Knjiga „Tragom crnogorskih klesara“ Slobodana Čukića predstavljena je sinoć u Matici crnogorskoj. Ovo izdanje, koje je Matica crnogorska nedavno objavila, pokušaj je da se rasvijetli jedno neobrađeno polje crnogorske prošlosti i da se otvori i ne izgubi priča o našim klesarima kojoj je prijetilo da bude preskočena, a otkriva nam gdje su počeci ozbiljne gradnje u Crnoj Gori.&nbsp;
Objavljivanje serijala „U potrazi za narodnim klesarima“ u časopisu Matica u četiri nastavka prethodilo je ovoj knjizi, kao i dvodecenijsko istraživanje, posebno intenzivirano od 2021. godine.&nbsp;
Tri godine je, kako se navodi u saopštenju, Čukić obilazio groblja po Crnoj Gori, ali i Albaniji, Bosni i Hercegovini i Srbiji, pretražujući arhive i povezujući imena s djelima, a još češće djela s imenima.&nbsp;
Na pitanje zašto je jedno ovako veliko istraživanje čekalo da tek danas bude sprovedeno, Čukić je podsjetio da je sedamdesetih i osamdesetih godina bilo časopisa koji su se bavili objavljivanjem rezultata istraživanja sa terena.
- Od sredine osamdesetih nadalje nestaju časopisi i mediji preko kojih naučne novosti dolaze do stručne i laičke publike. Nestaje istraživački duh. I u onom velikom zamahu od 1955. do 1990. mnogo je stvari propušteno, a poslije devedesete takoreći vrlo malo se toga dešavalo, obično se prepisivalo - rekao je Čukić i dodao da je svim svojim bićem zainteresovan da se kulturno-istorijska baština Crne Gore otkrije u svim svojim segmentima, da se sistematizuje i da se na taj način omogući naredna istraživačka etapa.&nbsp;
Na pitanje da li se zakasnilo s istraživanjem, budući da su stećci izloženi i klimatskim promjenama i nemaru institucija i stanovnika naselja u kojima se nalaze, Čukić tvrdi da nikad nije kasno.&nbsp;
- Toliko je toga na crnogorskom tlu nevidljivo a ogromno je graditeljsko i spomeničko blago koje niko nije obuhvatio u adekvatne studije, poređao, napravio jedan pregled graditeljske i spomeničke baštine koja je frapantna - rekao je Čukić. &nbsp;
Dešavalo mu se da ode za jednu informaciju, a da se pojavi druga oko koje se otvori još bolja priča, objasnio je Čukić, i istraživanju se još uvijek ne nazire kraj.&nbsp;
Masovnija izrada skupih grobnica se, prema Čukiću, dešava nakon Berlinskog kongresa kad su pojedini stanovnici počeli da stiču bogatstvo, uglavnom u inostranstvu.&nbsp;
- Potpisi majstora na tim grobnicama su veoma rijetki. Imamo jednoga koji je po sklonosti ka potpisivanju mimo ostalih – Blagoje Lakićević. Njegove rukotvorine možete da vidite u Moštanici, u Riđanima, u Trnjanima, u Ržanom dolu... Svi ostali se potpisuju po jedanput - rekao je Čukić.&nbsp;

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Ogromno je crnogorsko spomeničko i graditeljsko blago

Knjiga „Tragom crnogorskih klesara“ publiciste Slobodana Čukića novo je izdanje Matice crnogorske. Ovo obimno, bogato ilustrovano izdanje se na sveobuhvatan način bavi crnogorskom kamenarsko-klesarskom tradicijom.
Ispostavilo se, kako navodi autor u uvodnom tekstu, da se na nadgrobnim kamenim spomenicima iz doba Knjaževine/Kraljevine Crne Gore i Kraljevine SHS/Jugoslavije nalazi više imena samoukih kamenorezaca-klesara, koji su pravili nadgrobne spomenike i na njima ostavljali majstorske potpise. Bilo je i majstora, ističe Čukić, koji se nijesu potpisivali na svojim rukotvorinama, ali su o njima ostala živa sjećanja, kao i bilješke u etnografskoj literaturi.
– Gradnja kamenom na kraškom dinarskom području postojala je još u praistoriji. Do dolaska rimskih osvajača bila je isključivo suvozidna. S dolaskom Rimljana uveden je malter kao vezivni materijal, a suvozidni način gradnje je potisnut u ruralni ambijent. Ovo je, nadalje, učinilo da na polju kamenarstva i klesarstva vlada veliki kontrast između urbanih i seoskih područja, što se održalo i u narednim epohama, sve do kasnog 19. stoljeća. Priučeni ili samouki seoski kamenari i klesari će stotinama godina biti u sjeni primorskih majstora na glasu. Njihovu će djelatnost karakterisati rustikalne tvorevine, a od 1878. godine i naivni umjetnički manir, koji će se ispoljavati sve do vremena Drugog svjetskog rata, a na pojedinim mjestima još koju deceniju – navodi se u uvodnom tekstu.
U prvom dijelu ovog rada akcenat je stavljen na suvozidno graditeljstvo koje od dolaska Rimljana na ove prostore postaje osobenost seoskih kamenara i klesara.
– U tom smislu načinjen je pokušaj da se rasvijetli kontinuitet između starovjekovne suhozidne megalitske gradnje i srednjovjekovnog seoskog graditeljstva na tlu Crne Gore, sve do doba Knjaževine Crne Gore, kada je ovaj način praktikovan u izgradnji podzida prilikom gradnje puteva kroz krševiti ambijent – navodi Čukić.
U drugom dijelu rada akcenat je na nadgrobnim kamenim spomenicima iz perioda 1878–1941. godine, na kojima se nalaze različiti naivni prikazi – od „portrteta“ pokojnika i prikaza crkvi, raspeća, ordenja, oružja, svetaca, anđela, ptica, zmija, borova, do raskošnih floralnih i geometrijskih dekoracija, sve do slijepih arkada.
– Veliki dio nadgrobnih spomenika iz navedenog perioda izrađen je u formi sanduka (kvadera) na kojima je neposredno stajao krst, a pravljeni su i u formi kovčega na kojima je stajao uzglavnik s krstom. Narodni samouki klesari su ponekad nadilazili sami sebe, praveći jedinstvene kompozicije na uzglavnim plohama ili visoke, raskošne spomenike s ukrasnim kaneliranim polustubovima, poput Stanka Lepetića i Dušana Kosića iz podorjenskog kraja – navodi Čukić.
Urednik izdanja „Tragom crnogorskih klesara“, je Marko Špadijer, a u ime izdavača knjigu potpisuje Ivan Jovović, predsjednik Matice crnogorske. Knjiga je objavljena u biblioteci Tragovima prošlosti na 236 strana uz obilje fotografija i ilustracija koje je najvećim dijelom uradio autor knjige prilikom terenskih istraživanja.
Slobodan Čukić (Peć, 1964) je diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Radio je u Radiju Crne Gore, u dnevnom listu „Vijesti“ gdje je bio novinar u redakciji za kulturu, a potom urednik Arhiva i Nauke. Od septembra 2015. je zapošljen u „Pobjedi“ na mjestu urednika rubrike Feljton i Arhiv.
Član je Matice crnogorske, Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i Crnogorskog PEN centra.
Objavljivao je eseje i temate u brojnim časopisima s različitom tematikom – od filozofske i politološke do filmske kritike i istorijsko-etnološke esejistike i putopisne esejistike. Objavio je knjige: „Izdaja o kojoj se ćutalo cijeli vijek“ (2016), „Podgorički brevijar“ (2018), „Početak srpske okupacije – komitska borba i narodna golgota 1918–1920“ (2019), „Iz dubina lješanske prošlosti“ (2019), „Od Podgorice ka Cetinju – Stara Crna Gora s istoka“ (2021) i „Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori“ (2024).

