Iza ocjene potpredsjednika Skupštine Crne Gore Nikole Camaja da mu ne bi smetalo da bude više službenih jezika u upotrebi, upoređujući to sa švajcarskim konceptom, krije se i neka njegova politička agenda, koja je spremna za neku budućnost, ali on osjeća da još nije trenutak da tu svoju političku agendu predoči crnogorskoj javnosti, zbog toga je oprezan bio i kazao, uz određenu zadršku, da treba sačekati neko pravo vrijeme koje će biti valjda uskoro - kazala je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, urednica rubrike Velike istraživačke priče na Portalu ETV Kaćuša Krsmanović.
Zabrinjavajuće je, prema njenim riječima, da to što radi predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić podržavaju i predstavnici nacionalnih manjina koji su dio vlasti, iako većina ćuti, drugi zdušno podržavaju. Ono što Krsmanović jako rastužuje je, kako navodi, zbog čega Bošnjačka stranka ćuti na sve ove ispade Mandića.
- Zar njihov glas ne bi trebalo da bude jači snažniji?! Zar njihov glas ne bi trebao da bude podrška građanskoj Crnoj Gori?! To je ono što me brine, ali uvjerena sam da većinski Bošnjaci i muslimani u Crnoj Gori ne misle kao njihovi politički predstavnici u parlamentu, i ne podržavaju ideje Mandića. Potpuno sam sigurna u to, jer su, između ostalog, oni žrtve politike koju je nekada podržavao Mandić, a podržava je i sada. Sjetimo se ratnih zločinaca i njihove podrške crkvi Srbije koja je direktno učestvovala u ratovima na prostorima bivše SFRJ, i raspadu te državne zajednice - navela je Krsmanović.
Ocjenjuje da Mandiću i kamarili na vlasti smeta sve što je crnogorsko, pa tako i činjenica da u Ustavu piše da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski, a smeta im i država Crna Gora.
- Oni su se borili decenijama da Crna Gora bude dio ,,srpskog svijeta”, da bude dio neke srpske državne zajednice. Nažalost, oni su vlast već skoro pet godina, oni sprovode tu političku agendu ,,srpskog sveta”, vrlo agilno, vrlo ažurno, i korak, po korak, oni nigdje ne žure, kao što svjedočimo svakoga dana. Oni uspijevaju da ostvare svoje ciljeve, a Andrija Mandić predano radi na tome, i moram da kažem da je vrlo, vrlo temeljan. Znamo da jedna od smetnji konceptu ,,srpskog sveta” i crnogorski jezik, i sve vezano za crnogorski identitet. Jedan od načina da se taj jezik ukine je upravo da se u Ustavu promijeni ta norma, to Andrija Mandić govori još od popisa, kad su proglašeni rezultati popisa on je rekao sad je konačno vrijeme da srpski jezik bude službeni jezik u Crnoj Gori, i to je njihov način da polako ubijaju Crnu Goru, sve što je crnogorsko, sa krajnjim ciljem ubijanja države Crne Gore, kao što se to dogodilo i 1918.godine. Vjerujem da ipak neće uspjeti, vjerujem da u Crnoj Gori postoji snaga, da postoji građanska svijest, da postoje snažne i političke i društvene elite koje će onemogućiti ovaj naum Andrije Mandića, da to neće, naravno, dozvoliti ni naši politički predstavnicu u Skupštini Crne Gore, ali hoće li on insistirati na tome, naravno da hoće - rekla je Krsmanović.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D_xmm5-ezm0U&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Krsmanović: Iza ocjene Camaja da bude više službenih jezika u upotrebi krije se neka njegova politička agenda

Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski po Ustavu i potrebama suverene države, kojoj odražava suverenitet upravo on.
Kako je crnogorski jezik, kao i sve ono drugo što predstavlja crnogorski identitet, tu mislim naravno na državotvornu crkvu i autokefalnost, kao i na ono što je kičma države Crne Gore, a to je crnogorski narod tri vjere- na udaru je odavno.
Urađeno je sve da se obesmisli, omalovaži i ogadi svaki segment koji predstavlja državotvornost i odraz je suvereniteta.&nbsp;
Tu smo đe smo jer sve ovo o čemu govorim ne dešava se od tridesetog augusta, već od povrata nezavisnosti Crne Gore.
Po pitanju Crnogorskog jezika na snazi je protivustavno djelovanje, a od 2013. godine nepoštovanje presude Ustavnog suda države Crne Gore i to po ovako važnom pitanju, službenom jeziku koji je odraz suvereniteta.&nbsp;
Na udaru i prije i sad svaki pojedinac ili grupacija koja je radila na osnaživanju crnogorskog identiteta.
Popis jasno fingiran proces i dogovor upravo na štetu jezika. &nbsp;Ponosna sam na svoje izdvojeno mišljenje zbog kog trpim već mnogo, trpjeću i dalje ali ostaću odana Ustavu Crne Gore i biću uvijek prva koja će mu stati u odbranu dok god je meta, a Crna Gora je vječna meta.
I prije nekoliko dana je Andrija Mandić poručio konkretno šta misli po ovim pitanjima, a niko se od opozicije ne oglasi oko toga, konkretno da zaštiti jedini službeni Crnogorski jezik jer da hoće i mogu i to je pametnome dosta.
Dobro jutro Crna Goro,&nbsp;
dobro jutro rujne zore,
dobro jutro vječna meto,
patriotski neprebole.&nbsp;
Odana dok živim, trenutno kao takva i izdvojena, označena,&nbsp;
ali svoja i tako tvoja domovino - Crnogorka na braniku do posljednjeg daha štitila sam oduvijek i nastaviću da štitim ugrožena ljudska prava svakog pojedinca uvažavajući sve razlike, ali sad najugroženije jeste sve ono što održava i čuva državu Crnu Goru i to je crnogorski identitet i zaštitnica sam mu spremna ga braniti svim demokratskim sredstvima i znam da nijesam sama i da ima još patriota koji ovu državu vole dušom crnogorskom, a ne kroz eure, pozicije ili bilo kakve druge interese.
Vječna je dok god je živ ili živa poslednji Crnogorac/ka koga ne mogu ućutkati ili kupiti.
Koliko je takvih u Crnoj Gori ja lično znaću uskoro i znam da znate da mi je životno načelo istina, a hrabrost da je saopštim potreba.&nbsp;
Ja sam doma, ako ga ko napada kao i Crnogorke kroz vjekove, braniću ga. Dom mi je kuća, svetinja mi je porodica, nemam posao, imam petoro đece koje bih branila i životom da zatreba, pritisci su ogromni, crtaju mi mi metu, nečasnih je previše, lažnih najviše jer kupljeni su istim načinom kako je i Kosovo prodato.
Shvatiće i ko nije mislio da će, da ima i nepotkupljivih. I onih neustrašivih. Ima još i onih koji se ne pokoravaju nikad i nikome.
Zato je opstala Crna Gora, zatirali su je, ubijali, osvajali porobljavali, izdavali, ali nijesu mogli zatrijeti śeme crnogorsko i neće nikad uspjeti. Sokolica rađa tiće- Crne gore vazda biće! Zato sve prolazi- samo je Crna Gora vječna!&nbsp;
Meni basta da citiram Njegoša onako gordo kao Crnogorka:
,,Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga ali zube polomi!"&nbsp;
Orah sam metaforički, a sama i žena koja trpi, jer kroz vene mi protiče krv na koju se uvijek moglo računati, zadojena ljubavlju, ne umijem da mrzim ili ugrozim, ali instinktivno djelujem u odbrani i zaštiti ugroženog, bez razmišljanja.
Ako bude polomljenih zuba o orah, neće biti do mene.
Postojaće Crna Gora- dok je Lovćena i Durmitora!

