Knjiga „Tragom crnogorskih klesara“ Slobodana Čukića predstavljena je sinoć u Matici crnogorskoj. Ovo izdanje, koje je Matica crnogorska nedavno objavila, pokušaj je da se rasvijetli jedno neobrađeno polje crnogorske prošlosti i da se otvori i ne izgubi priča o našim klesarima kojoj je prijetilo da bude preskočena, a otkriva nam gdje su počeci ozbiljne gradnje u Crnoj Gori.&nbsp;
Objavljivanje serijala „U potrazi za narodnim klesarima“ u časopisu Matica u četiri nastavka prethodilo je ovoj knjizi, kao i dvodecenijsko istraživanje, posebno intenzivirano od 2021. godine.&nbsp;
Tri godine je, kako se navodi u saopštenju, Čukić obilazio groblja po Crnoj Gori, ali i Albaniji, Bosni i Hercegovini i Srbiji, pretražujući arhive i povezujući imena s djelima, a još češće djela s imenima.&nbsp;
Na pitanje zašto je jedno ovako veliko istraživanje čekalo da tek danas bude sprovedeno, Čukić je podsjetio da je sedamdesetih i osamdesetih godina bilo časopisa koji su se bavili objavljivanjem rezultata istraživanja sa terena.
- Od sredine osamdesetih nadalje nestaju časopisi i mediji preko kojih naučne novosti dolaze do stručne i laičke publike. Nestaje istraživački duh. I u onom velikom zamahu od 1955. do 1990. mnogo je stvari propušteno, a poslije devedesete takoreći vrlo malo se toga dešavalo, obično se prepisivalo - rekao je Čukić i dodao da je svim svojim bićem zainteresovan da se kulturno-istorijska baština Crne Gore otkrije u svim svojim segmentima, da se sistematizuje i da se na taj način omogući naredna istraživačka etapa.&nbsp;
Na pitanje da li se zakasnilo s istraživanjem, budući da su stećci izloženi i klimatskim promjenama i nemaru institucija i stanovnika naselja u kojima se nalaze, Čukić tvrdi da nikad nije kasno.&nbsp;
- Toliko je toga na crnogorskom tlu nevidljivo a ogromno je graditeljsko i spomeničko blago koje niko nije obuhvatio u adekvatne studije, poređao, napravio jedan pregled graditeljske i spomeničke baštine koja je frapantna - rekao je Čukić. &nbsp;
Dešavalo mu se da ode za jednu informaciju, a da se pojavi druga oko koje se otvori još bolja priča, objasnio je Čukić, i istraživanju se još uvijek ne nazire kraj.&nbsp;
Masovnija izrada skupih grobnica se, prema Čukiću, dešava nakon Berlinskog kongresa kad su pojedini stanovnici počeli da stiču bogatstvo, uglavnom u inostranstvu.&nbsp;
- Potpisi majstora na tim grobnicama su veoma rijetki. Imamo jednoga koji je po sklonosti ka potpisivanju mimo ostalih – Blagoje Lakićević. Njegove rukotvorine možete da vidite u Moštanici, u Riđanima, u Trnjanima, u Ržanom dolu... Svi ostali se potpisuju po jedanput - rekao je Čukić.&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Ogromno je crnogorsko spomeničko i graditeljsko blago

Knjiga „Tragom crnogorskih klesara“ publiciste Slobodana Čukića novo je izdanje Matice crnogorske. Ovo obimno, bogato ilustrovano izdanje se na sveobuhvatan način bavi crnogorskom kamenarsko-klesarskom tradicijom.
Ispostavilo se, kako navodi autor u uvodnom tekstu, da se na nadgrobnim kamenim spomenicima iz doba Knjaževine/Kraljevine Crne Gore i Kraljevine SHS/Jugoslavije nalazi više imena samoukih kamenorezaca-klesara, koji su pravili nadgrobne spomenike i na njima ostavljali majstorske potpise. Bilo je i majstora, ističe Čukić, koji se nijesu potpisivali na svojim rukotvorinama, ali su o njima ostala živa sjećanja, kao i bilješke u etnografskoj literaturi.
– Gradnja kamenom na kraškom dinarskom području postojala je još u praistoriji. Do dolaska rimskih osvajača bila je isključivo suvozidna. S dolaskom Rimljana uveden je malter kao vezivni materijal, a suvozidni način gradnje je potisnut u ruralni ambijent. Ovo je, nadalje, učinilo da na polju kamenarstva i klesarstva vlada veliki kontrast između urbanih i seoskih područja, što se održalo i u narednim epohama, sve do kasnog 19. stoljeća. Priučeni ili samouki seoski kamenari i klesari će stotinama godina biti u sjeni primorskih majstora na glasu. Njihovu će djelatnost karakterisati rustikalne tvorevine, a od 1878. godine i naivni umjetnički manir, koji će se ispoljavati sve do vremena Drugog svjetskog rata, a na pojedinim mjestima još koju deceniju – navodi se u uvodnom tekstu.