Knjiga „Tragom crnogorskih klesara“ Slobodana Čukića

U organizaciji Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, Crnogorskog PEN centra i Centra za kulturu Prijestonice Cetinje sinoć je održana promocija knjige "Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori: rezultati terenskog istraživanja" autora Slobodana Čukića. Promocija je upriličena u Centru za kulturu Prijestonice Cetinje, a o knjizi su govorili Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i autor. Moderatorka programa bila je Irena Delja. Adnan Čirgić je istakao da knjiga daleko nadilazi tematiku označenu naslovom.&nbsp; - Na preko 300 stranica, bogato ilustrovana fotografijama s autorovih terenskih istraživanja, knjiga istražuje značaj zmije u tradicijskoj kulturi, kult zmije kod Ilira te specifičnu pojavu zmijskih prikaza na nadgrobnim spomenicima širom Crne Gore - naveo je Čirgić.&nbsp; On je apostrofirao da je Čukić obišao 450 grobalja i registrovao 36 lokaliteta sa zmijskim predstavama na nadgrobnim spomenicima, čime je značajno dopunio postojeće etnološke i antropološke studije.&nbsp; Istakao je da knjiga nudi dublji uvid u simbole i vjerovanja koja su stoljećima oblikovala duhovni i kulturni pejzaž ovog prostora.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250314100320_810f09441b2416952d979531b60b884be0a4240061cecfdc93effc4c507408ad.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250314100320_810f09441b2416952d979531b60b884be0a4240061cecfdc93effc4c507408ad" data-rendition-name="original" width="1293" height="1084" loading="lazy" alt="Adnan Čirgić i Slobodan Čukić"> </figure>  - Ovo je knjiga nastala na osnovu terenskoga istraživanja koje je obuhvatilo teritoriju cijele Crne Gore, terenskoga istraživanja čijim se obimom malo koji istraživač prije Čukića može pohvaliti. To je knjiga entuzijaste koji možda ni na kraju, nakon pripreme knjige za štampu, kao ni na početku istraživanja, nije bio svjestan značaja rezultata do kojih je došao. A oni su po svemu takvi da bi mogli služiti na čast i timu stručnjaka koje bi okupila specijalizovana institucija, onako kako one to kod nas nikad ne rade niti su radile - naglasio je Čirgić. Aleksandar Radoman je knjigu ocijenio kao izuzetan istraživački poduhvat koji rasvjetljava nepoznati segment crnogorske pogrebne običajnosti. Kazao je da se knjiga temelji na iscrpnom terenskom radu i analizi dostupne etnološke i etnografske građe, pri čemu autor donosi nove primjere i spoznaje koje potvrđuju, proširuju ili koriguju ranija saznanja.&nbsp; Takođe je istakao interdisciplinarni pristup autora, koji je spojio etnologiju, antropologiju i istoriju kako bi pružio cjelovitu sliku ovog fenomena.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250314100324_60833a560908682727d71a0eab1aff7dcfec771dbe04bf6523a23dd9e0af939c.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250314100324_60833a560908682727d71a0eab1aff7dcfec771dbe04bf6523a23dd9e0af939c" data-rendition-name="original" width="1293" height="1084" loading="lazy" alt="Aleksandar Radoman"> </figure>  - Čukićeva knjiga nije dragocjena samo zbog prezentacije nalaza vrijednih terenskih istraživanja. Manirom rijetkoga erudite Čukić je u ovoj knjizi ponudio i širi kontekst istraživane pojave, upućujući na poziciju zmije u tradicijskoj kulturi Crnogoraca, ulogu zmijara i magijsko-iscjeliteljskih praksi, starinu kulta zmije na Zapadnome Balkanu i brojne druge fenomene koji uokviruju centralni istraživački problem – prikaz apotropejskih zmija na nadgrobnim spomenicima u Crnoj Gori - zaključio je Radoman. Autor Slobodan Čukić govorio je o svojoj višegodišnjoj istraživačkoj potrazi i metodologiji koju je koristio u analizi zmijskih prikaza na nadgrobnim spomenicima. Posebno je ukazao na kulturni kontinuitet između ilirskih vjerovanja i kasnijih pogrebnih praksi u Crnoj Gori, kao i na institucionalnu nezainteresovanost za očuvanje ove vrste materijalne baštine.&nbsp; Napomenuo je da su mnogi od ovih spomenika danas zapušteni ili ugroženi, te da je neophodno preduzeti konkretne korake u njihovoj zaštiti i dokumentovanju. Izdavač knjige "Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori" koja predstavlja značajan doprinos crnogorskoj etnologiji i kulturnoj antropologiji je Pobjeda.

