U slučaju koji je u javnosti poznat kao „Stanovi“ sud je cijenio sve izvedene dokaze i utvrdio da je Specijalno državno tužilaštvo tokom postupka &nbsp;ključne dokaze predložilo u formi običnih kopija, bez ovjere nadležnog organa ili potvrde njene vjeroostojnosti. Predloženi dokazi ne ispunajavaju standard &nbsp;potrebne dokazne vrijednosti u krivičnom postupku i s obzirom da ti dokazi predstavljaju jedini osnov optužbe , sud nije mogao zaključiti da su optuženi izvršili krivično djelo van razumne sumnje – navodi se u obrazloženju presude koja je objavljena na sajtu Višeg suda. Sutkinja Vesna Kovačević juče je u Višem sudu,usljed nedostataka dokaza, izrekla oslobađuju presudu nekadašnjim ministrima i funkcionerima Predragu Boškoviću, Sanji Vlahović, Suadu Numanoviću, Ivanu Brajoviću, Osmanu Nurkoviću, Budimiru Šegrtu, Dragici Sekulć, Suzani Prebilović, Jeleni Radonjić, Damiru Šehoviću, Aleksandru Jovićeviću i šefu kabineta predsjednika Crne Gore Draženu Miličkoviću. U obrazloženju se navodi da Bošković bio predsjednik Komisije za stambena pitanja Vlade a ostali optuženi su bili članovi tog tijela. Sutkinja je navela da optuženi u odbranama nijesu negirali da su donosili Odluke o rješavanju stambenih pitanja funkcionerima ali da su to činili poštujući odredbe čl.28 čl. 30 i čl.30 a Odluke o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera. Ona je ukazala i da su optuženi naveli da su odluke donosili isključivo poštujući zaključke Vlade CG koji su predhodili donošenju navedenih Odluka a da je za njih zaključak Vlade imao obavezujući karakter. - Iz kopija kopija koji su predloženi kao dokaz od Specijalnog državnog tužilaštva podnosioci zahtjeva za rješavanje stambenih pitanja koje su pretežno činili javni funkioneri zaposleni u javnoj upravi, sudije i tužioci podnosili su i predavali zahtjeve Komisiji za stambena pitanja Vlade CG koja je sazivala sjednice, razmatrala pristigle zahtjeve i donosila inicijative. Nako toga slala ih je Vladi radi davanja saglasnosti, nakon čega je Vlada donosila zaključke pozivajući se na odredbe čl. 28.čl. 30 i čl.30a Odluke o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera i usvajala informacije o rješavanju stambenih pitanja – piše u obrazloženju prvostepene presude. Stav sudskog vijeća je i da je recimo Vlada imala drugačiji stav ili smatrala da Komisija ne može rješavati stambena pitanja pojednih funkcionera mogla je nakon razmatranja zaključaka vratiti ih na dopunu, izmijeniti i ne dati saglasnot ili odbiti ih. - U odlukama koje je donosila Komisija za stambena pitanja nakon zaključka Vlade navedeno je da će se o realizaciji Odluka komisije starati Ministarstvo finansija &nbsp;u Uprava za imovinu. Uvidom u ugovore o vraćanju kredita proizilazi (iako je sud imao samo kopije kopija kao materijalnih dokaza ) da je Uprava za imovinu kao davalac kredita navela da po ovlašćenju Vlade zaključuje ugovor sa korisnicima kredita, što znači opet po ovlašćenju Vlade i na kraju su shodno tim ugovorima i isplaćivana sredstva osobama koji su dobili sredstva i sa kojima su zaključivali ugovore - obajšenjeno je u presudi.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051611058_65751b76646e50a2d1a39b814a3cee88b35e8613baf7a0c6a7b9a565611cf1e0.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051611058_65751b76646e50a2d1a39b814a3cee88b35e8613baf7a0c6a7b9a565611cf1e0" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Dragica Sekulić po izricanju oslobađajuće presude"> <figcaption>Dragica Sekulić po izricanju oslobađajuće presude(Photo: Portal ETV/Marija Žižić)</figcaption> </figure>  Sutkinja Kovačević je istakla da su, prema mišljenju vijeća, neprihvatljivi materijali dokazi na kojima se zasniva optužnica – a to je nekoliko stotina dokaza koje su kopija kopije. SDT je, kako se navodi, pokušalo da pribavi originalnu dokumentaciju od Vlade, Državnog arhiva, Uprave za imovinu a što je i ovaj sud uradio ali su dobili informaciju da originalane dokumentacije nema. - Ne samo što nema originalne dokumentacije već nema ni ovjerene fotokopije osim što u spisima egzistira samo kopija kopije. Cijeneći prednje i opšteprihvaćeni stav sudske prakse kako naše države tako i država u regionu je da kopija kopije isprave ne može predstavljati dokaz na kojem se može zasnivati sudska odluka a odredbom čl. 355 ZKP određeno je da se pismena koja imaju značaj dokaza, ukoliko je to moguće, podnose u originalu. Snagu originalne isprave, može da ima samo ona kopija koju je na propisan način izdao nadležni državni organ, ustanova, privredne ili društvena oragnizacija ili zajednica &nbsp;a kopija isprave koja nije na propisan način izdata ne može da predstavlja dokaz u krivično pravnoj stvari, makar takvu ispravu izdao državni oragan, pa se pokazuje neosnovan navod SDT da &nbsp;kopija koju je dostavio sudu uz optužnicu treba tretirati kao original i dati mu snagu dokaza u krivičnom postupku – stav je sudskog vijeća. U obrazloženju odluke sutkinja Kovačević se pozvala i na praksu u regionu – da kopija isprava i dokumenata sama po sebi bez originala ili bez posebne potvrde o autentičnosti ne može biti dokaz jer su u krivičnim stvarima cijeni visko standar dokazivanja. Sudsko vijeće smatra da samo original ili ovjereni prepis mogu biti dokazi a kako u spisima postoje samo kopije kopija dokumenata i isprava sud ne može utvrditi da li su mijenjane, falsifikovane ili je manipulisano pojedinim ispravama. - Sud u okviru načela slobodne ocjene, nije ovlašćen da svoje uvjerenje zasniva na dokazima koji nijesu pribavljeni u skladu sa zakonom, odnosno na običnim kopijama kopija, budući da SDT nije pribavio ni jedan drugi dokaz kojim bi van razumne sumnje dokazao krivicu optuženih, pa je primjenom načela in dubio pro reo čl. 3 ZKP i polazeći od prava optuženih na pravično suđenje garantovano čl. 6 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, donio odluku kojom se optuženi usljed nedostatka dokaza oslobađaju od optužbe, jer je sud imao u vidu da povreda prava na zakonite dokaze predstavljaju i povredu prva optuženih na pravično suđenje iz čl 6. Evropske konvencije, zbog čega ih je u skladu sa načelom in dubio pro reo oslobodio od optužbe – navodi se u obrazloženju presude.

