Gradonačelnik Podgorice Saša Mujović &nbsp;upriličio je danas prijem za Petra Ivanovića, mladića koji je pokazao izuzetnu hrabrost prije nekoliko dana skočivši u nabujalu Moraču i spasivši život djevojci.
- Bilo je zadovoljstvo ugostiti ovog mladog hrabrog Podgoričanina koji, čini mi se, predstavlja pravu sliku našeg grada i sve ono što želimo da ističemo i baštinimo, a to su hrabrost, junaštvo i požrtvovanje. Petar nije razmišljao o sopstvenom životu, jednostavno je skočio u Moraču i pružio ruku spasa nekome kome je ta ruka bila potrebna. Kao društvo zaista moramo afirmisati ovakve vrijednosti i isticati ih kao primjer generacijama koje dolaze- istakao je gradonačelnik.
On je dodao da se u vremenu političkih previranja i dnevnih tema često zaboravlja na ono što je istinski trajno i važno.&nbsp;
- Hrabrost, altruizam i spremnost na žrtvu postaju rijetkost, gotovo incident i upravo zato imamo obavezu da ih posebno cijenimo i nagradimo- kazao je Mujović.
Heroj Podgorice, mladi Petar Ivanović zahvalio je na pozivu i ukazanoj časti, poručivši da je uradio „ono što smatra da bi svako trebalo da uradi“ i da njegov čin za njega nije ništa nesvakidašnje.
Gradonačelnik je naglasio i da ga je, pored herojskog čina, posebno fascinirala Petrova skromnost.&nbsp;
- Nevjerovatno je koliko je Petar skroman i koliko želi da ovaj događaj ostane obična priča, bez pompe i to je apsolutno njegova dodatna vrijednost- kazao je.
U znak zahvalnosti i poštovanja, gradonačelnik je sa svojim timom odlučio da Petru Ivanoviću ponudi radno mjesto u sistemu Glavnog grada.&nbsp;
- Smatramo da je to prava nagrada za ovakav čin i ujedno jasna poruka da Podgorica cijeni istinske heroje- poručio je Mujović, dodajući da su mu vrata Glavnog grada otvorena i da je na njemu da odluči kada će i da li će ponudu prihvatiti.
Pored gradonačelnika, zahvalnost i čestitke za hrabrost Ivanoviću su uputili i predsjednica Skupštine Glavnog grada Jelena Borovinić Bojović i zamjenici gradonačelnika Nađa Ljiljanić i Boris Spalević.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

500x500

400x240

400x203

thumbnail

Mujović organizovao prijem za heroja Podgorice koji je spasio ženu iz nabujale Morače

Ambasada Narodne Republike Kine u Crnoj Gori je sinoć u Podgorici upriličila svečani prijem povodom 76. godišnjice od osnivanja Narodne Republike Kine i preuzimanja dužnosti ambasadora Nj.E. Čen Sijufeng. Proslavi su između ostalih prisustvovali predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, potpredsjednik Skupštine Crne Gore Mirsad Nurković, potpredsjednik Vlade Crne Gore Milun Zogović, veliki broj predstavnika diplomatskog kora i mnogobrojne druge zvanice.
Prijem je počeo intoniranjem himni Crne Gore i Kine, a zatim se prisutnima obratio izvanredni i opunomoćeni ambasador NR Kine u Crnoj Gori, Nj.E. Čen Sijufeng.
- Velika mi je čast kao i odgovornost što me je predsjednik Si Đinping imenovao za 6. izvanrednog i opunomoćenog ambasadora NR Kine u Crnoj Gori. Kao izaslanik kineskog naroda, dolazim sa željom produbljivanja prijateljstva između Kine i Crne Gore i iskrenom namjerom unapređivanja saradnje naših zemalja. Iako sam došao u Crnu Goru prije manje od mjesec dana, već sam duboko osjetio iskrenost i prijateljstvo crnogorskih prijatelja. Od kada sam stupio na dužnost, imao sam intenzivne susrete sa predstavnicima raznih sektora i pažljivo sam saslušao mnogo dragocjenih mišljenja i predloga o odnosima Kine i Crne Gore, što mi uliva puno povjerenje u dalji razvoj našeg prijateljstva - istakao je Nj.E. Čen Sijufeng.
Ambasador je istakao da su Kina i Crna Gora partneri zasnovani na obostrano korisnoj saradnji.
- U okviru inicijative Pojas i put i mehanizma saradnje Kine i zemalja Centralne i istočne Evrope, dvije zemlje su ostvarile plodne rezultate u ekonomskoj i trgovinskoj saradnji. Prioritetna dionica autoputa Bar-Boljare, koju su izgradile kineske kompanije, odlično funkcioniše i predstavlja simbolični projekat kinesko-crnogorske saradnje. Projekti u izgradnji, poput bulevara Tivat-Jaz i ekološke rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja, napreduju po planu. Kineska strana je spremna da ohrabri više kompanija koje imaju kapacitet i volju da ulažu i posluju u Crnoj Gori, te da stalno stvaraju nove sjajeve praktične saradnje. Rekonstrukcija Mosta na Đurđevića Tari od kineske donacije, koja će u skorijem periodu početi, će ovom junačkom mostu donijeti novi sjaj i pružiti novi savremeni sadržaj tradicionalnom prijateljstvu Kine i Crne Gore - &nbsp;saopštio je on.
Ukazao je i na sve veće interesovanje crnogorskih građana da uče kineski jezik i otkrivaju kinesku kulturu, kao i na sve veće interesovanje kineskih turista da posjete Crnu Goru.
- Sljedeće godine obilježavamo 20. godišnjicu uspostavljanja diplomatskih odnosa između Kine i Crne Gore. Uložiću maksimalne napore da nastavim tradicionalno prijateljstvo i produbljujem razmjenu i saradnju. Posebno se nadam da ću imati snažnu podršku od crnogorskih prijatelja iz svih društvenih slojeva. Kina je spremna da zajedno sa Crnom Gorom ulaže zajedničke napore kako bi prijateljstvu naših zemalja dala novi zamajac i postavila primjer odnosa među državama različitih sistema, različitih veličina i različitih kultura - &nbsp;poručio je ambasador Nj.E. Čen Sijufeng.
Potpredsjednik Skupštine Crne Gore Mirsad Nurković je u ime Skupštine uputio iskrene čestitke povodom 76. godišnjice osnivanja Narodne Republike Kine, te ukazao na značaj obilježavanja tog jubileja.
- Ovo je jubilej od svjetskog značaja, jer osnivanje Narodne Republike Kine 1949. godine predstavlja ne samo rađanje moderne kineske države, već i početak jednog od najimpresivnijih razvojnih puteva u istoriji čovječanstva. Kina je danas primjer kako narod, vođen vizijom, mudrošću i upornošću, može ostvariti izvanredne rezultate, od snažnog ekonomskog rasta, preko naučnih i tehnoloških dostignuća, do očuvanja bogate kulturne tradicije. Vaša istorija je istorija trajnog doprinosa civilizaciji, od drevnih filozofskih učenja i umjetnosti, pa sve do savremenih dostignuća koja oblikuju globalni poredak - naveo je Nurović.
Istakao je da Crna Gora i Kina dijele posebne veze koje sežu još do zajedničkih vrijednosti antifašističke borbe.
- Naši diplomatski odnosi dobili su poseban pečat 2006. godine, kada je Kina, među prvim državama, priznala obnovljenu nezavisnost Crne Gore. Tada je otvorena Ambasada Narodne Republike Kine u Podgorici, što je bio čin prijateljstva i povjerenja koji je postavio temelje za snažan i stabilan odnos naših država. Danas, nakon gotovo dvije decenije od tog čina, možemo sa ponosom reći da su ti temelji učvršćeni i da naše prijateljstvo ima perspektivu rasta - &nbsp;dodao je Nurković.
U ime Vlade Crne Gore čestitke povodom 76 godina od osnivana Narodne Republike Kine uputio je potpredsjednik Vlade, Milun Zogović koji je ukazao i na partnerstvo koje Narodna republika Kina dosljedno pruža Crnoj Gori.
- Narodna Republika Kina je bila i ostala pouzdan partner u infrastrukturnom razvoju Crne Gore, a posebno želim da istaknem učešće kineskih kompanija u izgradnji moderne saobraćajne infrastrukture Crne Gore. Takođe, saradnja u okviru inicijative “Pojas i put”, pruža dodatni okvir za konkretne projekte i međusobnu saradnju. Crna Gora na svom evropskom putu ostaje čvrsto posvećena principima otvorenog dijaloga i uzajamne saradnje, koja je zasnovana na poštovanju suvereniteta, a to su zapravo vrijednosti koje dijelimo i sa prijateljskom Narodnom Republikom Kinom - saopštio je Zogović.

