Red srpskih zastava, red pljeskavica, rodoljubive pjesme i parole o „očuvanju države" - Beograd je tokom vikenda bio kulisa velikog političkog spektakla u režiji Srpske napredne stranke, piše Dojče vele.
Na trodnevnom „svesrpskom saboru" predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obznanio je „kraj obojene revolucije" i promovisao novi Pokret za narod i državu.
- Nećemo dati ni ovima s polja, ni ovima iznutra da nam državu sruše. I da vam kažem, završeno je s njihovom obojenom revolucijom. Mogu da se šetkaju koliko god hoće, nema ništa od toga - poručio je Vučić.
Prema procjenama Arhiva javnih skupova, mitingu je prisustvovalo najmanje 55.000 građana. Neki su stigli organizovanim autobusima, drugi pješice - imitirajući studente koji mkesecima hodaju Srbijom u znak protesta.
<h2>Pet zahtjeva samom sebi</h2>
Govor Vučića u subotu uveče uživo su prenosile gotovo sve najvažnije televizije u zemlji u udarnom terminu. On je iznio pet zahtjeva usmjerenih ka „uspostavljanju reda".
- Zahtijevamo od nadležnih organa i institucija Republike Srbije, a prije svega od nadležnih tužilaštava, da u okviru svojih ustavnih i zakonskih nadležnosti pokrenu odgovarajuće postupke i preduzmu sve druge zakonom propisane mjere, kako bi se uspostavio red i mir u državi - istakao je Vučić.
To je neka vrsta poziva na državno nasilje i obračun s demonstrantima, ocjenjuje za Dojče vele novinar Nedim Sejdinović.
- Njegovi zahtjevi pokazuju jednu potpuno obrnutu sliku stvarnosti u kojoj se oni koji propagiraju i vrše nasilje predstavljaju kao žrtve, a oni koji su žrtve predstavljaju se kao nasilnici. Ali to, naravno, nije ništa novo u toj novo-radikalskoj retorici - dodaje Sejdinović.
Slično misli i profesorka prava u penziji Vesna Rakić Vodinelić. Ona za Dojče vele ukazuje na to da zahtjev za vraćanje otetih institucija dolazi upravo od čovjeka koji je te institucije oteo.
- On ne poštuje podjelu vlasti i zadire u ovlašćenja drugih državnih vlasti, prije svega pravosudne, i on uopšte nema ustavnog osnova da to od njih zahtijeva - objašnjava Rakić Vodinelić.
Sada je, dodaje, veliko pitanje kako će na Vučićeve zahtjeve odreagovati tužilaštvo, ali i policija koja ima ovlašćenje da zabrani javne skupove.
- Vučićev zahtjev za normalizaciju svakodnevnog života mogao bi se odnositi na blokade koje studenti i građani sprovode svakog dana. Sad je pitanje da li će neko pokušati da rasturi te blokade - dodaje Rakić Vodinelić.
<h2>Konsolidaciju prati i represija</h2>
Dok pokušava da konsoliduje sopstvene redove, režim pojačava pritisak i na studente i demonstrante koji su skoro pola godine na ulici.
Vijesti o fizički napadima, privođenjima, disciplinskim i krivičnim prijavama protiv demonstranata i kritičke javnosti stižu gotovo svakodnevno. Šestoro novosadskih studenata i aktivista već se mjesec nalazi u pritvoru, dok je šestoro u političkom izgnanstvu zbog navodne „pripreme djela protiv ustavnog poretka i bezbjednosti Republike Srbije".
Sejdinović vjeruje da je sve to dio „kontrarevolucije" koju je predsjednik sam najavio.
- Očigledno je cilj zastrašivanje i ućutkivanje građana, jer je procjena da se energija protesta pomalo istrošila i da je sad vrijeme za kontraofanzivu. Ja, međutim, nekako duboko vjerujem da to što radi vlast na čelu s Vučićem jeste apsolutno kontraproduktivno po njih, jer dodatno ogoljuje represivni režim - ocijenio je Sejdinović.
<h2>Otpor ne jenjava</h2>
Građanski i studentski otpor se, međutim, ne gasi. Grupe studenata i građana u više mjesta širom Srbije pokušale su da spriječe autobuse s pristalicama SNS-a da stignu na skup u Beograd, ali je policija razbila blokade.
U Novom Pazaru, oko 300 kilometara južno od Beograda, paralelno sa SNS skupom održavao se i veliki protest studenata na kom je ponovo hiljade ljudi demonstriralo protiv vlasti.
- Ovo društvo se jednostavno lomi – ili ćemo krenuti u pravcu u pravcu Erdogana, što će značiti jednu pojačanu represiju, hapšenje mnogih kritičara režima i bježanje ljudi iz zemlje iz straha od neke vrste odmazde, ili će protesti nastaviti da se vrše pritisak i dovesti do onoga što je jedini dobar ili logičan ishod, a to je promjena vlasti - smatra Sejdinović.
U borbi za rasplet, grupa studenata već deset dana okreće pedale na putu ka Strazburu gdje će evropskim parlamentarcima simbolično uručiti pismo o stanju vladavine prava u Srbiji. Na svakom koraku ih dočekuju članovi dijaspore – uz suze i ovacije.
Vlast, s druge strane, priprema novu Vladu na čijem će čelu biti ljekar Đuro Macut koji gotovo da nema nikakvog političkog iskustva. Dio analitičara je ovakav potez ocijenilo kao indirektni ustupak javnosti koja sve glasnije traži ekspertsku vladu. Drugi, pak, smatraju da se radi o političkom manevru Aleksandra Vučića koji zbog pada rejtinga želi po svaku cijenu da izbjegne izbore.
- Ja mislim da je on sam svjestan da ne može da računa ni na policiju, ni na pravosuđe u slučaju neke jače represije, jer se vidi da čak i u tim institucijama postoje ljudi koji otkazuju poslušnost i odbijaju da po njegovom nalogu krše zakone - kaže Sejdinović.
Ali konačan rasplet još nije ni na vidiku. I vlast i opoziciona javnost čekaju da ona druga strana – prva pogriješi.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Sabor SNS: Pokušaj konsolidacije moći

Bilo bi dobro da se studenti politički organizuju, jer bi imali veliku podršku i ogromnu gravitacionu silu privlačenja u jedinstven front ubjedljivo veći od Pokreta za narod i državu - ocijenio je u intervjuu FoNetu novinar Boško Jakšić dodajući da smatra da je pad vlasti Aleksandra Vučića neizbježan.
Upitan od koga to Vučić brani Srbiju, Jakšić je, povodom mitinga vlasti “Ne damo Srbiju”, istakao da Srbiju danas brane studenti i svi oni građani koji su im se pridružili.
Kako je rekao, Vučić ne razumije studente, jer su njihovi zahtjevi potpuno suprotni njegovim vizijama politike i uređenja države.
- Mi smo danas zaista suočeni sa dvije Srbije - ocijenio je Jakšić i konstatovao da je miting vlasti, po svim mogućim šablonima, predstavljao novu polarizaciju.
Kako je precizirao, počev od nastupa Baje Malog Kninžde, koji je bio bruka Beograda, do ozbiljnih političkih dimenzija to skupa.
- Svako je na tom mitingu imao svoju osmišljenu ulogu - rekao je Jakšić navodeći da ima kreativnih ljudi angažovanih u Vučićevom štabu koji bi mogli da smisle nešto novo, a ne samo da kopiraju ono što rade studenti.
Njemu se čini da Vučić pokušava da ponovi taktiku koja se jednom pokazala uspješnom i podsjeća na to kako je svojevremeno od demokratske opozicije ukrao ideju EU i ostavio je bez ključne politike.
- Tako sada na istoj matrici, ali sa različitim ciljevima, pokušava da ukrade sve od studenata, ne bi li to pretvorio u sopstvenu prednost, ali mislim da ovoga puta ta lopovska taktika neće proći - kazao je Jakšić.
Upitan o zahtjevima koje je Vučić saopštio na mitingu, Jakšić je odgovorio da je najvažniji peti zahtjev, koji vidi kao direktnu najavu represije, formulisanu rečenicom da je vrijeme da se pokaže šta je država.
Jakšić je, međutim, optimističan, jer misli da je Vučić uspeo da podijeli i organe sile i da bi veliki broj pripadnika i policije i vojske odbio naredbu da se izvedu tenkovi ili da se batinaju ljudi na ulicama, koriste vodeni topovi i gumeni meci.
Uprkos tome što “vrh vojske i policije čine Vučićevi poslušnici”, Jakšić napominje da bi oslanjanje na silu i hapšenja samo ubrzalo pad vlasti, ali priznaje da je pitanje od million dolara da li je “jedan čovjek spreman na sve ili nije”.
Prema njegovom viđenju, Vučić je u proteklih pet mjeseci napravio toliko grešaka koliko nije u svim ranijim godinama.
- Te greške su izraz nervoze - rekao je Jakšić i ukazao da je, u takvim okolnostima, Vučić nepredvidljiv.
On naglašava da je besprizorna, bezobrazna i jezuitski cinična svaka Vučićeva izjava o studentima kao teroristima, mulju i talogu.
- Poređenjem marševa studenata sa Musolinijevim maršem na Rim, predsjednik regrutuje desetine i stotine svojih protivnika - rekao je Jakšić, koji misli da Vučić više ne zna što radi. Uvjeren je da Vučić počinje da gubi navodnu hladnu i pragmatičnu racionalnost koju je imao.
- U značajnoj mjeri sam doprinosi svom padu, koji je, čini mi se, poslije ovih pet mjeseci, ako bih podvukao crtu, neizbježan - jasan je Jakšić.
Ova Srbija, kaže, nije ona koja je bila prošlog novembra.
- Mi već nijesmo u pređašnjem stanju, jer ova Srbija više nije ona Srbija koja je bila do prošlog novembra, ova Srbija se kvalitativno dubinski promijenila i pokrenut je zamah koji je decenijama bio zakočen. Sve je bilo prepušteno naprednjacima i njihovom šefu, odnosno predsjedniku Republike, koga, uzgred budi rečeno, moram da kažem, ja ne smatram da je on moj predsjednik, zato što, između ostalog, ne poštuje ustavnu obavezu da bude predsjednik svih građana - naglasio je Jakšić.
Vučić se, smatra on, ponaša kao pastir naprednjačkog stada.
- I to pokazuje, čak ponosno - rekao je Jakšić i istakao da su, nasuprot tome, studenti unijeli kvalitativne promene svojom iskrenošću, dobrotom, osjećanjem zajedništva i solidarnosti.
Ocjenjujući da vlast neće ispuniti studentske zahtjeve, jer neće samu sebu da ruši, niti prihvatiti prelaznu vladu, jer neće fer i slobodne izbore, on je predvidio da predstoji obaranje ruku i rat iznurivanja oko izbornih uslova, kao ključnog pitanja. Smatra da su oni svjesni, pogotovo sada, kada se namnožilo ovoliko nezadovoljstvo, da izbore pod fer i slobodnim uslovima ne mogu da dobiju.
S druge strane, raznorodna opozicija, ako ima mudrosti, spremnosti, dobre volje i dovoljno hrabrosti da se pobijede lične sujete, trebalo bi, poručuje on, da odgovori kontramjerom i da se ujedini, naspram Pokreta za narod i državu. Jakšić njega vidi kao surogat SNS.
Prema njegovom mišljenju, sada je posljednji trenutak da opozicija opravda svoje postojanje angažovanjem na takav način.
Jakšić lično priželjkuje da se studenti i korpus mladih ljudi organizuju na neki politički način, uvjeren da bi apsolutno imali veliku podršku.
Kako je istakao, takva politička formacija bi imala ogromnu gravitacionu silu, bila bi kao Sunce koje bi privlačilo razne opozicione planete i satelite i tako formiralo jedinstven front, koji bi, u ovom trenutku, bio ubjedljivo veći nego što je Pokret za narod i državu.
Upitan o odlasku studenata biciklima u Strazbur, Jakšić je odgovorio da taj njihov poduhvat faktički sada prvi put u Evropu unosi ono što se događa u Srbiji.
- Sada neće biti veće evropske televizije koja neće zabilježiti njihov dolazak u Strazbur - predvidio je on i podsjetio da su evropski mediji, prije dva mjeseca, poprilično upadljivo ignorisali što se događa sa studentima u Srbiji.
- To se sada mijenja i pretvara u paralelni tok uticaja, jer će u Evropi početi da raste pritisak kada sazna šta studenti hoće, a onda će Ursula fon der Lajen morati da razmisli kakve su posljedice što gradonačelnik Ulma viče ‘Pumpaj, pumpaj’, jer je to njena izborna baza - predočio je Jakšić.
Takav proces bi, kako je procijenio, mogao značajno da utiče na Evropljane, kojima jesu interes litijum ili Rafali, ali im je veći interes da ostanu na vlasti.
Prema tome, objasnio je Jakšić, zašto bi oni svoju sopstvenu vlast žrtvovali zbog Aleksandra Vučića, a to je onda dvostruki pritisak, iznutra i spolja.
- Ja sam veliki entuzijasta i, koliko god patetično zvučalo, hvala studentima, veliko hvala - zaključio je Jakšić.

