Na Maksimiru se sinoć dogodilo nešto što nadilazi nogomet. Dok su Kramarić i društvo parali mreže, dok su se tribine tresle od navijačkih pjesama, u jednom trenutku iz Zagreba je prema Dubrovniku, ali i prema cijelom Balkanu, odaslana poruka koja je jača od svih rezultata i statistika.
Oko pet stotina crnogorskih navijača razvilo je transparent: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.
I stadion je zapljeskao. Aplauz za jedno civilizacijsko izvinjenje, aplauz za gestu koja presijeca tri i pol desetljeća šutnje, straha i kolektivne krivnje.
<h2>Povijest jedne rečenice</h2>
Da bi se razumjelo koliko je ovo veliko, treba se vratiti u 1991. Na Cetinju, dok su Miloševićeve jedinice razarale Dubrovnik, Liberalni savez Crne Gore okupio je najmanje deset tisuća ljudi na antiratnom prosvjedu. Atmosfera je kipjela od bijesa i mržnje prema Miloševićevom režimu.
Tadašnji vođa LSCG-a, Slavko Perović, izgovorio je rečenicu koja je postala povijesna: “Država koja u svojim temeljima ima jedan sprženi Vukovar, neće nikada biti sretna!” Masa je tada zapjevala: “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!”
To je bio trenutak kad je antifašistička Crna Gora pokazala svoje drugo lice – ono koje ne pristaje na razaranje susjeda, koje se srami umjesto da slavi velikosrpsku agresiju. I dok je crnogorski režim tada služilo Beogradu, desetine tisuća ljudi jasno su rekli: “Ne u naše ime!”
Godinama kasnije, 2000., Milo Đukanović će se u Cavtatu zvanično ispričati Stjepanu Mesiću i Hrvatskoj. Lijepo je to zvučalo, ali bila je to diplomatska obaveza. Isprika s Cetinja 1991. i ona s Maksimira 2025. – one su iskrene, narodne, proizašle iz duše.
<h2>Od paljevine do katarze</h2>
Nije nimalo slučajno da su navijači uzeli upravo te stihove. Oni su u ratnim godinama bili perverzno preokrenuti u oruđe mržnje. “Sa Lovćena vila kliče” značilo je tada: hajdemo na Dubrovnik, hajdemo paliti i rušiti.
Sada je ta sintagma vraćena tamo gdje pripada – u ljudskost, u oprost, u priznanje krivnje. “Oprosti nam, Dubrovniče.” Četiri riječi koje su jače od svih generala, od svih Miloševića i svih Bulatovića. Četiri riječi koje bole, opominju, ali i liječe.
<h2>Što znači jedno “oprosti”</h2>
S pravom će mnogi u Hrvatskoj pitati: što nam znači jedno “oprosti” na tribinama, kad država Crna Gora nikada nije donijela rezoluciju, kad nikada oficijelna delegacija nije došla na Stradun s vijencem?
Ali upravo u tome je snaga. Ovo nije protokol, nije PR kampanja. Ovo su ljudi – većinom mladi, rođeni poslije rata – koji govore umjesto države. Koji kažu: ne želimo živjeti u laži.
To “oprosti” znači da nova generacija ne pristaje biti taocima srpskog sveta. To “oprosti” znači da Dubrovnik prestaje biti simbol osvojenog plijena i ponovo postaje – susjed, prijatelj, brat.
<h2>Buđenje građanske Crne Gore</h2>
I zato treba pitati: je li ovo samo epizoda s Maksimira ili početak građanskog buđenja uspavane Crne Gore? Jer znamo kako zemlja danas izgleda. Podgoricu drži Andrija Mandić sa svojom svitom, u Nikšiću se vijore tuđe zastave, a Beograd i dalje upravlja koncima. Srpski svet Crnu Goru vidi kao provinciju, kao još jedan kotar “srpske zemlje”.
Ali postoji herojsko Cetinje. Postoji onih 10.000 iz 1991. Postoje oni koji su 2021.pokušali spriječiti nasilnu intronizaciju patrijarha. I sada postoje ovi mladi ljudi na Maksimiru. To je kontinuitet građanske Crne Gore, koja spava, ali se budi kada je najpotrebnije.
Transparent u Zagrebu zapravo je poziv Cetinja cijeloj Crnoj Gori: “Vila kliče, hoćete li je čuti?”
<h2>Kako će reagirati Beograd i Podgorica</h2>
Ne treba imati iluzija – Beograd će poludjeti. Tabloidi će već sutra grmjeti:
“Izdajnici kleče pred Hrvatima”,
“Sramota u Zagrebu – Crnogorci protiv vlastitih junaka”,
“Dubrovnik važniji od Srbije”...
U Podgorici će Mandić i družina odmah umanjivati značaj. Reći će: “To je samo šaka ljudi, to su plaćenici.” I opet će promašiti bit: nije važno koliko ih je bilo, važno je što su rekli. A rekli su ono što čitav jedan narod šuti već desetljećima.
<h2>Hrvatska dimenzija</h2>
Za Hrvatsku, ovaj transparent je ogledalo. On pokazuje da u Crnoj Gori postoje ljudi koji žele oprost, priznanje i normalan suživot. Zagrebačka publika je to osjetila i zato je aplauz bio iskren, eruptivan.
Ali, on je i upozorenje hrvatskoj politici: da prestane flertovati s Dodikom, Vučićem i njihovim jatacima, i da prepozna one snage na Balkanu koje grade građansko društvo. Ako Hrvatska ne prepozna ovu šansu, propustit će povijesni trenutak.
<h2>Dubrovnik kao rana i simbol</h2>
Dubrovnik nije samo grad. On je rana Hrvatske, rana Europe. On je grad koji je 1991. obasipan četničkim granatama, a danas prima tisuće crnogorskih turista. I svaki od njih, dok šeta Stradunom, trebao bi u sebi čuti onaj stih: “Oprosti nam.”
Transparent s Maksimira tu simboliku vraća u javni prostor. On podsjeća da mir nije zaborav, nego priznanje.
<h2>Hoće li poruka preživjeti?</h2>
Opasnost je da ovo postane samo viralna vijest, da nestane za 48 sati s portala. Zato građanska Crna Gora mora napraviti ono što je najteže: prenijeti ovu poruku s tribina u institucije.
To znači: Rezoluciju u Skupštini o napadu na Dubrovnik. Javnu ispriku predsjednika i premijera u Dubrovniku. U Dubrovniku, ponavljam! Istinu u udžbenicima. Bez toga, “oprosti nam” ostaje samo grafit u zraku.
<h2>Vila kliče, ali čuje li je cijela Crna Gora?</h2>
Transparent u Zagrebu nije samo navijačka gesta. To je povijesni trenutak u kojem crnogorski narod vraća sebi čast. To je signal da Crna Gora nije i nikada neće biti provincija srpskog sveta koliko god se Vučićevi gaulajteri upinju da to postane.
I zato je pitanje: hoće li građanska Crna Gora čuti vilu s Lovćena i slijediti je? 
Jer neka se ne lažemo – isti oni što su palili Dubrovnik danas bi da pale Crnu Goru. Samo što se ovoga puta ne kriju iza uniforme JNA, nego iza mantije i srpske zastave. Ali poruka s Maksimira im je poslana jasno i glasno:
“Nikad više!”
Ako Crna Gora prihvati tu poruku, ako Cetinje probudi uspavanu Podgoricu, onda Maksimir neće biti tek stadion, nego početak oslobođenja cijelog jednog naroda.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Poruka s Maksimira upućena je Hrvatima, ali i Crnogorcima: oni koji su gađali Dubrovnik danas bi palili i Crnu Goru