1250x600

1084x550

Sijufeng: Kina i Crna Gora partneri zasnovani na obostrano korisnoj saradnji

Kažu da sanjaju samo oni koji su hrabri. A vi ste pokazali da samo najbolji mogu da sanjaju i da osvoje zlato i bronzu, poručio je predsjednik Jakov Milatović mladim vaterpolistima koji su Crnoj Gori donijeli zlato i bronzu sa evropskih prvenstava. Na svečanom prijemu na Cetinju, Milatović je čestitao U18 reprezentaciji na tituli šampiona Evrope i U16 selekciji na osvojenoj bronzi. Vaterpolo reprezentaciji (U18) dodijelio je i državno priznanje za osvojeno prvo mjesto na Evropskom prvenstvu.&nbsp; - Finale protiv Srbije? Oni povedu, vi odgovorite. U drugoj četvrtini 7:3. U trećoj – Bošković, Stupar bomba, Gojković sa peterca, Vukanić… i već plus šest. Od tog trenutka svi smo znali: titula je naša - istakao je Milatović. Predsjednik je naglasio da medalje nijesu stigle lako. - Hiljade sati u vodi, rano ustajanje, propušteni izlasci. Dok su drugi sanjali, vi ste san pretvarali u stvarnost. Zato medalje koje nosite imaju boje crnogorske zastave - naveo je Milatović.  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250903150912_3b4a0b3c179a4ad71836a2097405e11a39e29b2cdf936c9e56f57135ff729427.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250903150912_3b4a0b3c179a4ad71836a2097405e11a39e29b2cdf936c9e56f57135ff729427" data-rendition-name="original" width="1600" height="1066" loading="lazy" alt="svečani prijem"> </figure>  Osvrnuvši se na podršku koju su igrači imali, Milatović je poručio ovo nije samo pobjeda vaterpolista.&nbsp; - To je pobjeda vaših trenera, vaših porodica i cijele Crne Gore. Pokazali ste da kad vjerujete jedni u druge, nema protivnika koji vas može zaustaviti. Zato ste vi ponos naše zemlje. Od danas svako dijete koje uđe u bazen ima novi san – da bude kao vi - naglasio je Milatović. Zaključio je jasnom porukom: „Bronzani momci, vaš zadatak je da stignete starije. A vi, šampioni Evrope, zadali ste domaći zadatak. Sada Crna Gora od vas očekuje ono najveće: olimpijsko i svjetsko zlato.“ Reprezentativcima, stručnom štabu i rukovodstvu Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore uručeni su prigodni pokloni i vaučeri za sportsku opremu uz podršku kompanije Sport Vision.

Milatović: Vaterpolisti, vi ste ponos Crne Gore - olimpijsko i svjetsko zlato je sljedeći cilj

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović započeo je posjetu Baru obilaskom Mornarice Vojske Crne Gore, gdje je razgovarao sa komodorom Darkom Vukovićem, komandantom Mornarice Vojske Crne Gore. Tom prilikom čestitao je komodoru na preuzimanju dužnosti i zahvalio mu na prihvatanju velike odgovornosti.
- Mornarica je važan dio naših odbrambenih kapaciteta i ohrabruje činjenica da su već preduzeti konkretni koraci ka njenoj modernizaciji- poručio je predsjednik Milatović. On je naglasio da ga posebno raduje što će nova zgrada Mornarice uskoro biti završena, kao i da je započet proces nabavke novih brodova.
Istakao je i da je važno posvetiti dodatnu pažnju infrastrukturi i potrebama posade, kako bi modernizacija dala svoj puni efekat.
Komodor Vuković zahvalio je predsjedniku Milatoviću na posjeti, ističući da je riječ o prvom predsjedniku Crne Gore koji je došao u zvaničnu posjetu Mornarici, što predstavlja značajan iskorak.
Tokom posjete predsjednik je obišao i školski brod Jadran, koji se trenutno nalazi u Luci Bar.

