Iz Sindikalne organizacije Javni radio-difuzni servis Radija i Televizije Crne Gore poručili su da iskreno čestitaju svim dugogodišnjim kolegama koji su na profesionalan, dostojanstven i zakonit način riješili stambeno pitanje, ali i da svima onima koji su to uradili tako što ih je zaposlio ili koeficijentima promovisao nelegalni generalni direktor Boris Raonić daju riječ da će u narednom periodu pokrenuti postupke pred crnogorskim institucijama.
- Kako smo više puta istakli, svima je jasno da se ugovori ne mogu i ne smiju potpisivati sa nelegalnim direktorima. Oni nemaju legitimitet da obrazuju komisije i dijele stanove. Uz to, ohrabrujemo kolege i potpišu apel da se neuspješno i nelegitimno pregovaranje oko Kolektivnog ugovora, barem djelimično, nadoknadi 13. platom - naglasili su oni.
To je, kažu, u svakom slučaju bolje nego već „karikaturalno krpljenje zgrade“.
- I ostale akcije usmjerene na dobrobit pojedinaca lojalnih Raoniću, koji umjesto njega vrše progon dokazanih profesionalaca u RTCG koji su se „drznuli“ da mu se slijepo ne povinuju - dodali su oni.
Njihova je, dodaju, sindikalna obaveza da štite prava radnika od neodgovornih poslodavaca.
- Iz tog razloga danas pružamo podršku našim kolegama iz Sindikata zaposlenih, koji jedini uz nas ustaje u borbu protiv progona profesionalaca, jer jeRTCG malo više naša nego njegova - naveli su oni.
Iskoristili su priliku da pomenu, kako su kazali, samo neka od imena dokazanih profesionalaca koji su bili, a i dalje su smetnja nelegalnom menadžmentu:&nbsp;
Branko Vojičić
Vladan Mićunović
Slavko Đurđić
Dragan Tomašević&nbsp;
Duška Stanić
Vanja Šćekić&nbsp;
Duška Pejović&nbsp;
Musa Đoka
Tanja Šuković
Andrijana Kadija
Isidora Sekulić Šoć
Snežana Rakonjac
Siniša Adamović&nbsp;
Mladen Vukčević
Slavica Kruščić Vasović
Nevenka Macan&nbsp;
Časlav Vujotić
Srđan Čović
Sabrija Vulić
Slaven Knezović
Vladimir Maraš
Tamara Ivanković
Žarko Božović
Milena Bugarin&nbsp;
Ljiljana Brnović
Dijana Femić
Marija Marković
Danijela Popović
Goran Stanojević
Stevo Filipović
Jelena Bobičić Čović
Snežana Radusinović
Ranka Perović
Saša Radović
Ana Badnjar
Tanja Radunović
Rajka Gardašević
Željko Žugić
Igor Maraš
Svetlana Vujotić
Jovo Kljajić
Draško Vučinić&nbsp;
Nataša Baranin
Mila Vukčević
Vesna Terić
Tanja Perović
Lazar Tovjanin&nbsp;
Danijel Čelecki
Nebojša Kumburović
Jadranka Prelević
Sandra Rmuš Gegović

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1250x600

1084x550

thumbnail

Sindikalna organizacija RTCG: Čestitamo svima koji su zakonito riješili stambeno pitanje, pokrenućemo postupke za one koji su to uradili jer ih je zaposlio Raonić

Cijene stanova u Crnoj Gori dostigle su nivo koji je nedostižan za većinu građana - ocijenila je poslanica Građanskog pokreta URA Milena Vuković.
Ona je ukazala da je mladim ljudima, porodicama koje žive kao podstanari i ranjivim grupama, pravo na krov nad glavom postalo luksuz.
- To je neprihvatljivo za društvo koje želi da gradi budućnost na pravdi i jednakim šansama - istakla je ona.
Vuković smatra da je zato neophodno formirati državni stambeni fond „Stan za sve“.
Pojašnjava da bi se na taj način omogućila izgradnja stanova koji bi se prodavali građanima koji nemaju svoj krov nad glavom po cijeni izgradnje, a ne tržišnoj, „što znači i duplo povoljnije od onoga što se danas nudi na tržištu“.
- Naš cilj je da se izgradi model koji će ljudima omogućiti da rate za stan budu niže od onoga što danas plaćaju za kiriju. Tako se ne pomaže samo pojedincima i porodicama, već i cijelom društvu, jer se obezbjeđuje sigurnost, stabilnost i ostanak mladih u Crnoj Gori - ističe ona.
Navodi i da Fond ne bi bio jednokratna mjera, već trajni mehanizam koji bi se finansirao kroz „revolving princip “- izgradnjom i prodajom stanova po fer cijeni sredstva bi se vraćala u fond i ulagala u izgradnju novih stambenih jedinica.
Pozvala je sve koleginice i kolege u Skupštini da zajedno pokažu odgovornost i podrže rješenje koje može promijeniti život hiljadama ljudi.
- Stan nije privilegija, to je osnovna potreba i pravo svakog čovjeka - &nbsp;zaključila je Vuković.

Vuković: Cijene stanova u Crnoj Gori nedostižne za većinu građana, krov nad glavom postao je luksuz

Rješavanje pitanja krova nad glavom postaje sve teža misija za prosječnog građanina. U Crnoj Gori je gotovo 20.000 podstanarskih domaćinstava, a za jednosoban stan u Podgorici potrebno je izdvojiti i do 544 eura, dok je na primorju kirija znatno veća.
Cijene stanova i kirija u Crnoj Gori nikad nijesu bile više. Doskorašnji talas stranih državljana – podigao je vrijednost svakog kvadrata, pa stan postaje luksuz koji mnogi građani više ne mogu da priušte.
Dragan Živković iz Udruženja podstanara ističe da ne postoji nikakva pomoć koja se pruža postanarskim porodicama.
"Imamo primjer glavnog grada koji je podijelio tih 200.000 subvencija, što je ništa, jer u glavnom gradu imate skoro 15.000 podstanarskih porodica, subvencija je samo 140 njih, samo po sebi govori koliko je to uspešan servis, dakle, neuspješan servis", kaže Živković. 
 
