Broj izrečenih kazni na osnovu pravosnažnih presuda za nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici u Crnoj Gori u prvih šest mjeseci ove godine iznosi 224 – što je već za 18 odsto više nego tokom cijele 2023. godine, a dostiglo je gotovo 80 odsto ukupnog broja iz prošle godine.&nbsp;
Prema odgovorima Sekretarijata Sudskog savjeta dostavljenim Portalu ETV, statistika pokazuje drastične skokove u posljednjih pet godina.&nbsp;
Tako je 2021. godine evidentirano 155 pravosnažnih presuda zbog nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, 2022. taj broj je naglo porastao na 253, dok je 2023. došlo do pada na 189.&nbsp;
Sudeći prema informacijama Sudskog savjeta, ipak, 2024. godina je završena sa 282 kazne – što je najviše do tada. Već u prvoj polovini ove godine izrečene su čak 224 kazne, čime je već premašen ukupan broj iz 2023, a dostignuto gotovo četiri petine presuda iz prethodne godine.&nbsp;
Ove brojke jasno pokazuju da nasilje u porodici i porodičnoj zajednici ne jenjava, već poprima zabrinjavajuće razmjere, dok sistem ostaje nemoćan kada je riječ o prevenciji i adekvatnoj zaštiti žrtava.&nbsp;
<h2>Značajan broj predmeta ostaje neriješen&nbsp;</h2>
Statistika Sudskog savjeta pokazuje da sudovi u Crnoj Gori primaju sve više predmeta nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici, ali i da ih ne rješavaju dovoljno brzo, zbog čega i broj neriješenih predmeta iz godine u godinu samo raste.&nbsp;
Dok su 2021. godine bila 72 neriješena predmeta, već naredne godine je taj broj porastao na 102, a 2023. godine na 129.&nbsp;
Prošla, 2024. završena je sa 167 neriješenih predmeta, da bi u prvih šest mjeseci ove godine njihov broj bio 360 – što je gotovo pet puta više nego četiri godine ranije.&nbsp;
Istovremeno, prema statistici dostavljenoj Portalu ETV, broj primljenih predmeta takođe bilježi veliki rast, pa tako od 210 u 2021. godini, na 333 u 2022, zatim 314 u 2023, a 2024. je zabilježen nagli skok na 629 novih predmeta.&nbsp;
Samo u prvoj polovini 2025. godine primljeno je 364 predmeta, što ukazuje da bi do kraja godine mogao biti premašen prošlogodišnji rekord.&nbsp;
Ukupan broj predmeta u radu, koji obuhvata i ranije prenešene slučajeve, popeo se s 282 u 2021. na 796 u 2024. godini.&nbsp;
U tekućoj godini već sada je u radu 724 predmeta.&nbsp;
Ovi podaci ukazuju na to da sudovi jesu sve opterećeniji slučajevima nasilja u porodici, ali i da značajan dio njih dugo ostaje neriješen, što otvara pitanje efikasnosti postupaka i zaštite žrtava.&nbsp;
<h2>Broj pravosnažno riješenih predmeta&nbsp;</h2>
Iako i broj pravosnažno riješenih predmeta u slučajevima nasilja u porodici i porodičnoj zajednici bilježi rast, sudovi i dalje ne stižu da obrade nagli priliv novih slučajeva. Tako je 2021. riješeno 132 predmeta, 2022. broj je porastao na 207, dok je 2023. došlo do pada na 157. Prošla godina završena je sa 222 pravosnažno riješena predmeta, a u prvih šest mjeseci 2025. već je riješeno 166 slučajeva – što predstavlja oko 75 odsto ukupnog broja iz prošle godine.
Statistika Sudskog savjeta, u koju je imao uvid Portal ETV, za posljednjih pet godina pokazuje da su pravosnažne odluke u najvećem broju slučajeva osuđujuće. Tako su 2021. godine donijete 133 osuđujuće odluke, godinu kasnije 211, 2023. je donijeto 157, dok je prethodne godine taj broj bio 216, a u prvih šest mjeseci 2025. već 166. S druge strane, oslobađajuće odluke su izuzetno rijetke.&nbsp;

Vjera Ljuljđuraj

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

1084x550

thumbnail

Broj kazni za nasilje u porodici u pola godine dostigao 80 odsto ukupnog broja iz 2024.

Brojno stanje stoke u prošloj godini bilježi pad u odnosu na 2023. u ukupnom broju goveda, ovaca i koza, pokazali su preliminarni podaci Monstata.
- Ukupan broj goveda iznosi 67,5 hiljada i u odnosu na prošlu godinu manji je 1,9 odsto. Trend smanjenja ukupnog broja muznih krava i dalje se nastavlja i to 6,7 odsto - navodi se u saopštenju.
U odnosu na prošlu godinu, u ovčarstvu je prisutno smanjenje u ukupnom broju grla 6,6 odsto. Broj koza u odnosu na prošlu godinu je manji 7,3 odsto.
- Ukupan broj svinja bilježi rast od 20,8 odsto u odnosu na prošlu godinu, i iznosi 29,27 hiljada - rekli su statističari.
Ukupan broj živine u prošloj godini veći je 24,9 odsto.
- Najveće učešće imale su kokoške nosilje čiji je ukupan broj 1,02 miliona i u odnosu na prošlu godinu bilježi rast od 26,7 odsto - zaključuje se u saopštenju.