Marković: Ja sam doma, ako ga ko napada, kao i Crnogorke kroz vjekove, braniću ga

Insistiranje da srpski jezik dobije “napredovanje” i postane službeni jezik a ne jezik u službenoj upotrebi, znači da bi svi ostali jezici u Crnoj Gori bili diskriminisani. Ti koji iznose zahtjev da srpski postane službeni, ne traže to zato što nijesu svjesni da je crnogorski nazvan po imenu države, šta više, oni žele da dokažu da srpski jezik u Crnoj Gori ima primat i da je Crna Gora srpska zemlja. Što je šovinistički, fašistički i nacionalistički čin, ocijenila je profesorica Jelena Šušanj, lingvistkinja, nekadašnja članica Ekspertske komisije za standardizaciju crnogorskoga jezika i članica odbora koji je izradio Pravopis crnogorskoga jezika. &nbsp;
Ona je, govoreći u Drugačijoj radio vezi, kazala da zahtjevi za promjenu Ustava nijesu neočekivani, te da isti akteri koji traže da zvanični jezik u Crnoj Gori bude srpski, teže i etnofederalizaciji Crne Gore, kao i da je institucija na kojoj radi, Fakultet za crnogorski jezik i književnost, od istih struktura napadan iz ideoloških razloga.
Šušanj je, govoreći o jeziku, objasnila da obilježavanje jezika kao službenog nije obaveza u državama, kao i da sve države na svijetu nemaju zvaničan jezik.
- Više od 50 odsto država na svijetu ima više službenih jezika. Crna Gora spada u tih 50 posto. Razlika je napravljena između crnogorskog jezika kao službenoga, i srpskog, bosanskog, hrvatskog i albanskog kao jezika u službenoj upotrebi. Sasvim je jasno da je razlika napravljena ne na osnovu statističkih podataka o broju govornika već na osnovu toga što se država zove Crna Gora i jezik nazvan prema državi se zove crnogorski, pa je njemu dat taj primat - kazala je Šušanj.
Objasnila je da su strukture koje se zalažu za promjenu statusa srpskog jezika očekivale bolje rezultate na popisu, te sada svoje namjere ne iskazuju toliko intenzivno, ali i ne odustaju od svojih namjera, a sve u cilju stavljanja Crne Gore “pod šapu srpskoga naziva i srpskoga identiteta”, što dokazuje i nedavno održana tribina u NB “Radosav Ljumović” gdje su govornici (Veselin Matović, Bećir Vuković, Budimir Dubak, Radomir Uljarević i Milutin Mićović) pozvali na promjenu crnogorskog Ustava i nestanak crnogorskog jezika.
- Sve što lideri poltički Srba, koji su u vlasti ne smiju da kažu direktno, pomenuta petorka to kaže nepatvorenim, fašističkim rječnikom. Oni su suštinski jedno samo što jedni govore jednim diskursom a drugi drugim - istakla je Šušanj.
Crnogorski jezik, naglasila je, postoji, i on je lingvistička i društvena činjenica, a i ustavna kategorija.
- Odrađena je kodifikacija a standardizacija je proces koji traje. Znamo da kada se govori o kodifikaciji, gramatika je presjek jednog stanja. To stanje se mijenja, jezik se mijenja. I pravopis to treba da prati. Pravopis bi trebalo osavremenjivati relativni često, tako da kodifikacija nije završena. Ono što fali crnogorskom jeziku jeste jedan opšti rječnik, i na tome treba raditi, ne onako kako se radilo 2016. godine već na kvalitetan način u skladu sa leksikološkim i leksikografskim postulatima - rekla je Šušanj.
Upitana da objasni postojanje dvije katedre za crnogorski jezik, Šušanj je rekla da je to posve u redu i da države u okruženju imaju više univerziteta u različitim gradovima.
- Međutim, mora se znati da dvije postojeće katedre imaju različite stavove prema jeziku. Na FCJK mi njegujemo ono što u savremenoj lingvistici i standardologiji je savremeno, a to podrzumijeva da mi mislimo da Vlada nije vladar jezika već da jezikom vladaju korisnici. I ako je nešto u upotrebi, i opšte je prihvaćeno na cijeloj teritoriji, da to treba jednostavno priznati i registrovati i u pravopisu i u gramatici. S druge strane, katedra u Nikšiću ima drugačiji pristup, a to je ono što se u savremenoj socio-lingvistici obilježava kao ideologija standardnog jezika a ona podrazumijeva zapravo da standardni jezik pripada elitama i da on mora biti različit od onoga kako se govori da bi te elite zadržale svoj neki prestiž. Savremena nauka to ne vidi na taj način, a mi misilimo da to nije demokratično ni valjano po društvo - objasnila je Šušanj.
Govoreći o kontuniranim napadima na FCJK, objasnila je da je riječ o ideološkim razlozima.
- Institut je osnovan u skladu sa zakonom, transformisan u skladu sa crnogorskim zakonom i evropskim praksama. On funkcioniše u skladu sa crnogorskim zakonom i standradima koje propisuje Evropska unija. A tome je dokaz da je nedavno FCJK postao članica Evropske asocijacije univerziteta. Napadi su bili ideološki i politički. Oni i dalje traju - kazala je ona.
Dodala je da FCJK, osim što poštuje i prati savremena lingvistička istraživanja i tendencije, daje i reakcije na određena društvena pitanja jer su na fakultetu stava da akademska zajednica jeste odgovorna za stanje u društvu i da ne treba da se ćuti kada se registruju društveno devijantna ponašanja.
- Reagujemo isključivo vođeni sopstvenim idealima, uvjerenjima i željom da crnogorsko društvo napreduje. Mi ne dugujemo nikome ništa i ne robujemo nikome, osim sopstvenim idealima i sopstvenim viđenjima kakav svijet treba da bude. To je razlog zašto mi reagujemo pojedinačno i kao institucija - navela je Šušanj.
Upitana da prokomentariše presudu Upravnog suda koja se tiče nezakonitog imenovanja Gorana Danilovića na mjestu direktora Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja, ona je istakla da je lider Ujedinjene Crne Gore zadnjih dana iznio više dezinformacija.
- Pokušao je da unizi univerzitetskog profesora, profesora koji ga je lišio funkcije na kojoj je svo vrijeme bio protivzakonito. Imate s jedne strane Danilovića, koji je neuspjeli filozof, propali novinar i sada već možda bivši političar, a s druge strane imate profesora, doktora nauka koji se trenutno nalazi na usavršavanju u Americi i koji je dobio Fulbrajtovu stipendiju, jednu od najprestižnijih stipendija na svijetu. Suštinski, Milan Marković i Goran Danilović ne mogu da se porede. Bili smo jedina država na svijetu gdje se na čelu Agencije koja se bavi kontrolom visokog obrazovanja nalazi političar koji nije imao dana radnog staža na poslovima u akademskoj zajednici - objasnila je Šušanj.