U prvom dijelu ovog rada akcenat je stavljen na suvozidno graditeljstvo koje od dolaska Rimljana na ove prostore postaje osobenost seoskih kamenara i klesara.
– U tom smislu načinjen je pokušaj da se rasvijetli kontinuitet između starovjekovne suhozidne megalitske gradnje i srednjovjekovnog seoskog graditeljstva na tlu Crne Gore, sve do doba Knjaževine Crne Gore, kada je ovaj način praktikovan u izgradnji podzida prilikom gradnje puteva kroz krševiti ambijent – navodi Čukić.
U drugom dijelu rada akcenat je na nadgrobnim kamenim spomenicima iz perioda 1878–1941. godine, na kojima se nalaze različiti naivni prikazi – od „portrteta“ pokojnika i prikaza crkvi, raspeća, ordenja, oružja, svetaca, anđela, ptica, zmija, borova, do raskošnih floralnih i geometrijskih dekoracija, sve do slijepih arkada.
– Veliki dio nadgrobnih spomenika iz navedenog perioda izrađen je u formi sanduka (kvadera) na kojima je neposredno stajao krst, a pravljeni su i u formi kovčega na kojima je stajao uzglavnik s krstom. Narodni samouki klesari su ponekad nadilazili sami sebe, praveći jedinstvene kompozicije na uzglavnim plohama ili visoke, raskošne spomenike s ukrasnim kaneliranim polustubovima, poput Stanka Lepetića i Dušana Kosića iz podorjenskog kraja – navodi Čukić.
Urednik izdanja „Tragom crnogorskih klesara“, je Marko Špadijer, a u ime izdavača knjigu potpisuje Ivan Jovović, predsjednik Matice crnogorske. Knjiga je objavljena u biblioteci Tragovima prošlosti na 236 strana uz obilje fotografija i ilustracija koje je najvećim dijelom uradio autor knjige prilikom terenskih istraživanja.
Slobodan Čukić (Peć, 1964) je diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Radio je u Radiju Crne Gore, u dnevnom listu „Vijesti“ gdje je bio novinar u redakciji za kulturu, a potom urednik Arhiva i Nauke. Od septembra 2015. je zapošljen u „Pobjedi“ na mjestu urednika rubrike Feljton i Arhiv.
Član je Matice crnogorske, Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i Crnogorskog PEN centra.
Objavljivao je eseje i temate u brojnim časopisima s različitom tematikom – od filozofske i politološke do filmske kritike i istorijsko-etnološke esejistike i putopisne esejistike. Objavio je knjige: „Izdaja o kojoj se ćutalo cijeli vijek“ (2016), „Podgorički brevijar“ (2018), „Početak srpske okupacije – komitska borba i narodna golgota 1918–1920“ (2019), „Iz dubina lješanske prošlosti“ (2019), „Od Podgorice ka Cetinju – Stara Crna Gora s istoka“ (2021) i „Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori“ (2024).

Knjiga „Tragom crnogorskih klesara“ Slobodana Čukića

U organizaciji Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, Crnogorskog PEN centra i Centra za kulturu Prijestonice Cetinje sinoć je održana promocija knjige "Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori: rezultati terenskog istraživanja" autora Slobodana Čukića. Promocija je upriličena u Centru za kulturu Prijestonice Cetinje, a o knjizi su govorili Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i autor. Moderatorka programa bila je Irena Delja. Adnan Čirgić je istakao da knjiga daleko nadilazi tematiku označenu naslovom.&nbsp; - Na preko 300 stranica, bogato ilustrovana fotografijama s autorovih terenskih istraživanja, knjiga istražuje značaj zmije u tradicijskoj kulturi, kult zmije kod Ilira te specifičnu pojavu zmijskih prikaza na nadgrobnim spomenicima širom Crne Gore - naveo je Čirgić.&nbsp; On je apostrofirao da je Čukić obišao 450 grobalja i registrovao 36 lokaliteta sa zmijskim predstavama na nadgrobnim spomenicima, čime je značajno dopunio postojeće etnološke i antropološke studije.&nbsp; Istakao je da knjiga nudi dublji uvid u simbole i vjerovanja koja su stoljećima oblikovala duhovni i kulturni pejzaž ovog prostora.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250314100320_810f09441b2416952d979531b60b884be0a4240061cecfdc93effc4c507408ad.