Marija Žižić

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

SLUČAJ STANOVI: Kopije kopija ne mogu biti dokaz, SDT nije ponudilo čak ni ovjerene kopije

Advokat Zoran Piperović izjavio je da je oslobađajuća presuda u slučaju „Stanovi“ bila očekivana i pravno jedino moguća, jer optuženi nijesu imali status službenih lica, niti je komisija za dodjelu stanova imala javnopravni karakter.
- Ova odluka je bila jedina moguća jer lica, uključujući i Predraga Boškovića, nijesu imala svojstvo službenih lica. U Komisiji za dodjelu stanova nijesu učestvovali kao ministri, već kao članovi pomoćnog tijela Vlade, koje ne donosi izvršne odluke - kazao je Piperović Portalu ETV.
On je istakao da je tužilac pokušalo da dokaže protivpravno postupanje tako što je naprimjer Boškovića označilo kao ministra prosvjete u trenutku njegovog rada u komisiji, ali, kako tvrdi Piperović, to pravno nije održivo.
- On u Komisiji nije učestvovao kao ministar prosvjete. Prosto, imenovanje Boškovića za predsjednika komisije nije bilo u funkciji njegovog ministarskog položaja. To je bio ključni propust u optužnici - naglasio je advokat.
Drugo što je bilo odlučujuće, kako navodi Piperović, je to je da je tužilac u završnim riječima tvrdio da je Komisija za dodjelu stanova javnopravni organ, što je, prema njegovom mišljenju, bio ozbiljan pravni faul.
- Javnopravni organi su Uprava za igre na sreću, Uprava carina, Poreska uprava... Komisija je samo pomoćno tijelo Vlade, koje mogu da sačinjavaju bilo koji činovnici, bez javnih ovlašćenja, već samo donosi odluke koje verifikuje vlada - objasnio je on.
Kao dodatni nedostatak u dokaznom postupku, naveo je da nijedan dokument koji je Tužilaštvo priložilo nije bio originalan niti ovjeren, već su u pitanju bile kopije kopija.
- Sudija Kovačević je utvrdila jedino što je mogla da utvrdi, a to je da sva lica oslobodi. Nikada nijesam potencirao da je ovaj predmet imao prizvuk političkog progona. Mene zanima samo da li ima djela ili nema djela, da li ima dokaza ili nema dokaza. To da li je politički progon ili nije, neka komentarišu oni koji su bili procesuirani - poručio je Piperović.
Osvrćući se na najavljenu žalbu Specijalnog državnog tužioca Vukasa Radonjića, Piperović je rekao da je to uobičajena praksa i da ne očekuje nikakva pravna iznenađenja pred Apelacionim sudom.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fslucaj-stanovi-boskovic-i-ostali-oslobodeni-optuzbi-zbog-nedostatka-dokaza&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

Duško Mihailović

Piperović: Oslobađajuća presuda Boškoviću i ostalima bila jedini mogući ishod

Advokat Zoran Piperović je u Višem sudu na suđenju u slučaju Stanovi kazao da njihovi klijenti nijesu imali status službenih lica u Komisiji za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016. do 2020. godine.&nbsp;
Njima se na teret stavljaju krivična djela zloupotreba službenog položaja.
Agencija za sprečavanje korupcije u mjesec poslala je dva oprečna mišljenja u jednom je navedeno da nijesu imali status javnih funkcionera, a u drugom da jesu.
Prema mišljenju advokata Piperovića sa dopisom ASK- a problem jedino može imati Tužilaštvo.
- Ne normira ASK ko je službeno lice - istakao je advokat Piperović, zastupnik Predraga Boškovića.
On je dodao da dokazni postupak treba uprostiti jer krivičnog djela nema.
Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv nekadašnjih ministara &nbsp;i funkcionera Predraga Boškovića, Sanje Vlahović, Suada Numanovića, Ivana Brajovića, Osmana Nurkovića, Dragice Sekulović, Ivana Brajovića, Suzana Prebilović, Jelene Radonjić, Damira Šehovića, Aleksandra Jovićevića i šefa kabineta predsjednika Crne Gore Dražena Miličkovića.
I advokat Mihailo Volkov smatra da je nakon dopisa ASK- a jasno da je riječ o političkom procesu ukazujući na dva oprečna stava koja su poslali Sudu.
Prema mišljenju advokata Nikole Martinovića dopis ASK "predstavlja odsustvo bilo kakve kompetencije o određivanju javnih lica".
- Tužilaštvo ne pravi razliku između javnih funkcionera, odgovornih i službenih lica- kazao je Martinović.
S obzirom da se ASK u dva dopisa izjasnio da li su imali status javnih funkcionera Martinović je ukazao da se njihovim branjenicima sudi kao službenim licima.
Advokat Vladan Đuranovičić smatra da je neko izvršio "uticaj na sastavljača dopisa koji šalje dva različita mišljenja".
- Ovakvo ponašanje ukazuje na očigledan pokušaj pritiska- istakao je Đuranović.
Optužnicom Sdt okrivljeni se terete da su od 2016. do 2020., kao članovi Komisije za stambena pitanja Vlade, u saizvršilaštvu, učinili produženo krivično djelo zloupotreba položaja. Terete se da su zloupotrijebili položaj prilikom dodjele stambenih kredita za 119 funkcionera i zaposlenih u državnoj &nbsp;upravi, čime su prema navodima iz optužnice, oštetili državni budžet za 2,6 miliona eura.
Suđenje se nastavlja 20. marta.

Odbrana u slučaju "stanovi": Optuženi nijesu imali status službenih lica, proces politički motivisan

Na suđenju optuženima u slučaju „Stanovi“, u Višem sudu, pročitan je drugi dopis Agencije za spečavanje korupcije u kojem se sada tvrdi da predsjednik i članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016. do 2020. godine u tom tijelu jesu imali status javnih funkcionera. Agencija za spečavanje korupcije je tim naknadnim izjašnjenjem demantovala sebe! Sutkinja Vesna Kovačević sopštila je danas da je Agencija samoinicijativno poslala dopis u kojem je navedeno da su optuženi po osnovu članstva u tom tijelu imali status javnih funkcionera. Taj dopis potpisao je direktor Agencije za sprečavanje korupcije Dušan Drakić, kao i prethodni koji je suprotan od ovoga. Prvo izjašnjenje ASK- a sutkinja Kovačević pročitala je na ročištu 21. novembra kada su iz te institucije decidni bili da su optuženi imali status javnih funkcionera po funkciji koju su obavljali ali u Komisiji nijesu imali taj status. <div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DpBl6GfBzsJ8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div> Jedan od branilaca, advokat Nikola Martinović rekao je da će njegov prijedlog biti da se Drakić sasluša u svojstvu svjedoka a s obzirom na dva oprečna mišljenja ASK-a.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024121815120_9d79ac74f8b06443cf74ae1a79055abb0a2bfba0ade652a3a384c6be51b37fbc.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024121815120_9d79ac74f8b06443cf74ae1a79055abb0a2bfba0ade652a3a384c6be51b37fbc" data-rendition-name="original" width="1600" height="900" loading="lazy" alt="Budimir Šegrt sa advokatom"> </figure>  Suđenje je odgođeno za 17. februar zbog nedolaska optuženog Osmana Nurkovića koji je obavijestio advokaticu da je krenuo iz Rožaja, ali da mu se vozilo pokvarilo. Takođe, odlaganje je tražio i advokat Mihailo Volkov koji zastupa Suada Numanovića jer je naveo da je njegov klijent lošeg zdravstvenog stanja, ali da je došao na ročište da bi ispoštovao sudsko vijeće. Odbrana Numanovića predala je sutkinji medicinsku dokumentaciju. Na optužnici Specijalnog državnog tužilatva su nekadašnji ministari i državni službenici Predrag Bošković, Sanja Vlahović, Budimir Šegrt, Suad Numanović, Ivan Brajović, Osman Nurković, Dragica Sekulović, Ivan Brajović, Suzana Pribilović, Jelena Radonjić, Damir Šehović, Aleksandar Jovićević i šef kabineta predsjednika Crne Gore Dražen Miličković. Optužnicom se terete da su od 2016. do 2020, kao članovi Komisije za stambena pitanja Vlade, u saizvršilaštvu, učinili produženo krivično djelo zloupotreba položaja prilikom dodjele stambenih kredita za 119 funkcionera i zaposlenih u državnoj upravi, čime su prema navodima iz optužnog akta, oštetili državni budžet za 2,6 miliona eura.

