Crnu Goru je minule sedmice, regionalno gledano, obilježilo hapšenje biznismena Ranka Ubovića, a planetarno - ksenofobično orgijanje, koje je kulminiralo otvorenim lovom na gastarbajtere iz Turske.&nbsp; Iako ova dva slučaja naizgled nemaju nikakavu zajedničku poveznicu, ona ipak postoji.&nbsp; <h2>Dvostruki aršini</h2> Naime, dok se kadrovi i fotografije sa lisicima na rukama Ranka Ubovića, Veselina Kovačevića, te ranije uhapšenih Aca Mijajlovića i Vlada Ivanovića, snimljenih na stepeništu SPO, ovih dana bjesomučno prikazuju na televizijama i portalima, crnogorska policija i tužilaštvo su objavili samo inicijale naoružanih ljudi sa kapuljačama.&nbsp; Koji su, poput pripadnika Ku Kluks Klana, napali građane Turske na Zabjelu, a njihove kolege krenule da pale i demoliraju turske automobile i radnje širom Crne Gore. Što je klasična diskriminacija. Policija i tužilaštvo, dakle, poštuju presumpciju nevinosti brutalnih napadača na Turke, objavljujući samo njihove inicijale. Dok, s druge strane, poznate crnogorske biznismene „žigošu“, otkrivajući medijima termine kada će biti dovedeni ispred zgrade SPO, kako bi ih „ovjekovječio“ kamermansko-fotoreporterski streljački vod. Dakle, iako u napadima na građane Turske ima klasičnih elemenata specijalnog rata protiv CG, jer se ona tako pokušava udaljiti od EU, nema imena i snimaka uhapšenih „osvetnika“ sa lisicama na rukama. Niti javnost zna ko su. <h2>Kad jaganjci utihnu</h2> Što je, gledano isključivo iz ugla ljudskih prava, pohvalno. Osim, ako se iza objavljivanja inicijala, a ne punih imena i prezimena uhapšenih, ne krije namjera da se od javnosti zaštiti nečiji bratanić, sestrić, kumara...&nbsp; S druge strane, kada su u pitanju Ranko Ubović i drugi uhapšeni ugledni crnogorski bisnismeni, tužioci, policajci, univerzitetski profesori, bivši ministri... to pravilo ne važi u Besudnoj Zemlji. Što predstavlja klasičnu diskriminaciju. Ali, ne daj Bože goreg: da je zapalo Dritanu i sličnim samoproglašenim tužiocima i sudijama, vjerovatno bi Ubovića, Lazovića, Katnića... privodili kod tužioca i sudija vezane kao Hanibala Lektora iz filma „Kad jaganjci utihnu“.&nbsp; Jer te ljude, po naređenju pretpostavljenih, da li iz policije, tužilaštava, stranih ambasada, Srbije, Rusije... ili svih njih zajedno, vrag će ga znati, treba javno kriminalizovati i diskreditovati. Ili preciznije rečeno: medijski linčovati. Prije svakog suđenja i presude.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026211040_78caeb559460f112f13397e5b62473271ae60a6c05553b0022c221c57ef17085.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251026211040_78caeb559460f112f13397e5b62473271ae60a6c05553b0022c221c57ef17085" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Okupljeni građani u podgoričkom naselju Zabjelo"> <figcaption>Okupljeni građani u podgoričkom naselju Zabjelo(Photo: Patrola CG)</figcaption> </figure>  <h2>Vučićev čovjek</h2> Godinama najavljivano hapšenje Ranka Ubovića i Veska Kovačevića, zbog navodnog pranja novca, desilo se, vrlo indikativno, uoči samog isticanja roka za dostavu ponude za projektovanje i izgradnju druge dionice autoputa Mateševo - Andrijevica. Vrijedne oko 600 miliona eura. Kao što je objavljeno, za taj posao su se javile četiri kompanije. Tri iz Kine i jedna iz Turske. Među njima i Bemaks, kao podizvođač. No, hapšenjem Ranka Ubovića i Veska Kovačevića, unaprijed je trebalo diskvalifikovati tu renomiranu firmu. A čime bolje, nego dobro tempiranim hapšenjem. Nije nikakva tajna: za taj veliki posao zainteresovana je i Srbija, odnosno kontroverzni bisnismen s Kosova i „Vučićev čovjek“ Zvonko Veselinović.&nbsp; Kako je konstatovala Radio Slobodna Evropa, Veselinović je za „Srbiju biznismen, za Kosovo kriminalac, a u Sjedinjenim Državama je na crnoj listi“. &nbsp; Njegova firma Inkop, kao i firme povezane sa njima, radile su, ili su angažovane, na izgradnji brojnih saobraćajnica u Srbiji. Osim toga, kako se može čuti, njegove firme su već kupile zemljište za eksploataciju kamena, blizu trase novog dijela autoputa Mateševo - Andrijevica. Vjerovatno ubijeđeni u to da će oni dobiti taj posao. Slučajno ili ne, uoči samog isticanja roka za dostavljanje ponude za izgradnju nastavka autoputa, na podgoričkom aerodromu uhapšen je Vesko Kovačević. U njegovom ruksaku nalazila se obimna dokumentacija i ponuda Kinezima za radove na tom kapitalnom projektu.&nbsp; <h2>Kula od karata&nbsp;</h2> Ako ovo nije slučajnost, onda to optužuje onog ko je odredio tajming hapšenja čelnih ljudi Bemaksa. Sumnjivo lice je postupajući tužilac Miloš Šoškić. Ali moramo poštovati njegovu presumciju nevinosti. Vratimo se hapšenju biznismena Ranka Ubovića. Višegodišnja političko-medijsko-tužilačka hajka, napokon je urodila plodom: slikan je sa lisicama na rukama! Uz javno likovanje ministra policije Danila Šaranovića i istrošenog političara Dritana Abazovića, koji su orden za to hapšenje htjeli pripučiti sebi na prsa.&nbsp; Baš kao i onda kada su uhapšeni Zoran Lazović, Milivoje Katnić i Saša Čađenović.&nbsp; No, dosadašnji sudski postupak pokazuje da se optužnica protiv njih ruši kao kula od karata.&nbsp; Što će se, po svemu sudeći, desiti i sa ovom kojoj sada aplaudiraju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Dobro tempirano hapšenje

