Evropska unija se sprema da dodatno pooštri vizna pravila za ruske građane, ukidajući u većini slučajeva izdavanje šengenskih dozvola za više ulazaka, rekla su tri evropska zvaničnika Politiku.
Ovaj potez, koji predstavlja još jedan korak u naporima EU da kazni Moskvu zbog rata u Ukrajini, značiće da će Rusi uglavnom dobijati vize za jedan ulazak, uz neke izuzetke iz humanitarnih razloga ili za pojedince koji imaju i državljanstvo EU.
Brisel je već otežao i poskupeo Rusima dobijanje viza, suspendujući sporazum o olakšavanju viznog režima sa Moskvom krajem 2022. godine, a neke članice, poput baltičkih država, otišle su još dalje - zabranjujući ili maksimalno ograničavajući Rusima da potpuno kroče na njihovo tlo.
Međutim, izdavanje viza ostaje u nacionalnoj nadležnosti, što znači da, iako Evropska komisija može otežati proces, ne može nametnuti potpunu, sveobuhvatnu zabranu ruskim državljanima.
Prema podacima Evropske komisije, 2024. godine više od pola miliona Rusa dobilo je šengenske vize, što je značajno povećanje u odnosu na 2023. godinu, iako je i dalje daleko ispod predratnog nivoa, kada je 2019. izdato više od četiri miliona viza.
Mađarska, Francuska, Španija i Italija nastavljaju da bez većih problema odobravaju turističke vize ruskim državljanima.
Očekuje se da će nova, stroža pravila, koja su dio paketa mjera namijenjenih smanjenju broja Rusa koji ulaze u EU, biti formalno usvojena ove nedjelje.
Odvojeno od toga, EU planira da ograniči i kretanje ruskih diplomata, zahtijevajući od njih da unaprijed obavijeste države ako putuju preko Šengenskog prostora.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

EU pooštrava vizna pravila za Ruse: Kraj višestrukih ulazaka u Šengen

Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Crne Gore, Ervin Ibrahimović, učestvovao je danas na ceremoniji povodom obilježavanja 40. godišnjice potpisivanja Šengenskog sporazuma, održanoj u mjestu Šengen u Luksemburgu, gdje je 1985. godine započet proces stvaranja prostora slobodnog kretanja unutar Evrope.
Tom prilikom ministar Ibrahimović je poručio da Crna Gora, kao lider evropskih integracija u regionu, ostaje snažno posvećena evropskim vrijednostima, s jasnim ciljem članstva u Evropskoj uniji do 2028. godine. Podsjetio je na punu usklađenost crnogorske spoljne politike sa Zajedničkom vanjskom i bezbjednosnom politikom EU, kao i na kontinuirani napredak u ispunjavanju obaveza iz evropske agende.
- Crna Gora nastavlja da sprovodi reforme koje nas približavaju članstvu u EU, uključujući i postepeno usklađivanje sa viznom politikom Unije. U tom kontekstu, Šengen prepoznajemo kao simbol zajedničkih vrijednosti – slobode, bezbjednosti, solidarnosti i povjerenja među evropskim narodima - poručio je Ibrahimović.
Ministar je naglasio da četiri decenije uspješne primjene Šengenskog sporazuma predstavljaju snažan temelj za još integrisaniju i otporniju Evropu. „Ne postoji uspješna evropska priča bez država Zapadnog Balkana“, istakao je Ibrahimović, ocjenjujući da proširenje EU postaje sve značajnije u kontekstu promijenjenih geopolitičkih okolnosti.
Tokom ceremonije, pažnja je bila usmjerena i na aktuelne izazove sa kojima se suočava šengenski prostor, među kojima su upravljanje spoljnim granicama, borba protiv ilegalnih migracija i očuvanje visokog nivoa unutrašnje bezbjednosti.
U okviru obilježavanja jubileja, upriličena je svečana inauguracija obnovljenog Evropskog muzeja Šengen, kao i broda Princesse Marie-Astrid Europa, na kojem je 1985. godine potpisan istorijski sporazum.

Ibrahimović na obilježavanju 40 godina Šengenskog sporazuma: Šengen je simbol zajedničkih evropskih vrijednosti

Nakon 13 godina Bugarska i Rumunija pristupaju od srijede u cjelosti prostoru slobodnog kretanja, na kopnu kao i u vazduhu, što je važan korak za dvije istočnoevropske zemlje.
U martu 2024. ukinute su bile kontrole u vazdušnim i pomorskim lukama, a sredinom decembra Bugarska i Rumunija dobile su pristanak svojih evropskih partnera za ukidanje kontrola i na kopnenim graničnim prjelazima.
Dvije zemlje ispunjavaju kriterijume od 2011. godine, ali svaki put države članice imale su prigovore, podsjetio je analitičar Valentin Naumesku.
Taj problem postao je s godinama "izvor frustracija koje su iskorićavale protivevropske stranke kritikujući nepravedan tretman Rumunije, rekao je za AFP, kao na nedavnim predsjedničkim izborima na kojima je neočekivano pobijedio kandidat krajnje desnice, da bi izbori naposljetku bili poništeni.
Pristupanjem Šengenu, "taj osjećaj da ste građanin drugog reda" nestaje, ocijenio je stručnjak.
Čelnici dviju zemalja pozdravili su "istorijsku odluku", istaknuvši da je riječ o "ključnom cilju" od njihovog ulaska u EU 2007.
Šengenski prostor, uspostavljen 1985. godine, sada obuhvaća 25 od 27 država članica EU-a te pridružene zemlje Švajcarsku, Norvešku, Island i Lihtenštajn. Obuhvata više od 400 miliona ljudi.
Puno pristupanje Bugarske i Rumunije omogućila je Austrija ukinuvši veto. Beč je strahovao od velikog priliva tražilaca azila, ali na kraju je ocijenio da su mjere preduzete posljednjih mjeseci omogućile "veliko smanjenje prelazaka" granice.
Po dogovoru predstavljenom u novembru u Budimpešti, privremene kontrole biće na snazi "početno razdoblje od šest mjeseci kako bi se smanjilo potencijalne promjene migracijskih ruta".
Biće pojačan i nadzor bugarsko-turske granice, koja postaje vanjska granica šengenskog prostora.