Stranci diktiraju cijene – iznajmljivanje prosječnog jednosobnog stana nekada je iznosilo 315, a danas je potrebno izdvojiti i do 544 eura. Bolja situcija nije ni na jugu zemlje. Kreditna rata – mjesečna kirija, razlika je sve manja.
U agencijama za nekretnine kao razlog vrtoglavih cijena navode globalne faktore.
- Tu je više faktora uticaja, to je bilo najprije pandemija koronavirusa, jedan gap koji se stvorio u tom periodu kada nije bilo privredne aktivnosti, inflacije, veliki pritisak tražnje na tržište, povećana privredna aktivnost u sektoru građevinarstva, sve je to dovelo do naglog i brzog skoka cijena. Zatim se na sve to nadovezala i kriza u Ukrajini - objašnjava Stefan Mišković, predsjednik Udruženja agencija za nekretnine.
Hoće li tržište stati ili će cijene i dalje rasti - neizvjesno je. Jedno je sigurno: podstanari već plaćaju najveću cijenu u ovoj trci.

Cijene kirija i nekretnina ne miruju, podstanari sve teže do krova nad glavom

Sindikalna organizacija Javnog difuznog servisa RTCG podnijela je tužbu Upravnom sudu protiv Savjeta Javnog servisa i generalnog direktora Borisa Raonića jer su, kako tvrde, raspisivanjem oglasa za rješavanje stambenih potreba zaposlenih u RTCG povrijedili javni interes i prava radnika dugogodišnjih profesionalaca u ovoj medijskoj kući.
Cjelokupna dokumentacija na kojoj se zasniva javni oglas, a koja nikad nije data Sindikalnoj organizaciji Javni radio difuzni servis Radio i Televizija Crne Gore na uvid i primjedbe, ima, kako ističu, formalne i suštinske propuste.&nbsp;
- Oni su napravljeni sa namjerom nelegalnog generalnog direktora i odobreni od Savjeta RTCG koji je više puta nezakonito birao Borisa Raonića, te su sada pod optužnim prijedlogom Osnovnog državnog tužilaštva - navodi se u saopštenju.
Javni konkurs od 27. novembra, kako dodaju, raspisala je komisija u kojoj nema nijednog pravnika iz Pravne službe RTCG.&nbsp;
- Na konkursu objavljenom na Portalu RTCG nema ni potpisa nelegalnog generalnog direktora. Ovo je nažalost nastavak tradicije u kojoj se u komisije za milionske tendere delegiraju lica bez administrativnog i profesionalnog iskustva. Tako je jedno vrijeme postupano i sa delegiranjem osoba u tenderu za digitalizaciju. Sam Pravilnik o rješavanju stambenih potreba (26.novembar 2024, 01-8642) izašao je poslije obrazovanja komisije (30.oktobar 2024, br 01-7754) u koju je nelegalni direktor RTCG delegirao sebi lojalne ljude, ne izvjestivši članove prethodne imenovane Komisije da ih je izbacio iz sastava - precizirano je u saopštenju.
Tako i danas na Portalu RTCG, kako ističu, stoji odluka o obrazovanju komisije od 4. oktobra 2023 i 5. jula te godine, ali su iz njega, kako se navodi, izbačeni predstavnici Sindikalne organizacije Javni radio difuzni servis Radio i Televizija Crne Gore.&nbsp;
- Ovome je prethodilo i ukidanje reprezentativnosti pomenutog sindikata u akciji koju je pokrenula predsjednik druge organizacije toga tipa, zvane Sindikat zaposlenih, a koju su „ispratili“ ljudi iz kabineta generalnog direktora tako što su nudili povoljnosti u raspodjeli i ispisnice. Ovo je već detalj koji ćemo uz većinu navedenih priložiti i uz novu krivičnu prijavu ODT - ističu u saopštenju.
Raspodjela stanova u RTCG se, kako ocjenjuju, vrši na osnovu dokumentacije koja je donešena u apsolutno nelegalnim procesima sa suštinskim i formalnim manjkavostima.&nbsp;
- Ona favorizuje poslušnike Raonića koji su u posljednje vrijeme došli i dobili rješenja sa veoma velikim koeficijentom iako to profesionalno ne zaslužuju, a i uručeni su od strane nelegalnog direktora. Apsurd će biti ako pravnici koji ne učestvuju u radu Komisije, a zaslužni su za pravni haos u RTCG, dobiju stanove, iako su u RTCG tek nekoliko godina. Osim ovih navedenih primjera napominjemo i da je Kolektivni ugovor RTCG donešen u netransparentnoj proceduri u kojoj imenovana Komisija nikad nije zasjedala u punom sastavu, nelegalni generalni direktor je pravio pritisak na pregovarački tim, naročito jednog sindikata - navodi se u saopštenju.
Interesantno je, kako dodaju, da su koeficijenti u tom kolektivnom ugovoru dijeljeni bez uvida u Tabelu sistematizacije sa opisom poslova i koeficijentom složenosti.&nbsp;
- To je kasnije mijenjano bez uvida i odobrenja Sindikata. Tako je zvanična Tabela sistematizacije koja cirkuliše kao dokument na Portalu RTCG, ali i u DRI i Upravi prihoda iz 2017, bez navedenih koeficijenata. Tabela sistematizacije sa potpisom Drljevića je u internoj upotrebi i njen prečišćen tekst je bio predmet sjednice od 15. aprila 2024, ali su se članovi Savjeta RTCG dogovorili da se ona ne usvaja, iako je suštinski i brojčano potpuno drugačija od one objavljene na Portalu - kazali su u saopštenju.
S pravom sumnjaju da je osim, kako navode, "oneroznih namjera rukovodstva RTCG, s namjerom da se podijele stanovi lojalnim ljudima koji su spremni da izdaju profesiju, došlo i do drastičnih formalnih i suštinskih grešaka, pravnih i zakonskih, koji ne tretiraju jednako ljude koji imaju najviše znanja, obrazovanja i profesionalnog iskustva, kako bi to trebalo da bude po Zakonu o radu i principima Kolektivnog ugovora, već su raspodjelom rješenja bez kriterijuma stvarani neregularni uslovi za podjelu stanova i lukrativne dobitke za one koji to najmanje zaslužuju".
- Podsjećamo da je veći dio članova Savjeta RTCG pod optužnim predlogom, a Raonić pod krivičnom prijavom. Takođe podsjećamo da su, po riječima Raonićevih advokata 29. Avgusta 2024, poništenjem Odluke o njegovom imenovanju od 6. Avgusta 2021, prestale i sve pravne posljedice te odluke. Tako gube važnost, suštinsku, formalnu i zakonsku svi akti koje je on kreirao. Najveći dio ove tužbe ćemo proslijediti i ODT jer smatramo da su navedene radnje nastavak djelovanja organizovane grupe koja troši resurse građana i države na neprimjeren način - navodi se u saopštenju Sindikalne organizacije Javnog difuznog servisa RTCG.