Šušanj: Zahtjev da srpski jezik postane službeni je težnja da se ostali jezici diskriminišu, a Crna Gora predstavi kao srpska zemlja

Nećemo nijemo posmatrati isplaniranu igru sa službenim jezikom, niti kreiranu zamisao da se kroz dvojno državljanstvo stvore uslovi da se o sudbini Crne Gore odlučuje van njenih granica. To je crvena linija čiji prelazak građanska i evropska Crna Gora neće mirno posmatrati, poručio je gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković.
Na Cetinju se danas obilježava 13. novembar Dan oslobođenja Cetinja i Dan Prijestonice. Tim povodom Đurašković je poručio da mu je izuzetna čast da pozdravi sve prisutne na Svečanoj sjednici povodom obilježavanja 13. novembra.
- Datuma koji s ponosom slavimo kao praznik slobode, hrabrosti i nepokolebljive borbe našeg naroda - rekao je Đurašković.
Na samom početku, Đurašković je građanima Cetinja čestitao Dan Prijestonice i Dan oslobođenja Cetinja, "vjekovne prijestonice Crne Gore, simbola nacionalnog identiteta, kolijevke slobode i istorijskog pamćenja i trajanja naše države".
- Na ovom mjestu pod Lovćenom, u gradu muzeja i ambasada, kulturno-istorijskom centru Crne Gore, rađala se neprolazna misao našeg najvećeg pjesnika i vladike, Petra II Petrovića Njegoša, te u tom duhu želim da svim građankama i građanima Crne Gore čestitam i Njegošev dan, crnogorski praznik kulture i simbol našeg duhovnog i istorijskog nasljeđa - naveo je Đurašković.
Ističe da je današnja svečanost vezana za događaj koji je značio još jednu u nizu istorijskih prekretnica kroz vjekovno trajanje i postojanje Cetinja.
- Na ovaj dan 1944. godine, pod junačkom komandom Nikole Banovića, jedinice Desete crnogorske brigade, Lovćenskog partizanskog odreda i Prvog bataljona Šeste crnogorske brigade oslobodile su naš grad od fašističkog okupatora, vraćajući Cetinju temelj njegovog postojanja - nezavisnost i slobodu - rekao je Đurašković.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DcONgxAeJ0ZI&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Kako navodi dan kada slavimo 80 godina od oslobođenja Cetinja, prilika je da se s ponosom i poštovanjem sjetimo slavne žrtve i neprolaznog doprinosa svakog borca koji je stao na branik slobode i časti Cetinja i svih onih koji su gradili, čuvali i branili neosvojivu prijestonicu Crne Gore.
- Naša je dužnost da čuvamo uspomenu na naše slavne pretke koji su položili svoje živote u temelje Grada heroja, priznanja koje nas zauvijek veže za antifašističke ideje i svjedoči o otporu i hrabrosti koja nas je učinila simbolom slobodarske Crne Gore. Zato danas, ponosni na neustrašivu borbu za slobodu, odajemo počast našoj slavnoj prošlosti, ali istovremeno postavljamo temelje za svjetliju budućnost, gradeći nove perspektive za sadašnje i buduće generacije - rekao je Đurašković.
Đurašković kaže da polazeći od činjenice da je kulturni razvoj temelj našeg identiteta, intenzivno smo sarađivali i sa kulturnim institucijama i fakultetima sa teritorije grada i organizovali brojne događaje, čime smo dodatno pozicionirali Cetinje kao kulturni centar Crne Gore.
- Sve realizovane investicije, infrastrukturni projekti i manifestacije, svaki uspjeh koji smo postigli, temelji se na finansijskoj stabilnosti i odgovornosti prema budžetu našeg grada. Pažljivo smo planirali i ostvarili rekordni budžet Prijestonice za 2024. godinu, vrijedan nešto više od 12 miliona eura, što predstavlja dvostruko povećanje u odnosu na budžet iz 2021. godine. Cetinje je danas među liderima crnogorskih opština po ostvarenju kapitalnog budžeta, koji je već dostigao 100% realizacije, a sa sprovedenim tenderskim procedurama i ugovorenim poslovima prelazi 130 odsto, što iskazano u brojakama znači više od 9 miliona realizovanih kapitalnih investicija. To jasno pokazuje efikasnost i odgovornost rada gradske uprave, ali i posvećenost svih naših preduzeća i ustanova, koji su zajedno sa nama gradili čvrste temelje razvoja - naglasio je on.
S ponosom, kaže Đurašković, može reći da smo od preuzimanja vlasti uspjeli da pokrenemo većinu ključnih inicijativa za Cetinje koje su dugo čekale na realizaciju, a već u narednoj godini započećemo i druge projekte o kojima su sanjale generacije naših sugrađana.