Portal ETV

Monstat: U Crnoj Gori manje goveda i ovaca

Na teritoriji Crne Gore samo tokom januara prijavljeno je 85 krivičnih djela koja su Krivičnim zakonikom definisana kao nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici, podaci su koje je Pobjeda dobila iz Uprave policije. Tokom februara policija je evidentirala 71 krivično djelo, a bilo je i osam krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici.
Nasilje u porodici ostaje jedan od najvećih problema društva, a institucije, gledajući samo slučajeve o kojima mediji izvještavaju, nemaju snagu niti sposobnost da se izbore sa sve ekstremnijim oblicima u kojima se javlja.
Ukoliko se pogledaju rubrike crne hronike u medijima, najveći dio vijesti se odnosi na nasilje u porodici. U jednom dijelu slučajeva, žrtve su djeca, pa i bebe. Djeca koja prisustvuju i svjedoče nasilju su takođe žrtve.
<h2>Vaspitavanje kamdžijom</h2>
Od početka godine mogli smo da pročitamo da je jedan prijetio supruzi da će joj staviti bombu u usta, držeći joj nož pored glave. Prijetnje je začinio i time da će joj raznijeti glavu i onda je zapaliti u kontejneru.
Drugi, nasilnik povratnik, je „samo“ smrću prijetio supruzi. U februaru je jedan nasilnik od supruge uzeo bebu iz ruku, a zatim je suprugu udario šakom, uhvatio za kosu i vukao, izvukao je na terasu, šutirao je i iščupao više pramenova kose... Bilo je i prebijanja u prisustvu djece, ali i prebijanja djece.
Jedan nasilnik je odlučio da djecu vaspitava – pesnicama i kožnom kandžijom, drugi je kćerki od 11 godina prijetio da će je ubiti tako što joj je nož uperio u grudi.
Tragedije na Cetinju su se takođe koristile kao promjeri što se može dogoditi porodici – zaboraviće se Borilović – prijetio je nasilnik svojoj ženi. Tužioci su najčešće donosili odluke o zadržavanju od 72 sata u ovim slučajevima.
I žene su bile nasilne i to najčešće prema djeci, bivšim partnerima i njihovim porodicama. One su uglavnom prijetile, a tukle su djecu.
<h2>Početak godine ne obećava</h2>
Porazna je statistika, koju je Pobjedi dala Uprava policije, za prva dva mjeseca ove godine.
Na teritoriji Crne Gore samo tokom januara je prijavljeno 85 krivičnih djela koja su Krivičnim zakonikom definisana kao nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici.
Ukoliko uporedimo ovu i prošlu godinu, užasava podatak da je tokom januara 2024. godine registrovano „samo“ 48 ovakvih krivičnih djela.
Policija je zabilježila u januaru i četiri krivična djela koja se dovede u vezu sa nasiljem u porodici - oduzimanje maloljetnog djeteta, nedavanje izdržavanja, kršenje zabrane određene izrečenom mjerom bezbjednosti, a bilo je i jedno protivpravno lišenje slobode.
U januaru je bilo 104 žrtve porodičnog nasilja, koje je počinilo 89 osoba, od čega 83 muškarca i šest žena. Među žrtvama su 24 muškarca i dva dječaka, 73 žene i pet djevojčica.
Osim prijava za ovih 86 nasilnika i nasilnica, bilo je još 39 prekršajnih prijava zbog izvršena 53 prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Te prekršaje su počinile 42 osobe – 26 muškaraca i 16 žena.
Iz Uprave policije je Pobjedi rečeno da je od 52 žrtve prekšraja - 17 muškog pola, a 35 ženskog. Od ukupnog broja žrtava izvršenih prekršaja, 23 su djeca – devet dječaka i 14 djevojčica.
Februar, iako ima nešto manje zabilježenog nasilja koje se goni kao krivično djelo, ipak ne zaostaje. Tokom najkraćeg mjeseca u godini, policija je evidentirala 71 krivično djelo. Bilo je i osam krivičnih djela koja se dovode u vezu sa nasiljem u porodici ili porodičnoj zajednici - vanbračna zajednica sa maloljetnikom, oduzimanje maloljetnog djeteta, zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog djeteta, nedavanje izdržavanja i neovlašćeno objavlivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka.
Ova krivična djela je počinila 81 osoba - 63 muškarca i 18 žena. Ukupan broj žrtava porodičnog nasilja je 94 žrtve, od kojih je 19 muškaraca i šest dječaka, 55 žena i 14 djevojčica. Podnešeno je 77 krivičnih prijava.
Tokom prošlogodišnjeg februara je evidentirano 43 krivična djela, što i ovom slučaju pokazuje da je ova godina počela mnogo nasilnije prethodna.
Osim za krivična djela, Uprava policije je podnijela i 44 prekršajne prijava zbog izvršenih 48 prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, koje su počinili 33 muškarca i 11 žena.
U ovim slučajevima je bilo 45 žrtava - 20 muškog pola, a 25 ženskog pola. Od ukupnog broja žrtava izvršenih prekršaja 19 su maloljetna lica - 11 dječaka i osam djevojčica.
Statistika koja donosi slučajeve za prva dva mjeseca ove godine govori da nasilje u porodici ne jenjava u odnosu na prošlu godinu, kada je zabilježeno 840 krivičnih djela nasilja u porodici, nad gotovo 13.000 žrtava, od čega je bilo 99 djece. Ukoliko se ovakav nasilni talas nastavi, moguće je da do kraja ove godine budemo svjedočili i većem broju žrtava.
<h2>Pred tužilaštvima najčešće muškarci</h2>
Podatak Vrhovnog državnog tužilaštva da je za prvih osam mjeseci 2024. godine za porodično nasilje prijavljeno 514 osoba, što je više nego tokom čitave 2023. godine, govori o problemu sa kojim institucije ne umiju da uzađu na kraj.
Podaci Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici i u Bijelom Polju, sa kojima smo kontaktirali, jer je prostim uvidom u medije jasno da se u mjestima koja su pod njihovom nadležnošću događa i najveći broj slučajeva, prate policijsku statistiku.
U ODT Podgorica je od početka godine do danas, zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici formiran 71 predmet.
Iz ODT-a je Pobjedi rečeno da je u ovim predmetima 10 žena, u jednom su to i muškarac i žena, a u ostalima su počinioci muškarci.
- Od navedenog broja, u 30 predmeta je podignuta optužnica, u 12 predmeta je odbačena krivična prijava, a u ostalim predmetima je u toku izviđaj – kazali su Pobjedi iz ODT-a.
Od 1. januara, ODT Bijelo Polje je formirano 16 predmeta (15 muškaraca i jedne žene) zbog krivičnog djela nasilje u porodici.
Protiv četvoro je podnijet optužni prijedlog, u šest sliučajeva je odbačena krivična prijava, a jedan predmet je ustupljen nadležnom tužilaštvu. U dva slučaja je donijeta naredba o sprovođenju istrage, od čega je podignuta jedna optužnoca, jedna istraga je u toku, a protiv tri lica je u toku izviđaj.
U Bijelom Polju je 2024. godine, formirano ukupno 69 predmeta protiv 72 lica (68 muškaraca i četiri žene) zbog krivičnog djela nasije u porodici
Protiv 37 lica je podnijet optužni predlog, 30 prijava je odbačeno a u šest slučajeva je donijeta naredba o sprovođenju istrage, od čega je protiv pet lica podignuta optužnica, a u jednom slučaju je istraga obustavljena.
U odnosu na ranije godine, nasilje u Bijelom Polju je eksaliralo, sudeći prema predmetima u ODT-u.
Portparolka tog ODT-a, državna tužiteljka Danijela Đuković je ranije Pobjedi kazala da je tokom 2023. godine bilo pet puta manje predmeta zbog krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici – svega 13.
Posljednji izvještaj Savjeta Evrope upozorava na eskalaciju porodičnog nasilja u Crnoj Gori.
Na to godinama upozoravaju i iz Evropske komisije, koji ocjenjuju da je nasilje u porodici ozbiljan problem i „najekstremnija manifestacija rodne neravnopravnosti u Crnoj Gori“. Iako postoji dobar zakonodavni okvir, kazne za počinioce koje određuju sudije su blage, i takva praksa nije u skladu sa međunarodnim standardima.
Blage kazne koje određuju sudije, kao i često neprepoznavanje problema od strane tužilaštva, uslovilo je i to da je veoma mnogo nasilnika povratnika. Žrtve najčešće ostaju nezaštićene nakon njihovog izlaska iz pritvora ili zatvora. U najtragičnijim slučajevima, dolazi i do ubistva žrtve, iako je nasilnika prijavljivala prije tog čina.
U polugodišnjem izvještaju operativnog tima za borbu protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama, koji je objavljen u oktobru prošle godine analiziran je takav slučaj.
U septembru prošle godine je ubijena B. P. a ovaj tim je konstatovao propuste u radu policije, tužilaštva i suda za prekršaje, koji su prethodili ubistvu. Niko od njih nije adekvatno procijenio rizik po žrtvu, niti je adekvatno vršena kontrola nad primjenom zaštitne mjere. Ustanovljeno je da tužilac nije poštovao obavezujuće Uputstvo Vrhovnog državnog tužilaštva da se žrtva sasluša hitno, a najkasnije u roku od 72 sata od prijave nasilja. Naročito je za brigu odluka Suda za prekršaje da okrivljenom izrekne opomenu, kao mjeru upozorenja, iako je u obrazloženju izrečene zaštitne mjere sud našao da postoji opasnost od ponavljanja djela.

