže ostavke u vrhu bezbjednosnog sektora nakon tragedije na Cetinju u kojoj je ubijeno 13 ljudi.
Adžić je, u objavi na društvenoj mreži X (bivši Tviter), ocijenio da je od 2020. godine došla na vlast „nesposobna, primitivna sluganska oligarhija protiv Crne Gore koja joj čini velikosrpsko zlo“.
- Ne amnestiram prošli režim, koji je griješio, ali ovaj sada treba smijeniti. Demokratski, protestima i izborima - zaključio je Adžić.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FNovakAdzic123%2Fstatus%2F1879874630250610782%3Ft%3DFS9mWOqSOhYVIIs4jd-RAA&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Adžić: Samo su protesti važni, demokratski treba smijeniti ovaj režim

Zatvorenice u Bjelorusiji ne samo što su lišene medicinske njege iza rešetaka - nego su uskraćene i za osnovne menstrualne proizvode. Situacija u tom pogledu je postala još gora prošlog ljeta - kad su na snagu stupila nova pravila koja isporuku tampona i uložaka ograničavaju na samo dva puta godišnje.
Prodemokratski protesti koji su potresli Bjelorusiju 2020. godine eskalirali su hapšenjima, a u istražnim pritvorskim centrima poput „Valadarke“ i „Okrestine“, pojedinci koji su uhapšeni zbog protivljenja izbornoj prevari i protesta protiv režima Aleksandra Lukašenka mlaćeni su i mučeni. Bjeloruske vlasti do danas nastavljaju da progone neistomišljenike, a zatvorenici suđenje čekaju u ćelijama bez dušeka i ćebadi, tuševa i bilo kakve mogućnosti da im se dostave paketi sa potrepštinama.
Ovi neuslovi naročito teško padaju ženama koje su pritvorene, a bjeloruska novinarka Jevgenija Dolgaja prikupila je, na zahtjev nezavisnog medija „Meduza“, svjedočenja iz prve ruke od onih koje su preživjele ovu brutalnost.&nbsp;
<h2>JEDAN ULOŽAK DNEVNO</h2>
Alena (promijenjeno ime) pritvorena je nakon protesta 2022, a puštena na slobudu iduće godine. Bila je u „Valadarki“ i „Okrestinu“, kao i Ženskoj kaznenoj koloniji br. 4 u gradu Gomelju.
- Kada su me zatvorili, imala sam menstruaciju. Prvo su me doveli do kuće i pretresli, pa su me odveli u kancelariju GUBOPiK-a. Kod kuće sam uspjela da se presvučem i uzmem nekoliko stvari: tri para donjeg veša, pet pari čarapa i pakovanje uložaka. Uzela sam neke četkice za zube, ali su ih, naravno, odmah zaplijenili. Čvrsto sam stezala taj paket uložaka, držeći ga zajedno sa pasošem. Držala sam ga svuda sa sobom: prvo na ispitivanju u GUBOPiK-u, zatim u okružnom odeljenju policije - ispričala je Alena.
Nakon toga su je, kaže, odveli u „Okrestinu“.
- Sve su zaplijenili. Ali privila sam te uloške na grudi i rekla im: „Ne mogu - krvariću po vašoj ćeliji. Vratite ih“. Vratili su mi uloške, ali mi ništa drugo nijesu dali - dodala je ona.
Poslije suđenja odvedna je na izdržavanje administrativne kazne.&nbsp;
- Doveli su nas u pritvorski centar i strpali u ćeliju. Naravno, u ćeliji nije bilo ničega - čak ni toalet papira. Unutra je bilo osam devojaka. Jedna od njih je imala plastičnu flašu vode od litar i po, i to nas je spasilo. Prvo smo pili iz nje, a onda smo je koristili za sve druge potrebe - nas osam. U ćeliji je bilo vode, ali to je bila samo slavina koja je virila iz zida - bez lavaboa. Da bismo ga uopšte koristili, kantu za smeće smo stavljale ispod slavine. Pokušale bismo da koristimo tu hladnu vodu da operemo tijela; nije nas bilo briga u tom trenutku - ispričala je Alena Jevgeniji Dolgaja.
U jednom trenutku je shvatila da joj je preostalo samo pet uložaka.
- Znala sam da moram da nađem način da ih učinim potrajnim. Bio je februar, a mi smo spavale na podu ćelije, zbijene. Pod je bio betonski. Počele smo da shvatamo da nam se bubrezi smrzavaju. Dakle, uzele smo mojih posljednjih pet uložaka i zalijepile ih na donji dio leđa da bismo imali bar malo zaštite za naše bubrege - jer nijesmo imale viška odjeće: već smo nosile sve što smo imale jer je bilo tako hladno. Tako su potrošeni moji posljednji ulošci - povjerila se jedna od zatvorenica.
Ponekad bi, kaže, kad bi svratila medicinska sestra, one uglas kazale da sve imaju menstruciju.
- Dala bi nam, mislim, po jedan uložak dnevno. Sakupile bismo ih i dale onoj ili onima kojima su najpotrebniji. Dijeleći tako, nekako smo se snašle - zaključila je Alena.
<h2>KUPOVINA - ALI JEDNOM U DVIJE SEDMICE</h2>
Volha Loika (promijenjeno ime) uhapšena je u maju 2021. U „Valadarki“ je bila do marta 2022. Ona je ispričala da su se ulošci u zatvoru prodavali - ali da nijesu smjele prečesto da ih kupuju.
- Samo otprilike jednom u dvije sedmice, a ponekad i manje. Izbor je bio veoma ograničen: bilo je nekoliko puta kada su noćni ulošci bili dostupni. Ostatak vremena, jedine druge opcije bili su oni tanki - označeni sa dvije kapi. Jedini način da nabavite uloške za noć ili tampone bio je preko paketa spolja. Za one koji nijesu dobili pakete ili su ih dobijali samo rijetko, to je bio pravi problem - navela je ona.
<h2>MAJICA KAO IMPROVIZACIJA</h2>
Tatsiana (promijenjeno ime) uhapšena je u zimu 2023. zbog pretplate na „ekstremistički“ Instagram nalog. Ona je bila u „Okrestinu“.
- Nakon hapšenja, odveli su me pravo u policiju da popunim zapisnik o hapšenju. Nagovorila sam jednu službenicu da me odvede u toalet i zamolila je da uzme uložak iz mojih ličnih stvari. Znala sam da me čeka, u najboljem slučaju, dan zatvora, a u najgorem krivična prijava. Tražila sam od oficira da mi daju još jedan blok da ponesem sa sobom (prije prebacivanjana Okrestinu), ali su oni odbili. Počela sam da paničim: znala sam da će mi menstruacija početi u narednih nekoliko dana - ispričala je ona.
Osuđena je, kaže, na 10 dana zatvora.
- U ćeliji je bilo osam žena. Jedna od njih je bila beskućnica; po njoj su gmizale vaške. Nijesmo imale ćebad ni dušeke. Naši rođaci nijesu mogli da isporuče ništa što nam je bilo potrebno, tako da smo ostale u odjeći u kojoj i zatvorene. Imala sam crnu duksericu, farmerke i bijelu majicu - navela je Tatsiana.
Nosila je, kaže, uložak - koji je eventualno postao beskoristan.
- Morala sam da biram: ili da se smrznem u ćeliji ili da pocijepam svoju majicu i iskoristim je kao improvizovanu podlogu da mi ne bi procurilo. Odlučila sam da pocijepam majicu. Sjećam se koliko sam se bespomoćno osjećala kada sam cijepala majicu, a odškrinuo se otvor za hranu. Policajac me pogledao, nasmijao se i rekao: „Šta radiš, a?“ - istakla je Tatsiana.
Majica joj, kaže, nije mnogo pomogla - svakako je procurilo.
- Pokušala sam da tražim uloške, ali čuvari su rekli da ih zatvor nije dao. Pitala sam i zatvorsku ljekarku. Ta starija žena, kovrdžave kose, je došla i pitala u čemu je problem. Zamolila sam je da mi donese bar malo pamuka, ali nije ni slušala - dodala je Tatsiana.
Nije bilo, prisjeća se ona, ni načina da se pravilno okupa u ćeliji: bilo je samo hladne voda.
- Mala krpa koja mi je ostala od majice poslužila mi je kao tuš: namočila bih je vodom i pokušala da se tako očistim. Kada sam izašla, zadnji dio mojih farmerki bio je u krvi. Izašla sam plačući i postiđena. Činilo se kao da svo osoblje pokazuje na mene i smije mi se - zaključila je Tatsiana.
