Crnu Goru je minule sedmice, regionalno gledano, obilježilo hapšenje biznismena Ranka Ubovića, a planetarno - ksenofobično orgijanje, koje je kulminiralo otvorenim lovom na gastarbajtere iz Turske.&nbsp; Iako ova dva slučaja naizgled nemaju nikakavu zajedničku poveznicu, ona ipak postoji.&nbsp; <h2>Dvostruki aršini</h2> Naime, dok se kadrovi i fotografije sa lisicima na rukama Ranka Ubovića, Veselina Kovačevića, te ranije uhapšenih Aca Mijajlovića i Vlada Ivanovića, snimljenih na stepeništu SPO, ovih dana bjesomučno prikazuju na televizijama i portalima, crnogorska policija i tužilaštvo su objavili samo inicijale naoružanih ljudi sa kapuljačama.&nbsp; Koji su, poput pripadnika Ku Kluks Klana, napali građane Turske na Zabjelu, a njihove kolege krenule da pale i demoliraju turske automobile i radnje širom Crne Gore. Što je klasična diskriminacija. Policija i tužilaštvo, dakle, poštuju presumpciju nevinosti brutalnih napadača na Turke, objavljujući samo njihove inicijale. Dok, s druge strane, poznate crnogorske biznismene „žigošu“, otkrivajući medijima termine kada će biti dovedeni ispred zgrade SPO, kako bi ih „ovjekovječio“ kamermansko-fotoreporterski streljački vod. Dakle, iako u napadima na građane Turske ima klasičnih elemenata specijalnog rata protiv CG, jer se ona tako pokušava udaljiti od EU, nema imena i snimaka uhapšenih „osvetnika“ sa lisicama na rukama. Niti javnost zna ko su. <h2>Kad jaganjci utihnu</h2> Što je, gledano isključivo iz ugla ljudskih prava, pohvalno. Osim, ako se iza objavljivanja inicijala, a ne punih imena i prezimena uhapšenih, ne krije namjera da se od javnosti zaštiti nečiji bratanić, sestrić, kumara...&nbsp; S druge strane, kada su u pitanju Ranko Ubović i drugi uhapšeni ugledni crnogorski bisnismeni, tužioci, policajci, univerzitetski profesori, bivši ministri... to pravilo ne važi u Besudnoj Zemlji. Što predstavlja klasičnu diskriminaciju. Ali, ne daj Bože goreg: da je zapalo Dritanu i sličnim samoproglašenim tužiocima i sudijama, vjerovatno bi Ubovića, Lazovića, Katnića... privodili kod tužioca i sudija vezane kao Hanibala Lektora iz filma „Kad jaganjci utihnu“.&nbsp; Jer te ljude, po naređenju pretpostavljenih, da li iz policije, tužilaštava, stranih ambasada, Srbije, Rusije... ili svih njih zajedno, vrag će ga znati, treba javno kriminalizovati i diskreditovati. Ili preciznije rečeno: medijski linčovati. Prije svakog suđenja i presude.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251026211040_78caeb559460f112f13397e5b62473271ae60a6c05553b0022c221c57ef17085.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251026211040_78caeb559460f112f13397e5b62473271ae60a6c05553b0022c221c57ef17085" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Okupljeni građani u podgoričkom naselju Zabjelo"> <figcaption>Okupljeni građani u podgoričkom naselju Zabjelo(Photo: Patrola CG)</figcaption> </figure>  <h2>Vučićev čovjek</h2> Godinama najavljivano hapšenje Ranka Ubovića i Veska Kovačevića, zbog navodnog pranja novca, desilo se, vrlo indikativno, uoči samog isticanja roka za dostavu ponude za projektovanje i izgradnju druge dionice autoputa Mateševo - Andrijevica. Vrijedne oko 600 miliona eura. Kao što je objavljeno, za taj posao su se javile četiri kompanije. Tri iz Kine i jedna iz Turske. Među njima i Bemaks, kao podizvođač. No, hapšenjem Ranka Ubovića i Veska Kovačevića, unaprijed je trebalo diskvalifikovati tu renomiranu firmu. A čime bolje, nego dobro tempiranim hapšenjem. Nije nikakva tajna: za taj veliki posao zainteresovana je i Srbija, odnosno kontroverzni bisnismen s Kosova i „Vučićev čovjek“ Zvonko Veselinović.&nbsp; Kako je konstatovala Radio Slobodna Evropa, Veselinović je za „Srbiju biznismen, za Kosovo kriminalac, a u Sjedinjenim Državama je na crnoj listi“. &nbsp; Njegova firma Inkop, kao i firme povezane sa njima, radile su, ili su angažovane, na izgradnji brojnih saobraćajnica u Srbiji. Osim toga, kako se može čuti, njegove firme su već kupile zemljište za eksploataciju kamena, blizu trase novog dijela autoputa Mateševo - Andrijevica. Vjerovatno ubijeđeni u to da će oni dobiti taj posao. Slučajno ili ne, uoči samog isticanja roka za dostavljanje ponude za izgradnju nastavka autoputa, na podgoričkom aerodromu uhapšen je Vesko Kovačević. U njegovom ruksaku nalazila se obimna dokumentacija i ponuda Kinezima za radove na tom kapitalnom projektu.&nbsp; <h2>Kula od karata&nbsp;</h2> Ako ovo nije slučajnost, onda to optužuje onog ko je odredio tajming hapšenja čelnih ljudi Bemaksa. Sumnjivo lice je postupajući tužilac Miloš Šoškić. Ali moramo poštovati njegovu presumciju nevinosti. Vratimo se hapšenju biznismena Ranka Ubovića. Višegodišnja političko-medijsko-tužilačka hajka, napokon je urodila plodom: slikan je sa lisicama na rukama! Uz javno likovanje ministra policije Danila Šaranovića i istrošenog političara Dritana Abazovića, koji su orden za to hapšenje htjeli pripučiti sebi na prsa.&nbsp; Baš kao i onda kada su uhapšeni Zoran Lazović, Milivoje Katnić i Saša Čađenović.&nbsp; No, dosadašnji sudski postupak pokazuje da se optužnica protiv njih ruši kao kula od karata.&nbsp; Što će se, po svemu sudeći, desiti i sa ovom kojoj sada aplaudiraju.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Dobro tempirano hapšenje

Poslije briljantnih akcija SDT-a u sprječavanju masovnih ubistava i klanovskih likvidacija širom Crne Gore, kojim svjedočimo gotovo svakodnevno, dilovanja narkotika čak i u osnovnim školama, visoke korupcije aktuelne vlasti, gdje se više ne krade lopatom, već šleperima, na red je, napokon, došao i konačni obračun sa neposlušnim i profesionalnim crnogorskim medijima. Koji o tom haosu redovno izvještaavaju.&nbsp;
<h2>Sumnjivo lice</h2>
I to klasičnim blic-krigom, odnosno munjevitom akcijom Specijalnog policijskog odeljenja u kojoj su uhapšeni, a potom, provedeni “crvenim tepihom“, do ulaza zgrade SPO, Aco Mijajlović, Drago Spičanović, Milovan Pavićević, Vladan Lazović, Andrijana Nastić, Peđa Bošković... i, vjerovali ili ne, mimer Radosav Vrbica.
Što su propratili brojni novinari i kamere prvilegovanih medija. No, kao što znate: informacije o tim povjerljivim hapšenjima i tajmingu kada će osumnjičeni biti dovedeni u zgradu SPO, nije medijima dao, gle čuda, &nbsp;Aco Mijajlović, uhapšen i osumnjičen za slične „kriminalne“ radnje, već ovlašteno lice iz SPO.&nbsp;
A ko to može biti, a nije Aco!?
Ako znamo da tužioci određuju ko će se hapsiti, a mjesto i vrijeme hapšenja određuje šef SPO sa svojim timom, onda nije teško zaključiti ko pravi spektakl na „crvenom tepihu“ ispred zgrade SPO. I ko privilegovanim medijima dijeli povjerljive informacije. Sumnjivo lice je, dakle, Predrag Šuković. Zvani „Peđa“.&nbsp;
No, ne brinite. Pošto sadašnji vrh Bečićeve i Šaranovićeve narodne milicije radi „ni po babu, ni po stričevima“, onda će, baš kao i u slučaju Aca Mijajlovića i „medija koje je on kontrolisao“, biti pokrenuta ekspresna istraga i protiv Predraga Šukovića i „njegovih“ medija i urednika, kojima dostavlja službene podatke. Kad na vrbi rodi grožđe.
<h2>Braća bambalići</h2>
Kako je počelo, strepim, biće procesuirani i svi oni koji su Mijajloviću u posljednih šest godina nazvali „dobar dan“. Ili će, u najboljem sličaju, biti medijski bičevani.&nbsp;
Osim toga, kako prenose medijski megafoni braće bambalića, Alekse Bećića i Danila Šaranovića, zločinačka grupa Aca Mijajlovića se obračunavala sa neistomišljenicima iz političkog i bezbjednosnog vrha crkve i pokušala da utiče na političko-bezbjednosne prilike u državi.&nbsp;
I šta je tu, molim lijepo, nezakonito!? Valjda to što su prozvani urednici i njihovi mediji sarađivali sa Mijajlovićevom firmom Montemedia i što se bore perom za svoje ideale i bolju Crnu Goru... A ne sa puškomitraljezima i topovima. Što su činili oni iz čijih je šinjela iznikla nova oslobodilačka vlast i pojedini popovi.
Ako je za Sky aplikacije važila formula „Dritan najavljuje, Olja objavljuje, a SDT hapsi“, ovoga puta važi pravilo: SPO hapsi, a Vijesti ekskluzivno objavljuju „prepiske i dokaze“.&nbsp;
Što nam dodatno govori da je presumcija nevinosti u Crnoj Gori odavno okačena mačku o rep.
<h2>Opasna veza između Katnića i Mijajlovića</h2>
Ovo nije prvi put da aktuelna vlast trenira strogoću i udara na slobodne medije i intelektualce, koji se bore protiv loše vlasti, ruskog uticaja i velikosrpske okupacije Crne Gore.&nbsp;
Podsjetimo se, jula prošle godine, SPO i tužilac Miloš Šoškić takođe su retroaktivno otkrili opasnu medijsku bandu na čelu sa Milivojem Katnićem. Čiji su članovi telefonski komunicirali sa njim prije njegovog hapšenja. I sve ih ubacili u optužnicu protiv njega.
To je za neupućenu javnost izgledalo nesporno i opasno, baš kao i ovi transkripti, koji se objavljuju u slučaju Aca Mijajlovića i drugih.
Citiraću prijedlog te optužnice protiv Katnića, da se vidi kako SDT radi po istom scenariju.
„Katnićeva kriminalna organizacija ima uticaj na medije, posebno, ako se imaju u vidu podaci i dokazi koji su dobijeni pretresom mobilnog telefona okrivljenog Milivoja Katnića. Koji potvrđuju da on kao pripadnik kriminalne organizacije, ima uticaj na sredstva javnog informisanja.“&nbsp;
Precizirajući: „Analizom sadržaja telefona okrivljenog došlo se do podataka da je Milivoje Katnić ostvarivao sljedeće komunikacije:
-sa telefonskim brojem koji je memorisan kao 'Draško Đuranović', Katnić je ostvario ukupno 376 'Viber' i 'Whats app' komunikacija. Sa Šekijem Radončićem ukupno 79. Sa &nbsp;Kaćušom &nbsp;Krsmanović 6, sa Tamarom Nikcević 28, sa Miloradom Popovićem 40, Samirom Rastoderom 22 i sa Darkom Šukovicem ukupno 5 komunikacija.“
Kraj priče: već nam je bilo presuđeno. Srećom, organizovali smo sastanak sa predstavnicima Kvinte u Podgorici, gdje smo im predočili naše dokaze i način rada SDT-a. Epilog: izbačeni smo iz Šoškićeve optužnice. Bez izvinjenja i objašnjenja.
<h2>Klasični politički proces</h2>
U slučaju Aca Mijajlovića i drugih, predočen je identičan „krunski dokaz“: njegove telefonske komunikacije sa urednicima i novinarima crnogorskih medija.&nbsp;
Precizno su nabrojani svi mediji koji su sarađivali sa unaprijed osuđenim Acom Mijajlovićem: Portal Standard, Pobjeda, CDM, Portal Analitika, Antena M, Mportal, Portal ETV.&nbsp;
Svi do jednog prozapadni i procrnogorski medij.&nbsp;
To nam govori da se ovdje radi o klasičnom političkom procesu, odnosno direktnom pokušaju kriminalizacije crnogorskih medija i novinara, koji stoje na prvoj liniji odbrane demokratije i istine u Crnoj Gori. I uvođenja klasične cenzure u Crnoj Gori.&nbsp;
Dakle, ako se budu pitali Bećić &amp; Šaranović &amp; Co suđenje u slučaju Aca Mijajlovića i drugih je suvišno. Što će se trošiti pare poreskih obveznika kada su već proglašeni krivim!?&nbsp;
No, to baš i neće ići tako lako. Crnogorske sudije se polako oslobađaju stega „preambicioznih“ tužilaca i političara.&nbsp;
Osim toga, i kolo sreće se okreće: zbog brojnih zloupotreba zakona, skrivenih iza štita i sprege vlasti, tužilaštva i policije, doći će vrijeme pravne države i privođenja pravdi mnogih današnjih svetaca i pravednika. I prvih pendreka Crne Gore.&nbsp;
Živi bili, pa vidjeli.