ASK demantovala sebe: Sad tvrdi da su optuženi imali status javnih funkcionera u Komisiji

Predsjednik i članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016. do 2020. godine u tom tijelu nijesu imali status javnih funkcionera, navodi se u odgovorima Agencije za spečavanje korupcije koje je danas sutkinja Višeg suda Vesna Kovačević pročitala na suđenju optuženima u slučaju u javosti poznatom kao „Stanovi“.
Odbrana optuženih zatražila je obustavu postupka jer, kako su istakli, nema djela. Sa druge strane, tužilac je rekao da nema dilemu da su optuženi javni funkcioneri i da im treba suditi pred Višim sudom.
Na optužnici Specijalnog državnog tužilatva su nekadašnji ministari i državni službenici Predrag Bošković, Sanja Vlahović, Suad Numanović, Ivan Brajović, Osman Nurković, Dragica Sekulović, Ivan Brajović, Suzana Pribilović, Jelena Radonjić, Damir Šehović, Aleksandar Jovićević i šef kabineta predsjednika Crne Gore Dražen Miličković. Optužnicom se terete da su od 2016. do 2020, kao članovi Komisije za stambena pitanja Vlade, u saizvršilaštvu, učinili produženo krivično djelo zloupotreba položaja prilikom dodjele stambenih kredita za 119 funkcionera i zaposlenih u državnoj upravi, čime su prema navodima iz optužnog akta, oštetili državni budžet za 2,6 miliona eura.
<h2>TUŽILAC O ODGOVORU ASK-a</h2>
U odgovorima Agencije za sprečavanje korupcije navedeno je da su optuženi imali status javnih funkcionera po funkciji koju su obavljali ali u Komisiji nijesu imali taj status.
Nakon toga tužilac Vukas Radonjić je naveo da Agencija ne određuje ko je javni funkcioner već zakon.
-Ako bi se oslonili na mišljenje Agencije za sprečavanje korupcije to mišljenje ne obavezuje sud, niti specijalnog državnog tužioca. Svojstvo javnog funkcionera ne određuje Agencija, nego je to definisano zakonom a upravo je zakonom određeno da su to imenovane osobe u organima vlasti – kazao je Radonjić.
Odbrana optuženih kategorična je bila da djela nema i da Sud treba da se proglasi nenadležnim.
<h2> ZA ODBRANU NEMA DJELA</h2>
Advokat Zoran Piperović ukazao je sudskom vijeću i da je prilikom kontrole optužnice kazao da njegov branjenik Predrag Bošković nije javni funkcioner.
-Ova optužnica je potvrđena iz vanpravnih razloga i vi to znate sudija. Ovi ljudi nijesu službena lica i nema djela – kategoričan je advokat Piperović.
On je naveo i da je sudija Zoran Radović prilikom odluke o potvrđivanju optužnice preglasan i da je optužni akt tako potvrđen.
I Piperovićev kolega, advokat Mihailo Volkov kazao je da je danas odgonetnuta sumnja da li su javni funkcioneri bili u Komisiji pa se postavlja pitanje: „Što je ostalo od optužnice i nadležnosti ovog vijeća da odlučuje o ovoj pravnoj stvari“?
-Da su bili javni funkcioneri po osnovu postupanja u Komisiji to bi bilo navedeno i u odgovorima Agencije. To što je vijeće prilikom kontrole optužnice zanemarivalo sve na šta je odbrana ukazivala pa i to da oni nemaju status javnog funkcionera ne obavezuje ovo vijeće da nastavi lošim tragom i nastavi suđenje – ukazao je advokat Volkov. Istakao je da sudsko vijeće treba da razmotri pitanje nadležnosti.
Advokat Mitar Mugoša smatra da je Agencija dala jasan odgovor da su njihovi branjenici imali status javnih funkcionera na osnovu ministarskih funkcija ali ne na osnovu članstva u Komisiji.
-Jasno je da članovi vijeća nijesu postupali kao ministri. Ovo je dovoljno za obustavu postupka - kazao je advokat Mugoša.
Njegov kolega advokat Nikola Martinović predočio je sudskom vijeću da sva službena lica nijesu javni funkcioneri ali da javni funkcioneri jesu službena lica. Prema njegovim riječima, stekli su se uslovi da se sud proglasi nenadležnim.
Svi advokati su bili saglasni da se nijesu stekli uslovi da se vodi postupak.
Na današnjem ročištu saslušano je pet svjedoka – bivši direktor Poreske uprave Miomir Mugoša, Ivan Đoković, bivši generalni sekretar Vlade, Alma Ljuljanaj Jovićević, službenica u Ministarstvu odbrane, sutkinja Vesna Begović i Jovan Došljak službenik u Ministartsvu odbrane.
Mugoša, Đoković, Ljuljanaj Jovićević i Begović saopštili su da su dobili kredite po povoljnim uslovima. Mugoša je naveo da mu je isplaćeno 40.000 eura i da je taj kredit dobio na ime legalizacije i komunalija za kuću. Ljuljanaj Jovićević je takođe rekla da je dobila 40.000 kredita za rješavnje stambenog pitanja, Đoković 20.000 eura za renovinaja stana a sutkinja Begović kredit od 40.000.
Svi oni su naveli da su im ti iznosi isplaćeni nakon potpisivanja ugovora.
Svjedok Đoković je bio decidan da je materijal Komisije za stambena pitanja bio naznačen kao informacija i upućivan Vladi na razmatranje i usvajanje i da ta informacija nije bila potpisivana od članova i predsjednika komisije. Vlada je, kako je objasnio imala mogućnost da vrati taj akt jer se na Vladi nikada nije moglo razmatrati nešto što je nezakonito. Odbrana je ulazala da dodijeljena novčana sredstva nijesu bila nepovratna. Suđenje se nastavlja 18. decembra kada će vijeće odlučiti o prijedlozima odbrane.