"Oglasom za rješavanje stambenih potreba zaposlenih u RTCG povrijedili javni interes i prava radnika dugogodišnjih profesionalaca"

Vlasnici stanova u Master bloku 8-8 na Starom aerodromu duž ulice Josipa Broza održali su danas protrest ispred zgrade Vlade Crne Gore.
Ispred stanara govorio je Darko Rašović koji je zatražio hitno rješavanje stambenog problema za više od 350 porodica.
Rašović je naveo da u stanove koje su kupili u redovnoj proceduri ne mogu da se usele zbog nemarnosti i propusta administracije Glavnog grada i Vlade Crne Gore.
- Mnogi od nas žive kao podstanari i stanove smo kupili iz stambenih kredita. Sve svoje obaveze prema investitoru, Gradu i državi smo uredno izmirili. Umjesto da se konačno riješimo skupog podstanarskog života i mjesečne stanarine nebrigom Glavnog grada i Vlade dovedeni smo u još goru poziciju. Danas plaćamo i kirije i kredite - ukazao je on.
Rašović takođe navodi da je glavni problem oduglovlačenja useljenja 70 kvadrata koji su vlasništvu države.
- Stanove smo platili, investitor je platio komunalije još u julu 2022. Poslali su par urgencija Glavnom gradu da ne bi dolazili u ovakvu situaciju u koju smo došli. Treba da se sa države 70 kvadrata zemlje prepiše na Glavni grad kako bi bila urađena kanalizacija i prošla saobraćajnica - istakao je on.
Zajedničkom odlukom stanara donijeta je odluka da stambeno pitanje građana Starog aerodroma Vlada Crne Gore riješi za sedam do deset dana.
- Ukoliko ne dobijemo odgovore organizovaćemo nove proteste - poručio je Rašović.

Vlasnici stanova u Master 88 kvartu održali protest: Ne možemo da se uselimo zbog nemara i propusta Glavnog grada i Vlade, danas plaćamo i kirije i kredite