Bugarska i Rumunija od ponoći u potpunosti u Šengenu

Nakon što Holandija od 9. decembra počne s ponovnom kontrolom pasoša na svojim granicama biće to osma država članica Evropske unije, odnosno deveta članica Šengena koja primjenjuje kontrolu svojih granica, prenosi Al Jazeera Balkans.
Naime, kontrolu prelaska svojih granica u Evropskoj uniji primjenjuju Austrija, Njemačka, Danska, Francuska, Švedska, Slovenija i Italija. Osim njih, kontrolu na svojim granicama vratila je privremeno i Norveška koja je članica Šengena.
Kao razloge ponovnog uvođenja kontrole na svojim granicama države članice EU-a, odnosno Šengena navele su visok nivo neregularnih migracija, krijumčarenje migranata i znatno povećane sekundarne migracijske tokove.
<h2>Porast incidenata</h2>
Među razlozima su i veliki i kumulativni pritisak na migracioni sistem, posebno za prihvat azilanata. Navodi se kao razlog i porast kriminalnih incidenata u prihvatnim centrima.
Novo uvođenje kontrole na granicama prema šengenskim pravilima ne može biti duže od šest mjeseci u kontinuitetu, pa države članice EU-a, odnosno Šengena odluke o prolongiranju donose svakih pola godine.
U skladu s tim, većina članica EU-a, odnosno Šengena, koje su vratile kontrole na svojim granicama učinile su to do prve polovine 2025. godine.

Od decembra ponovo kontrole pasoša u devet članica Šengena

Izvještaj Evropske komisije o Srbiji je jasan, precizan i tačan, sa najviše detalja u odnosu na sve prethodne izvještaje u opisu realnog stanja Srbije, institucija, srpskog društva, sloboda i svega što je tamo jako detaljno navedeno - ocjenjuje za Antenu M predsjednik Građanskog demokratskog foruma Zoran Vuletić.
Mnoge evropske diplomate smatraju kako je ovaj dokument najoštriji i najdirektniji udar na režim Aleksandra Vučića od početka pregovora sa EU.
- Ponovo se i u ovom izvještaju, već hronično navodi da su najveći problemi Srbije, uz izostanak završetka razgovora sa kosovskim institucijama i sa Kosovom, neusaglašenost spoljne politike sa politikom EU, odnosno neuvođenja sankcija Rusiji. Ali, po meni, kada se kaže samo neuvođenje sankcija Rusiji, to je &nbsp;prilično postalo i banalno i svedeno - naglašava sagovornik Antene M.
Ukazuje i da deklarativno uvođenje sankcija Rusiji ne vodi ka Evropskoj uniji.
- Ako zaista želimo da idemo ka EU, mi moramo ne samo da uvedemo deklarativne sankcije Rusiji. Mi moramo našom politikom da napravimo otklon od Rusije. Mi moramo da se udaljimo od Rusije, jer u Srbiji Rusija zaista ima nevjerovatan uticaj, u svim porama društva, po dubini, po vertikali, na svaki mogući način - podvlači Vuletić.
Ističe da je srpsko društvo duboko rusifikovano.
- Tako da nije jednostavno čak i uvesti sankcije. Ja ću podsjetiti javnost još jednom da je u predizbornoj kampanji za predsjedničke izbore, prije prošlih izbora, čak i glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću Zdravko Ponoš u jednom intervjuu rekao – pa možda bismo mi i mogli da se dogovorimo sa ruskom stranom, pa da uvedemo neki dio sankcija Rusiji, recimo na Kavijar, što neće nikom da smeta, ali da eto ispunimo taj neki formalni uslov i zahtjev EU - napominje Vuletić.
Na takav način se, poručuje naš sagovornik, ne ide ka EU.
-- Ne sjede tamo mala djeca, pa da mi možemo da ih lažemo. Ja zbog toga kažem da čak i kada bi se uvele neke sankcije, kako je to svojevremeno predlagao Zdravko Ponoš, ništa se tu suštinski ne bi promijenilo - navodi Vuletić.
Naglašava da je prvo neophodno konstatovati da je srpsko društvo rusifikovano, kako bi se napravio sljedeći politički korak.
- Kao drugi najveći problem se vidi zaista naša politika prema regionu, koja je dugi niz decenija već prilično neprimjerena i to je nešto što takođe mora iz korijena da se promijeni. Mora sasvim drugačiji odnos da bude sa Bosnom i Hercegovinom, mora da se završi razgovor sa Kosovom i mora da se završi implementacija svega dogovorenog – to jasno piše u ovom izvještaju - podvlači predsjednik Građanskog demokratskog foruma.
Vuletić podsjeća na dogovore iz dva Briselska sporazuma i anekse iz Ohrida, u kojima je taksativno nabrojano sve što treba da se uradi.
- Jasno je takođe u ovom izvještaju, a o čemu ljudi u Srbiji nijesu ni obaviješteni da je Srbija praktično izigrala dogovor kada je pozvala Srbe na bojkot lokalnih izbora 2023. na Kosovu, koji su raspisani nakon onih ritualnih napuštanja institucija od strane Srba, opet po nalogu iz Beograda - ističe Vuletić.
Napominje da je u tom međuprostoru u Briselu ispregovarano da će Srbi izaći.
- Beograd to nije učinio. Beograd je ponovo pozvao na bojkot i mi smo tri godine imali na sjeveru Kosova institucije koje su nakon tih izbora koje su Srbi bojkotovali popunili albanski predstavnici, uz izlaznost od dva ili tri posto, što je bio argument za takozvane, a ja kažem lažne patriote po Beogradu sa svih strana, ne samo sa strane vlasti, kako eto Evropa podržava rad institucija, iako je izašlo dva posto ljudi na izborima. A niko neće da kaže na koji način je došlo do tog rezultata i kako se desilo tih dva posto izlaznosti na Kosovu - navodi sagovornik Antene M.
