&nbsp;''Čovjek koji nije mogao šutjeti'', film o otmici u Štrpcima, zagrebačkog reditelja Nebojše Slijepčevića, osvojio je nagradu Cezar, 'francuskog Oskara' u kategoriji kratkometražnih filmova.
Do sada je film dobio i Zlatnu palmu u Kanu i 'evropski Oskar', odnosno Evropsku filmsku nagradu.
Pritom, "Čovjek koji nije mogao šutjeti" nominovan je i za Oskara, čija će dodjela biti upriličena u noći sa nedjelje na ponedjeljak.
Podsjećamo, ovo ostvarenje svojevremeno nije zavrijedilo podršku komisije Filmskog centra Crne Gore.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

thumbnail

Film o Štrpcima osvojio 'francuskog oskara' za kratkometražni film

Pravda i istina ostaju trajna obaveza društva i institucija, jer bez suočavanja s prošlošću nema iskrenog pomirenja niti sigurnije budućnosti - poručio je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović povodom 32 godine od strašnog zločina u Štrpcima, jednog od najbolnijih svjedočanstava bezumlja na ovim prostorima.
Na današnji dan 1993. godine, kako je ukazao Milatović, nevini ljudi su oteti iz voza i brutalno ubijeni samo zbog svog imena.
- Njihove porodice već više od tri decenije nose teret bola i neizvjesnosti, dok posmrtni ostaci nekih od žrtava još uvijek nisu pronađeni - istakao je on.
Jedan od važnih koraka ka toj pravdi bio bi, smatra on, jedinstven stav svih poslanika u Skupštini Crne Gore i njihova podrška izmjenama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti.
- Kako bi se prvi put sistemski priznao status civilnih žrtava rata i obezbijedila njihova socijalna zaštita, kao i ispunjenje obećanja Vlade koja je javno preuzela obavezu regulisanja jednokratnog obeštećenja porodicama civilnih žrtava rata - naveo je Milatović.
Time bi se, smatra on, ispravila višedecenijska nepravda prema porodicama koje su predugo čekale da država prepozna njihovu patnju i omogući im prava koja su im uskraćena.

610x380

500x500

400x240

400x203

Milatović: Jedan od važnih koraka ka pravdi bi bio jedinstven stav poslanika o izmjenama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti

Akcija za ljudska prava ponavlja apel da se procesuiraju svi počinioci i nalogodavci ratnog zločina u Štrpcima, da se preduzmu konkretne radnje na pronalasku svih tijela ubijenih, a da se porodicama žrtava konačno obezbijedi status civilne žrtve rata i adekvatno obeštećenje zbog decenijskog kašnjenja u regulisanju tog statusa.
Iz ove nevladine organizacije, povodom obilježavanja 32 godine od ratnog zločina otmice putnika iz voza u Štrpcima, navode da su pripadnici Vojske Republike Srpske 27. februara 1993, na željezničkoj stanici Štrpci, u Bosni i Hercegovini, zaustavili voz 671 koji je saobraćao na liniji Beograd -Bar i iz njega izveli 20 putnika, koje su opljačkali i ubili samo zato što nijesu bili srpskog porijekla, a njihova tijela su bacili u Drinu.&nbsp;
- Ubijeni su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice afričkog porijekla. Najstarija žrtva imala je 59 godina, a najmlađa 16. Od dvadesetoro ubijenih, osam je bilo iz Crne Gore. Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četvorice, Halila Zupčevića, Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Akcija za ljudska prava (HRA) apeluje na nadležna državna tužilaštva Republike Srbije i Crne Gore da procesuiraju nalogodavce i preostale neposredne izvršioce ovog zločina.&nbsp;
- Apelujemo na Komisije za nestale osobe Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Republike Srbije da zajednički preduzmu temeljnu potragu za posmrtnim ostacima žrtava u jezeru Perućac. Pozivamo poslanice i poslanike Skupštine Crne Gore da na današnjem zasjedanju jednoglasno usvoje izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti, i prateće amandmane, kojima će se sve civilne žrtve rata sistemski prepoznati i njihovim porodicama u Crnoj Gori napokon dati prava na socijalnu zaštitu. Ista ta prava porodice palih boraca iz ratova devedesetih imaju još od 1998. godine, već 27 godina - ističu iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Usvajanjem ovog zakona Crna Gora bi, kako dodaju, priznala status civilnih žrtava rata svim stradalima u otmici u Štrpcima, što bi predstavljalo važan civilizacijski iskorak.&nbsp;
Bh. entitet Republika Srbija, kako navode, s druge strane, još nije ni blizu da to učini.
- Žrtve otmice je "kaznila" jer nisu stradali na teritoriji Republike Srbije, kao i zato što su stradali od vojske Republike Srpske, koju Srbija smatra prijateljskom vojskom - rekli su iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Očekuju i da Vlada Crne Gore podrži obećanje ministra socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damira Gutića da će porodice civilnih žrtava rata biti obeštećene zbog decenijskog kašnjenja zakonske regulacije, čime bi se makar djelimično ispravila nepravda prema njima.&nbsp;
- HRA je 2024. godine sprovela istraživanje javnog mnjenja, koje je pokazalo da je o zločinu u Štrpcima tačno informisano jedva nešto preko trećine građana (38,8 odsto). Smatramo da je neophodno da se lekcija o ovom zločinu uvrsti u nastavni program istorije, kako bi se obezbijedilo da ljudi u ovom regionu više nikada ne stradaju zbog svog porijekla - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Za zločin u Štrpcima do sada je, kako su precizirali, pravosnažno osuđeno 10 osoba – jedna u Crnoj Gori i devet u Bosni i Hercegovini.&nbsp;
- Suđenje u Srbiji pripadnicima paravojnih formacija bosanskih Srba – Ljubiši Vasiljeviću, Dušku Vasiljeviću, Gojku Lukiću, Jovanu Lipovcu i Dragani Đekić – započelo je 2019. godine. U međuvremenu su dvojica optuženih, Ljubiša Vasiljević i Jovan Lipovac, preminuli, zbog čega su postupci protiv njih obustavljeni. Prvostepenom presudom Višeg suda u Beogradu, Vasiljević i Lukić osuđeni su na po 10 godina zatvora za zločin protiv civilnog stanovništva, dok je Dragana Đekić osuđena na pet godina za isto djelo. Međutim, Apelacioni sud u Beogradu je 30. oktobra 2023. godine ukinuo ovu presudu i predmet vratio na ponovno odlučivanje. Novo suđenje je trebalo da počne u januaru 2024, ali se to nije dogodilo, pa se postupak i dalje nalazi na samom početku - precizirano je u saopštenju.&nbsp;
U krivičnom postupku koji je vođen protiv Nebojše Ranisavljevića u Crnoj Gori utvrđeno je da je otmica u Štrpcima bila planirana i sprovedena uz znanje tadašnjih visokih funkcionera civilnih, policijskih i vojnih organa Srbije i SR Jugoslavije.&nbsp;
- Na sastanku kojem su prisustvovali načelnik Ministarstva unutrašnjih poslova za Užice Baško Petrić, komandir milicije užičkog regiona Đorđe Kerić i iz ŽTP-a, Mitar Mandić, Drago Tadić i Vuko Mulina zaključeno je: “Potvrđuje se informacija o namjeri odvođenja putnika iz voza i dodaje se da je to strateška operacija srpske vojske radi stvaranja uslova za razmjenu zarobljenika i mrtvih…“. &nbsp;Dokumenta objavljena na suđenju u Bijelom Polju, koja je sakupio i objavio Fond za humanitarno pravo, upućuju na to da su i Ranisavljević i njegov komandant, Milan Lukić, bili izvršioci zločina čiji je nalogodavac bio neko drugi, iz vrha vlasti tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, koju su činile Srbija i Crna Gora, u saradnji sa vlastima Republike Srpske. Međutim, do danas niko od nalogodavaca i organizatora ovog zločina nije optužen - ističu iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
HRA je prije tačno dvije godine zahtjevala da Specijalno državno tužilaštvo (SDT) proširi istragu u ovom predmetu na nove izvršioce, organizatore i naredbodavce ovog zločina, kao i one koji su unaprijed znali da će do otmice putnika doći, ali ništa nijesu učinili da je spriječe.&nbsp;
- Po tom zahtjevu je SDT pokrenulo izviđaj, koji i dalje vodi, i od koga još uvijek očekujemo konkretne rezultate. HRA je tada tužilaštvu dostavila i imena svih onih koje je Ranisavljević u svom svjedočenju pominjao kao učesnike u akciji: ,,Crnogorca’’, „Pijanog Slovenca“, Milana „Čačka“, Acu Šimšića, Željka Marjanovića, Bogdana Šekarića, Vidakovića, Tanovića, Gorana (romskog porijekla) i Mitra ,,Četnika“. Protiv njih su još 1998. godine krivičnu prijavu podnijeli advokati Dragan Prelević i Aleksandar Cvejić, koje je Fond za humanitarno pravo iz Beograda angažovao da zastupaju porodice žrtava - rekli su iz Akcije za ljudska prava.&nbsp;
Komandant „Osvetnika“, Milan Lukić, osuđen je pred Haškim tribunalom na doživotni zatvor zbog učešća u drugim zločinima kao što su dva masovna ubistva civila koje je žive spalio u kućama na dvije lokacije u Višegradu.&nbsp;
- Za otmicu i ubistvo putnika iz voza u Štrpcima još mu nije suđeno, iako je 2019. godine optužen za taj zločin od strane Suda Bosne i Hercegovine - navodi se u saopštenju.&nbsp;
Akcija za ljudska prava je objavila odabrana svjedočenja o otmici putnika iz voza u Štrpcima u knjizi „Protiv zaborava“, gdje su predstavljeni iskazi: čovjeka koji se protivio odvođenju svog saputnika; rođaka otetog putnika koji je razgovarao sa Milanom Lukićem; žene koja je prisustvovala otmici svog supruga; konduktera i otpravnika vozova iz stanice Štrpci. Na kraju je predstavljen i iskaz osuđenog izvršioca Nebojše Ranisavljevića, koji je detaljno ispričao kako je zločin izvršen.&nbsp;
U znak sjećanja na žrtve otmice u Štrpcima, njihovi najbliži, prijatelji i građani danas polažu cvijeće na spomen-obilježja u Podgorici na Pobrežju u 10 sati i u Bijelom Polju u 13 sati.