Na Cetinju promovisana knjiga Slobodana Čukića "Zmije na pravoslavnim grobljima u Crnoj Gori"

Njegoševa pojava i djelo, kojom su Crnogorsci sudbinski obilježeni, posljednjih 150 godina je sredstvo za realizaciju monstruoznog velikodržavnog projekta, koji podrazumijeva rascrnogorčenje Crne Gore i njen nestanak, kazao je u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E, publicista, novinar i istraživač Slobodan Čukić.
U crnogorskoj javnosti Njegoš je obično poznat kao filozof i pjesnik, kaže Čukić, dok je njegova državnička uloga i doprinos koji je dao na tom polju manje poznat.
- Kod nas se uvode neka dosta komična mjerila, tipa eto nije ništa osvojio poput nekih drugih, nije vodio velike bitke i tako dalje, što samo govori o neznanju tih procjenitelja. Recimo, niko neće pominjati da je on taj koji je definitivno ukinuo krvnu osvetu, koja je bila jedna guba na crnogorskom nacionalnom biću. O tome svjedoči Henri Lejard 1839.godine. Parafraziraću šta je tada Njegoš rekao, do prošle godine je u Crnoj Gori svake godine od krvne osvete ginulo između 300 i 600 ljudi, ali nikad ispod 300 - podsjetio je on.
Ako se, kako kaže Čukić, ide iz godine u godinu, dođe se do tri hiljade ljudi za deset godina.
- Raščistiti društvenu situaciju u tome smislu, pa bi već bio veliki i dostojan divljenja, a za to praktično niko ne zna - rekao je on.
Njegoš je, prema njegovim riječima, ostavio iza sebe jedno grandiozno djelo, a Crnogorci su sudbinski predodređeni, da su obilježeni njegovom pojavom i djelom.
- Nama se Njegoš krade. Njegoš je u tih 140, 150 godina postao sredstvo za realizaciju jednoga monstruoznog velikodržavnog projekta, koji podrazumijeva rascrnogorčenje Crne Gore i njen nestanak. U takvom svjetlu i takvoj perspektivi mi smo suočeni sa krivotvorenjem, krivokletstvom, falsifikovanjem Njegoša, sa stavljanjem Njegošu u usta stihova koje nikad nije rekao, ili izjava koje nikad nije saopštio - podsjetio je Čukić.
Dok se, kako kaže, pronađe kroz tu šumu falsifikata i krivotvorenja onoga pravoga Njegoša potrebno je napraviti veoma veliki napor, jer je se danas, dodaje Čukić, mnogi izdaju za poznavaoce Njegoša.
- Zapravo su samo sprovodioci i propagatori jedne ideologije, jedne lažne njegošologije. Do pravoga Njegoša, preporučujem svakome, da se izbori velikim naporom i da spozna ono što je istinska Njegoševa izvorna misao, a na raspolaganju ima knjige od velikih crnogorskih istoričara književnosti. Uostalom o tome i danas na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost može se naći veliki broj kvalitetnih studija - istakao je on.
Sadašnja strategija vezana za Dan Njegoša, smatra on, je neka vrsta pomirenja, jer će na jednoj strani, kako objašnjava, neki veliko srpski autori da falsifikuju Njegoša, ali će se dopustiti i crnogorskoj strani da i ona, kako kaže, održi koje predavanje.
S umjetničke strane, smatra Čukić, Njegoš je dobro zaštićen jer postoje desetine slika i vajarskih djela koji ga prikazuju, a generacije su rasle uz Njegošev spomenik.
- Kao dijete sam živio preko puta stare Pobjede, a tamo je na travnjaku bio postavljen jedan fenomenalan spomenik Njegošu u komadu mermera, djelimično iz profila. Ne znam gdje je danas ta skulptura, ali to je bila izvanredna stvar. Njegoš u likovnoj umjetnosti, još u njegovo vrijeme ima nekoliko portreta izvanrednih, kao što je onaj od Tominca. Njegoš je vječita inspiracija. Pomenuću još jedno djelo, koje je meni lično veoma drago, to je skulptura, Njegoševa bista, koju je izradio malo poznati crnogorski vajar Marko Borozan. Jedna izuzetno lirski intoniran prikaz Njegošev, on je tu sav u nekoj dubokoj misaonosti - podsjetio je Čukić.
Navodi da je pišući eseje o Njegošu dao skroman doprinos okeanu njegošologije.
- Rado koketiram sa tom idejom da je Njegoš kao duhovnik, kao pjesnik, on nije bio ratnik, bio odabran od Lovćenske vile, on ima čak i pjesmu gdje vila zavodi čobanina u pećinu. Veoma mi je draga ta slika o Njegošu koga kao dijete zavodi Lovćenska vila i koja mu zapravo došapne taj amanet da se kopa na vrh Lovćena. I niko me uvjeriti ne može da nije bilo tako - rekao je Čukić.
Njegoš je bio beskrupulozan kad bi osjetio izdaju, kaže on, i objašnjava da je to bila ta kontroverzna strana njegove ličnosti, jer je opšte poznato, dodaje, da Njegoš izdaju i intrigu nije opraštao.
- Na dušu mu se stavlja izvjestan broj ubijenih ljudi. Imate jednu stvar koju je opisao vojvoda Ilija Plamenac u memoarima, naime Njegoš se pobratimio sa Ali pašom Rizvanbegović u Dubrovniku, septembra 1842.godine, od toga pravi se jedna sentimentalno romantičarska slika. Međutim, vojvoda Ilija Plamenac piše kako je prije susreta sa Ali pašom, Njegoš od jednoga perjanika tražio da ide sa Filipom Vukovićem i kad uđe u šator da ubije Ali pašu. To se nije dogodilo, izgleda se perjanik kome je to bilo naloženo prepao. Njegoš se već bio osvetio za pogibiju na Grahovu, kad je osam Petrovića nastradalo, već je bio posječen Smail aga, ali je Njegoš očigledno htio da i Ali pašu eliminiše. Hoću da kažem, samo nekoliko dana posle toga, oni su se pobratimili. Ovo je filmska priča i neki crnogorski reditelj bi konačno morao da razmisli o tome da snimi film o Njegošu - zaključio je Čukić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D5jq6COgWM_Q&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Čukić: Nama se Njegoš krade, krivotvori i falsifikuje