Večeras u Građanskom uglu na TV E možete pogledati promociju knjige „Montenegro and Serbia: A Velvet Divorce“, autora Keneta Morisona, profesora savremene istorije na De Montfort univerzitetu u Velikoj Britaniji i autora brojnih radova i knjiga o Crnoj Gori i Veska Garčevića, bivšeg crnogorskog diplomate, a sada predavača na Bostonskom univerzitetu – jedne od najznačajnijih politikološko-istorijskih studija objavljenih tokom 2025. godine.
Knjiga je veoma temeljna analiza često divergentnih puteva kojima su Crna Gora i Srbija išle u burnom periodu od kasnih 1980-ih do 2017. godine i pruža odličan povod da se uoči naredne godine kada se obilježava dvadeset godina obnove crnogorske nezavisnosti pokrene otvoreni razgovor o tome šta je u tom periodu postignuto, a koje su šanse propuštene.&nbsp;
Sa Markom Savićem, u organizaciji MoPSA o ovoj knjizi će govoriti Vesko Garčević, bivši crnogorski diplomata i predavač na Bostonskom univerzitetu, profesor Ivan Videnović sa Univerziteta u Beogradu i profesorka Olivera Komar sa Univerziteta Crne Gore. Sa Kenetom Morisonom, profesorom savremene istorije na Univerzitetu De Montfort u Velikoj Britaniji, biće emitovan posebno pripremljen kratki intervju.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2FPg2Oh6E6IRo%3Fsi%3DC2DnfAh8HyYB6bfF&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