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250314100320_810f09441b2416952d979531b60b884be0a4240061cecfdc93effc4c507408ad" data-rendition-name="original" width="1293" height="1084" loading="lazy" alt="Adnan Čirgić i Slobodan Čukić"> </figure>  - Ovo je knjiga nastala na osnovu terenskoga istraživanja koje je obuhvatilo teritoriju cijele Crne Gore, terenskoga istraživanja čijim se obimom malo koji istraživač prije Čukića može pohvaliti. To je knjiga entuzijaste koji možda ni na kraju, nakon pripreme knjige za štampu, kao ni na početku istraživanja, nije bio svjestan značaja rezultata do kojih je došao. A oni su po svemu takvi da bi mogli služiti na čast i timu stručnjaka koje bi okupila specijalizovana institucija, onako kako one to kod nas nikad ne rade niti su radile - naglasio je Čirgić. Aleksandar Radoman je knjigu ocijenio kao izuzetan istraživački poduhvat koji rasvjetljava nepoznati segment crnogorske pogrebne običajnosti. Kazao je da se knjiga temelji na iscrpnom terenskom radu i analizi dostupne etnološke i etnografske građe, pri čemu autor donosi nove primjere i spoznaje koje potvrđuju, proširuju ili koriguju ranija saznanja.&nbsp; Takođe je istakao interdisciplinarni pristup autora, koji je spojio etnologiju, antropologiju i istoriju kako bi pružio cjelovitu sliku ovog fenomena.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250314100324_60833a560908682727d71a0eab1aff7dcfec771dbe04bf6523a23dd9e0af939c.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250314100324_60833a560908682727d71a0eab1aff7dcfec771dbe04bf6523a23dd9e0af939c" data-rendition-name="original" width="1293" height="1084" loading="lazy" alt="Aleksandar Radoman"> </figure>  - Čukićeva knjiga nije dragocjena samo zbog prezentacije nalaza vrijednih terenskih istraživanja. Manirom rijetkoga erudite Čukić je u ovoj knjizi ponudio i širi kontekst istraživane pojave, upućujući na poziciju zmije u tradicijskoj kulturi Crnogoraca, ulogu zmijara i magijsko-iscjeliteljskih praksi, starinu kulta zmije na Zapadnome Balkanu i brojne druge fenomene koji uokviruju centralni istraživački problem – prikaz apotropejskih zmija na nadgrobnim spomenicima u Crnoj Gori - zaključio je Radoman. Autor Slobodan Čukić govorio je o svojoj višegodišnjoj istraživačkoj potrazi i metodologiji koju je koristio u analizi zmijskih prikaza na nadgrobnim spomenicima. Posebno je ukazao na kulturni kontinuitet između ilirskih vjerovanja i kasnijih pogrebnih praksi u Crnoj Gori, kao i na institucionalnu nezainteresovanost za očuvanje ove vrste materijalne baštine.&nbsp; Napomenuo je da su mnogi od ovih spomenika danas zapušteni ili ugroženi, te da je neophodno preduzeti konkretne korake u njihovoj zaštiti i dokumentovanju. Izdavač knjige "Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori" koja predstavlja značajan doprinos crnogorskoj etnologiji i kulturnoj antropologiji je Pobjeda.

Na Cetinju promovisana knjiga Slobodana Čukića "Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori"

Njegoševa pojava i djelo, kojom su Crnogorsci sudbinski obilježeni, posljednjih 150 godina je sredstvo za realizaciju monstruoznog velikodržavnog projekta, koji podrazumijeva rascrnogorčenje Crne Gore i njen nestanak, kazao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E, publicista, novinar i istraživač Slobodan Čukić.
U crnogorskoj javnosti Njegoš je obično poznat kao filozof i pjesnik, kaže Čukić, dok je njegova državnička uloga i doprinos koji je dao na tom polju manje poznat.
- Kod nas se uvode neka dosta komična mjerila, tipa eto nije ništa osvojio poput nekih drugih, nije vodio velike bitke i tako dalje, što samo govori o neznanju tih procjenitelja. Recimo, niko neće pominjati da je on taj koji je definitivno ukinuo krvnu osvetu, koja je bila jedna guba na crnogorskom nacionalnom biću. O tome svjedoči Henri Lejard 1839.godine. Parafraziraću šta je tada Njegoš rekao, do prošle godine je u Crnoj Gori svake godine od krvne osvete ginulo između 300 i 600 ljudi, ali nikad ispod 300 - podsjetio je on.
Ako se, kako kaže Čukić, ide iz godine u godinu, dođe se do tri hiljade ljudi za deset godina.
- Raščistiti društvenu situaciju u tome smislu, pa bi već bio veliki i dostojan divljenja, a za to praktično niko ne zna - rekao je on.
Njegoš je, prema njegovim riječima, ostavio iza sebe jedno grandiozno djelo, a Crnogorci su sudbinski predodređeni, da su obilježeni njegovom pojavom i djelom.