1250x600

1084x550

Treniranje strogoće

Ako ima Boga i pravde, smatraju podgoričke Demokrate, dobri čovjek Pavle Bulatović će dobiti svoju ulicu u Podgorici. Uz blagoslov Svevišnjeg u toj stranci - Alekse Bečića. Izniklog iz političkog šinjela Momira i Pavla Bulatovića. .
Potom će, jasno je, u tom procesu suočavanja sa prošlošću u režiji Demokata, i u drugim gradovima Crne Gore, dje dobaci ruka pravdoljubivog Alekse, dobri čovjek Pavle dobiti svoju ulicu. Možda i čitav kvart.
„Kvart Pavla Bulatovića“!? To možda i ne zvuči loše, u današnjoj zemlji čuda - Crnoj Gori.
Pošto je Pavle Bulatović bio i ministar odbrane SRJ, možda će Bečić i njegovi sljedbenici da prekrste i „Kasarnu Milovan Šaranović“ u Danilovgradu. Kada može 13-julsku nagradu dobiti, Bećir Vuković, bila bi planetarna nepravda da i ta kasarna ne dobije ime po opjevanom vojskovođi Pavlu Bulatoviću.
Narodni heroji iz NOB-a su, ionako, po Bečiću i bratiji, samo mrtva vojska. Ko ne vjeruje, neka pita Vojvodu Mandića.
<h2>Dobri ljudi u dobrom vremenu</h2>
Istražujući ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije, i prateći suđenja Haškog Tibunala, primijetio sam jednu zajedničku osobinu osuđenih ratnih zločinaca: svi oni su prije početka ratnog ludila važili za brižne očeve, dobre komšije, iskrene prijatelje... Jednom riječju, za dobre ljude.
Tako je bilo i sa glavnokomandujućim fašistima osuđenim na Nirnberškom procesu, kao i sa ratnim zločincima iz Ruande.
Dakle, i tamo se radilo o dobrim ljudima. Koji prije rata i ratnih dešavanja ne bi „ni mrava zgazili.“ A kamoli u smrt poslali na desetine, stotine, hiljade ili stotine hiljada ljudi.
Među njima se, mirne duše, može svrstati i dobri čovjek Pavle. Takvog sam ga i ja poznavao. I prije rata je znao popiti po koju čašicu više, ali ni u tim „trenucima istine“ iz njega nije izbijala uvreda ili mržnja prema drugom ili drugačijem. Jednostavno rečeno: dobar čovjek - u dobrom vremenu.
<h2>Čekale su ga haške rešetke</h2>
No, rat je učinio svoje: Dobri Čovjek Pavle je kao ministar crnogorske policije svojim potpisom i depešom, s proljeća 1992. godine, direktno poslao u smrt najmanje 85. bosanskih izbjeglica. Bar kako sam ja dokumentovao. A na dokumentovanju tog zločina, lično mi je čestitao Džefri Najs, glavni tužilac na suđenju Slobodanu Miloševiću.
Evo djelić atmosfere koja je tih dana vladala u Miloševićevoj Crnoj Gori, koju sam blagovremeno opisao u knjizi „Kobna Sloboda“.
„Lov na izbjeglice trajao je danima i noćima. Racije su sprovođene po ulicama i trgovima, kućama i vikendicama, kafanama i hotelskim sobama...
Bez ikakvog sudskog naloga, usred mrkle noći, ili u cik zore, pred uspaničenim majkama odvođeni su sinovi, djeca su plakala za očevima, žene za muževima, sestre za braćom...
Arogantni inspektori i policajci, nisu se obazirali na te vapaje, baš kao ni na molbe čestitih domaćina da im iz kuća ne odvode bliske rođake i prijatelje, koji su tu došli da se sklone od rata i na njihovu riječ...“
<h2>Ministrov pečat na zločin</h2>
Ministra Pavla Bulatovića je samo smrt spriječila da ne završi iza haških rešetaka. Preciznije, njegova nerazriješena mafijaška likvidacija 7. februara 2000-te, u beogradskom restoranu fudbalskog kluba "Rad". Ubica nikada nije otkriven.
Samo godinu ranije, u jednoj rožajskoj kafani, ozbiljno zaražen velikosrpskim ludilom, ministar vojni i dobri čovjek Pavle je, okružen četničkom svitom i tjelohraniteljima, iz sve snage pjevao "Đe su straže/ đe su straže/ generala Draže".
A nakon predsjedničke pobjede Mila Đukanovića, huškački pozivao Crnogorce da ne dozvole "da njima vladaju Turci".
Što je u to zlo vrijeme bio vrlo opasan poziv na ubistva i klanje crnogorskih „Turaka“.
A samo deceniju ranije bio je predavač u Titovoj političkoj školi u Kumrovcu. Gdje je „bratsvo i jedinstvo“ bilo kamen temeljac.
Haški tužioci su, znamo, protiv Pavla Bulatovića vodili istragu zbog njegove uloge u ratnom zločinu deportovanja bh. izbjeglica iz CG. I njegove komandne odgovornosti, kao ministra odbrane SRJ, zbog ratnih zločina na Kosovu.
Da je Pavle Bulatović direktno odgovoran za ratni zločin „Deportacija“ potvrdio je, još za njegovog života, njegov nasljednik na poziciji ministra crnogorske policije - Nikola Pejaković.
„Devedeset i dvoje izbjeglica je isporučeno policiji Radovana Karadžića. Naredbu o hapšenju i deportovanju tih ljudi lično je izdao tadašnji ministar crnogorske policije Pavle Bulatović“, precizirao je 8. aprila 1993. Nikola Pejaković u odgovoru na poslaničko pitanje SDP-a. Stavljajući tako i državni pečat na taj ratni zločin.
<h2>Fatalna depeša</h2>
U mojoj knjizi „Kobna sloboda“ (Fond za humanitarno pravo, Beograd 2005) dokumentovao sam da je na osnovu kobne depeše Pavla Bulatovića, u Crnoj Gori, protivno svim međunarodnim zakonima i konvencijama, predato policiji Radovana Karadžića 143 građanina ratom zahvaćene BiH: 105 Bošnjaka, među njima i jedna žena, 33 Srbina i petorica Hrvata.
Nema podataka da su nekog od bosanskih Srba i Hrvata, deportovanih iz Crne Gore, ubili Karadžićevi egzekutori.
Da je zbog komandne odgovornosti u ratnim zločinima koje su počinile jedinice Vojske Jugoslavije na Kosovu, Pavle Bulatović bio pod istragom Haškog Tužilaštva, potvrdio je agenciji SENSE zamjenik glavnog haškog tužioca Grejem Bluit.
<h2>Deset hiljada dugih cijevi</h2>
A ko je bio dobri čovjek Pavle, posvjedočio je i Novak Kilibarda u pokajničkoj knjizi „Kilibarda“, Slavoljuba Šćekića.
Kilibarda u toj knjizi objašnjava, kako se jednom prilikom sastao sa Pavlom Bulatovićem i dogovorio da se, pripadnici njegove stranke i drugi „žestoki Srbi“ u Crnoj Gori, naoružaju dugim cijevima.
Na sastanku njih dvojice u Hotelu Crna Gora, svjedoči Kilibarda, pila se dobra rakija, a pao je i konkretan dogovor.
„Ubrzo će momci iz Narodne stranke otići negdje kod Bajine Bašte, te dovesti pun kamion oružja. Određeni su povjerioci koji su distribuirali to i drugo oružje po Crnoj Gori. Znam da je stizalo do Herceg Novog, Mojkovca, Bijelog Polja... Rekli su da ima kalašnjikova, pušaka, mitraljeza i revolvera...“
Tih dana će Bulatovićeva policija na sjeveru Crne Gore podijeliti oko deset hiljada dugih cijevi. I to uz pomoć velikosrpskih stranaka, svojih aktivista i povjerenika.
A Kilibarda i tadašnji vrh Narodne stranke će, otkriće se kasnije, otići i korak dalje: izdaće nalog pojedinim radikalnim članovima da miniraju muslimanska groblja na sjeveru Crne Gore.
<h2>Ulica Braće Rikalo</h2>
Prava je šteta što su, u proces suočavanja sa prošlošću, Bečićeve demokrate krenule sa inicijativom da se jedna od ulica u multietničkoj Podgorici nazove po Pavlu Bulatoviću, a ne recimo, po braći Rikalo.
Oni su, po nalogu i depeši Pavla Bulatovića, uhapšeni u Baošićima i odvedeni u smrt.
„Od njih trojice se nije pronašla ni jedna koščica“, kako je svjedočila njihova, sada već pokojna majka, Vahida u dokumentarnom filmu „Karneval“. https://thedokument.me/en/carnival/
Ako bi Bečić, Šaranović, Bogdanović i njihova bratija ušli u priču suočavanja sa prošlošću na prinicipijelan i pošten način, onda bi morali da povuku svoj predlog o ulici Pavla Bulatovića.
Ako je ova trojka dobronamjerna u slučaju „Deportacija“, mogli bi preko svojih odbornika iz Herceg Novog inicirati da se jedna od ulica u tom gradu nazove po preminulom policajcu Milanu Jokiću. Ocu proslavljenog crnogorskog vaterpoliste Predraga.
Jokić je iz CB Herceg Novi, gdje se nalazio Sabirni Centar za uhapšene bh. izbjeglice, na svoju ruku, usred mrkle noći, pustio braću Nedžiba i Nermina Sijerčića iz Goražda. I tako ih spasio od sigurne smrti.
Nakon Jokićeve smrti, to herojsko djelo sebi je pripučio na junačke prsi, opjevani Slobodan Pejović. Njihovo svjedočenje o tome možete vidjeti u mom dokumentarnom filmu „Heroj našeg doba“. Evo linka filma: https://thedokument.me/en/a-hero-for-our-time
Muke po Jakovu
Kada su u pitanju „Deportacije“, svoju prvu priliku u suočavanju sa ovim ratnim zločinom, propustio je i Jakov Milatović.
Predsjednica „Udruženja deportovanih izbjeglica“ Jasenka Perović i ja smo, prošle godine, podnijeli zvaničnu inicijativu predsjedniku Jakovu Milatoviću da Milanu Jokiću, tom hrabrom i dobrom čovjeku u vremenu zla, posthumno dodijeli „Medalju čovjekoljublja“.
Čime bi, naglasili smo, doprinio da Herceg Novi i njegovi građani, ni krivi ni dužni, više ne nose biljeg tog ratnog zločina. Koji je naredio heroj Demokrata, Pavle Bulatović.
Ali tu inicijativu predsjednik Milatović, nažalost, nije prihvatio.
Da smo za to posthumno priznanje predložili Pavla Bulatovića, možda i bi. Vrag će ga znati.
Ipak, sačekajmo početak septembra da vidimo kako će se Milatovićevi odbornici u Podgorici, izjasniti o ovoj inicijativi Demokrata da Pavle Bulatović dobije svoju ulici u multietničkoj Podgorici.
Ako glasaju „Za“, to će značiti da se i Milatović, poput nepopravljivog Bećića i njegove bratije, ukopao u duboku jamu velikosrpske ideologije krvi i tla.
I da se iz nje zadugo neće vaditi.