Akcija za ljudska prava o 32 godine od zločina u Štrpcina: Na strani pravde još ništa novo

Danas odajemo počast žrtvama zločina u Štrpcima, jednom od najmračnijih događaja naše novije istorije. Danas, više od tri decenije kasnije, bol nije manja, a praznina koju su stradali iza sebe ostavili i dalje je prisutna. Njihova jedina "krivica" bila je ime i prezime. Ništa više. I ništa manje - kazala je portparolka Savjeta muslimanskog naroda Crne Gore Emina Skenderović.
Crna Gora se, prema njenim riječima, nažalost, nije suočila s prošlošću.&nbsp;
- Koncept suočavanja s ratnim zločinima, koji je ključan za ozdravljenje društva, ovdje još uvijek nije zaživio. Još je teže prihvatiti činjenicu da su današnje političke elite sklonije ignorisanju ovih tema nego ikada ranije - ističe Skenderović.&nbsp;
Sve češće, kako navodi u saopštenju, čujemo poruke da su ovo "teme koje dijele", kao da bi guranje pod tepih moglo izbrisati bol i nepravdu.
- Neki to čine namjerno, svjesno i proračunato, dok drugi možda iz neznanja. No, posljedica je ista – zločini ostaju neprocesuirani, a žrtve se pokušavaju zaboraviti. Zato danas ispred Savjeta Muslimanskog naroda u Crnoj Gori, želimo naglasiti da je najvažnije da se žrtava sjećamo kao gradjana koji su nevino stradala, kao naših komšija, prijatelja,kumova rođaka - rekla je Skenderović.&nbsp;
Naše društvo se, kako dodaje, često suočava s iskušenjem da događaje iz prošlosti posmatra kroz prizmu nacionalnosti i identiteta.
- I dok je važno priznati i razumjeti istorijski i identitetski kontekst, još je važnije da ne dozvolimo da nas te odrednice dijele i udaljavaju od suštine – od ljudskosti. Zločin u Štrpcima nije bio samo napad na pojedince, već i na ideju zajedništva, mira i suživota. Njihovo stradanje nije bilo pitanje nacionalnosti, već pitanje ljudskosti - naglasila je Skenderović.
Žrtve zločina u Štrpcima, kako ističe, nisu samo broj, nisu samo ime na spisku, niti su pripadale samo jednoj naciji.
- One pripadaju svim nama – našoj zajedničkoj memoriji, našoj kolektivnoj odgovornosti i našoj ljudskosti. Naša odgovornost je da njihovo stradanje ne postane sredstvo za politička prepucavanja, već da ostane trajno upozorenje koliko zlo može biti veliko kada mržnja nadvlada razum - kazala je Skenderović.
Kao društvo, kako je naglasila, moramo graditi kulturu sjećanja koja se temelji na pravdi, istini i pomirenju.&nbsp;
- To znači da ne smijemo dozvoliti da se žrtve svojataju, niti da se njihova patnja koristi za političke ili nacionalističke svrhe. Moramo ih se sjećati kao ljudi koji su nevino stradali, kao simbola onoga što nikada više ne smije da se ponovi - poručila je Skenderović.

Skenderović povodom 32 godine od otmice iz voza u Štrpcima: Njihova jedina "krivica" bila je ime i prezime

U Crnoj Gori danas će biti obilježene 32 godine od zločina u Štrpcima kada su uniformisana osobe pod komandom Milana Lukića 1993. godine, izvele iz voza 20 civila, odveli ih u nepoznatom pravcu u ubili.
Zločin u Štrpcima izvršili su pripadnici Vojske Republike Srpske (RS), koji su na željezničkoj stanici Štrpci, na teritoriji Bosne i Hercegovine, zaustavili voz koji je saobraćao na redovnoj liniji Beograd-Bar.
I iz njega su izveli, a zatim opljačkali i ubili 20 putnika. Najstariji je imao 59 godina, a najmlađi samo 16.
Ubijeni su Esad Kapetanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić.
Stradali su i Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno nepoznato lice.
Za učešće u tom zločinu ukupno je osuđeno 14 osoba.
U Crnoj Gori je 2002. godine za zločin u Štrpcima pravosnažno osuđen pripadnik jedinice “Osvetnici” višegradske brigade Vojske RS-a Nebojša Ranisavljević, za učešće u otmici i ranjavanje jednog putnika.
Lukić je osuđen pred Haškim tribunalom na doživotni zatvor zbog učešća u drugim zločinima
Povodom 32 godine, porodice otetih i prijatelji položiće cvijeće i kod spomenima u Podgorici i Bijelom Polju.
U Podgorici cvijeće će položiti kod spomen obilježja "Civilnim žrtvama" na Pobrežuju, a u Bijelom Polju kod spomenika Sahat života.