Poslije briljantnih akcija SDT-a u sprječavanju masovnih ubistava i klanovskih likvidacija širom Crne Gore, kojim svjedočimo gotovo svakodnevno, dilovanja narkotika čak i u osnovnim školama, visoke korupcije aktuelne vlasti, gdje se više ne krade lopatom, već šleperima, na red je, napokon, došao i konačni obračun sa neposlušnim i profesionalnim crnogorskim medijima. Koji o tom haosu redovno izvještaavaju.&nbsp;
<h2>Sumnjivo lice</h2>
I to klasičnim blic-krigom, odnosno munjevitom akcijom Specijalnog policijskog odeljenja u kojoj su uhapšeni, a potom, provedeni “crvenim tepihom“, do ulaza zgrade SPO, Aco Mijajlović, Drago Spičanović, Milovan Pavićević, Vladan Lazović, Andrijana Nastić, Peđa Bošković... i, vjerovali ili ne, mimer Radosav Vrbica.
Što su propratili brojni novinari i kamere prvilegovanih medija. No, kao što znate: informacije o tim povjerljivim hapšenjima i tajmingu kada će osumnjičeni biti dovedeni u zgradu SPO, nije medijima dao, gle čuda, &nbsp;Aco Mijajlović, uhapšen i osumnjičen za slične „kriminalne“ radnje, već ovlašteno lice iz SPO.&nbsp;
A ko to može biti, a nije Aco!?
Ako znamo da tužioci određuju ko će se hapsiti, a mjesto i vrijeme hapšenja određuje šef SPO sa svojim timom, onda nije teško zaključiti ko pravi spektakl na „crvenom tepihu“ ispred zgrade SPO. I ko privilegovanim medijima dijeli povjerljive informacije. Sumnjivo lice je, dakle, Predrag Šuković. Zvani „Peđa“.&nbsp;
No, ne brinite. Pošto sadašnji vrh Bečićeve i Šaranovićeve narodne milicije radi „ni po babu, ni po stričevima“, onda će, baš kao i u slučaju Aca Mijajlovića i „medija koje je on kontrolisao“, biti pokrenuta ekspresna istraga i protiv Predraga Šukovića i „njegovih“ medija i urednika, kojima dostavlja službene podatke. Kad na vrbi rodi grožđe.
<h2>Braća bambalići</h2>
Kako je počelo, strepim, biće procesuirani i svi oni koji su Mijajloviću u posljednih šest godina nazvali „dobar dan“. Ili će, u najboljem sličaju, biti medijski bičevani.&nbsp;
Osim toga, kako prenose medijski megafoni braće bambalića, Alekse Bećića i Danila Šaranovića, zločinačka grupa Aca Mijajlovića se obračunavala sa neistomišljenicima iz političkog i bezbjednosnog vrha crkve i pokušala da utiče na političko-bezbjednosne prilike u državi.&nbsp;
I šta je tu, molim lijepo, nezakonito!? Valjda to što su prozvani urednici i njihovi mediji sarađivali sa Mijajlovićevom firmom Montemedia i što se bore perom za svoje ideale i bolju Crnu Goru... A ne sa puškomitraljezima i topovima. Što su činili oni iz čijih je šinjela iznikla nova oslobodilačka vlast i pojedini popovi.
Ako je za Sky aplikacije važila formula „Dritan najavljuje, Olja objavljuje, a SDT hapsi“, ovoga puta važi pravilo: SPO hapsi, a Vijesti ekskluzivno objavljuju „prepiske i dokaze“.&nbsp;
Što nam dodatno govori da je presumcija nevinosti u Crnoj Gori odavno okačena mačku o rep.
<h2>Opasna veza između Katnića i Mijajlovića</h2>
Ovo nije prvi put da aktuelna vlast trenira strogoću i udara na slobodne medije i intelektualce, koji se bore protiv loše vlasti, ruskog uticaja i velikosrpske okupacije Crne Gore.&nbsp;
Podsjetimo se, jula prošle godine, SPO i tužilac Miloš Šoškić takođe su retroaktivno otkrili opasnu medijsku bandu na čelu sa Milivojem Katnićem. Čiji su članovi telefonski komunicirali sa njim prije njegovog hapšenja. I sve ih ubacili u optužnicu protiv njega.
To je za neupućenu javnost izgledalo nesporno i opasno, baš kao i ovi transkripti, koji se objavljuju u slučaju Aca Mijajlovića i drugih.
Citiraću prijedlog te optužnice protiv Katnića, da se vidi kako SDT radi po istom scenariju.
„Katnićeva kriminalna organizacija ima uticaj na medije, posebno, ako se imaju u vidu podaci i dokazi koji su dobijeni pretresom mobilnog telefona okrivljenog Milivoja Katnića. Koji potvrđuju da on kao pripadnik kriminalne organizacije, ima uticaj na sredstva javnog informisanja.“&nbsp;
Precizirajući: „Analizom sadržaja telefona okrivljenog došlo se do podataka da je Milivoje Katnić ostvarivao sljedeće komunikacije:
-sa telefonskim brojem koji je memorisan kao 'Draško Đuranović', Katnić je ostvario ukupno 376 'Viber' i 'Whats app' komunikacija. Sa Šekijem Radončićem ukupno 79. Sa &nbsp;Kaćušom &nbsp;Krsmanović 6, sa Tamarom Nikcević 28, sa Miloradom Popovićem 40, Samirom Rastoderom 22 i sa Darkom Šukovicem ukupno 5 komunikacija.“
Kraj priče: već nam je bilo presuđeno. Srećom, organizovali smo sastanak sa predstavnicima Kvinte u Podgorici, gdje smo im predočili naše dokaze i način rada SDT-a. Epilog: izbačeni smo iz Šoškićeve optužnice. Bez izvinjenja i objašnjenja.
<h2>Klasični politički proces</h2>
U slučaju Aca Mijajlovića i drugih, predočen je identičan „krunski dokaz“: njegove telefonske komunikacije sa urednicima i novinarima crnogorskih medija.&nbsp;
Precizno su nabrojani svi mediji koji su sarađivali sa unaprijed osuđenim Acom Mijajlovićem: Portal Standard, Pobjeda, CDM, Portal Analitika, Antena M, Mportal, Portal ETV.&nbsp;
Svi do jednog prozapadni i procrnogorski medij.&nbsp;
To nam govori da se ovdje radi o klasičnom političkom procesu, odnosno direktnom pokušaju kriminalizacije crnogorskih medija i novinara, koji stoje na prvoj liniji odbrane demokratije i istine u Crnoj Gori. I uvođenja klasične cenzure u Crnoj Gori.&nbsp;
Dakle, ako se budu pitali Bećić &amp; Šaranović &amp; Co suđenje u slučaju Aca Mijajlovića i drugih je suvišno. Što će se trošiti pare poreskih obveznika kada su već proglašeni krivim!?&nbsp;
No, to baš i neće ići tako lako. Crnogorske sudije se polako oslobađaju stega „preambicioznih“ tužilaca i političara.&nbsp;
Osim toga, i kolo sreće se okreće: zbog brojnih zloupotreba zakona, skrivenih iza štita i sprege vlasti, tužilaštva i policije, doći će vrijeme pravne države i privođenja pravdi mnogih današnjih svetaca i pravednika. I prvih pendreka Crne Gore.&nbsp;
Živi bili, pa vidjeli.