Dok ruska agresija na Ukrajinu uskoro ulazi u petu godinu, a mirovni pregovori ne donose konkretne rezultate, dok rastu euroskepticizam i desnica i u srcu Evropske unije, čini se da evropski lideri nemaju jedinstveno rješenje za bezbjednosnu krizu koja potresa evropsko tlo. Državni vrh Poljske, koja je kroz istoriju dobro zapamtila razornu snagu ruske dominacije, opravdano strahuje da bi se, nakon Ukrajine, i ova država mogla naći na meti ruskih osvajanja. O tome kako se Poljska nosi sa provokacijama koje dolaze iz Rusije i Bjelorusije, sabotažama na državnim granicama, pojačanim antiukrajinskim raspoloženjem i mogućnošću rata u budućnosti, za Portal ETV govori profesor savremene istorije na Šleskom univerzitetu u Katovicama i specijalista za srednjoevropska pitanja i Balkan, dr Mateuš Sokulski. Poljska je ove godine izabrala novog predsjednika, Karola Navrockog, koji dolazi iz desne stranke Pravo i Pravda, dok je premijer Donald Tusk iz redova centrista. Kakvi su stavovi poljskih lidera prema spoljnopolitičkim izazovima? Građanska koalicija, koja je od 2023. godine na vlasti predvođena je premijerom Donaldom Tuskom i okuplja dominantno politički centar. Sa druge strane je trenutno opoziciona desničarska Pravo i Pravda, koja je u godinama 2015-2023. držala vlast, ali iz koje dolazi novoizabrani predsjednik. Obje stranke, kao i većina građana Poljske, iskazale su dosljednu podršku Ukrajini. Malo je drugačija situacija konkretno sa novim predsjednikom Karolom Navrockim, koji po uzoru na Donalda Trampa govori o „recipročnosti“ u spoljnjoj politici, a time i u pomoći Ukrajini. Njegov se stav međutim može objasniti time, što je na predsjedničkim izborima pobjedio i zahvaljujući glasovima najradikalnijih birača antiukrajinskog stava. Na spoljnopolitičkom planu, Poljska nastavlja da pruža snažnu podršku istočnom susjedu, a ministar spoljnih poslova Radoslav Sikorski intenzivnom diplomatskom aktivnošću promoviše prozapadnu i proukrajinsku politiku. Postali su čuveni postali njegovi govori u Ujedinjenim Nacijama u kojima je otvoreno i argumentovano kritikovao ruske predstavnike i njihovu propagandu u UN-u. Svijet proteklu godinu prati pojačana djejstva Rusije na teritorije zemalja Evropske unije, upade dronovima u vazdušni prostor evropskih država, a i evropski političari sve glasnije upozoravaju na opasnost koja prijeti iz Rusije. I Poljska se tokom prethodne godine suočila se više provokacija na njenoj teritoriji, od upada letjelica u njen vazdušni prostor do kopnenih prelazaka. Kako komentarišete bezbjednosnu situaciju u Poljskoj i raspoloženje koje vlada i kod političara i u narodu? U Poljskoj je tokom prethodne godine bilo nekoliko slučajeva sabotaže. Prvi slučajevi sabotaže počinju u proljeće 2024. godine, u tržnim centrima u Varšavi. Najveći od njih je bio veliki požar u jednom od tržnih centara, kada je izgorjela cijela jedna hala. Tom prilikom uhapšeni su počinioci kojima su izrečene kazne iako glavni organizator još uvijek nije uhapšen. Jedan od prvih slučajeva ove godine bio je ljetos, za koji se ozbiljno sumnja da je bio akt ruske sabotaže, u gradiću Zombki, blizu Varšave. Naime, u jednoj stambenoj zgradi izbio je požar za koji poljski bezbjednosni organi sumnjaju da je podmetnut po naređenju ruskih službi. Tokom napada na Ukrajinu u septembru 2025. godine u poljski vazdušni prostor doletjelo je osam dronova. Srećom, nije bilo žrtava, a ozbiljno je oštećena jedna kuća. Poljske vlasti su na ovu provokaciju reagovale ozbiljno-oboreno je svih osam dronova, a konsultovani su i NATO saveznici. Ministar spoljnih poslova Sikorski uručio je notu upozorenja otpravniku poslova ruske ambasade da Poljska neće tolerisati ovakve provokacije. Najozbiljiji slučaj sabotaže desio se u novembru 2025, kada je na željeznici između Varšave i Lublina oštećena pruga što je ozbiljno ugrozilo bezbjednost putnika. Na svu sreću i tu nije bilo žrtava. Ipak, sve ovo nam pokazuje da Rusija konstantno nastavlja svoje provokacije prema zemljama Zapadne Evrope, sa ciljem narušavanja evropskog poretka zasnovanog na demokratiji i uspostavljenog nakon završetka Hladnog rata. Poljska bilježi učestale prodore na granici sa Bjelorusijom. Možete li nam detaljnije pojasniti o čemu se tu radi? Već više godina režim Aleksandra Lukašenka, bliskog saradnika Vladimira Putina, sprovodi politiku dovođenja migranata na granicu Poljske i Bjelorusije. Ovakvi potezi vršeni su i prema baltičkim državama. Kao što su potvrdili poljski zvaničnici, mnogi migranti imaju samo ruske vize. Radi se o dovođenju ljudi, sa Kube, Bliskog Istoka, Afrike, sa globalnog juga, kojima se obećava ulazak u Evropsku uniju. Bjeloruske službe ih dovode na granicu i ostavljaju ih da sami prođu. Međutim, poljske službe im ne dozvoljavaju prelazak granice i odbijaju im ulazak. Poljske službe onemogućavaju ulazak, duž cijele granice sagrađena je ograda koja čini vrlo efikasnu prepreku za prelazak. To je odgovor na poteze Minska i Moskve. Poljska već neko vrijeme organizuje vojnu obuku i pojačava vojsku- da li to znači da mogućnost rata nije isključena? U Poljskoj se govori o potrebi vraćanja obavezne vojne obuke od koje se odustalo prije već skoro 20 godina. Odluka o tome ipak nije donesena. Čujemo mnogo upozorenja od strane raznih analitičara i političara da treba da se spremamo za rat sa Rusijom i da on u skorijoj budućnosti nije isključen. Ja bih rekao da, kao i u slučaju dalekog putovanja kolima, treba da vodimo računa o tehničkom stanju vozila. Tako i u slučaju ruskih prijetnji, zdravoumno je da se pripremamo za eventualno odbranu, ali da ne paničimo. Poljska je prilično uspješna država sa relativno jakom ekonomijom, da navedem samo da smo ušli ove godine među 20 najjačih ekonomija svijeta. Što se tiče bezbjednosti, Poljska je ozbiljno pristupila programu naoružavanja, kupujemo modernu svjetsku opremu iz SAD-a, Švedske, Koreje. Vojni analitičari govore o promišljenoj politici nabavke oružja i vojne opreme.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250330100316_2596f75909ce981db10c24ffbbf165cb466980119a3f4ef87ca8ca78fddda15b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250330100316_2596f75909ce981db10c24ffbbf165cb466980119a3f4ef87ca8ca78fddda15b" data-rendition-name="original" width="3888" height="2592" loading="lazy" alt="poljska vojska"><figcaption>Ilustracija(Photo: Shutterstock)Copyright (c) 2015 De Visu/Shutterstock. No use without permission.</figcaption></figure>  Znamo šta je stav Poljske. Međutim, šta je sa ostalim srednjoevropskim državama? Vidimo da ima evropskih lidera koji su, blago rečeno, tolerantni prema Rusiji? Drugi primjeri podrške Ukrajini su baltičke države Litvanija, Letonija i Estonija, koje su žestoko iskusile decenije pripadnosti SSSR-u. Ove zemlje su prozapadno nastrojene, a zbog blizine Rusije i stalnih prijetnji pružile su od početka bezrezervnu podršku Ukrajincima. Naravno, slučajevi stava Mađarske ili u posljednje vrijeme Slovačke su drugačiji. Treba ipak imati na umu da Viktor Orban, pod čijom je vlašću Mađarska znatno ekonomski oslabila, o demokratiji da ne govorim, na predstojećim izborima vjerovatno gubi vlast. Kod Orbana međutim vidi se težnja ka reviziji granica čime bi Mađarska pripojila djelove susjednih država, međutim to se čini nemogućim. U Slovačkoj na izborima pobjedio je Robert Fico koji se protivi pomoći Ukrajini. Kao i Orban, Fico računa na korisne sporazume o isporuci gasa. U Češkoj na parlamentarnim izborima pobjedio je Andrej Babiš koji je takođe skeptičan prema pomoći Ukrajini, dok predsjednik Petr Pavel nastavlja da podržava Kijev. Navedeni slučajevi kao i uspjesi populista iz AfD-a u Njemačkoj i Narodnog fronta u Francuskoj, govore da ima naznaka da je Evropa postala malo umorena neprestanim pomaganjem Ukrajini i ugroženošću od strane Rusije. Međutim treba imati na umu da su upravo Njemačka i Francuska napravile veliki preokret u svojoj politici prema Moskvi. Obustavljeni su dugoročni programi rusko-njemačke saradnje, po kojima je Berlin dobijao jeftine sirovine. Obustavljen je veoma kontroverzan projekat Nord Stream, odnosno Sjeverni tok za gas, a francuski predsjednik aktivno pregovara o okončanju rata u Ukrajini. Vrijedi napomenuti da je Rusija, kojoj su veliki dio budžeta činili prihodi od prodaje gasa i nafte u Evropi, izgubila