- Nama se Njegoš krade. Njegoš je u tih 140, 150 godina postao sredstvo za realizaciju jednoga monstruoznog velikodržavnog projekta, koji podrazumijeva rascrnogorčenje Crne Gore i njen nestanak. U takvom svjetlu i takvoj perspektivi mi smo suočeni sa krivotvorenjem, krivokletstvom, falsifikovanjem Njegoša, sa stavljanjem Njegošu u usta stihova koje nikad nije rekao, ili izjava koje nikad nije saopštio - podsjetio je Čukić.
Dok se, kako kaže, pronađe kroz tu šumu falsifikata i krivotvorenja onoga pravoga Njegoša potrebno je napraviti veoma veliki napor, jer je se danas, dodaje Čukić, mnogi izdaju za poznavaoce Njegoša.
- Zapravo su samo sprovodioci i propagatori jedne ideologije, jedne lažne njegošologije. Do pravoga Njegoša, preporučujem svakome, da se izbori velikim naporom i da spozna ono što je istinska Njegoševa izvorna misao, a na raspolaganju ima knjige od velikih crnogorskih istoričara književnosti. Uostalom o tome i danas na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost može se naći veliki broj kvalitetnih studija - istakao je on.
Sadašnja strategija vezana za Dan Njegoša, smatra on, je neka vrsta pomirenja, jer će na jednoj strani, kako objašnjava, neki veliko srpski autori da falsifikuju Njegoša, ali će se dopustiti i crnogorskoj strani da i ona, kako kaže, održi koje predavanje.
S umjetničke strane, smatra Čukić, Njegoš je dobro zaštićen jer postoje desetine slika i vajarskih djela koji ga prikazuju, a generacije su rasle uz Njegošev spomenik.
- Kao dijete sam živio preko puta stare Pobjede, a tamo je na travnjaku bio postavljen jedan fenomenalan spomenik Njegošu u komadu mermera, djelimično iz profila. Ne znam gdje je danas ta skulptura, ali to je bila izvanredna stvar. Njegoš u likovnoj umjetnosti, još u njegovo vrijeme ima nekoliko portreta izvanrednih, kao što je onaj od Tominca. Njegoš je vječita inspiracija. Pomenuću još jedno djelo, koje je meni lično veoma drago, to je skulptura, Njegoševa bista, koju je izradio malo poznati crnogorski vajar Marko Borozan. Jedna izuzetno lirski intoniran prikaz Njegošev, on je tu sav u nekoj dubokoj misaonosti - podsjetio je Čukić.
Navodi da je pišući eseje o Njegošu dao skroman doprinos okeanu njegošologije.
- Rado koketiram sa tom idejom da je Njegoš kao duhovnik, kao pjesnik, on nije bio ratnik, bio odabran od Lovćenske vile, on ima čak i pjesmu gdje vila zavodi čobanina u pećinu. Veoma mi je draga ta slika o Njegošu koga kao dijete zavodi Lovćenska vila i koja mu zapravo došapne taj amanet da se kopa na vrh Lovćena. I niko me uvjeriti ne može da nije bilo tako - rekao je Čukić.
Njegoš je bio beskrupulozan kad bi osjetio izdaju, kaže on, i objašnjava da je to bila ta kontroverzna strana njegove ličnosti, jer je opšte poznato, dodaje, da Njegoš izdaju i intrigu nije opraštao.
- Na dušu mu se stavlja izvjestan broj ubijenih ljudi. Imate jednu stvar koju je opisao vojvoda Ilija Plamenac u memoarima, naime Njegoš se pobratimio sa Ali pašom Rizvanbegović u Dubrovniku, septembra 1842.godine, od toga pravi se jedna sentimentalno romantičarska slika. Međutim, vojvoda Ilija Plamenac piše kako je prije susreta sa Ali pašom, Njegoš od jednoga perjanika tražio da ide sa Filipom Vukovićem i kad uđe u šator da ubije Ali pašu. To se nije dogodilo, izgleda se perjanik kome je to bilo naloženo prepao. Njegoš se već bio osvetio za pogibiju na Grahovu, kad je osam Petrovića nastradalo, već je bio posječen Smail aga, ali je Njegoš očigledno htio da i Ali pašu eliminiše. Hoću da kažem, samo nekoliko dana posle toga, oni su se pobratimili. Ovo je filmska priča i neki crnogorski reditelj bi konačno morao da razmisli o tome da snimi film o Njegošu - zaključio je Čukić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D5jq6COgWM_Q&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Čukić: Nama se Njegoš krade, krivotvori i falsifikuje