Vrhovni sud Crne Gore predstavio je Smjernice za unapređenje sudske prakse u postupcima naknade štete žrtvama trgovine ljudima i drugih krivičnih djela – dokument namijenjen sudijama, tužiocima i drugim učesnicima u krivičnom postupku, čiji je cilj jačanje zaštite žrtava i efikasnije ostvarivanje njihovih imovinskopravnih zahtjeva.
Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić ocijenila je da Smjernice predstavljaju važan korak ka ujednačavanju sudske prakse i jačanju garantovanih prava žrtava.
– Smjernice treba da obezbijede djelotvornu, pravovremenu i pravičnu naknadu štete u okviru krivičnog postupka, u skladu sa domaćim zakonodavstvom i međunarodnim standardima – poručila je Pavličić.
Vrhovni državni tužilac Milorad Marković naglasio je da dokument podstiče bolju saradnju svih organa u krivičnom postupku, uz puno uvažavanje zakonskih nadležnosti i zajedničkog cilja – efikasne i pravične zaštite žrtava.
Šefica Programske kancelarije Savjeta Evrope u Podgorici Lejla Dervišagić podsjetila je da se Smjernice predstavljaju u trenutku završnih radova na prvoj Strategiji za zaštitu prava žrtava u Crnoj Gori.
– Strategija će biti krovni dokument za uspostavljanje jasnog, sveobuhvatnog i funkcionalnog sistema zaštite. Smjernice potvrđuju posvećenost svih aktera stvaranju okruženja u kojem se žrtve osjećaju zaštićeno i u kojem mogu u potpunosti ostvariti svoja prava – rekla je Dervišagić.
Regionalni specijalista UNODC-a Marko Milićević istakao je da pravo na naknadu štete često ostaje „najsLabija karika“ u praksi.
– Ovaj dokument je važan iskorak ka tome da se pravo na naknadu štete prevede iz zakonske norme u efektivno ostvarivo pravo – poručio je Milićević.
Smjernice je detaljno predstavio konsultant Savjeta Evrope Miloš Vukčević, sa posebnim fokusom na njihovu praktičnu primjenu, izazove u praksi i neophodnost ujednačavanja sudske prakse.
Članovi radne grupe govorili su o metodologiji izrade, analizi domaćih i međunarodnih modela, kao i preporukama za sudije i tužioce koje treba da doprinesu boljoj zaštiti žrtava.
Dio programa bio je posvećen iskustvima zemalja regiona i EU u ostvarivanju prava žrtava na naknadu štete, a o praksi Republike Srbije govorile su sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Tomić Jokić, bivša sutkinja Vrhovnog kasacionog suda Ljubica Milutinović, javna tužiteljka Vrhovnog javnog tužilaštva Tamara Mirović i glavna javna tužiteljka Apelacionog javnog tužilaštva u Novom Sadu Tatjana Lagumdžija.
Smjernice su izrađene na inicijativu Vrhovnog suda, u saradnji sa Vrhovnim državnim tužilaštvom i Advokatskom komorom, uz podršku zajedničkog programa Evropske unije i Savjeta Evrope „Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku“, kao i Kancelarije Ujedinjenih nacija za droge i kriminal.

Vrhovni sud predstavio Smjernice za naknadu štete žrtvama krivičnih djela

Penzionisana tužiteljka Mira Samardžić svjedočila je u Višem sudu u postupku koje je Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića i suspendovanog tužioca Saše Čađenovića, ali na više od 30 pitanja optuženog Katnića nije mogla da se sjeti nijednog detalja iz predmeta koji su bili formirani protiv Ivana Milovića, Ljuba Milovića i drugih. Ona je to pravdala protokom vremena jer su ti izviđaji bili prije sedam - osam godina.
Samardžić je u kratkom iskazu kazala da je na saslušanju u SDT - u postupajući tužilac podsjećao na predmete iz 2017. godine i da ostaje pri iskazu koji je dala.
Prema navodima optužnice Lazović, Katnić i Čađenović se &nbsp;terete da su svoje službene položaje podredili kavačkom kriminanom klanu što su oni kategorično negirali.
Branioci Lazovića, advokati Nikola Martinović i Zoran Piperović nijesu imali pitanja za svjedokinju. Advokat Piperović je ukazao sudskom vijeću da njeno svjedčenje nema veze sa dispozitivom optužnice koji se odnosi na Zorana Lazovića i krivično djeo stvaranje kriminalne organizacije.
Sa druge strane, branilac Katnića, advokat Ljubomir Raković kazao je da neće postavljati pitanja Samardžić jer odbrani nijesu dostavljeni dokazi iz tih predmeta a koje je tužilac Miloš Šoškić 15. aprila predočio Samardžić.
- Zbog takvog postupanja Katnić je podnio krivičnu prijavu protiv Miloša Šoškića. Ja sam se 25. septembra pismeno obratio glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću i vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću da nam dostave dokaze, ali do održavanje ovog pretresa to nije urađeno, nijesam dobio odgovor na upućeni zahtjev - kazao je Raković.
Na taj način je odbrana, kako je objasnio, dovedena u neravnopravni položaj.
Ipak, optuženi Katnić je imao više od 30 pitanja ali Samardžić nije mogla da se sjeti nijednog detalja iz predmeta za Ivana Milovića, Ljuba Milovića i ostale.
Katnić je sudskom vijeću kojim predsjedava sudija Veljko Radovanović ukazao da nije prisustvovao njenom saslušanju u Specijalnom državnom tužilaštvu već je samo bio obaviješten njegov branilac po službenoj dužnosti, iako je bio izričit da ne preduzima ni jednu službenu radnju jer ne želi da ga on zastupa.
Na brojne pitanja Katnića svjedokinja je saopštila da ne može da se sjeti kada su inicirane mjere tajnog nadzora prema Ljubu Miloviću i drugima. Nije mogla ni da se sjeti detalja iskaza Ivana Milovića, niti bilo koje pojedinosti, osim da su bila tri predmeta.
Ona je na pitanje Katnića saopštila da nikada on nije vršio na nju pritisak za bilo koji predmet i da su odnosi bili kolegijalni, korektni ali i da se ne sjeća da li je njene predmete uzimao bivši glavni specijalni tužilac da kontroliše.
Katnić je istakao da se Samardžić ničega nije mogla sjetiti osim jedne nesporne činjenice a to je da se sa njim nije konsultovala u predmetu za Ivana Milovića a vezano za njegovo gonjenje - hapšenje.
Tužilac Miloš Šoškić je kazao da se spisi predmeta nalaze u Sudu i da branioci treba toj instituciji da se obrate sa zahtjevom za dostavljanje dokaza.
Advokat Raković je kazao da se obraćao sudu ali da toj institucije nijesu dostavljeni.
Na današnjem ročištu završeno je saslušanje svjedoka Nikole Janičića koji je bilo zaposlen u Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala i on je bio izričit da nikada od njega nije traženo da neka osoba ne bude procesuirana. Naprotiv gledali su, kako je rekao, uvijek gdje ima dokaza da podnesu krivične prijave i o njihovom radu govore podaci o procesuiranim osobama iz kavačkog i škaljarskog klana.
Suđenje se nastavlja u srijedu kada će u svojstvu svjedoka biti saslušana tužiteljka Sanja Jovićević i policajac Zdravko Mirović.