- Nakon što je prethodnog mjeseca raspisan tender, u narednoj godini planiran je početak izgradnje Grand hotela Lokanda sa dvoetažnom podzemnom garažom i uređenjem Studentskog trga, čime ćemo oživjeti legendu o mjestu starih pjesnika, putnika i diplomata, koja i dalje živi u srcima građana i onih koji su tu stvarali uspomene, kao i u knjigama i pričama koje su o njemu ispričane. Takođe, s ponosom ističemo i da je Prijestonica uspješno završila sve potrebne studije i tehničku dokumentaciju za nastavak realizacije projekta izgradnje žičare od Lovćena do Cetinja, što smatramo jednim od kapitalnih projekata za budući razvoj grada, koji će nesumnjivo donijeti novu perspektivu turističkog i ekonomskog razvoja - rekao je Đurašković.
Najavio je da će u narednoj godini započeti projekte rekonstrukcije objekta nekadašnje dječje bolnice, izgradnju sportske sale u Osnovnoj školi "Lovćenski partizanski odred”, a gradskim parkovima pružiće novi sjaj kroz temeljno uređenje. Nastaviće i sa snažnom podrškom svim našim sportistima i sportskim klubovima koji su svojim rezultetima u prethodnom periodu opravdali epitet ponosa Cetinja i cijele Crne Gore.
- Na prostoru Gornjeg Oboda, gdje je već osigurano dvadeset pet radnih mjesta, otvorićemo dodatne prilike za zapošljavanje i razvoj lokalne privrede, čime nastavljamo da aktivno radimo na rješavanju problema nezaposlenosti, mijenjajući percepciju Cetinja kao grada u kojem se može živjeti i raditi. U duhu današnjeg praznika, želim da istaknem da je Cetinje, kao grad čija je istorija ispisana borbom za slobodu, vremenom postalo sinonim za otpor prema nepravdi i fašizmu, ali i za jedinstvenu ljubav prema Crnoj Gori. U vremenima izazova i previranja, poput onih tokom devedesetih godina prošlog vijeka, Cetinje je ostalo nepokolebljivo uz univerzalne vrijednosti mira, slobode i solidarnosti, dokazujući da Cetinjani neće skrenuti sa puta pravde, čak i ako svi drugi posustanu - rekao je Đurašković.
Ističe da svjesni da pojedini politički akteri žele izmjene zakonodavnog okvira kako bi Crnu Goru udaljili od njenog izvornog bića, Cetinje i Cetinjani kao i uvijek, čvrsto stoje na braniku odbrane crnogorskog jezika, državljanstva i identiteta.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DVdhhCprfb1o&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
- Uvjeravam vas da nećemo nijemo posmatrati isplaniranu igru sa službenim jezikom, niti kreiranu zamisao da se kroz dvojno državljanstvo stvore uslovi da se o sudbini Crne Gore odlučuje van njenih granica. To je crvena linija čiji prelazak građanska i evropska Crna Gora neće mirno posmatrati. Jer, biti Cetinjanin znači biti ponosan na slobodarski duh grada koji ne priznaje lance i okove, to znači biti vješt, pravičan i dostojanstven, ali i poštovati tradiciju i nasljeđe koje su nam ostavili naši herojski preci. Znači, imati snažnu ljubav prema Crnoj Gori, onu ljubav koja se ne dovodi u pitanje i koja traje, koja nas oblikuje i daje nam snagu da, kao i uvijek, čuvamo ono najvrijednije što imamo - slobodu. Zato, ovom prilikom želim da izrazim svoju duboku zahvalnost svojim Cetinjankama i Cetinjanima, na njihovoj dosljednosti u odbrani crnogorskog identiteta, nezavisnosti i slobode, kao i na njihovoj podršci i konstruktivnim prijedlozima koji su značajno doprinijeli našim zajedničkim naporima da gradimo budućnost Prijestonice, kao mjesta koje će biti ponos svakog pojedinca, simbol napretka i prosperiteta - istakao je Đurašković.
Posebnu zahvalnost Đurašković je uputio svojim saradnicama i saradnicima, odbornicama i odbornicima, državnim institucijama, međunarodnim organizacijama i predstavnicima civilnog i biznis sektora, na pomoći i podršci u realizaciji brojnih značajnih projekata kojima su zajedničkim radom postavili čvrste temelje za promjene, koje će građanke i građani mnogo više osjetiti u narednim godinama.
- U tom kontekstu, želim da naglasim da se gradske uprave i gradonačelnici mijenjaju, ali ono što zaista ostaje iza svake gradske uprave jesu konkretni rezultati koje smo zajedno postigli i pozitivne promjene koje su oblikovale naš grad. Zato, u svijetlu svih dosadašnjih postignuća koja svjedoče o našoj posvećenosti, odlučnosti i zajedničkom radu, i sa čvrstim uvjerenjem u snagu jedinstva i zajedništva koje nas vode naprijed, obećavam vam da ćemo i u narednom periodu nastaviti još snažnije i odlučnije da radiomo za Cetinje i sve njegove građane", zaključio je Đurašković, dodajući da "kao nasljednici slavnih boraca koji nikada nijesu dali svoje dostojanstvo, obećavamo da ćemo ga i mi, sa istom snagom i ljubavlju, braniti za generacije koje dolaze, jer samo sa Cetinjem je i Crna Gora vječna - poručio je Đurašković.