1250x600

Ekspanzija nasilja u porodici: Od početka godine 300 žrtava i 256 nasilnika

Sa aspekta politike imali smo paradoks na prošlogodišnjem popisu, obrisali smo crnogorske državljane, koji imaju prebivalište u inostranstvu, a popisali državljane drugih država koji žive u Crnoj Gori, rekao je u emisiji "Na kraju dana", na Televiziji E, vještak za elektrotehniku i telekomunikacije Predrag Boljević.
Davno je Evropa prestala da se prebrojava statistički po naciji i vjeri, podsjeća Boljević, jer to nijesu kategorije od interesa za ekonomiju jedne države, niti za, kako kaže, bilo koju Vladu.
Za potrebe ekonomije uzima broj stanovnika i njihov popis, objašnjava Boljević, radi planiranja budžeta, planiranja raznih potrošnji, od energije do hrane, dodaje on, i ekonomiju ne interesuje da li su oni državljani ili nijesu.
- Za potrebe politike stranci nijesu bitni, jer oni nijesu ti koji glasaju, oni nijesu ti koji imaju pravo glasa u toj državi. U nekoj drugoj državi mogu imati i interese te druge države, i za potrebe politike to nikako ne smije i nije dozvoljeno da se radi, već samo kad su u pitanju državljani. U konkretnom slučaju vidjeli ste kako je to izgledalo u Crnoj Gori, kakva je procentualna slika, i nominalna slika, populacije, po nacionalnom, vjerskom i jezičkom pitanju, kako izgleda kad uzmemo nekih pedesetak hiljada stranih državljana, a kako izgleda kad uzmemo sliku samo državljana, koji imaju ta politička prava u Crnoj Gori - rekao je Boljević.
Na Odboru za praćenje popisa u Skupštini Crne Gore , 25.1.2024.godine, podsjeća Boljević, direktor Monstata Miroslava Pejović je saopštio podatke da je popisano 673.000 lica, a na presu 27. decembra Snežana Remiković je obavijestila da je do tog trenutka popisano 618.000 lica.
- Na istom tom press-u, od 25. januara gospodin Pejović nas izvještava da je od 673.000 njih 633.000 državljana. Javila se razlika od 40.000 državljana…Što je sasvim u redu, ja nemam ništa ako to koristimo za potrebe ekonomije, to je u redu. Jer 40.000 ljudi koje je Monstat uklonio ad hoc su državljani Crne Gore, ponavljam, državljani Crne Gore, koji imaju prebivalište u inostranstvu. Sa aspekta prebivališta, i sa aspekta stanovništva, u referentnom trenutku, a referentni trenutak je bio, ja mislim 30.oktobar u 20 h oni nijesu bili u Crnoj Gori… Sa aspekta politike imali smo paradoks, obrisali smo tih 40.000 ali smo imali 48.000 stranaca - naglasio je Boljević.
Cijelo gostovanje može se pogledati na Jutjub kanalu TV E:
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 56.25%;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?url=https%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DeUilipHcows&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen scrolling="no" allow="accelerometer *; clipboard-write *; encrypted-media *; gyroscope *; picture-in-picture *; web-share *;"></iframe></div></div></div>