Tužiteljka Samardžić se ničega ne sjeća

Zvaničnici Tajlanda i Kambodže sastaće se naredne sedmice u pokušaju da postignu novi prekid vatre, saopštio je tajlandski ministar vanjskih poslova, dok pogranični sukobi ulaze u treću sedmicu. U borbama koje su obnovljene ovog mjeseca poginula je najmanje 41 osoba, a oko 900.000 ljudi raseljeno je s obje strane granice.
Najava dolazi nakon prvog direktnog susreta predstavnika dvije zemlje od početka eskalacije, održanog na samitu u Maleziji. Tajlandski ministar Sihasak Phuangketkeow izjavio je da je prethodno primirje, postignuto uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, bilo ishitreno i da novi dogovor mora realno odražavati stanje na terenu. Sastanak vojnih zvaničnika dvije zemlje zakazan je za 24. decembar.
Tajland i Kambodža međusobno se optužuju za nastavak sukoba, koji uključuju artiljerijsku razmjenu duž granice duge oko 800 kilometara, kao i vazdušne napade. Eskalacija je izazvala ozbiljnu zabrinutost u regionu i svijetu, a ASEAN je pozvao na hitnu deeskalaciju.
U posredovanje su uključene i Sjedinjene Američke Države i Kina. Sukob između dvije zemlje traje više od jednog vijeka, a posljednje primirje, dogovoreno nakon intenzivnih borbi u julu, raspalo se početkom decembra, nakon čega su borbe ponovo obnovljene.

Tajland i Kambodža pokušavaju da dogovore primirje nakon tri sedmice borbi

Istaknuti crnogorski umjetnik, slikar Tomo Pavićević, preminuo je danas u 74. godini.
Pavićević je rođen 1952. godine u tadašnjem Titogradu.&nbsp;
Završio je Višu pedagošku školu u Nikšiću. Osvojio je niz velikih nagrada i priznanja, kako u zemlji, tako i u inostranstvu, od kojih se izdvaja i Trinaestojulska nagrada koja mu je dodijeljena 2021. godine.&nbsp;
Pavićevića je tom prilikom za najviše državno priznanje predložila je grupa od 17 istoričara umjetnosti.
Imao je 40 samostalnih, kao i brojne kolektivne izložbe.