U Građanskom uglu možete pogledati promociju knjige „Montenegro and Serbia: A Velvet Divorce“, autora Keneta Morisona

Masdar, globalni lider u oblasti čiste energije, i Elektroprivreda, nacionalna elektroenergetska kompanija Crne Gore, saglasili su se da razmotre osnivanje zajedničkog preduzeća za realizaciju velikih projekata obnovljive energije u Crnoj Gori.
Potpisivanje okvirnog sporazuma je održano tokom Abu Dhabi Sustainability Week 2026, u prisustvu dr Sultana Al Jabera, ministra industrije i naprednih tehnologija UAE, predsjednika COP28 i predsjednika Upravnog odbora Masdara; predsjednika Vlade Crne Gore, Nj.E. Milojka Spajića; te Nj.E. Admira Šahmanovića, ministra energetike i rudarstva Crne Gore, kao i viših predstavnika obje kompanije.
. U skladu sa uslovima sporazuma, Masdar i EPCG će razmotriti osnivanje zajedničkog preduzeća za razvoj, izgradnju, vlasništvo i upravljanje projektima čiste energije kroz niz tehnologija, uključujući solarnu fotonaponsku energiju, energiju vjetra, hidroenergiju, samostalne sisteme za skladištenje energije u baterijama, kao i hibridna rješenja. Cilj saradnje je da podrži domaće energetske potrebe Crne Gore, uz istovremeno omogućavanje izvoza obnovljive električne energije na Balkan i u Jugoistočnu Evropu. Ovo uključuje korišćenje postojećeg podmorskog interkonektora Crne Gore sa Italijom, kao i njegovu potencijalnu ekspanziju, navodi se u saopštenju dostavljenom medijima.
Partnerstvo, kako se ističe, ima za cilj da objedini poziciju EPCG-a kao vodećeg proizvođača energije u Crnoj Gori i globalno iskustvo Masdara u razvoju projekata obnovljive energije, a kroz ovu saradnju, Masdar i EPCG ubrzavaju energetsku sigurnost Crne Gore, ali i doprinose energetskoj transformaciji šireg evropskog energetskog tržišta.
- Ovakva strateška partnerstva ne donose samo veću energetsku sigurnost, već i nova radna mjesta, snažniji razvoj i modernizaciju naše energetike. Kroz ulaganja u obnovljive izvore, Crna Gora pravi korak više ka postepenom napuštanju uglja i prelasku na čistu energiju, što je jedino održivo rješenje za budućnost generacija koje dolaze. Naš cilj je stabilan sistem danas i odgovorna politika prema sjutra - &nbsp;kazao je Admir Šahmanović ministar energetike i rudarstva.
Mohamed Jameel Al Ramahi, glavni izvršni direktor Masdara, izjavio je da partnerstva poput ovog pokazuju kako pragmatična saradnja može ubrzati globalnu energetsku tranziciju, uz jačanje energetske sigurnosti i ekonomske otpornosti.
- Ovaj sporazum odražava disciplinovan pristup Masdara širenju na strateška tržišta sa snažnim osnovama i dugoročnim potencijalom rasta. Partnerstvom sa EPCG-om, objedinjavamo globalnu razvojnu ekspertizu i snažne lokalne kapacitete kako bismo podržali energetsku nezavisnost i ekonomski rast Crne Gore i šireg balkanskog regiona -poručio je.
Predsjednik Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore Milutin Đukanović istakao je da ovaj sporazum ima poseban značaj za dugoročni razvoj energetskog sektora Crne Gore:
- Ova saradnja potvrđuje jasnu viziju razvoja EPCG zasnovanu na održivosti, odgovornom upravljanju i jačanju energetske samostalnosti države. Partnerstvo sa renomiranom kompanijom predstavlja strateško pozicioniranje Crne Gore u savremenoj energetici i važan korak u diversifikaciji izvora energije. U kontekstu početka primjene CBAM mehanizma, neophodno je ubrzati investicije u energetici, jer uz snažan razvoj sopstvenih projekata, saradnja sa vodećim međunarodnim partnerima predstavlja ključ za brži razvoj sektora i veću konkurentnost države. Razvoj energetike predstavlja istorijsku šansu za Crnu Goru koju ne smijemo propustiti.
Izvršni direktor Elektroprivrede Crne Gore Zdravko Dragaš izjavio je da je saradnja sa kompanijom Masdar snažna potvrda strateškog pravca u kojem se EPCG i Crna Gora kreću:
- Ovaj sporazum predstavlja važan iskorak u razvoju crnogorskog energetskog sektora i snažan signal povjerenja renomiranog globalnog partnera u potencijale Crne Gore. Partnerstvom sa Masdarom, jednim od svjetskih lidera u oblasti obnovljivih izvora energije, EPCG dodatno jača svoju ulogu nosioca energetske tranzicije, unapređuje našu energetsku bezbjednost i stvara temelje za nove investicije u solarne, vjetro i druge čiste tehnologije. Naš zajednički cilj je da Crna Gora, pored zadovoljenja spostvenog konzuma, postane pouzdan izvoznik zelene energije u region i šire, koristeći postojeću infrastrukturu i stratešku poziciju zemlje.
Današnji događaj, kako se ističe u saopštenju, slijedi nakon potpisivanja Sporazuma o energetskoj saradnji između UAE i Crne Gore, potpisanog početkom novembra 2025. godine. Nadovezujući se na šire strateško partnerstvo između UAE i Crne Gore, saradnja Masdara sa EPCG-om koristi postojeće prisustvo Masdara u Crnoj Gori kroz investiciju iz 2018. godine u vjetroelektranu Krnovo snage 72 megavata, koja je i dalje najveći operativni vjetroenergetski projekat u zemlji. Partnerstvo takođe dopunjuje širu ekspanziju i investicije Masdara u Jugoistočnoj i Centralnoj Evropi putem njegove grčke platforme TERNA ENERGY, preuzete prošle godine.