Danas 32 godine od otmice iz voza u Štrpcima

Sjutra, 27. februara, navršavaju se 32 godine od otmice i ubistva putnika iz voza koji je saobraćao na pruzi Beograd - Bar. Brzi voz 671 koji je išao iz pravca Beograda prisilno je zaustavljen u stanici u Štrpcima i iz njega je izvedeno, a kasnije i ubijeno, 20 osoba nesrpske nacionalnosti. Najstarija žrtva ovog zločina imala je 59 godine, a najmlađa svega 16 godina. Do danas su pronađeni ostaci samo četiri osobe - kazao je koordinator programa Ljudska prava u Centru za građansko obrazovanje Damir Suljević
Ovaj voz je, kako je naveo, kako je i utvrđeno u odvojenim sudskim procesima, bio pod pratnjom dva policajca, kojima je bio dat pisani nalog da Vojsci Republike Srpske omoguće legitimisanje putnika i odvođenje vojnih obveznika bh. entiteta Republika Srpska, što je zloupotrijebljeno.&nbsp;
- Otpravniku vozova je rečeno da su u vozu dezerteri i šverceri oružja, a on je u strahu za sopstveni život, od strane naoružanih vojnika, dao vozu znak za zaustavljanje u toj stanici. Nakon što je voz zaustavljen, vršeno je legitimisanje putnika od pripadnika Interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske i iz voza su izvedeni, kasnije i ubijeni, Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rafet Husović iz Bijelog Polja, Halil Zupčević iz Trebinja, Senad Đečević iz Bara, Jusuf Rastoder iz Berana, Ismet Babačić iz Podgorice, Tomo Buzov iz Beograda, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović iz Brodareva, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević iz Prijepolja, Zvjezdan Zuličić iz Sarajeva, kao i jedna nepoznata osoba afričkog porijekla - precizirao je Suljević.
Oteti su, kako dodaje, nakon izvođenja iz voza, odvedeni u fiskulturnu salu jedne škole u selu Prelovo kod Višegrada, gdje su im oduzete sve lične stvari, novac i nakit, a potom su, pretučeni i vezani žicom, ponovo ukrcani u kamion i odvedeni do jedne zapaljene kuće u selu Mušići, na teritoriji iste opštine. U grupama su odvođeni do garaže te kuće, gdje su ubijani iz automatskog oružja.
- U svjedočenju jednog od osuđenih za ovaj zločin, Nebojše Ranisavljevića, pred istražnim sudijom Višeg suda u Bijelom Polju se navodi: “U jednom momentu, jedna osoba je pokušala da pobjegne, pa sam na njega ispalio rafal metaka. Ova osoba je počela da kuka govoreći 'jao majko moja'. Nakon ovog, Lukić je izašao iz garaže i kada je bio upoznat šta se dogodilo prišao je i bajonetom zaklao ovu osobu koja je davala znake života”. Naveo je i da je i, na drugoj strani, neko drugi pokušao da bježi i da je likvidiran na isti način od drugog uniformisanog lica, kao i da su ubijeni putnici bačeni u obližnju rijeku Drinu - rekao &nbsp;je Suljević.
Krivični postupci za počinjene zločine vođeni su u tri države – Crnoj Gori, Srbiji i Bosni i Hercegovini.
- Zbog ovog zločina na kazne zatvora u trajanju od 10 do 15 godina osuđeno je više od 10 pripadnika grupe koja je izvršila otmicu, među kojima je i Nebojša Ranisavljević, koji je prvi iz te grupe osuđen 2002. godine, i to pred Višim sudom u Bijelom Polju. Za otmicu u Štrpcima nikada nije suđeno Milanu Lukiću, koji je pred Haškim tribunalom osuđen na doživotni zatvor zbog drugih zločina počinjenih u Višegradu - istakao je Suljević.
Početkom marta, kako je najavio, CGO će objaviti publikaciju koja uključuje obimnu sudsku dokumentaciju iz predmeta protiv Nebojše Ranisavljevića, pravosnažno osuđenog za ovaj zločin.

1084x550

CGO: Štrpci kao sinonim surovosti ratnih zločina počinjenih devedesetih

Snažno podržavam javno obraćanje predsjednika nevladinog udruženja "Štrpci – Protiv zaborava" Demira Ličine i pridružujem se njegovom pozivu Vladi Crne Gore da hitno reaguje po pitanju izmjena Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti - poručio je predsjednika Opštinskog odbora Socijaldemokrata Bijelo Polje Ismar Ćorović.
- Odugovlačenje s ovim izmjenama direktno pogađa porodice žrtava koje predugo čekaju na pravdu - istakao je on.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 76.7519%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fdrustvo%2Flicina-se-obratio-vladi-hocemo-li-docekati-zrno-pravde&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
Smatra da je nepravedno i dalje odgađati donošenje izmjena koje bi osigurale jednak tretman svih žrtava, bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost.&nbsp;
- Političke nesuglasice ne smiju biti prepreka u ostvarivanju pravde i zakonskih prava onih koji su pretrpjeli gubitke. Vrijeme je da prestanemo okretati glavu od boli i nepravde koje su predugo trajale. Izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti ne bi trebale biti pitanje političkih kalkulacija, već moralna obaveza prema porodicama žrtava. Svaki dan odugovlačenja samo produbljuje njihove rane i šalje poruku da su njihova stradanja manje važna. Vjerujem da Crna Gora ima snage da izgradi društvo u kojem pravda nije privilegija već pravo svakog njenog građanina - zaključio je Ćorović.

Ćorović podržao apel Ličine: Političke nesuglasice ne smiju biti prepreka u ostvarivanju pravde

Predsjednik nevladinog udruženja “Štrpci – Protiv zaborava” Demir Ličina uputio je javno obraćanje Vladi Crne Gore sa pitanjem hoće li dočekati zrno pravde?
- Gospodo iz Vlade, mi razumijemo vaše političke sukobe, strahove i borbu za privilegije, ali molimo vas da konačno i vi razumijete nas. U situaciji smo da prolazi i ova godina, a da izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti nisu donešene - poručio je Ličina.
On je podsjetio da su porodice žrtava, uz pomoć Akcije za ljudska prava, Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori, prijatelja, nekih političkih stranaka, ali i reisa Rifata Fejzića spriječili da bude donešen diskriminatorni zakon kojim bi se žrtve dodatno podijelile po vjerskoj i nacionalnoj osnovi.
- Svi dogovoreni rokovi za donošenje izmjena zakona su prošli. Smatramo da izuzev političkih nema drugih razloga za odgađanje izmjena. Prijedlog koji je uradila Akcija za ljudska prava na čelu sa Teom Gorjanc Prelević je po našem mišljenju sasvim korektan. S obzirom da se ovo sada nalazi u nadležnosti ministra Damira Gutića koji dolazi iz Bošnjačke stranke, a ujedno je i pripadnik bošnjačkog naroda cijenimo da mu je obaveza više da se založi da se ovo pitanje što prije riješi - naveo je Ličina.&nbsp;
On kaže da ukoliko želi da to uradi, siguran je da može. Dodaje i da je krajnje vrijeme da se makar ovaj dio kada su u pitanju porodice žrtava zatvori, te da očekuje brzu i hitnu reakciju već ovih dana kako bi se izmjene Zakona našle pred poslanicima.
- A onda neka svako od 81 poslanika parlamenta pokaže kakav je čovjek. Neće to biti samo odgovor nama žrtvama gdje živimo i imamo li čemu da se nadamo. Biće to odgovor svim normalnim građanima ove zemlje - zaključio je Ličina.

Ličina se obratio Vladi: Hoćemo li dočekati zrno pravde?

Ministar spoljnih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković izjavio je da će, osim Njemačke i Austrije, biti još zemalja koje će uvesti sankcije najvišim zvaničnicima Republike Srpske, s predsjednikom ovog bh. entiteta Miloradom Dodikom na čelu.
Večeras je potvrđeno da su Njemačka i Austrija uvele zabranu ulaska u te zemlje Dodiku, predsjedniku Narodne skupštine RS Nenadu Stevandiću i premijeru RS Radovanu Viškoviću.
Upitan zašto oni još nisu privedeni, pošto je za njima raspisana centralna potjernica suda BiH, jer se nisu odazvali na poziv državnog tužilaštva koje ih sumnjiči za „napad na ustavni poredak“, Konaković je rekao da je riječ o stvarima koje se odnose na oblast bezbjednosnih agencija i pravosuđa.
-Snažno podržavamo njihov razum da ne dozvole Dodiku da eventualno nekim konfliktom, koji može buknuti, sakrije sebe i svoje postupke… Ljudi iz agencija i eksperti znaju da je to ozbiljno strateško planiranje, smanjenje rizika, prati se kretanje i prave se planovi - naveo je Konaković.
Prema njegovim riječima, danas se nekoliko timova bavi Dodikom, koji nije siguran ni na prostoru Republike Srpske.
- Uvjeren sam da će biti sigurno uhapšen ili će odabrati opciju bijega kao alternativu za nedjela koja je počinio - rekao je Konaković za dnevnik Televizije Federacije BiH (FTV).
Govoreći o odbijanju Interpola da za Dodikom i Stevandićem raspiše međunarodnu potjernicu, on je ocijenio da Dodik to predstavlja kao „neku vrstu pobjede“, dodavši da „time nije izbrisano djelo“.
„On malo hrabri ljude oko sebe – evo, vidite da to što radim nije ništa…. Čekaju ga nove sankcije, zabrane i konfiskacija imovine, koje ima puno i u zemljama EU, to provjereno znam. Mislim da vrlo brzo neće moći računati na tu imovinu - naglasio je Konaković.
Govoreći o Dodikovom nesmetanom prelasku državne granice, on je rekao da Dodik „sigurno ima lojaliste koji će mu pomoći i dići neku rampu da se prošunja“.