Kako dodaje, prošlo je tri godine i za to vrijeme je, kako ističe, 90 odsto sporazuma i Ohridskog aneksa implementirano na Kosovu.
- A ja bih zaključio da je u stvari jedini razlog zašto se desio taj bojkot 2023. koji nam se sada jasno spočitava u ovom izvještaju EK – da bi mogli danas, ili u narednih šest mjeseci, ili godinu dana u Srbiji svi da se pravdaju – pa eto, da smo mi bili prisutni, da su bili Srbi u tim institucijama, mi ne bismo dozvolili da se implementira Ohridski sporazum, a sad šta ćemo, tako je, kako je, Kurti je to na silu uradio - ukazuje Vuletić.
Prema njegovim riječima, to je duboko bezdušno i duboko prevarno, prije svega prema srpskoj zajednici na Kosovu, jer je, ističe, trebalo sasvim suprotno i sasvim drugačije.
- Baš su Srbi morali da implementiraju taj sporazum i da se objasni toj srpskoj zajednici na Kosovu i tim ljudima sa kojima se manipulisalo o čemu se zapravo radilo. Mislim da ako želimo zdrava društva i ako želimo društva zaista u EU, neophodno je bilo da baš Srbi implementiraju sve te dogovore iz Ohrida i Brisela i da objasne Srbima na Kosovu i građanima ovdje da je to zaista neminovnost i da ne može drugačije ništa da se završi, nego ovako kako će se prije ili kasnije završiti - pojašnjava naš sagovornik.
Ocjenjuje da su odnos prema Rusiji i pregovorima sa Kosovom kamen spoticanja, koji je, kako kaže, očigledno još uvijek nepremostiv za srpsku stranu i ne očekuje da će u budućnosti bilo koji izvještaj EK biti drugačiji ili pozitivan, ako se te dvije stvari ne promijene.
- Podsjetiću samo na riječi predsjednika Vučića od prekjuče, kada je izjavio – evo kada bismo uveli sankcije Rusiji i priznali Kosovo, sjutra bismo ušli u EU. To prije svega nije tačno. I kada bismo to sve uradili, bar u ovom izvještaju kako smo imali prilike da pročitamo, ima još toliko primjedbi na naš rad, na korupciju, pravosuđe, odnos prema javnom sektoru, slobodu medija, na sveukupne slobode u Srbiji, da je zaista to nemoguće za Srbiju da sve ispuni i da kao sve zavisi od te dvije stvari i da onda odmah ulazimo u EU. To je zaista banalno, bizarno i ponovo prevarno prema građanima Srbije - kategoričan je Vuletić.
Ocjenjuje i da sam izvještaj neće umanjiti Vučićevu moć u odnosu na zemlje regiona.
- Mislim da se protokom vremena ta moć prilično gubi, ne zbog izvještaja ili zato što Vučić brine o odnosu EU prema nama i ne samo Vučić, nego najveći dio građana Srbije, nego prosto susjedne države, počev od BiH, Kosova, pa eto i Crne Gore, ipak na neki način izmiču koliko je u njihovoj moći te poluge negativnog uticaja koje dolaze iz Srbije. Evo vidimo primjer u BiH šta se dogodilo sa Miloradom Dodikom i na koji način je on odreagovao na sudsku presudu i uopšte na bosanske institucije koje su napokon smogle snage da ga osude, zabrane mu rad i da ga osude na kaznu zatvora i zabranu bavljenja politikom - podvlači Vuletić.
Napominje i da je Dodik bio prinuđen da u parlamentu RS poništi sve odluke zbog kojih je osuđen i prethodno bio kažnjen.
- On je u jednom danu poništio rad od jedno šest mjeseci ili godinu dana, kako je sukcesivno, protivustavno i van Ustava donosio odluke i korake koji su išli ka pokušaju secesije, pošto secesija sigurno nije nikako ni moguća. I onda tu vidimo da od snage svake države koja nam je u susjedstvu najviše zavisi da li će i koliko Beograd uticati na te države, mnogo više nego što to može sam Brisel da uradi - pojašnjava Vuletić.
Sagovornik Antene M ističe i da nije saglasan sa ocjenama da je došao kraj Vučićevom sjedjenju na više stolica.
- Zato što i ovaj izvještaj i Rezolucija Evropskog parlamenta nijesu dovoljni kako bi ih EK i pretočila u aktivnu politiku i odnos prema Srbiji na takav način. Zašto to mislim – zato što je neophodno da EU u Srbiji dobije još nekog partnera za razgovor, saradnju, za buduću komunikaciju, a EU za sada nema takvog partnera. Pošto proevropske snage i stranke iz parlamenta koje za sebe kažu da su proevropske, nikako ne mogu da se snađu i da već sada, u ovom ludilu u kom se Srbija da tako kažem nalazi, naprave jednu predizbornu proevropsku listu sa jasnom agendom, sa jasnim programom koji će prije svega da otkloni sve ove najvažnije nedostatke koji se ovim izvještajem spočitavaju Srbiji i da EU na taj način dobije novog partnera u Beogradu. Dok se to ne bude desilo, nažalost, mislim da će i ovaj izvještaj i Rezolucija EP poslužiti Vučiću za dodatno raspirivanje animoziteta ka EU, jer će mu to biti jedan od krunskih dokaza kako nas EU ne želi, a mi smo ispunili skoro sve, ali prosto to je dokaz da nas EU ne želi i zbog toga su takvi izvještaji - zaključuje Vuletić.

