Riječi teško mogu dočarati veličinu onoga čija je moć i prisustvo prkosila svakom opisu i onoga čije je postojanje bilo neuhvatljivo, neprepričivo i neopisivo: sve što smo ovih dana čuli o Puru Đuriću samo je dio njegove jedinstvene i sveobuhvatne ličnosti, kao što je to uvijek slučaj sa velikanima čije se nasljeđe prenosi generacijama i vjekovima, riječi su gradonačelnika Prijestonice Cetinje Nikole Đuraškovića u toku komemorativne sjednice &nbsp;povodom smrti istaknutog crnogorskog slikara Slobodana-Pura Đurića održane danas na Cetinju, &nbsp;navedeno je u saopštenju iz Prijestonice.&nbsp;
Obraćajući se prisutnima, Đurašković je poručio da danas odajemo počast jednom od najistaknutijih crnogorskih umjetnika, najznamenitijih ličnosti i sinova Cetinja, istinskom umjetničkom vizionaru, Slobodanu Puru Đuriću.
Govoreći o njegovom životu i djelu, Đurašković je podsjetio da se vizionarstvo Pura Đurića nije završavalo samo na platnu i dizajnu, već da je njegov uticaj kao gradonačelnika Cetinja bio jednako snažan i ostavio trajni pečat na razvoj crnogorske prijestonice.
- Kao sadašnji gradonačelnik Cetinja, čast mi je i obaveza nastaviti njegovo nasljeđe, koje nam služi kao trajni dokaz kako umjetnost i vizija mogu oblikovati zajednicu i kako ljubav prema gradu i državi mogu biti snaga koja pokreće promjene - zaključio je Đurašković.
Svoje sjećanje na Đurića, sa prisutnima je podijelio profesor Pavle Pejović.
- I pored svih životnih iskušenja Puro se radovao i nesebično pomagao, pretačući te porive u snagu izraza na svojim slikama, koje će nam kao zaokruženi ciklus ostati najznačajnijim svjedočanstvom njegovog časnog bitisanja, sa zasluženim mjestom na pijedestalu u istoriji umjetnosti Crne Gore. Živio je život punim plućima, ostvarujući se na više polja, kao umjetnik sa najznačajnim državnim priznanjima, među kojima su Trinaestojulska nagrada za slikarstvo i zvanje Istaknuti kulturni stvaralac Crne Gore, kao kulturni poslenik i društveno-politički radnik, ali i kao roditelj koji je sa suprugom Vidom odgajio uspješnu porodicu - kazao je Pejović.
Slobodan Puro Đurić rođen je 1935. godine na Cetinju. Kao grafički i prvi crnogorski industrijski dizajner, ostavio je neizbrisiv trag radeći u Elektroindustriji „Obod“, gdje se bavio kreiranjem mnogih Obodovih proizvoda i inoviranjem detalja postojećeg dizajna. Njegov značaj se ogleda i u ulozi rukovodioca Likovnog salona „13. novembar“ na Cetinju, koji je pod njegovim vodstvom postao jedan od najvažnijih jugoslovenskih likovnih salona. Đurić je služio i kao gradonačelnik Cetinja od 1984. do 1989. godine, predvodeći obnovu istorijskog jezgra grada.&nbsp;
Njegov stvaralački opus obuhvata 12 samostalnih i preko 220 grupnih izložbi u zemlji, te 45 u inostranstvu, uključujući izložbe u Rimu, Parizu, Moskvi i Kairu. Dobitnik je prestižnih priznanja poput Trinaestojulske nagrade, Ordena Republike, Trinaestonovembarske nagrade i Povelje „Ivan Crnojević“, a odlukom Vlade Crne Gore imenovan je za istaknutog crnogorskog kulturnog stvaraoca.
Đurić je preminuro 19. januara, u 90. godini života.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Đurašković: Riječi teško mogu dočarati veličinu onoga čije je postojanje bilo neuhvatljivo, neprepričivo i neopisivo

Čini mi se da je Vojo čekao prvi ružan dan da ode sa Škvera. Bio je čovjek koji je dobro promišljao našu stvarnost. Nije bio samo sanjar, neobična ličnost, koja je predana samo svojoj umjetnosti, već čovjek koji je jako razumio svijet oko sebe - kazao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 sata Televiziji E, reditelj, Andro Martinović.
Film o vijeku Voja Stanića sprema se za premjeru. Povod je, kaže reditelj Martinović, bio jubiljel, stotinu godina od Stanićevog rođenja.
- Završavamo ga u trenutku kada nas je Vojo napustio. Ali, nekako, iz noći u noć, gledajući materijale od kojih pravimo film, osjećam koliko je Vojo prisutan. Tako će biti uvijek. Vojo je, kako ga je nazvao jedan od naših sagovornika u filmu, profesor Đorđe Kadijević, bio jedan običan genije. Bila je zaista privilegija dijeliti vrijeme sa njim, uživati u njegovom slikarstvu. To je bila moja lična privilegija, zahvaljujući dubokom prijateljstvu koje je sa njim gajio moj otac. Imao sam priliku puno puta da slušam Voja. Svaki put kada odem u Herceg Novi osjećao bih se kao da sam na nekom malom hodočašću - kaže Martinović.
Slike Voja Stanića su, kaže, prozori u duboko istinit svijet.
- Ako bi se jednog dana desilo ovo čime nam prijete u vijestima, da će doći do smaka svijeta, mislim da bi se on prema Vojovim slikama mogao dobro rekonstruisati i da bismo iz njih razumjeli ko je čovjek - naglasio je Martinović.
Po svemu je bio osoben Vojo Stanić. To, vjeruje Martinović, nije bilo slučajno. Bio je slikar krajnje autentičan, koji se nije trudio da prati duh vremena.
- Svaki slikar pripada svom vremenu, ono je jače od svake individualnosti. Vojo je našao jedan svoj izraz, kako da dočara ono što je neka vrsta realnosti, nazvao bih je možda najbliže magičnom realnošću. Ne bih čak rekao da je to nadrealizam i da Vojo pripada nekom određenom pravcu, jednostavno, umio je da svijet vidi drugačije. Tu počinje i završava se svaka umjetnost - istakao je Martinović.
Premijera filma o Voju Staniću biće 13. decembra u Crnogorskom narodnom pozorištu.
- Pustio sam da Vojo govori sam, tragajući kroz arhivu za njegovim ingenioznim iskazima. Zahvalio bih se Radio Televiziji Crne Gore, koja mi je to omogućila. Izdvojio sam segmente i doveo ih u vezu sa dokumentarnim materijalima, sa Vojovim slikama. Puno galerija i privatnih galerija smo obišli i zabilježili slike. Mislim da će biti dragocjeno da ih publika vidi na jednom mjestu, posebno zato što je dio tih slika u privatnom posjedu. Vojo je, jednostavno, neiscrpna tema. Moj otac stalno pita: “Kad ćete više da završite taj film?” Shvatio sam da se meni ne izlazi iz tog materijala, da toliko inspiriše, i da se uvijek nalazi neki novi način da se pristupi Voju. Čini mi se da bi najbolje bilo da traje tako u nedogled. Ali, moraćemo jednog trenutka da stavimo špicu - kaže reditelj.
Vojo Stanić je crnogorskom društvu ostavio moralno nasljeđe. Naročito, podsjeća Martinović, u teškim vremenima kada je bio stub koji držao najbolje što je u našoj tradiciji. I onda kad se Crna Gora obrukala za Dubrovnik.
- Bio je čovjek koji je dobro promišljao našu stvarnost. Nije bio samo sanjar, jedna neobicna ličnost koja je predana samo svojoj umjetnosti, već i čovjek koji je jako razumio svijet oko sebe - zaključio je Martinović.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DlxMIRICzP0E&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Martinović: Vojo Stanić umio da vidi svijet drugačije, tu počinje i završava se svaka umjetnost