Dobri čovjek Pavle

Optužnica protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića poslije šest mjeseci još nije podignuta, što govori o najgrubljem kršenju njegovih osnovnih ljudskih prava - istakao je predsjednik Crnogorskog helšinskog odbora Miodrag Vlahović.
On je, na panelu "Hajka" na Međunarodnoj konferenciji „Politički zatvorenici I progon novinara i pisaca u Crnoj Gori“, koju organizuju Forum za zaštitu ljudskih prava Milivoja Katnića, Crnogorski Helsinški odbor za ljudska prava i Crnogorski PEN centar, rekao i da je zahtjev specijalnog tužioca Miloša Šoškića prema Pobjedi, kojim traži da se dostavi spisak svih tekstova koji su vezani za Zorana Lazovića i Katnića u periodu dok je Draško Đuranović bio glavni i odgovorni urednik, iskaz neprofesionalnog i nezakonitog odnosa SDT-a prema medijima.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 170px; position: relative;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fvip%2Ftuzilac-soskic-ponovo-targetira-i-pokusava-da-ucutka-novinara-duranovica&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Takva komunikacija nije takva da se dobiju podaci, nego se radi o eklatantnom pokušaju da se zastraši, da se targetira, da se izvrši brutalni pritisak na slobodu javne riječi, na medije i istraživačke novinare koji bi mogli doći na "suludu ideju" da pišu o ovom slučaju. Ta vrsta intervencija SDT-a je sve samo nije profesionalna, sve samo ne zakonita, nema nikakve veze sa postupkom i procesom kao takvim - rekao je Vlahović.
CHO će, kako je dodao, nastaviti svoju misiju direktnog, javnog, neposrednog bavljenja ovim slučajem zato što, kako je istakao, nije vezan samo za ličnost Katnića, već je paradigmatičan za odnos prema svima koji se korektno, odgovorno i pošteno bave svojim poslom, a "na ovaj ili onaj način" su se zamjerili novoj vlasti.
Predsjednik hrvatskog PEN centra Tomica Bajsić rekao je da je ovo što se dešava u Crnoj Gori, ali i u Bosni i Hercegovini pokušajem odvajanja entiteta Republika Srpska, opasno za sve zemlje bivše Jugoslavije za koje, prema njegovim riječima, neće biti mira dok ne uđu u Evropu sa svojim granicama.
<h2>"'Državni udar' bio organizovani puč"</h2>
Srpski političar i psiholog prof. dr Žarko Korać ocijenio je da u slučaju Katnića ima psihičke torture.
- Katnić ima svoju profesionalnu biografiju, ali nema nikakve sumnje da će njegovo suđenje za pokušaj puča 2016. godine biti centralni dio njegove biografije zato što je to jedan od odlučujućih trenutaka u istoriji Crne Gore - rekao je Korać.
On smatra da to jeste bio organizovani puč.
- U njemu jeste učestvovala ruska obavještajna služba i u njemu je učestvovao i dio ljudi iz Srbije. Sasvim je druga tema što se u jednom trenutku pokazalo da je to batina koja ima dva kraja - kazao je Korać.
Dodaje da Katnića ne ganjaju kao ličnost, nego kao simbol predmeta iz kog je jedan od optuženih sada predsjednik Skupštine Crne Gore.
- U ovom slučaju Katnića imate jedan od najružnijih motiva - osvetu. Ne radi se samo o emocijama ovih na vlasti, nego o strahu da bi se prethodnici mogli vratiti na vlast - naveo je Korać.
Komentarišući to što se dio prijedloga za produženje pritvora odnosi na to što je Katnić razgovarao sa eminentnim novinarima upitao je je li on rob.
- Sloboda govora je osnovno ljudsko pravo. Ljudi u zatvoru koji su optuženi imaju pravo da pričaju sa kim god žele, a protiv njega čak nije podginuta ni optužnica. Ovo što se dešava je ubjedljivi dokaz da Crna Gora ne ide u dobrom pravcu, ali to je na građanima da odgovore sebi na to pitanje - istakao je Korać.
U Crnoj Gori će se, prema njegovim riječima, pokazati da imamo kukavičku i jako slabu vlast.
- Kao na vjetru, da li će ostati, neće, koja se boji da će stara vlast da se vrati, pa će preko Katnića da pokažu kako je prethodna vlast kriminalna. Od toga neće biti nikakve koristi, ali na ovakav način pokušavati da ostvariš političke poente, ali i ovoliko se bojati da ćeš i ti sići s vlasti, a ovo ostavljaš kao političko nasljeđe, nije pametno - zaključio je Korać i dodao da je "jako opasno igrati se s ljudskim dostojanstvom".
<h2>Politička i identitetska kriza</h2>
Hrvatski novinar Vlado Vurušić ocijenio je da se Crna Gora, nažalost, ponovo nalazi u velikoj političkoj i identitetskoj krizi kroz kakve je već prolazila, posebno u posljednjih sto godina.
- Crna Gora je sada pod velikom udarom otvoreno prosprskih i proruskih opcija koje joj rade o glavi i koje, ako već od nje ne mogu stvoriti "Srbiju na moru", pa onda od nje da naprave srpsku Bjelorusiju - naveo je Vurušić.
Crna Gora malo više liči na ono što se događa u Gruziji, odnosno da Vučić prema Putinovom receptu u toj državi želi Crnu Goru izolovati od evroatlantskih integracija, izolovati je od saveznika i susjeda koji bi joj mogli pomoći na putu prema Evropi, gdje Crna Gora, kako je naveo, sigurno pripada.
- Nažalost, Crna Gora je zapravo na neki način Gruziji najsličnija zahvaljujući sadašnjoj vlasti, jer imamo situaciju da u Crnoj Gori postoji politički progon neistomišljenika, što potvrđuje da je Crna Gora pod velikim udarom i da je njen opstanak kao države i nacije u pitanju - istakao je Vurušić.
<h2>Sloboda</h2>
Srpski političar Nenad Čanak kazao je da je pendrek na kome piše pravda ono o čemu danas razgovaraju.
- Sloboda, a to je riječ koja se stalno pominje, nije besplatna, nije jeftina, može da bude skupa toliko da je nikad ne dočekamo, ali je nikad neće biti ako na njoj ne radimo - rekao je Čanak.
Novinar, pjesnik, prevodilac i prozaist Ahmed Burić naveo je da se zahvaljujući Katniću 2016. nije desio puč.
- Na Balkanu ne postoji dobro djelo koje neće biti kažnjeno. Tehnički gledano, vanjska politika srpske hegemonije napravila je veliki broj grešaka u prethodnih 30 godina. U Hrvatskoj su od 12 odsto Srba pali na ispod tri odsto,. U BiH su izgubili tamo gdje su bili glavni i tamo gdje je bilo najbolje, a to su dolina Neretve i Sarajeva, a jedina stvar gdje su profitirali, zbog nesposobnosti BiH da se odupre, jeste da su dobili polovinu Bosne - Republiku Srpsku. To je jedina teritorija u Evropi gdje ulice, škole, trgovi i obdaništa možete nazivati imenima ratnih zločinaca i da vam zbog toga ne spadne dlaka s glave - istakao je Burić.
Smatra da ako Katnića zadrže u ovom statusu, bez mogućnosti imanja normalnih uslova suđenja i validne optužnice, biće to uvod u završetak procesa kojim je Crnoj Gori namijenjena sudbina Republike Srpske.
<h2>Od heroja do mučenika</h2>
Crnogorski novinar, pisac, scenarista, režiser, producent, antiratni aktivista i borac za ljudska prava Šeki Radončić kaže da svi znaju da je hajka na Katnića krenula 2016. kada je spriječio puč.
- Do tada je on bio heroj kada je procesuirao Svetozara Marovića. On je u tom trenutku slavljen i hvaljen, od Zapada, nevladinog sektora i medija. No nakon 2016. počinje brutalna hajka i princijepelni Katnić postaje meta zapadnog faktora, srpske i ruske propagande, medija i nevladinog sektora. To je taj puta od heroja da mučenika - rekao je Radončić.