svoje veliko tržište. U Srednjoj Evropi sve vrijeme uprkos uspjesima populista, podrška Ukrajini ne prestaje. Iako su proruski glasovi sve jači u Evropi, ne vjerujem da će oni postati dominantni. Prema novim istraživanjima, antiukrajinsko raspoloženje u Poljskoj, koja je jedan od najpostojanijih saveznika Ukrajine, skočilo je za 100 %. Koji su, po Vama, razlozi za to? Nažalost, antiukrajinsko raspoloženje je poraslo posljedjnih godina. Tu je umnogome uticala ruska propaganda, ruski botovi i trolovi, koji su sveprisutni na internetu, na društvenim mrežama. Kao primjer navešću situaciju nakon ulaska drona u poljski vazdušni prostor u septembru, kad se odjednom pojavio veliki broj komentara, lažno optužujući Ukrajince za ulazak dronova. Ima i lažnih informacija u javnom prostoru, na primjer o tome da Ukrajinci opterećuju poljski budžet i zdravstveni sistem i da zbog toga mora duže da se čeka na usluge ljekara. Zapravo, istraživanja pokazuju nešto suprotno- ukrajinske izbjeglice koje rade u Poljskoj (od kojih je većina zaposlena) uplaćuju mnogo više u zdravstveni sistem kroz poreze nego što koriste zdravstvene usluge. Tu je i još jedna bitna stavka- da nema radnika iz Ukrajine, na građevinske usluge ili kućne poslove moralo bi da se čeka jako dugo, jer Poljska ima problem sa manjkom radne snage. Ima i još jedan razlog antiukrajinskog raspoloženja. Naime, dio poljskog društva naivno smatra da bi neka vrsta sporazuma sa Rusijom na račun Ukrajine obezbjedila dugotrajnu bezbjednost. To vam je međutim, ako pogledamo ranije navedene ciljeve Putinove Rusije, jednako kao što je tadašnji britanski premijer Nevil Čemberlen smatrao da predaja Čehoslovačke u Minhenu 1938. godine može sačuvati mir. Antiukrajinsko raspoloženje nije samo slučaj Poljske, već se rast antiukrajinskog raspoloženja bilježi u cijeloj Evropi. Dezinformacije koju Ruska federacija protura putem društvenih mreža imaju efekta, iako donekle ograničenog. Za mnoge populiste na Zapadu, Putin je oličenje snažnog vođe, a Rusija zemlja tradicionalnih vrijednosti. Ne treba zanemariti ni porast populističke politike u Evropi vezano uz problem migracija ili rasta životnih troškova.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121421124_f3ac9f11dce740f7ca7f9538f6a000358ad81f0aaa29f00d8284e8eeedf061ec.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121421124_f3ac9f11dce740f7ca7f9538f6a000358ad81f0aaa29f00d8284e8eeedf061ec" data-rendition-name="original" width="765" height="511" loading="lazy" alt="Poljska Ukrajina"></figure>  Šta je (ratni) cilj Rusije i šta je to od čega evropski lideri strahuju? Ruska je vlast pretpostavljala da će za par dana uspjeti da osvoji Ukrajinu, uđe u Kijev i uspostavi marionetsku, prorusku vlast. Ukrajinci su uspjeli da odbrane svoju nezavisnost i teško je da se zamisli bilo kakvo potčinjavanje te države Rusiji u budućnosti. Ruski ciljevi, iako neki naivno tvrde da se samo radi o prisvajanju istočnih dijelova Ukrajine su daleko širi. Naime radi se o opovrgavanju poretka uspostavljenog padom Berlinskog zida i pokušaju da se ponovo izgradi zona uticaja u Srednjoj Evropi, te oslabi Zapad. Mislim da vrijedi da se vratimo na čuveni Dug telegram iz 1946. u kojem je Džordž Kenan, američki sekretar za spoljnu politiku objasnio sovjetsku spoljnju poilitiku kao izraz prevazilaženja unutrašnje slabosti društva, odnosno- ekspanzionizam je trebalo da služi kao odgovor na slabost države. I dan danas imamo tu situaciju. Uprkos velikim prihodima od prodaje sirovina, ruski političari nikad nijesu bili zainteresovani za modernizaciju države. Rusija nema moderne tehnologije, njen koncept velesile prilično je anahroničan. Vratiću se na Putinovu izjavu da je pad Sovjetskog Saveza najveća tragedija 20. vijeka. Zapravo, Rusija ne pristaje na prihvatanje realne situacije da su baltičke države, bivše članice SSSR-a, danas moderne, tehnološki razvijene i prosperitetne, u potpunosti evropski orjentisane. Kao apsurdne treba tretirati izjave ruskih političara kako male baltičke države sa stanovništvom od 2 do 4 miliona ugrožavaju rusku bezbjednost. Isti je slučaj sa bivšim satelitima Moskve od Baltika do Crnog mora. Agresivni potezi se primjenjuju i prema skandinavskim zemljama. Podsjetiću na incidete sa dronovima iznad aerodroma u Kopenhagenu, ali i u Norveškoj. Možemo da vidimo prijetnje, prekoračanje vazdušnog prostora, dovođenje emigranata na granice kao elemente hibridnog rata. Vrijedi da se napomene da, iako su rusko-bjeloruske vježbe „Sjever“ u septembru prošle godine trebalo da čine predstavu moći ruske vojske, one su bile znatno manje nego one iz 2021. ili 2017. godine. Putin želi da se vrati imperijalnoj politici, građenoj na nasilju, ali kao što vidimo uprkos velikim gubicima Ukrajinci se uspješno brane, a rat koji su Rusi planirali da završe za 4 dana traje već bezmalo 4 godine. Vi ste istoričar, možete li nam ukratko pojasniti poljsko-ruske odnose u prethodnom vijeku? Naše iskustvo sa ruskim imperijalizmom seže duboko dalje od XX vijeka. Međutim tek su XX vijek i boljševički prevrat 1917. godine predstavljali početak iskustva sa totalitarizmom. Poljska je u odbrambenom ratu 1919-1921. godine uspjela da sačuva svoju nezavianost. Simbol te pobjede je udarac koji je zadat boljševicima u Varšavskoj bici 1920. godine pod vođstvom Jozefa Pilsudskog. Ova se bitka broji među najvažnije u istoriji poljsko-ruskih odnosa, budući da su Lenjin i Trocki računali na širenje komunističkog uticaja i naravno računali su na prevrat u Njemačkoj. Međutim 23. avgusta 1939. sklopljen je pakt Ribentrop- Molotov, koji je odlučio o tjesnoj njemačko -sovjetskoj saradnji i rasparčavanju Srednje Evrope. SSSR i nacistička Njemačka bili su bliski saradnici sve do 22. juna 1941. Sovjetska okupacija istočnih djelova Druge Poljske Republike obilježena je represijama, uništavanjem inteligencije čiji je simbol Katinjski zločin, kada je po Staljnovom naređenju 1940. strijeljano preko 20 hiljada pripadnika poljske inteligencije raznih nacionalnosti. Uz to, Sovjeti su poslali oko 350 hiljada poljskih državljana u sklopu deportacija na Sibir i i Kazahstan, na daleki istok SSSR. Da li vidite kontinuitet u ruskoj politici nakon Drugog svjetskog rata prema zemljama Varšavskog pakta i današnjoj politici koji u Kremlju kreira Vladimir Putin? Ponoviću Putinovu izjavu da je pad SSSR-a najveća tragedija XX vijeka. Ovdje treba napomenuti da uspostavljanje komunističkih vlasti nije nailazilo na odobrenje u zemljama Istočnog Lagera, te da su Rusi, uz prisustvo i pritisak sovjetske vojske preuzimali vlast širom Srednje Evrope. Htio bih da kao primjer ovdje predstavim prilike u Poljskoj. Ulazak sovjetskih trupa 1944/1945. godine na teritoriju Poljske obilježen je nametanjem komunističke vlasti, iako je legitimna vlast postojala u Londonu, imala svoje predstavništvo u Poljskoj (Poljska podzemna država) i rukovodila Zemaljskom vojskom (Armia Krajowa) koja je uspostavljena jos 1939. kao Savez oružane borbe. Ulazak Sovjeta obilježen je represijom prema nekomunističkim strankama, građanima Poljske koji su u ratu bili u podzemnim organizacijama, prvenstveno u Zemaljskoj vojsci. Nametanje komunizma nije naišlo na odobrenje društva. Iako se režim počeo mijenjati nakon Staljinove smrti 1953. godine, a naročito nakon preloma 1956. godine, on nikad nije nailazio na stvarno prihvatanje u poljskom društvu, tu je opšte poznat pokret Solidarnost, koji je započeo iz brodogradilišta u Gdanjsku. Slična je situacija bila i u Mađarskoj, Čehoslovačkoj, za baltičke države i Ukrajinu, koje su uvučene u sam SSSR da ne govorim. Pad komunizma, i oslobođenje Poljske od te vlasti dočekani su sa velikim zadovoljstvom. Ulazak u NATO 1999. godine i u Evropsku uniju 2004. predstavljali su ostvarenje ciljeva integracije sa Zapadom. Srednja Evropa čini danas sastavni i važan dio zapadnih struktura. Ruski imperijalisti ne prihvataju prozapadnu orijentaciju tog dijela svijeta. Upravo te Putinove manipulacije, imperijalno ponašanje, namjera da se Srednja Evropa liši NATO pakta svjedoče o ruskoj želji da se vrati na podređenje Srednje Evrope politici Moskve, iako suverene odluke naroda od Talina preko Kijeva, Varšave, sve do Sofije svjedoče ili o privrženosti zapadnim vrijednostima ili o želji priključenja zapadnom svijetu, kao što je slučaj Ukrajine.