Masdar i EPCG razmatraju osnivanje zajedničkog preduzeća za razvoj obnovljivih izvora energije u Crnoj Gori

Legitimizacija četničkog vođe, ratnog zločinca i dokazanog kolaboracionistu Pavla Đurišića već se dogodila. On više nije samo mračna figura iz prošlosti koju, uz obilje istorijske dokumentacije, pamte još živa djeca i unuci poklanih ljudi, već postaje uzor koji se otvoreno zagovara.
To što crkveni velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori jednog od najokrutnijih koljača proglašavaju herojem nije incident, već javno ispoljena ideologija koju oni dosljedno baštine. Iz rata u rat.
Crnogorska vlast, proruska i prosrpska, ma šta govorili u Briselu, ovu tiraniju nad istinom i zdravim razumom nije osudila. Naprotiv, podržala ju je ćutanjem.
<h2>Korijeni</h2>
Crna Gora je država sa hiljadugodišnjom, burnom i odbrambenom istorijom. Tokom njenog trajanja više puta je osvajana i gašena od susjedne Srbije. Posljednji put 1918. godine, kada je regent Aleksandar Karađorđević, uz saglasnost velikih sila, izbrisao ime zemlje u kojoj je rođen, a čiji je kralj bio njegov đed. Tada je ugasio i Crnogorsku crkvu, pripojio je SPC-u, a Crnogorce koji su se borili za pravo, čast i slobodu ubijao, proganjao, izgladnjivao...
Crnoj Gori ime su vratili komunisti. Izgradili su zemlju, infrastrukturno i institucionalno. Ali, zarad bratstva i jedinstva, o 1918. godini se u školama nije učilo.
Bez previše otpora i odbrane vlastitog integriteta, Crnoj Gori su se desile devedesete.
Crnogorci, ponešeni projektovanom srpskom mitomanijom, smijenili su tada crnogorsko komunističko rukovodstvo koje je jedino bilo brana uključivanju Crne Gore u pogrom koji slijedi, a koji su na jeziv način osjetile gotovo sve ex-Ju republike.
Srbija je započinjala ratove pod izgovorom odbrane Jugoslavije, a istina je bila da je srpski državni vrh realizovao ideju akademika SANU o Velikoj Srbiji.
<h2>Mladi, obrazovani, pametni...</h2>
AB revolucija iznijela je novu crnogorsku političku elitu. Mladi, pametni, obrazovani... Sa njima je stigla još jedna figura koja je narednih decenija igrala važnu političku ulogu – Amfilohije Radović.
Jedni su bili podložni beogradskom državnom vrhu. Drugi je blagosiljao kriminalce koji su „oslobađali“ Jugoslaviju pljačkajući, silujući, ubijajući i granatirajući tuđe gradove.
A i u crnogorskom dvorištu, za račun velikosrpske ideologije, dešavali su se zločini devedesetih: deportacije izbjeglica iz Bosne 1992, Morinj, Bukovica, Kaluđerski laz… Država je gledala i ćutala.
<h2>Crnogorski “nacionalisti”</h2>
Dok je Crna Gora tonula u vrtlog velikosrpske ideologije i klerikalnog pritiska, DPS je prolazio svoj put preživljavanja kroz pragmatizam.
Umjesto jasnog stajanja na stranu državnog suvereniteta i građanske multietničnosti, DPS je često birao kompromis. Cijena je bila velika: antifašizam je pripreman da postane relikt, a SPC se pozicionirala kao važan faktor – država u državi.
A bilo je i svijetlih tačaka – Liberalni savez Crne Gore, istinski antiratni glas, Savez reformskih snaga, SDP, manjinske partije. Pokazivali su da postoji druga Crna Gora – čojska i junačka. I baš zato su nazivani izdajnicima, separatistima i nacionalistima. Trpjeli su pritiske, torturu i progon.
<h2>Raskol DPS i mirnodopski period</h2>