Preminuo slikar Tomo Pavićević

„Mi iz iskustva znamo da tlačitelj nikada slobodnom voljom ne daje slobodu, dakle ona mora biti zahtjev potlačenih“ – Mahatma Gandi. Zvanični Beograd je ispoljio ogromnu nervozu i anticrnogorsku pizmu na naklonost Brisela da iz oportunih razloga podrži pristupanje Crne Gore članstvu u EU iako, i sam priznajem, postoji više argumenata protiv prijema, nego za. Kao neko ko sebe smatra posvećenim pristalicom evropskih vrijednosti, na kojima je formirena ideja ujedinjene Evrope od strane ljevičarske ideologije iz vremena dominacije liberalnih ideja, apsolutno ne vidim ništa zajedničko, ni na političkom, ni na ideološkom, ni na kulturnom planu, sa bilo kim iz vladajuće većine. Što je najgore, u suštinskom smislu ne postoji nikakva razlika u načinu formiranja institucija i načinu vladanja u Srbiji i Crnoj Gori. Jedina razlika je što je način formiranja institucija i načina njihovog funkcionisanja u Srbiji posljedica autoritativne, sada već i sa elementima diktature jednog čovjeka, predśednika Srbije Aleksandra Vučića, dok je u Crnoj Gori njihovo formiranje proizvod ogoljenog nasilja parlamentarne većine. O društvenom konsenzusu u bilo kojoj sferi društva, što jeste odlika demokratskih država, nema ni govora. <h2>PROGONI KAO KONSTANTA</h2> Hana Arent je davno konstatovala da „obezdržavljenost u masovnim razmjerama praktično je stavila svijet pred neizbježno i krajnje zbunjujuće pitanje da li uopšte postoje neotuđiva ljudska prava, dakle prava koja su nezavisna od bilo kog posebnog političkog statusa i proističu isključivo iz puke pripadnosti ljudskom rodu“. Kada je u pitanju Crna Gora, pored političkog statusa, neophodno je istaći nacionalni i religiozni status, mada se oni često poklapaju sa političkim. Sva individualna i grupna ljudska prava zavise od pripadnosti ili simpatija prema partijama političke većine, po pravilu su etnocentristička i religiozno unilateralna. Odnosno, od političke opredijeljenosti, pripadnosti poželjnom nacionalnom i vjerskom korpusu zavisi položaj u društvu i nivo poštovanja vaših ljudskih prava. Medijska okupacija i pretvaranje mnogih elektronskih medija u puke kopije beogradskih žutila, zloupotreba pravosudnog sistema u obračunu sa procrnogorskim, nezavisnim, kritičkim medijima, ogoljena diskriminacija crnogorske kulture, tradicije i crnogorskog jezika, favorizovanje srpstva i nametanje lažne istorije i tradicije u kojoj se Crnoj Gori oduzima svaka autentičnost i boji srpskim bojama, imaju cilj da se Crnoj Gori oduzmu temlji na kojima je opstajala čitav milenijum i koji je u savremenom svijetu čine potencijalno evropskom i građanskom državom. Najnovija žrtva anticrnogorske, velikosrpske patološke mržnje prema svemu časnom i crnogorskom je smjena direktorke Nacionalne biblioteke Dragice Lompar, zato što je pošteno i profesionalno radila svoj posao i razotkrila prevaru o dodjeli „Trinaestojulske nagrade“ jednom infamantu za neobjavljenu zbirku pjesama. Slično je i sa progonom od strane politizovanog tužilaštva nezavisnih medija i njihovih finansijera, čime se želi ugušiti svaka kritička misao i ugasiti nezavisni, procrnogorski mediji. I sve se to zamotava u farsičnu oblandu obračuna sa propagandno kriminalizovanim „bivšim režimom“, sa kojim povezuju svaki medij koji je kritičan prema sadašnjoj vlasti. Uz sramno ćutanje predstavnika EU u Podgorici i briselske administracije. <h2>VOJVODA RAJO OD KRNJE JELE</h2> Nikada do kraja dekonstruisane, ideološke matrice koje su devedesetih godina prošlog stoljeća uspostavile i potom održavale totalitarni poredak režima Slobodana Miloševića i njegovih satrapa u Crnoj Gori i u dvijehiljaditim su, posebno od početka vladavine Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, održale kontinuitet u još gorem i lukavijem obliku. Umjesto sile oružja prešlo se na promjenu svijesti, sa istim konačnim ciljem - širenja nacionalnog prostora i, uz pomoć Crkve Srbije, poistovjetiti ga sa prostorom na kojem Crva Srbije ima uticaj. Najbolji primjer za to je prostor Crne Gore. Upravo zato su se vladajuća većina i Crkva Srbije uprli da se autokefalna Crnogorska crkva istorijski predstavi kao dio Crkve Srbije, iako većinu vremena postojanja CPC - Srpska crkva nije ni postojala.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7" data-rendition-name="original" width="446" height="319" loading="lazy" alt="vojvoda "> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35" data-rendition-name="original" width="452" height="557" loading="lazy" alt="vojvoda"> </figure>  Na prijemu, u organizaciji predśednika crnogorskog parlamenta, vojvode Raja od Krnje Jele, obilježena je 120-godišnjica donošenja prvog crnogorskog Ustava 1905. godine, uz zvanice koje taj datum, kao i datum proglašenja Crne Gore kraljevinom, doživljavaju kao formalno razbijanje srpskog nacionalnog prostora. Vojvoda Rajo od Krnje Jele je održao govor u prigodnom velikosrpskom maniru, citirajući odredbe Ustava, namjerno preskačući član 40, kojim je definisano da „Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ....“. Pošto član 39. tog Ustava o narodnim bojama velikosrbi pokušavaju pretvoriti u boje crnogorske zastave, poklanjam vojvodi Raju od Krnje Jele zvaničnu razglednicu Crne Gore na dan proglašenja kraljevine 28. avgusta 1910. godine, sa crvenom zastavom na balkonu dvorca na Cetinju, kao i sliku dvorca na Kruševcu, takođe sa crvenom zastavom na krovu, odakle su zvanice odvođene na Cetinje. Mora da se kralj Nikola zbunio kad nije stavio po vojvodinoj želji trobojku?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913" data-rendition-name="original" width="415" height="399" loading="lazy" alt="ustav cpc "> </figure>  Siguran sam da vojvoda Rajo od Krnje Jele, tog rasadnika urbane, građanske Crne Gore, izuzetno poštuje Valtazara Bogišića, jedno vrijeme ministra pravde Crne Gore i tvorca čuvenog Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru iz 1872. godine, posebno njegovu izjavu „što se grbo rodi vrijeme ne ispreavi“, ili, što bi savremeni pravnici rekli, „iz neprava ne može nastati pravo“. Pa da malo podučimo vojvodu, kako ne bi ubuduće tendenciozno zaobilazio ono što mu kvari sliku o „srpskoj Crnoj Gor“. <h2>PRIZNANJE IZDAJE</h2> U Ustavu Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, u tački 22 izričito piše: „Odluke Sv. Sinoda o spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakoga obavezne potrebito im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“. Sastav Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve objavljen je u Državnom kalendaru Knjaževine Crne Gore za 1910. godinu: „Predśednik Mitropolit Mitrofan, članovi: episkop Kiril Mitrović, arhimandrit Mihailo Dožić, iguman Prokopije Vračar, protođakon Filip Radičević, protojereji Aksentije Bojović i Pavle Petrović. Sekretar đakon Ivo Kaluđerović“. Iz navedenog sastava se vidi da sekretar Sv. Sinoda nije bio njegov član, da nije imao pravo glasa, tj. odlučivanja, već da se bavio administrativnim poslovima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d" data-rendition-name="original" width="423" height="210" loading="lazy" alt="sveti sinod "> </figure>  Crnogorska pravoslavna crkva je prisajedinjena Ujedinjenoj srpskoj crkvi Zapisnikom sa „izvanredne śednice Svetoga Sinoda Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori“ od 16. 12. 1918. g, koji su potpisali Mitropolit autokefalne Crnogorske crkve Mitrofan Ban, mitropolit pećki dr Gavrilo Dožić i episkop nikšićki Kiril Mitrović. Zapisnik je potpisao i sinodski zapisničar Ivo Kaluđerović, za kojeg smo već napisali da po Ustavu CPC nije imao pravo odlučivanja. Ako uporedimo sastav Sinoda sa potpisnicima Zapisnika, viđećemo da Gavrilo Dožić nije bio član Sinoda. Što će reći da su samo dva potpisa validna. Pored toga, crkveni kanoni izričito propisuju da o statusu crkve može odlučivati isključivo crkveni sabor, nikako sinod, posebno ne sa dva člana od sedam.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27" data-rendition-name="original" width="446" height="341" loading="lazy" alt="Zapisi o tzv.ujedinjenju"> </figure>  Što se tiče načina donošenja odluka Sv. Sinoda, oni su Ustavom CPC iz 1904. g. bili precizno regulisani. U čl. 25 piše: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“, tj. najmanje četiri člana od ukupno sedam, i to tri koji su po položaju (mitropolit Crne Gore, episkop zahumsko-rasijski i arhimandrit cetinjski (čl.11) i jedan po izboru (jedan od tri protroprezbitera (čl.11). Da ne pominjemo već navedeni član 22. da odluke Sinoda ne mogu biti izvršne bez „Knjaževskog odobrenja“. Da je Crna Gora pravna država, kao što nije, odavno je odluku iz Zapisnika od 16. 12. 1918. g. trebalo staviti van pravne snage, jer iz neprava ne može nastati pravo! Ako je odluka tzv. Podgoričke skupštine o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji slučaj poznat u pravu kao pravni akt inexistant (akt koji ne postoji), takav je onda i bilo koji drugi akt ili odluka koje slijede iz njega. To se odnosi kako na „odluku“ dva člana Sv. Sinoda o „samoukinuću“ sopstvene autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i „ujedinjenju“ u Ujedinjenu Srpsku pravoslavnu crkvu, tako i na dekret regenta Aleksandra iz 1920. godine o ukidanju Crnogorske pravoslavne crkve. U knjizi „Srpski zločini u Crnoj Gori“, izdatoj od strane Kraljevske Crnogorske štamparije u Rimu 1921. g. piše: „Mitropolit crnogorski (Mitrofan Ban) umro je koncem mjeseca septembra 1920. u 76. godini na Cetinju. Na samrtnom času izjavio je, da je u decembru 1918. pod prijetnjom smrti od strane Srba priznao aneksiju Crne Gore Srbiji i da je ovu izjavu učinio grofu Salisu, izaslaniku Vel. Britanije za anketu u Crnoj Gori. Potonje riječi mitropolitove su bile dirljivi apel na Kralja i narod crnogorski, tražeći da mu oproste ono što je i sam smatrao izdajstvom svoje otadžbine“. <h2>SIMBOLI SRPSKE OKUPACIJE</h2> Vojvoda Rajo je na obelježavanju 120-godišnjice objave Ustava iz 1905. g. prigodu začinio i osobom u crnogorskom ruhu, ali sa pogrešnom kapom. Trebalo je Rajo da priupita onog srpskog istoričara Aleksandra Stamatovića, od kad je 4S silom nametnuto na kapi u Crnoj Gori. Znao bi da u vrijeme donošenja Ustava na crnogorskim kapama niđe nije bilo 4S, te da je to još jedan od bezočnih falsifikata koje svako malo izbacuje. Kao što nema većeg bezobrazluka i poganštine od nazivanja kapele koju je podigao Aleksandrar Karađorđević na Jezerskom vrhu Njegoševom kapelom. Vojvoda se predstavlja kao veliki antikomunista, iako su u vrijeme socijalizma više poštovane „svetinje“ nego što ih on poštuje. U vrijeme socijalizma, kad je građena brana na Pivi i seljen Pivski manastir, svaki kamen je obilježen brojem i prenešen na novo mjesto manastira. I to je rađeno 13 godina. Kamen po kamen. Pa onda restaurirano tako da je sačuvan originalan izgled. Njegoševa kapela je 1924/5 samo oburdana niz Koprivinu stranu. Komunisti je ne bi rušili, već bi svaki kamen bio vraćen na svoje mjesto i bila bi sačuvana originalna Njegoševa kapela. Da je Srbima bila svetinja i oni bi to uradili. Ali nijesu. Njima je trebala kapela kao svetinja koju je sagradio okupator, kao dokaz da je podjarmio Crnu Goru! I sad jedan ponavljač nikšićke gimnazije „Stojan Cerović“, nedostojan da pominje Njegoševo ime, hoće po drugi put da oburda Njegoševu kapelu i vrati simbol srpske okupacije Crne Gore na Lovćen. E pa teško preko nas živih!