Vuletić: Dok Evropa ne dobije novog partnera u Beogradu, Vučiću će izvještaj EK i rezolucija EP služiti za raspirivanje animoziteta prema EU

Požar u objeku Roki Pistolato u Podgorici je ugašen - potvrdio je za Portal ETV komandir Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada Nikola Bojanović.&nbsp;
Kaže da se na lokaciji i dalje dimi, ali da je ekipa još na terenu i da prati situaciju kako bi spriječili da dođe do ponovne aktivacije požara.
Ističe da su u akciji gašenja uspjeli da sačuvaju dva sprata ispod od širenja požara.
Uzrok još nije poznat, a Bojanović za naš portal kaže da pretpostavlja da se radi o električnim instalacijama.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Ffoto-gori-objekat-roki-pistolata-15-vatrogasaca-gasi-psozar&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Dojavu o požaru Služba zaštite i spašavanja dobila je juče oko 14 sati.
- Gašenje požara je teško zbog toga što je magacin pun. U magacinu se nalazi velika količina plastičnih i drugih lako zapaljivih materijala, novogodišnjih jelki i slično - rekao je Bojanović juče Agenciji Mina.
On je kazao da u gašenju požara učestvuje šest vatrogasnih vozila i 15 vatrogasaca.
Bojanović je ranije rekao da nije povrijeđen nijedan zaposleni u zgradi, ali da je lakše povrijeđen jedan vatrogasac.
Na teren su izašli i cetinjski vatrogasci.
J. B.