Konaković: Biće još zemalja koje će uvesti sankcije Dodiku, on će biti uhapšen ili će pobjeći

Kanadski premijer Mark Karni (Carney) najavio je danas carine od 25 odsto na uvoz nekih američkih automobila, nekoliko sati nakon što su SAD uvele slične mjere.
Kanadska carina cilja na "sva vozila uvezena iz SAD koja nisu u skladu" sa Sjevernoameričkim trgovinskim sporazumom, rekao je Karni.
Novi šef kanadske vlade, koji je prošlog mjeseca zamijenio Džastina Trudoa (Justin Trudeau), nije precizirao na koji će obim američkog uvoza uticati ta mjera.
Kanada je pošteđena novog talasa carina koje je u srijedu najavio američki predsjednik Donald Tramp (Trump) protiv gotovo svih zemalja svijeta, koje se sada suočavaju sa carinom od najmanje 10 odsto na svu njihovu prodaju u SAD.
Međutim, Otava, najveći trgovinski partner Vašingtona, od danas je na meti dodatnih američkih carina na čelik i aluminijum, kao i na automobile.
Čim je ta mjera stupila na snagu, peti po veličini proizvođač automobila na svijetu, Stelantis, najavio je dvonedjeljnu obustavu proizvodnje u svojoj kanadskoj fabrici.
Trgovinski rat koji je pokrenuo američki predsjednik "izazvaće poremećaj u svjetskoj ekonomiji", rekao je Karni.
- Globalni trgovinski sistem usidren u SAD i na koji se Kanada oslanja od kraja Drugog svjetskog rata više ne postoji - rekao je kanadski premijer.
Prema njegovim riječima, završen je period od 80 godina u kojem su SAD prihvatile vodeću ulogu u globalnoj ekonomiji, stvarale saveze zasnovane na povjerenju i međusobnom poštovanju i zagovarale slobodnu trgovinu robom i uslugama.
Karni se u nedavnom telefonskom razgovoru sa Trampom dogovorio da razgovaraju o budućnosti bilateralne trgovine poslije parlamentarnih izbora u Kanadi 28. aprila.

Kanada uvodi carine od 25 odsto na uvoz američkih automobila

U Senatu američkog Kongresa je predstavljen zakon koji bi značajno ograničio moć predsjednika SAD-a da utiče na ekonomsku politiku ove države, a predlagači su Maria Kantvel iz Demokratske i Čak Gresli iz Republikanske stranke.
Naravno, tajming ove odluke sugeriše da u SAD-u, u obje velike stranke, postoji jasan strah od posljedica odluke američkog predsjednika Donalda Trumpa da uvede carine skoro svim zemljama na svijetu.
Gresli i Kantvel su se tako spojili da bi predstavili zakon kojim bi američki predsjednik morao minimalno 60 dana prije uvođenja carina da dođe u Kongres i pojasni zbog čega se odlučio na taj potez.
Pored toga, američki predsjednik bi članovima oba doma Kongresa morao predstaviti analizu kako bi ove carine uticale na konzumente i kompanije u SAD-u.
Nakon toga, Kongres bi imao 60 dana da glasa o ovim carinama, a u slučaju da ih ne odobri, predsjednik SAD-a ne bi imao pravo da ih implementira.
Ovaj zakon će se uskoro naći u parlamentarnoj proceduri američkog Kongresa, a posebno je važno istaći da je prijedlog donesen nakon Trampovih carina za koje brojni ekonomski analitičari kažu da bi mogle dovesti do ekonomskog kraha u Americi, ali i u ostatku svijeta.
Tramp je carine nametnuo koristeći se “specijalnim pravima” koje ima američki predsjednik, nakon što je proglasio “krizu” i “vanredno stanje” u ekonomiji.

Trampove carine spojile demokrate i republikance: Žele da ograniče moć američkog predsjednika

Oko 100 britanskih pisaca protestovalo je danas ispred londonskog sjedišta američkog tehnološkog giganta Meta, optužujući ga da “krade” njihova djela za obuku i razvoj vještačke inteligencije (AI).
„Meta, Meta, kradljivci knjiga“, skandirali su pisci držeći plakate na kojima su kritikovali šefa američke kompanije Marka Zakerberga.
Pisci su zabrinuti zbog Metine upotrebe onlajn biblioteke „LibGen“, koja promoviše slobodan i otvoren pristup akademskom znanju i koja sadrži više od 7,5 miliona knjiga i naučnih članaka.
Prema tužbi nekoliko autora protiv Mete u SAD navode se interni dokumenti kompanije prema kojima je Zakerberg odobrio upotrebu „LibGen-a“.
Magazin Atlantik je nedavno objavio bazu podataka svih naslova dostupnih na „LibGen-u“.
- Poštujemo prava intelektualne svojine trećih strana i vjerujemo da je naša upotreba informacija za obuku AI modela u skladu sa važećim zakonom -rekao je neimenovani portparol Mete za list Gardijan.
Međutim, ispred sjedišta kompanije u Londonu, pisac Ej Džej Vest rekao je da se osjećao „iskorišćeno i zgroženo“ kada je otkrio da se njegova knjiga „The Spirit Engineer“ nalazi u bazi podataka.
-Toliko je odvratno vidjeti da se moj rad koristi da bi se tehnološkim milijarderima omogućilo da zarade još više novca, bez moje dozvole.Uzeli su moje knjige da bi hranili tehnologiju koja je posebno smišljena da me uništi, rekao je Vest.
Vest je pokušao da uđe u Metin štab kako bi na recepciji dostavio pismo koje su potpisali brojni pisci, ali su vrata bila zaključana.
Pisac je pozvao vladu da interveniše zbog „napada na britanska autorska prava“.
Umjetnica i autorka Sofi Parkin rekla je na protestu da se kradu tuđa djela da bi neko drugi zaradio više novca.
Krajem februara, više od 1.000 britanskih umjetnika, uključujući muzičare Eltona Džona i Dua Lipu, osudilo je plan britanske laburističke vlade da ublaži zakon o autorskim pravima kako bi se kompanijama za vještačku inteligenciju omogućilo da lakše koriste sadržaj.