1250x600

1084x550

Đurašković: Nećemo nijemo posmatrati igru sa službenim jezikom i zamisao da se kroz dvojno državljanstvo vani odlučuje o sudbini CG

Od 2013. godine je ugrožen naš jezik i politički dogovor Igora Lukšića, tadašnjeg premijera, Srđana Milića, Andrije Mandića i Branka Radulovića je dogovor koji je slomio crnogorski jezik - kazala je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, odbornica u Skupštini opštine Nikšić Jelena Marković.
Svakodnevno je na protestu i blokadi puta Niksšić - Podgorica, uz građane Nikšića i mještane Pješivaca, te razumije odlično revolt tih ljudi i sve što ih je zadesilo otkad su u tom dijelu nepropisno i nasilno zakopane eutanazirana grla zaražena Kju groznicom.
- Ja sam osudila one koji su doveli mještane Pješivaca u takvo stanje, one koji su ugrozili živote svih građana Nikšića i koliko je uopšte moralno da zauzimaju ministarska mjesta, a mislim prvenstveno na ministra Vladimira Jokovića, onda na predsjednika Opštine Marka Kovačevića i predsjednika Skupštine opštine Nikšić Nemanju Vukovića. Da postoji ikakav moralni odnos koji ih obavezuje, zbog toga što su ugrozili zdravlje Nikšićana, a posebno Pješivaca, naročito Bogetića u kojima se kopa zaražena stoka, oni bi sami podnijeli ostavke, ne bi bilo potrebe da ih neko zatraži - rekla je Marković.
Kad je osnovana država Crna Gora i jezik, kojim je govorio narod u toj državi, podsjeća Marković, nazvan je crnogorskim, a tada nije bilo države Srbije, te je nemoguće da mi govorimo, kako kaže, jezikom koji je proizašao iz srpskog, jer tada, ističe, srpskog jezika nije ni bilo.
Problematika oko službenog jezika u Crnoj Gori, poručuje Marković, datira još od 2013.godine, i političkog dogovora između, dodaje ona, tadašnjeg premijera Igora Lukšića, Andrije Mandića, Srđana Milića iz SNP-a i, navodi ona, Branka Radulovića iz Pokreta za promjene.
- &nbsp;Na sjednici Ustavnog suda od 18.jula 2013.godine je donesena odluka br 39/ 11 i 3/ 12 kojom se traži da je prestane rješenje političko (da se u školama izučava crnogorski, srpski, bosanski k drugi jezici), te jasno istaknuto da je je crnogorski jedan jedini službeni jezik, a ostali jezici u službenoj upotrebi.Crnogorski jezik je jedini u Crnoj Gori službeni, i od 2013.godine je ugrožen naš jezik, i politički dogovor, navedenih ljudi, je dogovor koji je slomio crnogorski jezik. Ja želim da za prekršaj Ustava odgovara svako ko je kriv, jer ja želim da zaštitim crnogorski jezik zato što je on odraz suvereniteta. Mene ne zanima ko je pojedinac koji ga je prekršio. Mi imamo predsjednika države, Jakova Milatovića, koji se zakleo na Ustavu da će Ustav Crne Gore poštovati, a izjasnio se da je Crnogorac koji govori srpskim jezikom. Nije on rekao to ženi u kućnoj zajednici kada razgovaraju, on je institucija koja predstavlja državu u državi i van nje, on je taj koji je sada prekršio Ustav ponovo. Ja bih pozvala, u ovoj emisiji, da odgovaraju svi koji su prekršili Ustav po pitanju jezika, jer ako prođe ova volja, koja nije mala volja, da se drugi jezik uvede u službeni, to vam je put ka onome da Crna Gora bude srpska država - zaključila je Marković.&nbsp;
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3Dv23Lpk9g_qE&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Marković: Crnogorski jezik je odraz suvereniteta

Poslanik Bošnjačke stranke u Skupštini Crne Gore i šef poslaničkog kluba Amer Smailović pozvao je predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića da ne govori u ime parlamentarne većine jer za to nema mandat, makar ne šest poslanika Bošnjačke stranke.
Njegovo reagovanje uslijedilo je nakon intervjua Mandića Večernjim novostima, za koje je izjavio, kako navodi Bošnjačka stranka, da postoji nova parlamentarna većina koja će mijenjati Ustav Crne Gore.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&amp;url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fpolitika%2Fmandic-o-uvodenju-srpskog-jezika-kao-sluzbenog-ustavotvorna-skupstina-rjesenje-ukoliko-ne-budemo-mogli-da-napravimo-dogovor&amp;key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Rekonstruisana parlamentarna većina, čiji je dio Bošnjačka stranka, konstituisana je oko evropske agende i kreiranja uslova za bolji život građana Crne Gore, a za sve ostalo, što se nas tiče, moraćete da tražite neku drugu većinu čiji ćemo mi dio biti samo ako postignete najširi mogući politički i društveni konsenzus kojim se štite interesi bošnjačkog naroda u Crnoj Gori, nezavisne, evropske, građanske i NATO Crne Gore - zaključio je Smailović u komentaru na svom Fejsbuk profilu.