Bojanović: Ugašen požar u Roki Pistolatu, ekipa će ostati da prati situaciju

Ključne sudije u konzervativnoj većini Vrhovnog suda SAD djelovale su skeptično prema tvrdnji predsjednika Donalda Trampa da ima ovlašćenje da uvodi carine na uvoznu robu.
To potencijalno ugrožava jednu od ključnih tačaka njegovog političkog programa i predstavlja do sada najveću pravnu probu njegovog drugog predsjedničkog mandata tokom kojeg preduzima postupke bez presedana.
Republikanska Trampova adminstracija pokušava da pred Vrhovnim sudom odbrani carine koje su centralni dio Trampove ekonomske politike. Niži sudovi su već utvrdili da Zakon o vanrednim ovlašćenjima na koji se Tramp poziva, ne daje gotovo neograničeno pravo da ustanovljava i mijenja namete na uvoznu robu.
Ustav SAD kaže da Kongres ima pravo da ustanovljava carine, ali Trampova administracija tvrdi da u vanrednim situacijama predsjednik ima pravo da sam reguliše uvoz – i da to uključuje carine.
Na izlaganju argumentacije juče, sutkinja Ejmi Koni Baret, za koju važi da je konzervativna, postavila je neprijatno pitanje predstavnicima savezne vlade: „Da li je ikada postojao drugi slučaj u kojem je neki pravni akt koristio takvu formulaciju da bi dodijelio takvo ovlašćenje?“.
Sudija Nil Gorsah, isto konzervativac, pitao je predstavnike vlade da li Trampov stav znači da se previše ovlašćenja Kongresa prenosi na predsjednika.
- Da li je na Ustavu zasnovano povjeravanje poreskih ovlašćenja Kongresu – ovlašćenja da se zadira u džep američkog naroda – drugačije (od ovoga sa carinama) - pitao je Gorsah i dodao: „Da li je ikada bilo drugačije otkako je osnovana ova država?“.
Tramp smatra da je slučaj koji je stigao pred Vrhovni sud, najvažniji u istoriji SAD i tvrdi da bi presuda protiv njega bila – katastrofalna za ekonomiju.
Oni koji osporavaju njegovu pravnu argumentaciju kažu da zakon iz 1977. godine koji reguliše ovlašćenja u vanrednim situacijama, a na koji se Tramp poziva, čak i ne pominje carine, i da nijedan drugi predsjednik prije njega nije koristio taj zakon da ih nameće.
Grupa malih preduzetnika ističe da carine guraju njihovo poslovanje ka bankrotstvu.
Predmet koji je iznijet pred Vrhovni sud odnosi se na dva carinska paketa. Jedan je iz februara, na čijoj meti su proizvodi iz Kanade, Kine i Meksika. Uveo ga je Tramp pošto je u zemlji zaveo vanredno stanje zbog krijumčarenja droge. Drugi paket sadrži „recipročne carine“ koje je Tramp u aprilu najavio za ogromnu većinu država svijeta.
Uslijedila je gomila tužbi protiv Trampove administracije, i od saveznih država sa administracijama opozicionih demokrata, i od malih preduzetnika zbog uvođenja carina na sve i svašta – od opreme za vodoinstalatere do higijenskih uložaka za žene.
Niži sudovi su oborili mnoge Trampove uredbe o carinama zbog ilegalnog korišćenja ovlašćenja u vanrednim situacijama. Vrhovni sud SAD bi, pak, cijelu stvar mogao vidjeti drugačije.
Upravo je Tramp u prvom predsjedničkom mandatu (2017-2021) doprinio stvaranju sadašnje konzervativne većine u Vrhovnom sudu pošto su neke sudije umrle, a neke otišle u penziju.
Novi sastav Vrhovnog sudija, sa šest konzervativnih i troje liberalnih sudija, dao je Trampu niz važnih pobjeda u situacijama kada je propisano da taj sud hitno postupa. Ali malo toga od Trampove konzervativne politike najšireg ranga je bilo iskušavano pred najvišom sudskom instancom SAD.
Vrhovni sud je bio skeptičan prema načinu na koji je bivši predsjednik, demokrata Džozef Bajden koristio svoja izvršna ovlašćenja, pa je neke od njegovih uredbi obarao, poput one o oprostu studentskih kredita u iznosu od ukupno 400 milijardi dolara.
Trampovi kritičari kažu da i Tramp mora imati isti tretman – tim prije što njegove politike imaju mnogo veći ekonomski uticaj od Bajdenovih.