Jakšić: Vučićev pad neizbježan, sam tome doprinosi

Otac i sin Bane i Aca Jevtić pretučeni su danas u selu Krćevac, na izlasku iz Topole, pošto je sin ljudima koji su krenuli na miting u Beograd poručio „pumpaj, pumpaj“. Stariji Jevtić zadobio je prelom kostiju lica i nosa i hospitalizovan je u Kliničkom centru u Kragujevcu.
- Vraćao sam se sa ocem iz nekog rada i svratili smo u restoran da popijemo piće na izlasku iz Topole. Bilo je parkirano par automobila i pristizali su autobusi, dosta ljudi znam lično. Doviknuo sam „pumpaj, pumpaj“ i krenuo da uđem u restoran - ispričao je za N1 Aca Jevtić, opisujući kako je došlo do napada.
Jevtić kaže da je jedan iz grupe krenuo da ga psuje i udara u glavu, a da je on uzeo kamen da se odbrani. Kad je shvatio da se napadač udaljava bacio je kamen i krenuo ka ocu i tada je vidio kako ga više muškaraca tuče.
- Otac je samo smirivao situaciju, ima 62 godine, apolitičan je i sit cijele situacije, ne izjašnjava se. Kad sam se okrenuo, njega su dvojica ili trojica udarili. Trenutno je u Kliničkom centru Kragujevac, ima prelome kostiju lica i nosa, podlive. Ne mogu to da razumijem, pokušavao je najmirnije da smiri situaciju - ispričao je mlađi Jevtić za N1.
Ističe da su on i otac bili pozvani u policiju da daju izjavu, dok su se napadači vratili u autobus i nastavili ka Beogradu.
Danas se u Beogradu održava skup podrške Pokreta za narod i državu, a pristalicama SNS i tog pokreta večeras će se obratiti i predsjednik Aleksandar Vučić.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fsvijet%2Fbeograd-u-toku-vucicev-skup-nastupa-baja-mali-knindza&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>

500x500

Otac i sin pretučeni kod Topole zbog poruke „pumpaj, pumpaj“ mitingašima SNS-a

Građani Novog Sada bukom su prekinuli sastanak novosadskih naprednjaka koji se održavao u prostorijama Mesne zajednice Ostrvo, u naselju Liman IV.&nbsp;
Gradonačelnik Novog Sada Žarko Mićin i drugi funkcioneri SNS, među kojima je bio &nbsp;i direktor JKP "Tržnica" Vladimir Stojković, ispraćeni su iz prostorija Mjesne zajednice uz povike "Ruke su vam krvave" i zvuke vuvuzela i pištaljki.
Naprednjaci su uz manje guranje na vratima i povike napustili prostorije, a većina njih je sakrila lica kapuljačama i majicama.
Građani navode i da ih je jedna starija žena prilikom izlaska udarala kišobranom.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DHbb20Tsn96Y&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

VIDEO: Novosađani prekinuli sastanak gradonačelnika s lokalnim odborom SNS

Šef poslaničke grupe Srpske napredne stranke u Skupštini Srbije Milenko Jovanov izjavio je danas da će ta poslanička grupa imati predstavnika na razgovoru sa izvjestiocem Evropskog parlamenta za Srbiju Toninom Piculom, ali da on u njemu neće učestvovati.
- Ja ne mogu da prisustvujem, imam važan događaj, moram da posložim čarape po bojama - rekao je Jovanov na konferenciji za novinare u holu Skupštine Srbije, koju je sazvao kako bi pozvao tužilaštvo da utvrdi ima li osnova za procesuiranje predstavnika opozicije u antikorupcijskim akcijama.
Uoči dolaska Picule u Beograd, predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić je nazvala „sramotnom“ Piculinu ocjenu kako je Srbije postigla ograničen ili nikakav napredak.
Na pitanje zbog čega se na predstojećem skupštinskom zasijedanju 4. marta prvo ne konstatuje ostavka premijera Miloša Vučevića, pa zatim odlučuje o izmjenama Zakona o visokom obrazovanju, Jovanov je rekao da u tom slučaju ne bi mogao da se ispuni četvrti studentski zahtjev.
Prema njegovim riječima, potrebno je da predstavnici Vlade koji su učestvovali u razgovorima govore poslanicima o izmjenama, nakon čega će se konstatovati ostavka i počinje da teče rok za izbor nove vlade.
- U skupštinskom poslovniku nije određeno u kojem će se trenutku sjednice konstatovati ostavka premijera - rekao je Jovanov.
Govoreći o nedavnom cijepanju plakata sa likom predsjednika države Aleksandra Vučića u Obrenovcu, što je uradila Nova Demokratska stranaka Srbije (Novi FDSS), rekao je da je njen predsjednik Miloš Jovanović „umislio da je komandos u šlafroku“.
Dodao je da to nije njegova nekadašnja stranka, iz koje je prešao u Srpsku naprednu stranku, jer je bio u DSS na mjestu predsjednika Pokrajnskog odbora za Vojvodinu.
Jovanov je rekao da očekuje da tužilaštvo ispita kako je predsjednik Stranke slobode i pravde Dragan Đilas „zaradio 619 miliona eura za deset godina, dok je bio na funkcijama“, navodeći da je prije par godina podnio i krivičnu prijavu protiv potpredsjednice te stranke Marinike Tepić, ali da nije dobio nikakav odgovor.
Na pitanje zašto to nije istraženo za deset godina, od kada je SNS na vlasti, rekao je da se „isto to pita i on“ kao i da mu se čini „da su bili zaštićeni jer su opozicija, pa bi kukali da je to politički progon“.

Šef poslaničke grupe SNS u Skupštini Srbije neće razgovarati s Piculom: "Imam važan događaj, moram da posložim čarape po bojama"

Predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić „upala“ je u zasjedu građana koji su večeras protestovali ispred Centra za kulturu u Rakovici, napravila grešku i ušla u raspravu sa jednim od okupljenih građanina.
Dio rasprave može se čuti na snimku koji se pojavio na društvenim mrežama.
<div class="embed-block"><div style="max-width: 550px;"><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 100%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fx.com%2Fatamanzagliblje%2Fstatus%2F1882858590672936981%3Fref_src%3Dtwsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1882858590672936981%7Ctwgr%5Ec1e0e429ea58278869bff08a2534ab51f27c27d8%7Ctwcon%5Es1_&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Rasprava je krenula oko protesta i blokada, pitanja ko je kriv za to i ko koga maltretira. Brnabić je pokušala da se odbrani rijekom naučenih fraza, ali kada je ušla u pravu razmjenu argumenata upitala je: „Kada neki član SNS-a dođe da maltretira Vas?“.
- Kako ne, pa vi nas maltretirate već 13 godina, vašom lošom politikom - odgovorio je građanin.
Brnabić je na momenat izgubila strpljenje, prešla na ti, ali se brzo vratila i dok je građanin nastavio sa neugodnim pitanjima, ona je nastavila sa naprednjačkim frazama, prenosi Nova.rs.
Inače, grupa nezadovoljnih građana, koji su protestovali danas u Beogradu u znak solidarnosti sa studentima koji su pozvali na blokadu i generalni štrajk, opkolila je večeras Dom kulture u Rakovici gdje se održala tribina SNS na koju su došli visoki funkcioneri te stranke Ana Brnabić i Siniša Mali.