Boljević: Davno je Evropa prestala statistički da se prebrojava po vjeri i naciji

Ove nedjelje u emisiji Vikend popodne na Televiziji E donosimo zanimljive teme za opušten kraj sedmice.&nbsp;
Na početku govorimo o tome kako biramo partnera i šta zapravo utiče na naše emotivne odluke.
Kroz razgovor sa psihološkinjom pokušaćemo da damo odgovore na česta pitanja o ljubavi i partnerskim odnosima.&nbsp;
Zatim rezimiramo utiske sa trenerom borilačkih vještina nakon uzbudljive noći borbi u Podgorici i saznajemo kako je protekao ovaj sportski spektakl.&nbsp;
U nastavku pričamo sa aktivistkinjom o njenom predanom radu na zaštiti životinja i važnosti humanosti u društvu.&nbsp;
Za sam kraj, Sandra Manojlović sprema ukusne recepte koji će vam uljepšati vikend.
Vidimo se kao i svakog vikenda u 17 sati.&nbsp;

U emisiji "Vikend popodne" o ljubavi, sportu, humanosti i dobroj hrani

Mađarski premijer Viktor Orban izjavio je da bi poraz Ukrajine predstavljao ozbiljan problem i za Mađarsku, ističući kako je u interesu Budimpešte da se spriječi kolaps te zemlje.
- Ako Ukrajina izgubi rat i doživi kolaps, to bi bio ozbiljan problem za Mađarsku. Zbog toga je u našem interesu ne samo spriječiti kolaps Ukrajine, već i učiniti mnogo kako se to ne bi dogodilo. Rat ne jača Ukrajinu, on je uništava - rekao je Orban.
Njegova izjava izazvala je niz kritika, s obzirom na to da Mađarska već duže vrijeme, prema ocjenama brojnih evropskih zvaničnika i analitičara, sistematski koči pomoć Ukrajini i blokira ključne odluke Evropske unije koje se odnose na podršku Kijevu.
Orban je u više navrata blokirao ili usporavao pakete finansijske i vojne pomoći Ukrajini, kao i pokušaje napretka te zemlje na putu ka članstvu u Evropskoj uniji. Zbog takvog ponašanja, Budimpešta se često opisuje kao remetilački faktor unutar EU, pa čak i kao „peta kolona“ Kremlja u evropskim institucijama.

Orban: Ako Ukrajina izgubi u ratu s Rusijom, Mađarska je u ozbiljnom problemu

Da se popovi i četnici razumijemo, obnavljati Aleksandrovu kapelu na Lovćenu, dok smo živi mi - nećete. Od toga nema ništa, oslododite se iluzija. Batalite zaludnju rabotu. Okupaciju ne priznajemo, poručuje lider Crnogorske evropske partije (CEP) Novak Adžić.
Da je sreće bilo, navodi Adžić, i do sada se to moglo uraditi, u potrazi za izvorima, iz Carigradske patrijaršije, ali, kaže, javašukom, decenijama, na žalost, nije.
- Ali za Crnu Goru i istinu o njenoj autokefalnoj Crnogorskoj pravoslavnoj, vjekovnoj crkvi, nikad nije kasno. I vrijedi pokušati - navodi on u objavi na mreži X.
Adžić kaže da u sporazumu s državnim vlastima Turske, treba da istražimo dokumenta iz carigradskih (istanbulskih) arhiva, radi sakupljanja primarne izvorne građe o autokefalnosti Crnogorske crkve kroz vjekove.
- Taj proces treba zvanično pokrenuti kao kapitalni naučni projekat. U Arhivu vaseljenske Carigradske patrijaršije, zasigurno, nalazi se sačuvanona hiljade dokumenata, na grčkom, osmanskom jeziku itd, i na našem crnogorskom, južnoslovenskom jeziku i to je neophodno pribaviti, istrazivački, na osnovu dogovora sa Carigradskom patrijaršijom - zaključuje on.

Adžić: U sporazumu s turskim vlastima istražiti dokumenta o Crnogorskoj crkvi iz istanbulske arhive

Kod državljanina Švajcarske E.G. (28) na graničnom prijelazu Sukobin pronađen je hašiš, i tom prilikom je uhapšen - saopšteno je iz Uprave policije (UP).
On je, kako je saopšteno na <a href="https://x.com/PolicijaCG/status/2002760241579237474?s=20">Iks </a>mreži, i kažnjen na sudu sa 1.000 eura kazne, nakon čega mu je inspektor za strance uručio Rješenje o prinudnom udaljenju sa zabranom ulaska u Crnu Goru.&nbsp;