Ustavni sud SAD ne vjeruje da je Tramp imao ovlašćenje da nameće carine

Ovo više nije samo moj slučaj, ovo je pitanje kako se u Crnoj Gori tretiraju žene koje prijave nasilje i djeca koja kažu: „Tata me je tukao“ - kaže mlada Podgoričanka u izjavi za Portal ETV, koja je po nalogu suda završila u zatvoru u Spužu, iako je u sedmom mjesecu rizične trudnoće, a zato što odbija da bivšem suprugu omogući kontakt sa njihovom petogodišnjom djevojčicom bez nadzora, jer je on, kako tvrdi, tuče. Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ina Hrković, međutim, još u maju je presudila da ne postoji bojazan za bezbjednost đeteta i naložila je da majka mora omogućiti kontakt djevojčice sa ocem, odnosno boravak kod njega, kako je to naložio sud. &nbsp;OGORČENA NA SUTKINJU - Dana 24. oktobra pozvana sam „radi izjave“, ali umjesto uzimanja izjave, bez prethodno uručenog pisanog rješenja i bez upoznavanja sa bilo kakvim formalnim nalogom, ja sam lišena slobode i sprovedena u Spuž. Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće koja je zvanično označena kao trudnoća visokog rizika (dijagnoza Z35). Ljekarski nalazi su već postojali i bili dostavljeni nadležnima. Sutkinja Ina Hrković je, preko više podnesaka, bila obaviještena da je trudnoća rizična i da mi je propisan strogi režim mirovanja i izbjegavanja stresa. Uprkos tome, sprovođenje je nastavljeno – podsjeća ona za naš portal. Poslije nekoliko dana Ministarstvo pravde je naložilo da se izvršenje kazne mora prekinuti zbog toga što je zatvorenica trudna.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251105061152_63bba7e7c59d2ac9ccc15d07cccbb2b2c411723f6a678612f84069e877894a0e" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 1"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - To je urađeno tek nakon što sam lišena slobode i držana, iako je prekid morao da se obezbijedi unaprijed. Konkretno: ja sam držana pod mjerom koja ugrožava moj i život i nerođene bebe – pa tek onda je naknadno „papir ispravio stvar“. To nije zakonito postupanje. To je prvo protivpravno lišenje slobode, pa onda naknadno traženje papira da se opravda ono što je već urađeno. Prema crnogorskom Zakonu o izvršenju kazni jasno postoji institut prekida izvršenja kazne za trudnice i u slučaju zdravstvenog rizika. Prema Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima (član 3 i član 5), država ne smije da te liši slobode bez zakonske osnove i ne smije da te izlaže ponižavajućem i nehumanom postupanju. U mom slučaju, oba standarda su prekršena – kategorična je naša sagovornica. Ogorčena je na postupanje sutkinje Ine Hrković, uz konstataciju da je postupala protivno zakonu i protivno dužnoj pažnji. - Postupano je prema meni kao da sam kriminalac, iako sam u tom trenutku bila trudnica sa visokim rizikom i lice koje prijavljuje nasilje nad djetetom. Ignorisala je moje zdravstveno stanje. Dala je zeleno svjetlo da se sprovođenje nastavi iako nije bilo zakonite, prethodno uručene naredbe meni, što otvara ozbiljnu sumnju na nezakonito lišenje slobode – kaže ona. Posebno je zapanjena stavom sutkinje da nastavi sa „postupanjem koje je vodilo ka zatvaranju“ iako je bila upoznata sa kompletnom dokumentacijom koja je potvrdila visokorizičnu trudnoću. - Umjesto da zaštiti trudnicu i dijete ona me zatvorila. Nakon mog hapšenja, umjesto da se sve hitno zaustavi dok se ne provjeri stanje djeteta i moje stanje, nastavljena je radnja izvršenja i pritisak preko Centra za socijalni rad - ogorčena je sagovornica Portala ETV. &nbsp;INSTITUCIONALNI PRITISAK&nbsp; Podsjetila je i na snimak koji je njena porodica dostavila Portalu ETV dok je ona bila u zatvoru, a na kojem se vidi da sutkinja Hrković, kada je u pratnji policije i izvršitelja stigla pred vrata njenog porodičnog doma, prišla sigurnosnoj kameri u hodniku i okrenula je kako ne bi, smatra mlada Podgoričanka, bilo snimljeno njihovo postupanje.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251105061152_09c1bab645544cf9984cf886c441890c9073495fd2dd14d137fb7c7ebc48d567" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava 2"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  - Ako je sve rađeno po zakonu i transparentno, zašto se kamera sklanja? Zašto se prekida dokumentovanje onoga što se dešava ženi u zatvoru koja je u sedmom mjesecu rizične trudnoće? To je pitanje na koje moraju da odgovore i Sudski savjet i Ministarstvo pravde. Ovo nije lični sukob sa jednim sudijom. Ovo je pitanje da li je sudija upotrijebila sudsku moć da zastraši žrtvu i da pokrije trag institucionalnog nasilja – naglašava ona. Institucionalni obračun sa njom i njenom porodicom nastavljen je, dodaje, i dok je bila zatvorena. - Službeno lice Dragoljub Kaluđerović je, prema onome što imamo zapisano, komunicirao sa mojom majkom uz prijetnje tipa: „To će joj doći glave“. Umjesto da zaštite dijete i majku trudnicu, nastavlja se sa pritiskom na moju porodicu i pokušajem da se isposluje izvršenje sudske odluke, u trenutku kad mene fizički drže, izoluju i slabe. To je klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta sa osobom koju je dijete već označilo kao nasilnu. I sve to pod etiketom „zakonskog postupanja“ – naglašava mlada Podgoričanka. Zapanjena je da se institucije oglušuju na činjenicu da djevojčica ne želi da ide kod oca.&nbsp; - Dana 24. jula 2025. u zapisnicima iz postupka izvršenja (I.br. 70/24) jasno stoji da je moje dijete reklo da ne želi kontakt sa ocem i da ga se plaši, jer ju je tukao. To je zabilježeno u prisustvu državnih službenika. Postoje medicinski nalazi i sudsko-medicinska dokumentacija iz februara 2025. koji opisuju povrede kod djeteta, uključujući povrede mekih tkiva stomaka i tijela. Postoje snimci i audio koji potvrđuju ono što pričam od početka: i njegov najbliži rođak (stric) govori o zlostavljanju koprivom. Taj snimak je potpuno razumljiv. Ali u rješenju o odbacivanju moje krivične prijave piše da je „snimak nečujan“. Umjesto da država postupa po tim dokazima, tužilaštvo je odbacilo moje prijave, a protiv mene je otvaralo predmete – kao odmazdu. Tako ispada da sam ja problem, jer sam prijavila nasilje, a ne onaj ko je nasilje vršio – kategorična je naša sagovornica.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20251105061152_ad5e8c562cca1bcf18327a194489bf78cd0038236d93bdd60fe609392de9cbb4" data-rendition-name="original" width="750" height="1334" loading="lazy" alt="objava3"> <figcaption>Objava Podgoričanke na društvenim mrežamaetv</figcaption> </figure>  To znači, kaže ona, da u Crnoj Gori njeno dijete nema gdje da se obrati za zaštitu. - Skandal je da je, dok su mene držali u zatvoru, nastavljen pokušaj „izvršenja kontakta moga djeteta, bez mene i protiv djetetove volje“. Dakle, ne samo da je sud znao da sam trudnica sa visokim rizikom, nego je znao i da sam fizički spriječena da branim dijete – i baš tad su nastavili „izvršenje“. To je direktno suprotno obavezi države da postupa u najboljem interesu djeteta. Prema Konvenciji o pravima djeteta, član 3 i član 19, dijete ima pravo da bude zaštićeno od nasilja i prisile, i interes djeteta mora biti prioritet u svakoj odluci. Ovdje interes djeteta nije tretiran ni sekundu – ogorčena je ona. &nbsp;KRIVIČNE PRIJAVE Od institucija zahtijeva „hitnu i nezavisnu provjeru postupanja sutkinje Ine Hrković“. - Sa punom provjerom zakonitosti lišenja moje slobode od 24.10.2025. i toga kako je bilo moguće da se trudnica u sedmom mjesecu rizične trudnoće sprovodi bez prethodno uručenog naloga. Očekujem pokretanje postupka pred Sudskim savjetom i Ministarstvom pravde zbog mogućeg prekoračenja ovlašćenja i uskraćivanja zaštite trudnici i djetetu. Tražim istragu u slučaju prijetnji mojoj majci, uz provjeru službenih komunikacija službenih lica uključenih u „izvršenje“. Zahtijevam privremenu zabranu bilo kakvog kontakta između moje maloljetne kćerke i lica koje je ona u službenom zapisniku označila kao nasilno, sve dok nezavisni psiholozi i nezavisni sudski vještaci (koji nijesu do sada radili u predmetu) ne daju nalaz da je kontakt bezbjedan za dijete – poručuje mlada Podgoričanka. Ona je juče na svojim nalozima na društvenim mrežama objavila audio i video snimke koji, kategorična je, potvrđuju njene optužbe na račun bivšeg supruga da je tukao njihovu djevojčicu kada je boravila kod njega, zbog čega ona od početka ove godine kategorično odbija da mu preda dijete. Objavila je i više dokumenata. - Sve ovo iznosim javno, jer više nemam povjerenje u domaće institucije. Imamo odbijene prijave nasilja nad djetetom. To je strašno – zaključuje naša sagovornica. Ona je juče Specijalnom državnom tužilaštvu podnijela krivičnu prijavu protiv sutkinje Ine Hrković i Osnovnom tužilaštvu u Podgorici protiv Dragoljuba Kaluđerovića. Po nalogu suda, dok je Podgoričanka bila u zatvoru, kako smo pisali, njena porodica je bila obavezana da djevojčicu preda ocu, ali dva pokušaja su ostala bezuspješna, jer je petogidišnjakinja odbijala da ide sa njim. - ...ona (je) vrištala i plakala i nije htjela sa njim – rekla nam je prošle sedmice familija Podgoričnake. Tada su nam kazali i kako su im izvršitelj i socijalna radnica predlagali da je ostave, odnosno „da joj baba pobjegne“, što je ona kategorično odbila. - Izvršitelj je danas, poslije neuspješne primopredaje, zaprijetio babi da će nam se „ovo obiti o glavu“ – kazali su oni prošle sedmice za naš portal. Sutkinja Hrković je još u maju naložila Podgoričanki da petogodišnju kćerku mora da predaje ocu svake druge sedmice utorkom i četvrtkom od 16 do 19 sati, kao i svake druge sedmice utorkom, takođe od 16 do 19 sati, a te sedmice i vikendom – od petka do neđelje veče. Ona je to, međutim, odbijala i zahtijeva da se djevojčica sa ocem sastaje isključivo pod nadzorom.&nbsp;