VIDEO: Brnabić se verbalno sukobila sa demonstrantom u Rakovici

Kako ono reče T.S. Eliot na početku “Četiri kvarteta”? “Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo / Oba su možda prisutna u vremenu budućem, / A vrijeme buduće sadržano u vremenu prošlom”. Možda nam zato kratko podsjećanje na nedavnu prošlost pomogne da se snađemo u vremenu sadašnjem koje je budućnost te prošlosti.
Aleksandar Vučić bio je dio zločinačke mašinerije koja je pobila preko sto hiljada ljudi, raselila milione iz njihovih domova, ranila i osakatila ko zna koliko hiljada, rušila gradove i sela, spaljivala žive ljude, ubijala ljude u konc-logorima, pljačkala sve živo i mrtvo, masovno silovala i počinila zvijerstva koja se teško mogu prebrojati. Taj neljudski oblik postojanja bio je ministar u Vladi, dio sistema koji je ubijao civile po Kosovu, trpao ih u hladnjače, prevozio diljem Srbije i bacao u masovne grobnice u kojima su posle pronađeni klikeri i pismeni zadaci iz osnovne škole.
<h2>Prvo lice množine</h2>
Dotični je preljepljivao Bulevar Zorana Đinđića tablama sa imenom ratnog zločinca, krvoloka Ratka Mladića, proglasio je Narodnu skupštinu sigurnom kućom za ovog masovnog ubicu. Mladića je oduvijek smatrao srpskim herojem, tako ga vidi i dan-danas, vazda mu se divio, i to upravo iz onih razloga zbog kojih je general genocidne vojske osuđen na doživotnu robiju: jer je njegova soldačija opsijedala Sarajevo, jer su njegovi snajperisti pucali djeci u glavu, jer su strijeljali dečake i izvršili genocid, jer su zatirali i ubijali nesrbe.
Sa skupštinske govornice Vučić je 20. jula 1995. godine, neposredno nakon masovnog strijeljanja 8.372 civila u Srebrenici, poručivao: “Pa, vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana, pa da vidimo smije li, međunarodna zajednica ili bilo ko drugi, da udari na srpske položaje, može li se tako ponašati sa srpskim narodom”.
Da ne bude zabune, koristio je prvo lice množine – “mi ćemo stotinu Muslimana”, dobrovoljno se prijavio kao dio ubilačke mašinerije. Dobro, nije baš mislio da će on svojom rukom nekog ubiti, ali ne mogu ni u udruženom zločinačkom poduhvatu svi da budu dželati, mora neko da obavlja i politički dio posla. On je samo jedan od ko zna koliko hiljada zlotvora koji su se izvukli, prošli nekažnjeno, pa izgradili karijere na ruševinama, smrti i razaranju.
Ideju vodilju te zavjereničke bande precizno je iznijela ratna zločinka Biljana Plavšić: “Srba ima 12 miliona, neka ih šest miliona pogine. Opet će ona druga polovica uživati u plodovima rada i borbe”. Te ukoljice, koje iz ljudskom razumu nedostupnih razloga utvaraju da su patriote, spremne su da polovinu svog voljenog naroda žrtvuju na oltaru Nacije, za sistem u kojem bi upravo oni doveka vladali, pljačkajući i druge i sopstveni narod.
<h2>Predsjednik stranačkih prostorija</h2>
Nadstrešnica Željezničke stanice u Novom Sadu obrušila se i ubila četrnaestoro ljudi. Troje mladih ljudi je povrijeđeno, osakaćeno, obogaljeno, udovi su im amputirani, nalaze se u teškom stanju, život im je ugrožen. Stanica je dva puta rekonstruisana u prethodnih par godina, dva puta su je otvarali razni naprednjački funkcioneri: predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predsjednica Pokrajinske Vlade Maja Gojković, premijer Miloš Vučević, ministar građevinarstva Goran Vesić, gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić i još kojeko.
Građevinska mafija, nepostojeći tenderi, tajni ugovori sa kineskim firmama, sveopšta korupcija, odsustvo nadzora, nerad nadležnih inspekcija, nemar, neznanje, nestručnost, bahatost, pohlepa, otimačina, krađa i prekrađa para iz budžeta, fušeraj nezamislivih razmjera, šminkanje objekta u svrhu predizborne kampanje – ubili su 14 ljudi. Takav model rada nije incident, to je sistem na čijem čelu stoji autokrata, vođa kriminalne organizacije koja se lažno predstavlja kao politička partija.
Kad uzmemo u obzir nabrojane činjenice iz nedavne prošlosti, sasvim je logično ponašanje naprednjačke vrhuške poslije zločina. Vučić se nije pojavio u Novom Sadu u petak, da saučestvuje u bolu Novosađana i oda poštu poginulima, što je i logično – on nema saosjećanja ni prema kome, a poštu mrtvima ne može da oda onaj ko se do vrha piramide vlasti uspio preko brda od 130 hiljada leševa.
Zato se Vučić obreo u Novom Sadu u utorak uveče, ali ne pred okupljenim građanima koji traže pravdu za ubijene, već u stranačkim prostorijama. Što je takođe logično, on suštinski nije predsjednik Srbije, nego predsjednik stranačkih prostorija, to je jedina teritorija do koje mu je stalo. Došao je predsjednik da zakuka nad polomljenim prozorima na Gradskoj kući i stranačkim kancelarijama, nad crvenom farbom na fasadama, nad skinutom zastavom.
<h2>Kriminalci u civilu</h2>
Gradsku kuću su demolirali upravo naprednjački batinaši, huliganska falanga koju vlast angažuje za specijalne operacije, po oprobanom receptu paljenja Rajhstaga. Dok su huligani lupali prozore, kamere, ubacivali baklje – silni odredi policije stacionirani u Gradskoj kući prstom nisu mrdnuli da ih spriječe. Lomljava je naprasno prestala kad je Vučić prijehao u grad, kao po komandi. Onda su policajci u civilu krenuli da hapse po ulicama, ali ne huligane koji su uništavali imovinu, već mirne demonstrante.
Pitanje je i da li su ti momci u civilu koji liče na kriminalce uopšte policajci. Dvojica takvih dilbera vukli su jednog dečka po ulici, on je reporteru N1 govorio da ne zna da li su to policajci u civilu, da su mu tukli devojku, pa su ga zgrabili jer ju je branio. Goran Ješić, nekadašnji potpredsjednik Pokrajinske Vlade i predsjednik opštine Inđija, uletio je u masu, odgurnuo jednog od navodnih pandura i zaštitio mladića. Kad je jedan od sumnjivaca izvadio značku, Ješić se smirio, potom su ga priveli, optužuju ga za napad na službeno lice.
Koje službeno lice? Otkud znaš ko je sumnjivi tip u jakni, sa kapuljačom natučenom na lice, koji pritom izgleda kao da je krenuo da opljačka neku prodavnicu? Na policajca ne liči, više liči na pripadnika neke mafijaške organizacije. Pritom, taj tip u civilu kog je Ješić odgurnuo nije se ni legitimisao, skrivao je lice pod kapuljačom, samo su mu nos i oči izvirivali. Kad je počelo koškanje, napadno je izbjegavao da se legitimiše, sklanjao se u stranu, bježao, nije mu palo na pamet da izvadi značku. Možda zato što je nema?
Sličan scenario je viđen mnogo puta ranije, recimo u decembru na protestima zbog pokradenih izbora ispred Gradske skupštine u Beogradu. Jedno se mora priznati policiji, maskiranim huliganima, kriminalcima, SA trupama, crnokapuljašima i ostalim pripadnicima reda i zakona: u međuvremenu su se mnogo bolje organizovali. U decembru ni oni nisu raspoznavali jedni druge, pa je žandarm tako žestoko raspalio po tintari kolegu, policajca u civilu, misleći da mlati demonstranta – da je ovaj zadobio je teške povrede glave i jedva ostao živ. Kad ni žandarm ne može da prepozna policajca u civilu, kako bi to mogao običan građanin?
<h2>Politički i medijski lešinari</h2>
Vučić i njegovi medijski lešinari od petka spinuju, prave maglu i pokušavaju da prebace težište na neku drugu stranu, kako bi izbjegli odgovornost za zločin u Novom Sadu i za to što su pretvorili Srbiju u državu bez upotrebne dozvole. Za pad nadstrešnice optuživali su Tita, lagali su da nadstrešnica nije rekonstruisana, napadali Zavod za zaštitu spomenika kulture… Pošto to nije uspelo, sad prebacuju priču na nekoliko polomljenih stakala, ofarbanu fasadu, skinutu zastavu sa prostorija SNS-a (gdje ne bi trebalo ni da bude, tu su je stavili da bi bila skinuta i da bi mogli da spinuju).
Naprednjački nacional-skakavci mirno poručuju da je razlupani prozor važniji od ljudskog života, da je prosuta crvena farba važnija od prolivene krvi. I treba im vjerovati, njima su pobijeni i osakaćeni samo sitna nezgodacija, manja neprijatnost koju nekako treba zabašuriti, važne su samo fotelje, dilovi, pare, vlast, moć, ugradnja, bogaćenje i bahaćenje.
Zbog učešća na protestima uhapšeno je 14 demonstranata. Zbog ubistva 14 ljudi niko nije uhapšen. Da je nadstrešnica pala na neko stranačko obilježje SNS-a, do sad bi neko bio uhapšen. Pošto je pala na građane Srbije, ubila šestoro djece i osmoro odraslih, osakatila troje – naprednjake, njihove kvazi-tužioce i pseudo-policiju to ne zanima.
<h2>Brzi na plen, hitri na grabež</h2>
Koga briga za ljude, mrtve ili žive, svejedno? Aleksandar Vučić, Miloš Vučević, Ivica Dačić, Aleksandar Vulin i ostali mladi jastrebovi iz udruženog zločinačkog poduhvata devedesetih pregazili su preko 130 hiljada leševa, šta im je problem da pregaze preko još 14. Ili 140. Ili 1.400. Bandi ratnih huškača u međuvremenu se pridružila čopor alavih, pohlepnih, brzih na plijen – hitrih na grabež, onih što bi rođenu majku prodali za namješten tender. Onih što su se juče kliberili nad mrtvom djecom iz “Ribnikara” i pobijenom mladošću iz Malog Orašja i Dubone, onih što se danas nisu udostojili ni svijeću da upale kod Željezničke u Novom Sadu.
Za njih su Nemanja, Anđela, Đorđe, Valentina, Sara, Milica, Mileva, Sanja, Stefan, Miloš, Đuro, Vukašin, Goranka i Vasko samo brojevi. Za profesionalne gazitelje leševa svi smo mi samo brojevi. Što reče stari radikal Vučević – “svetina”. Nisu u stanju ni da odglume empatiju, ni da šmiraju da su ljudska bića. Isto je bilo i posle dva masovna ubistva prošle godine, nigdje ni zrno saosjećanja prema ubijenoj djeci i omladini, prema njihovim porodicama, školskim drugovima, prijateljima.
Ta potpuna ravnodušnost prema ljudskom životu bila je vidljiva i u utorak uveče, kod prostorija Srpske napredne stranke. Tamo su stranački aktivisti, oni koji su ušli u organizaciju da bi dobili nešto što im ne pripada, aplaudirali i skandirali svom vođi – na samo par stotina metara od mjesta gdje je pobijeno četrnaestoro ljudi, za čiju je smrt odgovoran sistem koji je upravo taj vođa uspostavio. Srbija je puna osoba opasnih po okolinu, bespovratno ogrezlih u radikalno zlo. I svi imaju članske karte vladajuće partije.