Smailović: Mandić da ne govori u ime parlamentarne većine, nema saglasnost BS

Ukoliko ne budemo mogli da napravimo dogovor, shodno tekovinama i najboljim praksama razvijenog svijeta, postoji rješenje - a to je pravljenje Ustavotvorne skupštine - kazao je predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić u intervjuu za Večernje novosti na pitanje o uvođenju srpskog jezika kao službenog.
Pitanje srpskog jezika je, prema njegovim riječima, nakon objavljivanja rezultata popisa stanovništva iz 2023. postalo ne samo političko, već i pitanje elementarnog ljudskog dostojanstva i ljudskih prava.
- Ne postoji zemlja u Evropi, a vjerovatno ni u svijetu, izuzev možda pojedinih totalitarnih režima, gdje jezik kojim govori većinsko stanovništvo nije ujedno i službeni jezik te zemlje. Mislim da to dovoljno govori o svakodnevnim pozivima Demokratske partije socijalista i njihovih saveznika iz političkog, medijskog i nevladinog sektora, da uprkos rezultatima koji su pokazali da više od 43 odsto stanovništva Crne Gore govori srpskim jezikom i dalje insistiraju na nekim kvazi-tezama, kako crnogorski treba da ostane jedini službeni - ocijenio je Mandić.&nbsp;
DPS je, kako je rekao, zaslužan i što je 2007. tijesnom dvotrećinskom većinom crnogorski proglašen jedinim službenim jezikom, kao i za član Ustava kojim se sve promjene moraju potvrditi na referendumu većinom svih birača u Crnoj Gori.&nbsp;
- Ako uzmemo u obzir da u ovom momentu, nakon uparivanja popisnih rezultata i biračkog spiska, imamo oko 90.000 osoba čije je biračko pravo i te kako sumnjivo, dolazimo do toga da je DPS tim članom zakovao i onemogućio bilo kakve promjene. Sada postoji nova parlamentarna većina koja želi da konstatuje ono što je narod jasno i nedvosmisleno rekao, a to je da većina govori srpskim jezikom i traži da dobije status službenog - istakao je, pored ostalog, Mandić.
Govorio je i dvojnom državljanstvu sa Srbijom i kazao da opozicija svakodnevno pokušava da "manipuliše raznim neistinama i poluistinama".
- Pitanje državljanstva sam prvi put pokrenuo sa našim iseljenicima u Turskoj znajući da ti ljudi imaju poseban osjećaj pripadnosti Crnoj Gori. Ne vidim ništa sporno u tome da se ljudima koji imaju i osjećaju veze sa Crnom Gorom, omogućimo da dobiju državljanstvo. Opozicija to predstavlja kao da će se istog trena magično stvoriti na stotine hiljada novih birača, iako dobro znaju da sadašnji zakon nalaže da osoba uz državljanstvo mora imati i prebivalište u Crnoj Gori punih deset godina &nbsp;rekao je Mandić.&nbsp;
Smatra da im je obaveza, posebno kada se uzme u obzir da cijeloj Evropi pa tako i Crnoj Gori prijeti najveći neprijatelj u vidu bijele kuge, da ne dozvole da naša zemlja nastavi da kopni.
- Već da ljude koji su nam najbliži i koji sebe smatraju dijelom šireg bića Crne Gore privučemo da se vrate i svoju budućnost vežu za našu zemlju, bez obzira na to da li dolaze iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Evrope ili SAD“ - kazao je Mandić.
Kako tvrdi, Crna Gora je, ako pogledamo unazad trideset i više godina, nikada stabilnija, tako da sve teze o nekakvim obračunima ne stoje.
Kada govori o inicijativi da ga i Cetinje proglasi za personu non grata, Mandić navodi da skupštine opština imaju pravo da donose razne rezolucije iako one nijesu pravno obavezujuće
-Ustav Crne Gore garantuje slobodno kretanje svim građanima, uključujući i meni kao predsjedniku Skupštine. Bilo kakve odluke koje eventualno donese Skupština prijestonice, a koje se kose sa Ustavom i zakonima, ne mogu me spriječiti da posjetim svaki dio naše države. Smatram da za razliku od političara koji dolaze iz takozvanog suverenističkog bloka, imam sluha za ovu zemlju, za ljude sa sjevera i za one sa Primorja, za građane Cetinja. Podsjetiću da je novi logo Skupštine upravo zgrada prijestonice, odnosno Zetske banovine - naveo je, pored ostalog, kazao je Mandić.&nbsp;

Mandić o uvođenju srpskog jezika kao službenog: Ustavotvorna skupština rješenje ukoliko ne budemo mogli da napravimo dogovor

Da je popis stanovništva u Crnoj Gori unaprijed određen kao instrument marionetske vlasti za promjenu temeljnih državnih vrijednosti i, u konačnici, državnoga ustrojstva svjedoče sve napadniji zahtjevi činilaca vlasti za uvođenje srpskoga jezika kao službenoga s pozivom na rezultat popisa u vezi s navodnim govornicima srpskoga jezika u Crnoj Gori - ocijenili su iz Crnogorskog PEN centa.
- Sve i kad bi se rezultati popisa mogli prihvatiti kao validni, podatak da se većina govornika u Crnoj Gori izjasnila da govori srpskim jezikom i dalje ne može biti pokazatelj da većina u Crnoj Gori govori srpski već da svoj jezik imenuju kao srpski - navode u saopštenju.&nbsp;
Dodaju da je nesporna istina da su bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski u lingvističkome pogledu jedan jezik te da je svaki od njih standardizovan u svojoj kući, u skladu s potrebama i osobinama govornika.&nbsp;
- Crnogorski kao državni jezik, a ne (samo) jezik nacionalnih Crnogoraca, standardizovan je u Crnoj Gori, u skladu s govornim i pisanim potrebama crnogorskih građana. Kao takav, kao državni jezik, on je odraz građanskoga ustrojstva države Crne Gore i ne može mu se niti nadmetati niti u istu ravan stavljati bilo koji drugi jezik kao službeni - kategorični su iz Crnogorskog PEN centra.&nbsp;
On je, kako su rekli, kao takav i najvažnije sredstvo raspoznavanja Crnogoraca, ma kako se nacionalno izjašnjavali.&nbsp;
- Uvođenje srpskoga jezika kao službenoga (uz crnogorski) sporno je iz više razloga. Njime bi se udarilo u temelje građanskoga ustrojstva države jer bi se uz crnogorski državni jezik kao službeni uveo jezik druge države koji se tretira kao nacionalni jezik Srba na teritoriji zamišljene Velike Srbije. Bila bi to diskriminacija svih nesrba u Crnoj Gori - navode u saopštenju.
Dodaju da je sporan razlog i to da bi se Crna Gora, uz crnogorski kao jedini jezik koji se standardizuje u Crnoj Gori, kao službeni prihvatila i jezik koji se standardizuje u Srbiji, jezik čija je matična kuća izvan Crne Gore.
- Prihvatanjem srpskoga kao službenoga ozakonila bi se vijek i po duga beogradska asimilatorska stremljenja da se Crna Gora u kulturnom pogledu tretira kao region Srbije, što i ne skriva podgorička marionetska vlast. Srpski jezik kao službeni poslužio bi kao oslonac za izmjenu Ustava, što bi rezultiralo rušenjem građanskoga koncepta društva i uspostavljanjem države narodâ, čiji je krajnji cilj marginalizacija i nestanak Crnogoraca i ostalih nesrba - po modelu tzv. Republike Srpske - navode iz Crnogorskog PEN centra.
Odnos državotvornih političkih činilaca u Crnoj Gori, intelektualaca i civilnoga sektora prema ovome pitanju, kako su ocijenili, određivaće dalje ponašanje vlasti u brutalnim pokušajima rušenja građanskoga koncepta države i stvaranja ambijenta u kome neće biti mjesta za življenje onima koji ne prihvataju da je građanin a ne izmaštani narod temeljna vrijednost crnogorskoga društva.&nbsp;
- Stoga je svako pristajanje na tobožnji kompromis zapravo samo krčenje puta za uspostavu sistema koji su ideološki prethodnici ove vlasti bili postavili 1918. godine. Obaveza je svih koji baštine vrijednosti pluralnoga društva da se brutalnim nasrtajima vlasti svim demokratskim sredstvima beskompromisno suprotstave - zaključili su iz Crnogorskog PEN centra.