Državljanin Švajcarske uhapšen zbog hašiša: Kažnjen i protjeran iz Crne Gore

Pod izgovorom „volonterskog rada“ planira se da popovi Crkve Srbije i njihovi učenici dobiju pristup najvažnijim državnim dokumentima - saopštila je grupa građana sa Cetinja navodeći da se radi o direktnom i opasnom nasrtaju na Državni arhiv Crne Gore i Nacionalnu biblioteku „Đurđe Crnojević“.
To, kako su podvukli, nije pomoć - nego pokušaj kontrole, falsifikovanja i otuđivanja crnogorske istorije.
Oni čekaju ishod razgovora NVO Centar za građanska prava s direktorom Državnoga arhiva. Od toga ishoda, poručuju, zavisiće njihova dalja i odlučna reakcija.
- Jasno i glasno poručujemo: Neće se dozvoliti da oni koji su 5. septembra 2021. godine došli na Cetinje brutalnim nasiljem danas slobodno vršljaju po crnogorskome kulturnom blagu i nastavljaju ono što tada nijesu uspjeli - brisanje crnogorskog identiteta - naglasili su u saopštenju.
Posebnu odgovornost, smatraju, snosi direktor Arhiva, gospodin Mrvaljević koji, prema njihovim riječima, kroz lične ustupke popovima Crkve Srbije pokušava otvoriti vrata institucije koja mora biti bedem kulturne baštine crnogorske države.
- Ako im treba obuka - neka svoje ljude šalju van Crne Gore, đe im je matica. Ako im treba znanje - neka direktor ide kod njih u Bogosloviju i drži im predavanja. Ali u crnogorski Arhiv i biblioteku - neće ući - decidni su oni.
Cetinje, kažu, ima svoju đecu, školovanu, nezapošljenu i sposobnu da čuva ono što je naše.
- A koja nije imala šanse ni da volontira. I izvan Cetinja i na Cetinju Crna Gora ima svoje stručnjake, one koji Crnu Goru vide kao hiljadugodišnju državu a ne kao srpski izlaz na more. Ne damo arhivsku građu, ne damo istoriju, ne damo budućnost. Ako nadležne institucije ne reaguju, građani Cetinja hoće. U svojoj kući, branićemo Crnu Goru - zaključeno je u saopštenju grupe građana Cetinja.

Grupa građana Cetinja: Planira se da popovi SPC i njihovi učenici, pod izgovorom „volonterskog rada“, dobiju pristup najvažnijim državnim dokumentima