Sokulski: Cilj Rusije je da opovrgne poredak uspostavljen padom Berlinskog zida i slabeći Zapad, ponovo izgradi zonu uticaja u Srednjoj Evropi

Prosječna cijena litre bezolovnog benzina u Italiji pala je na 1,645 eura početkom godine, što je najniža cijena od 22. decembra 2022. &nbsp;
To je zbog promjene poreza od 1. januara, koja je povećala cijenu litre dizelskog goriva na 1,668 eura, prenosi SEEbiz.
&nbsp;Italijanska vlada uskladila je trošarine na benzin i dizelsko gorivo od 1. januara s uredbom EU, budući da se niža stopa za dizelsko gorivo smatrala "ekološki štetnom subvencijom" jer dizel više zagađuje okolinz od benzina, izvijestile su italijanske novine Corriere della Sera.&nbsp;
&nbsp;Mjera je uključena u zakonodavnu uredbu o reformi trošarina, koja je usvojena prije godinu kao dio poreske reforme.
&nbsp;Italija očekuje da će ove godine od reforme trošarina zaraditi gotovo 600 miliona eura, prema novinama, i oko tri milijarde eura u naredne četiri godine.
&nbsp;Prema stručnoj publikaciji Staffetta Quotidiana, Italija sada ima najvišu trošarinu u Evropi na dizelsko gorivo, dok je na benzin pala s trećeg na osmo mjesto. Od sada se za obje vrste goriva primjenjuje ista stopa trošarine, to jest 672,9 eura po hiljadu litara.&nbsp;
&nbsp;Do prošle godine dizelsko gorivo se u Italiji oporezivalo manje kako bi se pomoglo kompanijama u prometnim i proizvodnim djelatnostima koje su bile uveliko zavisne od njega.

