S obzirom na težinu tema kojima se bavi Anketni odbor, kao i na imena i strukture koje se pominju tokom saslušanja, neophodno je da svi svjedoci dobiju adekvatnu policijsku zaštitu, ocijenio je poslanik SNP Bogdan Božović, član Anketnog odbora.
- Ljudi koji imaju hrabrosti da govore o ozbiljnim kriminalnim strukturama i njihovoj povezanosti sa političkim iz prethodnog perioda mogu biti izloženi različitim pritiscima i pokušajima zastrašivanja - rekao je Božović.
Mnogima nije u interesu da se istina o ranijim događajima u potpunosti rasvijetli, jer bi se time, kako smatra, neminovno otvorio put do najviših nivoa bivšeg političkog i bezbjednosnog aparata.
- Upravo zato, zaštita svjedoka nije samo pitanje njihove lične bezbjednosti, već i ključni uslov za utvrđivanje odgovornosti i vraćanje povjerenja građana u institucije - dodao je.
Pozvao je nadležne organe da reaguju, odrade procjenu bezbjednosti potencijalnih svjedoka i obezbijede im punu institucionalnu podršku i zaštitu, kako bi Anketni odbor mogao nesmetano da nastavi svoj rad i doprinese potpunom razotkrivanju svih važnih činjenica.

Portal ETV

original

viewImage

baseImage

610x380

400x240

400x203

thumbnail

Božović: Svi svjedoci pred Anketnom odborom da dobiju adekvatnu policijsku zaštitu

Zaposleni u Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK) Stefan Radunović, Snežana Đuretić i Snežana Pešić kazali su danas u Višem sudu da su varijabile i prekovremeni sati u periodu kada je Jelena Perović bila direktorica ASK-a, isplaćivani na osnovu njihovog rada i povećanog obima posla i da je to sve evidentirano. 
Pred podgoričkim Višim sudom danas je nastavljeno suđenje u kojem je optužena bivša direktorica Agencije za sprečavanje korupcije Jelena Perović i njena pomoćnica Nina Paović.
Sva tri svjedoka - Radunović, Đuretić i Pešić su kazali pred sudom da je bio povećan obim posla u periodu kada je Perović bila na čelu ASK-a.
Optužena Jelena Perović je nakon saslušanja svjedoka kazala da su izvješaju o radu ASK javno dostupni i zvanični.
Svjedoci su naveli da su varijabile i prekovremeni sati isplaćivani na osnovu njihovog rada i povećanog obima posla i da je to sve evidentirano. Kazali su da su se prilikom dolaska i odlaska na posao evidentirali koristeći karticu. Naveli su da ne znaju da li je Jelena Perović radila u vrijeme praznika i da ne znaju da li je Perović mobilne telefone, koji su u vlasništvu ASK, dala licima koji nisu zaposleni u ASK. Svjedoci su naveli da je praksa da Odsjek za međunarodnu saradnju u ASK organizuje službena putovanja.
Advokat Nikola Martinović upitao je svjedoka Stefana Radunovića da li je od 2020. do 2024. bio povećan obim posla u ASK i da li je bilo događaja u političkom životu koji je uticao na obim posla.
- U tom periodu smo imali dosta predmeta za postupanje. Možda čak i više nego u odnosu na period od 2016. do 2020. Sve to ima u Izvještajima o radu ASK - kazao je svjedok Radunović.
Advokat Nikola Martinović ga je, između ostalog, pitao da li je izborni proces u Crnoj Gori uticao na obim posla.
- Pretpostavljam da jeste, ali ja to sa sigurnošću ne znam jer nisam radio u sektoru koji se time bavio - odgovorio je svjedok. 
Na pitanje odbrane kazao je da je u tom periodu moža bilo par mjesta koja nisu bila popunjena u ASK.
- Ja nisam radio prekovremeno, niti su donošena rešenja da mi se isplate prekovremeni sati - naveo je svjedok i dodao: "U mjesecima kada se isplaćivala varijabila tada je bio povećan obim posla i tada sam dobijao i dodatne poslovne obaveze"
On je kazao da ne zna koje je poslove obavljao Nikola Lekić, ali da zna da jeste nešto radio u ASK. Naveo je i da mu nije poznato ništa u vezi službenog putovanja Jelene Perović.
- Nije mi poznato da li se Jelena Perović van Crne Gore sastajala sa nekim zviždačem, to nije u opisu moga posla. - kazao je svjedok Radunović.
Na pitanje optužene Nine Paović svjedok je kazao da je za vrijeme Jelene Perović bilo oko 8.000 javnih funkcionera.
- Sjećam se da je za vrijeme izbora u Nikšiću dosta ljudi iz drugih sektora ASK bilo angažovano u Sektor za finansiranje političkih subjekata - dodao je on. 
Svjedok Snežana Đuretić je, između ostalog, kazala da je bilo potrebe da se na poslu u ASK ostaje prekovremeno. Ona je kazala da zna da je Nikola Lekić bio angažovan po ugovoru o djelu.
- Bili su izbori, bila sam angažovana da budem ispomoć u Odsjeku za finansiranje političkih partija. U periodu izbora u tom Sektoru je povećan obim posla - navela je ona.
Ona je govorila i o proceduri kada su u pitanju zviždači i prijave. Dodala je, između ostalog, da ukoliko zviždač zahtjeva moguće je od njega uzeti izjavu van prostorija ASK i da se identitet njegov štiti. 
- Nije mi poznato da li je Jelena Perović 2023. imala saradnju sa zviždačem van Crne Gore. Mi cijenimo da li su navodi lica koje sebe predstavlja kao zviždač takvi da se na osnovu njih treba pokrenuti postupak ili ne. Po ranijem zakonu zviždač je bio svako ko je poslao prijavu. Od oktobra 2024. se definicija zviždača promijenila i to je suženo. Bilo je upravnih postupaka gdje su licima ukinuti statusi zviždača, odnosno poništeno mišljenje ASK u kojem mu je data zaštita - kazala je Đuretić.
Na pitanje optužene Nine Paović svjedok je kazala da je za vrijeme direktorice Jelene Perović obim posla bio veći u odnoisu na period prije nje.
Ona je dodala da je svoju evidenciju o prekovremenom radu davala pomoćnici direktorice Nini Paović.
- Broj prekovremenih sati iz moje evidencije se poklapa sa onim iz odluke po kojoj su mi isplaćeni - kazala je svjedokinja.
Svjedokinja Snežana Pešić je povodom isplaćivana varijabila kazala da su mjesečno podnosili izvještaj o radu. Kada je u pitanju prekovremeni rad, ona je navela da i danas postoje postupci pred sudovima koji traju i nakon što istekne 15.00 časova.
- Za vrijeme kada je Jelena Perović bila direktorica bio je povećan broj prekršajnih postupaka u odnosu na period prije nje. Na godišnjem nivou je bilo oko 2.000 postupaka- istakla je Pešić.
Navela je da nije vodila evidenciju o prekovremenom radu, ali da je u vrijeme kada joj je isplaćen radila prekovremeno.
Podsjećamo, Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Perović i Paović zbog sumnje da su počinile krivično djelo zloupotreba službenog položaja.
Iz Specijalnog državnog tužilaštva ranije je saopšteno da je optužnica protiv Perović predata za sedam produženih krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, dva krivična djela zloupotreba službenog položaja i produženo krivično djelo falsifikovanje službene isprave.
Tužilaštvo je tereti da navodno sebi i drugima nezakonito pribavila korist veću od 60.000 eura od avgusta 2020. do februara 2024. godine.