Tek je 1997. godina označila prelomni trenutak u crnogorskoj politici – raskol u DPS-u koji je duboko promijenio političku scenu. Dok je jedna frakcija, predvođena Milom Đukanovićem, odvajala Crnu Goru od savezništva sa Miloševićevim režimom, druga je ostajala čvrsto vezana za Beograd i njegovu, po sve, pogubnu politiku.
Raskol je otvorio put ka promjenama koje će uslijediti tokom narednih godina, ali i učvrstio duboke podjele u društvu.
S druge strane, potpuno autonomno od svih donoseći odluke, Amfilohije je, godinu prije obnove nezavisnosti, na Rumiji, uz direktnu pomoć vojske kojom je upravljao Beograd i policije kojom se rukovodilo iz Podgorice, podigao limenu crkvu na vrh planine, čime je uzurpirao prostor koji je vjekovima bio mjesto zajedničkog hodočašća pravoslavaca, muslimana i katolika.
Ovim činom on nije samo prekinuo tradiciju zajedničkog hodočašća i iznošenja krsta kneza Vladimira, već je stvorio simbol dominacije SPC-a i nad drugim vjerama, ali i nad državom. SPC je sa Rumije krenula da šalje poruke koje su često išle u pravcu očuvanja upravo koncepta Velike Srbije i protivljenja crnogorskoj nezavisnosti, na šta je vladajuća garnitura ćutala.
Međutim, uprkos jačanju SPC-a, Crna Gora je nastavila da se kreće ka obnovi svoje samostalnosti. Put do referenduma 2006. bio je isprepleten borbama za očuvanje identiteta, pravde i prava na samoopredjeljenje.
DPS je, pod vođstvom Đukanovića, uspio da konsoliduje podršku i iskoristi trenutak da Crna Gora povrati svoju nezavisnost, što je kulminiralo istorijskim referendumom koji je otvorio novo poglavlje za državu i narod.
<h2>Nenaučene lekcije</h2>
I bi država.
Ali, nakon obnove nezavisnosti, ništa suštinski veliko se nije desilo. DPS je promovisao ustavni patriotizam, a nastavio koketiranje sa SPC-om. Vlast je protivzakonito prepisala imovinu na SPC. Prepise su obavili ljudi iz katastra uz amin nadležnih.
Do raskola dolazi 2019. godine, kada DPS novim zakonom pokušava da vrati u državno vlasništvo crkve i manastire građene do 1918.
Amfilohije, potpomognut medijima, proruskim partijama i navodno građanskim pokretom URA, pokreće crkvenu kontrarevoluciju. Litije su u dijelu javnosti predstavljene kao emancipatorski pokret.
<h2>Devedesete opet</h2>
Avgusta 2020. slavilo se uz crne zastave sa kosturskim glavama i pjesmu „Veseli se srpski rode“.
Posljednjih pet godina SPC rukovodi svakom porom društva, diže četnike na tron heroja i prijeti da Crna Gora mora biti pripojena Srbiji ili će doći do „ukrajinizacije“.
Ljudi koji se bune, kao i članovi LSCG devedesetih, proglašavani su ekstremistima i nacionalistima i postajali su target.
Dio medija i civilnog sektora ćutao je, čineći se saučesnicima. Drugi dio je, iz lukrativnih razloga, potvrđivao da su kritičari vlasti i SPC-a – nacionalisti, iako su svi odlično znali i razumjeli kuda ide Crna Gora.
Još 2020. godine, mnogi intelektualci iz Crne Gore i regiona upozoravali su Abazovića da koalicija sa baštinicima bjelaško-četničke ideologije ne vodi progresu, već fašizmu.
Dakle, znali su svi sve odlično. Ovo nije spontani folklor, nego politički projekat normalizacije zločina i potčinjavanja države. I zato sada, kada živimo u fašisoidnom društvu, ne pitajte se.
Da, za ovo ste se borili.