Čuveni električar Joko Ono iz SNP-a nam je objasnio da je raštimovani orkestar vlasti ustvari demokratija i promjena u odnosu na predavgustovsko vrijeme, kada je, kaže Joko, vladalo jednoumlje. Ne znam da li je u predavgustovsko vrijeme vladalo jednoumlje, ali sam siguran da nakon avgusta 2020. godine u Crnoj Gori vlada bezumlje. Ogromna je razlika između prava da izneseš svoje stavove i onoga što se dešava u crnogorskoj vlasti. U mom sistemu vrijednosti vlast se po pravilu formira na ideološkim sličnostima i strateškim ciljevima, a ne kao rogovi u vreći, đe svako od njih gleda kako će na mala vrata provući svoju agendu, za koju je teško reći da je interes Crne Gore i njenih građana, već prije interes duge države. Kolektor u Botunu samo je potvrdio da je kolektor potreban i za sadašnju vlast. Definitivno se mora pročistiti, jer ni intelektualno, ni obrazovno, ni mentalno ne zadovoljavaju ni minimalne kriterijume. Što mislite, da li uopšte bilo ko u sadašnjoj vlasti ima elementarno znanje u kojem periodu istorije su stvarane nacije, u kojoj mjeri je nacionalni identitet zavisio prevashodno od uticaja crkve i društvenih elita, ma kakve one bile, od politike koja se vodila i da nacionalni identitet nema nikakve veze sa genetskim ili etničkim porijeklom. Štoviše, sve nacije sačinjavaju više etničkih entiteta, koji su djelovanjem društvenih i političkih elita, obrazovanjem, religijom, kulturom..., prerastale u nacije. Crna Gora je jedina zemlja na svijetu u kojoj društvene i političke elite ne smiju da promovišu crnogorski nacionalni indentitet. Ono što su sve države radile dok su stvarale sopstvene nacije. U Crnoj Gori, kao kuriozitet, nije moguće stvarati zaseban nacionalni identitet u skladu sa državnim imenom, ali je moguć tuđe države.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260117220132_f5405866f446cf7802e205407ab028e82cbcbb3ecfdaa6b92704051bdef84043.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20260117220132_f5405866f446cf7802e205407ab028e82cbcbb3ecfdaa6b92704051bdef84043" data-rendition-name="original" width="884" height="998" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava u Parizu, na mirovnoj konferenciji, 1919. godine"><figcaption>Crnogorska zastava u Parizu, na mirovnoj konferenciji, 1919. godine(Photo: Picasa)</figcaption></figure>  <h2>NACIONALNI IDENTITET</h2> Zanimljivo je sa kojom uvjerenošću većina u vlasti o sebi govori sa neprikosnovenom ubijeđenošću da su Srbi, kao da su im preci ostavili flešku u koju su im ostavljali amanet da su bili čisti etnički Srbi. Ubjeđen sam da su moji preci u Ćeklićima te 1389. godine svako veče gledali film „Kosovski boj“ i da nijesu mogli zaspati zbog pogibije kneza Lazara i Miloša Obilića. Zalogaj im zapro u grlu. Na nesreću, ja sam moju flešku o tim fiskovima izgubio. Srećom, sačuvano je u kotorskim arhivima da su se moji Ćeklići u ugovorima o prodaji stoke izjašnjavali u XV i XVI stoljeću kao Vlasi.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260117220132_23c6a109b9696d75cd6fb151f12b32b6ddae17ba6f32f97f9d2fa28eca6c5002.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20260117220132_23c6a109b9696d75cd6fb151f12b32b6ddae17ba6f32f97f9d2fa28eca6c5002" data-rendition-name="original" width="1920" height="1080" loading="lazy" alt="Dimitrije Pavlović"><figcaption>Dimitrije Pavlović</figcaption></figure>  Ima li boljeg primjera da je nacija najobičniji konstrukt, a nacionalni identitet proizvod uticaja na pojedinca - porodice, prijatelja, medija, škole, knjiga ili interneta koji koristitite, od crnogorskih popisa? Do juče Crnogorci, mnogi su se u drugoj polovini osamdesetih i devedesetih godina, pod uticajem beogradskih toaletnih štampi i tv nužnika, naprasno śetili da su Srbi i da su im vaskoliki preci vazda bili Srbi. Čisto sumnjam da su se u davna vremena bavili takvim stvarima i da je, možda, kažem možda, samo religija bila vezivni elemenet, naravno, uz plemensko organizovanje. To je, možda, zato što je u istoriji opštepoznata stvar da „Crnogorci slabo pośećuju crkve, ... ne ljube ikone, ne metanišu, ne udaraju čelom u pločnik, ponekad se prekrste i to je sve“ (Dr. Ivo Jovićević, 1926). <h2>LOGIČAN SLIJED</h2> Zanimljivo je kako je kolektor za prečišćavanje ljudske nečisti prerastao u borbu za srpski kao službeni jezik i trobojku kao zastavu? Ili je to logičan slijed? Svi znamo da smo na prostorima Crne Gore govorili istim jezikom kroz istoriju. Tavulin je bio tavulin, nikakav sto ili astal. Kušin