1250x600

1084x550

Treniranje strogoće

Ako ima Boga i pravde, smatraju podgoričke Demokrate, dobri čovjek Pavle Bulatović će dobiti svoju ulicu u Podgorici. Uz blagoslov Svevišnjeg u toj stranci - Alekse Bečića. Izniklog iz političkog šinjela Momira i Pavla Bulatovića. .
Potom će, jasno je, u tom procesu suočavanja sa prošlošću u režiji Demokata, i u drugim gradovima Crne Gore, dje dobaci ruka pravdoljubivog Alekse, dobri čovjek Pavle dobiti svoju ulicu. Možda i čitav kvart.
„Kvart Pavla Bulatovića“!? To možda i ne zvuči loše, u današnjoj zemlji čuda - Crnoj Gori.
Pošto je Pavle Bulatović bio i ministar odbrane SRJ, možda će Bečić i njegovi sljedbenici da prekrste i „Kasarnu Milovan Šaranović“ u Danilovgradu. Kada može 13-julsku nagradu dobiti, Bećir Vuković, bila bi planetarna nepravda da i ta kasarna ne dobije ime po opjevanom vojskovođi Pavlu Bulatoviću.
Narodni heroji iz NOB-a su, ionako, po Bečiću i bratiji, samo mrtva vojska. Ko ne vjeruje, neka pita Vojvodu Mandića.
<h2>Dobri ljudi u dobrom vremenu</h2>
Istražujući ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, i prateći suđenja Haškog Tibunala, primijetio sam jednu zajedničku osobinu osuđenih ratnih zločinaca: svi oni su prije početka ratnog ludila važili za brižne očeve, dobre komšije, iskrene prijatelje... Jednom riječju, za dobre ljude.
Tako je bilo i sa glavnokomandujućim fašistima osuđenim na Nirnberškom procesu, kao i sa ratnim zločincima iz Ruande.
Dakle, i tamo se radilo o dobrim ljudima. Koji prije rata i ratnih dešavanja ne bi „ni mrava zgazili.“ A kamoli u smrt poslali na desetine, stotine, hiljade ili stotine hiljada ljudi.
Među njima se, mirne duše, može svrstati i dobri čovjek Pavle. Takvog sam ga i ja poznavao. I prije rata je znao popiti po koju čašicu više, ali ni u tim „trenucima istine“ iz njega nije izbijala uvreda ili mržnja prema drugom ili drugačijem. Jednostavno rečeno: dobar čovjek - u dobrom vremenu.
<h2>Čekale su ga haške rešetke</h2>
No, rat je učinio svoje: Dobri Čovjek Pavle je kao ministar crnogorske policije svojim potpisom i depešom, s proljeća 1992. godine, direktno poslao u smrt najmanje 85. bosanskih izbjeglica. Bar kako sam ja dokumentovao. A na dokumentovanju tog zločina, lično mi je čestitao Džefri Najs, glavni tužilac na suđenju Slobodanu Miloševiću.
Evo djelić atmosfere koja je tih dana vladala u Miloševićevoj Crnoj Gori, koju sam blagovremeno opisao u knjizi „Kobna Sloboda“.
„Lov na izbjeglice trajao je danima i noćima. Racije su sprovođene po ulicama i trgovima, kućama i vikendicama, kafanama i hotelskim sobama...
Bez ikakvog sudskog naloga, usred mrkle noći, ili u cik zore, pred uspaničenim majkama odvođeni su sinovi, djeca su plakala za očevima, žene za muževima, sestre za braćom...
Arogantni inspektori i policajci, nisu se obazirali na te vapaje, baš kao ni na molbe čestitih domaćina da im iz kuća ne odvode bliske rođake i prijatelje, koji su tu došli da se sklone od rata i na njihovu riječ...“
<h2>Ministrov pečat na zločin</h2>
Ministra Pavla Bulatovića je samo smrt spriječila da ne završi iza haških rešetaka. Preciznije, njegova nerazriješena mafijaška likvidacija 7. februara 2000-te, u beogradskom restoranu fudbalskog kluba "Rad". Ubica nikada nije otkriven.
Samo godinu ranije, u jednoj rožajskoj kafani, ozbiljno zaražen velikosrpskim ludilom, ministar vojni i dobri čovjek Pavle je, okružen četničkom svitom i tjelohraniteljima, iz sve snage pjevao "Đe su straže/ đe su straže/ generala Draže".
A nakon predsjedničke pobjede Mila Đukanovića, huškački pozivao Crnogorce da ne dozvole "da njima vladaju Turci".
Što je u to zlo vrijeme bio vrlo opasan poziv na ubistva i klanje crnogorskih „Turaka“.
A samo deceniju ranije bio je predavač u Titovoj političkoj školi u Kumrovcu. Gdje je „bratsvo i jedinstvo“ bilo kamen temeljac.
Haški tužioci su, znamo, protiv Pavla Bulatovića vodili istragu zbog njegove uloge u ratnom zločinu deportovanja bh. izbjeglica iz CG. I njegove komandne odgovornosti, kao ministra odbrane SRJ, zbog ratnih zločina na Kosovu.
Da je Pavle Bulatović direktno odgovoran za ratni zločin „Deportacija“ potvrdio je, još za njegovog života, njegov nasljednik na poziciji ministra crnogorske policije - Nikola Pejaković.
„Devedeset i dvoje izbjeglica je isporučeno policiji Radovana Karadžića. Naredbu o hapšenju i deportovanju tih ljudi lično je izdao tadašnji ministar crnogorske policije Pavle Bulatović“, precizirao je 8. aprila 1993. Nikola Pejaković u odgovoru na poslaničko pitanje SDP-a. Stavljajući tako i državni pečat na taj ratni zločin.