<h2>NEKI KRADU, DRUGI DIGNU RUKE</h2>
Alena je osuđena zbog protesta u jesen 2022. godine. Provela je dvije godine u „kazneno-popravnom domu za žene“ u Gomelju.
Ona je pojasnila da politički zatvorenik može iznenada da izgubi pravo na prijem paketa u bilo kojem trenutku - zbog izmišljene prijave prekršaja.
- Zatvor dozvoljava zatvorenicima da jednom mjesečno podnesu zahtjev za higijenskim potrepštinama: komadić sapuna za veš, mali komad običnog sapuna, jednu rolnu najjeftinijeg toalet papira i jedno pakovanje uložaka - kazala je Alena.&nbsp;
Toalet papir je, dodaje, tako lošeg kvaliteta.
- Da se bukvalno raspada u vašim rukama. Kada ove zalihe ponestanu, svako mora da se snađe najbolje što može. Neki kradu od drugih, a neki ljudi se jednostavno osjećaju na mokraću – kazala je ona.
<h2>BESKRAJNO PONIŽENJE</h2>
Hana (promenjeno ime) je pritvorena u jesen 2022. godine i osuđena zbog učešće u protestima. Na slobodu je puštena ovog proljeća.
&nbsp;I ona je ustvrdila da mjesečna dodjela higijenskih potrepština za žene u bjeloruskim zatvorima nije dovoljna.
- U mojoj jedinici, čarape su stalno nestajale sa stalka za sušenje. U početku nijesam razumjela zašto - ali onda sam shvatila. Žene ih bukvalno korise kao improvizacija za uloške – rekla je ona.
Higijenska situacija je, podvlači ona, užasna.&nbsp;
- To je jedno beskrajno poniženje. U zatvoru se smijete kupati samo jednom sedmično i nemoguće je da se pravilno operete. Imaš sreće ako uspiješ da se opereš preko toaleta u ćeliji pomoću flaše. Zamislite samo da se perete preko toaleta, dok gomile ljudi prolaze pored vas. To je jedna od mnogih stvari na koje morate da se naviknete u zatvoru – kazala je ona.
<h2>LJEKOVI ZA BOLOVE SAMO NA RECEPT</h2>
Darja Afanasjeva je bjeloruska feministkinja i aktivistkinja za LGBT prava. Privedena je nakon protesta 2021, a puštena na slobodu ove godine. Kaznu je služila u „kazneno-popravnom domu za žene“ u Gomelju.
- Nijesam imala bolne menstruacije sve dok nijesam bila u zatvoru. Prije toga, moj ciklus je uvijek bio redovan, menstruacije su mi trajale samo tri dana i nikada nijesam osećala nelagodu - ali kada sam počela da živim iza rešetaka, moji ciklusi su postali nepredvidivi: mogli su da nestanu na nekoliko meseci, a zatim da se vrate, bez prestanka, po dvije sedmice. Prvi i posljednji dan postali su nevjerovatno bolni. Sjećam se da sam jedva uspjela da se ispravim tokom prozivke jer me je stomak toliko bolio - istakla je Darja Afanasjeva u svjedočenju.
Kada bi se to dogodilo - išla bi do dijela gdje dijele tablete - ali bezuspješno.
- Tražite ublažavanje bolova i objašnjavate da je to za vašu menstruaciju - ali oni odbijaju jer vam je potreban recept, a potrebno je nedelju dana da dobijete pregled kod ljekara. Doktor će vas uputiti kod ginekologa, što znači još nedjelju dana čekanja. I oni (zatvorsko osoblje) znaju sve ovo. Dakle, tu ste, raspadate se od bolova, buljite u ljekove protiv bolova, ali ih ne možete uzeti, a bol vas ne oslobađa dužnosti kao što su čišćenje prostorija, istovar kamiona punog džakova krompira ili čišćenje terena - ispričala je ona.
Jednom je, kaže, prvi dan ciklusa imala kad je počeo da pada snijeg.
- U zatvoru je zabranjen snijeg: sve mora da se očisti, do asfalta. Dakle, počevši odmah poslije doručka, provela sam sate lopatajući snijeg. Satima sam nosila snijeg u vrećama, osjećajući se kao da umirem od bola, i shvatajući da sam iskrvarila kroz odjeću. Imala sam samo jednu suknju, i ako je krv dospjela na nju, morala bih nekako da nađem vremena da je operem prije posla - da ne bih upala u nevolje - povjerila se Afanasjeva.
<h2>SVE ZAVISI OD RASPOLOŽENJA RADNIKA</h2>
Bivša novinarka Volha Klaskovskaia uhapšena je u oktobru 2022. i skoro pet mjeseci je provela u samici i izolaciji u Ženskom popravnom domu u Gomelju. Dok je bila u pritvoru dobila je abnormalno krvarenje iz materice i imala čak dvije operacije.
- Ne možete da unesete pakovanje uložaka u samicu, čak i ako su iz paketa koji vam je poslat. Ulošci se dijele jedan po jedan, a sve zavisi od raspoloženja zatvorskog radnika: ako žele da vam daju, daće, a ako ne, neće. Moliš ih za sapun i uloške- a onda zatvorsko osoblje kontaktira šefa jedinice, i ako imate sreće, načelnik jedinice to odobrava - ispričala je Klaskovskaia.
Za nju je to, kaže, bila noćna mora.
- Morala sam stalno da molim i ponižavam. Što sam drugo mogla? Imala sam jako krvarenje i morala sam da koristim nekoliko uložaka odjednom. Dozvoljen je samo jedan par donjeg veša, ali sa tako teškim krvarenjem jedan par nije dovoljan. Jedan član osoblja se sažalio i dao mi drugi par. Tako da bih oprala jedan par donjeg veša u hladnoj vodi, okačila ga na radijator, pa bi vikao na mene jer veš smije da se samo na dan pranja veša – ispričala je ona, dodajući da je to bio „pakao“.
Kada je iz bolnice prebačena nazad u jedinicu zabranili su joj dostavljanje paketa.&nbsp;
- Sa samo dvije osnovne jedinice (oko 24 dolara) ne možete sebi priuštiti kupovinu mnogo uložaka. A njihov kvalitet svakako nije sjajan. Tako da sam morala da koristim krpe da olakšam patnju. Vidjela sam i druge zatvorenice kako rade istu stvar jer zaista nema druge opcije – istakla je ona.
Osjećala se, kaže, potpuno poniženo, beznadežno, frustrirano i bezvrijedno.&nbsp;
- Sjećam se da sam stajala sa krvlju koja mi je tekla niz gole noge i krvlju po podu. A osoblje je stajalo smješkajući se i govoreći: „Pa, nije trebalo da kršiš zakon“ – zaključila je Klaskovskaia.
<h2>DIJELJENJE ZABRANJENO</h2>
U Gomelju jedanaestogodišnju kaznu služi i Marija Kalesnikava, jedna od lidera bjeloruske opozicije.
Sve do sredine novembra, kad joj je konačno dozvoljeno da se sastane sa ocem, njena porodica nije imala nikakav kontakt sa njom više od godinu i po dana.&nbsp;
Jedan od najčešćih prekršaja u bjeloruskim kaznenim kolonijama je poznat kao „otuđenje i prisvajanje“. To se odnosi na kršenje zabrane da zatvorenici međusobno dijele bilo kakve predmete, uključujući hranu i sredstva za higijenu. Kršenje pravila može dovesti do kazne, kao što je smještanje u kaznenu ćeliju (ShIZO) ili gubitak prava na primanje paketa, telefoniranje ili primanje posjetilaca.
Skoro svi bjeloruski politički zatvorenici počinju sa ovim već ukinutim privilegijama, pošto su ih bjeloruske vlasti proglasile „ekstremistima“. U ženskim zatvorima, „ekstremisti“ se automatski klasifikuju kao „uporni prekršioci pravila“, što znači da su obavezne da nose uniforme sa žutim trouglovima.
Zatvorski administratori mogu ograničiti telefonske pozive i pakete za „uporne prekršioce pravila“ po sopstvenom nahođenju. Oni takođe mogu nametnuti ograničenje koliko im je dozvoljeno da kupuju. Ograničenje može biti postavljeno na jednu ili dvije „osnovne jedinice“ - koja je otprilike ekvivalentna 40 beloruskih rubalja (oko 12 dolara).&nbsp;
Politički zatvorenici koji ne dobijaju pakete spolja moraju iskoristiti ovaj iznos za kupovinu svega, od toalet papira do uložaka ili tampona do hrane.