Predsjednik Milatović posjetio Mornaricu Vojske Crne Gore, obišao i školski brod Jadran

Ljudska inteligencija nije skroz jasna, ne znamo baš ni kako ona funkcioniše i ljudi pokušavaju da je stvore i u nečemu vještačkom, kompjuterima, raznim sistemima, što su filozofska i psihološka pitanja koja su je zainteresovala da krene da se bavi temom vještačke inteligencije - rekla je gostujući u emisiji Srećan dan, na Televiziji E, konsultantkinja za digitalnu transformaciju i AI Tara Miranović.
Njena iskustva su uglavnom bazirana, kaže Miranović, na primjenu vještačke inteligencije i digitalne transformacije u zapadnoj Evropi, gdje se vještačka inteligencija smatra alatom.
Naglašava da bi trebalo izbjegavati antropomorfizam, tretiranje vještačke inteligencije kao čovjeka, jer ona to nije i to je ono što brine, jer može se ući na neko polje manipulacije.&nbsp;
- Nije to konkretno ni neka šansa, nije ni prijetnja, počinjemo od toga da je alat pa na nama je da odlučimo kako ćemo to sve da upotrijebimo. Ono što je očigledno jeste ta neka razlika u zrelosti digitalnih infrastruktura i digitalnih sistema, teško je nekada i praviti te komparativne analize nas i njih. Čini mi se da kod nas postoji možda i više entuzijazma, jer nam je nova tema i dosta je uzbudljiva, ali s druge strane i više straha, taj strah dolazi donekle iz neznanja, a mislim da s dovoljno znanja možemo da ga pretvorimo u šanse- rekla je Miranović.
Kaže da su mladi u Crnoj Gori bolji ili jednaki od svojih vršnjaka u spoznaji i korištenju vještačke inteligencije.
Ukazuje i na činjenicu da ljudi obliku i stvaraju digitalne tehnologije, koje takođe kroz svakodnevnu upotrebu oblikuju ljude, na isti način kao i vještačka inteligencija.&nbsp;
- Kada govorimo o toj vještačkoj inteligenciji uglavnom mislimo na te velike jezičke modele, na Chat Gpt, to nam je neki sinonim za vještačku inteligenciju i tu ono što vidimo jeste da oblikuje način na koji govorimo, riječi koje biramo su riječi koje Chat Gpt više bira. Postoji jako jasna veza između te dvije stvari, što je interesantna situacija, jer Chat Gpt trenira našim jezikom i našim izražavanjem sada trenira nas, pa ćemo mi prije da posegnemo za nekim riječima koje on više koristi, a onda mimo toga su sada svakodnevne komunikacije sada drugačije, zbog toga što imate nešto što su AI partneri, na primjer, AI companions kao šira tema što su partneri i prijatelji, gdje neki ljudi jednostavno biraju da imaju odnos sa vještačkom inteligencijom, a ne sa čovjekom i to je nešto što će svakako da promijeni način na koji vi onda i priđete čovjeku i tim nekim ljudskim odnosima. Na neki indirektan način je ta vještačka inteligencija prisutna i na društvenim mrežama, algoritmi koji nama nude sadržaje i na Instagramu i Tik Toku, sve je to vještačka inteligencija, neki manje ili više primitivni oblici, mogu da budu dosta jednostavno ili dosta napredni, što je primjer Tik Tok-a, oni takođe oblikuju način na koji mi vidimo svijet- zaključila je Miranović.

Miranović: Treba izbjegavati antropomorfizam, odnosno tretiranje vještačke inteligencije kao čovjeka

Ne postoji segment rada pljevaljske lokalne samouprave koji nova vlast nije kompromitovala. Dijelom svojim neradom, a većim dijelom neznanjem. Ili pola-pola, ukazali su iz opštinskog odbora DPS-a u Pljevljima.
- Kada ovome dodamo odluke vladinog polupismenog „kadra“ uz njihove koruptivne sklonosti dobijamo sinergiju koja je učinila da već drugu godinu zaredom građani Pljevalja nemaju finansijsku podršku po pitanju nabavke peleta. Dakle, ministar Joković u sinergiji sa potpredsjednikom opštine Pljevlja Gazdićem vode sa 2-0 protiv građana koji su mislili da se državi može vjerovati i da se odluke lokalne uprave moraju poštovati- kazali su iz DPS-a.
Kako su naveli iz DPS-a, prošle godine su građanima subvencionisali nabavku peleta sa nula eura, ove godine će to u najboljem slučaju biti sa otprilike 30 procenata.&nbsp;
- Ko nije bio u mogućnosti da nabavi pelet početkom godine, on će sad za nabavku jedne tone ovog energenta čija cijena ide i do 350 eura dobiti 100 eura subvencije. Možda je to za Jokovića iz SNP-a polovina iznosa. Gazdić iz PES-a sigurno zna da nije, ali se ne usuđuje da mu to javno kaže. Da se ne remeti „idila“ odborničke većine u Pljevljima- saopštili su iz pljevaljskog DPS-a.
Podsjećaju da su još početkom godine na sjednici SO kao odbornički klub DPS ukazivali na nepromišljen i loš pristup u sprovođenju ove aktivnosti.&nbsp;
- Model koji je nametnuo potpredsjednik Gazdić, a koji je potpuno izmijenio dotadašnji je za svoju suštinu imao – IZBJEGAVANJE PROCEDURA JAVNIH NABAVKI. Dakle, pelet po toj odluci više ne nabavlja lokalna samouprava na javnom pozivu, već to čine građani pojedinačno, donose račune i lokalna uprava im plaća 100 eura po računu/toni, a maksimalno do dvije tone tj. 200 eura-ističu iz DPS-a.
&nbsp;Iz DPS-a u Pljevljima kažu i da su ukazivali na sve nedostatke takvog pristupa, na povećane rizike od malverzacija, na potencijalnu korupciju i nezakonitost zbog izbjegavanja transparentnosti u trošenju javnih finansija.&nbsp;
- Čak i na nepredvidivost ministarstva poljoprivrede i njenog čelnog čovjeka koji je 2022. godine takođe svojim „čudnim“ odlukama u vrijeme ogromne potražnje za ovim energentom, umjesto ograničenja izvoza posegnuo za „ofrlje“ postavljanjem gornjih granica za cijene peleta duplo većih od cijena iz prethodne godine i time učinio ovaj energent još nedostupnijim i skupljim. Kada smo vidjeli da nikakva argumentacija neće pokolebati kreatore novog pristupa u nabavci peleta pokušali smo konkretnim amandmanima da zaštitimo interese građana, i to upravo onih koji su ekološki odgovorno i uz lične finansijske izdatke zamijenili stare peći na ugalj sa novima na pelet. Ni to nijesu prihvatili. I sad imamo to što imamo nažalost- poručuju oni.
Pozivaju potpredsjednika Opštine Pljevlja Darka Gazdića da podnese ostavku i na taj način pomogne građanima Pljevalja.&nbsp;
- Manja je lična korist koju će on ostvariti obavljanjem potpredsjedničke funkcije od štete koju kontinuirano nanosi građanima Pljevalja svojim djelovanje- zaključuje se u saopštenju.