Crnogorski bokser Dilan Prašović pražen je od Varaderu od kubanskog boksa Hulija Cezara La Kruza u eliminacionom meču za svjetsku titulu u WBA verziji. 
 
Legendarni Kubanac slavio je prekidom u trećoj rundi. 
 
Meč je održan u kategoriji bridžer, odnosno do 101,6 kilograma. 
 
To je šesti poraz crnogorskog borca na profesionalnom ringu, dok je La Kruz upisao četvrti trijumf i zadržao maksimalan učinak. 
 
Prva runda bila je taktičko ispitivanje snaga. Oba borca su bila oprezna - Dilan je pokazao respekt, ali i samopouzdanje, dok je La Kruz pokušavao da uspostavi distancu i dominira kretanjem. 
 
U drugoj rundi, poslije samo 20 sekundi, Prašović je šokirao domaću publiku, kada je lijevim krošeom pogodio bradu rivala i poslao La Kruza na pod. 
 
Dvostruki olimpijski i petostruki svjetski šampion brzo se oporavio, do kraja runde uzvratio je na isti način – snažnim direktom pogodio Prašovića u bradu i na oduševljenje domaće publike poslao ga na pod. 
 
Na krilima sjajne završnice druge, La Kruz je nastavio i u trećoj rundi. 
 
Na samom početku sudija je još jednom brojao Prašoviću, a polovinom runde, poslije jedne razmjene udaraca, La Kruz je plasirao savršen udarac u pleksus, od kojeg crnogorski bokser nije mogao da se oporavi, pa je sudija prekinuo borbu. 
 
"Znao sam da će biti teško, znao sam protiv koga ulazim u ring. Pokušao sam da mu nametnem ritam, bilo je trenutaka kad sam osjećao da ga mogu ugroziti, ali je odlično boksovao. Nema izgovora, bio je bolji. Učim iz ovoga, ovo me neće zaustaviti, nastavljam dalje",rekao je Prašović nakon borbe. 
 
Za La Kruza je to bila još jedna potvrda njegovog uspješnog prelaska iz amaterskog u profesionalni boks. 
 
"To je bila posebna noć, ne samo za mene, već za cijelu Kubu. Vratio se profesionalni boks i ponosan sam što sam dio te istorije. Dilan je bio tvrd rival, pogodio me dobro i pokazao srce borca. Ali ja sam ostao fokusiran, znao sam da moram da odgovorim i završim posao. Ova pobjeda je korak ka tituli i posvećujem je svom narodu", rekao je La Kruz. 
 
Menadžer Dilana Prašovića, Todor Zečević, kazao je da to nije kraj, već početak nečeg većeg. 
 
"Ovo nije ono što smo željeli, ali boks je surov sport. Dilan je ušao u ring sa čovjekom koji je živa legenda i dao je sve od sebe. I pored poraza, ponosan sam na svaki sekund koji je Dilan proveo u ringu protiv jednog od najvećih boraca u istoriji boksa. Mi nismo tražili lak put, tražili smo izazov. I to smo i dobili. Dilan je oborio La Kruza, a to malo ko može reći. Udarac u pleksus jeste završio meč, ali je Dilan pokazao snagu i karakter. Idemo dalje, glava gore, lekcije su naučene", rekao je Zečević. 
 
Na spektaklu u Varaderu, koji je označio kraj višedecenijske zabrane profesionalnog boksa, uvedene 1962. godine i otvorio novo poglavlje za kubanski boks, održano je pet uvodnih borbi. 
 
Žakelin Estornel je jednoglasnom odlukom sudija savladala Linu Tejade iz Dominikanske Republike i ispisala istoriju kao prva Kubanka koja se profesionalno borila na domaćem terenu. 
 
Marokanac iz Barselone Mousa Golam je prekidom u četvrtoj rundi savladao domaćeg borca Mišela Vaskeza i tako postao WBA Kontinental Amerika Gold prvak u superperolakoj kategoriji. 
 
Trostruki osvajač olimpijske bronze, Kubanac Lazaro Alvarez jednoglasnom odlukom sudija pobijedio je Dominikanca Miguel Kveliza Santosa, dok je njegov brat Erislandi Alvarez prekidom u drugoj rundi slavio protiv Brajnera Vaskeza iz Dominikanske Republike. 
 
U glavnoj uvodnoj borbi, borbi za WBA Kontinental Latin Amerika titulu Kubanac Arlen Lopez je jednoglasnom odlukom sudija pobijedio Argentinca Martina Ezekviela Bulasija.