Jasmina Beharovic

Radončić: Hajka na Katnića krenula 2016. godine; Vurušić: Crna Gora pod velikim udarom

Nakon što je predsjednik Višeg suda u Podgorici, Zoran Radović, dozvolio ekipi TVCG da uradi audiovizuelni intervju sa Duškom Kneževićem u njegovoj ćeliji, obratio sam mu se s molbom da dozvoli i meni da uradim intervju sa Milivojem Katnićem. I to u produkciji NVO „Dokument“ iz Podgorice, čiji sam direktor (thedokument.me). U odgovoru g. Radović ističe da je to u slučaju D.K. učinjeno „u cilju informisanja javnosti o pritvorskim uslovima“, kao i zbog „nužnosti obezbjeđivanja ljudskih prava pritvorenim licima“, te da je, nakon toga, primio više zahtjeva za snimanja intervjua sa pritvorenim licima. Ali ih je sve odbio.&nbsp; Jer to podrazumijeva, kako naglašava, „obavezu službenika UIKS-a da svakodnevno organizuje i obezbjeđuje snimanja, što iziskuje dodatno tehničko i fizičko obezbjeđivanje, kako se ne bi ugrozila bezbjednost bilo kog lica, te bezbjednost istražnog zatvora u cjelini.“ Iz tih razloga, zaključuje Radović „ne možemo udovoljiti Vašem zahtjevu za obavljanje intervjua sa imenovanim pritvorenim licem.“ Viša sila. Zbog toga sam odlučio da, poštujući sve stroge uslove g. Radovića, napravim intervju sa Milivojem Katnićem. Koji neće trošiti ljudske i tehničke resurse ZIKS-a, neće ugroziti bezbjednost ljudi i istražnog zatvora, a obezbijediće i poštovanje ljudskih prava.&nbsp; I to na jednostavan način: pritvorenom Katniću ću dostaviti pitanja za intervju u ZIKS-u, a on će, ako bude raspoložen za to, odgovoriti na njih. Za ovakvu odluku sam, u međuvremenu, dobio i motiv više: Vrhovni sud CG je donio odluku da se suđenje uhapšenom Dušku Kneževiću snima i javno prikazuje. (Slično sam sam postupio i 1993. kada sam napravio intervju sa političkim zatvorenikom Harunom Hadžićem, predsjednikom SDA CG. Lažno optuženog da je sa saradnicima pokušao da nasilno napravi „Državu Sandžak“. Što me umalo koštalo glave. Ali, o tome neki drugi put. &nbsp; Na sličan način sam te godine intervjuisao i tadašnjeg ministra poljoprivrede u Vladi CG, Branka Abramovića. On se tada, nakon klasičnog montiranog procesa, našao iza rešetaka u Spužu. Pod lažnom optužbom da je pronevjerio 33.000 njemačkih maraka. Koje je otuđio srodnik Momira Bulatovića.&nbsp; Hadžić i Abramović su potom na sudu dokazali svoju nevinost, pa im je država isplatila bijedna obeštećenja.&nbsp; Nažalost, nisam ni sanjao da ću trideset godina kasnije, u „tek oslobođenoj Crnoj Gori“, morati na identičan način da uradim intervju sa smijenjenim i uhapšenim glavnim specijalnim tužiocem Crne Gore). Gospodine Katniću, domaću i međunarodnu javnost zanima kakvo je Vaše zdravstveno stanje. Kako se osjećate i uzimate li terapiju? -Od kad su mi proćerali dvojicu doktora, koji su mi pružali svaku medicinsku i drugu pomoć, a bilo je to 12. juna ove godine, više ne uzimam nikakvu terapiju ni ljekove. Ništa izuzev vodu i mlijeko. Šteta da ti divni ljudi, dr Marković i dr Hadži Marjanović, nijesu dobili šansu da javno progovore o progonu i zlu koje su njima i meni nanijeli. Mjesecima ste u samici!? -U samici sam, dragi prijatelju, skoro već šest mjeseci. I to pod neprestanim videonadzorom. Za to vrijeme niti jednom nijesam vidio mjesec, a sunce sam vidio samo dva puta. Ne izlazim u šetnju, pa sve vrijeme provodim u ovih nekoliko kvadrata. Kako provodite vrijeme u tako skučenom prostoru? -Rado bih dao odgovor na to pitanje, ali ga nemam. Za mene ovo „satno“ vrijeme psihološki više ne postoji. U nekom sam bezvremenskom prostoru.&nbsp; Kako se prema Vama odnosi zatvorsko osoblje? – Izuzetno korektno. Zatvorsko osoblje je za najvišu ocjenu, posebno zatvorska policija. Oni i rukovodeći kadar ovdje u Istražnom zatvoru su najbolji dio državnih službenika. Za mene je jako emotivno saznanje da zatvorska policija vrlo ljudski doživljava moje patnje. Da li ste Vi, ustvari, politički zatvorenik? – Naravno. Ako imamo u vidu brutalnu medijsko-političku hajku koja se vodi protiv mene i traje još od 2015. godine, u kojoj je objavljeno na više hiljada negativnih tekstova, tv priloga i drugih uradaka, te stalnih javnih zahtjeva političara poput Mandića, Kneževića, Abazovića, Milačića, Medojevića i onih da se moram smijeniti protivno stavovima Venecijanske komisije, i uhapsiti, što se i desilo, kao i kada SDT pokušava da mi podmetne najgnusnija djela da sam kriminalac i ratni zločinac, više je nego jasno da je riječ o klasičnom političkom progonu i procesu. O mom hapšenju i golgoti odlučila je politika, a ne pravda. Domaća i inostrana. Sa Istoka i Zapada.&nbsp; Da li ste zbog toga stupili u štrajk glađu? – U skladu sa Malteškom deklaracijom, upravo zbog mog političkog progona, donio sam odluku da se tome suprotstavim gandijevskom, dakle mirnom metodom – štrajkom glađu. No, tužilac Šoškić i tadašnji moj branilac po službenoj dužnosti, ime mu neću spominjati, inače meni silom nametnut, pokušali su da prikažu da ja štrajkujem zbog suicidnih namjera. Kako bi me proglasili suicidnom osobom. Međutim, za ovo im je bilo potrebno stručno mišljenje ljekara psihijatra. Božjom voljom u trenutku moga dolaska u pritvor ordinirala je doktorka psihijatrije Jelica Živkovic. Ona je dala više nalaza i mišljenja da sam zdrava i stabilna osoba, svjesna svoje teške odluke. I to pored brojnih i ogromnih pritisaka vršenih na nju da me proglase i homicidnom osobom opasnom po okolinu. Međutim, tužilac Šoškić nije dozvolio da prisustvujem saslušanju svjedoka, na koje imam pravo, kako ih tobože ne bih ugrozio. A mene je kao divlju zvijer, opasnu i spremnu da napadnem svjedoke, držao u posebnoj prostoriji sa naoružanim stražarima. Koliko je ovo bilo ponižavajuće, govori i činjenica da su među svjedocima, koji su saslušavani, bili moj vjenčani kum, kao i dvojica njegovih prijatelja.&nbsp; Tužilac Šoškić Vas je i zvanično optužio da ste homicidna osoba, odnosno da ste skloni izvršavanju ubistva. – Homicidna osoba, samo da podsjetim, ima bolesne psihičke potrebe da se iživljava nad žrtvama, da im nanosi teške muke i patnje dok ubija, često i uz seksualno iživljavanje. Eto što mi je namijenio tužilac Šoškić!? A to im je trebalo da pošto-poto dobiju još jedan pritvorski osnov i tako produže moj pritvor. Dakle, pošto nije prošla podvala tužilaštva da ću, čim se dokopam slobode, ubiti ministra policije gospodina Šaranovića i tužioca Šoškića, moralo se hitno nešto novo i spektakularno izmisliti. A ko će drugi nego tužilac Šoškić: on predlaže sada Sudu da ostanem u pritvoru, jer postoji opasnost da ću ubiti Radoja Zvicera i svu njegovu mušku đecu – do onog u kolijevci. Jer sam mu navodno tako prijetio dok sam bio glavni specijalni tužilac. &nbsp; S druge strane, odredili su mi pritvor, s obrazloženjem da ako pobjegnem, utočište će mi pružiti moj navodni prijatelj Radoje Zvicer i članovi kavačkog klana, jer sam ih štitio dok sam bio glavni specijalni tužilac. Koji su sada u bjekstvu i imaju velika novčana sredstva i veze!? Ubijeđen sam da je ovakvu konstrukciju i nesuvislost nemoguće objasniti. Tužilac Šoškić tvrdi da ste zajedno sa Zoranom Lazovićem izvršili krivično djelo stvaranja kriminalne organizacije? – SDT me tereti da sam, gle apsurda, kao glavni specijalni tužilac, dakle, hijerarhijski gledano, najodgovornija osoba u SDT-u postao član kriminalne organizacije. I to dvočlane, iako naš zakon eksplicitno kaže da kriminalna grupa mora imati minimalno tri člana. Te da sam potom prihvatio zadatak da ne pokrećem krivične postupke protiv istaknutih članova kriminalne organizacije Radoja Zvicera, Duška Roganovića i drugih.