Obezdržavljenost

Pljevlja su među najzagađenijim mjestima u Evropi. Tokom zimskih mjeseci koncentracije sumpor-dioksida, PM čestica i drugih otrovnih gasova višestruko premašuju dozvoljene granice. Djeca završavaju na kiseoniku. Stariji se guše u sopstvenim domovima. Broj oboljelih od respiratornih i malignih bolesti iz godine u godinu raste - poručio je građanski aktivista Pavle Čolović u otvorenom pismu svjetskim liderima, predsjednicima država, premijerima, ministrima zdravlja i životne sredine, predstavnicima Ujedinjenih nacija (UN), Evropske unije (EU) i međunarodnih ekoloških organizacija.
Naglasio je da se obraćam iz Pljevalja - malog ali, kako je rekao, najljepšeg grada na sjeveru Crne Gore - koji već decenijama polako umire - ne od rata i gladi - već od vazduha koji udišu.
- Posebno zabrinjava činjenica da je Termoelektrana Pljevlja zvanično prošla takozvanu „ekološku rekonstrukciju“, u koju je uloženo skoro 100.000.000 eura. Javnosti je obećano smanjenje zagađenja, usklađivanje sa evropskim standardima i zaštita zdravlja građana - naveo je on.
Danas, nakon tog enormnog ulaganja, stanje je, podvlači Čolović, nikada gore.
- Zagađenje je veće, zdravstvene posljedice su teže, a povjerenje građana potpuno urušeno. Postrojenja za odsumporavanje i denitrifikaciju ne funkcionišu kontinuirano, mjerni sistemi se gase upravo kada je zagađenje najizraženije, a odgovornost se prebacuje sa institucije na instituciju - naglasio je on.
Čolović je podvukao da ovo pismo nije politički pamflet – nego vapaj jednog grada.
- Ovo je optužnica savjesti. Ovo je pitanje: kako je moguće da se uloži 100 miliona eura, a da građani danas udišu otrovniji vazduh nego ranije? – naveo je Čolović.
Oni, kako je rekao, traže hitnu međunarodnu pažnju i nezavisni monitoring kvaliteta vazduha u Pljevljima, međunarodnu reviziju efekata ekološke rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja, pritisak na nadležne institucije da poštuju ekološke i zdravstvene standarde, zaštitu osnovnog ljudskog prava - prava na život i zdrav vazduh.
- Zagađenje ne poznaje granice, nacije ni ideologije. Ako danas ćutimo nad Pljevljima, sjutra će neko drugi pisati isto pismo iz nekog drugog grada. Ne tražimo privilegije. Tražimo istinu, odgovornost i pravo da naša djeca imaju isto pravo na zdrav život kao djeca u Parizu, Berlinu ili Oslu - zaključio je Čolović dodajući da se nada da će čuti glas jednog malog grada prije nego potpuno utihne.