DPS: Gazdić da podnese ostavku i na taj način pomogne građanima Pljevalja

Prava slika današnje Crne Gore je „kulturna“ politika vlasti koju najlakše definišemo riječju postavgustovska. Kriterijumi po kojima se postavljaju čelni ljudi kulturnih ustanova sve su samo ne renomiranost i kompetentnost. Jedini kriterijumi su partijska, vjerska i nacionalna pripadnost. Da ne zaboravimo učešće u opskurantnim (pogledaj rječnik) litijama, retrogradnim manifestacijama svega najprimitivnijeg što Crna Gora može da izbaci. Da je to temelj i ontološko biće postavgustovske vlasti svjedoče namjere da se podižu spomenici lideru tih primitivnih uličnih metanija, koje namjeravaju da podižu širom Crne Gore, kao simbole mržnje prema Crnoj Gori, svemu crnogorskom, „brozomorno-montenegrinskoj ideologiji, koja se temelji na dukljanskoj mitologiji“. Ograđujem se ako nije tačno, ali sam čuo da su se dijelile i potvrde o učešću u litijama, kao buduće ulaznice za avanzovanje. Spomenici jednom popu diljem Crne Gore i jesu najbolja potvrda sunovrata Crne Gore, koja ne podiže spomenike znanju i nauci, već mantijašima i mraku.&nbsp; Biti dio civilizacije podrazumijeva poznavanje prošlosti na osnovu istorijskih artefakata, a ne guslarske mitomanije i popovskih izmišljotina. Aleksandar Solženjicin piše: „Da bi uništio jedan narod, moraš prvo saśeći njegove korijene“. Milan Kundera u „Knjizi ljubavi i zaborava“ piše nešto slično: „... prvi korak k uništenju jednog naroda jeste brisanje njegovog pamćenja … nađi nekoga da napiše nove knjige, proizvede novu kulturu, izmisli novu istoriju. Ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila“.&nbsp; <h2>NEDODER NACIJA</h2> Nekadašnja slobodarska Crna Gora danas je poprimila kmetski karakter i čeka da joj neko drugi vrati ime i dostojanstvo. Ponavljači, vlasnici lažnih diploma, pridošlice iz raznih crnogorskih i okolnih pripizdina pišu nam istoriju, uče nas jeziku predaka, onima kojima je jezik prepun turcizama smetaju crnogorski italijanizmi, poklanjaju sebi crnogorske nacionalne nagrade za trivijalna i lažna, nepostojeća djela, preuzimaju nam nacionalne institucije praveći od njih seoske domove kulture. Prvi predśednik Crnogorskog centra PEN kluba, profesor Pavle Mijović, kada je uhapšen i ispitivan u zatvoru u Dubrovniku od policije zbog Belvederskih demonstracija 1936. ostavio je zapisano kako mu je policajac koji ga je ispitivao rekao: „Možda se zakon promijeni i dozvolimo rad vaše komunističke stranke, ali, ukoliko i dalje nastavite da se zalažete za crnogorsku naciju sve ćemo vas istrijebiti“. Meša Selimović je napisao da čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. Pokazalo se, ipak, da je crnogorska nacija nedoder i da kad su se prvi put Crnogorci mogli nacionalno izjasniti na popisu 1948. godine, oni su to masovno uradili. Problem sa bilo kojim identitetom je što se on stalno mora zalivati od strane političkih i društvenih elita. Ako vi to ne činite taj prostor će ispuniti drugi i, što kaže Kundera, ta nacija ubrzo počinje zaboravljati što je i što je bila. Crnogorski komunisti su se ponašali kao da je vrijeme stalo i da će vječito ostati takvo, da sve imamo u drugoj republici, da zato Crnoj Gori ne trebaju ni fakulteti, ni mediji, ni klinički centri, ni naučne ustanove, niti da je religija bilo kakav faktor u društvu. Padom socijalizma ostavili su Crnu Goru na izvolte uticaju velikopsrpskog nacionalizma i njegovom glavnom promoteru – Crkvi Srbije. Crkva Srbije sve vrijeme radi na tome da svetosavlje bude zajedničku teološka perspektiva crnogorskog društva, a srpski identitet istorijski kontinuitet. Kad se pogledaju podaci od popisa do popisa dobije se mjera njihovog uspjeha kroz period potonjih tri i po decenije. Ili, ako hoćete, pokazuje se inferiornost crnogorskog društva, nedostatak samopoštovanja i provincijalni karakter.&nbsp;  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20251123071156_ae092c010934e30260c0a25b3f0cb3a9ab379f9e5bf31ce9e80fa79c2aa9886c" data-rendition-name="original" width="1200" height="710" loading="lazy" alt="Biblioteka"> <figcaption>„ESTETIKA“ PORTALA IN4S: Biblioteka „Radosav Ljumovićetv</figcaption> </figure>  <h2>ZADRUŽNI DOM</h2> Po statističkim podacima u Podgorici stanuje bezmalo pola Crne Gore. Za Podgoricu su dvije kulturne institucije uvijek imale veliki značaj, ako ne računamo nacionalno i gradsko pozorište. Biblioteka „Radosav Ljumović“ i KIC. Ako vi na čelo Biblioteke „Radosav Ljumović“ izaberete Slavicu Ilinčić, koja je sama po sebi antiteza kulture i promoter ideologije srpstva i svetosavlja kao temelja Crne Gore, koja je u biblioteku uvela „estetiku“ portala IN4S, a na čelo KIC-a harmonikaša, koji svojim vokalnim interpretacijama zasmijava čitav region, onda ste dvije više nego značajne institucije pretvorili u zadružni dom u Lebanama. I tu nema nikakve slučajnosti. Ideja i jeste da se sve institucije Crne Gore prilagode „estetici“ braće Mićović, Metodija i Krnje Jele, da se sroza na nivo najseljačkije pučke zabave najprimitivnijeg soja u Crnoj Gori, koji buja iz godine u godinu. Pa nama „Zavetnica“ vodi Filmski centar Crne Gore, zaboga?