&nbsp; No, SDT ne može da ospori da sam punih pet godina, do decembra 2020-te, gonio pripadnike kavačkog klana i pokrenuo desetine krivičnih postupaka protiv njih. Kod takvog činjeničnog stanja, prosto je nemoguće dokazati da sam u 2020. godini, i to u decembru, postao član kriminalne organizacije, koja njih iste štiti. Posebno što postoje dokazi da sam sa svojim timom u 2020. godini pokrenuo krivične postupke protiv 41-og pripadnika kavačkog klana, a u 2021. i do sredine februara 2022. godine, čak 60 pripadnika. Zato oni pokušavaju da ove dokaze falsifikuju, sakriju i ne dostave odbrani i sudu. Iz ugla domaće i regionalne javnosti možda je najzanimljivija optužba tužioca Šoškića da ste počinili ratni zločin u Cavtatu?&nbsp; – Nikada Hrvatska nije protiv mene pokrenula bilo kakav postupak. Jer se to jednostavno nije desilo. To je eksplicitno potvrdio, nakon istrage koju je sproveo, i moj advokat Anto Nobilo. A Hrvatska je, po tom pitanju, svi to znamo, više nego rigorozna. Ovo će, naravno, potvrditi i hrvatski nadležni organi, kada na zahtjev Crne Gore odgovore na ovo pitanje. Mene je, ako se sjećate, izvjesni Metodije Prkačin optuživao da sam mu prijetio dok sam bio u civilnoj upravi za Dubrovnik. Pokrenut je postupak i utvrđeno je da nije govorio istinu. Tvrdio je, takođe, da sam u Morinju nanio povrede nekom građaninu Cavtata. Utvrđeno je da taj građanin nikada nije bio u Morinju, baš kao ni ja. Potom je Prkačin, pred hrvatskim pravosuđem, krivično odgovarao za krivično djelo davanja lažnog iskaza. Nebojša Medojević me, takođe, u Skupštini Crne Gore monstruozno optužio da sam stanovnicu Cavtata, Julku Kršikapu, tamo silovao. Zbog toga je SDT pokrenuo postupak i zatražio od državnih organa Hrvatske da ovo ispita. Nakon istrage su nam, na zahtjev SDT-a, zvanično dostavili podatke da osoba sa tim imenom nikada nije živjela na području Cavtata. I da ta osoba ne postoji. Dakle, i ova monstruozna montaža tužioca Šoškića će proći kao i sve prethodne. Tužilac Šoškić Vas tereti da ste maltene formirali medijsku kriminalnu grupu, koju čine poznati crnogorski novinari i pisci. Sada je od menadžmenta Pobjede zatražio sve novinske tekstove, koji su o Vašem slučaju pisani, dok je glavni urednik tog lista bio Draško Đuranović. Ali i sve tekstove pisane na tu temu, nakon njegovog odlaska iz Pobjede. Što je jako zanimljivo. Dakle, SDT-u će morati da se dostavi i ovaj intervju, ako ga Pobjeda prenese?&nbsp; – To je klasični pokušaj uvođenja cenzure i zatvaranja usta svim ljudima koji ne podržavaju ovakav rad tužioca Šoškića i SDT-a. Što se tiče tvrdnje tužioca Šoškića da sam formirao kriminalnu organizaciju od medijskih poslenika shvatio je da mu ova kriminalna organizacija za koju optužuje mene i Zorana Lazovića izmiče iz ruku, pa pokušava da me okrivi za organizatora nove kriminalne grupe. Ja sam penizionisan 17. 02. 2022. godine, a on mi na teret stavlja komunikacije koje sam obavljao sa grupom novinara, kao i sa tobom i književnikom Miloradom Popovićem, više od godinu dana nakon penzionisanja. On tako i ovaj intervju može da proglasi kriminalom. Cilj SDT-a je da sve novinare, pisce, intelektualce, borce za zaštitu ljudskih prava i kritičare zloupotreba Tužilaštva zaplaše da ne smiju iznijeti svoj stav i mišljenje. Tužilaštvo Vas tereti zbog navodno nezakonito stečene imovine na Vašoj đedovini u Barjamovici. Možete li u najkraćem objasniti suštinu te optužbe.&nbsp; – Tu nije samo u pitanju poseban oblik zloupotrebe tužioca Šoškića, već i vještaka geodetske i građevinske struke. Kada je u pitanju Barjamovica brutalna obmana se sastoji i u tome da SDT beskrupulozno pokušava da objekte koji se tamo nalaze, koji su ne samo u mojem vlasništvu, već i vlasništvu dvojice moje braće i moga sinovca, prikažu kao samo moje. S providnom namjerom, da ja u tom slučaju nikako ne mogu dokazati da sam sa svojim primanjima, tih šest objekata mogao izgraditi od svoje plate i druguh zakonito stečenih sredstava.&nbsp; Tužilaštvo je, kako bi pojačalo svoju neosnovanu optužbu, donijelo privremenu mjeru za četiri objekta, odnosno zabranu njihove prodaje, a da nisu precizirali koja. Što je pravni nonses. Morali su ih makar označiti brojevima, ali nisu. Iz prostog razloga što oni misle da su iznad zakona i mogu činiti što god hoće. Kako komentarišete činjenicu da su u Barjamovici Vama, ali i Vašoj braći i sinovcu isključili struju. – Nakon pet godina korišćenja, u Barjamovici su nam iz Elektrodistribucije isključili struju. Samo nama, nikom drugom. Što znači i vodu, jer pumpe za vodu ne mogu da rade bez struje. A potom je neko 17. avgusta, po onom najvećem žaropeku, podmetnuo požar u blizini naših kuća. Požar se brzo proširio, mali agregat za struju je zbog opterećenja pregorio, pa je plamen zahvatio i jednu stranu naše kuće. Čak su moj sin i naši rođaci počeli iz nje da iznose namještaj. No, srećom, stigli su vatrogasci, pa su požar uz ogromne napore uspjeli da lokalizuju i savladaju.&nbsp; Andrija Mandić i Milan Knežević godinama su govorili kako ćete biti uhapšeni. Sada su u predmetu „Državni udar“ oni oslobođeni. Mandić je postao predsjednik Skupštine Crne Gore, a Milan Knežević predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost. Znam da se sudske odluke ne komentarišu, ali me zanima Vaše mišljenje? – Opet bih podnio istu optužnicu i to ne jednom, već sto puta. Ali im kao građanin ne želim nikakvo zlo. Ja sam zbog principa u pritvoru. Borili su se svim sredstvima, a ja i moj tim samo zakonom predviđenim radnjama. Konačno i tvoj dokumentarni film „Zavjera“, koji će ostati za sva vremena, to je potvrdio. A njega neće potrijeti nikakavim presudama. Uspjeli su zato što su imali podršku onih koji su bili iza njih. A, pošteno rečeno, mene i Sašu Čađjenovića su ostavili na vjetrometini.&nbsp; Na kraju bih Vam postavio jedno lično pitanje, na koje, naravno, ne morate odgovoriti: koliko kilograma ste imali kada su Vas uhapsili i stavili u tih nekoliko neuslovnih kvadrata, a koliko sada imate? – Kada sam uhapšen i ovdje doveden imao sam oko 115 kilograma. Sada imam oko 73.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20241003011012_d3788323362064b7bb7d2004149de75f060832e5a2df1b8ed727f95f50fc58e8.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20241003011012_d3788323362064b7bb7d2004149de75f060832e5a2df1b8ed727f95f50fc58e8" data-rendition-name="original" width="1180" height="787" loading="lazy" alt="Šeki Radončić"> </figure>  ŠEMSUDIN ŠEKI RADONČIĆ je novinar, pisac, scenarista, režiser, producent, antiratni aktivista, borac za ljudska prava. Osnivač je i direktor „NVO Dokument“ iz Podgorice. Član je Crnogorskog P.E.N. centra. Suosnivač je Crnogorskog helsinškog komiteta i Nezavisnog dnevnika Vijesti. Dugo godina je obavljao dužnost potpredsjednika Nezavisnog udruženja profesionalnih novinara Crne Gore.