Nakon odgovora ASK-a obesmišljena optužnica SDT-a, odbrana traži obustavu postupka

Cijene nafte Brent porasle su u ponedjeljak na oko 66,5 dolara po barelu, dok se američka sirova nafta West Texas Intermediate (WTI) kretala oko 63,5 po barelu.
Fokus na tržištima nafte bio je prije svega na sastanak u Vašingtonu između američkog predsjednika Donalda Trumpa i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, čiji je cilj unapređenje mirovnog sporazuma sa Rusijom, prenosi Tanjug.
U razgovorima će učestvovati i predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, francuski predsjednik Emmanuel Macron i generalni sekretar NATO-a Mark Rutte.
Trump je rekao da će vršiti pritisak na Zelenskog da pristane na brzo rješenje nakon razgovora u petak sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, koji su bili usmjereni na zahtjev Moskve da Kijev ustupi teritorije.
Trump je takođe signalizirao da nema velike hitnosti u uvođenju kazni Rusiji i zemljama koje kupuju njenu naftu, čime je ublažio svoj raniji stav.
Cijene nafte su pale više od deset odsto do sada ovog mjeseca pod pritiskom ekonomskih posljedica Trumpovih tarifa i sve veće proizvodnje Organizacije zemalja izvoznica nafte OPEC plus.

Cijene nafte porasle uoči susreta Trampa i Zelenskog

Predstavnici 119 potpisnika peticije ribara, okupljenih iz više udruženja, reagovali su na tekst objavljen 18. avgusta na portalima, u kojem je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) poručilo da „blokada zaliva nije rješenje“.
U saopštenju, koje potpisuje Marko Kise, predsjednik Nacionalnog udruženja proizvođača ribe Crne Gore, navodi se da ribari nijesu tražili medijske poruke, već zvaničan odgovor od resornog ministra.
- Možda ste malo zakasnili jer je prošao rok od 15 dana kada smo očekivali zvaničan odgovor od Ministra Jokovića, a ne Vaše obraćanje putem medija. Naše obraćanje prema MPŠV-u nije bilo putem medija nego smo predali zvanični dopis na arhivi dana 28.07.2025. godine i obratili smo se Ministru Jokoviću, a ne Vama. Očekivali smo odgovor na isti način od ministra Jokovića -navodi se u reagovanju.
Ribari tvrde da je direktorica Direktorata za ribarstvo, Katarina Burzanović, „žrtvovana“ od strane Ministarstva, jer se umjesto ministra oglasila javno nakon isteka zakonskog roka.
- Pošto se Ministar Joković nije oglasio u zakonskom roku od 15 dana, zakazali smo štrajk na moru barkama i brodovima sa zahtjevom da nas primi Predsjednik Vlade Milojko Spajić - poručuju ribari.
U saopštenju su se osvrnuli i na uključivanje ribara Miluna Anđića u cijelu priču.
- Nije nam jasno zašto Vam je bila potrebna pomoć ribara Miluna Anđića, kada njega niko nije spominjao niti tražio bilo kakvo mišljenje od njega. Radi građana Crne Gore moramo dati više informacija o tome ko je Milun Anđić. To je još uvijek član Udruženja Proizvođača Ribe Crne Gore, a on se predstavlja kao neko novo udruženje plivaričara. To je onaj isti Milun Anđić koji je minirao svaki sastanak kod ministra, i koji je na zadnjem sastanku tražio da Vi i cijeli Direktorat za ribarstvo dobijete otkaz. Jedino sam se ja pobunio i stao u Vašu zaštitu - navodi Kise.
Ribari poručuju da će štrajk biti zaustavljen samo pod jednim uslovom - da im se Joković direktno i zvanično obrati najkasnije do srijede u 12 sati.
- Naš uslov je da se tačno precizira datum i vrijeme održavanja sastanka nas i ministra i da vrijeme trajanja sastanka ne bude ograničeno, i da zapisničar vodi stenogram o sastanku. Na sastanku mogu da prisustvuju samo predstavnici ribara koje mi predložimo. Milun i slični Miluni ne mogu da prisustvuju - naglašava se u saopštenju.
Zaključuju da odlaganja neće biti ukoliko zahtjev ne bude ispunjen.&nbsp;

Ribari traže direktan sastanak s Jokovićem, prijete štrajkom ako ne dobiju odgovor do srijede

Prema statistici Monstata, u prvoj polovini 2025. godine Crna Gora je dodatno produbila zavisnost od uvoza hrane. Ekonomski analitičar Mirza Mulešković za Antenu M kaže da podaci pokazuju da se uvoz povećava iz mjeseca u mjesec, dok istovremeno bilježimo i pad izvoza. Time se smanjuje pokrivenost uvoza izvozom, a ovog mjeseca ona je, ističe, bila na istorijskom minimumu.
- Sve to jasno govori da u Crnoj Gori skoro da i ne proizvodimo ništa, što negativno utiče na ekonomiju. Sa ovakvom zavisnošću od uvoza nemamo mogućnost da ulažemo dovoljno u domaću proizvodnju. Naime, kada imate veliki uvoz, a mali izvoz, većina novca izlazi iz zemlje, dok se samo mali dio vraća. Mjere koje se sprovode u poljoprivredi, preradi hrane i drugim oblastima jesu povećane u odnosu na raniji period, ali one nijesu dovoljne – moraju biti mnogo veće i bolje formulisane kako bi se razvio crnogorski proizvod - ističe Mulešković.
Stanje u kojem se nalazimo, navodi, negativno utiče i na potencijal rasta bruto društvenog proizvoda, jer razlika između uvoza i izvoza predstavlja jednu od ključnih komponenti u njegovom obračunu.
- Povećanje jaza smanjuje mogućnost rasta BDP-a. Upravo je to bila jedna od primjedbi na projekcije rasta za 2024. i posebno 2025. godinu, jer se znalo da će doći do ovakve situacije zbog slabijeg izvoza električne energije. Bez konkretnih mjera za jačanje crnogorske privrede - realne ekonomije i poljoprivrede teško da se može popraviti stanje. Bez snažne realne ekonomije nema održivog ekonomskog rasta. Ovi podaci jasno ukazuju da je potreban strateški pristup svih relevantnih institucija i unaprijeđenje dijaloga sa privredom, kako bi se problemi rješavali -podvlači Mulešković.
Godina 2028, koja se pominje kao potencijalna za članstvo u EU, vrlo je blizu, a ulazak u Uniju sa ovako ranjivom ekonomijom predstavljaće dodatni problem za Crnu Goru, zaključio je.