&nbsp; A onda nam Raonikije, tri puta sudski osporavani direktor RTCG, na mala vrata uvodi kampanju kako od malih mogu indoktrinirati buduće generacije ideologijom svetosavlja, srpske Sparte i junaštvom Pavla Đurišića. Pa još doveo svetosavskog stručnjaka za satanizam sa nesretnog Pravnog fakulteta. I to onaj isti Raonikije koji mi onako sa prosvijećenih visina održa lekciju da je on učinio više za demokratiju u Crnoj Gori i od mene i od Mila i od Ranka i čitave tadašnje vlasti. Biće da je u međuvremenu evoluirao od liberala i demokrate u protođakona Javnog servisa, jer je evolucija kod Crnogoraca postala nacionalni sport. Što reče onaj na televiziji „ja kad mi treba kažem da sam Srbin, a kad mi treba Crnogorac“! Eto, dotle smo stigli, sve se udarajući u junačke grudi, dičeći se sopstvenom junaštvu i čojstvu u prošlosti. <h2>&nbsp;PRODANE DUŠE</h2> Pošto ni mnogo veće države ne mogu izdržati toliki broj prodanih duša, riješio sam svaki put da poklonim po koju crticu iz istorije, nakon što sam predočio da su nam preci ginuli na Mojkovcu nizašto, jer nije bilo više nijednog Srbina kojem bi čuvali odstupnicu, već im je smješteno iz razloga koje napisa komandant Glavnog štaba crnogorske vojske, srpski pukovnik Petar Pešić, u beogradskoj „Pravdi“ od 9. maja 1925. godine: „Odnosno tvrđenje mojih kritičara, da sam savetovao pokojnom Kralju Nikoli da zaključi mir sa Austrijom, napominjem, da sam izneo u 'Ratniku' celu istoriju tog pitanja i nemam potrebe da ga ponovo izlažem. Sem toga nalazim da bi to bilo izlišno, jer su oni suviše slabi da shvate vojno-politička pitanja toga obima. Ali moram im postaviti ovo pitanje: jesu li ma kad razmišljali o tome, kakava bi situacija bila za celokupan naš narod, da Kralj Nikola nije uputio Franji Josifu onu depešu, i da je na Solunskom frontu pored Srpske Vrhovne Komande našla i Crnogorska Vrhovna Komanda, a po proboju ovoga fronta i ulaska u Otadžbinu pored Kralja Petra i Kralj Nikola?“ Ponavljaću vam ovo sve dok ne shvati i posljednja fukara kakve su namjere bile prema Crnoj Gori!  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="20251123071156_f2b83f9f9204bb7991a3504b9c8619c1e39d5b90c53f941882276c6c313903c4" data-rendition-name="original" width="1086" height="1579" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Petar Pešić tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  Ne znam znate li ko je Jovan Đonović? On je uz Marka Dakovića jedan od najogorčenijih protivnika kralja Nikole od beogradskih studenata iz Crne Gore, učesnik u organizaciji više atentata na knjaza/kralja Nikolu. E pa taj Jovan Đonović piše, takođe u „Pravdi“: „On, koji misli, da nije Kralj Nikola uputio depešu Franji Josifu ne bi se kompromitovao u očima saveznika i svog naroda, da bi izveo nešto vojske i postavio je na Solunski Front i najzad sa njom ušao u Crnu Goru, - morao je, prirodno, utrošiti prilično vremena i spremiti dosta činjenica da se to desi. Idući za njegovim pisanjem ulazimo u njegovu misao, da je jedinstvo Crne Gore i Srbije bilo moguće: ako Kralj Nikola osramoti Crnu Goru predajom vojske, a sebe uprlja izdajstvom“. Čak je i on shvatio na koji način se jedino moglo izvesti „ujedinjenje“, kako ga zovu stručnjaci iz SNP-a, kad piše: „„Zar, onda nije jasno i laiku, da se g. Pešić nije mnogo starao da se ne desi sa crnogorskom vojskom ono, za šta se bojao da se ne dogodi srpskoj“?  <figure> <img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143.jpg" data-media-id="editor_2" data-image-id="2025112308110_b09368a04c996bf3fb5610c1d7f586564ee6bdf8f71aa68877908c8f1a215143" data-rendition-name="original" width="530" height="829" loading="lazy" alt="tekst"> <figcaption>Jovan Đonović tekst u „Pravdi“etv</figcaption> </figure>  <h2>&nbsp;ODA CRNOGORCIMA</h2> Što se tiče Marka Dakovića, po kojem se zove orden koji predśednik Rajo dodjeljuje sopstvenim „velikanima“, on je bio poznat po učešću u atentatima na knjaza/kralja Nikole i po tome što je nakon Podgoričke skupštine ćerao po ulicama građane da pjevaju pjesme srpskom kralju Petru, ukoliko ne bi htjeli ubijao ih hicima iz pištolja. Pravi heroj uz Pavla Đurišića.&nbsp; Malo da se taknemo i francuske štampe, obzirom na sramnu ulogu Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore. „La Revue Diplomatique“, Pariz, 30. novembra 1919. g. donosi tekst „4.000 Crnogoraca u srpskim zatvorima“: „Konferencija Mira optužuje neprijatelja za zločine, a u isto vrijeme dozvoljava da Srbija iste zločine vrši u Crnoj Gori ... Francuski narod i njegovo javno mnjenje su uz Crnu Goru. Ali, zašto neko u francuskoj vlasti ne uzvikne: Dosta je, prekinite sa davljenjem Crne Gore!? Ako je Francuska prijatelj Srbije, ne mora biti neprijatelj Crne Gore. čast Francuske je u pitanju... Naš je zahtjev: Francuska treba da učini da se Srbija evakuira iz Crne Gore i da Crna Gora bude Crnogoraca. ... Dičite se Crnogorci, jer plemeniti i civilizovani svijet i danas vidi i sa divljenjem i simpatijama prati vašu borbu i podvige protivu nebratske i izdajničke Srbije Karađorđevića, kao što je nekad slavio i divio se djelima vašim i vaših predaka kad se ginulo 'za krst časni i slobodu zlatnu'“. Eh, kao što je nekad ....