Anja Ivanović

Menstruacija kao tortura u bjeloruskim pritvorima: „Sve uloške koje sam imala iskoristile smo da pokrijemo bubrege“

Stara je istina da u nedemokratskim i autokratskim režimima vadajuće „elite“ bez vođe su niko i ništa, a sa njim obične ništarije. To ne važi samo za Srbiju, koja je najbolji primjer za to, već i za druge, pa i za Crnu Goru u kojoj se u vladajućim partijama oko prvih ljudi okuplja najobičniji bašibozuk, koji kroz rektalnu vjernost vođi traži sopstveno finansijsko ostvarenje i moć kao posljedicu iskompleksiranosti, inferiornosti i provincijalnog duha. Da je car go, sve je jasnije kada je u pitanju Srbija. Aleksandar Vučić, trenutni predśednik Srbije, ulazi u potonju fazu svoje apsolutističke vladavine. Kad autokrata pribjegne goloj represiji, kad koristi organizovane bande maskiranih kriminalaca za svoje ciljeve, u maniru tridesetih godina u Vajmarskoj republici, kad policija postaje partijska, represivna policija, samo je pitanje vremena kada će se takva vlast srušiti kao kula od karata, uz bježaniju i distanciranje svih onih već pomenutih ništarija. Nije Vučić ni prvi, a, nažalost, ni potonji diktator koji uobražava da se golom represijom, propagandom laži i nasiljem može održati na vlasti. <h2>Sijanje straha i zataškavanje</h2> Vlast Aleksandra Vučića, po ko zna koji put, dokazuje da diktature jednog „sveznajućeg vođe“, koji o svemu odlučuje, proizvode nekompetentnost, kakistokratiju, sistem nestručne i nesposobne vlasti, koja se održava isključivo na lojalnosti vođi. Vlast Aleksandra Vučića je direktno odgovorna za masovna ubistva u Srbiji, zbog stvaranja atmosfere nasilja, mržnje, podjela, sa jedne strane i ubistva zbog nesposobnosti i nekompetentnosti sistema, poput ubistva 15 građana u Novom Sadu padom nadstrešnice željezničke stanice. I, naravno, još mnogo sličnih primjera. Umjesto da se hapse odgovorni za pad navedene nadstrešnice, Vučić hapsi građane koji traže odgovornost. Služanjsko tužilaštvo odugovlači rad na predmetu ne bi li se sve zataškalo, ništarije iz vlasti govore da je potrebno mnogo više vremena da se utvrdi odgovornost, iako je i svakome laiku jasno da je uzrok pada nadstrešnice na relaciji da li je projekat obuhvatio provjeru kuka, odnosno ankera, za koje su bile povezane sajle koje su je držale, da li su provjerili stanje samih sajli, da li su dodavanjem debelih stakala i okvira na nadstrešnicu izračunali statički da li će to opterećenje podnijeti navedene sajle, a ako jesu sve to predviđeli projektom, da li su izvođači poštovali izvođački projekat i kvalitetno izveli radove, i, konačno, da li je nadzor obezbjedio da se poslovi urade kvalitetno i po izvođačkom projektu.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241121071112_ec2059a5a8d89913ae1a5a1653bb0823ea5fb47a0e31b3a4e3ebffabdfdbb487.webp" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241121071112_ec2059a5a8d89913ae1a5a1653bb0823ea5fb47a0e31b3a4e3ebffabdfdbb487" data-rendition-name="original" width="740" height="370" loading="lazy" alt="Vučićev režim se obračunava sa građanima umjesto sa odgovornima za tragediju u Novom Sadu"> <figcaption>Vučićev režim se obračunava sa građanima umjesto sa odgovornima za tragediju u Novom Sadu</figcaption> </figure>  Vrlo lako je utvrditi ko je zakazao u tom lancu i pohapsiti te ljude da u međuvremenu ne utiču na dokazni materijal. Ali ne! Hapse se oni koji traže da se pohapose odgovorni? I taj pad nadstrešnice na željezničkoj stanici najbolje oslikava posljedice načina vladanja svih autokrata, diktatora, koji svoju vlast zasnivaju na zloupotrebi medija, instituciji sile, populizmom, ispiranjem mozgova i gomilom poslušnika koji svoje mjesto oko vođe ne traže svojim sposobnostima, već servilnošću. Pad te nadstrešnice je, takođe, posljedica nepoštovanja zakona, procedura, kada se poslovi ugovaraju direktnom pogodbom, bez poštovanje zakona o javnim nabavkama, kada se kao podizvođači ubacuju firme lojalnih, od koji su neki „tašna, mašna“, firmi bez referenci, firmi koje rade na desetinama poslova kojima je država investitor, bez potrebnog broja stručnih ljudi, radnika, itd. Cijena od 63 miliona eura za rekonstrukciju stanice, od kojih su se mogle napraviti dvije nove željezničke stanice, dovoljno govori o raširenosti korupcije u Srbiji, kao i 40 milona eura za nadzor nad prugom Beograd – Novi Sad i Željezničkom stanicom Novi Sad, koji sprovodi konzorcijom pod vođstvom ličnog prijatelja Viktora Orbana, poznat po riječima da je za njegov uspjeh zaslužna sreća, Bog i Viktor Orban. Što mislite, otkud on u nadzoru i ko je taj koji mu je dodijelio posao u Srbiji? <h2>Građanski muk</h2> Građani Crne Gore imaju priliku in vivo da posmatraju posljedice koje donosi takav sistem i da se zamisle nad saznanjem da se sistem vlasti u Crnoj Gori pretvara u kopiju one u Srbiji. Od nepoštovanja zakona, procedura, partijskih udomljavanja poslušnih ništarija, kakistokratije, populizma, vladavine lažima, zloupotrebe medija, zloupotrebe institucija sile, služanjskog pravosuđa, nedemokratskih izbora, itd. Umjesto da građani shvate da principi demokratije koji postoje na zapadu: podjela vlasti, nezavisne institucije, bespogovorno poštovanje zakona, sloboda medija, pravo građana na protest, poštovanje građanske volje, poštovanje opozicije kao dijela sistema vladavine, slobodni izbori, ..., donose dobrobit, sigurnost, uređeno društvo, građani Crne Gore mirno posmatraju uvođenje u diktaturu. Bez reakcije posmatraju kako se u Crnoj Gori krše zakoni, procedure, zloupotrebljava vlast, donose zakoni kojima se od tužilaštva pravi partijska batina, u sudstvu zavodi lojalnost, kako vlast čini pritiske na pravosuđe, kako se od medijske scene pravi propagandna matrica i proganjaju mediji kritični prema vlasti, kako se zloupotrebljavaju institucije sile, zavodi strah olakim hapšenjima, najčešće nezakonitim i bez osnova, držanjem u pritvoru uhapšenih nezakonito dugo, iako zakon nalaže ubrzani postupak za pritvorene, kako se inspekcija kao nezavisna institucija pretvara u partijsku samovolju u okviru ministarstava, kako se ASK pretvara u partijsku prćiju, uništava bezbjednosni sektor, vojska, itd, itd...  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241121071112_d264df331fdb381a715852a20ed71f2dc546dcd4c29b26fad85ce46f59d2fdf2.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20241121071112_d264df331fdb381a715852a20ed71f2dc546dcd4c29b26fad85ce46f59d2fdf2" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="Sagledava li crnogorska opozicija pravu sliku stvarnosti u zemlji"> <figcaption>Sagledava li crnogorska opozicija pravu sliku stvarnosti u zemlji</figcaption> </figure>  Oni koji nijesu svoji, uvijek traže nekog tuđina da ih prisvoji. Današnja vlast u Crnoj Gori svakodnevno baja o članstvu u EU, a svakim danom sve više liči na Srbiju, kojoj očito mentalno pripada, i udaljava se od vrijednosnih sistema koji su uslov za ulazak u EU. Može se vlasti, čiju je osnovu činio DPS, mnogo što-šta zamjerati, ali razlike u kompetentnosti ondašnjih institucija i današnjih su kao bog i šeširdžija. Nažalost, građani ne cijene vlast na osnovu kompetentnosti, na osnovu rezultata, već naśedaju na propagandne prljavštine kojima su svakodnevno obasuti. Danas se država zadužuje daleko više nego što se vlast čiju je osnovu činio DPS zadužila u periodu 2000 – 2020. godina, projektuje se zaduženje kroz naredni budžet skoro koliko je bio dug kad su preuzeli vlast 2020-te godine, ne računajući kredit za auto-put, uz gromoglasnu šutnju svih. Zemlja se zadužuje za potrošnju, za servisiranje populističkog povećanja plata, bez da je ono posljedica povećane produktivnosti i privredne djelatnosti. Mada to povećanje ne povećava kupovnu moć, zbog inflatornog povećanja cijena. Ono samo uvećava platni deficit države kroz povećani uvoz i sve manju pokrivenost uvoza izvozom. Zato se i inozaduženjima obezbjeđuje priliv eura kako bi se obezbjedio unutrašnji promet i dalji uvoz. <h2>Pravo na otpor</h2> Nevladine organizacije su u vrijeme vlasti DPS-a imale nevjerovatan uticaj i na javno mnjenje i na predstavnike EU. Danas one praktično ne postoje. Većina su involvirani u novu vlast i zaboravili su sve principe za koje su se nekada tobože borili. Śećam se mojih fejsbuk prepiski sa današnjim direktorom državnog javnog servisa Borisom Raonićem, dok je bio na čelu nevladine organizacije, u kojima mi je rekao da je on više uradio za demokratizaciju Crne Gore nego kompletna tadašnja vlast.&nbsp; Danas taj čovjek pokazuje sve osobine autokrate, nedemokrate, osionosti, nepoštovanja zakona, nepoštovanja nezavisnosti medija na čijem je čelu, itd. Postao je prava slika licemjerstva kompletne politike čiji je i sam predstavnik. Naravno, nije me ubijedio u svoj doprinos demokratriji, samo je zbog svoje iskopleksirane osionisti otišao na ignor. Nadam se da će takvu sudbinu zaslužiti i na mjestu na kojem je sad. Jer ako je nešto potrebno Crnoj Gori to je edukativni javni servis koji će građane učiti demokratskim principima, sekularnosti, poštovanju ljudskih prava, zakona, nezavisnih institucija, imati kritičan odnos prema svim negativnim pojavama, zastupati istinu kao vrhovni princip bez kojeg nema profesionalnosti. Zato otpor. Građanski otpor je ustavna kategorija i pravo koje je obuhvaćeno svim međunarodnim poveljama o ljudskim pravima, ukoliko se ne poštuju Ustav, zakoni, demokratski principi u državi. Opozicijo, podjednako je glupost uobražavati i sanjati o starim lovorikama i śeđeti danas na trnju. Ukoliko se pokušava da se situacija u Crnoj Gori posmatra iz tzv. šire perspektive, ustvari se stvarnost posmatra iz tupog ugla. Neće ni pad Vučića promjeniti stvari, ako neko slično misli, nije on jedini problem, jer ni drugi u Srbiji nijesu rješenje problema.