Mulešković: Ne proizvodimo gotovo ništa, većina novca izlazi iz zemlje, potreban strateški pristup

Ispratili smo juče na posljednji počinak jednoga od potonjih iz generacije utemeljivača savremene kulturne montenegristike. Nema potrebe ponavljati biografske detalje - nijesu nepoznati, a internetski su dostupni na raznim stranama.&nbsp;
Sreten Perović (1932-2025) za svoga dugoga vijeka, za pune 93 godine, ostavio je značajan i neizbrisiv trag. Ostavio je uzornu familiju, koja mu je u vrijeme kad mu je to bilo najpotrebnije uzvratila pažnju kojom ih je obasipao. Ostavio je brojne tekstove, zbornike, antologije, prikaze, pjesme. Ugradio je sebe u temelje svih institucija i pokreta koji su za cilj imali emancipaciju Crne Gore. A cio je njegov rad bio emancipatorski.
Za svoga dugoga vijeka imao je bezbroj prilika da poklekne. No ni u jednoj se nije ni okliznuo. Bio je svjedok raznih društvenih prilika i neprilika. Rođen u doba kad Crna Gora nije uspjela sačuvati ni ime, silom i prije vakta odrastao u ratnim i poratnim uslovima, školovan u univerzitetskom centru đe se Crna Gora od njegova osnivanja tretira kao dio srpskoga etničkog prostora, ostvarivan u jugoslovenskoj Crnoj Gori koja je sva svoja prepoznatljiva obilježja položila na lažni oltar bratstva i jedinstva, Sreten Perović bio je sve ono što nije smio biti - jedan od utemeljivača nauke koja je kulturne fenomene u Crnoj Gori tretirala kao nacionalno crnogorske, uprkos onome što je oficijelna nauka očekivala.
Biti u društvu braće Radojevića - Radoja i Danila, Vojislava P. Nikčevića, Radoslava Rotkovića, Milorada Stojovića, Branka Banjevića, Dragoja Živkovića, zalagati se za pravo na postojanje crnogorske književnosti, crnogorskoga jezika, crnogorske kulture - značilo je osuditi sebe na društvenu izolaciju, na progon iz svemoćne partije, na žig nacionaliste, separatiste i sl. titula koje je ondašnja "služba" dodjeljivala rijetkima.
Nema nijednoga prelomnoga društvenog trenutka u Crnoj Gori u kojemu je Sreten Perović bio na pogrešnoj strani istorije. Ni krajem 80-ih i početkom 90-ih, kad je revizionistički talas zapljusnuo Crnu Goru, nije Perović pokleknuo pred izazovom pred kojim su pali i padaju mnogi da, koristeći se posrnućem društvenih vrijednosti, rehabilituje nepravedu iz svoje porodične prošlosti. Naprotiv, bile su to godine u kojima je Sreten Perović uložio sebe u stvaranje organizacija koje su nadomještale nepostojanje institucija koje će zastupati Crnu Goru pred svijetom i pred sobom: Crnogorski PEN centar, Crnogorska pravoslavna crkva, Matica crnogorska, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje...
Sedamdeset godina bio je prisutan na crnogorskoj javnoj sceni: kao pjesnik, kao književni kritičar, kao pozorišni djelatnik, kao esejist, kao prevodilac, kao kulturolog u najširem značenju te riječi. Bio je za sve to vrijeme i uzoran suprug, i brat, i otac, i đed, a bio je - bilo bi mu drago da se to spomene - i uzoran vinogradar za kojega nikad &nbsp;nijeste mogli znati je li mu milije kad mu pohvalite rakiju ili pjesmu. Bio je rijetka pojava među Crnogorcima jer je lako i brzo praštao svima - osim šovinistima.&nbsp;
Upoznao sam ga posredstvom Vojislava P. Nikčevića i mogu svjedočiti koliko su ga radovali uspjesi mlađih generacija. Ništa manje nije bio ponosan na uspjehe svoje generacije, o čemu svjedoče desetine tekstova o njegovim savremenicima.
Omaž o Sretenu Peroviću u okviru Cetinjskih filoloških dana sljedećega mjeseca, u organizaciji FCJK i Crnogorskoga PEN centra, biće prilika da se podrobnije priśetimo brojnih zasluga njegovih za ukupnu montenegristiku. No o sedamdeset godina njegova predanoga emancipatorskog rada ništa bolje ne govori od institucionalne ćutnje u Crnoj Gori povodom smrti velikana. Ćutnja namjesničke vlasti, ćutnja posrnulih kulturnih institucija, mrtvi san Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, izostanak makar i kurtoaznoga izraza saučešća Ministarstva kulture i drugih ustanova s kojima je tokom sedamdeset godina rada Sreten Perović sarađivao omaž su Sretenu Peroviću jednako kao i saborcima iz njegove generacije. Kao čovjek i kulturni stvaralac on je bio sve ono što oni nikad neće biti. &nbsp;
Slava mu!
Autor je prodekan na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić

Čirgić: Perović ostavio značajan i neizbrisiv trag

Dok Crna Gora gori, dok vatrena stihija proždire imanja i kuće, Demokrate tihuju. Nema Alekse, ni Borisa, ni Momčila... Danilo se javio tek kad ga je Spajki podsjetio da bi trebalo da pozove pomoć. Isti onaj Danilo koji je u maju na Momčilov forhend - kako smo se spremili za požarnu sezonu, odgovorio bekhendom - da smo šampioni u regionu. U nespremnosti - definitivno.
Kancer koji proždire sistem bezbjednosti očito požare ne svrstava u domen svojih nadležnosti. Njegove su neke ozbiljnije situacije... Kao recimo ranjavanje Marka Ljubiše u Pržnu. A sve što su mogli su učinili da se ne desi - &nbsp;jasno su koju sedmicu ranije upozorili bezbjednosno interesantne ličnosti da se čuvaju... I to bi, po njima, bilo to. Zamalo pa nevolja bilo je to što se na istoj lokaciji u Pržnom nalazila i štićena ličnost koja je - a šta je drugo preostalo, evakuisana sa lica mjesta.
Vjerovatno će u nekom od sljedećih saopštenja biti preporuka da na plažu štićene ličnosti idu naoružane. Ili da ne izlaze, kao što je preporučeno bezbjednosno interesantnim licima. Tako bi, kako zna da kaže VD direktora policije - građani imali još više sreće potrebne da ne postanu slučajne mete mafijaških obračuna. Na kraju, kako je uopšte došlo do toga da u neposrednoj blizini borave štićena i bezbjednosno interesantne osobe???
Taći u proces koji je od imena pa dalje naopak, Demokrate doživljavju kao prst u oko. U crnogorskoj legislativi još uvijek nije uspostavljen proces vetinga, dakle to je nešto što postoji taman koliko i funkcija pomoćnika (ili zamjenika, ko će ga znati) premijera, koju je sebi dodijelio Alekse Bečića, sveta je stvar za Demokrate. U veting se kunu, zbog njega se pada u trans, čine razne gluposti... I nezakonitosti... I mnogo paniče u posljednje vrijeme.
Posljednji je svoju ličnu i partijsku frustraciju u javni prostor istresao, a ko drugi do glasnogovornik, siva eminencija, stranački ideolog, pravnik sa Megatrenda i čovjek bez supruge - Boris Bogdanović.
Panika. Sllična onoj u nastupu Danila Šaranovića i Lazara Šćepanovića onomad u skupštini. Očigledno, manjak argumenata neumoljivo tuče u glavu. Pa je tako na listu navodnih protivnika vetinga, odnosno formiranja partijske vojske poslušnika od bezbjednosnog sektora dodao i advokata Veselina Radulovića. Koji se, vjerovali ili ne, drznuo da najavi krivične prijave protiv Danila i Lazara, zbog protivpravnog progona njegovih kijenata, biših visokih policijskih funkcionera Darka Mađarića i Tihomira Goranovića.
Nećemo ulaziti u sadržaj Bogdanovićevog saopštenja, znate već - sluge, gazde, tanjiri supe, „šef“ iz noćnih mora, policajci s knjižicama, mafija sa značkama, mediji, cigare, supruga koje nema, lične karte iz prošlog vijeka...
Najava krivičnih prijava protiv Šaranovića i Šćepanovića po Borisu je napad na tekovine likove i djela njegove partijske bratije koju izjednačava sa državom. Kao da je to svršen čin. Kao da nema razmatranja prijave, odlučivanja o osnovanosti, pa tek onda proces, ako za to ima razloga. Vjerovatno su uvjereni u to jer „na trupicu“ procesuiraju profesionalce iz policije, pa mislie da to tako treba. Pravnik sa Megatrenda po ko zna koji put sa pozicije moći, spinuje i vrši pritisak na tužilaštvo ili pravosuđe, čak i prije nego su prijave predate. I dodaje da neće biti ni predate jer advokat Radulović nema hrabrosti za to.
Ali zato se, kaže, oni ne plaše, nikoga... Ne klimaju glavom pred moćnicima, ne povlače se kad neko digne glas, ne boje se prijetnji... Ma nikoga.
Osim izgleda – poštara. Jer kako objasniti da hrabri Boris Bogdanović od februara nije imao petlju da primi tužbu koju je protiv njega podnijela kompanija Bemax zbog kleveta i uvreda, i na koju treba da dostavi odgovor. Kakav je to junak koji nema hrabrosti da se suoči sa sopstvenim tvrdnjama, javno izrečenim.&nbsp;
I iskoristiti priliku da ih javno potvrdi pred sudom. Kako objasniti da javna ličnost ne može biti pronađena, barem na poslu za koji zna vascijela zemlja. Možda ga nije strah poštara, možda je to isti onaj koji evo godinu i više ne može da nađe Vesnu Bratić. Ili tužbu u fioci hrabro čuva Bogdanovićev partijski kolega, prvi poštar Crne Gore, Josip Đurašković. Ko će ga znati.