je bio svuda po Crnoj Gori, nikakav turski jastuk. Jeli smo pamidore, ne paradajez. Itd, itd... Zašto su Srbi štampali rječnik za Njegoševa djela ako smo govorili istim jezikom? Nije li prota Ljubomir Nenadović, Njegošev hroničar, u svojim Pismima iz Crne Gore, strana 294, napisao: „U svim školama jezik je – crnogorski; u mnogome različan je od onog priznatog, lepog jezika na kom je Biblija prevedena (misli na srpski jezik, prim. SJ). Govorio sam jednom prilikom na Cetinju da bi trebalo, radi književnog jedinstva, da uvedu onaj jezik koji se danas piše u Beogradu i Novom Sadu. ... Ako Crnogorci produže svoje škole kao do sada, onda, posle sto godina, između ta dva jezika biće veća razlika, nego što je izmeđ portugalskog i španskog“. Na koja li je dva jezika mislio, majku mu? I zašto smo mi sopstveni jezik nazvali jezikom „babe Kurane“, a prihvatili rajetinski jezik prepun turcizama kada mi nijesmo bili skoro pet stoljeća pod Turcima? Vjerovatno zato da bi danas borac za fekalije u Morači trgovao i mijenjao preradu fekalija za srpski kao službeni jezik, iako su mu preci upravo pričali jezikom koji opisuje prota Ljubomir Nenadović.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260117220132_73109cd5763e7de2e9970218f45429ad068c012665ff163f0687f95fc76eeb69.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20260117220132_73109cd5763e7de2e9970218f45429ad068c012665ff163f0687f95fc76eeb69" data-rendition-name="original" width="1998" height="1079" loading="lazy" alt="Dr Ivo Jovićević"><figcaption>Dr Ivo Jovićević</figcaption></figure>  O zastavi mi je više degutantno pisati. Oni koji mlate gluposti da je trobojka bila državna zastava u vrijeme Kraljevine Crne Gore neka objasne zašto se na dvorovima po Crnoj Gori vije crvena zastava sa grbom i sa H.I. i sa bijelim opšivom, koju su propagandno proglasili alaj barjakom, zato što ga je crnogorska vojska nosila u ratnim pohodima. Kako to da srpska vojska nije imala alaj barjak? Je li ona nije ratovala? U Parizu, na mirovnoj konferenciji 1919. godine među zastavama učesnika nalazi se i crnogorski alaj barjak. Šalim se, državna zastava Crne Gore, crvena kao krv naših poginulih predaka, sa grbom Crne Gore! Ali, onom Matiji Gupcu iz Zete, braniocu fekalija u Morači, draža je socijalistička trobojka, jer sa vojvodom Rajom od Krnje Jele ne može prežaliti onu trobojku sa kapelom Karađorđevića na Lovćenu, na grbu Socijalističke Republike Crne Gore. <h2>MORAL RELIGIJE</h2> „Iako smo stvorili predivne stvari, nismo uspjeli sebe preobraziti u bića koja bi izgledala dostojna tog ogromnog napora. Mi ne živimo u bratskoj slozi, sreći i zadovoljstvu, nego u duhovnom haosu i pometnji, opasno blizu stanja ludila - ne histeričnog ludila kakvo se javljalo u srednjem vijeku, već ludila sličnog šizofreniji u kojoj je izgubljen kontakt s unutrašnjom realnošću, a misao je odvojena od svoje emocionalne podloge“ - piše Erih From u knjizi „Psihoanaliza i religija“. Da živimo u šizofreniji, živimo. Uz dirigentsku palicu svetosavskih agenata Crkve Srbije.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260117220132_47518930a8812dfe1d37032277e7c05e43415f8e9b303cb574f7e2e636a950bf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20260117220132_47518930a8812dfe1d37032277e7c05e43415f8e9b303cb574f7e2e636a950bf" data-rendition-name="original" width="960" height="650" loading="lazy" alt="Ljuba Nenadović „Pisma iz Crne Gore“"><figcaption>Ljuba Nenadović „Pisma iz Crne Gore“</figcaption></figure>  „Frojdova analiza psiholoških korijena religije nastoji pokazati zašto su ljudi stvorili ideju Boga. Ali ne samo to: ona tvrdi da se nerealnost teističkog koncepta može dokazati tako da se ovaj razotkrije kao iluzija, osnovana na čovjekovim željama. Opasnosti što ih Frojd vidi u religiji pokazuju da su njegovi vlastiti ideali i vrijednosti upravo one stvari koje on smatra ugroženima religijom: um, smanjenje ljudske patnje i moral“, piše From u istoj knjizi. Kad govorimo o moralu religije, jedan od problema sa crkvama je što one same ne poštuju dogme i pravila koje su same donijele. Recimo, u udžbeniku za IV razred srpskih pravoslavnih bogoslovija (R. Veslinović, Beograd 