Protest u Londonu: Pisci se okupili ispred Mete, protive se upotrebi njihovih djela za razvoj AI

U trenutku pada nadstrešnice na željezničkoj stanici Novi Sad, u glavnom holu nalazilo se oko 35 osoba koje su stajale u redu radi kupovine karata ili čekali voz.
Niko od njih nije povrijeđen, pokazuju snimci s nadzornih kamera do kojih je ekskluzivno došao <a href="https://forbes.n1info.rs/biznis/ekskluzivno-snimci-iz-glavnog-hola-stanice-u-trenutku-pada-nadstresnice-da-bilo-je-gradiliste-video/">Forbes Srbija.</a>
Ono što je takođe važno, snimci pokazuju da glavni hol (vestibil) nije samo na papiru bio gradilište s obzirom na to da je prijava radova na objektu potvrđena tek 16. oktobra 2024.
On je i suštinski bio gradilište jer su putnici stajali u zgradi u kojoj su se i dalje izvodili radovi.
<h2>Galerija i podovi pod folijom, skela kod lifta</h2>
Kako se može vidjeti na snimcima, novoizgrađena galerija u trenutku pada nadstrešnice nije bila otvorena za putnike i druge posjetioce stanice.
Preko stepenica je bila stavljena prepoznatljiva građevinska folija, tamnozelene boje. Takođe, vidi se i da dio ograde na stepenicama nove galerije nedostaje.
Osim toga, značajan dio vestibila bio je ograđen trakom i na podu su se takođe nalazile građevinske folije. One su pokazatelj da su se radovi i dalje izvodili i da ti djelovi objekta nisu bili dostupni putnicima.
Primjer da su radovi i u trenutku pada nadstrešnice bili u toku jeste skela koja je bila postavljena kod lifta. Taj lift, namijenjen prije svega osobama sa invaliditetom, bio je, pored galerije, jedan od noviteta u vestibilu.
<h2>Otvaranje 5. jula</h2>
Ono što je posebno interesantno jeste da ovih radova nije bilo 5. jula 2024. Tada je renovirani glavni hol bio predstavljen javnosti. Tada su stanicu obišli ministar građevinarstva Srbije Goran Vesić, njegova pomoćnica Anita Dimoski, v.d. direktora Infrastrukture željeznice Srbije Jelena Tanasković (svi na optužnici Višeg javnog tužilaštva u Novom Sadu), kao i predsjednica Pokrajinske vlade Maja Gojković i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić.
Na snimcima onoga što je u javnosti okarakterisano kao zvanično otvaranje stanice Novi Sad odnosno vestibila, vidi se da su svi radovi bili završeni ili su barem tako izgledali. Tako se može primijetiti da je lift na svom mjestu. Takođe, visoke zvanice prošetale su novom galerijom.
Zašto su naknadno izvođeni radovi, zasad nije poznato.
<h2>Šta se dešavalo nakon pada nadstrešnice</h2>
Kako se može vidjeti sa snimaka, putnici su različito reagovali na pad. S obzirom na veliku težinu betonske konstrukcije nadstrešnice došlo je do snažnog udara vazduha i do podizanja velike prašine. To je neke putnike uplašilo pa su se dali u bijeg. S druge strane, bilo je i onih koji su to nijemo posmatrali, ali i onih koji su ostali u redu za karte.
Većina je već poslije 15 do 20 sekundi u žurbi napustila vestibil.
U nastavku snimka, u koji je Forbes Srbija imao uvid, vidi se i da su neki od zaposlenih na stanici pokušali da pomognu onima koji su se našli pod nadstrešnicom. Oni su sa unutrašnje strane nastojali da dođu do povrijeđenih.
Ono što se takođe može vidjeti na snimcima jeste da su među prvima u glavni hol došli građevinski radnici.
Ne vidi se iz kog dijela zgrade su stigli osim da su se spustili stepenicama sa sprata iznad gdje su peroni. Ali, to svakako može da bude još jedan pokazatelj da su se u zgradi i dalje izvodili radovi.
Veoma brzo, već poslije minut, u glavnom holu se pojavio prvi policajac kao i dva pripadnika obezbjeđenja. Za njima su ubrzo stigli i Hitna pomoć i drugi policajci.
Pojedini građani dolazili su u hol iz pravca perona i krila A kako bi vidjeli šta se desilo. Na šalteru je i dalje čekalo između osam i 10 osoba. Nekolicina je čak došla, vjerovatno ne znajući šta se desilo, da stanu u red na blagajni. Ipak, policija ih je sve udaljila iz vestibila nešto manje od devet minuta poslije pada nadstrešnice.
Deset minuta poslije pada nadstrešnice, u glavnom holu su se pojavili i prvi vatrogasci.
<h2>Za sekund izbjegnuto još nekoliko smrti</h2>
Jedan od detalja na snimcima do kojih je došao Forbes Srbija je situacija u kojoj je jedna od putnica zamalo izbjegla da na nju padne nadstrešnica.
Na kamerama se vidi kako mlađa ženska osoba ulazi u stanicu samo sekund ili dva prije pada nadstrešnice. Cijela konstrukcija joj se srušila iza leđa dok je ona panično utrčala unutra kada je osjetila da se nešto iza nje dešava.
S druge strane, jedan mlađi muškarac stajao je u glavnom holu, pri kraju reda za kupovinu karata, ali je odustao. Izašao je iz reda, izašao iz zgrade, prošao ispod nadstrešnice i uspio da izbjegne pad, takođe za sekund ili dva.
<h2>Ko je otvorio vestibil?</h2>
Jedno od ključnih pitanja u predstojećem suđenju za pad nadstrešnice sigurno će biti na osnovu kog dokumenta ili čije odluke je vestibil bio otvoren za putnike.
Kako je u Novom Sadu svjedočila naknadno privedena menadžerka Infrastrukture željeznice Srbije, sproveden je interni pregled radova kako bi se popisalo šta je sve još potrebno doraditi, ali je dodala da stanica nije trebalo da bude otvorena 5. jula jer za to nisu ispunjeni zakonski uslovi.
S tim su se u svom vještačenju složili stručnjaci Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu. Oni su naveli da interni prijem sproveden u junu i julu 2024. nije mogao da bude osnov za puštanje putnika u glavni hol.
Forbes Srbija napominje da ovaj tekst ne prejudicira dalji tok postupka ni njegov ishod, niti na bilo koji način imputira odgovornost bilo koga, odnosno ne označava nijedno lice učiniocem kažnjivog djela, odnosno proglašava krivim ili odgovornim prije pravnosnažnosti odluke suda.
- Nastao je obradom informacija koje su javno dostupne, kao i onih kojima raspolažu organi javne vlasti ili koje su nastale u vezi sa radom tih organa. Jedini cilj ovog teksta je da opiše dosadašnje aktivnosti nadležnih organa u postupku i prezentuje dosadašnja saznanja povodom pada nadstrešnice koja je usmrtila 15-oro ljudi, a što je nesumnjiva stvar o kojoj javnost treba da zna - naveli su.&nbsp;
Snimke i fotografije koje je objavio Forbes Sebija možete pogledati na <a href="https://forbes.n1info.rs/biznis/ekskluzivno-snimci-iz-glavnog-hola-stanice-u-trenutku-pada-nadstresnice-da-bilo-je-gradiliste-video/">OVOM LINKU</a>.

Forbes Srbija objavio ekskluzivne snimke iz glavnog hola stanice u trenutku pada nadstrešnice: "Da, bilo je gradilište"