Čolović: Tražimo nezavisni monitoring kvaliteta vazduha u Pljevljima i međunarodnu reviziju efekata ekološke rekonstrukcije TE Pljevlja

Grupacija nastala u aktu protivprirodnog bluda staljinizma i velikosrpskog fašizma čiji je viđeni potrčko aktuelni direktor DACG nije slučajno pregla da poklopi bezbjednosni sistem Crne Gore, kazali su dekan na Faluketetu za crnogorski jezik i književnost Aleksandar Radoman, prodekan Adnan Čirgić i profesor Boban Batrićević odgovarajući na prozivke direktora Državnog arhiva Crne Gore Danila Mrvaljevića.
Mrvaljević je na mreži Fejsbuk Radomana, Čirgića i Batrićevića oslovio s “babetine”, te dodao da mu je drago da "idu trojica na njega" jer "pojedinačno nijesu dorasli".&nbsp;
Reagovanje Čirgića, Radomana i Batrićevića prenosimo u cjelosti:&nbsp;
Da nije bilo najnovijeg Fejsbuk izbljuvka direktora Državnoga arhiva Crne Gore, pitanje na osnovu kojih referenci je izabran na tu poziciju i dalje bi bilo misterija. Novo javno uneređivanje direktora DACG razriješilo je tu misteriju. A evo o čemu je riječ. Grupacija nastala u aktu protivprirodnog bluda staljinizma i velikosrpskog fašizma čiji je viđeni potrčko aktuelni direktor DACG nije slučajno pregla da poklopi bezbjednosni sistem Crne Gore.&nbsp;
U toj misiji po svoj prilici im se logičnim učinilo da tom sistemu neizostavno mora pripadati i Državni arhiv. Jer čemu bi ti vražji arhivi inače služili do da čuvaju neke tajne. Što bi bio smisao arhivistike ako ne da čuva i pothranjuje konspirativne spise koji u datom momentu mogu poslužiti da se neko kompromituje i difamira. Od ekipice koju krase sumnjive diplome i odsustvo radnog staža u bilo kom poslu a objedinjava je patološki resentiman i mržnja prema 2006. godini, bilo bi nepravedno očekivati da išta drugo i misle o arhivu.
E tu dolazimo do pitanja referenci našeg direktora. Ako je arhiv mjesto đe se pohranjuju tajne i kuvaju intrige ko bi mogao biti bolji direktor arhiva od lokalne mutikaše. Otud njegov ispljuvak počinje s babetinama, nastavlja glasinama, vrhuni prijetnjama (u maniru B. B. - imamo saznanja, bolje da ih ne obznanimo) i okončava pljuvačinom. Pritom okađen doktrinom poltrona aktuelnog režima o svetoj i moralnoj borbi protiv bivše vlasti. Samo s ljudima koji nikad nijesu bili dio niti jedne vlasti. Ostavljamo stoga direktora i kolektivno i individualno da bazdi u svom budžaku intriga i mržnje okružen ekipom najbizarnijih i najbesprizornijih tipova koje je crnogorska politika ikad viđela saglasni s njim u jednom - u moru ližisana aktuelnog režima zbilja nije ničim zamiritao da ga izdvojimo.
Što se pak tiče onoga da mu je drago što trojica idu na njega, da bude jasno: nijedan od nas ne ide na njega. Nijesmo mi muve pa da idemo na Danila Mrvaljevića.
Javnost ćemo pošteđeti dalje polemike s direktorom DACG jer nam namjera nije ni bila da s njime polemišemo no da ga pozovemo, u vezi sa saopštenjem grupe građana, da se priśeti dužnosti direktora državne ustanove koja mu je povjerena. Budući da je svojom pisanijom potvrdio sve ono što svo Cetinje o njemu misli, nema razloga da se dalje glibamo. Nemamo ingerencija da ga spriječimo u njegovim očitim izdajničkim namjerama.
Adnan Čirgić
Boban Batrićević
Aleksandar Radoman

Ko o čemu - kanavaca o moralu

Ovo je težak i potresan momenat za naš grad i cjelokupnu zajednicu, jer ne postoje okolnosti kojima je moguće opravdati gubitak ljudskog života - poručio je predsjednik Opštine Žabljak Radoš Žugić nakon jučerašnje tragedije u kojoj je državljanin Njemačke stradao, a njegova supruga povrijeđena.
Ova tragedija ozbiljno je, kaže on, poljuljala povjerenje.
- I realno je očekivati da će veliki broj posjetilaca izbjegavati korišćenje žičare, što direktno ugrožava zimsku turističku sezonu i egzistenciju mnogih porodica - upozorio je Žugić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 66.6369%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Ftragedija-na-savinom-kuku-poginuo-drzavljanin-njemacke-njegov-sunarodnik-tesko-povrijeden&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
On je naglasio da Opština zahtijeva potpunu i transparentnu istragu, utvrđivanje odgovornosti i hitne mjere koje će garantirati maksimalnu bezbjednost u budućnosti. Bez jasnih odgovora i konkretnih poteza, kako je rekao, posljedice po turizam i ekonomiju Žabljaka mogu biti dugoročne i ozbiljne.
Uzimajući u obzir situaciju, Žugić najavljuje inicijativu za hitan sastanak sa predstavnicima Vlade i Razvojne banke kako bi se kreirao sistemski odgovor koji će omogućiti da Žabljak zadrži titulu atraktivne cjelogodišnje destinacije.
- Žabljak živi od turizma. Sigurnost gostiju je temelj povjerenja koje se gradi godinama - dodao je on.
Žugić je rekao da je sa dubokim žaljenjem primljena vijest o nesreći na Savinom kuku, uputio iskreno saučešće porodici nastradalog i poželio brz oporavak povrijeđenoj supruzi.
Zahvalio je pripadnicima Gorske službe spasavanja i Službe zaštite i spasavanja Žabljak, koji su, kako je istakao, u vrlo zahtjevnoj situaciji, rizikujući vlastite živote, spasili tuđe.

Tag: slobodan-cukic