Neće pad Vučića promijeniti situaciju u Crnoj Gori

Danas se navršila 51 godina od svečanog otvaranja Njegoševog Mauzoleja na Lovćenu.
Jedna od najimpozantnijih struktura u Crnoj Gori, monumentalno djelo dostojno veličine crnogorskog vladara, pjesnika i filozofa, građeno je dugo, a zahtijevalo je velika novčana ulaganja i nekeod dotad najkompleksnijih segmenata građevinskih radova na ovim prostorima.
Vlada SR Crne Gore je usvojila inicijativu o podizanju Mauzileja 1952. godine, kada je taj posao povjeren slavnom vajaru Ivanu Meštroviću.&nbsp;
Pripreme za radove su potrajale, najprije jer je projekat u velikoj mjeri realizovan iz crnogorskog budžeta.&nbsp;
Otud je 1969. godine formiran i Odbor za izgradnju Mauzoleja, u kojem su bili eminentni kulturni i društveni radnici iz svih djelova Jugoslavije, a čiji je zadatak bio da budu ubrzane aktivnosti, među kojima i prikupljanje sredstava.
Doduše, prvi segmenti Mauzoleja bili su gotovi pedesetih. Tokom 1957, na Cetinje je stigla gotovo 30 tona teška Njeoševa skulptura. Dvije godine kasnije, u prijestonicu Crne Gore dopremljene su i dvije karijatide. Te skulpture su kasnije dopremljene na vrh Lovćena vagonima kroz tunel, u kojem su se nalazile specijalno izrađene šine.
Izazov dopremanja betona sa kote 300 metara niže u odnosu na Jezerski vrh prevaziđen je postavljanjem grandiozne dizalice, za čije je montiranje angažovan i helikopter. Dizalica se, kako će reći građani Cetinja, u to doba vidjela iz same prijestonice.
Ostaće upamćeno da je individualne priloge za gradnju Mauzoleja dobrovoljno izdvojilo gotovo 5.000 građana. 

&nbsp;Što se tiče same svečanosti, upriličene na ovaj datum 1974, na vrhu Lovćena tada su bile hiljade građana, ali i delegacije svih jugoslovenskih republika i pokrajina.&nbsp;
Čin svečanog otvaranja obavio je predsjednik Predsjedništva SRCG Veljko Milatović, a pred okupljenima je govorio i predsjednik Republičke konferencije SSRN Crne Gore Nenad Jovanović. Nakon toga, Njegoševe recitale su na Jezerskom vrhu izvodili eminentni glumci iz Beograda, Zagreba, Sarajeva, Dubrovnika i Titograda.
Program svečanog otvaranja trajao je od 10 do 14 časova. Odmah nakon toga, Mauzolej je otvoren za posjete građana.
Taj je dan na Cetinju bio naročito svečan. Jer, pored otvaranja Mauzoleja, u Biljardi je otvorena velika izložba „Umjetnici Jugoslavije Njegošu“. U večernjim satima, na Ljetnjoj pozornici, ansambl Crnogorskog narodnog pozorišta izveo je predstavu „Gorski vijenac“.