O mom hapšenju i golgoti odlučila je politika, a ne pravda

Šefica diplomatije Evropske unije Kaja Kalas izjavila je da Rusija „nema zakonsko pravo“ da zahtijeva ustupke od Ukrajine u okviru predstojećih mirovnih pregovora, prenio je Skaj njuz.
Kalas je naglasila da „svi žele da se rat završi", ali da je presudno važno kako će se završiti.
- Rusija nema zakonsko pravo da traži bilo kakve ustupke od zemlje koju je napala. Ovo je veoma opasan trenutak za sve nas - poručila je ona.
Ona je navela da Evropa ima „jasan plan" za Ukrajinu, u trenutku kada su u opticaju novi predlozi predsjednika SAD Donalda Trampa za rješavanje sukoba.

Kalas o mirovnom planu: Rusija nema pravo da traži ustupke od zemlje koju je napala

Unutar vladajuće Hrišćansko-demokratske unije (CDU) rasplamsala se rasprava o njemačkoj politici prema Rusiji. Pokrenuo ju je saksonski premijer Mihael Krečmer. U intervjuu za Funke Media Group ovih dana rekao je: „Moramo razmotriti sankcije protiv Rusije i iz sopstvene ekonomske perspektive.“ Zato, kako je dodao, mora biti u interesu Njemačke „da se nastavi isporuka energije iz Rusije nakon primirja“.
Evropi je jednostavno potrebna energija po pristupačnim cijenama, rekao je Krečmer. Rusija zato mora „dugoročno gledano ponovo postati trgovinski partner – bez stvaranja nove zavisnosti“, smatra šef vlade istočnonjemačke savezne pokrajine Saksonije.
Ovo nije prvi put da se Krečmer zalaže za bliže odnose s Rusijom kada je reč o energetskoj politici. Još 2022. godine, dakle nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, taj političar CDU-a javno je izrazio slično mišljenje.
<h2>„Kontraproduktivne besmislice“</h2>
Zbog toga ga je oštro kritikovao njegov stranački kolega Roderih Kizeveter. Taj stručnjak CDU-a za spoljnu politiku u izjavi za list Handelsblatt naglasio je: „Apsurdno je danas nagađati o isporukama energije iz Rusije, kada ista ta Rusija svakodnevno bombarduje ukrajinske kuće i energetsku infrastrukturu.“ Takve izjave su „kontraproduktivne i bezbjednosno-političke besmislice“, dodao je poslanik CDU-a u Bundestagu.
Njemački interes mora biti „da Ukrajina dobije rat, vrati svoje granice iz 1991. godine i potpuno potisne Rusiju“, smatra Kizeveter. Rusija pod predsjednikom Vladimirom Putinom mora da odustane od svojih imperijalnih ambicija, dodaje: „To se neće dogoditi ponavljanjem starih grešaka ili podizanjem dimne zavjese.“ Kizeveter je zaključio da je „najveća opasnost“ za Evropu – Rusija.
Rukovodstvo CDU-a na saveznom nivou, kao i savezna vlada, u protekle tri godine dosljedno su odbijali Krečmerove zahtjeve, ističući da je Rusija ta koja mora da prekine rat u Ukrajini, odnosno da nema nikakvih naznaka da je uopšte spremna na takav potez.
<h2>Sankcije nakon invazije na Ukrajinu</h2>
Prije ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine, Rusija je bila jedan od najvažnijih snabdijevača energijom za Njemačku. Gas i nafta iz Rusije više se ne isporučuju Njemačkoj. U oktobru su se zemlje EU složile da postepeno ukinu preostali uvoz prirodnog gasa iz Rusije do kraja 2027. godine.
Zbog agresije na Ukrajinu, Evropska unija je usvojila nekoliko paketa dalekosežnih sankcija protiv Moskve.

Velike svađe u vrhu CDU: "Moramo razmotriti sankcije protiv Rusije i iz sopstvene ekonomske perspektive"

Bivši brazilski predsjednik Žair Bolsonaro uhapšen je u subotu u svom domu u glavnom gradu Brazila, nekoliko dana prije nego što je trebalo da počne sa služenjem zatvorske kazne zbog vođenja pokušaja državnog udara.
Savezna policija je u saopštenju navela da je izvršila nalog za preventivno hapšenje koji je sama policija zatražila, a odobrio Vrhovni sud, izvijestio je CNN.&nbsp;
Uhapšen je u svom domu u Braziliji.
Izvori su rekli CNN Brazil da je bdenje koje je organizovao Bolsonarov najstariji sin, senator Flavio Bolsonaro, ispred kompleksa stambenih zgrada u kojima živi bivši predsjednik pokrenulo zahtjev za preventivni pritvor.
Bolsonaro je ranije ove godine osuđen na 27 godina zatvora zbog planiranja ostanka na vlasti nakon što je izgubio izbore 2022. godine od predsjednika Luiza Inasija Lule da Silve i nalazi se u kućnom pritvoru.

Uhapšen bivši predsjednik Brazila Žair Bolsonaro

U Sloveniji će sjutra biti održan referendum o potpomognutom samoubistvu, drugi u prethodne dvije godine.
Prvi referendum, održan prošle godine i koji je bio savjetodavne prirode, pokazao je da je 55 odsto birača izrazilo podršku uvođenju Zakona o pomoći pri dobrovoljnom okončanju života.
Nakon što je ovaj zakon usvojen u Slovenskom parlamentu, pojavila se peticija za održavanje novog referenduma o ovom pitanju. Peticiju je potpisalo više od 46.000 građana Slovenije.
Vlasti su zbog toga odlučile ssa sazovu referendum kako bi građani imali posljednju riječ u vezi s potpomognutim samoubistvom.
Za odbacivanje zakona potrebno je ispuniti dva uslova: da većina birača koji izađu na referendum glasa protiv i da najmanje 20 odsto svih registrovanih birača glasa protiv.
S obzirom na to da Slovenija ima 1.696.025 registrovanih birača, najmanje 339.205 birača mora glasati protiv zakona da bi on bio odbijen.
Prema Zakonu o pomoći pri dobrovoljnom okončanju života, pacijenti u Sloveniji mogli bi dobiti pristup potpomognutom samoubistvu. Ako se zahtjev pacijenta odobri, pacijent bi dobio supstancu kojom bi sam mogao da okonča život.
Pacijenti će morati dva puta da izraze svoju namjeru svom doktoru prije podnošenja formalnog zahtjeva, koji mora odobriti još jedan, nezavisni doktor. Njihovu sposobnost donošenja odluke procijeniće i psihijatar.
Zdravstveni radnici zadržavaju pravo da odbiju da učestvuju u proceduri, dok pravo neće moći da koriste osobe mlađe od 18 godina i pacijenti čija neizdrživa patnja proizlazi isključivo iz mentalne bolesti.

Građani Slovenije izlaze na referendum: Da li će potpomognuto samoubistvo ostati legalno?

Slučaj mlade Podgoričanke koja skoro godinu odbija da preda kćerku bivšem suprugu, jer je on, kako tvrdi, fizički zlostavljao kada je posljednji put bila kod njega, otvorio je brojna pitanja razumijevanja, znanja i poštovanja međunarodnih konvencija o pravima i zaštiti majke i đeteta, kako pravosudnih institucija, tako i službi zaduženih za praćenje sprovođenja sudskih odluka i njihovog uticaja na psihičko i mentalno zdravlje đeteta. &nbsp; Pogotovo je upitno njihovo razumijevanja dječijih prava u svjetlu činjenice da uporno insistiraju da prinude djevojčicu da boravi kod oca, iako ona to odbija, a išli su dotle da je majka po nalogu suda u oktobru završila u zatvoru, iako je tada bila u sedmom mjesecu rizične trudnoće, zbog odbijanja da preda dijete. Poslije desetak dana puštena je na slobodu po odluci Ministarstva pravde. <h2>INSTITUCIONALNO NASILJE</h2> Dok je bila u zatvoru institucije su u dva navrata probale da predaju djevojčicu ocu, ali oba puta bezuspješno, jer je ona odbila da ide sa njim. Jedan od izvršitelja prijetio je tada babi djevojčice da će im se „obiti o glavu“ što dijete neće da ide kod oca, a predlagao joj je i da je ostavi i pobjegne, kako bi je oni predali ocu?! Te detalje Portalu ETV prenijela je porodica mlade Podgoričanke. A onda je 30. oktobra Služba za djecu i mlade Centra za socijalni rad dostavila Osnovnom sudu u Podgorici nalaz i mišljenje broj 0101-31054/2025-2, koji su potpisale J. M. - psihološkinja, J. O. - socijalna radnica i I. S. članica komisije, u kojem se konstatuje „da su se stekli uslovi“ i da predlažu „da sud preispita roditeljsko pravo majke“, odnosno da smatraju „da je svrsishodno ograničenje njenog roditeljskog prava“.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251121071112_d57cc0d8fbc0964c6eca1fde76eb12e7c9732b5eb3d06a077a86367cab7626a3" data-rendition-name="original" width="1200" height="900" loading="lazy" alt="Centar za socijalni rad"> <figcaption>Podgoričanka podnijela krivičnu prijavu protiv Komisije Centra za socijalni rad(Photo: Centar za socijalni rad u Podgorici)</figcaption> </figure>  U međuvremenu, po nalogu suda, odnosno sutkinje Ine Hrković, koja je na zatvorsku kaznu osudila Podgoričanku i naložila u oktobru da bude sprovedena u zatvor, sudska vještakinja, psihologica Radmila Stupar Đurišić dostavila je 10. novembra nalaz i mišljenje u kojem je, pored ostalog, konstatovala da dijete ne pokazuje emocionalnu bliskost sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju?! - Sutkinja Ina Hrković je tokom višemjesečnog postupka uporno sprovodila mjere koje su imale za posljedicu traumu i patnju djeteta i mene, u visokorizičnoj trudnoći, iako je bilo jasno vidljivo da dijete uporno odbija kontakt sa ocem. Pred prisutnim službenim licima je plakala, vrištala, fizički odbijala kontakt i u više navrata uriniralo od straha pred samom sutkinjom, jasno govoreći: „Ne želim da ga vidim“, „Ne želim da idem kod njega“. “On me tuče“ – kazala je za Portal ETV Podgoričanka. Ona je ogorčena na postupanje sutkinje Hrković, protiv koje je podnijela i krivičnu prijavu, ali i na mišljenje Komisije Centra za socijalni rad koja je predložila da se djevojčica povjeri ocu, a da je majka gleda u kontrolisanim uslovima. - Ova lica su, tvrdim, povezana i instruisana od mog bivšeg supruga. Cijenim da to nije tako, službena lica se ne bi ponašala na takav nezakonit način i kršila osnovna ljudska i dječija prava. Uprkos mojim pisanim zahtjevima za obustavu postupka, pozivanju na zaštitu djeteta i na sopstveno zdravstveno stanje zbog visokorizične trudnoće, sutkinja Hrković nije prestala. Naprotiv, organizovala je moje lišenje slobode putem Viber aplikacije, što je protivno svim propisima o postupanju suda i potpuno nezakonito – ističe naša sagovornica. Podsjeća da je u zatvoru provela 11 dana, a da su za to vrijeme nastavljeni „pokušaji prisilnog oduzimanja djeteta, iako su stručni nalazi Centra za socijalni rad i ljekara jasno ukazivali na štetnost takvih radnji“. <h2>NOVI NALAZ VJEŠTAKA</h2> - Da dijete ne smije silom da se preda ocu potvrdio je i nalaz sudske vještakinje Radmile Stupar Đurišić. U njemu nedvosmisleno piše da „dijete pokazuje izražen strah, anksioznost i odbijanje kontakta sa ocem“, da „tokom razgovora sa psihologom, dijete je jasno i uporno verbalizovalo odbijanje ('Ne želim da ga vidim', 'Ne želim da idem kod njega')“, „navodi konkretne opise fizičkog nasilja ('Udarao me u stomak', 'Bio me koprivom po nogama')“, „dijete pokazuje visoku unutrašnju napetost, izraženu bespomoćnost i intenzivne emocije“, „ne pokazuje znakove emocionalne bliskosti sa ocem, već ga doživljava kao prijetnju“, „prisutan je osećaj nesigurnosti i potreba za zaštitom“... Iz nalaza jasno proizilazi da je dijete prema ocu razvilo strah, osjećaj ugroženosti i nedostatak emocionalne sigurnosti, što je upravo ono na što sam mjesecima upozoravala – da se mom djetetu nasilnim kontaktima nanosi ozbiljna psihološka šteta – ogorčena je Podgoričanka.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025112107118_654f5beb5eaeac9e98a0152882f89aa30fce5d88d9fe884d6d59b6a4e6c9c79d" data-rendition-name="original" width="1118" height="745" loading="lazy" alt="Osnovni sud u Podgorici"> <figcaption>STIGAO NOVI NALAZ VJEŠTAKA: Osnovni sud u Podgorici(Photo: Osnovni sud u Podgorici)</figcaption> </figure>  Kategorična je da je sutkinja Hrković svojim postupanjem u ovom predmetu kršila preporuke stručnih institucija, prava djeteta i pravo na porodični život.&nbsp; - Time je ne samo prekršila profesionalne i etičke standarde, već je i narušila osnovna ljudska prava djeteta i majke. Njeno postupanje, od organizovanja lišenja slobode putem Vibera, do upornog sprovođenja radnji koje su uzrokovale psihičku traumu djetetu, zahtijeva punu institucionalnu reakciju i sankciju. Ovo nije samo moj lični slučaj. Ovo je pitanje odgovornosti sudstva i zaštite djece u Crnoj Gori. Dužnost svakog suda je da štiti dijete – ne da ga prisiljava da se suočava sa strahom, nasiljem i traumom – zaključila je sagovornica Portala ETV. Psihološkinja je u nalazu decidirana da „sprovođenje odluke o kontaktima ili predaji djeteta mora biti postupno, bez prisile i u sigurnom prostoru“, te da je potrebno da prije svakog pokušaja dijete bude emocionalno pripremljeno i da bude obezbjeđeno prisustvo stručne osobe koja ima izgrađen odnos povjerenja sa djevojčicom. - Svaki pokušaj prinudne primopredaje može dovesti do traumatskog reagovanja i pogoršanja emocionalnog stanja djeteta. Neophodno je paralelno uključiti dijete u psihološku podršku i rad sa roditeljima u cilju smanjenja konflikta i olakšavanja procesa prilagođavanja – piše u nalazu sudske vještakinje, kao i da je „majci predočeno da ukoliko ne pripremi dijete na kontakt sa ocem njene roditeljske kompetencije mogu i biće ispitane“. Psihijatri N. P. i S. K, te psihološkinja N. Š. U aprilu su uradili nalaz i mišljenje u kojem su konstatovali da dijete nije doživjelo traumatsko iskustvo, već ponavlja naučene fraze od majke. Podgoričanka je kategorična da je to laž, zbog čega je protiv ovog tima vjeeštaka podnijela krivičnu prijavu kojom ih tereti za zloupotrebu službenog položaja, nesavjestan rad u službi i lažno vještačenje. Tvrdi i da su tokom vještačenja djevojčici govorili: „Moraš sa ocem, tata je dobar“. Ovaj nalaz bio je osnov da tužilaštvo odbaci njenu krivičnu prijavu protiv bivšeg supruga zbog zlostavljanja đeteta. Na svojim nalozima na društvenim mrežama ona je nedavno objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju da je otac tukao djevojčicu kada je boravila kod njega. - Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kazala je ona tada za Portal ETV.