Crnogorski PEN centar: Jezik odraz građanskoga ustrojstva i ne može mu se u istu ravan stavljati bilo koji drugi jezik kao službeni

Svako aktuelizovanje promjene Ustavom definisanog službenog jezika je besmisleno i predstavlja dio propagande velikosrpskog nacionalizma, saopšteno je iz Demokratske partije socijalista (DPS).
- Sve entuzijaste, sa raznih nivoa vlasti, koji ovih dana ispunjavaju agendu velikosrpskog nacionalizma, zastupajući tezu da srpski jezik treba da postane službeni, podsjećamo na veoma važnu činjenicu: najviši pravni akt, Ustav, definiše da je službeni jezik u Crnoj Gori – crnogorski. Službeni jezik države Crne Gore je tako čvrsto zaštićen Ustavom, da ga ova parlamentarna većina ne može promijeniti, sem da sruši ustavni poredak, izvrši državni udar i suspenduje sve institucije - navedeno je u saopštenju.
Iz te partije podsjećaju da je Crna Gora 2017. godine odlukom Komiteta kongresne biblioteke u Vašingtonu dobila međunarodni kod za crnogorski jezik u okviru ISO međunarodnog standarda, čime je ozvaničena njegova lingvistička prepoznatljivost.
- Svako aktuelizovanje promjene službenog jezika je besmisleno i predstavlja dio propagande velikosrpskog nacionalizma, koji želi od Crne Gore, države svih građana, da pravi državu etničkih grupa i naroda, sa dominacijom srpskog, postavljajući mine u temelje njene državnosti - rekli su iz DPS-a.
Navode da crnogorski jezik nije jezik etničkih Crnogoraca, već je nazvan prema imenu države Crne Gore, kao što je to urađeno u svim državama bivše Jugoslavije.
- Svako insistiranje na izmjeni ustavnog statusa crnogorskog jezika kao službenog jezika naše države, ne znači samo negaciju tog jezika, nego i Crne Gore kao države u kojoj se on govori. Insistiranje na promjeni službenog jezika u Crnoj Gori, samo je taktički potez do oduzimanja suvereniteta državi, i zato velikosrpski nacionalisti na tome insistiraju - navodi se u saopštenju DPS-a.
U toj pariji kažu da će pristupanjem Crne Gore Evropskoj uniji (EU), crnogorski jezik postati jedan od službenih jezika EU, i to se očigledno vođama velikosrpskog nacionalizma ne dopada.
. Očigledno je da rezultati popisa nijesu zadovoljili njihove apetite, jer suštinski u tri posljednja “prebrojavanja” ništa se značajno u statistici nacionalnog identiteta nije promijenilo, a upregla se velikosrpska mašinerija finansijske, medijske, logističke, političke pomoći da se postigne javno obznanjen cilj: da srpskim jezik govori 50 odsto građana, i da se većina građana identitetski odrede kao pripadnici srpskog naroda - dodaje se u saopštenju.
S obzirom na to da etnički inženjering na popisu nije uspio, kako kažu u DPS-u, sada Andrija Mandić, šef parlamentarne većine, pokušava da pritiskom i ucjenom nametne nacionalističku agendu svojim političkim podanicima u vlasti.
- Preporučujemo im da ne destabilizuju državu raspravom o davno zatvorenom pitanju, već da se osvrnu oko sebe i vide kako žive građani, koji su im 29. septembra u Podgorici najbolje rekli šta misle o politici ove vlade, njenoj strategiji održavanja na vlasti po svaku cijenu, i vladajućoj većini koja je spremna da služi Vučićevom slugi - zaključeno je u saopštenju.

DPS: Svako aktuelizovanje promjene Ustavom definisanog službenog jezika je besmisleno i dio je propagande

U Crnoj Gori sjutra će biti promjenljivo oblačno sa sunčanim intervalima, mjestimično se očekuje kiša, a ponegdje i pljusak praćen grmljavinom.
Kako je saopšteno iz Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, kiša se u južnim predjelima uglavnom očekuje tokom jutra ili prijepodneva, a na sjeveru od sredine dana.
Vjetar će biti slab do umjeren, na sjeveru i ponegdje na primorju pojačan, južnih smjerova.
Jutarnja temperatura vazduha od dva do 14, najviša dnevna od 13 do 23 stepena.