Prašović poražen od La Kruza

Odbornici SD, SDP i LP (Evropski savez) u Skupštini opštine Tivat pozvali su na raspisivanje vanrednih izbora, ističući da trenutna gradska uprava nije sposobna da efikasno upravlja opštinom.&nbsp;
U saopštenju odbornici navode da je nakon što im je dostavljen dopunski materijal za razmatranje na XXII sjednici zakazanoj za 16. april, u kojem je dostavljena ostavka i drugog potpredsjednika opštine, Jovana Brinića, jasno da trenutna vlast ne funkcioniše, te da je Tivat u velikoj političkoj i administrativnoj krizi.
Prema njihovim riječima, postoji kontinuirani egzodus funkcionera i zaposlenih u opštini, a održavanje sjednica SO je postalo izazov zbog učestalih odlaganja. Opozicija tvrdi da vlast u Tivtu, umesto da prepozna probleme i reaguje odgovorno, odbija da prizna ozbiljnost situacije.
- Vi za to definitivno niste sposobni - navode odbornici u saopštenju, smatrajući da trenutni saziv nije u stanju da donese stabilnost i odgovornost potrebnu za normalno funkcionisanje opštine.
Oni takođe ukazuju na haotičan rad opštine i sumnje u zakonitost sprovođenja određenih projekata, uz naglašavanje da postoji mogućnost pokretanja krivičnih postupaka.
- Odsvirajmo kraj ovoj vašoj mučnoj igri i neka građanke i građani dobiju mogućnost koju zaslužuju – da izaberu znatno bolju, stabilniju i efikasniju gradsku upravu od vas – poručili su odbornici Evropskog saveza.
&nbsp;

Odbornici ES-a u Tivtu pozvali na vanredne izbore zbog nestabilne gradske uprave

<h3>Autor: Gordon Brown, premijer Ujedinjenog Kraljevstva od 2007. do 2010. godine</h3>
Nakon sedmice koja je počela najgorom finansijskom nestabilnošću u novijoj istoriji, a završila se najozbiljnijom dosadašnjom eskalacijom sukoba između Kine i SAD-a, došlo je vrijeme da se razlikuju tektonske promjene od običnih potresa. Ako se ništa ne promijeni, postoji rizik da će se 2020-te pamtiti kao đavolja decenija ovog vijeka – termin koji su istoričari nekada koristili za tridesete godine prošlog vijeka. Ova decenija biće obilježena ne samo smrću sedam miliona ljudi od Covida-19 i rastućim globalnim siromaštvom i nejednakošću – već i raskomadanom Ukrajinom, spaljenom Gazom i malo prijavljivanim zločinima u Africi i Aziji, što sve zajedno svjedoči o nasilnom rušenju svjetskog poretka zasnovanog na pravilima i njegovoj zamjeni poretkom zasnovanim na sili.
Uistinu, pred našim očima, svaki stub starog poretka je pod napadom – ne samo slobodna trgovina, već i vladavina prava, primat koji smo dugo pridavali ljudskim pravima i demokratiji, pravu naroda na samoopredjeljenje i multilateralnoj saradnji među državama, uključujući humanitarnu i ekološku odgovornost koju smo nekada prihvatali kao građani svijeta.
Pomjeranja moći, naravno, predstavljaju osnovu istorije. U razmaku od dva vijeka, četiri svjetska poretka su se uzdigla i pala. Prva dva – ravnoteža snaga koja se pojavila nakon poraza Napoleona početkom 19. vijeka i sistem koji je proizašao iz Versajskog sporazuma poslije 1918. godine nakon što su se srušile četiri carske imperije – na kraju su dovela do klanica svjetskih ratova. Potom je uslijedila postratna arhitektura iz 1945. godine, predvođena SAD-om i Ujedinjenim nacijama; a nakon 1990. godine, raspadom Sovjetskog Saveza i Varšavskog pakta, uspostavljeno je ono što je američki predsjednik Džordž H. V. Buš nazvao „novim svjetskim poretkom“.
Danas, kako se ekonomski balans moći pomjera ka istoku i novi merkantilizam uzima maha, ono što se nekad nazivao Vašingtonski konsenzus više nema podršku nigdje – ponajmanje u samom Vašingtonu. Globalizaciju sada milioni odbacuju kao „slobodu za sve“ koja nije bila pravedna prema svima. Nije više otvorena trgovina ta koja se slavi, već suprotno – ograničenja u trgovini – koja se sve više prikazuju kao put ka prosperitetu nacije.
Trampova taktička odluka bila je da iskoristi duboke promjene koje su već preoblikovale svjetsku geopolitiku: prije svega, ogroman jaz između koristi koje je globalizacija obećavala i onoga što je donijela u svakodnevni život ljudi, te je tako postao vodeći svjetski antiglobalista. Uvidio je takođe da može, oslanjajući se na uticaj društvenih mreža koje neprekidno dolaze do ljudi putem telefona, oživjeti „teoriju velikog čovjeka“ u istoriji – Putin, Si Đinping, Erdogan i Kim Džong Un pokazali su mu da populistički, ali autoritarni, lideri mogu da definišu dnevni red.
Ali Trampova potpuna nepredvidivost nagovještava još veće opasnosti u budućnosti. „Neka haos vlada i ne sputavaj haos“ izgleda da je moto, i iako možda postoji nada da bi se neka vrsta normalnog upravljanja mogla ponovo uspostaviti, to više ne može da bude racionalna osnova za planiranje budućnosti. Umjesto toga, s obzirom na to da i SAD i Kina preuzimaju rizike ubrzavanjem svog sukoba ka novim razinama, pitanje je da li idemo ka budućnosti „jedan svijet - dva sistema“, ili jednostavno ka haotičnom neredu koji je karakterisao istoriju većine prethodnih vjekova – i da li uopšte postoji šansa da se izgradi svjetski poredak koji može da bude stabilan i održiv.
Ono što je sada jasno jeste da se četvrti globalni poredak ne može obnoviti. Ne samo da živimo u protekcionističkijem dobu, već prelazimo iz unipolarnog svijeta, gdje su SAD bile jedina dominantna sila, u multipolarni svijet sa mnogo više centara odlučivanja. A kako smo ujedno i više povezani, to nas čini ranjivijima na krize – od pandemija i klimatskih vanrednih situacija do finansijskih udara. Još više jer države, kao što smo vidjeli ove sedmice, mogu u oružje pretvoriti tu međuzavisnost i uska grla koja ona stvara – radi sopstvene koristi. Ako želimo svjetski poredak zasnovan na vrijednostima, moraćemo da se dogovorimo o savremenoj globalnoj povelji za našu zajedničku budućnost – nečemu što bi se nadovezivalo na Atlantsku povelju iz 1941. i Povelju Ujedinjenih nacija iz 1945, ali prilagođeno potpuno drugačijem vijeku.
Kako je Vilijam Beveridž tada rekao: „Revolucionarni trenutak u svjetskoj istoriji je vrijeme za revolucije, ne za krpljenje“. U proteklih nekoliko dana, lideri Španije, Brazila i Južne Afrike – koji ove godine predsjedavaju trima velikim međunarodnim skupovima: Četvrtom međunarodnom konferencijom o finansiranju razvoja, 30. konferencijom UN-a o klimatskim promjenama i G20 – pozvali su na multilateralnu saradnju. „Kao kolektiv, sada se moramo ujediniti kako bismo sproveli međunarodno pravo“, napisali su premijer Malezije i predsjednici Kolumbije i Južne Afrike. „Izbor je jasan: ili djelujemo zajedno kako bismo sproveli međunarodno pravo, ili rizikujemo njegov kolaps“.
Sve zemlje koje vjeruju u međunarodnu saradnju trebalo bi da se obavežu da će kroz novi multilateralizam ova generacija donijeti globalna rješenja za neizbježno globalne probleme koji se ne mogu riješiti djelovanjem pojedinačnih država ili isključivo bilateralnim sporazumima. Zatim, kao temelj te budućnosti, ova koalicija voljnih trebalo bi odmah da počne praktičnu saradnju u hitnim pitanjima za koja ne postoje rješenja ograničena na nacionalne države – globalna bezbjednost, klima, zdravlje i humanitarne potrebe, kao i tok trgovine. Trebalo bi da rade na modernizaciji međunarodnih institucija koje se bave tim pitanjima.
Treće, trebali bismo pokušati izgraditi most prema skepticima poput Trampa, tako što ćemo se složiti s njim oko potrebe za reciprocitetom i pravednom podjelom tereta među državama; i, budući da živimo u svijetu zaduženom do grla, trebali bismo predložiti inovativne i pravične načine za prikupljanje sredstava potrebnih za sprovođenje tih obaveza u djelo. Suočavanjem s neuspjesima ere hiper-globalizacije, možemo svi težiti svijetu koji nije samo otvoren za trgovinu, već inkluzivan i za sve one koji su do sada bili zapostavljeni.
Prije dvjesta godina, u slično sudbonosnim vremenima, jedan britanski lider je „pozvao novi svijet u postajanju da ispravi ravnotežu starog“, a pouka istorije je da bilo koji novi poredak koji opstaje mora biti izgrađen na čvrstom temelju principa, a ne na pijesku pragmatizma i uskih tumačenja nacionalnih interesa.
U srcu Atlantske povelje, Ruzveltove deklaracije o međunarodnoj saradnji, nalazio se skup principa koji slave osnovne slobode – protiv upotrebe sile i protekcionizma, za pravo naroda na samoopredjeljenje i nacionalne društvene ugovore koji bi premostili jaz između bogatih i siromašnih. Iako Tramp danas ne zagovara nijedan od tih ciljeva, nije sve izgubljeno: prema Globalnoj koaliciji za američko liderstvo, 82% Amerikanaca protivi se izolacionizmu i vjeruje da su SAD jače kada su „angažovane u svijetu“. I dok SAD više ne mogu da diktiraju drugima u unipolarnom svijetu, mogu da predvode multipolarni svijet putem ubjeđivanja.
Nažalost, uprkos hrabrim naporima Keira Starmera, niko od nas ne može sada garantovati da Ukrajina – i njeni resursi – neće biti raskomadani, ohrabrujući autokrate širom svijeta. Ali možemo uspostaviti moralni kompas koji će nas voditi i bolje pripremiti za izazove koji slijede. I dalje postoji rizik da ćemo ponoviti pad u globalnu anarhiju iz tridesetih godina prošlog vijeka; ali zajedničkim djelovanjem država možemo stvoriti trenutak sličan četrdesetim godinama kada počinjemo sa herkulovskim zadatkom izgradnje petog svjetskog poretka u modernim vremenima.