Monumentalno djelo i epohalan poduhvat: Ovo su neke od ključnih informacija o gradnji i otvaranju Njegoševog Mauzoleja

Crna Gora će u oktobru biti domaćin velike investicione konferencije na kojoj se očekuje prisustvo najviših zvaničnika iz Evropske unije, saopštila je na mreži X ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.
Kako je navela, ova konferencija biće prilika da se evropskim partnerima predstavi napredak koji je Crna Gora ostvarila na putu ka članstvu u EU, ali i da se dodatno poveća vidljivost zemlje kao atraktivne destinacije za ulaganja.
- Fokus će biti na obnovljivoj energiji, održivom agrobiznisu, turizmu i informacionim tehnologijama- poručila je ministarka.
Učešće Evropske komisije u organizaciji ovog događaja, kako je istakla, potvrđuje snažnu podršku evropskom putu Crne Gore i otvara dodatne mogućnosti za konkretne investicije iz EU u crnogorsku privredu.

Gorčević: Crna Gora domaćin velike investicione konferencije u oktobru uz podršku EK

Šaranović je kazao kako je to bio posao komunalne policije, no i kako je u pitanju bio vlasnički pas koji se našao na ulici.
- Ovo treba posmatrati kao požrtvovanje policijskog službenika, koji je s nekoliko sredstava prinude pokušavao da riješi opasnost po ostale građane, uzrokujući svoju opasnost. I to je sastavni dio rada policijskih službenika - istakao je Šaranović.
Prvo sredstvo prinude koje je policajac na Cetinju upotrijebio, dodao je, bio je biber sprej.
- To nije reagovalo na samog psa. Nakon toga je krizna situacija okončana tako što je, prema indicijama, došlo do upotrebe vatenog oružja - dodao je Šaranović.
Očevici kažu da je pas bio miran dok nije upotrijebljen biber sprej, kazao je Nikola Zirojević (SD). On je upitao i da li je nužno bilo da se puca, naročito znajući da se to dogodilo na Cetinju.
- Ali ako policajac ni uz upotrebu oružja nije u stanju da savlada psa, kako bi nas zaštitio od kriminalnih klanova - konstatovao je on.

Šaranović o jučerašnjem događaju na Cetinju: To treba doživjeti kao požrtvovanje policajca

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović donio je ukaze o proglašenju seta izbornih zakona, pozdravljajući proces reforme izbornog zakonodastva, ukazujući da je u procesu pripreme ovih akata bilo opravdano i cjelishodno pribaviti mišljenje Venecijanske komisije, imajući u vidu obim i karakter usvojenih izmjena, te da je neophodno bilo sprovesti adekvatnu javnu raspravu kako bi se dodatno unaprijedio kvalitet pojedinih zakonskih rješenja.
Kako je precizirano u saopštenju Kabineta predsjednika Crne Gore, Milatović je proglasio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika i poslanika, Zakon o izmjenama i dopuni zakona o lokalnoj samoupravi i Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja.
- Usvojenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika i poslanika predviđa se profesionalizacija organa za sprovođenje izbora - Centralne izborne komisije - što se oslanja na prethodne nacrte zakona i što je korak naprijed u teorijskom smislu. Međutim, od ključne je važnosti da profesionalizacija i depolitizacija organa nadležnog za sprovođenje izbora zapravo zaživi i u praksi - navodi se u saopštenju.
U odnosu na prvobitnu verziju nacrta Zakona o izboru odbornika i poslanika, finalna verzija sadrži nekoliko značajnih iskoraka.&nbsp;
- Uklonjen je član koji se odnosio na apsolutnu suspenziju biračkog prava - održavanja (prijevremenih) izbora do održavanja prvih opštih lokalnih izbora, na šta je predsjednik više puta ukazivao. To znači da su prijevremeni izbori mogući u svim jedinicama lokalne samouprave, uz trajanje mandata izabranih odbornika do prvih opštih lokalnih izbora. Ovo je izuzetno važna promjena sa aspekta zaštite Ustavom predviđenog biračkog prava i prava na lokalnu samoupravu - navodi se u saopštenju.
Dodat je član u kojem je ojačana rodna ravnopravnost kroz povećanje prisutnosti žena na izbornim listama (najmanje 40 odsto).&nbsp;
- Ovo je takođe izuzetno važan korak naprijed ka uspostavljanju pune rodne ravnopravnosti, koju je predsjednik države istakao kao jedan od najvažnijih stubova sveobuhvatne izborne reforme - piše u saopštenju.
Usvojenim Zakonom o izboru odbornika i poslanika, pored ostalog, predviđeno je da će se prvi opšti lokalni izbori održati 13. juna 2027.
- Ideja objedinjavanja lokalnih izbora u načelu predstavlja korak ka unapređenju izbornog sistema, jer može doprinijeti smanjenju troškova i efikasnijoj organizaciji izbornog procesa. Međutim, način na koji je ova promjena utvrđena otvara niz pitanja u pogledu usklađenosti sa međunarodnim standardima i demokratskim principima - istaknuto je u saopštenju.&nbsp;
Prvi problem odnosi se na produženje mandata lokalnim vlastima koje proističe iz ovog rješenja.&nbsp;
- Usvajanjem izmjena i dopuna ovog Zakona pomjereni su svi redovni lokalni izbori koji su prema važećem zakonu trebalo da se održe prije 2027. godine, čime je faktički produžen mandat lokalnim samoupravama u jednom broju opština. Produženje mandata duže od godinu je predviđeno u Prijestonici Cetinje, te u opštinama Mojkovac i Petnjica, pa se postavlja pitanje da li je takvo odstupanje proporcionalno cilju harmonizacije izbornog kalendara. Finalnom verzijom usvojenog Zakona omogućeno je održavanje izbora ukoliko lokalni parlamenti tako i odluče - navodi se u saopštenju.
Drugi problem odnosi se na kreiranje presedana koji se ovim zakonom potencijalno stvara.&nbsp;
- Otvara se mogućnost da se ista praksa ponovi i da politički dogovor postane mehanizam za proizvoljno pomjeranje lokalnih izbora i produženje mandata kada to odgovara stranačkim interesima - istaknuto je u saopštenju.&nbsp;
Ovo je, podsjećaju, drugi put da se političkim dogovorom u Skupštini odlažu lokalni izbori, imajući u vidu da je to već urađeno u maju 2022. godine, tada izmjenama Zakona o lokalnoj samoupravi.&nbsp;
- Međutim, princip političkog dogovora koji suspenduje redovnost izbornog ciklusa na lokalnom nivou ostaje isti. Time se slabi povjerenje građana u izborni sistem i otvara prostor za arbitrarnost - navodi se u saopštenju
Imajući u vidu sve navedeno, Milatović napominje da su ključna pitanja sveobuhvatne reforme izbornog zakonodavstva ostala neriješena, poput uvođenja otvorenih lista, omogućavanja nezavisnim kandidatima učešće na izborima, direktnog izbora gradonačelnika i predsjednika opština, završetka započetog izbornog procesa u Šavniku i Kotoru, sprječavanja zloupotrebe državnih resursa u predizborne svrhe, unapređenja prava lica sa invaliditetom u izbornom procesu, kao i uređenja biračkog spiska.
- Stiče se utisak da je propuštena šansa da se implementiraju brojne preporuke iz Koncepta za izradu zakona o lokalnim izborima koje je pripremilo resorno Ministarstvo javne uprave. Imajući u vidu sve ovo, Milatović očekuje da Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu, uz podršku partnera iz EU, nastavi još intenzivnije sa svojim radom u narednom periodu i učini ključne korake kako bi izborna reforma koja nakon ovih zakonskih izmjena nije potpuna postala sveobuhvatna izborna reforma, i to u što skorijem roku, a sve sa ciljem kako bi se prvi opšti lokalni izbori sproveli u skladu sa najboljim međunarodnim standardima - poručili su iz Kabineta predsjednika Crne Gore.