"Klasičan obrazac zloupotrebe moći: slomi majku, odvoji je, pa onda guraj kontakt djeteta“

Moral je čudna kategorija: rastegljiv je po željama, različito se tumači u zavisnosti s koje ste strane (ne)moralne činidbe, i vrlo prilagodljiv individualnim potrebama.&nbsp;
Teško ćete naići na nekog ko će za sebe reći da je nemoralan. Najveći kriminalci i ubice nose najveće verske simbole i tetovirani su njima, jer moral izjednačavaju sa religijskim zakonima. Prijateljice noći sebe smatraju moralnima, jer ne lažu i ne varaju: kod njih je koliko para, toliko „muzike“. Idealni vernik sebe doživljava visokomoralnim jer redovno odlazi u crkvu i ljubi popu ruku, iako tuče ženu, zanemaruje roditelje, podvaljuje „duhovnom ocu“ – kumu, a možda i odlazi u krevet sa kumom. I tako redom.
Moral je, po školskoj definiciji, „skup pravila ponašanja, principa i vrednosti koji su prihvaćeni u određenoj društvenoj grupi ili od strane pojedinca“. Aristotel kaže: „Onaj ko ne može da živi u zajednici ili kome ništa nije potrebno, jer je sam sebi dovoljan, nije deo države te je ili zver ili bog“. Ti su časovi, međutim, bar na prostorima Zapadnog Balkana, ili preskočeni ili su ostali na teorijskom delu.
Uoči godišnjice novosadske tragedije, predsednik Srbije se skrušeno izvinio u još jednom od nebrojenih TV-obraćanja. Neuobičajeno – proglašen je i Dan žalosti, godinu dana posle tragedije. To, na primer, nije učinjeno za godišnjicu tragedija u „Ribnikaru“, Duboni i Orašju, iako je u tim zločinima bilo više žrtava. Cinici će reći da su naprednjaci sa svime ostalim u Srbiji, uspeli da unište, obesmisle i opogane i institut dana žalosti.
No, ako je u izvinjenju Aleksandra Vučića uopšte bilo iskrenosti, ako to nije bio samo pokušaj podizanja rejtinga, već neki tračak ljudskosti iz crne radikalske duše, trajalo je taman koliko i čitanje sa telepromptera. Jer, njegovu ličnu monstruoznost saopštenu uoči skupa povodom godišnjice tragedije, rečima „šta je to u subotu (1. novembra, prim. aut.) u Novom Sadu, je l’ neka utakmica“ odmah posle „izvinjenja“ smenila je monstruoznost njegovih pristalica na dugme.
Očajna majka mladića koji je stradao pod betonom novosadske nadstrešnice, neznajući ni posle godinu dana ko je odgovoran za smrt njenog deteta i još 15 drugih ljudi, odlučila se za štrajk glađu pred Skupštinom Srbije. Ali, avaj: pred Dijanom Hrkom i njenim suzama isprečilo se najveće nehigijensko naselje u Evropi dopunjeno poslušnim članovima srbijanske vladajuće partije. I pojačano jakim ozvučenjem.
Ima stara ruska poslovica: „Ko nema stida, ne brine ga sramota“. Baš tako su bestidnici iz političke organizacije koju sve češće i domaća javnost i svetski uglednici izjednačavaju sa mafijaškom, beskrupulozne interesdžije neopterećene sramotom, na suze i bol jedne očajne majke odgovorili glasnom muzikom, veseljem i igrom.&nbsp;
Činjenica da je svirala i četnička „Morem plovi jedna mala barka“ (još jedna u nizu revizionističkih halucinacija), sa stihom „pošla majka da potraži sina“, posebno je zabolela ne samo Dijanu Hrka, već svakog s imalo empatije. Dijani su, uz te stihove, iz „Ćacilenda“ pokazivali i srednji prst. A to je, setićemo se, bio „simbol“ kojim su naprdnjaci odgovorili na crvenu šaku s početka protesta.
&nbsp;ČISTO ZLO
&nbsp;Za deo horde iz nehigijenskog šatorskog naselja možda postoji objašnjenje: najzad, među stanovnicima „Ćacilenda“ su zahvaljujući društvenim mrežama detektovane desetine ozbiljnih kriminalaca, pa i oni s više od 15 godina robije zbog ubistava. Od tog izopačenog psihičkog sklopa, od dvonožaca bez ikakvih moralnih uzusa, ništa drugačije se ne može ni očekivati. Možda samo nešto još gore.
Ono šta, međutim, pokazuje grupisanje režima u nužnosti da se sačuvaju mafijaške i korupcionaške privilegije su – zaposleni iz lokalne uprave i javnih preduzeća, koji su došli kao pojačanje „Ćacilendu“. Neke naoko neprimetne majke, neke mile kuvarice iz osnovnih škola, neke ljubazne službenice, opštinski radnici... transformisani u zveri. Urlaju „pošla majka da potraži sina“ ženi koja je skupila hrabrost da ispriča i kako je izgledao njen susret s uništenim, smrvljenim telom svog deteta, prilikom identifikacije. Nešto stravično za pročitati i čuti, nezamislivo kako je za videti i doživeti.
To nije politika. Nije zaštita stranke i privilegija. To nije ni nemoral. To je čisto, nepatvoreno zlo. To su jednostavno zli, izopačeni ljudi.&nbsp;
Uostalom, već u prvom narednom TV nastupu, kod Milomira Marića (sada na TV Prva, jer TV „Hepi“ odnedavno nije dovoljno lojalna), Vučić je za protest i štrajk Dijane Hrka optužio ambasadu SAD. To je već omiljeni radikalski manevar, u momentima kada se podrška nezaustavivo krnji i među lojalistima.
I nije to prvi put poslednjih godina da deo stanovnika Srbije pokazuje da izopačenost nema donju granicu.
Nije bilo tako davno kada su proglasili za pijanicu pilota helikoptera s bebom, koji se srušio zbog potrebe frustriranih političara da se slikaju i promovišu, i svi iz helikoptera poginuli. Čudila se Srbija kako to kolege stradalog radnika „Krušika“ pljuju i vređaju njegovu porodicu koja je samo tražila da se utvrdi odgovornost za pogibiju, a u toj je fabrici svako malo neka nesreća i skoro svaki zaposleni s glavom u torbi.
Ili, da se zapitamo, otkud onoliki muškarci koji podržavaju seksualnog predatora Jutku, koji im je pipao, štipao i na mnogo gore načine spopadao žene, sestre i ćerke, a protiv jedine žene koja je digla glas zbog toga? Najzad, u moru sličnih primera, da završimo pitanjem kakvi su to ljudi koji se automobilom zalete u kolonu mladih koji protestuju, a predsednik države, „najbolji student prava ikad“, smatra da je to u redu jer vozači imaju pravo da voze ulicom.
I kada se to tako pobrojano sagleda, postaje jasno da je Srbiji kudikamo manji problem što su joj uništeni pravosudni sistem i policija, koji poodavno služe samo održavanju režima, od toga što je uništen moral. Što više nema razlikovanja dobrog i lošeg. Što je skoro opštepihvaćeno uverenje da je sve dopušteno, ako je u ličnu korist.
&nbsp;UNIŠTENI LJUDI
&nbsp;Kako se srpsko društvo više polarizuje i kako postaje jasno da režim još nije bivši, a njegovi prvoborci već u bukagijama samo zato što je pobunjeni narod i dalje bezglav i nedovoljno artikulisan – otimačina ono malo neotetog se intenzivira. Najnovija je vest da su se čak i suvlasnici opskurnog i malotiražnog tabloida „Srpski telegraf“ Milan Lađević i Saša Milovanović „ogrebali“ za atraktivnu građevinsku parcelu u Rakovici, plativši je 1.300.000 eura. Pare za taj „biznis poduhvat“ sigurno nisu zaradili od prodaje novina, a nije poznato da su se bavili bilo kojim drugim poslom.
Od ove je važnija vest da Vlada Srbije ignoriše čak i sudske postupke povedene zbog zloupotreba oko srušene zgrade Generalštaba, i prostora kojim Vučić namerava da preko Džareda Kušnera „kupi“ Donalda Trampa. Kako bi se sve ubrzalo, i bez javne rasprave, Leks specijalis se našao pred poslanicima Skupštine u kojoj SNS sa saveznicima ima većinu – u nedelju.
Baš uoči saopštavanja odluke Vlade Švedske da obustavi deo finansijske pomoći državnim institucijama Srbije i sredstva preusmeri na jačanje civilnog društva, jer je „razvoj u Srbiji išao u pogrešnom pravcu – od rastuće korupcije do nepoštovanja principa vladavine prava“.
Već je opšte mesto činjenica da će Srbiji biti potrebne bar tri generacije da se oporavi od produžene vlasti udruženog zločinačkog poduhvata, od 1988. do danas. Problem je dublji od uništene države, privrede, institucija... Uništeni su ljudi. Fantazijama, izmišljenom istorijom, izgubljenim moralnim vrednostima i hegemonizmom zatrovane su i te generacije od kojih se sada očekuje da popravljaju Srbiju.&nbsp;
Najzad, uoči 1. novembra, uboden je i glogov kolac u srce poslednje kulturne manifestacije u Srbiji koja je koliko-toliko preživljavala naprednjačku potrebu da sve opogane i unište. Posle FEST-a, BEMUS-a, Narodnog pozorišta, BITEF-a, Nišvila, Gitarijade u Zaječaru... uništen je Sajam knjiga. Kultnu manifestaciju u regionu su zbog odbijanja da se termin održavanja pomeri da ne zahvata 1. novembar bojkotovali mnogi izdavači, a ostali su uprkos pretnjama odlučili da zatvore štandove na taj dan.
Dobro, ne svi. Bio je otvoren štand koji je izlagao haškog osuđenika Vojislava Šešelja i njegova (ne)dela. Neki vele da je propast Sajma upravo počela kada se na njemu pojavio Šešelj, kome su onda masovno pritrčavala deca da se fotografišu. Tešio se i pisac ovih redova da deca trče i da se slikaju sa majmunima u zoološkom vrtu... dok ta ista deca nisu počela da troprstare, zakukavaju o Kosovu i ispredaju bajke Milića od Mačve o prapotopskom poreklu nebeskog naroda. To bi, svakako, mogao da bude prilog tvrdnji da su i buduće generacije, koje bi trebalo da leče Srbiju, moralno upropašćene.
Do „vojvode“ s pečatom državne bezbednosti ove godine dopuzali su i lideri velikosrpske iredente iz Crne Gore. Neki su to šaljivo prokomentarisali rečima da su do amorfne mase prišli ljigavci, pa se očekuje hemijska reakcija. Snishodljivo poklonjenje Kneževića, Dajkovića i još nekih pokazalo je da nemoral i izopačenost nisu vezani za današnju Srbiju, već za hegemonističku fantaziju „Srpski svet“, koja još živi samo u mašti ortodoksnih šovinista i prilici da se predsednik Srbije još koji put džabe napije na istoimenoj vinskoj manifestaciji.