Čega se plaši Boris Bogdanović

Osvrnuću se na potonji indirektni intervju predśednika Milatovića, dat Portalu Antena M, mudrošću Viktora Igoa i njegovim riječima da je svaki kompromis sa zlom uvijek nauštrb dobra. Izgleda da to predśedniku Crne Gore nije jasno i da je u teškoj zabludi kad mu je uravnotežena politika nezamjeranje ni dobru, ni zlu. A ako nije sposoban da razlikuje zlo od dobra, onda nije ni dorastao mjestu na kojem je. Kukavičko dociranje kako on ne ispunjava tuđe želje nije ništa drugo do isprika za vrstu karaktera, koja se u žargonu naziva - bevanda. Vremena u kojima živimo se stalno usložnjavaju i sve više traže odgovorne državnike, koji popularnost neće graditi jeftinim populizmom po društvenim mrežama i koji će isključivo „kupovati“ naklonost građana svojim djelima. Nažalost, više je nego očigledno da Crna Gora nema čvrsto definisanu politiku u većini ministarstava u trenutku kada bi morala imati jasan plan za nekoliko narednih godina. Ili se vuku potezi ad hoc, ili post festum, kada je šteta već učinjena. Presudna uloga Crkve Srbije i litijaški staž kao referenca za formiranje vlasti, stavljaju Crnu Goru među najkonzervativnije i najnazadnije zemlje u Evropi. Ne kaže se džabe da učitelj u selu pali svijetlo, a pop ga gasi. <h2>SUJEVJERJE UMJESTO VJERE</h2> Crnoj Gori fali mnogo toga: škola, vrtića, domova zdravlja, aviokompanija, infrastruktura... samo joj ne fali crkava. A upravo se jedino crkve grade. Crna Gora ima više crkava po glavi stanovnika od bilo koje zemlje u Evropi. A i dalje se masovno grade. A gradi ih crkva koja malo ima veze sa hrišćanstvom. Hrišćanstvo je eshatološko učenje, koje život na zemlji smatra privremenim na putu u vječni život. Odlasci u crkvu ne donose dobitke u kladionicama, krstovi obješeni o retrovizore ne čuvaju od saobraćajnih nesreća, krimose ne štite krstovi ni donacije crkvi od smrti ili zatvora, ikone na zidu ne štite kuće, molebani ne donose kišu... Ostroga mi. Bog nije đed Mraz koji ispunjava želje. Molebani za kišu su pagansko nasljeđe. Kao i mnoge druge crkvene procesije. Crkva u Crnoj Gori ne širi vjeru, već sujevjerje. Na sujevjerju, prijetnjama nehrišćanskim božjim kaznama, ponižavanjem vjernika klečanjem i bauljanjem po podovima, zaludili su veliki broj građana Crne Gore i oduzeli im racionalan način razmišljanja. Tako iskrivljenu vjeru koriste za ogromnu političku moć. Plus što su, zahvaljujući pokvarenim političarima, spremnim i za izdaju države radi sopstvene koristi, stekli moć koja je često iznad moći države. Nažalost, kao da su se svi pomirili sa tim i niko ne pokušava pravno da suspenduje ogromna prava, koja su neustavno i nezakonito ostvarili. Na tronu Petra I Petrovića Njegoša i Petra II Petrovića Njegoša danas su nikšićki ponavljač i sarajevska izbjeglica, više nego beznačajne ličnosti. Oni su politički postavljeni, dio su imperijalne politike Beograda, zato podstiču sve što je u funkciji te politike. Revizionizmom se popularišu ideologije iz prošlosti u kojima ne postoji Crna Gora i za koje je Crna Gora dio „homogene Srbije“. Argumentaciju za veličanje zločinaca i saradnika fašista iz Drugog svjetskog rata maskiraju tobožnjom lažnom komunističkom verzijom istorije, što mogu popiti samo lijeni ili plitki umovi. Italijani i Njemci su u vrijeme okupacije Crne Gore i Srbije vodili urednu dokumentaciju, tako da ne postoji ništa lakše nego inostranim arhivama dokazati izdaju i kolaboraciju četnika sa fašistima, kao i njihove zločine. Recimo, Norman Nojbaher, izaslanik Hitlera na Balkanu, u svojim memoarima piše, nakon što je oslobodio Pavla Đurišića iz zarobljeništva i primio ga u svojoj kancelariji, da ga je pitao zašto je pobio toliko muslimana kad ih Srbi smatraju Srbima koji su prevjerili? Na to je Pavle Đurišić odgovorio da su muslimani izrodi koje treba potpuno uništiti. Pavle Đurišić je zločinac, to je svima jasno. To što se on slavi kao junak govori više o onima koji ga slave i njihovom odnosu prema muslimanima i Crnogorcima.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_540e262f7f7a02d4533eba620e72377c51874d1585671ef21eef048a312f8df5.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250817080824_540e262f7f7a02d4533eba620e72377c51874d1585671ef21eef048a312f8df5" data-rendition-name="original" width="1250" height="600" loading="lazy" alt="Spomenik Đurišiću"><figcaption>REVIZIONIZAM: Spomenik ratnom zločincu, saradniku nacista Pavlu Đurišiću(Photo: Stevo Vasiljević/Pobjeda)</figcaption></figure>  Kad se molebanima priziva kiša kojom bi se pogasili brojni požari po Crnoj Gori, znači li to da se crkva molitvama obraća Bogu da pošalje kišu? Ako nije Bogu, kome se obraćaju? A ako se obraćaju Bogu, znači li to da je suša njegovo djelo? Hoće li tada Crkva Srbije objasniti građanima kojima su izgorjele kuće da je to Božja volja? <h2> „PREBROJAVANJE“ VODE</h2> Ili će političari vlasti i oni koje je teško nazvati novinarima, a bave se tim poslom, pronaći krivca, kako bi se i teška nesreća iskoristila u političke svrhe? Krivi su oni prije jer su sve uništili? Mantra! Naravno, istina nije na njihovoj strani. Pere se sopstvena nesposobnost time što se odgovornost prebacuje na predavgustovsku vlast. Demantuje ih to što je za vrijeme te vlasti Crna Gora bila odmah iza Hrvatske po opremljenosti za gašenje požara. Danas je na