1250x600

1084x550

Profesionalni gazitelji leševa

Portalu ETV obratilo se više poljoprivrednika iz Pljevalja sa tvrdnjom da je Rudnik uglja besplatno ustupio mehanizaciju njihovom sugrađaninu Bogdanu Markoviću da preore svoje njive u Vrulji, dok iz Rudnika tvrde da su mu „mašine“ iznajmljene po „važećem cjenovniku“.
- U okviru kompanije formirana je Služba za agrotehničku i biološku rekultivaciju, iz zakonske obaveze Rudnika uglja Pljevlja (RUP), sa fokusom na održivoj upotrebi zemljišta nakon eksploatacije uglja. Služba raspolaže savremenom poljoprivrednom mehanizacijom koju koristimo za obavljanje agrotehničkih radova i poslova rekultivacije na eksploatisanim površinama. Radi bolje valorizacije postojećih resursa i kapaciteta kompanije, odlučeno je da se mehanizacija, u skladu sa važećim cjenovnikom, iznajmljuje trećim licima. Tako je urađeno u i slučaju za koji se interesujete – odgovorili su iz Rudnika uglja na naša pitanja.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3D7nMKHt8-ap8&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>
 
Nijesu odgovorili po kojoj cijeni Rudnik iznajmljuje mehanizaciju. Mještani, s druge strane, tvrde, da je Marković „bez centa“ dobio mašine, a dostavili su nam i video zapis poljoprivredne mehanizacije RUP-a angažovane u Vrulji.
Bogdan Marković je, kako su u januaru objavile Pljevaljske novine, najveći uzgajivač goveda u Opštini Pljevlja, a uzgaja oko 170 grla goveda rase angus. Kako su napisali, on je i vlasnik većeg dijela nekadašnje zemljoradničke zadruge Eko Vrulja i posjeduje oko 140 hektara zemlje u Vrulji, ali da mu to nije dovoljno i da će morati da zakupljuje još 100 do 150 hektara zemlje.
- Imam dovoljno ponuda za zakup zemljišta, potrebno je da se organizujem u tom pravcu, a sva ta zemlja je potrebna za proizvodnju hrane za anguse – kazao je Marković, privatni preduzetnik, porijeklom iz Pljevalja, koji živi i radi u Beogradu.
I aktuelni direktor Rudnika uglja Nemanja Laković je porijeklom Pljevljak koji je, prije imenovanja na ovu funkciju, živio i radio u Beogradu, đe mu je i sada familija.
U odgovoru na naša pitanja u slučaju navodnog besplatnog ustupanja poljoprivredne mehanizacije Rudnika Bogdanu Markoviću, podsjetili su i „da je u okviru nedavno predstavljenog Plana pravedne tranzicije kroz poslovnu transformaciju RUP-a, predviđeno pokretanje 12 novih poslovnih aktivnosti, među kojima su i agro poslovi“.
- U narednom periodu planiramo da intenziviramo ovu i druge usluge, s ciljem ostvarivanja dodatnih prihoda i doprinosa diversifikacije poslovanja kompanije u najizazovnijoj godini od postojanja i rada RUP-a, to jeste u periodu ekološke rekonstrukcije Termoelektrane „Pljevlja“ – zaključili su iz Rudnika.

VIDEO: Rudnik uglja: Mehanizacija iznajmljena, a ne ustupljena Bogdanu Markoviću

Crnogorski bokser Tomislav Đinović plasirao se u finale prestižnog međunarodnog turnira Le Sentjur /Les Ceintures/ u Parizu.
Član Bokserskog kluba Zlatičanin je večeras u polufinalnom meču kategorije do 60 kilograma, prekidom u drugoj rundi, pobijedio Francuza Lija Belhasela.
Bronzani sa Evropskog prvenstva u Beogradu juče je na startu turnira, jednoglasnom odlukom sudija, pobijedio Italijana Brajana Abatanđela.
Rival Đinoviću u sjutrašnjem finalu biće bolji iz duela Italijana Manuela Gućija i Francuza Klementa Busketa.
Plasman u finale ranije danas izborila je i Bojana Gojković, koja je u polufinalnoj borbi kategorije do 57 kilograma savladala domaću bokserku Lusi Pauli, jednoglasnom odlukom sudija.
Rivalka Bojani Gojković u sjutrašnjem finalu biće Francuskinja Marijen Dantan, koja je u polufinalnoj borbi eliminisala Kanađanku Ušanu Seltan.

Đinović u finalu

Papa Lav XIV predložio je održavanje mirovnih pregovora između Ukrajine i Rusije u Vatikanu.
Vatikan je opisao ishod razgovora u Istanbulu “tragičan“ nakon što je ruski lider Vladimir Putin odbio da se pojavi na razgovorima sa Volodimirom Zelenskim.
- Papa planira da stavi Vatikan, Svetu stolicu, na raspolaganje za direktan sastanak između dvije strane - izjavio je kardinal Pjetro Parolin, državni sekretar Vatikana.

Papa Lav XIV predlaže Vatikan kao mjesto pregovora

Predsjednik SAD Donald Tramp rekao je u petak da su Ujedinjeni Arapski Emirati i Sjedinjene Američke Države dogovorili da zaljevska zemlja kupi napredne AI poluvodiče od američkih kompanija, što je velika pobjeda za napore Abu Dhabija da postane globalno AI čvorište.
Tramp je takođe završio svoju zaljevsku turneju po Saudijskoj Arabiji, Kataru i UAE obećanjem naftne kompanije u Abu Dhabiju da će povećati vrijednost svojih energetskih investicija u SAD-u na 440 milijardi dolara u narednoj deceniji.
Tramp se vratio u Vašington nakon sastanaka s čelnicima na Bliskom istoku s ciljem osiguravanja finansijskih ulaganja od bogatih proizvođača energije koje bi mogle potaknuti američku ekonomiju i otvoriti nova radna mjesta.
U martu, kada su se visoki zvaničnici UAE sastali s Trampom, UAE su se obavezali na 10-godišnji okvir ulaganja od 1,4 biliona dolara u SAD u sektorima uključujući energiju, umjetnu inteligenciju i proizvodnju kako bi produbili recipročne veze.
- Ostvarujemo veliki napredak za 1,4 biliona dolara koje su UAE najavili da namjeravaju potrošiti u Sjedinjenim Državama - rekao je Tramp u Abu Dhabiju, na kraju četverodnevne turneje koja se koncentrisala, barem javno, na investicije, a ne na sigurnosne krize na Bliskom istoku.
Trampova javna diplomatija bila je ograničena na sastanak s novim privremenim čelnikom Sirije nakon što je odlučio ukloniti sankcije Siriji po nalogu Saudijske Arabije, što je predstavljalo veliku promjenu u politici SAD-a, prenosi Reuters.
Sporazum o vještačkoj inteligenciji je poticaj za UAE, koji pokušava izbalansirati svoje odnose sa svojim dugogodišnjim saveznikom SAD-om i najvećim trgovinskim partnerom Kinom.
To odražava povjerenje Trampove administracije da se čipovima može bezbjedno upravljati, dijelom tako što se zahtijeva da centrima podataka upravljaju američke kompanije.