KIC mijenja ime u KIČ

Sedamdesetogodišnji Božidar Šundić poginuo je u saobraćajnoj nesreći koja se danas, oko 12:15 sati, dogodila u nikšićkoj Župi, saopšteno je nezvanično iz Uprave policije.
Do nesreće je došlo kada je automobil kojim je upravljao Šundić, iz za sada neutvršenih razloga, sletio sa puta.
Kako prenosi RTCG, riječ je o bivšem generalnom direktoru Javnog servisa. Njegovo vozilo nađeno je pored puta u Župi, a kako prenosi taj medij informacije iz policije, pretpostavlja se da je doživio srčani udar tokom vožnje.
U policiji kažu da utvrđuju uzrok nesreće.
Šundić je bio na čelu RTCG od 2018. godine do 2021. godine.&nbsp;
Šundić je bio diplomirani inženjer, dugogodišnji novinar i urednik više crnogorskih medija.&nbsp;

Nikšić: Poginuo bivši generalni direktor RTCG Božidar Šundić

Bosanskohercegovački novinar i televizijski voditelj Adnan Rondić tvrdi da je postojao "Sarajevo safari", snajperski lov na ljude u Sarajevu devedesetih sa kojim se sumnjiči da je povezan i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, te da je sramna činjenica da pred državnim sudom ne postoji nijedna podignuta optužnica za opsadu glavnog grada BiH.
- Duboko vjerujem da je postojalo nešto što se naziva "Sarajevo Safari", ili što bi jedan Sarajlija rekao možda je ispravnije bilo reći "Sarajevo hunting" (Sarajevo lov). Nijesu oni nas samo promatrali i fotografisali kao na safariju, već su nas ubijali. Preživio sam opsadu Sarajeva i ostao sam bez 28 članova porodice, uključujući i moga oca i odlično znam da je ovo što se tvrdi istina i ovo nije prvi put da se pominje "Sarajevo Safari" - rekao je Rondić.
On je napomenuo da državno tužilaštvo nije podiglo nijednu optužnicu za opsadu Sarajeva.
- Imamo četiti haške presude i desetine hiljada dokumenata dokaza. I sam sam dokaz i spreman da svjedočim što su građani Sarajeva proživljavali u te četiri godine krvave opsade. Međuti, Državno tužilaštvo BiH neće, ili ne postoji interes da se stavi tačka barem dijelom na ono što se dešavalo 90-ih i to stvara frustraciju - istakao je Rondić.
Prema njegovim riječima, "Sarajevo safari" ponovo je otvorila rane, aktualizovala teške dane... Živimo, kako kaže, nedovršeni mir ili zamrznuti konflikt koji ne dozvoljava da se krene dalje.
- Treba se nadati da ćemo daći snage i mehamizme da izađemo iz ovog začaranog kruga. Ne smijemo odustati - poručio je Rondić.
<h2>Vrijeme je za reset</h2>
Komentarišući relativizaciju antifašističkog nasljeđa kao i normalizaciju narativa koji veličaju nacionalističke i klerikalne strukture, Rondić kaže da oni nijesu novi.
- Kroz istoriju su se mijenjali njihovi akteri, komunikacijski kanali putem kojih su dolazili do javnosti, ali oni postoje vjekovima, počev od porodice, baštini ih obrazovni sistem, mediji, crkva, akademska zajednica... Postoje i oni koji na takvu vrstu paradigme ne pristaju, ali bojim se da su društva dominantno sklona takvoj vrsti narativa koji ne pospješuju život u ovom dijelu svijeta - istakao je Rondić.
Podsjetio je na nedavni izliv mržnje bivšeg predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika o muslimanima.
- To nije nešto što mu je tom trenutku palo na pamet. "Niko krupno ko Turčin ne laže" zvuči poznato i te kako i u Crnoj Gori. Riječ je o starim narativima - naveo je Rondić.
On ističe da je vrijeme za neku vrstu reseta i da svim ljudi na ovim prostorima, pa i takozvane elite treba da se pogledaju u ogledalo i postave pitanje "Gdje smo mi to sada"?
- Važno je da svi, ako ne iz moralnih, onda iz pragmatičnih razloga pogledamo gdje nas ovakva vrsta narativa vodi. Ja bih bio skloniji da to radimo iz moralnih, etičkih razloga, ali neka za početak iz ugla elita budu praktični razlozi - kazao je Rondić, dodajući da je to proces koji će trajati, ali da ne smijemo odustati.
On je stava da nacionalizam i revizionizam nikada nijesu otišli sa scene. Ponekad se smanji, ali elite, smatra on, koriste tu vrstu narativa jer znaju da takav narativ još nalazi na plodno tlo.
- Imate primjer predizborne kampanje za predsjednika bh. entiteta Republika Srpska - svi kandidati, posebno dvojica glavnih se skoro isključivo obraćaju jednom biračkom tijelu - Srbima. Znaju odakle bi podrška mogla doći. Koriste narative koji ni njima nisu daleki i mrski i onda imamo situaciju kakvu imamo - naglasio je Rondić.
<h2>"Bez značajnih promjena u RS nakon izbora"</h2>
On ne očekuje značajnije promjene u RS nakon ovih izbora, čak i ako kandidat opozicije pobijedio. Međutim, smatra da mogu pokazati određene trendove.
- Bojim se da oko većine ključnih stvari neće biti suštinske razlike. Možemo dobiti umivenijeg, pitomijeg čovjeka na čelu bh. entiteta RS, ali to su samo izbori za čelnu poziciju. Rezultati mogu biti svojevrsni test onoga što može uslijediti na opštim izborima u BiH 2026. godine - rekao je Rondić.
Ima, dodaje on, nekoliko ključnih karakteristika ovih izbora. Ipak je, kako ističe, pobijedila država.
- Onog momenta kada je Milorad Dodik osuđen na jednogodišnju kaznu zatvora rekao je da je neće prihvatiti, kao ni odluku Centralne izborne komisije koja mu je uskratila mandat. Rekao je da neće biti izbora, te da i ako ih bude na njima neće učestvovati. Međutim, prihvatio je presudu suda, platio je jednogodišnju kaznu zatvora, očito prihvatio odluku Centralne izborne komisije i izbori se održavaju i na njima učestvuje kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Ovo mi je ključna karakteristika i njihova vrijednost - kazao je Rondić.
T.K.