1966) piše: „To pravo dobijanja samostalne crkve u samostalnoj državi zasniva se na odlukama vaseljenskih sabora, a naročito na odluci četvrtog vaseljenskog sabora da samostalna država treba da ima i samostralnu crkvu, odnosno, da crkvene granice treba da se poklapaju sa državnim granicama ili teritorijom“. Ne poštuju ni ono što su učili u bogosloviji? <h2> ARHIJEREJSKI SABOR</h2> Imao sam to „zadovoljstvo“ da u Arhivu Jugoslavije (Ministarstvo vera) pročitam zapisnik sa śednice zakonodavnog odbora Sv. Arhijerejskog sabora srpske patrijaršije, održane u Beogradu 3. (16. po julijanskom kalendaru) septembra 1920. godine, kojem je predśedavao arhiepiskop Dimitrije, mitropolit Beogradske mitropolije, budući prvi patrijarh srpske patrijaršije. Raspravljalo se o ujedinjenju svih autokefalnih crkava na tlu novostvorene KHSH i njihovo uzdizanje na rang patrijaršije. Evo što piše u obrazloženju tog zahtjeva vlastima: „Po odredbama svetih kanona osnivanje najveće crkvene oblasti u jednoj državi, ODNOSNO U NJEZINOJ NAJVEĆOJ OBLASTI, biva tako da se katedra prestonice, odnosno metropole NAJVEĆE OBLASTI podiže na najveći jerarhijski stupanj. Tako 17. Pravilo Halkidonskog sabora određuju da 'razređenje crkvenih oblasti sledi razređenju državnom i građevinskom'“ (misli se na građansko, prim SJ). Pa se tu pominje da se slično postupalo u svim pravoslavnim državama, te da su tako uzdizane arhiepiskopije u prijestonim gradovima: Atini u Kraljevini Grčkoj, u Beogradu za Kraljevinu Srbiju, na Cetinju za crkvu u Crnoj Gori, u Bukureštu za rumunsku, u Sofiji za bugarsku, „a u Rusiji dignut je arhijerejski presto druge prestonice u Moskvi na stupanj Patrijaršije“. Tu se pominje i nepostojeća Pećka patrijaršija i oktroisani od Dušana Silnog patrijarh Joanikije, ne pominjući anatemu koju je Vaseljenski patrijarh Kalist II bacio i na Dušana, i na Joanikija, i na Srpsku crkvu i na čitav srpski narod, kao i ona koju je tobože obnovio Makarije, a koju Vaseljenska patrijaršija nikada nije priznala, već je smatrala nekanonskom turskom tvorevinom.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20260117220132_52506c80f18e60941e020d91160f0db47a6636230c8704087ff222bf282c24ba.jpg" data-media-id="editor_4" data-image-id="20260117220132_52506c80f18e60941e020d91160f0db47a6636230c8704087ff222bf282c24ba" data-rendition-name="original" width="1440" height="996" loading="lazy" alt="Dvorac na Cetinju 1910."><figcaption>Dvorac na Cetinju 1910.</figcaption></figure>  <h2>RAZJEDINJENJE NEMINOVNO</h2> Otuda se digla u Beogradu frka zbog saopštenja Spoljne obavještajne službe Rusije da će Vaseljenski patrijarh priznati Crnogorsku crkvu, mada jedino može priznati autokefaliju Cetinjske mitropolije. Tako je kanonski, crkve su pomjesne, nijesu nacionalne. Vaseljenska patrijaršija je to demantovala, jer ona voli da to obavlja simonijom, ali pitanje je dana kada će Vaseljenska patrijaršija morati da prihvati da se Jugoslavija raspala i da „razređenje crkvenih oblasti sledi razređenju državnom i građevinskom“. Taman kako se ujedinila, treba da se razjedini! Uvođenje nekog novog pravila od strane Crkve Srbije da „majka crkva“ mora da dã otpust, to jest saglasnost, što je učinjeno kod priznanja autokefalnosti Ohridske arhiepiskopije, pokušaj je da se spriječi razjedinjenje Crkve Srbije i da ona zadrži, protivno kanonima, jurisdikciju nad svim pravoslavnim crkvama u Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj. Koliko je to nenormalno i protivno i kanonima i zdravoj logici govori Ukrajina: da li je trebalo da Ukrajinci pale svijeće u ruskim crkvama, dok sveštenici Ruske crkve blagosiljaju svaku raketu i projektil koji Rusija šalje na Ukrajinu?

Kolektor za vlast

Poslanici Evropskog parlamenta neće odobriti trgovinski sporazum sa SAD, nakon što je američki predsjednik Donald Tramp najavio nove carine evropskim zemljama, kao dio pokušaja da preuzme kontrolu nad Grenlandom, piše Politiko.
U srijedu ove sedmice poslanici EP su odložili odluku o tome da li da zamrznu ratifikaciju sporazuma, koji su Tramp i predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen potpisali u julu prošle godine, zbog tenzija sa SAD oko Grenlanda.