500x500

1250x600

1084x550

Zaposleni u ASK pred sudom: Varijabile i prekovremeni sati isplaćivani na osnovu rada i povećanog obima posla

Policija pokušava da udje u trag muškarcu koji je juče oko 18 sati ispred južne tribine stadiona Budućnost pucao iz startnog pištolja u pravcu ugostiteljskog objekta „Moyi".
Kako je Pobjedi saopšteno, saslušano je više svjedoka koji su se našli u neposrednoj blizini.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fpoliciji-prijavljeno-da-je-muskarac-pucao-iz-startnog-pistolja-u-blizini-stadiona-buducnosti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
 
On je, prema izjavama svjedoka, nišanio u pravcu kafića koji se nalazi na južnoj tribini stadiona.
Policija je tokom uviđaja utvrdila da je pucano iz startnog pištolja i pronašla oko osam čoraka.
Svjedoci navode da je muškarac, koji je obučen u crno sa bijelom kesom ili maskom na glavi, došao od pravca Gorice i kod Trga Argentina, zaustavio se ispred Evropske kuće i pucao u pravcu lokala, a nakon toga se udaljio između zgrada.
Inspektori utvrđuju motiv ovog događaja koji je izazvao zabrinutost građana koji su se u tom trenutku nalazili na Trgu Argentina i na stadionu i obližnjoj zgradi.
<div class="embed-block"><div><div style="left: 0; width: 100%; height: 0; position: relative; padding-bottom: 48%; padding-top: 120px;"><iframe src="//cdn.iframe.ly/api/iframe?app=1&url=https%3A%2F%2Fetv.me%2Fhronika%2Fpoliciji-prijavljeno-da-je-muskarac-pucao-iz-startnog-pistolja-u-blizini-stadiona-buducnosti&key=87ca3314a9fa775b5c3a7726100694b0" style="top: 0; left: 0; width: 100%; height: 100%; position: absolute; border: 0;" allowfullscreen></iframe></div></div></div>
&nbsp;