Cijene benzina u Italiji najniže od kraja 2022.

Agenti američke imigracije (ICE) ubili su 37-godišnju Rene Nikol Gud (inače američku državljanku) u Mineapolisu. Njena smrt navela je masu da se okupi na mjestu pucnjave, prvo da protestuju protiv policije, a zatim da odaju poštu ubijenoj. Sekretarka za unutrašnju sigurnost Kristi Noem branila je agenta ICE koji je ubio ženu, rekavši da je ona pokušala da pregazi agenta. Državni i lokalni zvaničnici osporili su tvrdnje da je pucnjava bila u samoodbrani. Tri videa pucnjave koja je pregledao SiEnEn (CNN) pokazuju "nijansiranu" situaciju, a šta se tačno desilo prije pucnjave ostaje nejasno.
Ministarstvo za unutrašnju sigurnost saopštilo je da je žena Rene Nikol Gud bila "nasilni izgrednik", koji je pokušao da pregazi agente za imigraciju i carinsku kontrolu (ICE), prenosi BiBiSi (BBC).
Međutim, gradonačelnik Mineapolisa Džejkob Fraj rekao je da je "u pitanju agent koji je neodgovorno koristio svoju moć, što je rezultiralo smrću", dodajući da je ICE službenicima psujući poručio da napuste grad.
Stotine agenata ICE poslati su u Mineapolis, u saveznoj državi Minesota, kao dio kampanje Bijele kuće za suzbijanje ilegalne imigracije.
Video snimci koje su postavili posmatrači na društvenim mrežama djeluju kao da prikazuju trenutak kada je došlo do pucnjave, koja se dogodila oko 10:25 po lokalnom vremenu u srijedu ujutro.
S različitih uglova može se videti bordo SUV koji blokira ulicu u Mineapolisu.
Grupa ljudi, koji djeluju kao da protestuju, nalazi se uz trotoar.
Pojavljuju se vozila za sprovođenje zakona. Agenti za imigraciju prilaze parkiranom vozilu na ulici, izlaze iz kamiona i govore ženi za volanom da izađe iz SUV-a. Jedan od agenata povuče kvaku na vratima vozača.
Drugi agent se nalazi blizu prednjeg dijela vozila.
Nije jasno tačno koliko je agent bio blizu ili da li ga je vozilo udarilo, na osnovu videa koje je odmah pregledala redakcija BiBiSi.
Taj agent otvara vatru dok bordo SUV pokušava da pobjegne.
Čuju se tri pucnja, a vozilo gubi kontrolu i udara u automobil parkiran u blizini duž ulice.
U objavi na Truth Social, američki predsjednik Donald Tramp je rekao da je ICE agent "brutalno" pregažen.
- Teško je vjerovati da je živ, ali sada se oporavlja u bolnici - napisao je.
Republikanski predsjednik je takođe okrivio "radikalnu ljevicu" što svakodnevno "prijeti, napada i cilja agente za sprovođenje zakona i ICE".
Šef policije Mineapolisa Brajan O'Hara rekao je da je vozač bio u svom vozilu i blokirao je saobraćajnu traku na Portland Aveniji.
Zatim joj je, kako kaže, prišao pješice federalni agent za sprovođenje zakona, "i ona je počela da vozi".
Sekretarka za unutrašnju sigurnost SAD Kristi Noem izjavila je da je žena "ometala" agente tokom dana i pokušala da "upotrijebi svoj automobil kao oružje" u pokušaju da pregazi agenta u činu "domaćeg terorizma".
Federalni agent je pucao "u samoodbrani" i sam je povrijeđen, rekla je Noem, prije nego što je zbrinut i otpušten iz lokalne bolnice.
Noem je dodala da će operacije ICE u tom gradu nastaviti, a FBI će istraživati nesrećni incident.
Međutim, gradski savjet Mineapolisa izjavio je da je Gud jednostavno "brinula o svojim komšijama" kada je ubijena.
Emili Heler ispričala je za SiEnEn da je bila kod kuće kada je vidjela kako agenti ICE raspravljaju s demonstrantima.
Rekla je da je čula agente kako viču na ženu koja je vozila SUV, a zatim je jedan agent pokušao da otvori vrata njenog automobila, a vozač je krenuo unazad i počeo da se povlači.
- Jedan ICE agent je stao ispred njenog vozila i rekao "stanite" i tada je - mislim, već je kretala i onda, iz neposredne blizine, pucao je u njeno čelo kroz šoferšajbnu - ispričala je Heler.
Guverner savezne države Minesota Tim Volc takođe je odbacio zvaničnu verziju incidenta.
- Ne vjerujte ovoj propagandnoj mašini. Država će obezbijediti da bude sprovedena potpuna, poštena i brza istraga kako bi se osigurala odgovornost i pravda - rekao je Volc.
Brojne demokrate dale su slične izjave kao Volc.
Mjesto pucnjave je oko kilometar i po daleko od mjesta gdje je Džordža Flojda 2020. ubio policajac, što je pokrenulo svjetske proteste protiv rasizma.