„Mi iz iskustva znamo da tlačitelj nikada slobodnom voljom ne daje slobodu, dakle ona mora biti zahtjev potlačenih“ – Mahatma Gandi. Zvanični Beograd je ispoljio ogromnu nervozu i anticrnogorsku pizmu na naklonost Brisela da iz oportunih razloga podrži pristupanje Crne Gore članstvu u EU iako, i sam priznajem, postoji više argumenata protiv prijema, nego za. Kao neko ko sebe smatra posvećenim pristalicom evropskih vrijednosti, na kojima je formirena ideja ujedinjene Evrope od strane ljevičarske ideologije iz vremena dominacije liberalnih ideja, apsolutno ne vidim ništa zajedničko, ni na političkom, ni na ideološkom, ni na kulturnom planu, sa bilo kim iz vladajuće većine. Što je najgore, u suštinskom smislu ne postoji nikakva razlika u načinu formiranja institucija i načinu vladanja u Srbiji i Crnoj Gori. Jedina razlika je što je način formiranja institucija i načina njihovog funkcionisanja u Srbiji posljedica autoritativne, sada već i sa elementima diktature jednog čovjeka, predśednika Srbije Aleksandra Vučića, dok je u Crnoj Gori njihovo formiranje proizvod ogoljenog nasilja parlamentarne većine. O društvenom konsenzusu u bilo kojoj sferi društva, što jeste odlika demokratskih država, nema ni govora. <h2>PROGONI KAO KONSTANTA</h2> Hana Arent je davno konstatovala da „obezdržavljenost u masovnim razmjerama praktično je stavila svijet pred neizbježno i krajnje zbunjujuće pitanje da li uopšte postoje neotuđiva ljudska prava, dakle prava koja su nezavisna od bilo kog posebnog političkog statusa i proističu isključivo iz puke pripadnosti ljudskom rodu“. Kada je u pitanju Crna Gora, pored političkog statusa, neophodno je istaći nacionalni i religiozni status, mada se oni često poklapaju sa političkim. Sva individualna i grupna ljudska prava zavise od pripadnosti ili simpatija prema partijama političke većine, po pravilu su etnocentristička i religiozno unilateralna. Odnosno, od političke opredijeljenosti, pripadnosti poželjnom nacionalnom i vjerskom korpusu zavisi položaj u društvu i nivo poštovanja vaših ljudskih prava. Medijska okupacija i pretvaranje mnogih elektronskih medija u puke kopije beogradskih žutila, zloupotreba pravosudnog sistema u obračunu sa procrnogorskim, nezavisnim, kritičkim medijima, ogoljena diskriminacija crnogorske kulture, tradicije i crnogorskog jezika, favorizovanje srpstva i nametanje lažne istorije i tradicije u kojoj se Crnoj Gori oduzima svaka autentičnost i boji srpskim bojama, imaju cilj da se Crnoj Gori oduzmu temlji na kojima je opstajala čitav milenijum i koji je u savremenom svijetu čine potencijalno evropskom i građanskom državom. Najnovija žrtva anticrnogorske, velikosrpske patološke mržnje prema svemu časnom i crnogorskom je smjena direktorke Nacionalne biblioteke Dragice Lompar, zato što je pošteno i profesionalno radila svoj posao i razotkrila prevaru o dodjeli „Trinaestojulske nagrade“ jednom infamantu za neobjavljenu zbirku pjesama. Slično je i sa progonom od strane politizovanog tužilaštva nezavisnih medija i njihovih finansijera, čime se želi ugušiti svaka kritička misao i ugasiti nezavisni, procrnogorski mediji. I sve se to zamotava u farsičnu oblandu obračuna sa propagandno kriminalizovanim „bivšim režimom“, sa kojim povezuju svaki medij koji je kritičan prema sadašnjoj vlasti. Uz sramno ćutanje predstavnika EU u Podgorici i briselske administracije. <h2>VOJVODA RAJO OD KRNJE JELE</h2> Nikada do kraja dekonstruisane, ideološke matrice koje su devedesetih godina prošlog stoljeća uspostavile i potom održavale totalitarni poredak režima Slobodana Miloševića i njegovih satrapa u Crnoj Gori i u dvijehiljaditim su, posebno od početka vladavine Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, održale kontinuitet u još gorem i lukavijem obliku. Umjesto sile oružja prešlo se na promjenu svijesti, sa istim konačnim ciljem - širenja nacionalnog prostora i, uz pomoć Crkve Srbije, poistovjetiti ga sa prostorom na kojem Crva Srbije ima uticaj. Najbolji primjer za to je prostor Crne Gore. Upravo zato su se vladajuća većina i Crkva Srbije uprli da se autokefalna Crnogorska crkva istorijski predstavi kao dio Crkve Srbije, iako većinu vremena postojanja CPC - Srpska crkva nije ni postojala.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251220231212_8ad381e675e838c14277082cff2dd3918baac8b8889e0b62907add62686c71e7" data-rendition-name="original" width="446" height="319" loading="lazy" alt="vojvoda "> </figure>  &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251220231212_cb2fcf1f68fd5b290e528a359ae29cd0a51564e4fefb8f4557f27315846c5c35" data-rendition-name="original" width="452" height="557" loading="lazy" alt="vojvoda"> </figure>  Na prijemu, u organizaciji predśednika crnogorskog parlamenta, vojvode Raja od Krnje Jele, obilježena je 120-godišnjica donošenja prvog crnogorskog Ustava 1905. godine, uz zvanice koje taj datum, kao i datum proglašenja Crne Gore kraljevinom, doživljavaju kao formalno razbijanje srpskog nacionalnog prostora. Vojvoda Rajo od Krnje Jele je održao govor u prigodnom velikosrpskom maniru, citirajući odredbe Ustava, namjerno preskačući član 40, kojim je definisano da „Crnogorska je crkva autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ....“. Pošto član 39. tog Ustava o narodnim bojama velikosrbi pokušavaju pretvoriti u boje crnogorske zastave, poklanjam vojvodi Raju od Krnje Jele zvaničnu razglednicu Crne Gore na dan proglašenja kraljevine 28. avgusta 1910. godine, sa crvenom zastavom na balkonu dvorca na Cetinju, kao i sliku dvorca na Kruševcu, takođe sa crvenom zastavom na krovu, odakle su zvanice odvođene na Cetinje. Mora da se kralj Nikola zbunio kad nije stavio po vojvodinoj želji trobojku?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025122023128_32fca63c09acb62e09dc3c343accb5d200cfb4c1827cd1c22f9ac37c4781d913" data-rendition-name="original" width="415" height="399" loading="lazy" alt="ustav cpc "> </figure>  Siguran sam da vojvoda Rajo od Krnje Jele, tog rasadnika urbane, građanske Crne Gore, izuzetno poštuje Valtazara Bogišića, jedno vrijeme ministra pravde Crne Gore i tvorca čuvenog Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru iz 1872. godine, posebno njegovu izjavu „što se grbo rodi vrijeme ne ispreavi“, ili, što bi savremeni pravnici rekli, „iz neprava ne može nastati pravo“. Pa da malo podučimo vojvodu, kako ne bi ubuduće tendenciozno zaobilazio ono što mu kvari sliku o „srpskoj Crnoj Gor“. <h2>PRIZNANJE IZDAJE</h2> U Ustavu Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, u tački 22 izričito piše: „Odluke Sv. Sinoda o spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakoga obavezne potrebito im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“. Sastav Svetog Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve objavljen je u Državnom kalendaru Knjaževine Crne Gore za 1910. godinu: „Predśednik Mitropolit Mitrofan, članovi: episkop Kiril Mitrović, arhimandrit Mihailo Dožić, iguman Prokopije Vračar, protođakon Filip Radičević, protojereji Aksentije Bojović i Pavle Petrović. Sekretar đakon Ivo Kaluđerović“. Iz navedenog sastava se vidi da sekretar Sv. Sinoda nije bio njegov član, da nije imao pravo glasa, tj. odlučivanja, već da se bavio administrativnim poslovima.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d.png" data-media-id="editor_3" data-image-id="2025122023128_c76fde3a23e246c94622a8f3c36a27559a4206fd6d6fe9dc64a0a87053c2582d" data-rendition-name="original" width="423" height="210" loading="lazy" alt="sveti sinod "> </figure>  Crnogorska pravoslavna crkva je prisajedinjena Ujedinjenoj srpskoj crkvi Zapisnikom sa „izvanredne śednice Svetoga Sinoda Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori“ od 16. 12. 1918. g, koji su potpisali Mitropolit autokefalne Crnogorske crkve Mitrofan Ban, mitropolit pećki dr Gavrilo Dožić i episkop nikšićki Kiril Mitrović. Zapisnik je potpisao i sinodski zapisničar Ivo Kaluđerović, za kojeg smo već napisali da po Ustavu CPC nije imao pravo odlučivanja. Ako uporedimo sastav Sinoda sa potpisnicima Zapisnika, viđećemo da Gavrilo Dožić nije bio član Sinoda. Što će reći da su samo dva potpisa validna. Pored toga, crkveni kanoni izričito propisuju da o statusu crkve može odlučivati isključivo crkveni sabor, nikako sinod, posebno ne sa dva člana od sedam.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27.png" data-media-id="editor_4" data-image-id="2025122023128_832905ebef745d984e97ab2d246f7314b8e93fbdba8cd5a565eccf6e5d37db27" data-rendition-name="original" width="446" height="341" loading="lazy" alt="Zapisi o tzv.ujedinjenju"> </figure>  Što se tiče načina donošenja odluka Sv. Sinoda, oni su Ustavom CPC iz 1904. g. bili precizno regulisani. U čl. 25 piše: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“, tj. najmanje četiri člana od ukupno sedam, i to tri koji su po položaju (mitropolit Crne Gore, episkop zahumsko-rasijski i arhimandrit cetinjski (čl.11) i jedan po izboru (jedan od tri protroprezbitera (čl.11). Da ne pominjemo već navedeni član 22. da odluke Sinoda ne mogu biti izvršne bez „Knjaževskog odobrenja“. Da je Crna Gora pravna država, kao što nije, odavno je odluku iz Zapisnika od 16. 12. 1918. g. trebalo staviti van pravne snage, jer iz neprava ne može nastati pravo! Ako je odluka tzv. Podgoričke skupštine o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji slučaj poznat u pravu kao pravni akt inexistant (akt koji ne postoji), takav je onda i bilo koji drugi akt ili odluka koje slijede iz njega. To se odnosi kako na „odluku“ dva člana Sv. Sinoda o „samoukinuću“ sopstvene autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve i „ujedinjenju“ u Ujedinjenu Srpsku pravoslavnu crkvu, tako i na dekret regenta Aleksandra iz 1920. godine o ukidanju Crnogorske pravoslavne crkve. U knjizi „Srpski zločini u Crnoj Gori“, izdatoj od strane Kraljevske Crnogorske štamparije u Rimu 1921. g. piše: „Mitropolit crnogorski (Mitrofan Ban) umro je koncem mjeseca septembra 1920. u 76. godini na Cetinju. Na samrtnom času izjavio je, da je u decembru 1918. pod prijetnjom smrti od strane Srba priznao aneksiju Crne Gore Srbiji i da je ovu izjavu učinio grofu Salisu, izaslaniku Vel. Britanije za anketu u Crnoj Gori. Potonje riječi mitropolitove su bile dirljivi apel na Kralja i narod crnogorski, tražeći da mu oproste ono što je i sam smatrao izdajstvom svoje otadžbine“. <h2>SIMBOLI SRPSKE OKUPACIJE</h2> Vojvoda Rajo je na obelježavanju 120-godišnjice objave Ustava iz 1905. g. prigodu začinio i osobom u crnogorskom ruhu, ali sa pogrešnom kapom. Trebalo je Rajo da priupita onog srpskog istoričara Aleksandra Stamatovića, od kad je 4S silom nametnuto na kapi u Crnoj Gori. Znao bi da u vrijeme donošenja Ustava na crnogorskim kapama niđe nije bilo 4S, te da je to još jedan od bezočnih falsifikata koje svako malo izbacuje. Kao što nema većeg bezobrazluka i poganštine od nazivanja kapele koju je podigao Aleksandrar Karađorđević na Jezerskom vrhu Njegoševom kapelom. Vojvoda se predstavlja kao veliki antikomunista, iako su u vrijeme socijalizma više poštovane „svetinje“ nego što ih on poštuje. U vrijeme socijalizma, kad je građena brana na Pivi i seljen Pivski manastir, svaki kamen je obilježen brojem i prenešen na novo mjesto manastira. I to je rađeno 13 godina. Kamen po kamen. Pa onda restaurirano tako da je sačuvan originalan izgled. Njegoševa kapela je 1924/5 samo oburdana niz Koprivinu stranu. Komunisti je ne bi rušili, već bi svaki kamen bio vraćen na svoje mjesto i bila bi sačuvana originalna Njegoševa kapela. Da je Srbima bila svetinja i oni bi to uradili. Ali nijesu. Njima je trebala kapela kao svetinja koju je sagradio okupator, kao dokaz da je podjarmio Crnu Goru! I sad jedan ponavljač nikšićke gimnazije „Stojan Cerović“, nedostojan da pominje Njegoševo ime, hoće po drugi put da oburda Njegoševu kapelu i vrati simbol srpske okupacije Crne Gore na Lovćen. E pa teško preko nas živih!