Inspektori utvrđuju motiv pucanja na Trgu Argentina, saslušano više svjedoka

Policija u Magdeburgu pozvala je danas svjedoke <a href="https://etv.me/svijet/broj-mrtvih-u-napadu-u-magdeburgu-porastao-na-pet-povrijedeno-najmanje-200-ljudi">terorističkog napada</a> na božićni market u tom gradu koji se sinoć desio da jave sve informacije.
U napadu je poginulo najmanje dvoje ljudi, od čega jedno dijete, dok je više od 60 ljudi povrijeđeno. Zvaničnici su rekli da je 15 ljudi zadobilo veoma teške povrede, prenosi Radio Slobodna Evropa.
U objavi na mreži X, policija je pozvala da se izvještaji, fotografije i video snimci događaja šalju putem uspostavljenog informativnog portala o inicidentu.
Postavljena je i eksterna linija za pomoć ljudima koji traže informacije o svojim rođacima.
U međuvremenu, gradske vlasti savjetuju građanima da izbjegavaju područje napada.
U postu na mreži X, službeni račun za grad Magdeburg kaže da je "cijela oblast" oko pijace ograđena.
Policija je uhapsila osumnjičenog za napad, koji se iznajmljenim autom, punom brzinom, zaletio u gomilu ljudi.
Njemački zvaničnik opisao je osumnjičenog kao ljekara iz Saudijske Arabije koji je djelovao sam. Osumnjičeni navodno ima 50 godina i godinama živi u Njemačkoj.
Državna ministarka unutarašnjih poslova Tamara Zieschang rekla je da je muškarac u Njemačkoj od 2006. i da ima stalni boravak.
Vlasti Saudijske Arabije osudile su napad, a u saopštenju se ne pominje osumnjičeni, koji ni u njemačkoj evidenciji nije bio registrovan kao radikalni islamista.

Njemačka: Policija poziva svjedoke da dostave informacije o napadu u Magdeburgu

Suđenje bivšem predsjedniku Privrednog suda Blažu Jovaniću, koji se optužnicom Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) tereti da je zloupotrijebio službeni položaj u stečajnim postupcima, biće nastavljeno 11. novembra.
Danas su u Višem sudu saslušani svjedoci u tom slučaju. Tako se svjedok Boro Jovanić, brat prvooptuženog, pred sudom danas izjašnjavao na okolnosti koje su mu poznate u vezi firme Ogimar MNE koje je organizovala domen za prodaju stečajne mase preko interneta. 
On je objasnio da je u prijateljskim odnosima sa optuženim Dušanom Lakovićem, čija je supruga Danijela takođe optužena, vlasnica firme Ogimar MNE. Jovanić je kazao da nije imao saznanja o ugovoru između ove firme i Privrednog suda.
Osim Jovaniću u ovom postupku optužnica je podignuta protiv još protiv 12. osoba i četiri pravna lica.

Marija Žižić

Suđenje Jovaniću se nastavlja 11. novembra

Visoki policijski funkcioner Zoran Lazović je u očima svih policajaca bio prepoznat kao neko ko odgovorno i pošteno radi svoj posao, kazao je za TV E njegov advokat Zoran Piperović, nakon što je danas u Specijalnom državnom tužilaštvu saslušano nekoliko svjedoka u istrazi protiv Lazovića.
Među saslušanima su tri policajca i zaposleni na Mašinskom fakultetu u Podgorici. Predmet današnjeg saslušanja, kako je kazao Piperović, nema dodirnih tačaka sa dispozitivom naredbe za sprovođenje istrage, ali se, kako je rekao, desila interesantna stvar koja potvrđuje i ranije navode policijskih službenika da je Lazović uživao poštovanje kod kolega.&nbsp;
- Naime, svjedočio je policajac Krstonijević, koji je bio prisutan kada je na pumpi kod Delta sitija bio zaustavljen policajac koji je sada u bjekstvu, da mu ne pominjem ime, kod koga je pronađen pištolj. Taj policajac koji je zaustavljen, a koji je u bjekstvu, kako je kazao svjedok Krstonijević, imao je zamjerke prema njemu, zvao ga je da se fizički obračunaju, jer je navodno, taj policajac neko ko njega u saobraćaju proganja - kazao je Piperović za TVE.
S obzirom da nije imao službenu legitimaciju, Krstonijević je, kaže Piperović, rekao da mogu da nazovu bilo kog policajca da provjere da je on policijski službenik.
- &nbsp;Naveo je, između ostalog i Lazovića i neke druge policajce. Nije mu dozvoljeno da ih pozove, već je patrola zvala starješine u MUP-u, koje su rekle da je taj policajac zbilja službeno lice i da ga puste. Šta je zanimljivo tu? Taj policajac je u svom iskazu kazao da ima probleme sa jednom kriminalnom grupom i da nema razumijevanje od kolega u MUP-u, da je podnosio krivičnu prijavu, da su mu dolazili na kuću, ali da je nailazio kao na nekakav otpor i da je vidio da je to zaludni posao to što on prijavljuje neka lica iz kriminogene strukture. Međutim, taj policajac je rekao da prema Zoranu Lazoviću kao profesionalcu ima iskreno poštovanje i veliki respekt prema njemu kao policajcu i kao čovjeku. To treba javnost da zna, jer mogao se steći utisak, da to nije rekao, a da se nadoveže neko misaono da je lice sa pumpe reklo da pozove i Lazovića da provjeri da je on policajac, kako tu ima nečega zakulisnog u odnosu na Zorana Lazovića. Dakle, taj dio je tu raspravljen, radi se o licu prepoznatljivom koje je mislim na par optužnica, nije dostupan državnim organima i bilo je da i nama ko odbrani znamo da je naš branjenik i u očima ovog policajca, kao i policajaca Veska Damjanovića, Milovan Pavićevića i Milorada Žižića prikazan i pokazan kao neko ko uživa puni respekt i puno poštovanje kao policajac koji časno i pošteno radi svoj posao - saopštio je Piperović.
Lazović i bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić uhapšeni su 14. aprila zbog sumnje da su počinili krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i zloupotreba službenog položaja.&nbsp;
U naredbi za sprovođenje istrage na teret Katniću i Lazoviću se stavlja da su izdejstvovali skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću.
Njih dvojica su u pritvoru od 16. aprila, koji im je rješenjem Vrhovnog suda Crne Gore posljednji put produžen do 14. oktobra.