Sjutra oblačno, mjestimično kiša

U izraelskim napadima na Gazu od početka rata, od oktobra 2023. godine, ubijeno je najmanje 53.339 Palestinaca, saopštilo je Ministarstvo zdravlja.
U saopštenju se navodi da je 67 tijela dovezeno u bolnice u posljednja 24 sata, dok je 360 ljudi povrijeđeno.
Time je broj povrijeđenih u izraelskim napadima porastao na 121.034, prenosi Anadolija.
- Mnoge žrtve još su zarobljene pod ruševinama i na putevima, jer spasioci ne mogu doći do njih - dodaje se u saopštenju.
Izraelska vojska nastavila je napade na Pojas Gaze 18. marta i od tada je ubila 3.193 osobe i ranila 8.993, prekršivši sporazum o prekidu vatre i razmjeni zarobljenika koji je stupio na snagu u januaru.
U novembru je Međunarodni krivični sud izdao naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Joava Galanta zbog ratnih i zločina protiv čovječnosti u Gazi.
Izrael se suočava i s tužbom za genocid na Međunarodnom sudu pravde zbog rata protiv enklave.

Broj žrtava u Gazi premašio 53,3 hiljade

Vuk Dabović osvojio je zlatnu, a Danilo Marković bronzanu medalju na međunarodnom bokserskom turniru za omladince "Ljah Nimani" u Prištini.
Dabović je u finalnom meču kategorije do 70 kilograma savladao Riona Bajramija iz Sjeverne Makedonije prekidom u prvoj rundi.
Njegov klupski drug iz podgoričkog kluba Power boxing Danilo Marković zaustavljen u polufinalu kategorije do 65 kilograma u duelu sa Hrvatom Matejom Mortonom.
Uz zlatnu medalju, Dabović je dobio pehar za najborbeniji par turnira u glavnom gradu Kosova.
Sa Dabovićem i Markovićem u Prištini putovao je trener iz BK Power boxing Milorad Purić.
- Turnir u Prištini bio je izuzetno značajan, posebno za razvoj naših omladinaca. Bila je to idealna prilika da osjete atmosferu jakih međunarodnih mečeva, testiraju ono što treniramo i uče kako se nositi sa pritiskom. Ponosan sam na to kako su reagovali i kako su se predstavili bokserskoj javnosti u regionu a i šire - rekao je trener Purić.
Memorijalni turnir, koji je održan u znak sjećanja na legendarnog trenera reprezentacije Jugoslavije, okupio je u Palati omladine i sporta takmičare iz Albanije, Bugarske, Poljske, Sjeverne Makedonije, Hrvatske, Ukrajine, domaćina Kosova i Crne Gore.

Crnogorskim bokserima zlato i bronza u Prištini

Kik-boks reprezentacija Crne Gore nastup na Svjetskom kupu u Antaliji završila je sa osam medalja – četiri zlatne i po dvije srebrne i bronzane.
Senior Nemanja Čađenović, koji je zbog povrede propustio početak sezone, treći put zaredom osvojio je prestižno takmičenje u Turskoj.
Čađenović je u finalu discipline lou kik (do 71) ubjedljivo je slavio protiv domaćeg borca Enesa Kojunčua 3:0.
U polufinalu je savladao Elnura Mustafajeva iz Azerbejdžana i Furlana Ziju iz Turske.
Najsjajnijim odličjem okitio se i najbolji crnogorski junior Viktor Dukić, koji je u finalu (lou kik, preko 91) nokautom u prvoj rundi pobijedio Alija Kaju iz Turske.
Do zlata su stigli i juniori Isah Tarhaniš i Slađana Božović.
Tarhaniš (lou kik, do 57) pobijedio je Azerbejdžanca Umida Najaflija i bez borbe Murada Mamadova, dok je u finalu bio bolji od Merta Bozkurta iz Turske.
Božović (lou kik, do 56) je bez borbe prošla u finale, gdje je savladala domaću takmičarku Fatmu Erol.
Srebro su zavrijedili juniori Gzim Prelvukaj i Sultan Imeri.
Prelvukaj (lou kik, do 67) je u prvom meču za reprezentaciju pobijedio Erina Eskina iz Turske, da bi u okršaju za zlato izgubio od Elvina Fatalilija iz Azerbejdžana.
Imeriju se rival u polufinalu nije pojavio u ringu, dok je u finalu (lou kik, do 54) izgubio od Francuza Adama Dailija.
Bronzane medalje pripale su juniorima Jovanu Lipovini i Isahu Agoviću.
Lipovina (lou kik, do 63,5) je u prvom kolu savladao Buraka Dama iz Turske, dok je u polufinalu zaustavljen od drugog domaćeg borca Husejina Karagača.
Agović je bio slobodan na startu, ali je u polufinalu poražen od Emira Ačara iz Turske.
Selektor Goran Radonjić kazao je da je u Antaliji ostvaren zapažen rezultat, navodeći da je turnir bio dobra provjera crnogorske takmičare.
On je kazao da se poslije kraće pauze vratio Nemanja Čađenović koji je iz meča u meč bio bolji i pokazao dobru formu.
- U finalu je bio dominantan. Juniorski dio ekipe uglavnom je opravdao očekivanja. Ostaje žal što nijesmo imali više mečeva. Bilo je nekoliko otkazivanja protivnika, ali šta je tu je. Dukić je za kratko vrijeme koje je proveo u ringu prikazao takođe dobru formu. Zadovoljan sam borbenošću i željom koju su prikazali Božović i Tarhaniš - kazao je Radonjić.
On je istakao da je bilo i takmičara koji su podbacili, dok su neki imali priliku da debituju za reprezentaciju.
- Bile su to dobre provjere za ono što nas čeka u nastavku godine – za manje od mjesec učestvovaćemo na Svjetskom kupu u Budimpešti - rekao je Radonjić.
Svjetski kup u Antaliji okupio je više od 2.600 takmičara iz 41 države.

Crnogorskim kik-bokserima osam medalja

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: sluzbeni-jezik