Vjerovali ili ne, službenica Ministarstva unutrašnjih poslova Milena Pajović spojila je, na prvi pogled, dva nespojiva posla: istovremeno je policajka i influenserka, odnosno blogerka.&nbsp; I dok - kao policajka - pomaže održavanju javnog reda i mira i za to dobija platu, Pajović - kao infuenserka i blogerka - zarađuje i reklamirajući brojne brendove. &nbsp;&nbsp; <h2>SVE PO ZAKONU &nbsp;</h2> Što je, po Zakonu o unutrašnjim poslovima, moguće ukoliko postoji pismena saglasnost ovlašćenog lica. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250327180340_b8b55e4dde037c8d8292ae08f8b85b7ed18ec0d89dd72d0f3d9303f04d157802.png" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250327180340_b8b55e4dde037c8d8292ae08f8b85b7ed18ec0d89dd72d0f3d9303f04d157802" data-rendition-name="original" width="1000" height="219" loading="lazy" alt="PROPISANI USLOVI ZA DODATNI POSAO: Član 156 Zakona o unutrašnjim poslovima"> <figcaption>PROPISANI USLOVI ZA DODATNI POSAO: Član 156 Zakona o unutrašnjim poslovima(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  - Policijski službenik može van radnog vremena, uz saglasnost ministra ili lica koje on ovlasti, da obavlja rad ili da bude član organa upravljanja ili nadzornog organa obrazovnih, naučnih, humanitarnih i sportskih udruženja, vrši poslove predavača na obukama, stručnim osposobljavanjima i stručnim savjetovanjima, kao i da vrši poslove ili pruža usluge fizičkom ili pravnom licu – piše u članu 156 Zakona o unutrašnjim poslovima. &nbsp; Zakonopisac je predvidio ipak jedan uslov: ,,Saglasnost ministra ili nekog drugog ovlašćenog lica je validna samo ako ,,Ministarstvo ne vrši nadzor nad tim licima ili kompanijama”. <h2>DODATNI POSAO</h2> Prema informacijama ETV, Pajović ima dozvolu od ministra Danila Šaranovića za dodatni posao. Doduše, ostala je nepoznanica: da li je MUP obavljao ili sad obavlja nadzor nad nekim kompanijama koje reklamira policajka-blogerka. A puno je brendova koje, svakodnevno, reklamira Pajović. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2024092719090_ab7fba467e8dda9f4f4e37a2d86ea13ef6d374b457d403b4011466265af8bf2e.png" data-media-id="editor_1" data-image-id="2024092719090_ab7fba467e8dda9f4f4e37a2d86ea13ef6d374b457d403b4011466265af8bf2e" data-rendition-name="original" width="960" height="600" loading="lazy" alt="Bečić i Šaranović"> <figcaption>SAMO NEK JE VESELO: Bečić i Šaranović</figcaption> </figure>  No, to je manji problem. Osim što je policajka i blogerka, Pajović je nedavno dobila i - treći posao. Po direktnom nalogu ministra unutrašnjih poslova, postala je - disciplinska tužiteljka. Kako je Portal ETV već pisao, Pajović je određena da vodi niz disciplinskih postupaka protiv policijskih starješina. &nbsp; Njena uloga je važna u akciji čišćenja politički nepodobnih starješina koju već nekoliko mjeseci beskrupulozno, i mimo zakona, sprovode ministar Danilo Šaranović i čelnik Uprave policije Lazar Šćepanović. A sve to na osnovu naručenih, friziranih bezbjednosnih provjera koje je radila Agencija za nacionalnu za vrijeme Borisa Milića. Suspendovane su iskusne policijske policijske starješine iz regionalnog centra ,,Sjever” a na njihova mjesta su postavljeni policijski službenici lojalni Demokratama Alekse Bečića. &nbsp; <h2>KO SVE IMA PRISTUP TAJNIM PODACIMA? &nbsp;</h2> I sada je ključno pitanje: da li policajka Pejović, koju je ministar proizveo u disciplinsku tužiteljku, uopšte ima dozvolu za pristup tajnim podacima? &nbsp; Informacije iz okruženja članova disciplinske komisije MUP-a, ukazuju da pojedina službena lica, odgovorna za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka, nijesu prošla bezbjednosne provjere ANB-a za rad sa tajnim podacima. &nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250327180344_02ca3d0e99159f2397fb8882a706a9fce254cdc1a948b518b5fea028cce91f5f.png" data-media-id="editor_2" data-image-id="20250327180344_02ca3d0e99159f2397fb8882a706a9fce254cdc1a948b518b5fea028cce91f5f" data-rendition-name="original" width="941" height="531" loading="lazy" alt="KO MOŽE PRISTUPITI PREGLEDU TAJNIH PODATAKA: Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost"> <figcaption>KO MOŽE PRISTUPITI PREGLEDU TAJNIH PODATAKA: Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost(Photo: Portal ETV)</figcaption> </figure>  Među službenim licima Ministarstva unutrašnjih poslova, ovlašćenim od ministra &nbsp;Šaranovića za vođenje disciplinskih postupaka nalaze se: Milena Pajović - disciplinska tužiteljka, Sanja Damjanović - predsjednica disciplinske komisije, kao i članovi disciplinske komisije: Vida Radomirović, Ivana Obradović, Smail Bošnjak i Vladimir Delević. &nbsp; Po zakonu o pristupu tajnim podacima, službenici u državnoj upravi - koji ne posjeduju dozvolu za pristup tajnim podacima - ne mogu imati ili bilo kako koristiti klasifikovane podatke. A mišljenje Agencije za nacionalnu bezbjednost, na osnovu kojeg se zasniva odluka o pokretanju disciplinskog postupka, tajni je dokument i ne može ga posjedovati neovlašćeno lice.&nbsp; Mišljenje ANB-a može se koristiti samo u operativno-informativne svrhe, pod uslovom da je informacija provjerena iz najmanje tri kredibilna izvora. &nbsp; <h2>ZNAKOVI GRIŽE SAVJESTI ILI PANIKE?</h2> Nakon što je ETV detaljno izvijestila o političkoj pozadini akcije progona policijskih starješina, disciplinski postupci koji su bili zakazani za 6. i 17. mart, odgođeni su na neodređeno vrijeme. &nbsp; Sada se u ANB-u preispituju frizirane provjere, a u policiji raste nervoza jer se množe pitanja zakonitosti pokrenutih disciplinskih postupaka. &nbsp; Prema informacijama naše redakcije disciplinska tužiteljka Milena Pajović povjerila se kolegama da već duže trpi pritiske od saradnika ministra Šaranovića da se krene u disciplinski progon. I njena koleginica, predsjednica disciplinske komisije Sanja Damjanović, iskazuje negodovanje zbog naloga &nbsp;iz vrha policije da se što prije iz službe odstrane politički nepodobni službenici. &nbsp; Jasno je da dvije policajke ne žele da njima bude prikačeno bilo kakvo nezakonito proganjanje kolega iz MUP-a i Uprave policije. &nbsp; Pitanje je, međutim, da li je sada kasno za kajanje. Prema informacijama naše televizije advokati targetiranih policijskih starješina već su pripremili krivične prijave protiv svih koji su aktivno učestvovali u akciji progona. <h2> </h2>

Policajce goni policajka koja je blogerka, influenserka i – tužiteljka?!