Piperović: Lazović u očima svih policajaca bio prepoznat kao neko ko odgovorno i pošteno radi svoj posao

Godišnja inflacija u eurozoni za decembar, prema prelimiranim podacima, pala je sa novembarskih 2,1 na dva odsto, objavio je Eurostat.
&nbsp;Cijene usluga su porasle 3,4 odsto međugodišnje, usporivši u odnosu na 3,5 odsto u novembru, a cijene energije su pale značajno bržim tempom, 1,9 odsto međugodišnje naspram novembarskog pada za 0,5 odsto, prenosi Tanjug.
&nbsp;Kada su u pitanju hrana, alkohol i duvan, cijene su porasle 2,6 odsto međugodišnje, usporivši u odnosu na novembarskih 2,4 odsto, a cijene industrijskih proizvoda osim energije 0,4 odsto, usporivši u odnosu na međugodišnju stopu mjerenu prošlog mjeseca od 0,5 odsto.
&nbsp;Godišnja stopa bazne inflacije u eurozoni smanjena je u decembru na 2,3 odsto, u odnosu na novembarskih 2,4 odsto.
&nbsp;Među najvećim privredama u eurozoni, najznačajnija promjena primijetna je u Njemačkoj, gdje je porast godišnje stope inflacije usporila sa 2,6 odsto izmjerenih u novembru na dva odsto, kako pokazuju preliminarni decembarski nalazi mjereni harmonizovanim indeksom potrošačkih cijena (HICP).
&nbsp;Francuska bilježi neznatno usporavanje godišnje stope inflacije koja u decembru iznosi 0,8 odsto, u poređenju sa 0,7 odsto zabilježenih u novembru i oktobru. Godišnja stopa inflacije porasla je u Italiji sa 1,1 odsto na 1,2, dok je u Španiji sa 3,2 odsto pala na tri odsto.
&nbsp;Najviše godišnje stopa inflacije u eurozoni na osnovu preliminarnih podataka za decembar bilježe se u Slovačkoj i Estoniji i iznose 4,1 odsto, dok je najniža stopa od 0,1 odsto zabilježena na Kipru, objavio je Eurostat.

Godišnja inflacija u eurozoni preliminarno smanjena na dva odsto u decembru

U pucnjavi ispred crkve u Solt Lejk Sitiju u američkoj državi Juti sinoć je dvoje ljudi ubijeno, a šestoro ranjeno, javila je policija.
Napad se dogodio na parkingu Mormonske crkve (Crkve Isusa Hrista svetaca posljednjih dana). U vrijeme incidenta desetine ljudi prisustvovalo je sahrani. Svi poginuli su odrasli.
Policija je saopštila da ne vjeruju da je napadač imao bilo šta protiv neke određene religije, a ne vjeruje ni da je oružani napad bio nasumičan.
- Ne vjerujemo da je ovo bio ciljani napad na neku vjeru ili nešto tako - rekao je šef policije Solt Lejk Sitija Brajan Red.
Sedište Mormonske crkve je u Solt Lejk Sitiju i oko polovina od 3,5 miliona stanovnika savezne države Jute su sljedbenici te vjere. Crkve poput te, kod koje se dogodio napad, nalaze se širom te države.
Mormonska crkva je u povećanoj pripravnosti od prošlog mjeseca kada je bivši marinac pucao u crkvi u saveznoj državi Mičigen, ubio četvoro ljudi i zapalio je.
FBI je ustanovio da mu je motiv bio netrpeljivost prema toj religiji.

Pucnjava u Solt Lejk Sitiju: Dvoje mrtvih, šestoro ranjeno u napadu ispred Mormonske crkve

Turski državljanin E. K. (25), koji ima privremeni boravak u Ulcinju, osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 20 dana zbog vožnje pod dejstvom marihuane - saopšteno je iz budvanskog Suda za prekršaje.
Njemu je, kako se navodi u saopštenju, suđeno u hitnom postupku, u kom je utvrđeno da je dana 7. januara oko 21 sat upravljao vozilom na lokalnoj saobraćajnici u Ulcinju pod dejstvom opojne droge marihuana.&nbsp;
- Uz zatvorsku kaznu na čije izdržavanje je upućen odmah po izricanju odluke, dežurna sutkinja Slađana Batjaktarević mu je izrekla i zaštitnu mjeru zabrana upravljanja vozilima na teritoriji Crne Gore u trajanju od četiri mjeseca - istaknuto je u saopštenju.