„Novi svjetski poredak“ proteklih 35 godina se pred našim očima ruši - ovako moramo dalje

U Novom Pazaru danas je došlo do incidenta sa policijom kada su studenti htjeli da blokiraju odlazak autobusa sa pristalicama Srpske napredne stranke na miting u Beograd.
- I građane i studente su hvatali za noge i ruke i bacali sa strane - rekao je student iz Novog Pazara Davud Delimeđac.
Studenti kažu da je policija primijenila nasilne mjere, neke od studenata, oborila, a neki su povrijeđeni.
Delimeđac je rekao da su blokirali raskrsnicu da bi spriječili odlazak autobusa.
- Policija je došla, sjeli smo na pod, pasivno pružali otpor. Policija je primijenila silu, bukvalno su nas bacali sa puta. Nekoliko studenata je povrijeđeno, jedan srednjoškolac ima povrede glave i ruku. Intervenisala je hitna - rekao je Delimeđac.
Policija je, ističe, dobila naređenje da ih moraju uklloniti da bi mogli da prođu.Kako je kazao, državni službenik, zaposlenik iz Gradske uprave je iz autobusa psovao majku djeci prije nego što je policija postupila po „službenoj dužnosti“.
Preko 50 studenata je, prema njegovim riječima, bilo tu i sjedjelo mirno na asfaltu, bilo je i građana.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2FMilosKrstic2211%2Fstatus%2F1910965758995161285&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Policija silom uklanjala studente da bi prošli autobusi sa pristalicama SNS-a

Nikšićka policija jutros je izvršila pretres stana i objekata u vlasništvu uglednog privrednika i predsjednika mjesnog odbora DPS „Dragova luka“, Mitra Milovića, pod sumnjom za nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih sredstava, saznaje Portal ETV. Tim povodom kontaktirali smo Milovića koji nam je potvrdio da se već treći put isti pretres sprovodi uoči izbora – nakon predsjedničkih, parlamentarnih i sada lokalnih. - Upali su jutros oko šest sati, bilo je šest-sedam policajaca sa nalogom za pretres. Djeca su bila u sobi, ukućani uznemireni… stresno. Ipak, već smo imali isto iskustvo. Ovo je treći put da se ista stvar dešava, i to isključivo zbog mog političkog angažmana u Demokratskoj partiji socijalista - kazao je Milović za naš portal.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250410170432_b1903ca5204399f78ed9ca9455ad5872e881f9a648605f0aa3c10818e24a0d54.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250410170432_b1903ca5204399f78ed9ca9455ad5872e881f9a648605f0aa3c10818e24a0d54" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Naredba za pretresanje stana Milovića"> <figcaption>Naredba za pretresanje stana Milovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  On ističe da ni prilikom prethodna dva pretresa, kao ni ovog jutros, policija nije pronašla ništa nezakonito, te da protiv njega nikada nije vođen krivični postupak. - Pošteno obavljam svoj posao, svakodnevno sam u servisu iz kojeg izdržavam porodicu. Svi koji me poznaju mogu to potvrditi. Nažalost, stiče se utisak da ovakve akcije postaju praksa pred izbore svake - dodao je Milović. Podsjećamo, Milović je ranije bio dovođen u vezu s navodima o kupovini ličnih karata u Beranama, ali su ti navodi ubrzo povučeni nakon što je on podnio zvaničnu prijavu protiv nepoznatih počinilaca zbog lažnog optuživanja.