Obezdržavljenost

Direktor Državnog arhiva Crne Gore Danilo Mrvaljević odbacio je navode o navodnom potpisivanju ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom i „zapošljavanju sveštenika“, ističući da je riječ o netačnim i zlonamjernim interpretacijama. On je decidan da ne postoji nikakav ugovor sa SPC, niti se radi o zapošljavanju - ali kaže da je isključivo riječ o neplaćanom volontiranju onih koji već rade sa arhivskom građom u svojim arhivima.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="https://cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Fgrupa-gradana-cetinja-planira-se-da-popovi-spc-i-njihovi-ucenici-pod-izgovorom-volonterskog-rada-dobiju-pristup-najvaznijim-drzavnim-dokumentima&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
- Cilj je da ljudi koji postupaju sa izuzetno vrijednom arhivskom građom steknu stručno iskustvo, polože stručni ispit i rade u skladu sa pravilima struke, kako bi se ta građa sačuvala - naveo je Mrvaljević.
On u objavi na Fejsbuku, između ostalog, napominje da Državni arhiv Crne Gore, u skladu sa Zakonom i podzakonskim aktima, decenijama pruža stručnu pomoć svim registraturama, te da brine o dokumentarnoj i arhivskoj građi i van svojih prostorija.
Mrvaljević je istakao da se u Arhivu Pravoslavne mitropolije crnogorsko-primorske (SPC) čuva vrijedna crnogorska arhivska građa, te da je Arhiv spreman da pruži stručnu pomoć svim vjerskim zajednicama.
- Na istu temu ranije sam razgovarao i sa bivšim kotorskim biskupom, nudeći pomoć Državnog arhiva i kada je u pitanju Arhiv Biskupije. I tu ostajemo otvoreni za saradnju, isključivo u cilju zaštite i očuvanja arhivske građe - naveo je on.
Direktor Državnog arhiva posebno je demantovao tvrdnje da se arhivska građa daje na nekontrolisano korišćenje ili upravljanje.
- Arhivska građa se nikada i nikome ne daje na upravljanje ili raspolaganje - to je strogo zabranjeno. Istraživači je mogu koristiti isključivo u našim čitaonicama, u skladu sa Zakonom, i dostupna je svima koji podnesu zahtjev, bez obzira na profesiju ili zvanje - naglasio je Mrvaljević.
On je ocijenio da se plasiranjem ovakvih tvrdnji direktno podriva povjerenje u rad zaposlenih u Državnom arhivu, posebno načelnika Centralnog depoa i odsjeka na Cetinju, koji su nadležni za čuvanje, sređivanje i izdavanje arhivske građe na korišćenje.
- Sramno je što se ovakvim neistinama direktno udara na stručne ljude koji savjesno rade svoj posao. Lako je napadati direktora, ali je nedopustivo dovoditi u pitanje profesionalni integritet zaposlenih u Državnom arhivu - poručio je Mrvaljević.
On je zaključio da su optužbe rezultat svjesnog i koordinisanog pokušaja dezinformisanja javnosti, te da Državni arhiv Crne Gore ostaje posvećen zaštiti crnogorske pisane kulturno-istorijske baštine i očuvanju arhivske građe, kako u okviru Arhiva, tako i van njega.