Turskom državljaninu 20 dana zatvora zbog vožnje pod dejstvom marihuane

Dok ruska agresija na Ukrajinu uskoro ulazi u petu godinu, a mirovni pregovori ne donose konkretne rezultate, dok rastu euroskepticizam i desnica i u srcu Evropske unije, čini se da evropski lideri nemaju jedinstveno rješenje za bezbjednosnu krizu koja potresa evropsko tlo. Državni vrh Poljske, koja je kroz istoriju dobro zapamtila razornu snagu ruske dominacije, opravdano strahuje da bi se, nakon Ukrajine, i ova država mogla naći na meti ruskih osvajanja. O tome kako se Poljska nosi sa provokacijama koje dolaze iz Rusije i Bjelorusije, sabotažama na državnim granicama, pojačanim antiukrajinskim raspoloženjem i mogućnošću rata u budućnosti, za Portal ETV govori profesor savremene istorije na Šleskom univerzitetu u Katovicama i specijalista za srednjoevropska pitanja i Balkan, dr Mateuš Sokulski. Poljska je ove godine izabrala novog predsjednika, Karola Navrockog, koji dolazi iz desne stranke Pravo i Pravda, dok je premijer Donald Tusk iz redova centrista. Kakvi su stavovi poljskih lidera prema spoljnopolitičkim izazovima? Građanska koalicija, koja je od 2023. godine na vlasti predvođena je premijerom Donaldom Tuskom i okuplja dominantno politički centar. Sa druge strane je trenutno opoziciona desničarska Pravo i Pravda, koja je u godinama 2015-2023. držala vlast, ali iz koje dolazi novoizabrani predsjednik. Obje stranke, kao i većina građana Poljske, iskazale su dosljednu podršku Ukrajini. Malo je drugačija situacija konkretno sa novim predsjednikom Karolom Navrockim, koji po uzoru na Donalda Trampa govori o „recipročnosti“ u spoljnjoj politici, a time i u pomoći Ukrajini. Njegov se stav međutim može objasniti time, što je na predsjedničkim izborima pobjedio i zahvaljujući glasovima najradikalnijih birača antiukrajinskog stava. Na spoljnopolitičkom planu, Poljska nastavlja da pruža snažnu podršku istočnom susjedu, a ministar spoljnih poslova Radoslav Sikorski intenzivnom diplomatskom aktivnošću promoviše prozapadnu i proukrajinsku politiku. Postali su čuveni postali njegovi govori u Ujedinjenim Nacijama u kojima je otvoreno i argumentovano kritikovao ruske predstavnike i njihovu propagandu u UN-u. Svijet proteklu godinu prati pojačana djejstva Rusije na teritorije zemalja Evropske unije, upade dronovima u vazdušni prostor evropskih država, a i evropski političari sve glasnije upozoravaju na opasnost koja prijeti iz Rusije. I Poljska se tokom prethodne godine suočila se više provokacija na njenoj teritoriji, od upada letjelica u njen vazdušni prostor do kopnenih prelazaka. Kako komentarišete bezbjednosnu situaciju u Poljskoj i raspoloženje koje vlada i kod političara i u narodu? U Poljskoj je tokom prethodne godine bilo nekoliko slučajeva sabotaže. Prvi slučajevi sabotaže počinju u proljeće 2024. godine, u tržnim centrima u Varšavi. Najveći od njih je bio veliki požar u jednom od tržnih centara, kada je izgorjela cijela jedna hala. Tom prilikom uhapšeni su počinioci kojima su izrečene kazne iako glavni organizator još uvijek nije uhapšen. Jedan od prvih slučajeva ove godine bio je ljetos, za koji se ozbiljno sumnja da je bio akt ruske sabotaže, u gradiću Zombki, blizu Varšave. Naime, u jednoj stambenoj zgradi izbio je požar za koji poljski bezbjednosni organi sumnjaju da je podmetnut po naređenju ruskih službi. Tokom napada na Ukrajinu u septembru 2025. godine u poljski vazdušni prostor doletjelo je osam dronova. Srećom, nije bilo žrtava, a ozbiljno je oštećena jedna kuća. Poljske vlasti su na ovu provokaciju reagovale ozbiljno-oboreno je svih osam dronova, a konsultovani su i NATO saveznici. Ministar spoljnih poslova Sikorski uručio je notu upozorenja otpravniku poslova ruske ambasade da Poljska neće tolerisati ovakve provokacije. Najozbiljiji slučaj sabotaže desio se u novembru 2025, kada je na željeznici između Varšave i Lublina oštećena pruga što je ozbiljno ugrozilo bezbjednost putnika. Na svu sreću i tu nije bilo žrtava. Ipak, sve ovo nam pokazuje da Rusija konstantno nastavlja svoje provokacije prema zemljama Zapadne Evrope, sa ciljem narušavanja evropskog poretka zasnovanog na demokratiji i uspostavljenog nakon završetka