Rondić: Tvrdim da je postojao "Sarajevo safari", sramna činjenica da ne postoji nijedna optužnica za krvavu opsadu

„Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum“ – zapisali su još starorimski pravnici. Veliki Valtazar Bogišić, tvorac crnogorskog „Opšteg imovinskog zakonika“, jedinog građansko-pravnog propisa na ovim prostorima koji nije prost prevod odgovarajućeg dokumenta neke velike sile, latinsku je sentencu formulisao u svima razumljivo „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.&nbsp;
Grbo se rodio i pokušaj Srbije da ima more. Ako ne računamo situaciju da je prvo more pobeglo od Srbije još mnogo pre njenog nastanka – Panonsko more – naredni pokušaj Srbije da ima more zbio se u vreme cara Dušana. Velika ranosrednjovekovna država obuhvatala je skoro ceo Balkan s odgovarajućom morskom vodom, i bila naseljena mnogim narodima, među kojima su tadašnji Srbi (Raščani) bili među najmalobrojnijim. Ta je država propala posle kratkog trajanja u praksi, ali je ostala da živi u šovinističkim mozgovima velikodržavnih ambicija do danas.
Opet nešto moramo da ne-računamo. Dok je Srbija bila Smederevski sandžak Osmanskog carstva, imala je more. Ne jedno, već nekoliko mora. Ali, ni jedno nije bilo srpsko, već Sultanovo. Kao i Srbi. Pa se to ne računa; najzad, ni jedan nedovoljno slavan period srpske istorije ne sme u istoriji ni da prenoći, kamo li da ostane i da se „računa“.
Tričavih pet vekova kasnije, Srbija je opet pokušala da ima more. Osmansko carstvo se raspadalo, posle samo nešto više od 600 godina postojanja (srpsko je trajalo čak devet godina!), pa je svaka balkanska državica poskočila da otrgne koje parče. Srbija se dokopala Drača, i imala more celih četiri meseca: od kraja novembra 1912, do aprila 1913. &nbsp;
A onda, pet godina kasnije, more se ukazalo kao realna šansa. Formirana je Kraljevina SHS, u koje su Kraljevina Crna Gora (ne baš svojom voljom) i Država Slovenaca, Hrvata i Srba (današnje – skoro - Slovenija, Hrvatska i BiH) unele i more. Ali, avaj: ti koji su uneli more u zajedničku državu držali su da je to ulog jednak srpskim planinama i rekama – dakle, zajednički – dok je za drugu stranu sve to bio zasluženi ratni plen. I tako su Srbi imali more, kao što su imali i sve ostale priznate i nepriznate narode od početka kljakave kraljevine, skoro 22 godine. Ko zna šta bi bilo, da velika tragedija svetskog rata nije rasparčala i tu, unutrašnjim mržnjama i nezadovoljstvom onih koji su bili pasivni subjekti srpskog posedovanja, već nagriženu državu.
Naredni pokušaj da more bude zajedničko takođe se završio katastrofom: Srbima su more „oteli“ oni koji i izlaze na more, i čije je i bilo to more uneto u zajedničku državu, tad bratstvo-jedinstvenu SFRJ. Pokušalo se devedesetih da se spasi što se spasiti može, da se zadrže bar „srpski Dubrovnik“ i „srpska Crna Gora“, sa sve pripadajućom slanom vodom, ali avaj: ni Hrvati ni Crnogorci se s time nikako nisu slagali. Onda je proklete 2006. zakucan poslednji ekser u kovčeg prirodnog hegemonističkog prava Srba: „otcepila“ se Crna Gora.
I upravo je u vreme uspešnog crnogorskog referenduma za obnovu državne nezavisnosti Aleksandar Vučić, tada još revnosni Šešeljev radikal, poručio da je crnogorska nezavisnost samo privremena. Što će reći, i da je period Srbije bez mora privremeno stanje.
Od momenta kada je postao potpredsednik srpske vlade, pa do dana današnjeg, Vučić je pozivao građane Srbije da ne letuju na „hrvatskom moru“. Crnogorsko more nije pominjao, a ovih smo dana saznali i zbog čega.
„Lakše bismo odgovorili da imamo more. Zato nemamo more, zato su odvojili Crnu Goru od Srbije, zato Pašiću nisu dali izlaz na more, iako se borio svim srcem“, rekao je Vučić za nešto što se zove medijem u Srbiji.
Dakle, tradicionalna belosvetska zavera protiv Srbije u svim epohama postojanja Planete je dala efekta. Posle onolikih klipova u točkove, ubacivali su nam i klipove u peraja, a od srpskog naroda je i ta istina skrivana. Eh, da Srbija ima more, gde bi joj kraj bio?&nbsp;
Ne bi bilo ni korupcije, ni rasprodaje prirodnih resursa, ni nerešenih ubistava političkih protivnika; ne bi bilo ni rušenja nadstrešnice, ni izbegavanja odgovornosti za to; ne bi se kršio zakon da bi se omogućilo rušenje „Jugoslavije“ ili „Generalštaba“; ne bi se zidali najveći zagađivači u plodnoj ravnici Vojvodine, dočim bi tamošnji veliki gradovi zasigurno imali pitku vodu; ne bi se noću rušilo u Savamali, ne bi niko tražio dva minuta snimka s naplatne rampe, niko ne bi pitao da li je zaista bio pijan pilot srušenog helikoptera; ne bi kriminalci mleli ljude, ne bi „navijači“ divljali, ne bi maskirane barabe „menjale“ policiju u uniformama...&nbsp;