Policija kod Milovića stalni gost pred izbore

Nepunih deset dana nakon što je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija Crne Gore 25. marta zvanično odbacilo sve prijave na konkurs za direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću – uključujući i onu profesora fizičke kulture Radenka Adžića – isti kandidat je imenovan za vršioca dužnosti direktora te škole. Nastavno osoblje škole je o imenovanju obaviješteno 3. aprila u internoj email komunikaciji koju je poslao sekretar škole Slavko Đilas, u kojem se navodi da je Ministarstvo ipak imenovalo Adžića za privremenog rukovodioca škole. Ova odluka dolazi uprkos činjenici da je u zvaničnom dokumentu Ministarstva, datiranom 25. marta, jasno navedeno da su kandidati – Dušanka Vujičić i Radenko Adžić – eliminisani zbog slabog rezultata na pismenom testu. Ministarka Anđela Jakđić - Stojanović, nakon konkursa za izbor direktora škole koji je raspisan još 16. decembra prošle godine i dostavljanja prijava početkom januara, 20. februara formirala Komsiju za provjeru kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata prijavljenih na konkurs u sastavu: Svetlana Drobnjak, ispred Ministarstva - predsjednica; Raba Hodžić ispred Zavoda za školstvo - članica; i Mladenka Perić, kao eksterni član sa Liste istaknutih stručnjaka iz oblasti obrazovanja. Komisija je 3. marta organizovala pisanu provjeru kandidata, a u izvještaju od 10. marta, na koju se poziva ministarka Jakšić-Stojanović u odluci o poništenju konkursa, konstatovala da nijedan od kandidata nije ostvario 70 odsto bodova, što je uslov za pristupanje drugoj fazi provjere, usmenom intervjuu. Radenko Adžić je na pisanom testu osvojio samo pet bodova, odnosno 25 odsto od maksimalnog broja bodova, što ga je automatski diskvalifikovalo u skladu s Pravilnikom o provjeri kompetencija, znanja i sposobnosti kandidata. Članom 6 stav 1 Pravilnika propisano je da kandidat koji je ostvario više od 70 odsto od ukupnog broja bodova na testiranju, stiče uslov da pristupi usmenom intervjuu. - Imajući u vidu navedeno, kao i da nijedan od kandidata koji su pristupili pisanom testiranju nije ostvario više od 70% bodova na testiranju, pa nije ni ispunio uslov da pristupi usmenom intervjuu, odlučila sam da po Konkursu za izbor direktora JU Osnovna škola „Ratko Žarić“ Nikšić, ne izaberem direktora – napisala je ministarka u dokumentu 25. marta, čime je konkurs praktično poništen, a škola ostala bez izabranog direktora. Ipak, već naredne sedmice ministarka Jakšić-Stojanović je prelomila – i za v.d. direktora imenovala baš jednog od kandidata koji nisu zadovoljili kriterijume. I to kandidata sa gorim rezultatom na pismenom testu – njegova protivkandidatkinja je osvojila 50 odsto bodova. <h2>Političko-religijski profil i izborna matematika</h2> Pravno gledano, ministarka ima diskreciono pravo da imenuje v.d. direktora dok se ne završi nova konkursna procedura, ali imenovanje kandidata koji je već odbijen u istoj instituciji zbog nedostatka stručnih kvalifikacija otvara ozbiljna pitanja, poput onog da li je riječ o političko-ideološkom imenovanju, a ne stručnom i meritokratskom. Pravni vakuum ostavlja prostor za političke odluke koje se mogu predstavljati kao formalno ispravne, ali suštinski dovode u pitanje smisao same konkursne procedure. Pitanje je dodatno osjetljivo kada se zna da je profesor Adžić bio među prosvjetnim radnicima koji su 2020. godine javno podržali litije koje je organizovala Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, u znak protesta protiv tadašnjeg Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Litije su bile okosnica šireg političkog prevrata u Crnoj Gori, a peticije koje su potpisivali prosvjetni radnici - kao forma političkog profilisanja unutar obrazovnog sistema. Mnogi učesnici i potpisnici apela kasnije su nagrađivani funkcijama u državnoj upravi i obrazovnom sistemu.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025040712040_4fd0f52c8a7db14d17a48c70ae21e14fd8fed01ed770dd448e2f4191c6cc7ed8" data-rendition-name="original" width="540" height="498" loading="lazy" alt="Podrška Adžić Litije"><figcaption>PODRŠKA LITIJAMA: Političko profilisanje unutar obrazovnog sistema</figcaption></figure>  Sve dobija dodatnu političku težinu imajući u vidu da se lokalni izbori u Nikšiću održavaju 13. aprila, deset dana nakon Adžićevog imenovanja, pa se ono može posmatrati i kao politička poruka, ali i potencijalni signal mobilizacije biračkih grupa koje se identifikuju s crkveno-nacionalnim narativima. Ovaj slučaj još jednom otvara pitanje o tome koliko su obrazovne ustanove u Crnoj Gori taoci političkih kalkulacija, te da li se konkursi za rukovodeća mjesta sprovode da bi se ispoštovala forma, a ne da bi se birali najbolji kandidati. Ako konkursi nemaju snagu da rezultiraju izborom, a odluke se donose mimo onoga što su pokazali rezultati testiranja, onda ne govorimo o v.d. mandatu – već o institucionalnoj hipokriziji, gdje se struka podređuje trenutnoj političkoj računici.

Pao na konkursu, pa imenovan za v.d. direktora OŠ „Ratko Žarić“ u Nikšiću, deset dana uoči lokalnih izbora