Milatović proglasio set izbornih zakona: Objedinjavanje lokalnih izbora korak ka unapređenju izbornog sistema, ali način na koji je promjena utvrđena otvara niz pitanja

Kada Aleksandar Vučić razvlači onaj svoj cinični osmijeh, znajte da negdje država pada u ruke "srpskog sveta". Ili barem pokušava da padne. To više nije osmijeh samo zlog političara – to je osmijeh izopačenog trgovca suverenitetima, tapkaroša nacionalnih identiteta, ocvalog stratega koji u džepu stalno nosi nacrt "srpskog sveta". A kad taj osmijeh krene ka Crnoj Gori, znajte da se sprema invazija. Ne tenkovima, ta su vremena prošla, već mantijama, litijama i, naravno, s Andrijom Mandićem.
Jer Crna Gora je sljedeća ratna stečevina "srpskog sveta" – ako se sve bude odvijalo po Vučićevom planu.
<h3>SVE POČINJE OSMIJEHOM, A ZAVRŠAVA MANTIJOM</h3>
Vučić nije zaboravio 2006. godinu, kada je Crna Gora rekla „ne“ svetosavskom snu o Velikoj Srbiji. Nije zaboravio ni 2020, kada su litije prodrle u javni prostor kao političko oružje, da bi mu se potom vratile kao bumerang – u vidu studentskih protesta pod beogradskim balkonima. Nije zaboravio – ali, još važnije – nije oprostio.
Danas, 2025. godine, Crna Gora je zrela. Nažalost, zrela za potpuno političko preuzimanje od strane jurišnika "srpskog sveta". Nema više Đukanovića, nema snažnog građanskog fronta, nema političkih bedema, nema ljevice, a ni NVO sektora, koji je nekad bio brana neočetništvu. Ostala je samo ćirilična tišina. U tu tišinu Srpska pravoslavna crkva ulazi kao vlasnik (podsjetimo se Temeljnog ugovora, kojim je postala pravni vlasnik gotovo kompletnog duhovnog nasljeđa Crne Gore), dok se Vučićev plan preoblikovanja države – po uzoru na Srbiju – već odvija, tiho i precizno, kao podmazan.
Dakle, "srpski svet" više nije teorija zavjere ni pijani četnički san. To je operativna doktrina Beograda prema državama sa većinskim ili manjinskim srpskim stanovništvom. Crna Gora je sljedeći cilj.
<h3>CRKVA DOLAZI TIHO, SA OSMIJEHOM</h3>
Nema više tenkova, naravno. Ovo je „soft“ verzija velikosrpskog imperijalizma. Osvajanje kroz liturgiju, ćirilicu i sektaško svetosavlje. Naravno, začinjeno litrama sirove putinofilije. SPC već vodi kampanju – koncerti, promocije „duhovnih vrijednosti“, televizijski nastupi, kojekakvi laureati koji niču kao pečurke poslije kiše – a svima im je zajednički imenitelj: "srpski svet". Kad ih slušate, rekli biste da žele ljubav, mir i pomirenje. I, naravno, borbu protiv korupcije. Ali iza tih mantija i kandila stoji politička mašinerija – ekspozitura Vučićevog kabineta.
Vučiću ne treba ni dolazak u Podgoricu – on je već tamo. Kroz vladike, propagandiste, medije i „bratsku pomoć“.
<h3>JESENJI PLAN: SPAJIĆ KAO FIKUS, MANDIĆ KAO VLAST</h3>
Plan je kristalno jasan: Mandić "nudi" Spajiću još četiri godine premijerske funkcije – pod uslovom da pola Vlade preuzme Koalicija za budućnost Crne Gore. Uz to, SPC dobija još veći institucionalni prostor, a projekat „velikosrpskog rebrendiranja Crne Gore“ ide dalje – sve do izmjena Ustava, zastave, himne i službenog jezika.
To nije demokratski proces. To je perfidni, puzajući državni udar. U kravati i pod krstom.
<h3>MEDOJEVIĆEV KABARE KAO PARAVAN</h3>
U međuvremenu, vjerni Mandićev pomoćnik Nebojša Medojević zabavlja javnost jeftinim predstavama. Izmišlja koalicije, optužuje sve za izdaju, dok prikriva glavnu igru: Vučićevo preuzimanje Crne Gore, uz Mandićevu vjernu logistiku.
Sve to je igrokaz, dimna zavjesa. Jer kada preuzimaš državu, najvažnije je da javnost to ne shvati – dok ne bude kasno. Mada, u ovoj otupjeloj javnosti, možda čak i ne treba poseban plan. Neočetnicima je sve servirano.
<h3>KO JE DANAS CRNOGORAC? ONAJ KO SE SJEĆA GRAĐANSKE DRŽAVE</h3>
Biti Crnogorac danas ne znači imati pasoš ni izvod iz matične knjige rođenih. Danas to znači – sjećati se. Sjećati se ko si, odakle si, i šta ti pripada. Sjećati se da Crna Gora nije nastala dekretom, već otporom. Nije je donijela nijedna litija, već referendum. A prije toga – partizanski, a ne četnički pokret. I da je nijedna mantija nije branila, već narod koji je rekao: „Nismo ni Srbija, ni Albanija, ni dio ičijeg ‘sveta’. Svoji smo.“
Eh, nekad bilo!
Danas, kad ti isti ljudi gledaju kako im SPC piše zakone, a Beograd imenuje ministre – sjećanje postaje čin političkog otpora.
<h3>EVROPSKI PUT KAO NEPRIJATELJ</h3>
Vučiću ne treba Crna Gora koja ide ka EU, s planom da do 2028. postane članica. Njemu treba Crna Gora kao balkanska Bjelorusija – poslušna, destabilizovana, pokorena, satelitska. Zato je cilj jeseni da se pregovori s EU uspore, institucije popune „svojima“, a reforme zamrznu.
Ako Crna Gora ostane na evropskom putu – Vučićev san o regionalnoj dominaciji pada. Zato sada aktivira sve: od Crkve do „kvazicrnogoraca“ – Srbijanaca s crnogorskim biračkim pravom.
<h3>SVESRPSKI SABOR – SABLAST POD KRINKOM BRATSTVA</h3>
Vučićeva ideja "svesrpskog sabora" nije kulturni forum, već političko sredstvo dominacije. Ko nije u saboru – protiv je. Ko se ne uklapa – izdajnik je. Ko ne pjeva „Tamo daleko“ – gubi posao, identitet i građanska prava.
U tom „saboru“ nema mjesta za Bošnjake, Hrvate, Albance, pa ni za suverene Crnogorce. Tu država postaje etnički čist entitet. Sve ostalo je – prepreka.
<h3>RJEŠENJE? GRAĐANSKI OTPOR. PAMĆENJE. USTAV.</h3>
Rješenje nije u novim liderima, ni u povratku starih. Od tih utopija nema ništa! Rješenje je u građanskom jedinstvu. U otporu koji kaže: „Ovo je naša država – i ne damo je!“
Crna Gora nije savršena. Griješila je. Dabome! Ali to ne znači da mora kleknuti pred tuđom ideologijom. Jer kad jednom klekne – više se ne diže.
Rješenje je u ljudima koji se ne boje da kažu „ne“. Koji ne priznaju autoritet mantije ni Vučićev hatišerif iz Beograda, već poštuju sopstveni Ustav. Koji ne biraju vlast po krštenici, već po programu. Koji ne razmišljaju u kategorijama bratstva i krvi, već pravde i budućnosti.
<h3>ZAVRŠNA RIJEČ: NE DAJ SE, CRNA GORO!</h3>
Ne daj da ti mijenjaju ime. 
Ne daj da ti prepravljaju istoriju. 
Ne daj da ti krstom zamijene zakon. 
Ne daj da ti govore kojim si jezikom govorila. 
Ne daj da ti otimaju himnu i Ustav iz usta.
Jer kad ti uzmu jezik, zastavu i vjeru u sebe – uzeli su ti sve.
Digni glas dok još možeš da govoriš. 
Glasaj dok još imaš pravo glasa.
Budi Crna Gora – prije nego što te pretvore u "srpsku pokrajinu na moru s posebnim osjećajem za svetosavlje".
I ne zaboravi: Aleksandar Vučić ne dolazi s vojskom. Dolazi s osmijehom i mantijom. A iza njega – tama.
Vučićeva jesenja ofanziva dolazi. 
A jedini ko je može zaustaviti – to su građani Crne Gore. 
Ako ih još ima!