<h2>Fatalna depeša</h2>
U mojoj knjizi „Kobna sloboda“ (Fond za humanitarno pravo, Beograd 2005) dokumentovao sam da je na osnovu kobne depeše Pavla Bulatovića, u Crnoj Gori, protivno svim međunarodnim zakonima i konvencijama, predato policiji Radovana Karadžića 143 građanina ratom zahvaćene BiH: 105 Bošnjaka, među njima i jedna žena, 33 Srbina i petorica Hrvata.
Nema podataka da su nekog od bosanskih Srba i Hrvata, deportovanih iz Crne Gore, ubili Karadžićevi egzekutori.
Da je zbog komandne odgovornosti u ratnim zločinima koje su počinile jedinice Vojske Jugoslavije na Kosovu, Pavle Bulatović bio pod istragom Haškog Tužilaštva, potvrdio je agenciji SENSE zamjenik glavnog haškog tužioca Grejem Bluit.
<h2>Deset hiljada dugih cijevi</h2>
A ko je bio dobri čovjek Pavle, posvjedočio je i Novak Kilibarda u pokajničkoj knjizi „Kilibarda“, Slavoljuba Šćekića.
Kilibarda u toj knjizi objašnjava, kako se jednom prilikom sastao sa Pavlom Bulatovićem i dogovorio da se, pripadnici njegove stranke i drugi „žestoki Srbi“ u Crnoj Gori, naoružaju dugim cijevima.
Na sastanku njih dvojice u Hotelu Crna Gora, svjedoči Kilibarda, pila se dobra rakija, a pao je i konkretan dogovor.
„Ubrzo će momci iz Narodne stranke otići negdje kod Bajine Bašte, te dovesti pun kamion oružja. Određeni su povjerioci koji su distribuirali to i drugo oružje po Crnoj Gori. Znam da je stizalo do Herceg Novog, Mojkovca, Bijelog Polja... Rekli su da ima kalašnjikova, pušaka, mitraljeza i revolvera...“
Tih dana će Bulatovićeva policija na sjeveru Crne Gore podijeliti oko deset hiljada dugih cijevi. I to uz pomoć velikosrpskih stranaka, svojih aktivista i povjerenika.
A Kilibarda i tadašnji vrh Narodne stranke će, otkriće se kasnije, otići i korak dalje: izdaće nalog pojedinim radikalnim članovima da miniraju muslimanska groblja na sjeveru Crne Gore.
<h2>Ulica Braće Rikalo</h2>
Prava je šteta što su, u proces suočavanja sa prošlošću, Bečićeve demokrate krenule sa inicijativom da se jedna od ulica u multietničkoj Podgorici nazove po Pavlu Bulatoviću, a ne recimo, po braći Rikalo.
Oni su, po nalogu i depeši Pavla Bulatovića, uhapšeni u Baošićima i odvedeni u smrt.
„Od njih trojice se nije pronašla ni jedna koščica“, kako je svjedočila njihova, sada već pokojna majka, Vahida u dokumentarnom filmu „Karneval“. https://thedokument.me/en/carnival/
Ako bi Bečić, Šaranović, Bogdanović i njihova bratija ušli u priču suočavanja sa prošlošću na prinicipijelan i pošten način, onda bi morali da povuku svoj predlog o ulici Pavla Bulatovića.
Ako je ova trojka dobronamjerna u slučaju „Deportacija“, mogli bi preko svojih odbornika iz Herceg Novog inicirati da se jedna od ulica u tom gradu nazove po preminulom policajcu Milanu Jokiću. Ocu proslavljenog crnogorskog vaterpoliste Predraga.
Jokić je iz CB Herceg Novi, gdje se nalazio Sabirni Centar za uhapšene bh. izbjeglice, na svoju ruku, usred mrkle noći, pustio braću Nedžiba i Nermina Sijerčića iz Goražda. I tako ih spasio od sigurne smrti.
Nakon Jokićeve smrti, to herojsko djelo sebi je pripučio na junačke prsi, opjevani Slobodan Pejović. Njihovo svjedočenje o tome možete vidjeti u mom dokumentarnom filmu „Heroj našeg doba“. Evo linka filma: https://thedokument.me/en/a-hero-for-our-time
Muke po Jakovu
Kada su u pitanju „Deportacije“, svoju prvu priliku u suočavanju sa ovim ratnim zločinom, propustio je i Jakov Milatović.
Predsjednica „Udruženja deportovanih izbjeglica“ Jasenka Perović i ja smo, prošle godine, podnijeli zvaničnu inicijativu predsjedniku Jakovu Milatoviću da Milanu Jokiću, tom hrabrom i dobrom čovjeku u vremenu zla, posthumno dodijeli „Medalju čovjekoljublja“.
Čime bi, naglasili smo, doprinio da Herceg Novi i njegovi građani, ni krivi ni dužni, više ne nose biljeg tog ratnog zločina. Koji je naredio heroj Demokrata, Pavle Bulatović.
Ali tu inicijativu predsjednik Milatović, nažalost, nije prihvatio.
Da smo za to posthumno priznanje predložili Pavla Bulatovića, možda i bi. Vrag će ga znati.
Ipak, sačekajmo početak septembra da vidimo kako će se Milatovićevi odbornici u Podgorici, izjasniti o ovoj inicijativi Demokrata da Pavle Bulatović dobije svoju ulici u multietničkoj Podgorici.
Ako glasaju „Za“, to će značiti da se i Milatović, poput nepopravljivog Bećića i njegove bratije, ukopao u duboku jamu velikosrpske ideologije krvi i tla.
I da se iz nje zadugo neće vaditi.