Osnovni sud u Podgorici donio je prvu presudu u slučaju BIRN i ustanovio da su novinarka koncerna Vijesti Jelena Jovanović i nekadašnja urednica sajta Balkaninsight Dušica Tomović povrijedile prava novinarke Tanje Pavićević u skandaloznom propagandnom uratku BIRN-a u kojem su je, uz osmoro drugih crnogorskih aktivista, u novembru 2022. godine, označile kao pripadnicu navodnih krajnje desničarskih i vjerskih ekstremističkih organizacija.
Zbog povrede prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo, prema prvostepenoj presudi Osnovnog suda, Jovanović – autorka propagandnog izvještaja - dužna je da Pavićević uplati iznos od 2.000 eura, a Tomović – bivša urednica Balkaninsighta - iznos od 1.000 eura.
One su obavezne i da presudu, nakon pravosnažnosti, o svom trošku objave u dnevnim novinama „Vijesti“ i „Dan“.
<h2>Presuda</h2>
U obrazloženju presude sutkinja Milica Radović navela je da je Pavićević dokazala kako su &nbsp;tužene Jovanović i Tomović postupale nesavjesno, iznoseći neprovjerene podatke o njoj koji impliciraju na njenu ekstremističku aktivnost u domenu sfere religijskog, čime joj je povrijeđeno dostojanstvo.&nbsp;
- Ovakva postupanja predstavljaju objektivno uvredljivu i omalovažavajuću kvalifikaciju u odnosu na tužilju, te predstavljaju osnov dosuđenja naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda – navodi se u obrazloženju presude.
Sutkinja podsjeća i na praksu Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Crne Gore, da je sloboda izražavanja conditio sine qua non funkcionisanja svakog demokratskog društva i jemstvo svih drugih ljudskih prava i sloboda.&nbsp;
- U slučaju sukoba slobode izražavanja sa ostalim zagarantovanim ljudskim pravima i slobodama, sudovi moraju voditi računa o tome da ograničavanje te slobode, s ciljem zaštite drugog ljudskog prava zajemčenog Ustavom, može biti izuzetak od pravila ako je u demokratskom društvu dopušteno i u skladu sa članom 10 Evropske konvencije. Potrebno je ukazati i da sloboda izražavanja iz tog člana nije apsolutno pravo i može biti ograničena, pored ostalog, radi zaštite ugleda i prava drugih i ona spada u grupu tzv. kvalifikovanih prava i u članu 10 Evropske konvencije je prvim stavom definisana sloboda izražavanja, a drugim stavom su određena dozvoljena ograničenja te slobode i miješanje vlasti u ostvarivanje iste – navodi se u presudi.&nbsp;
Sud je našao da je Pavićević dokazala da su tužene povrijedile njeno pravo ličnosti, pa postoji potreba da se primijene građansko-pravne sankcije srazmjerno legitimnom cilju zaštite tih prava.
Sud je, između ostalog, cijenio neosnovanim i navode Jovanović i Tomović kako su se navodi koje je Pavićević osporila u tužbi kasnije pokazali kao tačni, jer je ona potpisnica peticije protiv ustoličenja mitroplota Joanikija.&nbsp;
- Činjenica je da je tužilja jeste potpisala navedenu peticiju, ali sud nalazi da to nije i ne može biti dokaz da je tužilja protagonista vjerskog ekstremizma. Cijenio je ovaj sud i ostale navode stranaka i provedene dokaze, ali je kod nesporno utvrđenog činjeničnog stanja i primijenjenog materijalnog prava našao da su bez uticaja na drugačije presuđenje, pa pojedine nije posebno interpretirao, ni komentarisao – navodi se u obrazloženju.
I Općinski sud u Sarajevu donio je do sada nekoliko prvostepenih presuda u nizu predmeta protiv Balkanske istraživačke mreže BIRN, u kojima je nedvosmisleno presuđeno da je skandalozna mapa crnogorskih ekstremista bila najobičnija kleveta.
Prema odlukama suda u Sarajevu, nalaže se BIRN-u BiH i Denisu Džidću, koji je bio nosilac projekta, da zbog klevete, solidarno isplate tužiocima različite iznose sa zateznim kamatama, te da o svom trošku na internetskoj stranici BIRN-a objave izreku presuda, po njihovoj pravosnažnosti.
<h2>CRNA PROPAGANDA</h2>
Brutalno targetiranje devetoro građanskih aktivista, među kojima i dvije tadašnje novinarke Pobjede, kao krajnjih desničara i vjerskih fanatika, po receptu hibridnog djelovanja, novinarke koncerna Vijesti uz podršku urednice Balkaninsight-a i tadašnje regionalne direktorke BIRN-a Marije Ristić, koja je 20-ak dana nakon publikovanja spornog izvještaja podnijela ostavku, od trenutka objavljivanja 16. novembra 2022. godine izazivalo je brojne reakcije uglednih organizacija civilnog društva, intelektualaca i novinara širom regiona.&nbsp;
Nakon velikog pritiska javnosti, potpunog raskrinkavanja nepostojeće istraživačke metodologije, te ostavke regionalne direktorice, Nadzorni odbor te mreže je sredinom decembra 2022. odlučio da spornu mapu ukloni sa interneta.&nbsp;
Nakon ćutanja BIRN-a koje je trajalo mjesecima i više revizija koje su dokazale da je izvještaj za Crnu Goru novinarke Vijesti skandalozan, BIRN je bez izvinjenja, uz neuspješne pokušaje da predstavi sebe i saradnicu kao žrtve, početkom oktobra 2023. godine objavio novu „bazu“ ekstremnih desničarskih organizacija u regionu i ribrendirao cijeli projekat.
Tako je, na istoj web adresi, osvanuo novi projekat pod nazivom „Ko su ekstremni desinčari na Blakanu“, a prvobitni spisak od 71 grupe sveo se na njih 17, dok je sekcija posvećena Crnoj Gori ostala potpuno prazna.
BIRN je na stranici projekta pod nazivom „Naučene lekcije“ doduše priznao da „istraživačima nijesu bile date stroge smjernice o tome kako identifikovati ono što je prvobitno nazivano krajnje desnim i ekstremističkim grupama", iako je u prvobitnom opisu mape iz novembra 2022. pisalo da su izvještaji rađeni u skladu sa „pažljivo skrojenom metodologijom“.
No, iako u sekciji posvećenoj Crnoj Gori više nije bilo nijedne organizacije, ova nevladina organizacija ipak je pokušala održati narativ o takozvavnom ekstremnom crnogorskom nacionalizmu.
Tako je, u nepotpisanom tekstu – karaktarestično za tabloidno, neprofesionalno i neetično medijsko djelovanje – pod naslovom „Kontekst“, BIRN zapravo hranio narativ o „crnogorskom ekstremnom nacionalizmu“ koji je godinama plasirao koncern Vijesti i pokušavao da opravda raniji uradak njihove novinarke koji je izbrisan sa sajta.
Ovoga puta se išlo čak i korak dalje, pa se uz klasičnu dezinformaciju kako se Crna Gora otcijepila od Srbije 2006. godine, a ne obnovila svoju državnost izgubljenu 1918. godine, u BIRN-ovom „kontekstu“ podmuklo insisnuiralo kako su svi Crnogorci nacionalisti, dok su Srbi iz Crne Gore samo ljudi koji se tako osjećaju, te da srpski nacionalisti postoje isključivo u partijsko-političkoj sferi sa jednom jedinom težnjom - ekonomskim povezivanjem sa Srbijom.&nbsp;
<h2>TUŽBE</h2>
Protiv Jovanović i Tomović za povredu prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo tužbe su pred Osnovnim sudom u Podgorici, osim Pavićević, podnijeli su i novinarka Portala ETV Kaćuša Krsmanović, izvršni direktor NVO Forum slobodnih građana Luča Nebojša Mrvaljević, te Draško Martinović, Maja Miličković i Tanja Knežević-Perišić.&nbsp;
Jovanović i Tomović, iako su same u danima nakon objavljivanja mape saopštavale da je „BIRN imao jasnu metodologiju po kojoj smo mi koji smo sarađivali sa njima radili…“ i da su se „prilično pripremali za rad na mapi“, targetiranje novinarki i građanskih aktivista u odbrani pred sudom pokušavale da predstave kao vrijednosni sud.
Advokati Jovanović i Tomović obmanjivali su sud i tvrdnjama kako targetirani u spornom izvještaju nijesu ni pokušali da demantuju BIRN-ovu mapu, što je notorna nesitina.&nbsp;
Ni Tomović ni Jovanović nijesu prisustvovale nijednom ročištu.