Vučić kreće na Crnu Goru, ne tenkovima, nego osmijehom i mantijom. Vrijeme je da ta zemlja digne glas, dok još može

Iz Demokrata su saopštili da je pas sumnjiv da je komita, te da je više nego očigledno da iza njegovog djelovanja stoje Ljubo Milović i Radoje Zvicer. &nbsp;Unutrašnjom istragom utvrdiće se da li je pas služio u odjeljenju koje je nekad bilo pod kontrolom Zorana Lazovića, satirično je na Iks mreži prokomentarisao poslanik SD-a i predstavnik Evropskog saveza Nikola Zirojević, reagujući na informaciju da je na Dvorskom trgu na Cetinju policajac, prema nezvaničnim navodima, sam sebe ranio dok je pokušavao da savlada psa.
Istovremeno, kako dodaje, potpredsjednik Vlade zadužen za sektor bezbjednosti, Aleksa Bečić, naložio je hitan veting u redovima policijskih pasa, dok je potpredsjednik Vlade Momo Koprivica rekao da je prošlo vrijeme kada je Bemax mogao ubacivati pse u policijske redove.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FZirojevicNikola%2Fstatus%2F1949440884157935648&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fcetinje-policajac-se-ranio-dok-je-pokusao-da-obuzda-psa&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Zirojević: Pas je komita, iza njega stoje Zvicer i Milović, Bečić naložio hitan veting policijskih pasa

Crna Gora danas plaća cijenu višedecenijskog nedostatka crnogorskih autora iz raznih naučnih oblasti, posebno istorijske nauke, lingvistike, antropologije, proučavanja baštine... Obrazovali smo se na udžbenicima i radovima onih koji Crnu Goru nikada nijesu smatrali kao autentični nacionalni i državni prostor, već kao provinciju srpske države i ogranak srpskog naroda. Danas smo mi jedina država na svijetu sa hiljadugodišnjim trajanjem, priznata kao suverena i kao član UN, sa priznatim crnogorskim jezikom i crnogorskom nacijom, čiji dio stanovništva, koji nikada nije bio dio suśedne države, sebe smatra nacionalno dijelom te države, njenog istorijskog, kulturnog i jezičkog nasljeđa. Dugo vremena je i u Crnoj Gori važila zabluda da je srpska vojska krajem 1918. godine oslobodila Crnu Goru od austrijske okupacije. To je jedna od hiljadu laži koje su prenošene iz publikacija suśedne Srbije i njenih ispostava u Crnoj Gori. Stotine neoborivih činjenica, dokumenata savezničkih snaga, govore da je srpska vojska ušla u Crnu Goru bez borbe, oslobođenu od strane crnogorskog naroda, zajedno sa drugim okupacionim snagama, kako su se sami saveznici precizno definisali. Brojne depeše potvrđuju da se radi o okupiranoj teritoriju, o okupacionim trupama, uključujući i depeše najvećeg vojnog vrha srpske vojske. Uprkos protivljenju nekih saveznika, a ponajviše zahvaljujući Francuzima i njihovoj okupacionoj vojsci, srpska vojska je uspostavila okupacionu upravu u Crnoj Gori i formirala privremenu vlast, lojalnu Beogradu. U organizaciji Beograda, lažnom skupštinom, ugašena je država Crna Gora, što jedino cinici nazivaju ujedinjenjem.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250726180740_d620ef14625eb074d13f75339c57a1e5e156c9a4ab57bd5f878066f6baf6872f" data-rendition-name="original" width="1920" height="2798" loading="lazy" alt="ivanović"><figcaption>Poslanik crnogorskih federalista dr Mihailo Ivanovićetv</figcaption></figure>  <h2>Kršenje prava</h2> Beogradski mediji, Politika, Vreme, Pravda ... prenose u brojevima od 10. februara 1924. godine, u izvještaju iz skupštinskog zaśedanja, riječi dr Mihaila Ivanovića, poslanika crnogorskih federalista: „Prvi je posao režima bio uništiti cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru. Srbijanski dinastičari dobijaju od režima pohvale i nagrade za paljenje kuća, vađenje očiju živim ljudima, bacanje đece na bajunetima kroz prozore, lomljenje ruku ženama i đeci kartečima iz topa, zato što nijesu vjerni Kralju itd... Divlji napadi na prošlost i tradicije Crne Gore, rušenje spomenika, pljačkanje istorijskih dokumenata, i.t.d, ostaće samo kao dokaz moralne veličine i državničke sposobnosti režima“... Niko nije protivurječio, niko nije u Skupštini rekao da su to laži. Zato što su znali da je to istina. Jedina reakcija je bila potpredśednika Skupštine Lj. Bakića, kako „nema crnogorskog naroda u Crnoj Gori, već ima samo srpskog naroda“... Slično je Crna Gora nekiliko puta „oslobađana“. Od Nemanjića do Karađorđevića, da bi je danas oslobađala svetosavska crkva iz suśedne države. Kao i stoljeće i nešto prije, kada su suspendovani svi zakoni postojeće kraljevine, tako i današnji oslobodioci ne haju za Ustav, zakone, procedure. Krše se međunarodne povelje koje imaju supremaciju nad domaćim zakonodavstvom. Krši se povelja UN iz 1948. godine, Evropska konvencija o ljudskim pravima, donešena u Rimu 4. novembra 1950. godine, čiji je potpisnik 2006. godine Crna Gora. Krši se pravo na mirno okupljanje i protest građana, kao jedno od osnovnih ljudskih prava po pomenutim poveljama. Nije čudo što UN reaguju na kršenje povelje UN, jer je to vidljivo i laicima. Kakve su to pravne fakultete završavali predstavnici vlasti kad ne poznaju najvažnije međunarodne povelje o ljudskim pravima, koje su dužni da poštuju silom zakona? Država je dužna da radi na otklonjanu razloga zbog kojih se organizuju mirni protesti, a ne da tiranijom većine uskraćuju elementarno ljudsko pravo! Takođe, čitav postupak od hapšenja Milivoja Katnića, bivšeg SDT i njegovog pomoćnika Saše Čađenovića su školski primjeri kršenja Evropske konvencije, koja garantuje „... pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. Pretvaranje pritvora u zatvor je neprihvatljivo po međunarodnim poveljama. Iste te međunarodne povelje i presude Suda za ljudska prava u Strazburu, smatraju ubistvom od strane države pritvorenika kojem nije omogućeno liječenje u skladu sa njegovim zdravstvenim potrebama. Jednog dana će se morati pred sudom odgovarati zašto se uskraćuje Milivoju Katniću liječenje od strane ljekara koji ga je liječio i kojem vjeruje da mu neće umanjiti sposobnost odbrane? Śećate se đe je liječen optuženi Bratislav Dikić u procesu za terorizam u vrijeme „nedemokratske bivše vlasti“?  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250726180740_6c93ef9bee63ad42060cd8b23d1063dfab6509063490ab1f2ca5149d73dcd5af" data-rendition-name="original" width="522" height="624" loading="lazy" alt="mauzolej"><figcaption>Autorsko djelo Ivana Meštrovića, Mauzolej na Lovćenu etv</figcaption></figure>  <h2>Uticaj Crkve Srbije</h2> Sarkastično zvuče riječi potparola NSD Mirka Miličića kako je gradonačelnik Budve i sam doprinio uličnom prebijanju, jer, kaže, niko nema pravo da „sistematski izigrava i krši zakon, da vrijeđa pojedince i porodice, da zavađa građane“. Samo je zaboravio da doda da to jedino ne važi za Andriju Mandića, predśednika Skupštine, članove NSD-a i Crkvu Srbije sa svojim velikodostojnicima. Ako neko krši zakone Crne Gore i zavađa ljude to su ta gospoda. Čemu služe riječi Joanikija Mićovića o vraćanju kapele Karađorđevića na Jezerski vrh do da poziva na kršenje zakona o zaštiti kulturnih dobara i poziva na obračun, pa i građanski rat? Da li bi pravio Joanikije problem da se Aca palikuća „pružio“ i sagradio mauzolej po nacrtu koji je naručio od Ivana Meštrovića? Da li bi to bio „božji hram“? Za razuman svijet samo proglašenje Metodija Ostojića za još jednog mitropolita u Crnoj Gori je uvreda i omalovažavanje značaja i autentičnost crkve u istoriji Crne Gore, ma čijom je baštinom smatrali. To je smicalica i lakrdija koja je svjesno urađena iz Beograda kako bi se crkva u Crnoj Gori istorijskim značajem svela na Vranjsku eparhiju. Nedavno je Metodije Ostojić držao opelo ratnom zločincu, saradniku fašista Draži Mihailoviću, uz prisustvo članova rukovodstva NSD-a, predśednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića i potpredśednika Vlade Budimira Aleksića? Bez bilo kakve reakcije države i onih koji su tako strašno bili pogođeni reakcijom građana 13. jula na Gorici? <h2>Izdaja države</h2> Nedavno je na jednoj televizije organizovana debata dvojice najgorih ministara policije u istoriji Crne Gore, aktuelnog Danila Šaranovića i prethodnog Filipa Adžića. Čusmo od Šaranovića kako je Aleksa Bečić, zvani Ljaljo, svojom umješnošću i sposobnošću prevazišao krizu oko obezbjeđenja mandata za skupštinsku većinu 23. novembra 2020, kada se mimo ustavnih procedura ušlo u ustavnu nadležnost donošenjem Odluke o dopunama Poslovnika o radu Skupštine Crne Gore, po osnovu nepostojećeg vanrednog stanja. Pa se zatim odlučivalo, opet kršeći zakon i suprotno Ustavu i Poslovniku, tako što je bez uvjerenja DIK-a verifikovan mandat poslanici sa liste „Crno na bijelo“ Suadi Zoronjić. I to sve zahvaljujući Ljalju, koji bi svoju „umješnost“ trebalo jednog dana da dokazuje na sudu zbog kršenja Ustava Crne Gore i nezakonitog izbora poslanika. A lustracija, nadam se, je neminovna, jer je to rang državnog udara.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250726180740_882c2875160a026664d988880ea3573e1f095cb424d52dc488eb8c370e71423f" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="bečić"><figcaption>PARTIJSKA POSLUŠNOST U POLICIJI: Danilo Šaranović i Aleksa Bečićetv</figcaption></figure>  A da je „posao režima bio uništi cio pravni poredak i slobodnu Crnu Goru“, kako reče dr Mihailo Ivanović, crnogorski federalista, govori to što pomenuti Aleksa Bečić i Danilo Šaranović sprovode autoritativnu vlast u resorima kojima rukovode, ne poštujući Ustav i zakone, uvodeći partijsku poslušnost kao kriterijum u rekonstrukciji policije. Sa namjerom da se te nezakonite radnje prenesu i na pravosuđe, kako bi se i sudije pripodobile volji vlasti i postali poslušni. Da bi se sprovodio veting u bilo kojoj oblasti mora se njegova primjena zakonski urediti, čime bi se utvrdilo koji organ i po kojim kriterijumima, u definisanom postupku, može meritorno odlučivati o dokazima da li su nezakonito pribavljeni prihodi ili ne. Na osnovu izvedenih dokaza, ne nečije proizvoljne sumnje. Inače je to obična lakrdija i bezakonje, kojima se samo želi stvoriti podobno i poslušničko pravosuđe i partijska policija. Poznato je iz istorije da je Stevo Vukotić, šura kralja Nikole, bio za to da se kralju Nikoli ne dozvoli povratak u zemlju i da se Srbija i Crna Gora bezuslovno ujedine. Nakon aneksije Crne Gore, Stevo Vukotić je više puta tražio prijem kod kralja Aleksandra, ali ga je on dugo ignorisao. Na kraju, kada ga je ipak primio, Stevo Vukotić primijeti: ,,Pa vaše visočanstvo, čudo me nijeste primili ranije poslije svega što sam učinio za našu stvar“. Aleksandar mu odgovori: ,,Izdao si zakletvu datu jednom kralju, tako ćeš izdati i mene“. Neki sumnjaju u istinitost ovih riječi, ali je sigurno da svaki izdajnik završi na smetlištu istorije, odbačen od svih. Prije ili kasnije svi izdajnici završe na smetlištu istorije. Već vidim Mandića i slične kako obigravaju oko Palate Srbija i zgrade u Nemanjinoj 11 da ih neko primi. U mnogim teorijskim raspravama demokratija se često posmatra kao politički i društveni regulatorni princip. U tom smislu potencira se uspostavljanje prceduralne strane demokratije, „pravila političke igre“, bezuslovno poštovanje zakona, institucija i garancija njihovog poštovanja, kao supstancijalnih odredbi demokratije, kojima se reprezentuje vladavina naroda. Kršenje Ustava zakona, procedura, kako bi se pripodobili potpunoj kontroli vlasti, odlike su autoritarnih sistema i diktatura. Borba za demokratiju nije kampanja, ona je vječiti proces. Busamo se u prsa da smo istorijski najslobodarskiji narod na Balkanu. Makijaveli bi rekao: „Jednako je teško osloboditi narod koji želi da ostane servilan, kao i porobiti narod koji želi da ostane slobodan“. Jesmo li ovo drugo?