Podgoričanka krivi sutkinju Hrković da sprovodi mjere zbog kojih ona i kćerka proživljavaju traume i patnju

Vlada u roku od 60 dana nije odgovorila na pismo tri izvjestiteljke Ujedinjenih nacija koje su joj se obratile zbog javnih prijetnji funkcionera Demokratske Crne Gore upućenih advokatu Veselinu Raduloviću i izvršnoj direktorici Akcije za ljudska prava (HRA) Tei Gorjanc Prelević.
Advokat Veselin Radulović kazao je za Portal ETV da izostanak odgovara jasno ukazje na prećutnu saglasnost premijera i kompletne Vlade za sve što Demokrate rade.
- To nije dobro ni za državu Crnu Goru da se tako neozbiljno i neodgovorno odnosi prema jednoj takoj ozbiljnoj međunarodnoj organizaciji, da ne odgovori ili ne pokuša da odgovori na bilo koji način. Veoma loša poruka je poslata od Vlade i veoma loš imidž države Crne Gore je predstavljen organizaciji Ujedinjenih nacija – kazao je Radulović.
Tri specijalne izvjestiteljke Ujedinjenih nacija - Margaret Satertvejt, specijalna izvjestiteljka za nezavisnost sudija i advokata, Irena Kan, specijalna izvjestiteljka za slobodu izražavanja, i Meri Loulor specijalna izvjestiteljka za branitelje ljudskih prava u pismu su navele da su Radulović i Gorjanc Prelević bili izloženi prijetnjama, javnim napadima i pokušajima diskreditacije, i to u kontekstu procesa vetinga u policiji, zbog čega UN eksperti izražavaju zabrinutost zbog „mogućeg zastrašivanja i ograničavanja slobode izražavanja“.
Advokat Radulović je kazao i da do sada nije dobio bilo kakvo obavještenje od Specijalnog državnog tužilaštva zbog više krivičnih prijava koje je podnio protiv političke partije Demokratska Crna Gora i njenih funkcionera zbog sumnje u izvršenje više krivičnih djela, među kojima su i prijetenje na koje se ukazuji i u pismu izvjestiteljki Ujedinjenih nacija.
- Nažalost Specijalno državno tužilaštvo me do sada nije obavijestilo o radnjama koje su preuzeli i u kojoj je fazi postupak, uprkos mojim urgencijama. Do sada nijesam dobio nikakvu povratnu informaciju ili obavještenje i to je loše – kazao je Radulović.
On je dodao da razumije da Specijalno državno tužilaštvo u radu ima mnogo predmeta i da ne mogu blagovremeno i brzo odgovoriti na svaku krivičnu prijavu ali radi se o ozbiljnim krivičnim djelima i radi se o prijetnjama na koje bi Tužilaštvo moralo da reaguje. Zato ih ne opravda opterećenost i veliki obim posla.
Nereagovanje Tužilaštvo posebno je problematično pogotovo u slučajevima kada su među prijavljenim javni funkcioneri – predstavnici vlasti.
- To doprinosi utisku koji javnost ima već godinama da Tužilaštvo uvijek kalkuliše ili procjenjuje da li će neko postupanje ostaviti političke posljedice ili kakav će biti efekat. Ukoliko se ne postupa po krivičnoj prijavi u kojoj je prijavljen javni funkcioner to može produbiti i izazvati nove sumnje da je Tužilaštvo pod određenom vrstom političkog pritiska, ili da samo procjenjuje da možda nije poželjno da u ovom momentu pokreće postupak, što Tužilaštvo ne bi trebalo da radi, već da postupa profesionalno i onako kako saopštavaju javnosti da njih ne interesuju imena, prezimena i funkcije koje neko obnaša – zaključio je advokat Radulović.

Radulović: Izostanak odgovora ukazuje na prećutnu saglasnost premijera i Vlade za sve što rade Demokrate