Tramp dogovorima o AI-u i energetskim ugovorima završava turneju po Bliskom istoku

Iako se članovi Vlade i Skupštine ne biraju po konkursu, pa nije neophodno da prilažu kvalifikacije, već je riječ o političkim funkcijama, zanimljivo je vidjeti nivo obrazovanja najviših državnih funkcionera.&nbsp; Da nijesu naročito ponosni na svoje obrazovanje, govori i činjenica da mnogi od njih u svojim biografijama uopšte ne navode fakultete koje su završili, iako taj aspekt nije nevažan, s obzirom na to da obavljaju najvažnije funkcije u državi. RADUNOVIĆ DIPLOMIRAO U 46. GODINI Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, koji se dugo bavio privatnim biznisom i imao svoju kompaniju, akademsko obrazovanje stekao je prilično kasno - diplomirao je u 46. godini.&nbsp; Završio je Fakultet za obrazovanje diplomiranih pravnika i diplomiranih ekonomista za rukovodeće kadrove, na Privrednoj akademiji u Novom Sadu.&nbsp; Radunović, kojem je povjeren resor koji upravlja prostornim planiranjem, urbanizmom i državnom imovinom, završio je fakultet s prosječnom ocjenom 6,36.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051502058_0f09d2d3082a8b2ae9efd15f7cbc272da6f6b8df21aea3692250839e83fa3ea0" data-rendition-name="original" width="786" height="861" loading="lazy" alt="FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine "> <figcaption>FAKULTET ZA DIPLOMIRANE EKONOMISTE KOJI POSTAJU - DIPLOMIRANI EKONOMISTI: Diploma Slavena Radunovića iz jula 2010. godine(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Na diplomi, koju je Radunovićev resor poslao na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama, navodi da je na Privrednoj akademiji završio treću i četvrtu godinu studija. Na pitanje gdje je ministar završio prve dvije godine studija, iz Ministarstva su konstatovali da je pitanje - neprofesionalno.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250515020512_b92dc28de188d58626d71d99115511ed26e8694add6327dfe5783c0aeb93f610" data-rendition-name="original" width="1262" height="418" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića"> <figcaption>ODGOVOR IZ VLADE: Detalji prepiske iz kabineta ministra Radunovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Ekipa Portala ETV tražila je, na osnovu slobodnog pristupa informacijama, podatke i od Ekonomskog fakulteta, koji nam je odgovorio da je Radunović fakultet upisao je 1988. godine, a ispisan je 2009. Za 21 godinu, koliko je bio student Ekonomskog fakulteta, Radunović je položio pet ispita.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250515020516_c4d02cef520f4ab2d4a9832ec22824cabee584e9c0eb29ab063fdc518963a459" data-rendition-name="original" width="784" height="855" loading="lazy" alt="RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV "> <figcaption>RAZOTKRIVANJE: Odgovori Ekonomskog fakulteta na upit novinarke ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Iz odgovora Ekonomskog fakulteta proizilazi da su Radunoviću priznata četiri predmeta sa PMF-a u Beogradu i da je položio četiri predmeta na Ekonomskom fakulteta. Ostaje nejasno kako je sa devet položenih ispita, sa prve dvije godine studija, uopšte upisao upisao treću godinu na Privrednoj akademiji u Srbiji.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="20250515020516_ad04d808b8ae27a2e483b51a3bd0647fab7874b12fbc3958591f17e572949bcf" data-rendition-name="original" width="1024" height="673" loading="lazy" alt="EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović"> <figcaption>EKSPRESNI AKADEMSKI USPON: Dejan Đurović(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  ĐUROVIĆ: MENADŽER TRENAŽNE TEHNOLOGIJE&nbsp; &nbsp;U biografiji, objavljenoj na sajtu Skupštine, poslanik ZBCG Dejan Đurović navodi da je diplomirao na Univerzitetu u Beogradu, gdje je magistrirao i doktorirao. Univerzitet u Beogradu je naziv je državnog univerziteta, pa je Portal ETV poslao pitanja da li je Đurović njihov student. Odgovor je bio odričan.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="20250515020520_d56bb7543c5c0d4ade10e39db67e176e287dce5e7b4f6de75cdac34d22736341" data-rendition-name="original" width="774" height="855" loading="lazy" alt="KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV"> <figcaption>KOREKTNA SARADNJA SA MEDIJIMA: Odgovor Univerziteta u Beogradu na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nakon emitovanja priloga o diplomama funkcionera na Televiziji E, dobili smo u uvid u biografiju poslanika Đurovića.&nbsp; Na osnovu tih podataka, Đurović se nije obrazovao na državnom univerzitetu u Beogradu, kako to proizilazi iz njegove biografije na sajtu Skupštine.&nbsp; Osnovne, master i doktorske studije Đurović je završio na privatnom Univerzitetu Braća Karić. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880.png" data-media-id="editor_5" data-image-id="20250515020520_aaa3af02f5f4eaec5b9635b3c28eb32b53084d828175cd89439f0787e8366880" data-rendition-name="original" width="1044" height="778" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Detalji o akademskoj karijeri Dejana Đurovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurović je diplomirani menadžer trenažne tehnologije na Fakultetu za menadžment u sportu-Alfa BK univerzitet, u Beogradu. Bečelor je stekao jula 2009. godine, sa navršenih 45 godina. Dvije godine kasnije, master studije je završio u istoj visokoškolskoj instituciji i stekao zvanje master menadžer.&nbsp; Doktorirao je na istom fakultetu, a naučna oblast mu je menadžment i biznis. Đurović je izabran 5. oktobra 2020. godine za docenta na Megatrendu – u Beogradu. &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Radunović za 21 godinu studiranja položio pet predmeta na Ekonomskom fakultetu, Đurović diplomirao u 43. godini

Da je zapošljavanje po partijskoj osnovi doprlo do svih dubina i širina crnogorskih institucija nije tajna, ali ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se za visoke funkcije ne biraju samo politički podobni – nerijetko je riječ o ljudima skromnog obrazovanja i iskustva. ĐURAŠKOVIĆEVO VJEČITO DIREKTOROVANJE Aktuelni izvršni direktor Pošte Crne Gore Josip Đurašković ima iskustva u rukovođenju državnim preduzećima – prije direktorske funkcije u Pošti, bio je direktor Regionalnog vodovoda. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="2025051201050_67ff41966a5b18bd006384670aab95269806c46e77fd6bb319e879fa15409804" data-rendition-name="original" width="690" height="462" loading="lazy" alt="IZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković"> <figcaption>ZUČIO GRADIVO ZA DIREKTORA: Josip Đurašković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  U kratkoj pauzi između direktorskih funkcija, Đurašković je bio koordinator službe bezbjednosti u Regionalnom vodovodu. Da je predodređen za direktorske funkcije, ne može se zaključiti po njegovoj biografiji i obrazovanju, ali može po političkoj pripadnosti – član je Demokrata Alekse Bečića. Pošta Crne Gore, nakon zahtjeva za slobodan pristup informacijama, poslala je kopiju diplome Đuraškovića sa specijalističkih studija – koja pokazuje da je direktor tog preduzeća 2011. godine stekao zvanje diplomiranog ekonomiste na Fakultetu za preduzetnički biznis u Beogradu. Prosječna ocjena mu je 7,56.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025051201050_f67e309d9423fe738f991cbe68265b5551ace6361c98667653bd33bd59a915d8" data-rendition-name="original" width="376" height="617" loading="lazy" alt="CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića"> <figcaption>CRNO NA BIJELO: Diploma Josipa Đuraškovića(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Đurašković je fakultet završio 2011, ali je njegovo studiranje počelo znatno ranije, i to – u prošlom vijeku. Višu poslovnu školu u Beogradu upisao je 1999. godine. Dvogodišnje studije, kako nam je saopšteno iz Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija, Đurašković je završio 2007. godine.&nbsp; Treću godinu studija završio je 2009. i stekao naziv strukovni menadžer.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025051201054_9716f4d717e2159676dd193f9be1ddd035c9b727823182ca4190c65988c15fbe" data-rendition-name="original" width="1269" height="393" loading="lazy" alt="ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja "> <figcaption>ODGOVOR IZ BEOGRADA: Za dvije godine fakulteta devet godina studiranja(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Nadamo se da će Pošta biti efikasnija i brža u radu od njenog direktora u studiranju. &nbsp;,,SLUČAJ LEKOVIĆ“ &nbsp;To što je Đurašković tri godine završio za deset, odnosno četiri za 12 – nije dovoljno da zauzme prvo mjesto u kategoriji: vječiti studenti. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d.jpg" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025051201054_616a8fb60a7ae4011bb35788cf00752f49a5939bfa1175372dd8ab49da65ff6d" data-rendition-name="original" width="1000" height="666" loading="lazy" alt="ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković"> <figcaption>ČOVJEK ZADATKA DEMOKRATA: Momčilo Leković(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Na osnovu dosad dostupnih podataka – to mjesto pripada poslaniku Demokrata Momčilu Lekovića. On je, kako je saopšteno ETV sa Pravnog fakulteta, osnovne studije na tom fakultetu upisao 2009. godine. Završio ih je 13 godina kasnije, to jest 2022.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025051201058_77f644da4b6cc175a69cfef25a07f11951656b4bca467482007c4561c265639e" data-rendition-name="original" width="1264" height="486" loading="lazy" alt="TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV"> <figcaption>TEMELJNO STUDIRANJE MOMČILA LEKOVIĆA: Odgovor iz Pravnog fakulteta na upit Portala ETV(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Specijalističke završava naredne godine – 2023. Četiri godine studija, poslanik Demokrata, koji često drži slovo u Skupštini svima o svemu, završio je za 14 punih godina. BOGDANOVIĆ UPORNO KRIJE FAKULTET Za Lekovićev dugi staž na Pravnom fakultetu vjerovatno se ne bi ni znalo da se i u ovom slučaju, kao i drugim, poslanik Demokrata ugledao na partijskog kolegu i ideologa partije Borisa Bogdanovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455.jpg" data-media-id="editor_5" data-image-id="2025051201058_b4a3ce5d72ffb44e94fe147cd851e3c699deb9dd97df2c2ac685cd72e90f5455" data-rendition-name="original" width="1068" height="712" loading="lazy" alt="GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG"> <figcaption>GLAVNI ČOVJEK ZA AKCIJE DEMOKRATA: Boris Bogdanović, šef poslaničkog kluba DCG(Photo: UGC)</figcaption> </figure>  Očigledno da Bogdanovićeva ideologija podrazumijeva da obrazovanje krije kao zmija noge, pa u biografiji, koju je predao Skupštini, navodi da je diplomirani pravnik, ali ne i na kojem je fakultetu ili makar u kojoj državi je završio fakultet. Sa druge strane, Bogdanović u biografiji opširno opisuje koje je sve slogane za Demokrate osmislio, navodi i da je završio Školu demokratskog rukovođenja...&nbsp; O fakultetu – ni riječi. &nbsp;PRIČA O ,,MEGATRENDU“ O tome su govorili današnji Bogdanovićevi koalicioni partneri iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. I to davne 2017. godine, kada je došlo du sukoba unutar tadašnje opozicije i kada je Demokratski front sumnjičio Demokrate za ,,šurovanje sa SDP-om“. Bogdanovića je tada DF optuživao da vodi prljavu kampanju protiv njih i drugih opozicionara, prvenstveno protiv nekadašnjeg lidera SNP-a Predraga Bulatovića. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5.jpg" data-media-id="editor_6" data-image-id="20250512010512_be35deeab1a486aa758ae4a014c2bcacc6d3256d8275e9d40f3eeb497ad115f5" data-rendition-name="original" width="680" height="549" loading="lazy" alt=',,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend'> <figcaption>,ISTINA" IZ DEMOKRATSKOG FRONTA: Informacija da je Bogdanović završio Univerzitet Megatrend(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  -Ovo je samo nastavak prljave kampanje koju je protiv Predraga Bulatovića vodila UDBA, a nastavile junoše iz Demokrata koristeći marketing metode sa Megatrenda kojeg je Bogdanović završio u svojoj 35. godini – kazali su tada iz koalicije Andrije Mandića.&nbsp; ,,MEGATREND“ I DRUGE PRIČE... &nbsp;Osim što nije naveo fakultet koji je završio, Bogdanović je u skupštinskoj biografiji izostavio ia da je bio administrativni radnik u nekada najjačoj opozicionoj stranci, &nbsp;Socijalističkoj narodnoj partiji, iz koje su i nastale Demokrate.&nbsp; I Boris Bogdanović, baš kao i njegov kolega Momčilo Leković, u Skupštini vrlo često drže slovo o pravu, kritikuju pravosuđe, određuju ko ima pravo na pretpostavku nevinosti, a ko ne.&nbsp; Zbog takvog nastupa, javnost bi pomislila da je šef poslaničkog kluba Demokrata pravo završio - makar na Harvardu, a ne na Megtarendu.&nbsp; Za privatni Univerzitet Megatrend, koji je osnovao kontroverzni profesor Mića Jovanović, inače poklonik SNS-a Aleksandra Vučiča, vezane su brojne medijske priče o ,,kupoprodaji“ diploma. Ministarstvo prosvjete Srbije je 26. avgusta 2024. godine oduzelo Univerzitetu Megatrend dozvolu za rad, na osnovu odluke Nacionalnog tela za akreditaciju i obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju koje je odbacilo zahtev tog univerziteta za novu akreditaciju. No, nakon hitnih intervencija sa ,,najznačajnijih adresa“, Ministarstvo prosvjete je brzo revidiralo odluku i vratilo akreditaciju Univerzitetu Megatrend. Tako da i Boris Bogdanović može da odahne - ,,ostala mu je na snazi“ diploma pa će moći i dalje ,,da dijeli pravdu“ u ime Demokrata koje kontrolišu bezbjednosni sektor.&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Direktor Pošte Đurašković dvogodišnje studije završio za osam godina, poslanik Leković četvorogodišnje za 14?!