Oslobođenje od „oslobodilaca“

Nakon što je njegov sin zadobio ozbiljnu povredu, Nikšićanin Spasoje Krunić odlučio je da se javno obrati Ministarstvu zdravlja Vojislavu Šimunu i crnogorskoj javnosti, ukazujući na ozbiljne propuste u funkcionisanju zdravstvenog sistema.
Kako navodi u otvorenom pismu, povreda koju je njegov osamnaestogodišnji sin zadobio u utorak, 22. jula, zahtijevala je hitnu medicinsku intervenciju, uključujući davanje tetanus vakcine. Ipak, u nikšićkoj bolnici vakcine nije bilo, niti osnovnih sredstava poput joda za čišćenje rane – koje su, prema njegovim riječima, sami morali da kupe.
- Od utorka do petka živjeli smo u strepnji, jer dijete nije imalo zaštitu od tetanusa. Možete li Vi kao roditelji mirno spavati da se ovako nešto dogodi vašem djetetu? – navodi Krunić u pismu.
Vakcinu je, kaže, uspio da obezbijedi tek tri dana kasnije – preko ličnih poznanstava, i to u savjetovalištu za djecu Doma zdravlja Nikšić. Tvrdi da se ova vakcina ne može kupiti na tržištu i da je dostupna isključivo kroz javne zdravstvene ustanove.
Posebno zabrinjava što, prema informacijama koje je tom prilikom dobio, trenutno u ustanovi nema ni penicilina, niti seruma protiv ujeda zmija, što dodatno ugrožava građane, posebno u ruralnim sredinama.
- Je li ovo moguće, ministre? Da li građani znaju u kakvom se stanju nalazi zdravstveni sistem? Kome smo prepušteni? – pita Krunić, ističući da ne traži odgovor za sebe, već apeluje da nadležni reaguju tamo gdje treba.
Otvoreno pismo zaključuje pitanjem:&nbsp;
- Volite li ovu zemlju? Ako je volite, znate šta treba da uradite.
Njegovo obraćanje izazvalo je brojne reakcije na društvenim mrežama, gdje su se i drugi građani javili sa sličnim iskustvima, izražavajući zabrinutost zbog sve češćih nestašica osnovnih medicinskih sredstava u javnom zdravstvu.

Tag: rezim