začelju. Možete mislite o kakvim političkim diletantima se radi kad potpredśednik Vlade za vanjske poslove Filip Ivanović umjesto da se zahvali na pomoći svim zemljama koje su je poslali, prebrojava koliko je ko prosuo vode i iz koje je zemlje. A poenta je da bi potencirao kako je helikopter iz Srbije izasuo najviše vode, ne pominjući da su, dok se požar toliko raširio da je prijetila opšta katastrofa, tri dana čekali da pozovu međunarodnu pomoć preko NATO sistema uzajamne pomoći. Valjda je bilo bitno da prvo dođe vazduhoplov iz Srbije, kako bi se potencirala „bratska pomoć“ i Srbija kao jedina koja je poslala pomoć. Beskrupuloznost vlasti su insinuacije da požari imaju politički karakter i da protivnici vlasti hoće da stvore haos kako bi destabilizovali vlast. Istina je da crnogorski patriote ne vole sadašnju vlast, da je smatraju najgorom u istoriji Crne Gore, da je smatraju anticrnogorskom, ali i da toliko vole Crnu Goru da je nikada neće uništavati da bi smjenili vlast. Valjda nam nikada nije falilo hrabrosti da se srcem izborimo za slobodu? Podśećanja radi, samo od 1. jula do 8. jula 2017. godine u Crnoj Gori je buktalo više od 240 požara, u Podgorici je tog 12. jula izbilo 67 požara, 14. jula 52, a 15. jula preko 50... Je li tadašnja opozicija izazivala te požare, kad sad optužuje druge? Bolje uporedite koliko su uspješnije gašeni tada požari sa sopstvenim sredstvima, za razliku od danas, umjesto što se služite prljavštinama. Postoje mnoge stvari koje se mogu zamjeriti predavgustovskoj vlasti, ali količina laži koju postavgustovska vlast konstruiše o svom položaju u to vrijeme i žrtve koje su podnijeli prelazi granice dobrog ukusa. Kao i obično, strvinarski su pokušali da iskoriste požare po Crnoj Gori i optuže DPS da je prodao pet kanadera koji su bili u vlasništvu savezne države.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_8484f5e2834001a7f147d19d9951c9bd3b22d162e1ddae9f76c6be6e1248e0f0.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250817080824_8484f5e2834001a7f147d19d9951c9bd3b22d162e1ddae9f76c6be6e1248e0f0" data-rendition-name="original" width="859" height="1601" loading="lazy" alt="dps kanaderi"></figure>  Svi su, valjda, IT pismeni, uključujući i nazovinovinare koji obmanjuju javnost, pa je lako preko pretraživača pronaći sudbinu tih pet kanadera. Kanadere je Grcima prodao Slobodan Milošević preko ambasade u Atini, đe je ambasador bio Milan Milutinović, kasnije predśednik Srbije. Kanaderi su iz baze u Zadru 1995. ilegalno stigli u Grčku, a da niko u Jugoslaviji nije znao da su prodati, sem onih koji su bili dio tog posla. Među njima nije bilo nikog iz Crne Gore. Grčki ministar poljoprivrede Stefanos Cumakas potpisao je ugovor u ime premijera Andreasa Papandreua, sa kojim je posao direktno dogovorio Slobodan Milošević. Prodaja je obavljena preko novootvorene of šor kompanije na Kipru za 24,4 miliona usd. Državi je od tih 24,4 miliona usd prebačeno nešto više od 8 miliona. Crna Gora nije ni obavještena o tome ni nakon obavljenog posla. Kao što u tim vremenima skoro nikad nije ni konsultovana za mnoge odluke. Čak je Momir Bulatović, tadašnji predśednik Crne Gore, politički otac današnje vlasti, jednom prilikom rezignirano izjavio „što će nam vlada, što će nam predśednik i rukovodstvo ako se ništa ne pitamo“. Kao da sadašnja vlast, pod palicom Andrije Mandića želi ponovo takvu poziciju Crne Gore sa Srbijom. Posebno što Srbija danas ima na vlasti pravog nasljednika Miloševića, koji ga je i prevazišao u mnogim stvarima. Posebno u despotizmu i autokratiji. Pitao sam prijatelja iz DPS-a zašto ne reaguju na strvinarske laži o kanaderima u tako tragičnoj situaciji izazvanoj požarima, za koju su, u najvećoj mjeri, odgovorni upravo oni koji šire te laži, svojim nemarom, neznanjem ili čak i namjerom. Dobio sam odgovor da ne žele da koriste nesreću i da se prepucavaju u situaciji kada je otac četvoro đece izgubio život, kad ljudi gube imovinu u vatrenoj stihiji i kad gori pola Crne Gore. Većina je u Crnoj Gori davno izgubila ośećaj za čestitost i čojstvo, pa nijesam siguran da će mnogi to pravilno shvatiti. Bojim se da će im ignorisanje laži postati argument.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250817080824_411b0d193e9c6192c4d05467861cc9675bd37bbc75560bfedecf7f835fd576ff.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250817080824_411b0d193e9c6192c4d05467861cc9675bd37bbc75560bfedecf7f835fd576ff" data-rendition-name="original" width="1200" height="1600" loading="lazy" alt="Požari u okolini Podgorice"><figcaption>VLASTIMA I ZA POŽARE KRIV DPS: Vatrena stihija u okolini Podgoice ne jenjava</figcaption></figure>  Po ko zna koji put se pokazalo da Ministarstvo unutrašnjih poslova nije sposobno da obavlja valjano svoj posao i da su odgovorni za mnogobrojne propuste na bezbjednosnom polju i sada, u aktuelnim vanrednim okolnostima. Jasno je da se radi o ljudima nesposobnim za taj posao, nedoraslim izazovima koji su pred njima, sa karakterom iskompleksiranih, prepotentnih, nadobudnih nesposobnjakovića. Ili, što bi Niče rekao, višak sujete pokazuje manjak pameti. Crna Gora je u stanju raspadanja, neizvjesnosti za budućnost, sa velikim šansama da doživi grčki scenario kada će građanima povjerioci određivati visinu plata, dok se sami građani ponašaju kao nezainteresovani posmatrači.