Agitatori za listu „Za budućnost Nikšića – zna Nikšić – Marko Kovačević“, koju predvodi Nova srpska demokratija predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića, a u kojoj su i druge dvije članice nekadašnjeg Demokratskog fronta, Demokratska narodna partija Milana Kneževića i Socijalistička narodna partija Vladimira Jokovića, u završnici predizborne kampanje u gradu pod Trebjesom krenuli su sa kupovinom glasova - tvrde za Portal ETV sagovornici iz pogranične zone sa Bosnom i Hercegovinom.
<h2>VAUČERI ZA IZBORE</h2>
- Državljani Crne Gore koji žive ili rade u pograničnoj zoni uz Bosnu i Hercegovinu dobili su prvu tranšu vaučera-bonova vrijednosti od po 3.500 konvertibilnih maraka (blizu 1.800 eura), za koje mogu na separacijama i stovarištima u BiH da kupe građevinski materijal. Zauzvrat, naravno, na nikšićkim izborima treba da glasaju za DF (lista „Za budućnost Nikšića“ prim. aut). Ali, nije dovoljno samo da glasaju, već im je naloženo i da počnu sa agitacijom za ovu
koaliciju, da pojačaju terenske aktivnosti i do izbora budu u akciji 24 sata – tvrde naši sagovornici.
Vaučeri su, prema informacijama naših sagovornika, već podijeljeni ljudima koji žive ili rade u mjestima Trnjine (Opština Foča), Bileća, Gacko, a iz pograničnog su područja sa crnogorske strane i imaju pravo glasa u Crnoj Gori.
<h2>,,OSTROŠKI MARATON“</h2>
Osim kupovine glasova ova koalicija, kažu, ima još jedan plan za jačanje svog izbornog rezultata – uvoz birača.
- Na dan izbora, 13. aprila, održava se i ,,Ostroški polumaraton“. Doći će znatan broj učesnika iz Bosne i Hercegovine i Srbije, a upravo ova sportska manifestacija biće alibi i za uvozne birače iz ove dvije zemlje da se pojave toga dana u Nikšiću i glasaju – upozoravaju sagovornici Portala ETV.
Pribojavaju se da će sa tim alibijem u Crnu Goru stići i skupine „opasnih momaka“ zaduženih za zastrašivanje i incidente, ako izborni dan ne bude tekao prema njihovom planu.
- Ako vide da gube, a utisak je da se pribojavaju upravo toga, spremaju se da naprave neki šavnički scenario – kažu naši sagovornici.
<h2>NEDAVNA ISTORIJA PREVARE</h2>
Prethodne izbore u Nikšiću koji su održani 14. marta 2021. godine pratili su skandalozni događaji i otvorena kupovina glasova, te direktni pritisci na građanke i građane da glasaju prorusku i prosrpsku koaliciju koju je i tada predvodila Mandićeva NSD.
Nikšić su te godine „opsadirali“ Vučićevi ljudi za specijalne zadatke, a u agitaciju za ovu koaliciju bile su uključene i kriminalne strukture. Vučićevi izaslanici Vladimir Mandić, Milan Nikolić, Predrag Rajić, te sin Milorada Dodika (predsjednika entiteta BiH – Republika Srpska) - Igor Dodik vodili su kampanju pritisaka i zastrašivanja birača. Prema nezvaničnim informacijama za glas se dobijalo od 100 do 600, ali i više eura.
Aktivno je bila uključena i Crkva Srbije, čije svještenstvo je, takođe, agitovalo za ovu koaliciju.
<h2>PRIVOĐENJA I PUŠTANJA NA SLOBODU</h2>
Nikšićka policija tada je u susret izbornom danu privela devet osoba zbog sumnje u kupovinu glasova, odnosno sumnje da su za te potrebe u Crnu Goru unijeli novac.
Na informativni razgovor privedeni su tadašnji član Glavnog odbora Vučićeve Srpske napredne stranke i bivši rukometni reprezentativac Vladimir Mandić, bezbjednosno interesantna osoba Dane Šijan iz Beograda, zatim Nemanja Bogdanović iz Sarajeva, Aleksandar Jokić iz Beograda, kao i tadašnji poslanik Demokratskog fronta u Skupštini Crne Gore Milo Božović, te Slobodan Lalović iz Foče, Dejan Puhalo iz Trebinja, Blagdan Madžić iz Foče i Miroslav Vujović.
Petanestak dana prije ovih privođenja policija je iz Crne Gore protjerala osam državljana i državljanki Srbije koje je zatekla u Nikšiću s ugovorima o djelu za posao naručen od DF-a, a bez dozvole za privremeni boravak i rad i bez potvrde o prijavi rada.
Vučić je uložio u DF stotine hiljada eura, ali njihov izborni rezultat bio je razočaravajući. Ipak, sa ostalim proruskim i prosrpskim partijama formirali su koalicionu vlast u Nikšiću koju je prethodnih četiri godine predvodio tadašnji, ali i sadašnji nosilac njihove liste Marko Kovačević.
Iz Srbije se te godine vodila i brutalna medijska kampanja za DF nazvana „bitka za Nikšić“.
Ove godine nema u toj mjeri otvorenog i brutalnog pritiska iz Srbije na izborni proces u Nikšiću, ali kako se kampanja privodi kraju, novac za kupovinu glasača je, očito, stigao, kako se ništa ne bi prepuštilo slučaju.

Glasačima dijele bonove od po 3.500 KM za trgovinu građevinskog materijala na stovarištima u BiH?