Glad, ne fizička, nego duhovna; nesigurnost, labavo osjećanje samovažnosti i patološko potiskivanje prethodnog života ili detalja iz njega. A sve radi lakšeg otklona od manje upotrebljive prošlosti - laganje o njoj se ponavlja toliko dok u sopstvenoj glavi ne postane istina. Ne znam kako se u psihologiji definiše opisani profil, ali postao je zajednički imenitelj najglasnijih propagatora tekovina tridesetoavgustovskog osvježenja Crne Gore. &nbsp; Tako poslanica Jelena Nedović, dok postoji, nosiće u sebi priču o patikama koje je izdirala od djetiljstva do kraja studentskih dana. Borisa Bogdanovića progoniće ruka sa tanjirom supe i kada bude pisao memoare sa podnaslovom “kako smo sredili jednu zemlju”… A poslanika u crnogorskom parlamentu &nbsp;Vladimira Dobričanina progoni - lično Josip Broz. To smo nedavno saznali,a dr Dobričanin tvrdi da je sve davno počelo... UDBA, KUME, UDBA... Upravo tako: oglasio se Dobričanin na društvenim mrežama nakon posljednje emisije ,,Načisto” i veli da Crna Gora ni malo nije odmakla od komunističko reakcionističke mahale kakva je bila od 1945. do 1990.. Pa je onda eksluzivno obznanio su Ozna o Udba pravile falsifikate, poput onog izvještaja Pavla Đurišića u kojem obavještava Čiču Dražu Mihailovića da je etnički čistio Pljevlja.&nbsp; E, veli, Dobričanin, to koriste ,,kvazi istoričari bez stida i srama”. I dodade da je najveći ubica Srba na Balkanu Josip Broz, te da je najveći zločin nad Crnogorcima izvršen na Zidanom mostu i Kovačkom rogu! &nbsp; Da je ovu ,,istoriju” deklamovao neki četnički potomak u dalekom Čikagu, možda bi se i moglo razumjeti. Ali, iza ovoga stoji dr Vladimir Dobričanin, ljekar i humanista (valjda to ljekar mora biti), direktor Urgentnog centra KCCG od 2008. do 2015, pa naredne dvije godine medicinski direktor Kliničkog centra Crne Gore. Danas profesor na Medicinskom fakultetu. &nbsp; Koji se sada, iako ljekar, usudio da beskrupulozno reviduje istoriju?! &nbsp; KAD SI PROGANJAN, A DOBIJAŠ FUNKCIJE Pri tom, vratimo li se samo malo unazad, vidjećemo da je uvaženi doktor prije dolaska u Crnu Goru, gotovo sve što je vezano karijeru, završio i odradio u Prištini. Dakle – osnovna, srednja, fakultet – Priština. Prvo zaposlenje Hirurška klinika KBC Priština, postdiplomske, magistratura - Priština. Od 1999. do 2006. godine - asistent pripravnik na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u - Prištini. Od 2006. do 2007. godine asistent na katedri za opštu hirurgiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u, pogodite - Prištini.&nbsp; Opet čitam objavljeni post i tek sad mi baš ništa nije jasno. &nbsp; Čini se da nešto nedostaje autoru takvog uratka. A što je to što mu fali? &nbsp; Prije svega, pedigre mučenika. Dobričanin je karijeru, kao Srbin gradio posred Kosova, a kasnije takođe je karijeru, kao Srbin, gradio posred Crne Gore. Mislim, normalno bi bilo da je nebitno koje je nacije, ako je čovjek uspješan i dobro radi svoj posao. &nbsp; Ali nije normalno ako taj isti Dobričanin, za sebe, nakon avgusta 2020. godine tvrdi da je sve vrijeme bio ugnjeteni, omalovaženi, obespravljeni Srbin! &nbsp; Ne bih komentarisao kosovski dio života i karijere doktora Dobričanina. Takođe, ostavljam i mogućnost da je neka od navedenih institucija bila privremeno (hm, privremeno) preseljena na teritoriju Srbije pa bi moglo doći do nejasnoća koje ne želim. &nbsp; Nemam informaciju da je dr Dobričanin bio član Saveza komunista u svojoj mladosti, mada za to postoji mnogo veća vjerovatnoća nego što je bila za Gorana Danilovića koji nas je onomad javno počastio tom pikanterijom iz svoje biografije. &nbsp; Kako god, crnogorski dio biografije Vladimira Dobričanina je kristalno jasan. IDEOLOŠKI PROBLEM Da li je ili nije bio član DPS-a, takođe nije bitno. Ali je, po narativu svih obespravljenih i omalovaženih Srba u Crnoj Gori DPS-u morao biti veoma, veoma (i treći put veoma) blizak da bi dobio mjesta koja je obnašao. Ne kažem ja, tako kažu, obespravljeni Srbi u Crnoj Gori. &nbsp; Problem je, izgleda, što DPS baštini ideologiju antifašizma, partizansko nasljeđe, poštovanje lika i djela Josipa Broza Tita i plejade narodnih heroja i poratnih socijalističkih rukovodilaca, otklon od 1918, nezavisnost Crne Gore... Sve ono protiv čega se danas bori ljekar i političar Dobričanin. &nbsp; Ali, cvrc… Otkud onda Vladimir Dobričanin u vrhu crnogorskog zdravstva punih devet godina? Tako bi se mogao zapitati svaki obespravljeni Srbin u Crnoj Gori. Jer, sve ono što nema prefiks „srpski“ po Dobričaninu je neofašističko. Pa su ljudi koji gaje iste nazore kao i DPS neofašisti a Pavle Đurišić je jedan fini, dobri antifašista, koji je, eto, oklevetan od zle Ozne i još gore Udbe. A Tito je, mora se ponoviti - ubio najviše Srba, 300.000, u prošlom vijeku i Crnogoraca, ko zna koliko i po Crnoj Gori i na Zidanom mostu. Čuš mene - četnika. KAD SE POBRKAJU PODACI Na kraju, dođosmo li, dedukcijom, opet do dokaza da, u postavgustovskoj Crnoj Gori neko mnogo zobilazi istinu kada poje sistematskom predavgustovskom progonu Srba. Da Dobričanin nije izuzetak koji potvrđuje pravilo, svjedoče imena mnogih drugih junaka današnje političke scene. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250512200516_8d4df5979440ca4ceb94ab8ecb3bb507cb4c207688676fab4ba8dd5178c9f246" data-rendition-name="original" width="275" height="183" loading="lazy" alt="POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole"> <figcaption>POJMA NEMA KO RADI RADI U TOLOŠIMA: Nikla zgrada bez dozvole(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Strašno se nešto pobrkalo u glavi doktora Dobričanina. Nenadani izliv nove vlasti u zdrav razum čine da ni sam, kako kaže, ne zna zašto mu stižu nekakve prijave za nelegalnu gradnju u Tološima. Pitam se, da li bi mu se to desilo za vrijeme DPS-a. Mada, tada nije bilo potrebe da gradi – dobio je stan. Iskreno se nadam, vjerujem, da doktor Dobričanin, dok drži skalpel u ruci ne razmišlja o Titu. Prosto, da mu ne zadrhti ruka kad čuej ono - ,,Smrt fašizmu! &nbsp;