Da ima mora, mislite da bi se osetilo što su nekompetentni duduci i vlasnici pečenjara uništili sistem Elektroprivrede Srbije? Eh, da je mora, ne bi Kinezi u njihovim proizvodnim otrovima zagađenoj Istočnoj Srbiji imali, maltene, svoju državu. Da ima mora, ne bi Kinezi i Rusi iznosili srpsko zlato i druge rude uz simboličnu nadoknadu. Uz more, kako bi Rusi držali špijunski centar u Nišu i kako bi dirigovali srpskim „političarima“ kao pačjom školom? Da ima mora, „Ćacilend“ bi mogao da se baškari i na plaži. Sve to, i još svašta. Samo zbog nemanja mora.
Čak je i onaj kanal Moravom do Egeja ostao negde u brojnim radikalskim planovima kojih je toliko bilo da su, jamačno, neki prosto zaboravljani, a kako bi tek Srbija odgovorila da bar do mora može Moravom. Odgovor bi, ima li mesta sumnji, bio moćan.&nbsp;
I da ne pominjemo Kosovo, tu rak-ranu srpske stvarnosti od Nikolaja Velimirovića naovamo, Kosovo kojeg je Srbija istorijski „imala“ još kraće nego more, ali ga sada zasigurno nema – zato što nema more. Dobro, ima Matiju Bećkovića, i to je nešto.
Na more, koje su im zlikovci uzeli, Srbi, dabome, imaju svako pravo. Kao i na Crnu Goru koja je, kao što je opštepoznato, srpska država, a Crnogorci ne postoje, i svako ko drugačije kaže je Milogorac i kopile iz Titovog Jajca. Poznata je ta doktrina iz „Načertanijem“ zagađenog srpskog uma, koja, opet, postaje sve glasnija kako ovovremena, aktuelna, živuća država Srbija zbog svoje nesposobne i zapadnoazijskim bezbednosnim službama instruisane vlasti doživi kakav politički poraz.
Ruku na srce, imaju Srbi pravo i na grčko more, što zbog Krfa i Soluna, što zbog pokojnog jagodinskog siledžije Palme koji je dobio „srpsko parče“ plaže za „plićak – kolo“ u Paraliji. Muka je, međutim, što je Grčka em daleko, em vojno i politički kudikamo moćnija, pa bi ćar pojeo vajdu. Ne računamo nedavno na društvenim mrežama lansiranu tezu da Srbija, iz nepoznatih razloga, ima pravo na – recimo, autor nije tačno zapamtio - četvrtinu Krita: fantazije u stilu Deretića ipak nisu postale zvanični stav Beograda. Još.
Više je nego zanimljiva ta potreba da se umesto u stvarnosti živi u kompleksima i izmišljenoj istoriji upodobljenoj da opravda svako bivše i buduće nepočinstvo. Nesrećni zbog onog što nemaju i što nije njihovo, zanemaruju ono šta imaju i šta propada jer je tuđe slađe. Ali, to je već stvar one grane medicine koja se bavi psihičkim zdravljem, i, u nekim slučajevima, krivičnog prava.
Ono o čemu može jedan medijski tekst da raspravlja je pitanje niza političkih i ekonomskih neuspeha današnje srbijanske vlasti, koji se maskiraju aktuelizovanjem davno sklonjenih pitanja iz prošlosti ili buđenjem tek zakopanih aveti balkanskih mržnji i sukoba. Nemoć Srbije da se uobroči u sopstveni guber i dvorište, koje u mnogim njenim delovima danas zvrji avetinjski prazno, problem je za komšije koje „imaju more“ ili već nešto što vazda nezasitim radikalima treba. Ali, čini se još više, to je problem za samu Srbiju, koja odbija i izbegava napredak i sreću, jureći rep sopstvenih fantazija i slobodnom rukom pisanih hegemonističkih noćnih polucija.
„Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu“, napisao je odavno Džon Lok. „Nema ničega u intelektu što pre toga nije bilo u čulima“. I možda baš to pokazuje problem s intelektom, ne samo u današnjoj Srbiji već i u nekim drugim državama uspostavljenim na ovom zlosrećnom parčetu Raja – jer im kroz čula nije prošla istina i stvarnost, već frustracijama pogurana izmišljotina, što neverovatnija to za primaoca stvarnija.
Tako i ova priča o moru: mora da prođe kroz čula, kakva-takva, da bi mogla da bude predstavljena kao noćna mora i razlog nekih budućih neuspeha. Ali, noćne more se često završe enurezom. Mislite o tome, Vrhovni komandante.

Tag: svecani-prijem

Mujović organizovao prijem za heroja Podgorice koji je spasio ženu iz nabujale Morače

Sijufeng: Kina i Crna Gora partneri zasnovani na obostrano korisnoj saradnji

Milatović: Vaterpolisti, vi ste ponos Crne Gore - olimpijsko i svjetsko zlato je sljedeći cilj

Predsjednik Milatović posjetio Mornaricu Vojske Crne Gore, obišao i školski brod Jadran

Mujović organizovao prijem za heroja Podgorice koji je spasio ženu iz nabujale Morače

Miranović: Treba izbjegavati antropomorfizam, odnosno tretiranje vještačke inteligencije kao čovjeka

DPS: Gazdić da podnese ostavku i na taj način pomogne građanima Pljevalja

PRATITE TVe UŽIVO