Jedan od najvećih moralnih, duhovnih, intelektualnih i političkih sunovrata Crne Gore je što su Demokrate parlamentarna stranka. Prosto mi je teško dokučiti motive i profil onih koji glasaju za tu skorojevćku skupinu preambicioznih i beskrupuloznih neznalica i nesposobnjakovića, koja svoju intelektualnu, etičku i profesionalnu impotentnost nadoknađuje poganim jezikom i optuživanjem na slijepo svih koji vide koliko su zlo za politički život u Crnoj Gori. Citiraću Fidriha Ničea jer mi je nekako to najprigodnije kad gledam njihove nadobudne nastupe u skupštini Crne Gore: „Svako pośeduje upravo onoliko sujete koliko mu nedostaje razuma“. Imao sam bezbroj prilika da se uvjerim da u Crnoj Gori postoji dobar procenat mladih ljudi, ili nešto starijih, bez biografija, koji politiku vide kao jedinu šansu da nešto postignu u životu. Da bi unutar tih partijskih skalamerija, bez ideja, bez ideologije, demagoškog i populističkog profila, dospjeli u situaciju da unovče svoj partijski rad, prolaze kroz svojevrsno ispiranje mozga, poltronisanje, frazeologiju, drveni partijski, priglupi jezik, sticanja iskustva u prljavim kampanjama, nešto poput čuvene akademije za mlade lidere SNS-a u Srbiji. Oni koji nijesu upali u društvo privilegovanih u partiji love mjesto i priliku u nekoj drugoj političkoj papazjaniji, poput jedne koja je toliko trivijalna i providna da svoje pobjede slavi uz Cecu i pjesme posvećene Beogradu. Dno dna. <h2>Uzurpiranje vlasti</h2> Zamislite na što bi ličila Crna Gora da Demokrate imaju procentualnu podršku koju ima Aleksandar Vučić u Srbiji? Ili je imao do skora? Mislim da bi u tom slučaju Srbija bila nedostižna demokratija za Crnu Goru, a znamo koliko je demokratska. Jedan moj prijatelj iz Srbije ih je potpuno adekvatno i duhovito nazvao crkvenim Kmerima, zbog načina djelovanja. Kažu da javna saopštenja Demokrata uglavnom piše Boris Bogdanović, šef poslaničke grupe Demokrata u Skupštini Crne Gore, u čijoj biografiji piše da je „obavljao odgovorne poslove iz oblasti političkog marketinga“. Vjerujem da su mu među glavnim uzorima Aleksandar Vučić, predśednik Srbije i Ana Brnabić, predśednica Skupštine Srbije i njihov odnos prema političkim protivnicima. Saopštenja iz pera dotičnoga Bogdanovića nijesu upućena mislećim ljudima, već onima koji imaju jednu vijugu više od kokoške. Opet malo Ničea, da iskoristimo njegovu mudrost: „Ne veruj onima koji mnogo govore o svojoj pravednosti“. Dok su uzurpirali svu vlast u oblastima đe su je dobili, zaveli maltene diktaturu, dok hedonistički i kičerajski uživaju u poziciji vlastodržaca i u privilegijama koje to nosi, dok su pozapošljavali i dvocifrene brojeve rođaka, kumova i, što bi rekao Balašević, šurnjaja, dok vrše ideološke čistke i zavode partijsku lojalnost svuda đe su vlast, svakoga ko ih potpuno argumentovano takne zasipaju serijom uvreda, optužbi za veze sa kriminalnim klanovima, kriminalom, korupcijom, „opustošenom zemljom“, ubistvima i ko zna kojim još idiotizmima. Četiri godine su bojkotovali parlament Crne Gore i redovno primali plate, da bi danas uvredama obasipali opoziciju koja ne želi da daje legitimitet parlamentu koji drastično krši Ustav Crne Gore. To je valjda ta „odgovornost u političkoj kapanji“, dostojna onog Vučićevića iz beogradskog Informera. Pripadam generaciji u kojoj nije bilo kupljenih diploma. Nijesam bio među najboljim studentima, nije me zanimalo, ali sam svaku ocjenu pošteno zaslužio. Nije bilo Uniona, Singidunuma, N. Tesle, Internacionalnog univerziteta u Travniku, 30.000 lažnih diploma itd, nego se moralo ozbiljno proučiti ono što polažeš. Kad se dobije diploma „na daljinu“, a ne možeš ni da pogodiš put do fakulteta na kojem si diplomirao, onda je moguće lupetati sve što ti padne na pamet. Da je Bogdanović četiri godine grijao stolicu po amfiteatrima pravnog fakulteta ne bi tražio da sudije presuđuju onako kako im on kaže, prijeteći im posljedicama. U članu 6. European Convention on Human Rights, Pravo na pravično suđenje piše da je svako nevin dok se ne dokaže suprotno i „ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona“. U potonjih pet godina prekršeni su svi zakoni i međunarodne povelje na desetine puta, pretvara se pritvor u zatvor dužinom trajanja, pišu političke i falsifikovane optužnice. Da je završio pravni fakultet redovnim putem znao bi da član 8. Ustava Crne Gore propisuje da je zabranjena diskriminacija po bilo kom osnovu. I ne samo to, znao bi da je zabranjena diskrimanicije u svim ustavima demokratskih zemalja. A znao bi i zašto - zato što sve međunarodne povelje o ljudskim pravima zabranjuju svaki vid diskriminacije, bilo da je riječ o naciji, jeziku, vjeri, polu, rasi ili bilo čemu drugom. Jesu li na tom njegovom sve(m)učilištu učili o Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima koju je Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila 10. decembra 1948. godine? Ili o Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i što piše u članu 14, pod naslovom „Zabrana diskriminacije“: „Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom Konvencijom obezbjeđuje se bez diskriminacije ро bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status“. Dakle, Bogdanović je, svojim baljezgarijama o nacijama, dva jezika, dvije akademije, dvije crkve, učino krivično djelo diskriminacije po svim tim osnovama! Plus širenje nacionalne mržnje, zabranjene po Ustavu Crne Gore, član 7. <h2>Pravne činjenice</h2> Kao pravnik morao bi poštovati Ustav zemlje u kojoj je poslanik i prima platu i ne bi pričao gluposti o dvije zastave, nego bi poštovao član 4. Ustava Crne Gore. Ta druga zastava je proizvod fantazija o tobožnjim srpskim korijenima koje su zahvatile Crnu Goru devedestih godina prošlog stoljeća, kada je bila satrap ludačke, imperijalne politike Beograda. Dovoljno je pogledati koja zastava je bila državna u vrijeme knjaza Danila, koja zastava je bila na dvorcu na Cetinju i dvorcu na Kruševcu u Podgorici u doba knjaza/kralja Nikole I Petrovića, koja zastava je bila na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine, itd. Razlika je što sada nema inicijala vladara i lava ispod grba i što su prije opšiv i grb bili bijele boje.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250316080356_605f5ef97fe57c38848b1787f2f54e3871324f3a1aa62b21a73422061d30ec38.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250316080356_605f5ef97fe57c38848b1787f2f54e3871324f3a1aa62b21a73422061d30ec38" data-rendition-name="original" width="1011" height="768" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava na Kruševcu"><figcaption>Crnogorska zastava na dvorcu na Kruševcu</figcaption></figure>  Trebalo bi Bogdanović da kupi Ustav Crne Gore iz 1905, pa pročita i član 39. i član 40. Narodne boje ne znači boje zastave! Prije se odnosi na nošnju. Što se tiče Crnogorske crkve u članu 40. više nego jasno piše: „Crnogorska crkva je autokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane Crkve ...“. Da je ozbiljno učio pravo znao bi da je Ustav neprikosnoveno najveći pravni akt u državi, te da član 40. govori da Crnogorska crkva nije dio nijedne strane crkve, uključujući i srpsku! Treba da pročita i član 11. Zakona o crkvama Srbije da vidi kad je stvorena SPC i kad je ušla u pravni sistem kneževine Srbije. Kao pravnik morao bi se baviti činjenicama, a ne popovskim mitomanijama SPC.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025031609030_1f252424b1f3530f046d5635ac8d8345b4123f6974fa395ef600217819697c73.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025031609030_1f252424b1f3530f046d5635ac8d8345b4123f6974fa395ef600217819697c73" data-rendition-name="original" width="884" height="998" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava u Parizu"><figcaption>Crnogorska zastava u Parizu 1919. godine </figcaption></figure>  Da ga interesuju pravne činjenice vezane za crkvu, nabavio bi Ustav Crnogorske pravoslavne crkve iz 1904. godine, đe u članu 10 piše: „Sveti Sinod Knjaževine Crne Gore sastavljaju: 1. Arhiepiskop cetinjski i mitropolit Crne Gore, 2. Episkop zahumsko-rasijski, 3. Arhimandrit cetinjski, 4. Arhimandrit ostroški, 5. Tri protoprezvitera, i 6. Sinodski sekretar“. Odnosno, Sveti Sinod Knjaževine Crne Gore su činili sedam članova i sekretar, koji nije imao pravo odlučivanja. U čl. 25. Ustava Sv. Sinoda stoji: „Sv. Sinod može donositi punovažne odluke, kad su prisutni u śednici: predśednik (čl. 12) i bar još tri člana od kojih dva člana po pravu i jedan po izboru“. Kao pravnik morao bi znati da ne mogu o sudbini CPC odlučivati samo dva člana Sinoda, arhiepiskop Mitrofan Ban i episkop Kiril Mitrović. Mitropolit „pećki“ Gavrilo Dožić, takođe potpisnik dokumenta o ujedinjenju sa SPC, nije bio član Sinoda. Niti je bilo koja odluka Sinoda mogla biti izvršna bez saglasnosti kralja (član 22, stav: „Odluke Svetog Sinoda u spoljašnjim poslovima da postanu izvršne i za svakog obavezne, potrebno im je vrhovno Knjaževsko odobrenje“). Umjesto što priča gluposti o dvije crkve bolje bi bilo da se pozabavi da li je zakonito ukinuta CPC i prisajedinjena tzv. Ujedinjenoj srpskoj crkvi. Ili, da ga podśetim na osnovno pravno načelo - iz neprava ne može nastati pravo. Da Crnu Goru doživljavaju kao pravi rodoljubi pokrenuli bi inicijativu poštovanja prava u rješavanju crkvenog pitanja, umjesto što mlate gluposti da je DPS formirao dvije crkve. Imaju i Nikodima Milaša i njegovo Pravoslavno Crkveno Pravo (1. izd. 1890, 2. poprav. izd. 1902), u kojem mogu pročitati kojih deset autokefalnih jerarhija (među njima Jerarhija Crne Gore) je postojalo kad je Srpska crkva bila samo autonomija u okviru Vaseljenske patrijaršije. Dakle, nije bila ni samostalna!!! Da ne pominjem Ruski diptih iz 1850. i Atinsku sintagmu iz 1855. u kojima postoji CPC kao autokefalna i u kojima nema ni pomena o Srpskoj crkvi. Problem je što oni ne poštuju svoju istoriju i istorijske činjenice, što ih ne interesuje da saznaju istinu, već drve laži koje plasira SPC, kao pacijenti, a ne misleći ljudi. Konačno, bilo bi dobro da što više građana crnogorske nacionalnosti podnesu krivične prijave protiv Bogdanovića zbog širenja mržnje iz člana 7.Ustava Crne Gore i nacionalne, jezičke, vjerske diskriminacije iz člana 8. Ustava Crne Gore, pogotovu što popisi od 1948. godine, od kada se popisuje nacionalnost, jasno govore da su Crnogorci, još kad nije bilo pomena o DPS-u, bili dominanatna nacija u Crnoj Gori, čak do 90,67%, dok su Srbi do popisa 2003. godine, kad ih je odjednom bilo 31,99%, činili jednocifreni procenat u Crnoj Gori (od 1,78% 1948. godine, do 9,34% 1991. godine). Izgleda da su se Srbi od 1991. do 2003. godine razmnožavali mitozom, dok su Crnogorci odumirali zahvaljujući likovima poput Bogdanovića, Bečića i bratije iz - Za Crnu Goru bez budućnosti. Tako da je, Bogdanoviću i ostali, realnost suprotna od onoga što vi tvrdite. Nije DPS od jedne stvarao dvije nacije, nego je politikom devedesetih pravio Srbe od Crnogoraca! P.S. Ako treba, poslaću i izvod iz Matične knjige rođenih iz 1956. godine u kojem piše, tri i po decenije prije nastanka DPS-a, da su mi i otac i majka Crnogorci. A i ja! Toliko.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025031609034_7e66be2038dcd67ea7bd7f287233dbf910cb48d3e34e85f26f711e5f31fd7d96.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025031609034_7e66be2038dcd67ea7bd7f287233dbf910cb48d3e34e85f26f711e5f31fd7d96" data-rendition-name="original" width="800" height="547" loading="lazy" alt="Crnogorska zastava na Skadru"><figcaption>Crnogorska zastava na Skadru</figcaption></figure>

Tag: strpci