Hladnog rata. Poljska bilježi učestale prodore na granici sa Bjelorusijom. Možete li nam detaljnije pojasniti o čemu se tu radi? Već više godina režim Aleksandra Lukašenka, bliskog saradnika Vladimira Putina, sprovodi politiku dovođenja migranata na granicu Poljske i Bjelorusije. Ovakvi potezi vršeni su i prema baltičkim državama. Kao što su potvrdili poljski zvaničnici, mnogi migranti imaju samo ruske vize. Radi se o dovođenju ljudi, sa Kube, Bliskog Istoka, Afrike, sa globalnog juga, kojima se obećava ulazak u Evropsku uniju. Bjeloruske službe ih dovode na granicu i ostavljaju ih da sami prođu. Međutim, poljske službe im ne dozvoljavaju prelazak granice i odbijaju im ulazak. Poljske službe onemogućavaju ulazak, duž cijele granice sagrađena je ograda koja čini vrlo efikasnu prepreku za prelazak. To je odgovor na poteze Minska i Moskve. Poljska već neko vrijeme organizuje vojnu obuku i pojačava vojsku- da li to znači da mogućnost rata nije isključena? U Poljskoj se govori o potrebi vraćanja obavezne vojne obuke od koje se odustalo prije već skoro 20 godina. Odluka o tome ipak nije donesena. Čujemo mnogo upozorenja od strane raznih analitičara i političara da treba da se spremamo za rat sa Rusijom i da on u skorijoj budućnosti nije isključen. Ja bih rekao da, kao i u slučaju dalekog putovanja kolima, treba da vodimo računa o tehničkom stanju vozila. Tako i u slučaju ruskih prijetnji, zdravoumno je da se pripremamo za eventualno odbranu, ali da ne paničimo. Poljska je prilično uspješna država sa relativno jakom ekonomijom, da navedem samo da smo ušli ove godine među 20 najjačih ekonomija svijeta. Što se tiče bezbjednosti, Poljska je ozbiljno pristupila programu naoružavanja, kupujemo modernu svjetsku opremu iz SAD-a, Švedske, Koreje. Vojni analitičari govore o promišljenoj politici nabavke oružja i vojne opreme.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/20250330100316_2596f75909ce981db10c24ffbbf165cb466980119a3f4ef87ca8ca78fddda15b.jpg" data-media-id="editor_0" data-image-id="20250330100316_2596f75909ce981db10c24ffbbf165cb466980119a3f4ef87ca8ca78fddda15b" data-rendition-name="original" width="3888" height="2592" loading="lazy" alt="poljska vojska"><figcaption>Ilustracija(Photo: Shutterstock)Copyright (c) 2015 De Visu/Shutterstock. No use without permission.</figcaption></figure>  Znamo šta je stav Poljske. Međutim, šta je sa ostalim srednjoevropskim državama? Vidimo da ima evropskih lidera koji su, blago rečeno, tolerantni prema Rusiji? Drugi primjeri podrške Ukrajini su baltičke države Litvanija, Letonija i Estonija, koje su žestoko iskusile decenije pripadnosti SSSR-u. Ove zemlje su prozapadno nastrojene, a zbog blizine Rusije i stalnih prijetnji pružile su od početka bezrezervnu podršku Ukrajincima. Naravno, slučajevi stava Mađarske ili u posljednje vrijeme Slovačke su drugačiji. Treba ipak imati na umu da Viktor Orban, pod čijom je vlašću Mađarska znatno ekonomski oslabila, o demokratiji da ne govorim, na predstojećim izborima vjerovatno gubi vlast. Kod Orbana međutim vidi se težnja ka reviziji granica čime bi Mađarska pripojila djelove susjednih država, međutim to se čini nemogućim. U Slovačkoj na izborima pobjedio je Robert Fico koji se protivi pomoći Ukrajini. Kao i Orban, Fico računa na korisne sporazume o isporuci gasa. U Češkoj na parlamentarnim izborima pobjedio je Andrej Babiš koji je takođe skeptičan prema pomoći Ukrajini, dok predsjednik Petr Pavel nastavlja da podržava Kijev. Navedeni slučajevi kao i uspjesi populista iz AfD-a u Njemačkoj i Narodnog fronta u Francuskoj, govore da ima naznaka da je Evropa postala malo umorena neprestanim pomaganjem Ukrajini i ugroženošću od strane Rusije. Međutim treba imati na umu da su upravo Njemačka i Francuska napravile veliki preokret u svojoj politici prema Moskvi. Obustavljeni su dugoročni programi rusko-njemačke saradnje, po kojima je Berlin dobijao jeftine sirovine. Obustavljen je veoma kontroverzan projekat Nord Stream, odnosno Sjeverni tok za gas, a francuski predsjednik aktivno pregovara o okončanju rata u Ukrajini. Vrijedi napomenuti da je Rusija, kojoj su veliki dio budžeta činili prihodi od prodaje gasa i nafte u Evropi, izgubila