Nema slobode bez hrabrosti

Nezavisni sindikat Aerodroma Crne Gore podnio je Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv izvršnog direktora Aerodroma Crne Gore, Roka Tolića, i direktora Aerodroma Tivat, Ivana Rakočevića, zbog, kako tvrde, zloupotrebe službenog položaja i ozbiljnog ugrožavanja sigurnosti i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja.
U prijavi se navodi da su prijavljeni u kontinuitetu donosili odluke suprotne Zakonu o vazdušnom saobraćaju, internim aktima Aerodroma Crne Gore i međunarodnim standardima, čime je stvorena „direktna i realna opasnost“ po sigurnost putnika, posada, zaposlenih i infrastrukture.
Sindikat ističe da radnje prijavljenih ispunjavaju elemente više krivičnih djela iz Krivičnog zakonika, među kojima su zloupotreba službenog položaja, nesavjestan rad u službi i ugrožavanje javnog saobraćaja u vazdušnom saobraćaju.
Kao neposredan povod navodi se raspoređivanje Ljubomira Jovanovića na poziciju šefa smjene u službi prihvata i otpreme, bez obuka i licenci, protivno međunarodnim standardima vazduhoplovne sigurnosti.&nbsp;
- Sa činjenicom da je tim činom direktno ugrožena sigurnost vazduhoplova, posada, putnika, aerodromskog osoblja, aerodromske infrastrukture te posljedično cjelokupni vazdušni saobraćaj Crne Gore, Jovanović je upoznao izvršnog direktora Tolića i direktora aerodroma Tivat Rakočevića, kao i Agenciju civilnog vazduhoplovstva Crne Gore, bez povratne zakonske reakcije do danas - navodi se u prijavi..
On je već ranije, 15. avgusta, podnio sopstvenu krivičnu prijavu, kojoj se sindikat sada i formalno pridružuje.
Sindikat tvrdi da postoje osnovane sumnje u koruptivne motive, kao i u odmazdu prema Jovanoviću zbog njegovog političkog djelovanja i sindikalnog angažmana.
U prijavi se navodi da slučaj Jovanovića nije izolovan. Prema tvrdnjama sindikata, više zaposlenih obavlja odgovorne poslove na tivatskom aerodromu bez propisanih licenci i obuka – uključujući šefove smjena, stručnog saradnika u službi prihvata i otpreme, kao i zaposlene na check-in-u i kontroli putnika.
Posebno su istakli i slučaj radnika koji je odbio da upravlja vatrogasno-spasilačkim vozilom bez licence, zbog čega je kažnjen.&nbsp;
- Uprava ga je sankcionisala iako je odbio da ugrozi živote putnika, posada i zaposlenih - &nbsp;navodi se u prijavi.
Sindikat tvrdi da su na aerodromu korišćene i stepenice za opsluživanje aviona sa neispravnim kočnicama, dok zaposleni, kako kažu, rade duže od zakonom dozvoljenog radnog vremena, bez zaštitne opreme, adekvatnih uslova za rad i čak bez pijaće vode na platformi gdje temperature prelaze 50 stepeni.
Nezavisni sindikat traži od SDT-a da :
- pokrene hitne istražne radnje;
- pribavi kompletnu dokumentaciju o raspoređivanju šefova smjena te check in službenica i stručnog saradnika, bez licenci, pregleda personalne dosijee, odluke direktora, interne propise i izvještaje o licencama;
- sasluša sve odgovorne osobe na aerodromu Tivat i u Centru za obuku ACG
- utvrdi motive i eventualne koruptivne radnje;
- nakon sprovedenog postupka, podigne optužnicu protiv prijavljenih lica za navedena krivična djela
Predmet prijave odnosi se, kako ističu, &nbsp;na zloupotrebu položaja u privrednom društvu od posebnog značaja za Crnu Goru (aerodrom, kao što je opšte poznato, predstavlja stratešku infrastrukturu države i granični prelaz).
- Postupanje prijavljenih lica dovodi u pitanje ne samo sigurnost vazdušnog saobraćaja, već i međunarodni ugled Crne Gore kao članice međunarodnih vazduhoplovnih organizacija. Posljedice mogu imati ozbiljne ekonomske, sigurnosne i reputacione efekte - navodi se u prijavi.

Nezavisni sindikat Aerodroma podnio krivičnu prijavu SDT-u protiv Tolića i Rakočevića zbog ugrožavanja bezbjednosti vazdušnog saobraćaja

Prizemljite sve avione i helikoptere. Neka “sve izgori ako treba”, jer, vrhuška partije crvenih kravata, samo bez kravata, u košuljama, potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić i ministar unutrašnjih poslova, obilaze one koji nam živote spašavaju danima.
Kad stižu oni (Demokrate), ne da pomognu već da se slikaju i snime, kadar mora biti odličan, svjetlo perfektno, zvuk, sve…
<h2>Reklama u pepelu</h2>
Malo šta je izazvalo toliki javni prezir kao trenutak kada su čelnici Demokrata, sedmicu nakon početka herojske borbe vatrogasaca i onih koji iz regiona i Evrope pomažu da se obuzda vatrena stihija, odlučili da se pojave — da poziraju. Da se slikaju sa ljudima koji gore iz vazduha gase vatru.
Je li dvojac Demokrata stigao da pomogne? NE!
Stigli da preuzmu odgovornost? NE!
Stigli su da snime kadar.
Samoprozvani zamjenik premijera (izmislio funkciju, jer je potpredsjednik Vlade) i rukovodilac bezbjednosnih službi Aleksa Bečić i ministar Šaranović došli su da — snime spot. Dramatičan ton, muzika, košulje, pogledi koji vrijede za Oskara. Kao da su u Netflix seriji, a ne u državi koja gori.
Heroji? Ne. Reklamni pano. Sponzorisana tuga, plaćena vašim novcem.
<h2>JAVNOST NE PRAŠTA</h2>
Javnost ne prašta. Komentari ispod objava Demokrata govore više nego bilo koji izvještaj:
• “Opasno je kad se Šaranović pojavi na otvorenom, sjaj sa cvikera može lagano izazvat požar.”
• “Obiđite Kuče i Pipere, jedva vas čekaju.”
• “Je li ispala dobra fotka, zaboga?”
Glavni PR štab, glavni strateg Boris Bogdanović, misteriozno nepoznate lokacije, vjerovatno je već čekao montažu. Da sve to lijepo upakuje. Da još jednom narod gleda – predstavu.

Tag: slucaj-stanovi