Poslanica u EP iz Švedske Karin Karlsboro, koordinatorka za trgovinu evropskih Liberala, izjavila je danas za Politiko da sporazum između EU i SAD neće dobiti na dovoljnu podršku.
- Ne vidim mogućnost da Evropski parlament da zeleno svjetlo za napredak sa carinskim sporazumom kada budemo donosili odluku u srijedu. Umjesto toga, EU mora da se pripremi da odgovori na carinske napade predsjednika Trampa, uključujući i one usmjerene na Švedsku. Ne možemo isključiti ni recipročne carine, ni upotrebu "bazuke" ako se pritisak i prisila nastave - rekla je Karlsboro.
Takozvana trgovinska „bazuka“ EU, ili Instrument protiv prinude, podrazumijeva niz kaznenih mjera koje se mogu koristiti protiv trgovinskih rivala koji pokušavaju da ugroze EU.
Među njima su ograničenja investicija i pristupa šemama javnih nabavki, kao i ograničenja zaštite intelektualne svojine.
Predsjednik Evropske narodne partije (EPP) Manfred Veber saopštio je da eskalacija tenzija između SAD i Evrope znači da EP neće glasati za sporazum, kojim se američke carine na uvoz iz EU utvrđuju na 15 procenata, u zamjenu za to da EU ne primjenjuje carine na američki izvoz.
- EPP je za trgovinski sporazum EU i SAD, ali s obzirom na prijetnje Donalda Trampa u vezi sa Grenlandom, odobrenje nije moguće u ovoj fazi. Carine od nula procenata na američke proizvode mora biti stavljena na čekanje - naveo je Veber.
EPP do sada, za razliku od drugih partija u EP, nije bila čvrsto uvjerena da ratifikaciju sporazuma treba odložiti.
Glasanje na kojem bi EP usvojio stav o ukidanju carina na američku robu trebalo je da se održi 26. januara.
Potpredsjednica evropskih Socijalista i demokrata zadužena za trgovinu Katlin van Brent pridružila se danas pozivima za upotrebu Instrumenta protiv prinude.
- Prosto je skandalozno to što Donald Tramp koristi carine i ekonomske prijetnje da bi nametnuo nelegitimnu teritorijalnu pretenziju… Ako ovo nije prisila, šta je onda - navela je u saopštenju Van Brent.
Ona je dodala da odobrenje trgovinskog sporazuma „ne bi bilo pragmatično, već potpuno glupo“.

Politiko: Poslanici Evropskog parlamenta neće odobriti trgovinski sporazum sa SAD

Na Cetinju je večeras nešto poslije 19 sati, u Ulici Aleksandra Puškina, izbio požar na putničkom vozilu, ali nije bilo povrijeđenih, prenosi Radio Cetinje.
Prema riječima komandira Službe zaštite i spašavanja Prijestonice Cetinje Miloša Ćećanovića, ekipa je odmah upućena na teren.
- Dojavu smo primili u 19.12 sati. Vozilo je gorjelo u neposrednoj blizini punionice za električna vozila, pa smo u prvom trenutku strahovali da je u pitanju električni automobil. Sa takvim požarima ni razvijenije zemlje ne izlaze lako na kraj, gašenje često traje sat-dva - objasnio je Ćećanović.
Kako je dodao, intervencija je bila brza i požar je lokalizovan u kratkom roku, ali je na automobilu pričinjena velika materijalna šteta.

Izgorio automobil na Cetinju, nema povrijeđenih

Košarkaši Budućnost Volija pobijedili su večeras u Ljubljani ekipu Cedevita Olimpije 83:72, u &nbsp;utakmici 15. kola B grupe Admiralbet ABA lige.
Budućnost, koja je dobila i prvi međusobni duel 89:71, upisala je sedmi uzastopni, ukupno 11. trijumf ove sezone i preuzela čelnu poziciju na tabeli.
Podgorički tim do pobjede došao je zahvaljujući seriji od 13:0, u posljednjih četiri i po minuta utakmice.
Domaćin je u 36. poveo 72:70 i ubacio posljednje poene na utakmici.
Tokom izjednačene tri četvrtine, ekipe su se smjenjivale u vođstvu, a najubjedljiviju prednost imala je Cedevita Olimpija, koja je u 24. minutu vodila 52:44.
Domaćin je imao dva poena prednosti i na kraju treće četvrtine (60:58).
Džeri Butsijel sa 16 koševa bio je najefikasniji u Budućnosti, Nikola Tanasković je ubacio 13, a Đorđije Jovanović 11 poena.
Najbolji kod Cedevita Olimpije bio je Divejn Stjuart sa 17 pogodaka.
SC Derbi će u ponedjeljak u Laktašima igrati protiv Igokee.

Tag: slobodan-cukic