svoje veliko tržište. U Srednjoj Evropi sve vrijeme uprkos uspjesima populista, podrška Ukrajini ne prestaje. Iako su proruski glasovi sve jači u Evropi, ne vjerujem da će oni postati dominantni. Prema novim istraživanjima, antiukrajinsko raspoloženje u Poljskoj, koja je jedan od najpostojanijih saveznika Ukrajine, skočilo je za 100 %. Koji su, po Vama, razlozi za to? Nažalost, antiukrajinsko raspoloženje je poraslo posljedjnih godina. Tu je umnogome uticala ruska propaganda, ruski botovi i trolovi, koji su sveprisutni na internetu, na društvenim mrežama. Kao primjer navešću situaciju nakon ulaska drona u poljski vazdušni prostor u septembru, kad se odjednom pojavio veliki broj komentara, lažno optužujući Ukrajince za ulazak dronova. Ima i lažnih informacija u javnom prostoru, na primjer o tome da Ukrajinci opterećuju poljski budžet i zdravstveni sistem i da zbog toga mora duže da se čeka na usluge ljekara. Zapravo, istraživanja pokazuju nešto suprotno- ukrajinske izbjeglice koje rade u Poljskoj (od kojih je većina zaposlena) uplaćuju mnogo više u zdravstveni sistem kroz poreze nego što koriste zdravstvene usluge. Tu je i još jedna bitna stavka- da nema radnika iz Ukrajine, na građevinske usluge ili kućne poslove moralo bi da se čeka jako dugo, jer Poljska ima problem sa manjkom radne snage. Ima i još jedan razlog antiukrajinskog raspoloženja. Naime, dio poljskog društva naivno smatra da bi neka vrsta sporazuma sa Rusijom na račun Ukrajine obezbjedila dugotrajnu bezbjednost. To vam je međutim, ako pogledamo ranije navedene ciljeve Putinove Rusije, jednako kao što je tadašnji britanski premijer Nevil Čemberlen smatrao da predaja Čehoslovačke u Minhenu 1938. godine može sačuvati mir. Antiukrajinsko raspoloženje nije samo slučaj Poljske, već se rast antiukrajinskog raspoloženja bilježi u cijeloj Evropi. Dezinformacije koju Ruska federacija protura putem društvenih mreža imaju efekta, iako donekle ograničenog. Za mnoge populiste na Zapadu, Putin je oličenje snažnog vođe, a Rusija zemlja tradicionalnih vrijednosti. Ne treba zanemariti ni porast populističke politike u Evropi vezano uz problem migracija ili rasta životnih troškova.  <figure><img src="https://publisher-publish.s3.eu-central-1.amazonaws.com/pb-etv/swp/8p72gy/media/2025121421124_f3ac9f11dce740f7ca7f9538f6a000358ad81f0aaa29f00d8284e8eeedf061ec.jpg" data-media-id="editor_1" data-image-id="2025121421124_f3ac9f11dce740f7ca7f9538f6a000358ad81f0aaa29f00d8284e8eeedf061ec" data-rendition-name="original" width="765" height="511" loading="lazy" alt="Poljska Ukrajina"></figure>  Šta je (ratni) cilj Rusije i šta je to od čega evropski lideri strahuju? Ruska je vlast pretpostavljala da će za par dana uspjeti da osvoji Ukrajinu, uđe u Kijev i uspostavi marionetsku, prorusku vlast. Ukrajinci su uspjeli da odbrane svoju nezavisnost i teško je da se zamisli bilo kakvo potčinjavanje te države Rusiji u budućnosti. Ruski ciljevi, iako neki naivno tvrde da se samo radi o prisvajanju istočnih dijelova Ukrajine su daleko širi. Naime radi se o opovrgavanju poretka uspostavljenog padom Berlinskog zida i pokušaju da se ponovo izgradi zona uticaja u Srednjoj Evropi, te oslabi Zapad. Mislim da vrijedi da se vratimo na čuveni Dug telegram iz 1946. u kojem je Džordž Kenan, američki sekretar za spoljnu politiku objasnio sovjetsku spoljnju poilitiku kao izraz prevazilaženja unutrašnje slabosti društva, odnosno- ekspanzionizam je trebalo da služi kao odgovor na slabost države. I dan danas imamo tu situaciju. Uprkos velikim prihodima od prodaje sirovina, ruski političari nikad nijesu bili zainteresovani za modernizaciju države. Rusija nema moderne tehnologije, njen koncept velesile prilično je anahroničan. Vratiću se na Putinovu izjavu da je pad Sovjetskog Saveza najveća tragedija 20. vijeka. Zapravo, Rusija ne pristaje na prihvatanje realne situacije da su baltičke države, bivše članice SSSR-a, danas moderne, tehnološki razvijene i prosperitetne, u potpunosti evropski orjentisane. Kao apsurdne treba tretirati izjave ruskih političara kako male baltičke države sa stanovništvom od 2 do 4 miliona ugrožavaju rusku bezbjednost. Isti je slučaj sa bivšim satelitima Moskve od