Direktor Državnog arhiva: Nema ugovora sa SPC niti zapošljavanja sveštenika, riječ je o volontiranju

Novi slučaj vršnjačkog nasilja, ovoga puta u Budvi, još jedan je upozoravajući primjer za crnogorske institucije da je odgovor sistema na ozbiljan rast ove pojave posljednjih godina, ipak nedovoljan i slab.
Uprava policije danas je saopštila da je u garaži jedne zgrade u Budvi, nakon kraćeg sukoba, dvanaestogodišnjak nagovorio jedanaestogodišnjaka da se neprimjereno ophodi prema vršnjaku.
Prema nezvaničnim informacijama Portala ETV, dječak je bio žrtva odvratnog, ponižavajućeg iživljavanja – urinirano mu je po glavi.
Za incident se, kako kažu naši nezvanični izvori, saznalo kada je dječaku iznenada pozlilo u Muzičkoj školi, najvjerovatnije zbog stresa i tada je ispričao što mu se dogodilo.
Iz Uprave policije saopštili su da dječaci koji su se iživljavali nijesu krivično odgovorni, te da je tužilac naložio da o događaju bude upoznat Centar za socijalni rad Budva, kao i škola koju pohađaju.
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija saopštilo je u septembru da je Savjet Evrope, uz podršku Vlade Savezne Republike Njemačke, pokrenuo projekat „Prevencija vršnjačkog nasilja u školama u Crnoj Gori“, vrijedan 500.000 eura.
Kako je saopšteno „poseban akcenat biće stavljen na saradnju, izgradnju kapaciteta i razvoj politika koje promovišu bezbjedno i podsticajno školsko okruženje“.
Ovaj projekat pokazuje da su u zemljama Evropske unije svjesni problema dramatičnog rasta vršnjačkog nasilja u našoj državi, a da je statistika upozoravajuća ukazano je i juče na stručnom skupu u Zavodu za školstvo.
Vlada je u oktobru predstavila priručnik „Škola bez nasilja – ka sigurnom i podsticajnom okruženju za djecu“, kada je upozoreno da je rečenica „kod nas u školi nema nasilja“, za kojom često posežu u obrazovnim ustanovama, upravo jedna od glavnih prepreka u borbi protiv nasilja među đecom.
U Crnoj Gori sve više je primjera vršnjačkog nasilja motivisanog ksenofobijom i diskriminiacijom, na što su u septembru upozorili iz NVO Akcija za ljudska prava, ukazujući da je to „odraz ponašanja odraslih, koji podržavaju podjele u društvu i blagonakloni su samo prema 'svojima'“.
Njihova reakcija uslijedila je nakon brutalnog psihičkog i fizičkog iživljavanja nad petnastogodišnjim dječakom u Zeti, u blizini škole. Iz HRA su tada upozorili da vršnjačko nasilje u našoj zemlji više nije sporadična pojava, već duboko ukorijenjen i sistemski problem.
Saopštili su i stravičan podataka – da je samo u školskoj 2024/2025. godini zabilježeno najmanje 115 slučajeva vršnjačkog nasilja.
U junu je Portalu Standard saopšteno da je od početka godine Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici formiralo sedam predmeta povodom vršnjačkog nasilja, a da je Uprava policije za godinu evidentirala ukupno 86 slučajeva na teritoriji Glavnog grada. U Nikšiću je policija, prema podacima dostavljenim Standardu, za godinu dobila 30 prijava, u Herceg Novom evidentirano je 11 krivičnih djela i osam prekršaja, u Rožajama je bilo šest prijava, u Baru – 10, dok ih je u Ulcinju registrovano osam, a u Kotoru četiri slučaja, od kojih su u dva podnijete krivične prijave.
NVO Centar za građansko obrazovanje u junu prošle godine predstavio je istraživanje koje je pokazalo da svaki peti učenik/ca navodi iskustvo žrtve nasilja, a 53.4% poznaje nekoga ko je bio žrtva vršnjačkog nasilja.
Prema tom istraživanju, od učenika/ca koji su bili žrtve nasilja, 64.2% je prijavilo nasilje, dok 35.8% to nije učinilo.
Skoro 60 odsto ispitanika/ca iz srednjoškolske populacije, kako je tada saopšteno, prepoznaje određeni stepen prisutnosti vršnjačkog nasilja u njihovoj školi ili sredini, a svega 11 procenata smatra da ga nema.

Tag: statistika