PRESUDA: Jovanović i Tomović postupale nesavjesno - krive za klevetanje Tanje Pavićević

Nauka kaže da oko deset posto čitavog čovječanstva u odrasloj dobi ima određene psihoze, poput šizofrenije, poremećaja ličnosti ili slično. Ako bi samo polovina njih došla u situaciji da odlučuje o sudbini čovječanstva, ono bi bilo u ozbiljnom problemu. A ono danas, upravo zbog toga, jeste u ozbiljnom problemu, dodatno zahvaljujući tome što imamo sve pametnije gadžete, a sve gluplje korisnike, od čije volje zavisi ko će odlučivati o njima. Pored iskustva koje ljudi već imaju sa određenim opcijama, zasnovanim na populizmu, demagogiji, lažima, prevarama, vjerskim devijacijama, nepoštovanju ustava i zakona, oni opet glasaju za populizam, laži, kršenje zakona, zloupotrebi vlasti... Poput čovjeka koji svaki put upadne u istu rupu, vjerujući da je vlast tu rupu već zakrpila.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250405210432_a0a06248b2fca1c532860d39eed8bee89e625d697f5c5293fb20ee8832c5e4f9.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250405210432_a0a06248b2fca1c532860d39eed8bee89e625d697f5c5293fb20ee8832c5e4f9" data-rendition-name="original" width="1920" height="1280" loading="lazy" alt="MANIJAKALNA ŽELJA ZA OPSTANKOM NA VLASTI: Funkcineri parlamentarne većine"><figcaption>MANIJAKALNA ŽELJA ZA OPSTANKOM NA VLASTI: Funkcineri parlamentarne većine(Photo: RTCG)RTCG</figcaption></figure>  Beogradskom televizijom N1 često kruži snimak u kojem je predśednik Srbije Aleksandar Vučić pośetio neko omanje mjesto u Vojvodini. Dok šeta sa prvim čovjekom toga mjesta pita ga koliko ima stanovnika? Ovaj odgovara da po popisu ima oko šest i po hiljada, a da birača ima oko osam hiljada i sedamsto. Nije stigao ni da završi rečenicu, Vučić ga prekida „Pusti to, to nije važno“! I ne da to nije važno u Srbiji, isti princip se primjenjuje i po Crnoj Gori, posebno među pristalicama i poštovaocima takvih evropskih veličina kao što su Vučić, Orban iz Mađarske i Fico iz Slovačke. Treba li trošiti riječi na kvalifikacije o kakvim osobama i ideologijama se radi? Neprihvatljivi revanšizam Jedan od najprominentnijih srpskih pravnika, pokojni Bojan Dimitrijević, davno je upozorio srpsku javnost da, ako pobijede radikali u Srbiji, nikada ih neće skinuti sa vlasti. Ubijeđen da Srbija tada može zaboraviti na fer i poštene izbore. Pokazuje se da je to pravilo ne samo u Srbiji, već u svim državama u kojima vlada autokratska vlast jednog čovjeka, bilo da je Mađarska, Slovačka ili Turska, ili više koalicionih partnera koje povezuje jedino manijakalna želja za opstankom na vlasti, kao što je u Crnoj Gori. Ali, bez obzira da li se radi o jednom čovjeku ili koaliciji više partija, princip je isti: potpuna kontrola sve tri grane vlasti. To se postiže masovnim zapošljavanjem svojih ljudi, bez obzira na njihov stepen obrazovanja, validnost njihovih diploma, stručnost ili (ne)etičke kvalifikacije. Śeća li se neko hapšenja 14. jula 2022. godine bivših članova Upravnog odbora Plantaža „13. jul“ - Veselina Vukotića, Seada Šahmana, Boža Mihailovića, Duška Perovića i Đorđija Rajkovića, zbog „užasnog zločina“, vansudskog poravnanja u vrijednost cca 300.000 eura. Pritvor im je prvo određen 30 dana, pa produžen još dva mjeseca. Do danas nemamo optužnicu, što govori o odgovornosti SDT i sudija koji su produžavali pritvor. Uhapšeni su i držani u pritvoru iz čistog revanšizma i rušenja ugleda, što je, takođe, kažnjivo Krivičnim zakonom. Pored toga, član 162. Krivičnog zakonika propisuje u stavu 1: „Ko drugog protivpravno zatvori, drži zatvorenog ili mu na drugi način protivpravno oduzme ili ograniči slobodu kretanja, kazniće se zatvorom do jedne godine“. Niko nije odgovarao!  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250405210432_8061014a04dd96ecbde7541c66e343fa58046def3c80c9b7c8d981436278c7ca.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250405210432_8061014a04dd96ecbde7541c66e343fa58046def3c80c9b7c8d981436278c7ca" data-rendition-name="original" width="1002" height="563" loading="lazy" alt="PROGON BEZ PRESEDANA: Zoran Lazović i Milivoje Katnić"><figcaption>PROGON BEZ PRESEDANA: Zoran Lazović i Milivoje Katnić(Photo: (Foto: PR Centar))(Foto: PR Centar)</figcaption></figure>  Ako bi nabrajali sve zloupotrebe vlasti i pravosuđa, bio bi to čitav roman. Ali 'ajde da se pozabavimo najkontroverznijim hapšenjem, polovinom marta 2024. godine, bivšeg glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića i bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića, načinom postupanja prema njima u bespotrebnom pritvoru, posebno Katniću, ne bi li se, tobože, otkrila sva „nepočinstva bivšeg režima“, bazirana na bljuvotinama crnogorskih i srpskih tabloida (u žargonu nužnika), kao i konačno, iz trećeg puta, prihvaćenom šupljom optužnicom krajem marta ove godine. Zloupotreba moći Član 166. Krivičnog zakona, stav 1, glasi: „Službeno lice koje u vršenju službe upotrijebi silu ili prijetnju ili drugo nedopušteno sredstvo ili nedopušten način u namjeri da iznudi iskaz ili neku drugu izjavu od okrivljenog, svjedoka, vještaka ili drugog lica, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do pet godina“. U stavu 2 piše da ako su „nastupile