Baltika do Crnog mora. Agresivni potezi se primjenjuju i prema skandinavskim zemljama. Podsjetiću na incidete sa dronovima iznad aerodroma u Kopenhagenu, ali i u Norveškoj. Možemo da vidimo prijetnje, prekoračanje vazdušnog prostora, dovođenje emigranata na granice kao elemente hibridnog rata. Vrijedi da se napomene da, iako su rusko-bjeloruske vježbe „Sjever“ u septembru prošle godine trebalo da čine predstavu moći ruske vojske, one su bile znatno manje nego one iz 2021. ili 2017. godine. Putin želi da se vrati imperijalnoj politici, građenoj na nasilju, ali kao što vidimo uprkos velikim gubicima Ukrajinci se uspješno brane, a rat koji su Rusi planirali da završe za 4 dana traje već bezmalo 4 godine. Vi ste istoričar, možete li nam ukratko pojasniti poljsko-ruske odnose u prethodnom vijeku? Naše iskustvo sa ruskim imperijalizmom seže duboko dalje od XX vijeka. Međutim tek su XX vijek i boljševički prevrat 1917. godine predstavljali početak iskustva sa totalitarizmom. Poljska je u odbrambenom ratu 1919-1921. godine uspjela da sačuva svoju nezavianost. Simbol te pobjede je udarac koji je zadat boljševicima u Varšavskoj bici 1920. godine pod vođstvom Jozefa Pilsudskog. Ova se bitka broji među najvažnije u istoriji poljsko-ruskih odnosa, budući da su Lenjin i Trocki računali na širenje komunističkog uticaja i naravno računali su na prevrat u Njemačkoj. Međutim 23. avgusta 1939. sklopljen je pakt Ribentrop- Molotov, koji je odlučio o tjesnoj njemačko -sovjetskoj saradnji i rasparčavanju Srednje Evrope. SSSR i nacistička Njemačka bili su bliski saradnici sve do 22. juna 1941. Sovjetska okupacija istočnih djelova Druge Poljske Republike obilježena je represijama, uništavanjem inteligencije čiji je simbol Katinjski zločin, kada je po Staljnovom naređenju 1940. strijeljano preko 20 hiljada pripadnika poljske inteligencije raznih nacionalnosti. Uz to, Sovjeti su poslali oko 350 hiljada poljskih državljana u sklopu deportacija na Sibir i i Kazahstan, na daleki istok SSSR. Da li vidite kontinuitet u ruskoj politici nakon Drugog svjetskog rata prema zemljama Varšavskog pakta i današnjoj politici koji u Kremlju kreira Vladimir Putin? Ponoviću Putinovu izjavu da je pad SSSR-a najveća tragedija XX vijeka. Ovdje treba napomenuti da uspostavljanje komunističkih vlasti nije nailazilo na odobrenje u zemljama Istočnog Lagera, te da su Rusi, uz prisustvo i pritisak sovjetske vojske preuzimali vlast širom Srednje Evrope. Htio bih da kao primjer ovdje predstavim prilike u Poljskoj. Ulazak sovjetskih trupa 1944/1945. godine na teritoriju Poljske obilježen je nametanjem komunističke vlasti, iako je legitimna vlast postojala u Londonu, imala svoje predstavništvo u Poljskoj (Poljska podzemna država) i rukovodila Zemaljskom vojskom (Armia Krajowa) koja je uspostavljena jos 1939. kao Savez oružane borbe. Ulazak Sovjeta obilježen je represijom prema nekomunističkim strankama, građanima Poljske koji su u ratu bili u podzemnim organizacijama, prvenstveno u Zemaljskoj vojsci. Nametanje komunizma nije naišlo na odobrenje društva. Iako se režim počeo mijenjati nakon Staljinove smrti 1953. godine, a naročito nakon preloma 1956. godine, on nikad nije nailazio na stvarno prihvatanje u poljskom društvu, tu je opšte poznat pokret Solidarnost, koji je započeo iz brodogradilišta u Gdanjsku. Slična je situacija bila i u Mađarskoj, Čehoslovačkoj, za baltičke države i Ukrajinu, koje su uvučene u sam SSSR da ne govorim. Pad komunizma, i oslobođenje Poljske od te vlasti dočekani su sa velikim zadovoljstvom. Ulazak u NATO 1999. godine i u Evropsku uniju 2004. predstavljali su ostvarenje ciljeva integracije sa Zapadom. Srednja Evropa čini danas sastavni i važan dio zapadnih struktura. Ruski imperijalisti ne prihvataju prozapadnu orijentaciju tog dijela svijeta. Upravo te Putinove manipulacije, imperijalno ponašanje, namjera da se Srednja Evropa liši NATO pakta svjedoče o ruskoj želji da se vrati na podređenje Srednje Evrope politici Moskve, iako suverene odluke naroda od Talina preko Kijeva, Varšave, sve do Sofije svjedoče ili o privrženosti zapadnim vrijednostima ili o želji priključenja zapadnom svijetu, kao što je slučaj Ukrajine.

Tag: svjedoci