Duhovi prošlosti ugroženog Srbina

Možete objaviti na stotine artefakata, faksimila, prvorazrednih dokaza, SPC i njeni sljedbenici potpuno ignorišu sve to i ne pada im na pamet da uđu u polemiku i opovrgnu bilo što od iznesenih činjenica. Oni guraju svoje, imaju svoju „istinu“ i vjerno stado kao publiku koja je svoj mozak predala u njihove ruke. Bilo da je u pitanju kapela na Jezerskom vrhu, nekanonsko i nezakonito gašenje CPC, simonija kod dobijanja tomosa SPC, jeretičko svetosavlje, zločinci u Drugom svjetskom ratu, ... pa smo evo stigli i do Duklje o kojoj Konstantin Porfirogenit, u dijelu „De administrando imperio“, u glavi 34, piše da je naseljavaju Dukljani. Iako se bavi naseljavanjem svih naroda, ne pominje ni Srbe ni Hrvate u Duklji. SPC je izgubila 1995. godine sudski spor u Parizu, nakon što je podnijela tužbu protiv francuskih medija Libération, Le Monde, Le Figaro zbog tekstova u kojima je optužena za podržavanje etničkog čišćenja i zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Zato ne čudi ni što podržava zločince iz Drugog svjetskog rata. No, da se pozabavimo tim fantazijama popa Joanikija Mićovića o Pavlu Đurišiću kao junaku i heroju i načinu na koji je skončao. <h2>Sporazum s okupatorom</h2> Nakon sloma Trinaestojulskog ustanka i dolaska 150.000 italijanskih vojnika u Crnu Goru, postavljen je za guvernera Crne Gore armijski general Alessandro Pirzio Biroli, odlikovan od Vlade Kraljevine Srbije Ordenom bijelog orla s mačevima zbog učešća na Solunskom frontu. Prema četničkim podacima Pavle Đurišić se lično sastao sa predstavnicima Pirzia Birolija, naklonjenog srpskim nacionalistima, dva puta između januara i marta 1942. godine. Đurišiću je nakon toga data potpuna sloboda akcije protiv partizana u operativnoj zoni divizije Venezia.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250511010516_9f7ace5c12b53ecfe8a5c5ea7dab32ee4068c27728c1fe3f21e451346e9199db" data-rendition-name="original" width="640" height="480" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Pircio Biroli"><figcaption>Pavle Đurišić i Pircio Biroli(Photo: UGC)</figcaption></figure>  Dokument koji je potpisan u martu 1942. godine, prilikom drugog ličnog kontakta Đurišića s okupatorom, nosi naslov „Saglasnosti između Glavne komande italijanskih trupa u Crnoj Gori i kapetana Pavla Đurišića, komandanta crnogorskih četničkih nacionalista koji operišu u zoni dodijeljenoj diviziji Venecija“. Pod tačkom 4. pisalo je: „Da neće nikada okrenuti oružje protiv italijanskih trupa i da ograniče svoju politiku u samoj borbi protiv komunizma“. Sa svoje strane, talijanske se vlasti obavezuju da Đurišićeve odrede opskrbljuju oružjem i da im pruže pomoć u životnim namirnicama i platama, onako kako je sačinjen sporazum s bratom Pavla Đurišića, Vasom. Nakon što su partizanske snage, poslije krvoprolića u Barama Kraljskim i Lubnicama u borbi sa četnicima, morali privremeno napustiti krajem maja 1942. godine Crnu Goru, Alessandro Pirzio Biroli, nakon gotovo dvomjesečnih diskusija, potpisao je sa četnicima sporazum od 12 tačaka 24. jula 1942. godine. Tim sporazumom Đurišić se obavezao da će četnici biti „u potpunoj slozi“ s talijanskim jedinicama i da će spriječiti svaku eventualnu akciju koja bi mogla biti uperena protiv talijanskih vlasti. „Leteći odredi“ imali su tretman legalnih četnika, dok su ostale jedinice imale tretman dobrovoljačke antikomunističke milicije (MVAC — Milizia volontaria anticomunista), odnosno „narodne seljačke milicije“. Đurišić je insistirao za tzv. duhovno odgajanje školske omladine. Školska omladina je obavezna da pohađa crkve „više no što je uobičajeno“ i da obavezno prisustvuje „nacionalnim“ časovima u školi. Na konferenciji četničkih vođa u Šahovićima 30. novembra i 1. i 2. decembra 1942. godine, donešene su odluke koje su vjerovatno dodatno motivišu Joanikija Mićovića za glorifikaciju Đurišića. Među njima se nalaze odluke da će državom vladati dinastije Karađorđevića, da će na teritoriji buduće države živjeti samo Srbi, Hrvati i Slovenci, nacionalnih manjina ne može biti, da se uvodi vjeronauka u škole, da je crkva državna, da je pravoslavna crkva nacionalna i svetosavska, itd. Mnoge odluke liče na današnju Crnu Goru, poput tačke 8. (...) Sudije da budu iz četničke organizacije, kao i svi ostali činovnici, ili tačka 12. Žandarmerija treba da bude formirana iz redova četnika i da stoji pod direktnom kontrolom četničke organizacije. Prilikom ulaska u Kolašin, 23. februara 1942. godine četnički odredi Pavla Đurišića doveli su sa sobom pokretni zatvor. Taj će zatvor postati zloglasno mučilište rodoljuba. Potkraj novembra 1942. Đurišić je naredio: „Svakog uhvaćenog komunistu ubiti na licu mjesta sem vođa, koje vezati i sprovesti ovom štabu“. Prvi veći četnički zločin prema muslimanima, u kojem su sudjelovale Đurišićeve jedinice, zbio se u Foči 19. avgusta 1942. godine, kad je izvršen masakr muslimanskog stanovništva, bez obzira na pol i uzrast. U Šahovićima je na početku januara 1943. godine održana konferencija četničkih komandanata, na kojoj je razrađen plan o uništenju muslimanskih sela u bjelopoljskom kotaru. U ovoj akciji četnici su „tačno prema utvrđenom planu“ uništili 33 muslimanska sela na desnoj obali Lima. Ovaj čudovišni zločin predstavljao je, u stvari, samo uvod u novi, još strašniji, koji je izvršen mjesec dana kasnije. Plan je bio da se izvrši napad na muslimane na teritoriju ne samo čajničkog, nego i pljevaljskog i fočanskog kotara. Draža Mihailović je odlučio da akcijom rukovodi Pavle Đurišić. Izvještaj koji je nakon osam dana Đurišić podnio Draži Mihailoviću poznat je svakome koga interesuje istina, te ga neću citirati. U ovoj akciji poginulo je oko 200 odraslih muslimana, od kojih je jedan dio bio naoružan, a ubijeno je oko 8.000 žena, đece i staraca. Preko polovine ukupnog broja žrtava (oko 53,5 %) čine đeca ispod 14 godina, mnogi u kolijevkama. Veći dio ubijene đece čine đevojčice. S opljačkanom muslimanskom imovinom četnici su se vratili kućama, zbog čega su četničke jedinice stigle na Neretvu sa zakašnjenjem od nekoliko dana, što neki smatraju uzrokom njihovog teškog poraza u ovoj bici.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20250511010520_3b7fc398eb6d11adcf975cae1b0a4a962ec7a089ca4ba615d1787bb1818d4b3f" data-rendition-name="original" width="424" height="335" loading="lazy" alt="Pavle Đurišić i Draža Mihailović"><figcaption>Pavle Đurišić i Draža Mihailović(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Saradnja s Njemcima</h2> Pripremajući se za sudjelovanje u operaciji „Schwarz“, Njemci su ušli u talijansku okupacijsku zonu u Crnoj Gori, upali u Kolašin i razoružali četničke, zajedno sa štabom. Italijanski general Erkole Ronkalja je upozorio Njemce da njihova akcija predstavlja povredu „italijanskih suverenih prava“ i da moraju pustiti Đurišića: „Ako se razoružavanje smjesta ne obustavi, znaću da vas silom oružja spriječim. Guverner Crne Gore je naredio da Đurišić, koji je već u nemačkim rukama, smjesta bude oslobođen i četnici opet naoružani. Bude li se njemačka akcija i nadalje izvodila, smatraću to direktnom akcijom protiv Italije“. Svejedno, nakon hapšenja u Kolašinu (14. maja 1943), Pavla Đurišića su Njemci internirali u Poljsku u logor Strij. Nakon tri mjeseca internacije on je s grupom od dvadesetak ljudi navodno uspio pobjeći 27. avgusta 1943. godine, ali ga je prilikom prelaska Dunava nadomak Beograda uhapsila patrola Srpske državne straže i predala ga Njemcima, na njihovo traženje. Njemci su ga zatvorili u Ratničkom domu u Beogradu. Nakon 40 dana provedenih u zatvoru, Đurišića je, na intervenciju Milana Nedića, puštio Hermann Neubacher, ministar Rajha za Jugoistok. Sredinom maja 1944. godine, Đurišić je pośetio Nedića, Neubachera i njemačkog komandanta za Jugoistok von Weichsa, zamolivši ih da ubrzaju slanje oružja i drugog materijala za njegove jedinice, obećavajući Crnogorski dobrovoljački korpus jačine oko 5.000 ljudi. Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, iako ga je skoro u isti čin, na prijedlog Draže Mihailovića, unaprijedio i kralj Petar. Na prijedlog njemačke Komande za Jugoistok, Đurišića je Hitler odlikovao Ordenom gvozdenog krsta. Đurišić je tijesno sarađivao s Njemcima i s pojedinim članovima Narodne uprave, u prvom redu s Jovom Đukanovićem, kod koga je ataširao kao oficira za vezu kapetana Vladimira Đurića. Na početku juna 1944. godine četnici Jakova Jovovića otkrili su u Bjelopavlićima skojevsku organizaciju. Tim su povodom proveli raciju i pohapsili veći broj skojevaca, naprednih omladinaca i drugih rodoljuba. Četničko rukovodstvo na čelu s Pavlom Đurišićem iskoristilo je ovu priliku da inscenira sudski proces. Komandant četničkih snaga za Crnu Goru Blažo Gojnić, imenovao je Prijeki vojni sud, koji je po kratkom postupku osudio na smrt 48 rodoljuba, pretežno omladine. Presuda je izvršena istoga dana u Lazinama. Njemačka komanda je reagovala pismom da se prestane sa masovnim ubijanjima. <h2>Dogovor sa Sekulom Drljevićem</h2> Na samom kraju rata, potkraj novembra i na početku decembra 1944, crnogorski su četnici otpočeli hitne pripreme za povlačenje u istočnu Bosnu. Bili su prinuđeni da se povlače zajedno s Njemcima, pa im je dobro došla njemačka odluka da se, umjesto preko Nikšića, povlače preko Kolašina, Mojkovca, Bijelog Polja i Prijepolja, jer je većina Đurišićevih četnika bila s tog područja. Brojčano stanje svih jedinica iznosilo je oko 7.000 ljudi. S četnicima se povlačio i mitropolit Joanikije Lipovac sa 56 sveštenika. Na ovaj put, đe će ih pokositi tifus, glad i oštra zima, pošao je velik broj četničkih familija, oko 3.000 osoba. Na putu do Trebave napadale su ih partizanske snage, tako da je broj ranjenih i oboljelih od tifusa i drugih bolesti dostizao i do 5.000 osoba, od kojih je znatan broj umro na putu. U Trebavi Đurišić se susreo sa Dražom Mihailovićem, koji mu je predlagao povratak u „gerilu“, svakog na svoj teren, „pa kada Rusi napuste našu zemlju, u novi ustanak“. Đurišić je bio protiv, ističući da on ne može u Trebavi ostaviti toliki broj ranjenika, bolesnika i izbjeglica. Umjesto povratka u Srbiju, odnosno u Crnu Goru, on je predložio pokret svih snaga u Sloveniju. Isticalo se da su se crnogorski četnici preko Albanije lako mogli povući u Grčku, ali ih je u tome Mihailović omeo pozivom da dođu u Bosnu. Od dana kada je izbio spor s Mihailovićem, Đurišić je uspostavio kontakt s Nedićem i Ljotićem. Već 21. februara uputio je Nediću depešu u kojoj je izrazio spremnost da sa 15.000 četnika iz Crne Gore, Bosne, Hercegovine i Srbije i oko 1.500 izbjeglica dođe u Sloveniju i da se stavi pod njegovu komandu. U proljeće 1944. godine, ubrzo nakon savezničkog bombardovanja Beograda i Zemuna, Sekula Drljević se iz Zemuna preselio u Zagreb i uspostavio bliski kontakt s vođstvom NDH. U julu 1944. godine odlučio je sastaviti privremenu vladu pod nazivom Crnogorsko državno vijeće. Budući da je došao u sukob s Mihailovićem, Đurišić je odlučio da se poveže sa predstavnicima Sekule Drljevića i da s njim povedu službene pregovore s ciljem prebacivanja četnika preko teritorija NDH. Do pregovora je došlo u Doboju. Drljevićevi pregovarači su uslovili da Drljevića priznaju kao političkog vođu Crnogoraca, da Đurišićevi četnici službeno priznaju Crnogorsko državno vijeće, da se Đurišićeve snage prebace na lijevu obalu Save (kod Slavonskog Broda) i da kao Crnogorska narodna vojska nastave marš prema Zagrebu. Jedini uslov koji je postavio Đurišić bio je da Drljević odmah primi ranjene i teško oboljele četnike, što je i učinjeno, kad je oko 2.700 ranjenika i tifusara smješteno u kasarni u Staroj Gradiški.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250511010516_8edb6db8a1c2ef90327d979ff7ed11bd3acb95fc86e8acbb20d10bd63c22aa28" data-rendition-name="original" width="823" height="835" loading="lazy" alt="Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945."><figcaption>Đurišićevi četnici u Zagrebu, 7. maj 1945.(Photo: UGC)</figcaption></figure>  <h2>Dražin nalog</h2> Mihailović je svim komandantima naredio da prekinu svaku vezu s Đurišićem, da će biti sastavljen Ravnogorski sud koji će Đurišića lišiti čina i proglasiti ga izdajnikom. Na kraju, Mihailović je zaprijetio da će obavijestiti sve savezničke komande da je Đurišić sa svojim jedinicama prišao ustašama i crnogorskim „separatistima“. Mihailovićev raspis od 23. marta iznenadio je Đurišića i uplašio od neželjenih posljedica, pa je naredio pokret jedinicama desnom obalom Save, u pravcu Motajice i Lijevča-polja. Time je praktički prekršio sporazum s Drljevićem. Drljević je o tome obavijestio ustaško vođstvo, pa su u zoru 4. aprila ustaše i domobrani napali Đurišićeve snage na Lijevča-polju. Đurišić u toku noći 4/5. aprila svim raspoloživim snagama napada ustaše, kako bi ih iznenadio, ali biva odbijen. U četničkim jedinicama na Lijevča-polju nastupilo je rasulo. Đurišić je, po dogovoru s Dragišom Vasićem, Zaharijem Ostojićem, Petrom Baćovićem, Mirkom Lalatovićem i drugim istaknutim četničkim vođama, odlučio da izabere elitnu četničku jedinicu od nekoliko stotina ljudi i da se pokuša s njom prebaciti nazad preko Vrbasa i preko Grmeča, Bihaća i dalje nastaviti za Sloveniju, ali su ih napale jedinice NOVJ i preśekle im povlačenje prema rijeci Sani. U bezizlaznoj situaciji, Đurišić pokušava da uspostavi opet kontakt sa Drljevićem i odlazi u Staru Gradišku. Sekula Drljević je 10. aprila je pośetio Staru Gradišku, održao govor, formirana je Crnogorska narodna vojska, nakon čega je izvršena provjera Đurišićevih četnika. Oficiri i svi koji su bili eksponirani kao izraziti neprijatelji crnogorskih federalista, predani su ustašama. Ostali su morali prethodno potpisati tekst zakletve Nezavisnoj Crnoj Gori. Pavle Đurišić, Zaharije Ostojić, Petar Baćović, Dragiša Vasić, jedan broj članova četničkog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru i gotovo svi oficiri koji su se poslije Lijevča-polja nalazili u Đurišićevoj grupi, ukupno oko 150 ljudi, nijesu prošli komisiju i upućeni su u logor u Jasenovcu, đe su ih ustaše pobile. I to su činjenice o tome ko je koga prevario. Sami zaključite. Tačno je da je Draža Mihailović vodio dvostruku politiku, sarađivao sa Njemcima, a istovremeno održavao kontakte sa saveznicima, čak je bio vojni ministar u londonskoj vladi Slobodana Jovanovića. Tačno je i da je Mihailović neko vrijeme u medijima savezničkih država prikazivan kao „gerilski vođa“, dospjevši na naslovnicu časopisa Time, a o njemu je u Holivudu snimljen propagandni film „Četnici: borbena gerila“ (Chetniks! The Fighting Guerillas). U isto vrijeme kad je kapetan Hadson, britanski oficir za vezu, na osnovu stanja na terenu komentarisao: „U trenutku kada je Mihailović u velikom stepenu igrao ulogu kvislinga bio je nagrađen najjačom britanskom propagandom“. A kakve su se igre igrale govori ono što je u julu 1942. godine, šef balkanske sekcije Uprave za specijalne operacije (SOE), lord Glenkoner, pisao Foreign Office-u: „Kao što znamo, svu aktivnost u Jugoslaviji morali bismo zapravo pripisati partizanima. Međutim, kad je riječ o javnoj upotrebi, ne vidim zašto bi bilo štetno da nešto od toga pripišemo u zaslugu Mihailoviću“. Zato ne čudi da je, u vrijeme pokolja nad muslimanima u Sandžaku i kad major Nil Selbi, britanski komandos, sredinom avgusta izvještava komandu da su Mihailovićeve snage više „profašističke nego prosavezničke“, vođa francuskog otpora general Šarl de Gol odlikovao generala Dragoljuba Mihailovića Ratnim krstom u februaru 1943. Ne čudi kad vidimo koliko je potrebno EU da shvati što se događa u Srbiji danas, kakvi se interesi preklapaju, dok im još uvijek nije jasno ko u Crnoj Gori vrši vlast. Ali, sve to nema nikakve veze sa Pavlom Đurišićem. Jedine saveznike koje je imao Pavle Đurišić bili su Talijani, Njemci, Dimitrije Ljotić, Milan Nedić i Draža Mihailović. Prostor mi ne dozvoljava da navedem sve zločine iza kojih stoji Pavle Đurišić. Ipak, na kraju, volio bih da mi Joanikije Mićović navede što to u biografiji Pavla Đurišića je herojsko i junačko?

Tag: sns