Borba za vlastiti integritet je borba za svoju i egzistenciju svoje porodice. Zato ću preduzeti sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju - poručio je glavni i odgovorni urednik Televizije E Draško Đuranović govoreći o akciji Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) kojom su targetirani kritički nastrojeni mediji u pokušaju da budu kriminalizovani.
Sa tim se, ukazuje Đuranović, do sada nijesmo susrijetali.&nbsp;
- U slučaju naredbe o sprovođenju istrage protiv Aleksandra Mijajlovića se ispostavilo da su našli vrlo sumnjivim da smo dio mreže uticaja koji je on ostvarivao preko svoje organizovane kriminalne grupe - time što smo razmjenjivali poruke s njim jednom mjesečno... Taj podatak, po meni, nije tačan. Kakav je to uticaj i kriminalna struktura koja funkcioniše jednom mjesečno? Iz čitave procedure koje je odradilo SDT vrlo je jasno da se radi o svjesnom targetiranju i stavljanju ljudi iz medija u kriminalni kontekst. To je nešto što nije zabilježeno - jasan je Đuranović.
Razgovarao je, kaže, sa mnogo uticajnih ljudi iz inostranstva koji su se okupiili na Cetinjskom forumu i oni kažu da ne pamte ovakvu situaciju.
- I nije čudo što je ambasador Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Johan Satler primio glavne urendike medija na razgovor ovim povodom, ali ostaje pitanje što država Crna Gora ili što društvo u Crnoj Gori radi u tom slučaju? Što se dešava ako državna institucija, koja bi trebalo da pravo koristi za suzbijanje kriminala, kriminalizuje medije? - pita Đuranović.
Ova naredba je, kako je konstatovao Đuranović, trebalo da bude tajna, a odjednom je data i objavljena u jednom mediju. Zato, pored ostalog, i cijeni da se radi o udruženom poduhvatu kriminalizacije medija.
Đuranović čeka, kako je rekao, da vidi rasplet situacije: ali će svakako preduzeti sva pravna sredstva za odbranu svog integriteta.
<h2>PRVA CRVENA LINIJA</h2>
Podsjetio je i na prošlogodišnje targetiranje novinara - u periodu podizanja optužnice protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, tužioca Saše Čađenovića i nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića.
- Pet novinara i pisac su targetirani jer su ostvarivali komunkaciju sa Katnićem. Na teret nam je stavljena komunikacija sa glavnim specijalnim tužiocem - iako je upravo to u opisu našeg posla: da zovemo, pitamo i komuniciramo sa institucijama i ljudima koji su njihovom čelu - istakao je Đuranović.
Tada se, decidan je on, prvi put prešla crvena linija gdje je SDT krenulo u targetiranje novinara.&nbsp;
No napadi političara i partija su, ukazuje Đuranović, nešto sa čime novinari moraju da se izbore. To nije isto što i SDT.
- Ovdje se radi o instituciji, o Specijalnom državnom tužilaštvu - koje kriminalizuje medije. Smatram da je ovo udruženi poduhvat rušenja integriteta - poručio je glavni i odgovorni urednik TV E.
Niko, kaže, nije ni očekivao da će ministarka kulture i medija Tamara Vujović da zaštiti medije.
- Ona tu nije došla da štiti medije - nego kao članica Demokrata, čiji se čelni ljudi u posljednje dvije-tri godine trude da svi pričaju jezikom koji oni pričaju - naglasio je Đuranović.
<h2>OVOJ VLASTI NIJE U INTERESU DA POSTOJE MEDIJI POPUT TV E</h2>
Danas je Svjetski dan televizije, a Đuranović konstatuje da je taj medij u drugačijoj situaciji nego ranije.
- Uloga televizije se znatno promijenila, ali je svakako najuticajniji medij. Televizija najviše utiče na oblikovanje javnog mnjenja. Zato je i tolika želja političara da je kontrolišu - istakao je on.
Televizija je, kaže on, i u novim društvenim okolnostima ipak &nbsp;nezamjenjiv instrument za utvrđivanje istine.
- Mogućnost manipulacije su bile nevjerovatne kada je televizija bila jedini, uslovno rečeno, elektronski medij. To su bile nevjerovatne manipulacije. Pitanje dezinformacija je staro pitanje. Postoji niz situacija kada je provjera lagano ostvariva, a vrlo su rijetke situacije kada, ako ste profeisonalan medij, možete da budete navučeni na neku vrstu prevare. Bojim se da se manipulacije svjesno i temeljno rade - ocijenio je Đuranović.
On je na nedavno održanom Cetinjskom forumu otvorio pitanje vlasničke strukture televizija u Crnoj Gori - koje su uglavnom u vlasništvu iz Srbije.
- Nemate nijednu televiziju koja je u vlasništvu Hrvatske ili Sjeverne Makedonije... Crna Gora sa stanovišta ekonomije teško može biti isplativa za Srbiju. Onda imate i ekonomski i politički problem - naveo je on.
Sadašnja struktura vlasti, prema njegovom mišljenju, apsoultno nema namjeru da zaštiti crnogorske televizije.
- Prije svega jer su u velikoj mjeri u ovoj Vladi eksponenti srpskog interesnog kruga i njima nije u interesu da postoje mediji kao što je Televizija E i mediji koji su ovdje osnovani - smatra Đuranović.
<h2>MILATOVIĆ FRIZIRAO ISTORIJU DODJELJIVANJEM ORDENA AMFILOHIJU&nbsp;</h2>
Osvrnuo se na to što je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović posthumno mitropolitu crnogorsko- primorskom Amfilohiju Radoviću dodijelio najviše državno priznanje koje Crna Gora može dodijeliti svom državljaninu. Đuranović je stava da je time frizirao istoriju.
- Ono za što je Milatović opredijelio nagradu pokojnom mitropolitu Amfilohiju Radoviću je nešto što je falsifikovanje istorije. Kad se istorija falsifikuje sa vrha države to je mnogo opasno jer lažnu istoriju uvodite u javni diskurs. Stara je priča da su oni koji zaboravljaju prošlost osuđeni na to da je ponavljaju - upozorava Đuranović.
Radović je negirao crnogorsku naciju, nazivao Crnogorce „komunističkim nakotom ili kopiladima“, islam lažnom vjerom, a odlikovan je za „ogroman doprinos u jačanju međunarodnog ugleda države i očuvanje duhovne tradicije, izgradnju društvenog mira i oblikovanje jednog od najvažnijih poglavlja naše savremene istorije“.
Odluku Đukanovićeve DPS 2008. da prizna Kosovo Amfilohije Radović nazivao je „najvećom sramotom i izdajom Crne Gore“, a tadašnju politiku Crne Gore kletvama je pokušavao da vrati ka Rusiji.
- Ko ne bio vjeran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo. Bio proklet tri puta i tri hiljade puta od mene - govorio je Radović.
Amfilohije je aktivno podržavao Srbiju u vođenju pet ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, dočekivao, branio, slavio i krio ratne zločince iz ratova devedesetih, među kojima su i Željko Ražnatović Arkan i Radovan Karadžić i podržavao je opsadu Dubrovnika.
Bio je protivnik NATO, koji je nazivao Četvrtim rajhom. Parade ponosa LGBT zajednice smatrao je „paradama smrti i uništenja“. Pod Amfilohijevim patronatom formirana je prva Vlada Crne Gore, nakon smjene DPS-a. Na mjestu mitropolita naslijedio ga je Joanikije Mićović.
<h2>SVAKO ODRADIO SVOJ POSAO</h2>
Đuranović je tokom gostoavanja u emisiji Na kraju dana podsjetio i na medijske natpise da su litije „emancipatorski pokret“.
- To je javno 2020. godine saopštio jedan od vlasnika koncerna Vijesti. A imamo niz primjera u kojima su mediji napadali sve ono što govori o građanskom konceptu Crne Gore. Mislim da je svako odradio svoju ulogu u ponižavanju Crne Gore i rušenju njenog građanskog koncepta. Crna Gora kao četnička će biti podijeljena čak i teritorijalno - jer ta priča o Crnoj Gori koja može da postoji u kojoj jedna nacija dominira - bilo crnogorska ili srpska - to nije izvorno Crna Gora. Ona može da opstane kao samo građanska i multikulturalna država. Stvar je u tome ko treba da stvara tu građansku Crnu Goru - ako su to ljudi kojima su uzori četnički koljači ili kvislinzi ili oni koji su podržavali nacizam, ta Crna Gora neće trajati dan - jasan je Đuranović.
Mora, kaže, priznati da Andrija Mandić (lider NSD-a i predsjednik Skupštine) ima smisla za cinizam.
- Jer staviti za logo Skupštine zgradu Zetske banovine kad Crna Gora nije postojala i nije imala državnih granica - to je vrhunski cinizam. Ja prosto ne bih mogoa da stanem ispod tog obilježja ili stavim naljepnicu preko toga i onda da smatram da ne psotoji. To postoji i zvanični je logo Skupštine Crne Gore - rekao je Đuranović aludirajući na tadašnju reakciju opozicije.
Ukazao je i na to da je 2015. godine sadašnji rektor Vladimir Božović &nbsp;iznio plan kako da se meka moć Rusije preko Srpske pravoslavne crkve (SPC) instalira u Crnu Goru.
- Te godine se niko pretjerano nije uzbudio oko toga. 11 godina poslije mislim da se to sprovodi u dobroj mjeri i ne treba neki veliki trud da bi se dokazalo da Crna Gora preko srpskog sveta treba da bude dio tog političkog mozaika koji je objedinjava antievropske strategije koje sprovode Moskva i Beograd - dodao je Đuranović.

Đuranović: Borba za vlastiti integritet je i borba za egzistenciju, preduzeću sva pravna sredstva koja su mi na raspolaganju

21.11.
13:25h
U tekstu u "Vijestima", napisana je nepreciznost koja tretira razlog lišavanja slobode Vladana Ivanovića.
On je, ovo se ja obraćam mojoj drugarici Jeleni, uhapšen i pritvor mu je određen zbog osnovane sumnje da je blagajna "Master inženjeringa" uzela novac za stanove Zvicera, ali da ih nije kroz knjige "provela".
Kako je izmišljena nepostojeća blagajna (zbog čega blagajnik, naravno, nepostojeći lik, nije saslušan) desio se obrt.
Ivanović, nakon što je uhapšen Ranko Ubović, za koga se još utvrđuje da li je to taj Tigar (ovo kroz postavljanje pitanja svjedocima), a ja velim da jeste, a znam za jadac i Sky nebitnu poruku, postaje u opisu nove naredbe onaj koji krije vlasništvo preko svoje firme.
I blagajna je nestala.
Iako je Vlado zbog nje u pritvoru.
Pitaće se neki iole obrazovani pravnik - pa što se onda saslušavaju svjedoci u odnosu na njega? Kako oni znaju šta je on prikrio?
Tapetari su.
Nije mu određen pritvor da je prikrio imovinu Zvicera, već da je uzeo pare od Zvicera.
Ima još gore. I pored svega navedenog sada SDT traži tačku 4 za produženje pritvora. Kod Apelacionog suda.
Iako je sutkinja Kovačević kazala po prvi put u istoriji pravosuđa Crne Gore, da se na pravosnažno rješenje o određivanju pritvora ne može ništa novo dodati.
I ništa nije revolucionarno kazala, već citirala kolokvijalno znanje koje je skupa sa svima nama stekla na drugoj godini studiranja prava.
Ali, rekla je ljekovitu stvar.
Zna se da se ne može, ali se proba.
Ne bi li Apelacioni sud popustio. I iznova nekome napravio ćef.
To što bi time napravio krivično djelo, sada nikoga nije briga. A doći je dan kada će nekoga biti briga.
Uostalom, popustila je i Drinska divizija.
A sjećate se koliko sam prozivao onomad kada se tačka 4 dodala Lazoviću.
I tada se Sudski savjet stavio u zaglušak.
I Ministarstvo pravde.
A tek Vrhovni sud na čelu sa legendarnom A.V.
Zamislite da pitaju predsjednika Višeg suda, sudiju Vrhovnog suda A.V, ministra pravde, na ispitu sledeće pitanje:&nbsp;
Da li žalbeni sud po predlogu tužioca za produženje pritvora može na pravosnažno rješenje kojim je isti određen dodati novi osnov za njega?
I oni kažu - može.
Koju bi ocjenu ispitivač upisao u indeks iz krivično - procesnog prava ovim licima?
I sve tako.
I sve Boris do Dritana, via Momo Koprivica. Minus dva poslanika Demokrata.
Inače, Vlado je prečica do Tigra.
Kojeg bih ja držao sto godina u pritvoru ako upućeni iz medija, policije i tužilaštva stave ruku na srce i kažu da nijesu čuli kako skoro svi graditelji dio stanova prodaju za keš.
Znaju za to svi oni, ali ima jedna sitnica. Nijesu Tigrovi.
Kada se nađe da je Bemax prodao jedan jedini stan za gotov novac - ikada ikome, ili nađu da je Ranko Ubović, otac vlasnika, Bemaxa od nekoga uzeo gotovinu - neka ga ne puštaju iz pritvora.
Ovako, moraće.
Osim ako ne izmisle novi pritvorski osnov koji glasi:&nbsp;
Pritvor se može odrediti i onda kada je nekome ćef.
P.S. Od čuda niko ne zahtijeva da pojašnjava nego da nas začuđuje.

Tag: seki-radoncic