naročito teške posljedice za okrivljenog“, „učinilac će se kazniti zatvorom od dvije do deset godina“. A te itekako ozbiljne posljedice po zdravlje, dešavale su se sa Katnićem. Iskreno se nadam da Katnić neće odustati da „učinilac“ ubere plodove svoje zloupotrebe moći nakon što se nađe na slobodi. To je najbolji način da se bitange u vlasti i pravosuđu nauče redu i odstrane van. Još je, možda, teži slučaj u zdravstvenom smislu bivšeg savjetnika predśednika Crne Gore Veselina Veljovića, optuženog da je kriptovanim telefonom obavjestio kriminalca o policijskoj raciji, iako nije utvrđeno da je uopšte imao kriptovani telefon?! Osim toga, u vrijeme za koje je optužen uopšte nije bio zapošljen u policiji, pa se sumnja da se radi o običnoj namještaljki. Čovjek je prošao kroz višemjesečni pritvor, teško oboljenje i zatvorsku torturu, za koju neko mora odgovarati. Jedino tako se može stvoriti pravosuđe koje neće biti podguzna muva aktuelne vlasti. Svi koji su bespravno uhapšeni i koji kroz sudske procese dokažu svoju nevinost, ili su odslužili pritvor bez podignute optužnice, moraju pokrenuti sudske postupke protiv odgovornih lica, jer je to njihova patriotska dužnost. To je jedan od načina da se protuve izbace iz pravosudnog sistema i upristoji pravosuđe. Nažalost, sve zloupotrebe u Crnoj Gori, a njih je bezbroj, dešavaju se u prilikama koje odgovaraju autoritarnim bitangama i nedemokratskim režimima koji stoje iza njih. Evropa je daleko od proklamovanih vrijednosti, u nju sve više nadire profašistički šljam, nudeći olaka rješenja i olako pronalazeći krivce, zavodeći najneobrazovaniji dio stanovništva populističkim obećanjima o njihovom „zlatnom dobu“, dok iza sebe ostavljaju korupcionaške afere i sve veću bijedu. I to sve dok se sami bogate. Zajedno sa crkvama, jer, što je stanje gore, to ljudi više traže pomoć u metafizičkim maglama. Opšte ludilo Dva najveća izazova za današnji svijet su zločinačka agresija Rusije na Ukrajinu i pobjeda Donalda Trampa u Americi. Ne, ne zaboravljam genocid u Gazi, niti mu umanjujem značaj, ali on u globalnim događanjima nema težinu kao navedena dva. Nakon uvođenja nelogičnih i besmislenih carinskih stopa od strane USA, jasno je da imamo posla sa iracionalnim čovjekom, mada se to i prije toga znalo. Način na koji su određene stope, da su stope uvedene ostrvima na kojima su jedina živa bića pingvini, teatralni i pajački nastup Donalda Trampa kao „oslobodioca Amerike“, miriše na opšte ludilo koje možemo uskoro očekivati i propast trgovačkih pravila u svjetskoj trgovini. Trgovački sporazumi koji po WTO imaju otkazne rokove od šest mjeseci prekidaju se jednostrano i uvode se carinske stope koje su izračunate na komičan način, tako što se uvoz iz neke zemlje stavio u odnos sa izvozom u tu zemlju i podijelio sa dva. Koliko je to validno govori da Srbija ima deficit u robnoj razmjeni sa USA, odnosno USA ima suficit sa Srbijom i opet je Srbija dobila carinsku stopu od 37% plus opštu carinu za sve zemlje od 10%, što mu dođe 47%! Crna Gora je prošla sa opštom stopom od 10%. Odnosno, nula podijeljena sa nulom, pa podijeljeno sa dva.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250405210428_6eb8af72ad38e2e3275883d8aaef72c4b613ed5d369fe2c3e298251dc5a4abf8.webp" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250405210428_6eb8af72ad38e2e3275883d8aaef72c4b613ed5d369fe2c3e298251dc5a4abf8" data-rendition-name="original" width="1024" height="758" loading="lazy" alt="SVIJET OPET PRED RECESIJOM: Donald Tramp"><figcaption>SVIJET OPET PRED RECESIJOM: Donald Tramp(Photo: AP)AP</figcaption></figure>  Amerika je već jednom, 1930. godine, pokušala da svoj deficit riješi carinskim stopama od 60%. Rezultat toga je opšta recesija u svijetu i pad proizvodnje do nivoa od tridesetak posto u odnosu na prethodno stanje. To upravo znači da svijet opet čeka velika kriza, recesija, poskupljenja, jer je za očekivati da će sve zemlje, posebno najveće ekonomije, reagovati reciprocitetom. Smiješno je očekivanje Trampa koji se nada da zemlje kojima je uveo visoke carine neće reagovati reciprocitetom, jer je on zamislio da na teret drugih jača američku ekonomiju. Njegova očekivanja da će svi potrčati da grade fabrike po Americi kako bi izbjegli velike carine je nivo malog Perice. Čak i da poneko pođe tim putem, fabrike se ne grade preko noći, niti se proizvodnja i prodaja formiraju u kratkim rokovima. Dotle će Tramp otići na smetlište istorije, iako on, pazi sad, razmišlja o trećem mandatu i još jednoj kandidaturi. Ta sorta je potpuno nevjerovatna. Kad zajaše, nema namjeru da sjaše. Dok studenti iz Srbije biciklima odlaze u Strazburg da obavijeste Evropu da žele demokratsku državu, u kojoj funkcioniše podjela vlasti, u kojoj su institucije nezavisne, mediji slobodni, ljuska prava i slobode neprikosnoveni, crnogorskim studentima je teško da pređu stotinjak metara i da poruče crnogorskoj vladi da i oni žele to isto. Ako uopšte žele? Na kraju, ne mogu da ne poručim studentima u Srbiji dok slave Dan studenata i polažu cvijeće na mjestu na kojem je ubijen Žarko Marinović iz Očinića, da skinu kokarde sa šajkača i šubara i maknu ikone i vjerske zastave, jer može Žarko da ustane iz groba i pobaca im sve to.