Agent američke imigracije ubio ženu u Mineapolisu

Predsjednik SAD Donald Tramp je predložio da se vojni izdaci SAD u 2027. godini utvrde na čak 1.500 milijardi dolara, navodeći da su "vremena problematična i opasna".
Vojni budžet za 2026. godinu je utvrđen na 901 milijardu dolara.
Tramp je pozvao na masovno povećanje izdataka nekoliko dana pošto je naredio američku vojnu operaciju zarobljavanja lidera Venecuele Nikolasa Madura i njegovog izvođenja radi suđenja u SAD zbog trgovine drogom, a američke snage nastavljaju da se gomilaju u Karipskom moru.
Tramp je posljednjih dana takođe pozvao na preuzimanje danske teritorije Grenlanda iz "razloga nacionalne bezbjednosti" i nagovijestio je da je otvoren za izvođenje vojnih operacija u Kolumbiji, a državni sekretar Marko Rubio je zloslutno upozorio da je "u nevolji" Kuba - dugogodišnji protivnik SAD.
- Ovo će nam omogućiti da izgradimo 'Vojsku snova' na koju odavno imamo pravo i, što je još važnije, to će nas učiniti bezbjednima, bez obzira na neprijatelja - rekao je Tramp u objavi na Truth Social-u, objavljujući svoj prijedlog.
Vojska je upravo dobila veliku pomoć od 175 milijardi dolara u okviru republikanskog "velikog, lijepog zakona" o poreskim olakšicama i smanjenju potrošnje koji je Tramp potpisao krajem prošle godine.
Insistiranje na većem finansiranju Pentagona gotovo je sigurno da će naići na otpor opozicionih Demokrata koji rade na održavanju pariteta između promjena u odbrambenoj i neodbrambenoj potrošnji. Ali, takođe je sigurno da će izazvati primjedbe republikanskih "jastrebova" protiv deficita fržavnog budžeta koji su se suprotstavili većim vojnim izdacima.
Ali Tramp je rekao da se "osjeća prijatno" povećavajući potrošnju na vojsku zbog povećanih prihoda koje je njegova administracija stvorila kroz carinske tarife nametnute prijateljima i neprijateljima širom svijeta od njegovog povratka na dužnost.
Američka vlada je prošle godine prikupila bruto prihode od 288,5 milijardi dolara od carina i drugih akciza, a 98,3 milijarde dolara 2024. godine, po podacima Dvostranačkog centra za politiku. To je značajno povećanje prihoda od oporezivanja uvoza. Ali, to nije dovoljno da pokrije razna obećanja koja je dao Tramp koji je rekao da carine mogu pokriti i dividende poreskim obveznicima, otplatiti nacionalni dug i, sada, pokriti povećane vojne troškove.
Tramp je u srijedu zaprijetio da će prekinuti kupovinu Pentagona od kompanije Rejtion, jednog od najvećih američkih izvođača u oblasti odbrane, ako ta kompanija ne prekine praksu otkupa akcija i ne uloži više profita u izgradnju svojih kapaciteta za proizvodnju oružja.
Tramp se posljednjih mjeseci više puta žalio da kompanije iz oblasti odbrane značajno kasne sa isporukama kritično važnogoružja, ali i dalje isplaćuju dividende i otkup akcija investitorima i nude impresivne plate višim rukovodiocima.
- Ili će se Rejtion angažovati i početi da ulaže u direktnija ulaganja poput postrojenja i opreme, ili više neće poslovati sa Ministarstvom rata - rekao je Tramp na društvenim mrežama.&nbsp;
Dodaje da ako Rejtion želi dalje poslovanje sa vladom Sjedinjenih Država, ni pod kojim uslovima neće im biti dozvoljeno da obavljaju bilo kakve dodatne otkupe akcija, "gdje su potrošili desetine milijardi dolara, dok ne budu u stanju da se sastave".
Ta kompanija proizvodi neke od najšire korišćenih i najznačajnijih raketa, uključujući krstareću "Tomahavk", rakete "Džavelin" i "Stinger" koje se lansiraju sa ramena, i raketu vazduh-vazduh "Sajdvinder".
Rejtion takođe poseduje "Prat i Vitni", kompaniju koja proizvodi mnoštvo mlaznih motora koji pokreću avione za sve vojne grane, uključujući i najnovijeg zajedničkog udarnog lovca F-35.
Na Vol stritu su akcije izvođača radova u odbrambenoj industriji odmah opale, pri čemu akcije kompanije Nortrop Gruman za 5,5 odsto, Lokid Martina za 4,8 odsto, a RTX Korporacije, matične kompanija firme Rejtion za 2,5 odsto.

Tag: stambeno-pitanje