Dobri čovjek Pavle

Optužnica protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića poslije šest mjeseci još nije podignuta, što govori o najgrubljem kršenju njegovih osnovnih ljudskih prava - istakao je predsjednik Crnogorskog helšinskog odbora Miodrag Vlahović.
On je, na panelu "Hajka" na Međunarodnoj konferenciji „Politički zatvorenici I progon novinara i pisaca u Crnoj Gori“, koju organizuju Forum za zaštitu ljudskih prava Milivoja Katnića, Crnogorski Helsinški odbor za ljudska prava i Crnogorski PEN centar, rekao i da je zahtjev specijalnog tužioca Miloša Šoškića prema Pobjedi, kojim traži da se dostavi spisak svih tekstova koji su vezani za Zorana Lazovića i Katnića u periodu dok je Draško Đuranović bio glavni i odgovorni urednik, iskaz neprofesionalnog i nezakonitog odnosa SDT-a prema medijima.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fvip%2Ftuzilac-soskic-ponovo-targetira-i-pokusava-da-ucutka-novinara-duranovica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Takva komunikacija nije takva da se dobiju podaci, nego se radi o eklatantnom pokušaju da se zastraši, da se targetira, da se izvrši brutalni pritisak na slobodu javne riječi, na medije i istraživačke novinare koji bi mogli doći na "suludu ideju" da pišu o ovom slučaju. Ta vrsta intervencija SDT-a je sve samo nije profesionalna, sve samo ne zakonita, nema nikakve veze sa postupkom i procesom kao takvim - rekao je Vlahović.
CHO će, kako je dodao, nastaviti svoju misiju direktnog, javnog, neposrednog bavljenja ovim slučajem zato što, kako je istakao, nije vezan samo za ličnost Katnića, već je paradigmatičan za odnos prema svima koji se korektno, odgovorno i pošteno bave svojim poslom, a "na ovaj ili onaj način" su se zamjerili novoj vlasti.
Predsjednik hrvatskog PEN centra Tomica Bajsić rekao je da je ovo što se dešava u Crnoj Gori, ali i u Bosni i Hercegovini pokušajem odvajanja entiteta Republika Srpska, opasno za sve zemlje bivše Jugoslavije za koje, prema njegovim riječima, neće biti mira dok ne uđu u Evropu sa svojim granicama.
<h2>"'Državni udar' bio organizovani puč"</h2>
Srpski političar i psiholog prof. dr Žarko Korać ocijenio je da u slučaju Katnića ima psihičke torture.
- Katnić ima svoju profesionalnu biografiju, ali nema nikakve sumnje da će njegovo suđenje za pokušaj puča 2016. godine biti centralni dio njegove biografije zato što je to jedan od odlučujućih trenutaka u istoriji Crne Gore - rekao je Korać.
On smatra da to jeste bio organizovani puč.
- U njemu jeste učestvovala ruska obavještajna služba i u njemu je učestvovao i dio ljudi iz Srbije. Sasvim je druga tema što se u jednom trenutku pokazalo da je to batina koja ima dva kraja - kazao je Korać.
Dodaje da Katnića ne ganjaju kao ličnost, nego kao simbol predmeta iz kog je jedan od optuženih sada predsjednik Skupštine Crne Gore.
- U ovom slučaju Katnića imate jedan od najružnijih motiva - osvetu. Ne radi se samo o emocijama ovih na vlasti, nego o strahu da bi se prethodnici mogli vratiti na vlast - naveo je Korać.
Komentarišući to što se dio prijedloga za produženje pritvora odnosi na to što je Katnić razgovarao sa eminentnim novinarima upitao je je li on rob.
- Sloboda govora je osnovno ljudsko pravo. Ljudi u zatvoru koji su optuženi imaju pravo da pričaju sa kim god žele, a protiv njega čak nije podginuta ni optužnica. Ovo što se dešava je ubjedljivi dokaz da Crna Gora ne ide u dobrom pravcu, ali to je na građanima da odgovore sebi na to pitanje - istakao je Korać.
U Crnoj Gori će se, prema njegovim riječima, pokazati da imamo kukavičku i jako slabu vlast.
- Kao na vjetru, da li će ostati, neće, koja se boji da će stara vlast da se vrati, pa će preko Katnića da pokažu kako je prethodna vlast kriminalna. Od toga neće biti nikakve koristi, ali na ovakav način pokušavati da ostvariš političke poente, ali i ovoliko se bojati da ćeš i ti sići s vlasti, a ovo ostavljaš kao političko nasljeđe, nije pametno - zaključio je Korać i dodao da je "jako opasno igrati se s ljudskim dostojanstvom".
<h2>Politička i identitetska kriza</h2>
Hrvatski novinar Vlado Vurušić ocijenio je da se Crna Gora, nažalost, ponovo nalazi u velikoj političkoj i identitetskoj krizi kroz kakve je već prolazila, posebno u posljednjih sto godina.
- Crna Gora je sada pod velikom udarom otvoreno prosprskih i proruskih opcija koje joj rade o glavi i koje, ako već od nje ne mogu stvoriti "Srbiju na moru", pa onda od nje da naprave srpsku Bjelorusiju - naveo je Vurušić.
Crna Gora malo više liči na ono što se događa u Gruziji, odnosno da Vučić prema Putinovom receptu u toj državi želi Crnu Goru izolovati od evroatlantskih integracija, izolovati je od saveznika i susjeda koji bi joj mogli pomoći na putu prema Evropi, gdje Crna Gora, kako je naveo, sigurno pripada.
- Nažalost, Crna Gora je zapravo na neki način Gruziji najsličnija zahvaljujući sadašnjoj vlasti, jer imamo situaciju da u Crnoj Gori postoji politički progon neistomišljenika, što potvrđuje da je Crna Gora pod velikim udarom i da je njen opstanak kao države i nacije u pitanju - istakao je Vurušić.
<h2>Sloboda</h2>
Srpski političar Nenad Čanak kazao je da je pendrek na kome piše pravda ono o čemu danas razgovaraju.
- Sloboda, a to je riječ koja se stalno pominje, nije besplatna, nije jeftina, može da bude skupa toliko da je nikad ne dočekamo, ali je nikad neće biti ako na njoj ne radimo - rekao je Čanak.
Novinar, pjesnik, prevodilac i prozaist Ahmed Burić naveo je da se zahvaljujući Katniću 2016. nije desio puč.
- Na Balkanu ne postoji dobro djelo koje neće biti kažnjeno. Tehnički gledano, vanjska politika srpske hegemonije napravila je veliki broj grešaka u prethodnih 30 godina. U Hrvatskoj su od 12 odsto Srba pali na ispod tri odsto,. U BiH su izgubili tamo gdje su bili glavni i tamo gdje je bilo najbolje, a to su dolina Neretve i Sarajeva, a jedina stvar gdje su profitirali, zbog nesposobnosti BiH da se odupre, jeste da su dobili polovinu Bosne - Republiku Srpsku. To je jedina teritorija u Evropi gdje ulice, škole, trgovi i obdaništa možete nazivati imenima ratnih zločinaca i da vam zbog toga ne spadne dlaka s glave - istakao je Burić.
Smatra da ako Katnića zadrže u ovom statusu, bez mogućnosti imanja normalnih uslova suđenja i validne optužnice, biće to uvod u završetak procesa kojim je Crnoj Gori namijenjena sudbina Republike Srpske.
<h2>Od heroja do mučenika</h2>
Crnogorski novinar, pisac, scenarista, režiser, producent, antiratni aktivista i borac za ljudska prava Šeki Radončić kaže da svi znaju da je hajka na Katnića krenula 2016. kada je spriječio puč.
- Do tada je on bio heroj kada je procesuirao Svetozara Marovića. On je u tom trenutku slavljen i hvaljen, od Zapada, nevladinog sektora i medija. No nakon 2016. počinje brutalna hajka i princijepelni Katnić postaje meta zapadnog faktora, srpske i ruske propagande, medija i nevladinog sektora. To je taj puta od heroja da mučenika - rekao je Radončić.

Jasmina Beharovic

Radončić: Hajka na Katnića krenula 2016. godine; Vurušić: Crna Gora pod velikim udarom