Kako je normalizovan četnički narativ u Crnoj Gori

Izaslanici američkog predsjednika Donalda Trampa, Stiv Vitkof i Džared Kušner, planiraju uskoro posjetiti Moskvu radi sastanka s čelnikom Kremlja Vladimirom Putinom. Planirana posjeta dio je napora za postizanje mirovnog sporazuma s ciljem okončanja rata Rusije protiv Ukrajine, piše Bloomberg.
Izvori za Bloomberg navode da bi se sastanak mogao održati kasnije ovog mjeseca, ali upozoravaju da planovi još nisu konačni i da bi termin mogao biti promijenjen zbog razvoja događaja u Iranu, gdje su u toku veliki protesti.
Zvaničnik Bijele kuće izjavio je da takav sastanak trenutno nije zakazan, dok Kremlj nije odgovorio na zahtjev za komentarom. Prema jednom od izvora, još nije poznato koliko je Putin zainteresovan za održavanje novog sastanka s članovima Trampovog tima, što se čini glavnom preprekom za određivanje datuma.
<h3>Mirovni plan i prethodni razgovori</h3>
Očekuje se da će Putinu biti predstavljen najnoviji nacrt mirovnog plana od 20 tačaka, koji su izradili ukrajinski i američki predstavnici. Vitkof i Kušner već su posjetili Moskvu i sastali se s Putinom u decembru, a taj krug razgovora trajao je gotovo pet sati, ali nije donio značajniji napredak.
Vitkof se s Putinom u Rusiji sastao šest puta tokom prošle godine. Ovi diplomatski napori slijede nakon sastanka predstavnika 35 zemalja i organizacija održanog 6. januara u Parizu, na kojem je finaliziran rad na bezbjednosnim garancijama za Ukrajinu.
Nakon sastanka, britanski premijer Kir Starmer, francuski predsjednik Emanuel Makron i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski potpisali su deklaraciju o namjeri raspoređivanja trupa u Ukrajini u slučaju postizanja mirovnog sporazuma. U američkoj delegaciji u Parizu bili su Vitkof i Kušner, a Vitkof je izjavio da je nakon sastanka „Koalicije voljnih“ postignut značajan napredak.

Bloomberg: Trampovi izaslanici Vitkof i Kušner planiraju posjetu Putinu

Kolumne

Dosta je laži Crkve Srbije i Andrije Mandića

Hronika

Policija ćuti o zastrašujućim prijetnjama

Politika

Zašto Milojko Spajić ne želi da čuje ili vidi Milana Kneževića?

SRUŠENA OPTUŽNICA: Baković: Belivuku i Miljkoviću nije bila izrečena zabrana ulaska u Crnu Goru

vipSubnav

mainNavigation

footerNavigation

Tag: sa-lovcena-vila-klice

Poruka s Maksimira upućena je Hrvatima, ali i Crnogorcima: oni koji su gađali Dubrovnik danas bi palili i Crnu Goru

U Građanskom uglu možete pogledati promociju knjige „Montenegro and Serbia: A Velvet Divorce“, autora Keneta Morisona

Masdar i EPCG razmatraju osnivanje zajedničkog preduzeća za razvoj obnovljivih izvora energije u Crnoj Gori

Kako je normalizovan četnički narativ u Crnoj Gori

Bloomberg: Trampovi izaslanici Vitkof i Kušner planiraju posjetu Putinu

PRATITE TVe UŽIVO