Od izvinjenja do uništenja

Tužilac Jovan Vukotić je u Višem sudu na suđenju Milošu Medenici koje se tereti da formirao kriminalnu grupu čiji je član, prema stavu SDT-a, bila i njegova majka, bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica i još 15 osoba, kazao da će dopuniti dokazni postupak - novim skaj komunikacijama.
Sutkinja Vesna Kovačević dala je rok od tri dana da Specijalno državno tužilaštvo dostavi te poruke i nakon toga će odlučiti da li će biti uvrštene u dokazni materijal.
Na današnjem ročištu pregledana su dva foldera sa skaj komunikacijama iz 2019. godine ali u tim porukama su bili samo pinovi - nije bilo naznačeno ko su korisnici tih kodova.
Nakon toga uslijedila je reakcija odbrane i primjedbe da su na monitorima prikazani samo skrinšotovi poruka i da su tužioci Vukotić &nbsp;i Vuksa Radonjić morali da navedu za koga smatraju da su koristili pinove.
- Ne radi se o originalima. To je kopija kopije. Ni u ovom postupku ne bi trebalo da prihvatite kopije - kopija i skinšotove - kazao je advokat Miloš Vuksanović.
Isti stav su imale i njegove kolege advokati Stefan Jovanović i Zdravko Begović.
Sutkinja Kovačević je prihvatila prijedlog odbrane i saopštila tužiocima da dostave ko su korisnici pinova- između koga su komunikacije.
Ta odluka je izazvala žučnu polemiku i negodovanje tužilaca navodeći da neće postupiti po nalogu Suda jer su imena svih korisnika navedena u optužnici i saopštavajući na kojim stranama se nalaze.
Na to je reagovao advokat Begović tražeći da dostave podatke " ko je vlasnik pojedinih kodova".
Kada su tužioci odbili da postupe po nalogu Suda i advokat Vuksanović je konstatovao da o ovome treba obavijestiti glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića.
- Moramo da preciziramo ko su ti ljudi, da onda vještak odgovarajuće struke vidi da li su original komunikacije i da li su skrinšotovi original - kazao je advokat Vuksanović. Na taj zahtjev se nadovezao advokat Begović koji je zatražio da se sve prepiske izdvoje jer nemaju uporište u dokazima.
Tužilac Vukotić je ocijenio da zahtjev odbrane vodi ka odugovlačenju postupka.&nbsp;
Njegov kolega tužilac Radonjić je onda odlučio da pročita ko je po stavu SDT-a &nbsp;koristio pinove. Prema mišljenju tužioca Radonjića, komunikacije na skaj aplikaciji imali su Miloš Medenica, Darko Lalević, Nikola Raičević, Radomir Raičević, Petar Milutinović.
On je za ove optužene naveo koje su, prema stavu SDT-a, koristili pinove.
Kada je tužilac Radonjić naveo imena sutkinja Kovačević je saopštila da će na narednom ročištu koje je zakazano za 11. novembar sud naznačiti između koga su bile komunikacije a na osnovu &nbsp;navoda SDT-a ko je koristio koji pin.
Kovačević je odbila prijedlog odbrane da se u svojstvu svjedoka saslušaju Duško Marković, Dragan Radonjić, Veselin Veljović, Mevludin Nuhodžić, Milivoje Katnić, Ivica Stanković, Enis Baković...
Optužena Medenica je objasnila da je njihovo saslušanje tražila da bi se provjerilo da li ih je ikad zvala za neki slučaj.
Na to je Kovačević rekla da "sud smatra da je to bespredmetno".
Na optužnici osim Miloša i Vesne Medenice su i Luka Bakoča ali i policajci Milorad Medenica, službenici Uprave carina i prihoda Ivana Kovačević, Marko Vučinić, Goran Jovanović, špediteri Marjan Bevanja i Savo Karanikić, zatim Vasilije Petrović sin vlasnika kompanije Cijevna komerc. Za pripadništvo u kriminalnoj organizaciji tereti se i Marko Popović, Bojan Popović, Marko Vučinić, Darko Lalović, Petar Milutinović, Nikola Raičević i Radomir Raičević kao i firma Kopad Company iz Nikšića.

Tužioci odbili da postupe po nalogu Suda, nakon toga Radonjić pročitao ko su korisnici pinova u skaj porukama

Dok se Evropska unija trudi dokazati da je proces proširenja još uvijek živ, Crna Gora se našla na raskršću između evropeizacije i političkog upliva koji prijeti da zemlju vrati unazad. Hrvatski analitičar i dobar poznavalac prilika u Crnoj Gori, Davor Đenero, u razgovoru za portal ETV daje oštar uvid u trenutno stanje i upozorava da bi političke igre unutar vladajuće koalicije mogle ozbiljno ugroziti put države prema članstvu u Evropskoj uniji. - Što se Evropske unije tiče, Crna Gora je trenutno dijete sreće. Za Uniju je važno da dokaže kako je proces proširenja živ - kaže Đenero, ističući da se to vidi i po činjenici da „neugodne nacionalističke ispade protiv državljana Turske i Azerbejdžana niko ne spominje“, iako se, kako upozorava, radi o ozbiljnom alarmu koji pokazuje nivo regresije crnogorskog društva nakon 30. avgusta 2020. godine. Analitičar napominje da se „niko ne osvrće na činjenicu da proces pristupanja ozbiljno ugrožavaju protivevropski elementi unutar vladajuće koalicije“, kao ni na to da je „vlast, sada posredstvom Demokrata, ugrozila bezbjedbosni sistem države, koji je "izbušen" uticajem BIA i ruske obavještajne službe SVR (Služba vanjske obavještajne djelatnosti Ruske Federacije).  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250323160316_df3843f0f137008bc4a65d2a1c7aa5eedeb64b130526264857cd8939ac60ea86.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250323160316_df3843f0f137008bc4a65d2a1c7aa5eedeb64b130526264857cd8939ac60ea86" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Davor Đenero"> <figcaption>Davor Đenero(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Prema njegovim riječima, ako bi „brzo došlo do rekonstrukcije koalicije i isključivanja iz vlasti onih koji ugrožavaju evropeizaciju Crne Gore“, zemlja bi „iduće godine mogla završiti pregovore, a do kraja 2028. postati članica Europske unije“. Ipak, Đenero upozorava da to „nije scenario koji je poželjan ekipi koju kontrolše ključni igrač Vučićevog režima u Crnoj Gori, Andrija Mandić, nosilac svojevrsne veto vlasti u zemlji“. - Pristupanje Uniji definitivno bi onemogućilo da se Crnu Goru gura u takozvani "srpski svijet" - zaključuje Đenero, dodajući da to „Vučićevi spavači u okruženju Jakova Milatovića i Milojka Spajića neće dopustiti“.

Tag: sengen

EU pooštrava vizna pravila za Ruse: Kraj višestrukih ulazaka u Šengen

Ibrahimović na obilježavanju 40 godina Šengenskog sporazuma: Šengen je simbol zajedničkih evropskih vrijednosti

Bugarska i Rumunija od ponoći u potpunosti u Šengenu

Od decembra ponovo kontrole pasoša u devet članica Šengena

EU pooštrava vizna pravila za Ruse: Kraj višestrukih ulazaka u Šengen

Vuletić: Dok Evropa ne dobije novog partnera u Beogradu, Vučiću će izvještaj EK i rezolucija EP služiti za raspirivanje animoziteta prema EU

Bojanović: Ugašen požar u Roki Pistolatu, ekipa će ostati da prati situaciju

Ustavni sud SAD ne vjeruje da je Tramp imao ovlašćenje da nameće carine

PRATITE TVe UŽIVO