Nakon što je predsjednik Višeg suda u Podgorici, Zoran Radović, dozvolio ekipi TVCG da uradi audiovizuelni intervju sa Duškom Kneževićem u njegovoj ćeliji, obratio sam mu se s molbom da dozvoli i meni da uradim intervju sa Milivojem Katnićem. I to u produkciji NVO „Dokument“ iz Podgorice, čiji sam direktor (thedokument.me). U odgovoru g. Radović ističe da je to u slučaju D.K. učinjeno „u cilju informisanja javnosti o pritvorskim uslovima“, kao i zbog „nužnosti obezbjeđivanja ljudskih prava pritvorenim licima“, te da je, nakon toga, primio više zahtjeva za snimanja intervjua sa pritvorenim licima. Ali ih je sve odbio.&nbsp; Jer to podrazumijeva, kako naglašava, „obavezu službenika UIKS-a da svakodnevno organizuje i obezbjeđuje snimanja, što iziskuje dodatno tehničko i fizičko obezbjeđivanje, kako se ne bi ugrozila bezbjednost bilo kog lica, te bezbjednost istražnog zatvora u cjelini.“ Iz tih razloga, zaključuje Radović „ne možemo udovoljiti Vašem zahtjevu za obavljanje intervjua sa imenovanim pritvorenim licem.“ Viša sila. Zbog toga sam odlučio da, poštujući sve stroge uslove g. Radovića, napravim intervju sa Milivojem Katnićem. Koji neće trošiti ljudske i tehničke resurse ZIKS-a, neće ugroziti bezbjednost ljudi i istražnog zatvora, a obezbijediće i poštovanje ljudskih prava.&nbsp; I to na jednostavan način: pritvorenom Katniću ću dostaviti pitanja za intervju u ZIKS-u, a on će, ako bude raspoložen za to, odgovoriti na njih. Za ovakvu odluku sam, u međuvremenu, dobio i motiv više: Vrhovni sud CG je donio odluku da se suđenje uhapšenom Dušku Kneževiću snima i javno prikazuje. (Slično sam sam postupio i 1993. kada sam napravio intervju sa političkim zatvorenikom Harunom Hadžićem, predsjednikom SDA CG. Lažno optuženog da je sa saradnicima pokušao da nasilno napravi „Državu Sandžak“. Što me umalo koštalo glave. Ali, o tome neki drugi put. &nbsp; Na sličan način sam te godine intervjuisao i tadašnjeg ministra poljoprivrede u Vladi CG, Branka Abramovića. On se tada, nakon klasičnog montiranog procesa, našao iza rešetaka u Spužu. Pod lažnom optužbom da je pronevjerio 33.000 njemačkih maraka. Koje je otuđio srodnik Momira Bulatovića.&nbsp; Hadžić i Abramović su potom na sudu dokazali svoju nevinost, pa im je država isplatila bijedna obeštećenja.&nbsp; Nažalost, nisam ni sanjao da ću trideset godina kasnije, u „tek oslobođenoj Crnoj Gori“, morati na identičan način da uradim intervju sa smijenjenim i uhapšenim glavnim specijalnim tužiocem Crne Gore). Gospodine Katniću, domaću i međunarodnu javnost zanima kakvo je Vaše zdravstveno stanje. Kako se osjećate i uzimate li terapiju? -Od kad su mi proćerali dvojicu doktora, koji su mi pružali svaku medicinsku i drugu pomoć, a bilo je to 12. juna ove godine, više ne uzimam nikakvu terapiju ni ljekove. Ništa izuzev vodu i mlijeko. Šteta da ti divni ljudi, dr Marković i dr Hadži Marjanović, nijesu dobili šansu da javno progovore o progonu i zlu koje su njima i meni nanijeli. Mjesecima ste u samici!? -U samici sam, dragi prijatelju, skoro već šest mjeseci. I to pod neprestanim videonadzorom. Za to vrijeme niti jednom nijesam vidio mjesec, a sunce sam vidio samo dva puta. Ne izlazim u šetnju, pa sve vrijeme provodim u ovih nekoliko kvadrata. Kako provodite vrijeme u tako skučenom prostoru? -Rado bih dao odgovor na to pitanje, ali ga nemam. Za mene ovo „satno“ vrijeme psihološki više ne postoji. U nekom sam bezvremenskom prostoru.&nbsp; Kako se prema Vama odnosi zatvorsko osoblje? – Izuzetno korektno. Zatvorsko osoblje je za najvišu ocjenu, posebno zatvorska policija. Oni i rukovodeći kadar ovdje u Istražnom zatvoru su najbolji dio državnih službenika. Za mene je jako emotivno saznanje da zatvorska policija vrlo ljudski doživljava moje patnje. Da li ste Vi, ustvari, politički zatvorenik? – Naravno. Ako imamo u vidu brutalnu medijsko-političku hajku koja se vodi protiv mene i traje još od 2015. godine, u kojoj je objavljeno na više hiljada negativnih tekstova, tv priloga i drugih uradaka, te stalnih javnih zahtjeva političara poput Mandića, Kneževića, Abazovića, Milačića, Medojevića i onih da se moram smijeniti protivno stavovima Venecijanske komisije, i uhapsiti, što se i desilo, kao i kada SDT pokušava da mi podmetne najgnusnija djela da sam kriminalac i ratni zločinac, više je nego jasno da je riječ o klasičnom političkom progonu i procesu. O mom hapšenju i golgoti odlučila je politika, a ne pravda. Domaća i inostrana. Sa Istoka i Zapada.&nbsp; Da li ste zbog toga stupili u štrajk glađu? – U skladu sa Malteškom deklaracijom, upravo zbog mog političkog progona, donio sam odluku da se tome suprotstavim gandijevskom, dakle mirnom metodom – štrajkom glađu. No, tužilac Šoškić i tadašnji moj branilac po službenoj dužnosti, ime mu neću spominjati, inače meni silom nametnut, pokušali su da prikažu da ja štrajkujem zbog suicidnih namjera. Kako bi me proglasili suicidnom osobom. Međutim, za ovo im je bilo potrebno stručno mišljenje ljekara psihijatra. Božjom voljom u trenutku moga dolaska u pritvor ordinirala je doktorka psihijatrije Jelica Živkovic. Ona je dala više nalaza i mišljenja da sam zdrava i stabilna osoba, svjesna svoje teške odluke. I to pored brojnih i ogromnih pritisaka vršenih na nju da me proglase i homicidnom osobom opasnom po okolinu. Međutim, tužilac Šoškić nije dozvolio da prisustvujem saslušanju svjedoka, na koje imam pravo, kako ih tobože ne bih ugrozio. A mene je kao divlju zvijer, opasnu i spremnu da napadnem svjedoke, držao u posebnoj prostoriji sa naoružanim stražarima. Koliko je ovo bilo ponižavajuće, govori i činjenica da su među svjedocima, koji su saslušavani, bili moj vjenčani kum, kao i dvojica njegovih prijatelja.&nbsp; Tužilac Šoškić Vas je i zvanično optužio da ste homicidna osoba, odnosno da ste skloni izvršavanju ubistva. – Homicidna osoba, samo da podsjetim, ima bolesne psihičke potrebe da se iživljava nad žrtvama, da im nanosi teške muke i patnje dok ubija, često i uz seksualno iživljavanje. Eto što mi je namijenio tužilac Šoškić!? A to im je trebalo da pošto-poto dobiju još jedan pritvorski osnov i tako produže moj pritvor. Dakle, pošto nije prošla podvala tužilaštva da ću, čim se dokopam slobode, ubiti ministra policije gospodina Šaranovića i tužioca Šoškića, moralo se hitno nešto novo i spektakularno izmisliti. A ko će drugi nego tužilac Šoškić: on predlaže sada Sudu da ostanem u pritvoru, jer postoji opasnost da ću ubiti Radoja Zvicera i svu njegovu mušku đecu – do onog u kolijevci. Jer sam mu navodno tako prijetio dok sam bio glavni specijalni tužilac. &nbsp; S druge strane, odredili su mi pritvor, s obrazloženjem da ako pobjegnem, utočište će mi pružiti moj navodni prijatelj Radoje Zvicer i članovi kavačkog klana, jer sam ih štitio dok sam bio glavni specijalni tužilac. Koji su sada u bjekstvu i imaju velika novčana sredstva i veze!? Ubijeđen sam da je ovakvu konstrukciju i nesuvislost nemoguće objasniti. Tužilac Šoškić tvrdi da ste zajedno sa Zoranom Lazovićem izvršili krivično djelo stvaranja kriminalne organizacije? – SDT me tereti da sam, gle apsurda, kao glavni specijalni tužilac, dakle, hijerarhijski gledano, najodgovornija osoba u SDT-u postao član kriminalne organizacije. I to dvočlane, iako naš zakon eksplicitno kaže da kriminalna grupa mora imati minimalno tri člana. Te da sam potom prihvatio zadatak da ne pokrećem krivične postupke protiv istaknutih članova kriminalne organizacije Radoja Zvicera, Duška Roganovića i drugih.&nbsp; No, SDT ne može da ospori da sam punih pet godina, do decembra 2020-te, gonio pripadnike kavačkog klana i pokrenuo desetine krivičnih postupaka protiv njih. Kod takvog činjeničnog stanja, prosto je nemoguće dokazati da sam u 2020. godini, i to u decembru, postao član kriminalne organizacije, koja njih iste štiti. Posebno što postoje dokazi da sam sa svojim timom u 2020. godini pokrenuo krivične postupke protiv 41-og pripadnika kavačkog klana, a u 2021. i do sredine februara 2022. godine, čak 60 pripadnika. Zato oni pokušavaju da ove dokaze falsifikuju, sakriju i ne dostave odbrani i sudu. Iz ugla domaće i regionalne javnosti možda je najzanimljivija optužba tužioca Šoškića da ste počinili ratni zločin u Cavtatu?&nbsp; – Nikada Hrvatska nije protiv mene pokrenula bilo kakav postupak. Jer se to jednostavno nije desilo. To je eksplicitno potvrdio, nakon istrage koju je sproveo, i moj advokat Anto Nobilo. A Hrvatska je, po tom pitanju, svi to znamo, više nego rigorozna. Ovo će, naravno, potvrditi i hrvatski nadležni organi, kada na zahtjev Crne Gore odgovore na ovo pitanje. Mene je, ako se sjećate, izvjesni Metodije Prkačin optuživao da sam mu prijetio dok sam bio u civilnoj upravi za Dubrovnik. Pokrenut je postupak i utvrđeno je da nije govorio istinu. Tvrdio je, takođe, da sam u Morinju nanio povrede nekom građaninu Cavtata. Utvrđeno je da taj građanin nikada nije bio u Morinju, baš kao ni ja. Potom je Prkačin, pred hrvatskim pravosuđem, krivično odgovarao za krivično djelo davanja lažnog iskaza. Nebojša Medojević me, takođe, u Skupštini Crne Gore monstruozno optužio da sam stanovnicu Cavtata, Julku Kršikapu, tamo silovao. Zbog toga je SDT pokrenuo postupak i zatražio od državnih organa Hrvatske da ovo ispita. Nakon istrage su nam, na zahtjev SDT-a, zvanično dostavili podatke da osoba sa tim imenom nikada nije živjela na području Cavtata. I da ta osoba ne postoji. Dakle, i ova monstruozna montaža tužioca Šoškića će proći kao i sve prethodne. Tužilac Šoškić Vas tereti da ste maltene formirali medijsku kriminalnu grupu, koju čine poznati crnogorski novinari i pisci. Sada je od menadžmenta Pobjede zatražio sve novinske tekstove, koji su o Vašem slučaju pisani, dok je glavni urednik tog lista bio Draško Đuranović. Ali i sve tekstove pisane na tu temu, nakon njegovog odlaska iz Pobjede. Što je jako zanimljivo. Dakle, SDT-u će morati da se dostavi i ovaj intervju, ako ga Pobjeda prenese?&nbsp; – To je klasični pokušaj uvođenja cenzure i zatvaranja usta svim ljudima koji ne podržavaju ovakav rad tužioca Šoškića i SDT-a. Što se tiče tvrdnje tužioca Šoškića da sam formirao kriminalnu organizaciju od medijskih poslenika shvatio je da mu ova kriminalna organizacija za koju optužuje mene i Zorana Lazovića izmiče iz ruku, pa pokušava da me okrivi za organizatora nove kriminalne grupe. Ja sam penizionisan 17. 02. 2022. godine, a on mi na teret stavlja komunikacije koje sam obavljao sa grupom novinara, kao i sa tobom i književnikom Miloradom Popovićem, više od godinu dana nakon penzionisanja. On tako i ovaj intervju može da proglasi kriminalom. Cilj SDT-a je da sve novinare, pisce, intelektualce, borce za zaštitu ljudskih prava i kritičare zloupotreba Tužilaštva zaplaše da ne smiju iznijeti svoj stav i mišljenje. Tužilaštvo Vas tereti zbog navodno nezakonito stečene imovine na Vašoj đedovini u Barjamovici. Možete li u najkraćem objasniti suštinu te optužbe.&nbsp; – Tu nije samo u pitanju poseban oblik zloupotrebe tužioca Šoškića, već i vještaka geodetske i građevinske struke. Kada je u pitanju Barjamovica brutalna obmana se sastoji i u tome da SDT beskrupulozno pokušava da objekte koji se tamo nalaze, koji su ne samo u mojem vlasništvu, već i vlasništvu dvojice moje braće i moga sinovca, prikažu kao samo moje. S providnom namjerom, da ja u tom slučaju nikako ne mogu dokazati da sam sa svojim primanjima, tih šest objekata mogao izgraditi od svoje plate i druguh zakonito stečenih sredstava.&nbsp; Tužilaštvo je, kako bi pojačalo svoju neosnovanu optužbu, donijelo privremenu mjeru za četiri objekta, odnosno zabranu njihove prodaje, a da nisu precizirali koja. Što je pravni nonses. Morali su ih makar označiti brojevima, ali nisu. Iz prostog razloga što oni misle da su iznad zakona i mogu činiti što god hoće. Kako komentarišete činjenicu da su u Barjamovici Vama, ali i Vašoj braći i sinovcu isključili struju. – Nakon pet godina korišćenja, u Barjamovici su nam iz Elektrodistribucije isključili struju. Samo nama, nikom drugom. Što znači i vodu, jer pumpe za vodu ne mogu da rade bez struje. A potom je neko 17. avgusta, po onom najvećem žaropeku, podmetnuo požar u blizini naših kuća. Požar se brzo proširio, mali agregat za struju je zbog opterećenja pregorio, pa je plamen zahvatio i jednu stranu naše kuće. Čak su moj sin i naši rođaci počeli iz nje da iznose namještaj. No, srećom, stigli su vatrogasci, pa su požar uz ogromne napore uspjeli da lokalizuju i savladaju.&nbsp; Andrija Mandić i Milan Knežević godinama su govorili kako ćete biti uhapšeni. Sada su u predmetu „Državni udar“ oni oslobođeni. Mandić je postao predsjednik Skupštine Crne Gore, a Milan Knežević predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost. Znam da se sudske odluke ne komentarišu, ali me zanima Vaše mišljenje? – Opet bih podnio istu optužnicu i to ne jednom, već sto puta. Ali im kao građanin ne želim nikakvo zlo. Ja sam zbog principa u pritvoru. Borili su se svim sredstvima, a ja i moj tim samo zakonom predviđenim radnjama. Konačno i tvoj dokumentarni film „Zavjera“, koji će ostati za sva vremena, to je potvrdio. A njega neće potrijeti nikakavim presudama. Uspjeli su zato što su imali podršku onih koji su bili iza njih. A, pošteno rečeno, mene i Sašu Čađjenovića su ostavili na vjetrometini.&nbsp; Na kraju bih Vam postavio jedno lično pitanje, na koje, naravno, ne morate odgovoriti: koliko kilograma ste imali kada su Vas uhapsili i stavili u tih nekoliko neuslovnih kvadrata, a koliko sada imate? – Kada sam uhapšen i ovdje doveden imao sam oko 115 kilograma. Sada imam oko 73.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241003011012_d3788323362064b7bb7d2004149de75f060832e5a2df1b8ed727f95f50fc58e8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241003011012_d3788323362064b7bb7d2004149de75f060832e5a2df1b8ed727f95f50fc58e8" data-rendition-name="original" width="1180" height="787" loading="lazy" alt="Šeki Radončić"> </figure>  ŠEMSUDIN ŠEKI RADONČIĆ je novinar, pisac, scenarista, režiser, producent, antiratni aktivista, borac za ljudska prava. Osnivač je i direktor „NVO Dokument“ iz Podgorice. Član je Crnogorskog P.E.N. centra. Suosnivač je Crnogorskog helsinškog komiteta i Nezavisnog dnevnika Vijesti. Dugo godina je obavljao dužnost potpredsjednika Nezavisnog udruženja profesionalnih novinara Crne Gore.

O mom hapšenju i golgoti odlučila je politika, a ne pravda

U centru Novog Sada je prije nekoliko dana osvanuo grafit mržnje upućen ambasadoru Ukrajine u Srbiji Oleksandru Litvinenku.
Grafit sa uvredama napisan je na objektu koji se nalazi na uglu ulica Nikole Pašića i Matice srpske, direktno prekoputa Matice srpske, javlja 021.rs.
Ovo je još jedan u nizu događaja uoči i poslije obilježavanja četiri godine od početka ruske invazije na Ukrajinu.
Tako je i u srijedu, 24. februara, spomenik ukrajinskom pjesniku i političaru Tarasu Ševčenku oskrnavljen polivanjem crne farbe na isti.
Ambasada Ukrajine u Srbiji je ovaj čin ocijenila „sramotnim činom usmjerenim na spomenik arhitekture grada Novog Sada i pokušajem skrnavljenja sjećanja na simbol ukrajinskog naroda, i to na tragičan datum za cijelu Ukrajinu i civilizovani svijet, 24. februar“.
- Ovakvi postupci vandala imaju za cilj potkopavanje ukrajinsko-srpskih odnosa - navela je ambasada i pozvala organe reda da istraže okolnosti incidenta i izvedu počinioce pred lice pravde.

U Novom Sadu osvanuo grafit mržnje upućen ambasadoru Ukrajine

Kanada je danas objavila da šalje stanovništvu Kube pomoć u hrani u vrijednosti od osam miliona kanadskih dolara (oko 6,7 miliona američkih dolara), jer se karipska ostrvska država suočava sa eskalacijom krize sa nestašicama goriva i hrane nakon što su isporuke nafte usporene zbog prijetnji carinskim tarifama i pooštrenog američkog embarga koji utiče na zemlje koje Kubu snabdijevaju naftom.
Ministarka spoljnih poslova Anita Anand izjavila je da o namjerama Kanade neće razgovarati sa državnim sekretarom SAD Markom Rubijem ili drugim američkim zvaničnicima, ističući da je ovo kanadska spoljna politika fokusirana na humanitarnu situaciju. Finansiranje će ići preko agencija Ujedinjenih nacija, umjesto direktno kroz kubansku vladu.
Kanadsko Ministarstvo za globalne poslove upozorilo je putnike da na većem dijelu Kube već više od godinu dana vladaju nestašice osnovnih potrepština, uključujući hranu, lijekove i gorivo, dok se energetska kriza pogoršava.
Kriza je dodatno produbljena jer su isporuke nafte iz Venecuele, glavnog snabdjevača Kube, prekinute, a Meksiko je takođe obustavio isporuke pod američkim pritiskom. Kubanske aviokompanije, uključujući Air Canada, otkazale su letove zbog nedostatka avionskog goriva, što dodatno otežava situaciju.
Kanadska vlada ističe da je ova pomoć humanitarna i nezavisna od američkih uticaja, te da je fokus na ublažavanju posljedica koje osjete milioni Kubanaca pogođenih nestašicama

Kanada sprema humanitarnu pomoć Kubi u vidu hrane

U saobraćajnoj nezgodi koja se danas, oko 17 sati, dogodila kod tunela na Šetalištu Pet Danica u Herceg Novom, lakše je povrijeđen dječak.
Kako prenosi Novski portal, nezgoda se dogodila kada je motociklista udario maloljetnika, a kako svjedoče prolaznici, odbacio ga je dva metra.
Srećom, mališan, koji je bio sa majkom, zadobio je lakše povrede i prebačen je u Bolnicu Meljine.
Novskom portalu su to nezvanično potvrdili dežurni u Centru bezbjednosti Herceg Novi.
Šetalištem Pet Danica je inače za vozače motornih vozila i motocikala zabranjen saobraćaj.

Herceg Novi: Motociklista vozio šetalištem, pa udario dječaka

Ako često osjećate neutaživu želju za slatkišima, to može biti znak da vašem organizmu nedostaju određene hranjive materije. Iako mnogi povremeno posegnu za desertom, problem nastaje kada želja za šećerom postane učestala, intenzivna i prisutna tokom cijelog dana.
Ukoliko vam je potreba za slatkim stalno u mislima i ne nestaje ni nakon što pojedete nešto slatko, moguće je da tijelo pokušava ukazati na dublji uzrok. Takođe, ako vam je teško smanjiti unos šećera ili ga potpuno izbaciti iz ishrane, vrijedi obratiti pažnju na signale koje vam organizam šalje.
<h3>Manjak vitamina i minerala</h3>
Žudnja za slatkim može značiti da tijelu nedostaju vitamini, minerali i antioksidansi. Ponekad je riječ o padu nivoa šećera u krvi, ali često i o nedovoljnom unosu svježeg voća i raznovrsnih namirnica.
<h3>Nedostatak vitamina B</h3>
Vitamini B kompleksa, poput B1, B7 i B12, imaju važnu ulogu u metabolizmu glukoze i stvaranju energije. Kada njihov nivo u organizmu nije dovoljan, tijelo teže pretvara glukozu u energiju, što može izazvati pojačanu potrebu za šećerom.
<h3>Nizak nivo šećera u krvi</h3>
Kada nivo šećera u krvi padne, organizam traži brz izvor energije. Kako biste održali stabilan nivo glukoze, preporučuje se unos proteina, vlakana, mahunarki i složenih ugljikohidrata. Ovakva ishrana osigurava postepeno oslobađanje energije bez naglih skokova i padova šećera u krvi.
<h3>Nedostatak cinka</h3>
Cink je važan za imunitet, probavu i metabolizam ugljikohidrata. Takođe utiče na osjet okusa i mirisa. Kada ga nema dovoljno, može doći do smanjene percepcije okusa, pa osoba unosi više šećera i soli kako bi pojačala ukus hrane. Manjak cinka može biti povezan i s padom energije te češćom žudnjom za slatkim.
Ako već posežete za čokoladom, bolji izbor je tamna čokolada s najmanje 70 posto kakaa. Ona sadrži korisne spojeve i može biti kvalitetnija alternativa mliječnoj čokoladi, naravno uz umjeren unos. Uravnotežena i raznovrsna ishrana, bogata vitaminima, mineralima, proteinima i vlaknima, ključ je za stabilan nivo energije i smanjenje potrebe za pretjeranim unosom šećera.

Tag: seki-radoncic